Izvješće o provedenom savjetovanju - SAVJETOVANJE O PRIJEDLOGU ZAKONA O DJELATNOSTI PSIHOTERAPIJE
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG | Ad komentar Instituta DOBRO - u čl.4. dodati toč.7. u kojoj će se navesti svi psihoterapijski pravci koji djeluju na području Republike Hrvatske - potrebno je navesti i ostale psihoterapijske pravce budući se jamči pravo na rad strancima i državljanima drugih EU članica u RH. Npr. rogerijanska terapija, snažno prisutna u Češkoj, s institutima za akreditaciju, takav psihoterapeut ne bi mogao obavljati legalno djelatnost u RH. Potrebno je i navod kognitivno-bihevioralna psihoterapija promijeniti u bihevioralno-kognitivne psihoterapije. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona nisu popisani psihoterapijski pravci, već je odredbom članka 19. Nacrta prijedloga Zakona propisano da popis psihoterapijskih pravaca utvrđuje i vodi Komora. |
| 2 | DOBRO - Institut za logoterapiju, obrazovanje i savjetovanje | PRIJEDLOG | Uvažavajući uloženi trud u pripremi novog Zakona o djelatnosti psihoterapije (dalje u testu: Zakon), smatramo kako objavljeni prijedlog Zakona o djelatnosti psihoterapije nije ostvario svoj cilj i svrhu jer ne predstavlja neophodno jasan pravni okvir za interdisciplinarnu djelatnost kakva je psihoterapija. Prvenstveno ističemo kako iz predloženog teksta Zakona jasno proizlazi da je prilikom pripreme teksta prijedloga Zakona zanemarena sama bit i specifičnost psihoterapije i kao discipline i kao djelatnosti, jer u tekst Zakona nedvojbeno nije implementiran osnovni akt za područje psihoterapije - Deklaracija o psihoterapiji iz Strasbourga. Upravo je Deklaracija o psihoterapiji iz Strasbourga, koja priznaje i jamči raznolikost psihoterapijskih škola i pristupa, akt koji je, kao temeljni akt psihoterapije, općeprihvaćen u Europskoj uniji i od strane tijela Europske unije. Kada bi prijedlog Zakona bio temeljen na Deklaraciji o psihoterapiji iz Strasbourga, tada bi sadržavao rješenja za sve specifičnosti i izazove djelatnosti psihoterapije te se ne bi primjenjivala zakonska rješenja iz drugih struka, koje se potpuno neutemeljeno smatra istovjetnim psihoterapiji. Slijedom navedenog jasno je i kako prilikom pripreme Zakona nije primijenjena još jedna bitna norma - sustav ESCO (Europske vještine, kompetencije, kvalifikacije i zanimanja) Europske komisije, koji radi jasnu razliku između psihoterapije i psihologije. Također, prilikom pripreme teksta Zakona se zaboravilo na činjenicu da je djelatnost psihoterapije gospodarska djelatnost te su izostavljene predradnje kako bi se uopće moglo pristupiti donošenju Zakona, poput reguliranja psihoterapije u Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama kao interdisciplinarnog znanstvenog područja, odnosno samostalne znanstvene discipline u odgovarajućem interdisciplinarnom području, kao i što ni djelatnost psihoterapije nije regulirana kao samostalna profesionalna (gospodarska) djelatnost u odgovarajućim podzakonskim propisima. Isto tako, da se prilikom pripreme prijedloga Zakona imalo u vidu i ispravno cijenilo sve relevantne činjenice, tada se ne bi potpuno neosnovano u pod pojedinim pojmovima navodio EAP (European Association for Psychotherapy), koji se pogrešno smatra glavnom i relevantnom strukovnom udrugom u EU. Za takav navod, odnosno zaključak, ne postoji pravno uporište jer, osim što akti EAP-a nisu obvezujući za poslovne subjekte u Republici Hrvatskoj, EAP je, neovisno o broju njegovih članova, dobrovoljno međunarodno udruženje, koje ne samo što ne obuhvaća sve psihoterapijske pravce i škole u EU, već su psihoterapijski pravci i udruge samo simbolično zastupljeni u EAP-u. EAP nije, od tijela Europske unije, ovlašteno za nalogodavca i kontrolora donošenja psihoterapijskih zakona i normi nigdje unutar Europske unije pa tako ni u Republici Hrvatskoj. Stoga je navođenje i isticanje EAP-a u našem Zakonu, unižavanje Republike Hrvatske i njenog zakonodavstva za koje ne postoji nikakav opravdani razlog. Ovdje smo slobodni podsjetiti na višekratno očitovanje Ministarstva prilikom javnog savjetovanja sada važećeg Zakona o djelatnosti psihoterapije koje je glasilo: „Cilj ovog Zakona bio je utemeljenje psihoterapije kao zasebne i nezavisne profesije s kompatibilnim standardima na razini cijele Europe, a koji ujedno jamči raznolikost psihoterapijskih škola i pristupa. Svaka zemlja ima mogućnost odrediti svoje uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije.“ Slobodni smo napomenuti da pojam kompatibilan ne znači istovjetan, već znači onaj koji se podnosi, koji se slaže s nečim drugim, a kompatibilnost je sposobnost dva ili više predmeta da funkcioniraju u istom sustavu ili okruženju bez međusobnog ometanja. Stoga je jasno kako se upravo poštujući odredbe Deklaracije o psihoterapiji iz Strasbourga te njene postavke i tekovine, može donijeti kvalitetan Zakon, koji će jamčiti heterogenost psihoterapijskih pravaca i škola i ravnopravno omogućiti obavljanje psihoterapijske djelatnosti. Ukoliko je intencija bila usklađivanje s regulativom i postojećim stanjem u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji, tada je u odredbu čl.4. trebalo ugraditi sva međunarodna udruženja za pojedine psihoterapijske pravce i škole, koji udovoljavaju svim zahtjevima znanstvenosti i stručnosti sukladno Deklaraciji o psihoterapiji iz Strasbourga te utvrditi i njihove certifikate dokazom o ispunjavanju uvjeta za stjecanje statusa psihoterapeuta u Republici Hrvatskoj, odnosno potvrdu o stručnosti i osposobljenosti, jednako kao ECP. Navedeno je u komentarima na e-savjetovanju iznio i kolega T.Majcan: „Svi psihoterapijski certifikati koji su zasnovani na europskoj psihoterapijskoj deklaraciji iz 1990 godine ili certifikati strucnosti koji pripadaju medjunarodno znanstveno priznatim psihoterapijskim pravcima koji nisu vlastitom odlukom postali dio EAP-a, treba isto tako, kao ekvivalent ECP-u, zakonom omoguciti da i oni postanu dokaz strucnosti kojim se direktno priznaje statusa ovlastenog psihoterapeuta u Hrvatskoj.“ Upravo Zakon treba priznati i jamčiti raznolikost psihoterapijskih pristupa i škola te omogućiti obavljanje djelatnosti psihoterapije s jasno i transparentno definiranim uvjetima i kriterijima, a predviđeno rješenje kojim se sve ovlasti vezano za stjecanje, prestanak i ograničavanje prava obavljanja djelatnosti daju Komori, bez istovremenog jasnog i transparentnog definiranja uvjeta, kriterija i smjernica, zasigurno ne jamči ono što je psihoterapeutima priznato i zajamčeno Deklaracijom o psihoterapiji iz Strasbourga. Neovisno o tome što ima javne ovlasti, Komoru se ne može staviti u ulogu regulatora struke, kao što to potpuno pogrešno i neosnovano predviđa prijedlog Zakona. Osnovna uloga Komore je zaštita i promicanje struke, a ne donošenje normi, posebice ne kad se radi o gospodarskoj djelatnosti u kojoj su članovi struke ujedno i u tržišnoj utakmici. Smatramo bitnim istaknuti kako će uslijed sadašnje neadekvatne regulative i nedostatka odgovarajućih podzakonskih propisa te nedorečenosti prijedloga Zakona, nužno postojati „siva zona“ u kojoj će biti znatan broj onih koji, isključivo zbog nedostatka jasnog zakonskog okvira, neće moći regulirati svoj status i bavljenje djelatnošću, iako su priznati dugogodišnji psihoterapeuti, kao i što će veliki dio znanstvenih postupanja i metoda ostati u tom prostoru, izvan zakonskih okvira. Nastavno na komentar SPUH-a objavljen na e-savjetovanju ističemo kako smo u najvećem dijelu suglasni s iznesenim primjedbama i prijedlozima te dodatno ukazujemo na još neke bitne činjenice, a u svrhu dorade predloženog teksta Zakona i izrade jasne i transparentne norme. Smatramo da se u odredbi čl.4. svakako treba navesti SPUH kao najveće strukovno udruženje, čiji članovi predstavljaju 90% struke u Republici Hrvatskoj. Upravo najveće udruženje psihoterapeuta u Republici Hrvatskoj i njegovi brojni stručnjaci trebaju biti relevantni za donošenje potrebnih i transparentnih uvjeta, kriterija i smjernica za rad i djelovanje struke. Stoga bi većina akata, donošenje kojih je Zakonom ostavljeno u „zadatak“ Komori, obavezno trebala biti donesena uz suglasnost SPUH-a. Kao sudionici Radne skupine pri SPUH-u, ovom prilikom moramo iskazati svoje razočaranje odbijanjem višekratnih prijedloga za sudjelovanjem u radu Radne skupine Ministarstva, kojoj smo iskazivali spremnost na sudjelovanje u radu i doprinos struke u pripremi teksta Zakona. Spoznaje iz područja socijalnog rada ili psihologije nikako nisu niti mogu primjenjive za područje psihoterapije kao samostalne profesionalne djelatnosti u gospodarstvu. Stoga zaista iznenađuje zanemarivanje i/ili ignoriranje glasa struke prilikom izrade prijedloga Zakona jer su upravo predstavnici struke najbolje upoznati s trenutnim stanjem, kao i svim izazovima i specifičnostima ove djelatnosti, te su njihovi stavovi i promišljanja trebali biti odlučni u pripremi teksta prijedloga Zakona. U nastavku iznosimo prijedloge izmjena i dopuna objavljenog prijedloga Zakona. Odredbu čl.3. st.2. Zakona predlažemo izmijeniti kako slijedi: (2) Djelatnost psihoterapije je samostalna profesionalna djelatnost koja se bavi uspostavljanjem odnosa jedne ili više osoba i jednog ili više psihoterapeuta kroz psihoterapijski proces sa ciljem uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihosocijalnih, psihosomatskih i ponašajnih smetnji ili patnji te razvoja funkcionalnijih i primjerenijih obrazaca doživljavanja i ponašanja, odnosa s okolinom i sustava vrijednosti. Ukazujemo kako predloženi tekst odredbe čl.3. st.2. Zakona unosi pomutnju jer kao sadržaj djelatnosti psihoterapije navodi i izjednačava psihoterapijski proces sa savjetodavnim procesom, a slijedom čega je predmetna odredba nejasna i kontradiktorna. Stoga je potrebno napraviti jasnu distinkciju te zasebnom odredbom regulirati djelatnost savjetodavnih terapeuta jer, kao što smo već istaknuli, Deklaracija o psihoterapiji iz Strasbourga ne poznaje pojam savjetodavni terapeut. Odredbu čl.4. toč.1. Zakona predlažemo izmijeniti kako slijedi: Psihoterapeut je fizička osoba koja je stekla pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije u skladu s odredbama ovog zakona i upisana je u Imenik psihoterapeuta. Odredbu čl.4. toč.2. Zakona također je potrebno izmijeniti i utvrditi djelatnost savjetodavnih terapeuta ovisno o doradi odredbe čl.3. st.2. Zakona. No u svakom slučaju u definiciji treba stajati savjetodavni terapeut je fizička osoba koja…. U cijelom tekstu Zakona potrebno je brisati riječ «ovlašteni» ispred riječi psihoterapeut i savjetodavni terapeut, sve sukladno primjedbama, odnosno komentarima SPUH-a. Odredbu čl.4. toč.3. Zakona predlažemo izmijeniti kako slijedi: Propedeutika psihoterapije predstavlja skup znanja, vještina, umijeća i praktičnog rada koji je za svaki psihoterapijski pravac, odnosno školu utvrdilo tijelo međunarodnog udruženja tog pravca. U odredbi čl.4. toč.4. Zakona bi, umjesto navođenja EAP-a kao pojedinog pojma, trebalo navesti Deklaraciju o psihoterapiji iz Strasbourga, kao temeljni obvezujući akt o psihoterapiji. U odredbi čl.4. toč.5. Zakona potrebno je, kao potvrdu stručnosti i osposobljenosti psihoterapeuta, navesti i certifikate međunarodnih udruženja za psihoterapijske pravce i škole, koji udovoljavaju svim zahtjevima znanstvenosti i stručnosti sukladno Deklaraciji o psihoterapiji iz Strasbourga. S obzirom na heterogenost psihoterapije koja se jasno pokazuje u postojanju različitih, ali relevantnih i verificiranih psihoterapijskih pravaca, kojih u Republici Hrvatskoj ima 18, nužno je postojanje jasne i transparentne norme, odnosno neophodno je novim Zakonom regulirati postojeće stanje i priznati sve pravce zastupljene u Republici Hrvatskoj. Stoga, a s obzirom da je način stjecanja statusa psihoterapijskog pravca definiran Deklaracijom o psihoterapiji iz Strasbourga, predlažemo u čl.4. dodati toč.7. u kojoj će se navesti svi psihoterapijski pravci koji djeluju na području Republike Hrvatske. Priznati psihoterapijski pravci u Republici Hrvatskoj su: bihevioralno-kognitivna terapija, dječja integrativna psihoterapija, Gestalt, gupna analiza, Imago terapija odnosa, kibernetika i sistemska terapija, logoterapija, NLPt, psihoanaliza, psihodrama, psihoterapija pokretom i plesom, realitetna psihoterapija, seksualna terapija, sistemsko obiteljska psihoterapija, tjelesna psihoterapija, transakcijska analiza i Change. Predlažemo u čl.4. Zakona dodati i toč.8. kojom će se definirati pojam polaznika izobrazbe iz psihoterapije u određenom psihoterapijskom pravcu (polaznik ili pripravnik). Pritom u daljnjem tekstu Zakona treba definirati prava i obveze polaznika, odnosno pripravnika. Odredbu čl.5. st.1. Zakona predlažemo izmijeniti kako slijedi: Pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije stječe se u skladu s odredbama ovog Zakona. Odredbu čl.5. st.2. Zakona predlažemo brisati jer je već odredbom čl.3. definirano tko obavlja djelatnost psihoterapije. Sukladno predloženoj izmjeni odredbe čl.5. st.1. odredba čl.6. st.1. Zakona bi trebala glasiti: Psihoterapeut stječe pravo na obavljanje djelatnosti ako: U odredbi čl.6. st.1. toč.1. Zakona je nejasan zadnji dio odredbe «ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - psihoterapeut u Republici Hrvatskoj», s obzirom da nije definirano šta se pod tim pojmom podrazumijeva. Možemo samo pretpostaviti da se time mislilo na certifikate međunarodnih udruženja pojedinih psihoterapijskih pravaca kojima se dokazuje odnosno potvrđuje stručnost i osposobljenost psihoterapeuta po završenom školovanju. U odredbi čl.6. st.1. toč.2. Zakona potrebno je izbaciti riječ «specijalizirano» ispred riječi „psihoterapijsko školovanje“ jer se radi o školovanju u pojedinom pravcu. Osim toga, u daljnjem tekstu Zakona se spominju i specijalizacije pa se predloženim tekstom unosi pomutnja i mogućnost pogrešnog tumačenja odredbi Zakona. Stoga, a sukladno prijedlogu navođenja priznatih psihoterapijskih pravaca u čl.4. Zakona, predlažemo izmijeniti odredbu čl.6. st.1. toč.2. tako da glasi: 2. ima završeno psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine u nekom od priznatih psihoterapijskih pravaca navedenih u čl.4. ovog Zakona U odredbi čl.6. st.1. toč.3. Zakona potrebno je na kraju brisati ECP jer je pogrešno, zbog nedovoljnog poznavanja materije, izjednačen pojam izobrazbe iz propedeutike psihoterapije i ECP. Osim toga, ECP je proizvod EAP-a kojim se multimodalni pristup, odnosno model, izjednačava s pojmom psihoterapijskog pravca, što dovodi do favoriziranja jednog međunarodnog dobrovoljnog udruženja nedefiniranih ovlasti unutar EU, koje proizvoljno utvrđuje smjernice i kriterije, neovisno o odredbama Deklaracije o psihoterapiji iz Strasbourga, a objavljeni prijedlog Zakona to udruženje stavlja u regulatornu monopolističku poziciju u Republici Hrvatskoj. Ovdje ne ulazimo u kompetencije i stručnost kolega koje imaju ECP, već ukazujemo na nelojalnu tržišnu utakmicu koju ovaj prijedlog Zakona legalizira. Nadalje, predloženom odredbom bez njene dopune, a imajući u vidu predloženu odredbu st.4. istog članka, diskriminiraju se i ograničavaju osobe koje se već bave psihoterapijom i imaju završeno potrebno školovanje u nekom psihoterapijskom pravcu, ali taj pravac ne zahtjeva izobrazbu iz propedeutike psihoterapije u istom obujmu i obliku, koji je predviđen za neke druge pravce i koji će Komora potencijalno odrediti kao standard. U tom smislu ukazujemo na posebnost primjerice logoterapije, koja ima svoju antropologiju te prihvaća i sagledava čovjeka trodimenzionalno, slijedom čega ima sadržajniju i precizniju propedeutiku u sklopu izobrazbe, od postojeće koja se pokušava nametnuti kao obvezni standard. Naime, propedeutika pokušava kompenzirati izostavljanje duhovne dimenzije u sagledavanju čovjeka i njegove egzistencije, a logoterapija se naglašeno bavi duhom i njegovim strukturiranjem po najvišim znanstvenim dosezima. Međutim, nije logoterapija jedini pravac koji u svom stručnom i znanstvenom djelovanju obuhvaća znanja i vještine drugačijeg obuhvata od standardne propedeutike. Stoga, a uvažavajući Deklaraciju o psihoterapiji iz Strasbourga, bi trebalo izmijeniti odredbu čl.6. st.1. toč.3. na način da glasi: 3. ima potrebnu izobrazbu iz propedeutike psihoterapije utvrđenu sukladno odredbi čl.4. toč.3. ovog Zakona u pravcu u kojem je završeno psihoterapijsko školovanje Odredba čl.6. st.4. Zakona stavlja Komoru u položaj «nadređenog» kolegama u tržišnoj utakmici te uvažavajući heterogenost psihoterapijskih pravaca, kao i istaknute primjedbe i prigovore u komentarima na e-savjetovanju povodom objave prijedloga Zakona, predmetnu odredbu treba brisati ili izmijeniti. Ukoliko se prihvati predložena izmjena u st.1. toč.3. ovog članka, tada je odredba st.4. suvišna i može se brisati. Međutim, ukoliko predložena izmjena ne bi bila prihvaćena, tada se ova odredba treba izmijeniti i uskladiti s Deklaracijom o psihoterapiji iz Strasbourga i postojećim stanjem na način da glasi: Sadržaj potrebne izobrazbe iz područja propedeutike psihoterapije, uz uvažavanje specifičnosti svakog pojedinog psihoterapijskog pravca i škole utvrđuje Skupština SPUH-a sukladno kriterijima međunarodnog udruženja za pojedini pravac. U odredbi čl.6. st.5. Zakona predlažemo na kraju dodati: «uz suglasnost Skupštine SPUH-a. S obzirom da psihoterapeut pravo na obavljanje djelatnosti nužno stječe po samom Zakonu i sukladno odredbama Zakona, predlažemo izmjenu odredbe čl.6. st.7. Zakona kako slijedi: Prije početka obavljanja djelatnosti psihoterapije psihoterapeut, odnosno savjetodavni terapeut obvezan je podnijeti Komori zahtjev za upis u Imenik psihoterapeuta, odnosno savjetodavnih terapeuta. Također predlažemo izmjenu odredbe čl.6. st.8. Zakona kako slijedi: (8) Ukoliko je zahtjev iz st.7. ovoga članka osnovan, odnosno ukoliko podnositelj zahtjeva udovoljava uvjetima iz čl.6. st.1. i st.2. ovog Zakona, Komora je obvezna u roku od 30 dana izdati rješenje o upisu u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta. Ukoliko zahtjev iz st.7. ovoga članka nije osnovan, odnosno ukoliko podnositelj zahtjeva ne udovoljava uvjetima iz čl.6. st.1. i st.2. ovog Zakona, Komora u roku od 30 dana izdaje rješenje o odbijanju upisa u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta uz obrazloženje razloga odbijanja upisa. Podnositelj zahtjeva ima pravo na podnošenje žalbe protiv rješenja Komore u roku od 15 (petnaest) dana od dana uredne dostave rješenja. Odredbu čl.6. st.8. Zakona predlažemo izmijeniti kako je naprijed navedeno jer je isključivanja prava na žalbu protuustavno. Pravo na žalbu je ustavno pravo svakog građanina Republike Hrvatske, koje se može samo iznimno isključiti ukoliko je osigurana druga pravna zaštita (čl.18. Ustava RH). Međutim, upravni spor kao predviđena pravna zaštita ne predstavlja ni približno adekvatnu pravnu zaštitu kod odlučivanja o stjecanju, prestanku, obustavi ili mirovanju prava na obavljanje djelatnosti kako zbog razloga preopterećenosti i sporosti pravosudnog sustava, tako i iz ekonomskih razloga. Iz predloženog teksta Zakona razvidno je da se nije imala u vidu činjenica kako za vrijeme trajanja upravnog spora netko ostaje bez mogućnosti bavljenja svojom djelatnošću, a samim time i ostvarivanja ikakvog prihoda, a čime mu se potencijalno nanosi nenadoknadiva šteta i ograničava njegovo pravo na rad. Odredbu je potrebno dopuniti i dodatnim stavcima u kojima će se jasno propisati koje tijelo Komore donosi rješenje, kao i koje tijelo Komore bi, kao drugostupanjsko tijelo, donosilo odluku o žalbi s time da je svakako potrebno odrediti i rok za odlučivanje po žalbi. Nakon donošenja pravomoćne odluke od strane ovlaštenog tijela Komore, može se uputiti na upravni spor ili drugu adekvatnu pravnu zaštitu. U odnosu na odredbu čl.6. st.9. Zakona potrebno je definirati o kojoj se točno inozemnoj stručnoj kvalifikaciji radi, a kao što je već napomenuto u odnosu na odredbu st.1. toč.1. ovog članka. U odredbi čl.6. st.11. Zakona potrebno je, sukladno važećim propisima, brisati riječ «izvršnog» i umjesto nje staviti «pravomoćnog». Odredbu čl.8. st.1. al.4. Zakona potrebno je doraditi na način da se naznači rok, odnosno odredi vremensko razdoblje kroz koje se ne ispunjava obveza stručnog usavršavanja, kao i što je nužno izmijeniti i doraditi odredbu čl.14. Zakona, koja se odnosi na stručno usavršavanje. U odredbi čl.8. st.1. al.7. Zakona potrebno je brisati riječi «mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti psihoterapije» jer se privremena mjera ne može izjednačavati s mjerom prestanka prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije. U odnosu na odredbe čl.8. st.2. i 3. Zakona ističemo isti prigovor i prijedlog vezano za predloženo isključivanje ustavnog prava na žalbu, te ustrajemo na prijedlogu dopuštanja žalbe na rješenje Komore u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, kao i navođenja tijela Komore ovlaštenih za odlučivanje o prestanku prava na obavljanje djelatnosti. Upravni spor kao predviđena pravna zaštita ne predstavlja ni približno adekvatnu pravnu zaštitu u slučaju odlučivanja o prestanku prava na obavljanje djelatnosti, odnosno o pravu na rad. Nakon donošenja pravomoćne odluke od strane ovlaštenih tijela Komore, može se uputiti na upravni spor ili drugu adekvatnu pravnu zaštitu. S obzirom da su odredbe čl. 10. i 11. Zakona nejasne i suprotne pojmu samostalne djelatnosti, koja se notorno obavlja kroz neki od propisima predviđenih oblika (obrt, trgovačko društvo i dr.) te su neadekvatno ugrađena rješenja iz regulative drugih struka, predlažemo sljedeće izmjene: Članak 10. (1) Djelatnost psihoterapije kao samostalnu profesionalnu djelatnost obavlja psihoterapeut u skladu s odredbama ovog zakona. (2) Na sva prava i obveze iz područja obavljanja profesionalne djelatnosti psihoterapije koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se drugi odgovarajući propisi Republike Hrvatske. Članak 11. (1) Samostalnu profesionalnu djelatnost psihoterapije psihoterapeut može obavljati samostalno ili zajednički s dva ili više psihoterapeuta ili u trgovačkom društvu, koje je registrirano za obavljanje djelatnosti psihoterapije sve u skladu s odredbama ovog zakona te drugim odgovarajućim propisima Republike Hrvatske. Odredbu čl.14. st.3. Zakona je nedvojbeno potrebno izmijeniti i doraditi uvažavajući brojnost i različitosti psihoterapijskih pravaca. Način ispunjavanja obveze te sadržaj i postupak stručnog usavršavanja ne može se ostaviti na diskrecijskom odlučivanju Komore i njenih tijela, bez ikakvog utjecaja SPUH-a i bez ikakvih zakonskih kriterija ili smjernica, jer uz svo uvažavanje stručnosti članova Komore, potrebno je imati na umu činjenicu brojnosti i različitosti psihoterapijskih pravaca i škola te potrebu preveniranja tržišne utakmice u ovoj gospodarskoj djelatnosti. Stoga bi u tekst odredbe trebalo svakako na kraju, umjesto suglasnosti ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi, navesti: uz prethodnu suglasnost Skupštine SPUH-a i uz uvažavanje specifičnosti pojedinog psihoterapijskog pravca utvrđenih od strane tijela međunarodnog udruženja za taj pravac. Odredbu čl.18. st.1. Zakona predlažemo dopuniti u određenim alinejama, a kako slijedi: - donosi rješenje o upisu u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih psihoterapeuta u skladu s odredbama ovog Zakona - odlučuje u postupcima upisa u imenike, upisnike i evidencije te brisanja u skladu s odredbama ovoga Zakona - donosi rješenje o privremenoj zabrani i prestanku prava na obavljanje djelatnosti u skladu s odredbama ovog Zakona - priznavanja inozemne stručne kvalifikacije? nije jasno na šta se alineja odnosi (sukladno ranijim primjedbama) - vodi imenike, upisnike i evidencije u skladu s odredbama ovoga Zakona - obavlja stručni nadzor u skladu s odredbom čl.37. ovog Zakona Odredba alineje o stručnom nadzoru je u izravnoj vezi s odredbom čl.37. Zakona pa to tako treba i naznačiti, s time da je predmetnu odredbu nužno izmijeniti i doraditi, posebno u dijelu obuhvata nadzora te definiranja kriterija, uvjeta i načina provođenja nadzora. U odredbi čl.19. al.1. i 2. Zakona ponovno se javlja pitanje osiguravanja specifičnosti i heterogenosti psihoterapije, odnosno psihoterapijskih pravaca pa je svakako potrebno jasno definirati pojmove utvrđivanja i praćenja uvjeta rada, standarda rada i normativa, a na način da se jasno navede propis (Deklaracija o psihoterapiji iz Strasbourga koja priznaje i jamči specifičnosti i različitost psihoterapijskih pravaca) te sukladno propisu i kriteriji koje će Komora tom prilikom primjenjivati, kao i tijelo Komore koje je za to ovlašteno. Nastavno na prijedlog da se samim Zakonom utvrde priznati psihoterapijski pravci u čl.19. al.8. Zakona je potrebno izmijeniti na način da glasi: - uz suglasnost znanstveno-stručnog Povjerenstva SPUH-a utvrđuje uvjete za priznavanje statusa pojedinog psihoterapijskog pravca kao priznatog, onim psihoterapijskim pravcima koji nisu navedeni u odredbi čl.4. ovog Zakona, a sve sukladno Deklaraciji o psihoterapiji iz Strasbourga Odredba čl.23. Zakona je u koliziji s osnovnom intencijom izmjene Zakona, odnosno ozakonjenjem postojećeg stanja te članovima Skupštine Komore, kao najvišeg tijela Komore, utvrđuje samo one osobe kojima je status psihoterapeuta već priznat po sada važećem Zakonu. S obzirom da je notorna činjenica kako važeći Zakon nije sukladan specifičnosti djelatnosti i potrebama struke, jasno je da se ovom odredbom ponovno diskriminiraju jer su onemogućeni u odlučivanju svi oni koji se već bave psihoterapijom i imaju završeno potrebno psihoterapijsko školovanje, ali zbog nekog drugog formalnog razloga nemaju status psihoterapeuta. Odredbu čl.23. Zakona potrebno je dopuniti i u dijelu koji regulira kako i kada se saziva Skupština, kao i na koji način donosi odluke; koliko članova mora biti prisutno da bi se sjednica Skupštine mogla održati i kojom većinom prisutnih članova se donose pravovaljane odluke. Odredbu čl.24. Zakona potrebno je doraditi jer nije navedeno da Skupština bira Predsjednika i zamjenika Predsjednika Komore, Nadzorni odbor te članove Upravnog odbora, a kako to proizlazi iz daljnjeg teksta Zakona. U odnosu na odredbu čl.25. st.1. Zakona ističemo pitanje načina donošenja odluka Nadzornog odbora, koje uopće nije regulirano. Također, iz predloženog teksta «ispunjavanje obveza ovlaštenih psihoterapeuta i savjetodavnih psihoterapeuta» nije jasno koje obveze i prema kome Nadzorni odbor nadzire pa i tom dijelu odredbu treba doraditi. Odredbu čl.25. st.2. Zakona je potrebno izmijeniti na način da se ograniči broj mandata, na najviše 2 mandata, odnosno da glasi: (2) Nadzorni odbor ima predsjednika i četiri člana koje bira Skupština Komore, na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti izabrani na najviše dva mandata (maksimalno 8 godina). Odredbu čl.28. st.2. al.3. Zakona je potrebno izmijeniti na način da se ograniči broj mandata na najviše 2 mandata, odnosno da glasi: – sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti izabrani na najviše dva mandata (maksimalno 8 godina) Također je potrebno definirati da izmjene Zakona, a samim time i Statuta i drugih općih akata ne utječu na vremensko ograničenje ukupnog trajanja mandata. Odredbom čl.16. Zakona je propisano da je Komora samostalna i neovisna strukovna organizacija, pa je predložena odredba čl.29. st.1. Zakona, kojom se propisuje obveza prethodne suglasnosti Ministarstva na Statut Komore, u izravnoj koliziji s odredbom kojom se definira Komora. Stoga predlažemo da odredba čl.29. st.1. Zakona glasi: Statut Komore je temeljni opći akt Komore, a donosi ga Skupština Komore natpolovičnom većinom glasova svih članova Skupštine Komore. Odredba čl.33. st.2. al.3. Zakona predstavlja još jednu nepotpunu odredbu, koju je je potrebno doraditi jer nije utvrđeno šta je to „nestručno obavljanje djelatnosti“, koji su kriteriji ocjenjivanja, koje tijelo Komore i na čiji zahtjev, odnosno prijedlog to utvrđuje, a sve sukladno primjedbama na odredbu čl.37. o stručnom nadzoru. Osim toga, kada se uzme u obzir predložena odredba čl.37., jasno je da ni samom predlagatelju Zakona nije točno jasno o kakvoj povredi se radi i kako je pravilno sankcionirati, budući da su mjere predviđene odredbom čl.38. prijedloga Zakona znatno različite. Napominjemo kako je potpuno nejasno kako bi netko mogao ukloniti nestručno obavljanje djelatnosti jer se takva povreda u pravilu utvrđuje kad je već počinjena pa bi težina sankcije trebala ovisiti o posljedicama počinjene povrede. Isto tako je nejasno kako netko može ukloniti uočene nedostatke, ako mu se izrekne mjera prestanka prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije. U odredbi čl.36. Zakona potrebno je jasno navesti disciplinska tijela Komore, njihov sastav, postupak pred disciplinskim tijelima i prava osobe nad kojom se provodi disciplinski postupak, stupnjevitost postupka i disciplinskih tijela, kao što je potrebno definirati u kojim slučajevima Predsjednik Komore pokreće disciplinski postupak po službenoj dužnosti. I u ovoj odredbi je protuustavno isključeno pravo na žalbu, a u kojem dijelu predlažemo izmjenu prijedloga Zakona kako smo to predložili i kod prethodnih slučajeva protuustavnog isključivanja prava na žalbu. U odnosu na odredbu čl.37. Zakona ističemo iste primjedbe koje su istaknute na e-savjetovanju te se pridružujemo navodima kolege T. Senečića, budući da Zakonom nije propisano koje tijelo provodi stručni nadzor, nema jasno naznačenih kriterija ni smjernica niti je naveden propis po kojem bi se stručni nadzor obavljao, nije propisano kada se nadzor provodi redovito, a kada po službenoj dužnosti, koji su to prigovori povodom kojih se može provesti nadzor, šta predstavlja opravdani razlog iz st.3., šta se smatra primjerenim uvjetima i sredstvima za obavljanje djelatnosti. Sve naprijed navedeno ne smije se, kako je to predviđeno odredbom čl.37. st.7., ostaviti na teret i diskreciono odlučivanje nekog tijela Komore, za koje pritom nije propisan ni sastav tog tijela ni postupak i način utvrđivanja činjenica, iako se temeljem izvješća o stručnom nadzoru može donijeti odluka o prestanku prava na obavljanje djelatnosti. Dodatno ukazujemo na nejasnu formulaciju u odredbi čl.37. st. 5. Zakona kako se prilikom stručnog nadzora moraju staviti na raspolaganje «sva sredstva»(?). Isto tako, u odredbi čl.37. st.7. Zakona se navode troškovi i naknada za provođenje stručnog nadzora za koje uopće nije definirano na šta se odnose pa je potpuno nejasno na koji način bi Komora uskladila svoje opće akte s tom odredbom. Stoga je nužna izmjena i dopuna sporne odredbe o stručnom nadzoru sukladno iznesenim primjedbama i prijedlozima, uz navođenje obveze priznavanja i poštivanja specifičnosti i različitosti psihoterapijskih pravaca i škola pri obavljanju nadzora. Predlažemo da se u odredbi čl.41. Zakona dodijeljeni rok za usklađivanje Statuta i drugih općih akata Komore s odredbama ovog Zakona skrati na 6 mjeseci, a kako bi se što prije mogla regulirati i sva bitna pitanja za psihoterapiju kao djelatnost. Navedeno posebice kad se imaju u vidu zbivanja u posljednje dvije godine, uslijed kojih bi upravo psihoterapijska djelatnost trebala biti jedna od nositelja oporavka nacije i države. Odredbu čl.43. Zakona predlažemo dopuniti stavkom 2., kako ne bi bile neosnovano izostavljene sve one osobe koje se već duže vrijeme bave psihoterapijom i ispunjavaju znanstvene uvjete da im se prizna status psihoterapeuta, a koji im zbog neuređenosti i neadekvatnosti važeće regulative do sada nije bio priznat te da se sukladno osnovnoj intenciji izmjena Zakona regulira „zatečeno stanje“ sljedećom odredbom: Osim osoba navedenih u stavku 1. ovog članka, psihoterapeutima se smatraju članovi udruga članica SPUH-a, koji na dan stupanja na snagu ovog Zakona nisu upisani u Imenik psihoterapeuta, a bave se djelatnošću psihoterapije te koji u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona podnesu zahtjev za upis u odgovarajući Imenik Komore uz predočenje dokaza o završenom visokoškolskom obrazovanju i potvrde (certifikata) o završenom potrebnom psihoterapijskom školovanju u nekom od priznatih psihoterapijskih pravaca koja potvrđuje stručnost i osposobljenost psihoterapeuta, sukladno standardima i programu međunarodnog udruženja za psihoterapijski pravac u kojem je školovanje završeno. | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“.Predloženim zakonskim rješenjem propisan je Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) kao najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti. Multimodalni ECP također je ECP slijedom čega se u kontekstu ECP ubraja i ECP po multimodalnom modelu. Statutom Komore kao temeljnim općim aktom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze njezinih članova te sva druga pitanja važna za dostojanstvo struke, zaštitu članstva i djelatnosti psihoterapije u Republici Hrvatskoj. |
| 3 | MIA ROGIĆ | PRIJEDLOG | Budući da se psihoterapijska djelatnost u velikom udjelu obavlja u privatnom sektoru, te je ona gospodarska djelatnost, kako ne bi dolazilo do diskriminacije stručnjaka u radu, potrebno je omogućiti njeno obavljanje kroz različite pravne oblike poput obrta i trgovačkog društva. S obzirom da psihoterapeuti imaju redom osnovno zanimanje (npr. psiholozi, psihijatri, socijalni radnici, pedagozi itd.) i često se bave osnovnom strukom, a zatim tek psihoterapijom (koje je vremenski neminovno novijeg datuma u njihovom djelovanju), a kako ne bi bili primorani možda čak i birati između struka u koje su uložili godine života i novaca, onda trebaju biti u mogućnosti i tu djelatnost provoditi u istom pravnom obliku. U slučaju da moraju svoja zanimanja provoditi u dvojnim subjektima, stručnjacima sa više struka (koje se redovito ne mogu niti pravilno odijeliti u radu, kao što je npr. slučaj s psiholozima i psihijatrima psihoterapeutima - jer tretmani povremeno uključuju miks psiholoških, psihijatrijskih tretmana i psihoterapije) govorimo o pravnom otežavanju plasiranja njihovih znanja i usluga na tržištu. U obrtu i trgovačkom društvu moguće je registrirati više djelatnosti, pa, stoga, isti moraju biti amenovani od krovnih zakona pojedinih djelatnosti, pa tako i ove. Zato je prijedlog da se uvedu ti termini u ovaj Zakon, odnosno da se vrate. | Nije prihvaćen | Osoba koja obavlja samostalnu djelatnost je osoba koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena, pojam je koji je propisan odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom. U poreznom smislu obrt i slobodna djelatnost su izjednačene. |
| 4 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG | Podržavam komentar Udruge individualnih psihoterapeuta Hrvatske i njihovog predsjednika, kolege Majcana: “Hrvatska nema zakonski reguliranu psihoterapijsku tradiciju te da se izbjegne samovolja odredjenih interesnih grupa da uvedu vlastite „psihoterapijske standarde“ u zakon i da se zakonom obuhvate svi dosadasnji psihoterapeuti koji se vec godinama bave tom profesijom, potrebno se je radi osiguravanja kvalitete, neutralnosti i objektivnosti psihoterapijske struke orijentirati kod dodjele statusa psihoterapeuta i na postojece europske institucije i njihove kriterije koje zastupaju najvise strucne psihoterapijske standarde. Jedan od njih je, kako je u prijedlogu Zakona navedeno, i EAP – European Association of Psychotherapy, koji je osnovan 1991. godine sa ciljem organizacije, promoviranja i podrske razvoju psihoterapije kao znanstvene – prakticne discipline sirom Europe. Za sada je u clanstvu EAP-a 120 000 psihoterapeuta, 128 psihoterapijskih instituta i organizacija iz 41 europske zemlje. EAP, koji svoje djelovanje zasniva na strasburskoj psihoterapijskoj deklaraciji iz 1990. godine, zauzima se za najvise profesionalne strucno – znanstvene psihoterapijske standarde i za slobodno te nezavisno prakticiranje psihoterapije sirom Europe. EAP izdaje certifikat ECP – European Certificate of Psychotherapy (koji se isto spominje kao pojam u prijedlogu Zakona). Ovom certifikatu je svrha standardizirati psihoterapijsku profesiju i psihoterapijsko obrazovanje tj. garantirati najvisu kvalitetu, strucnost naobrazbe i praksu psihoterapeuta sirom Europe. Uvjet za dobivanje ECP-a je zavrseni cetverogodisnji trening u jednom psihoterapeutskom pravcu, nakon sto je kandidat zavrsio program propedeutike odnosno jedan od psihoterapiji ekvivalentnih studija. Svaki psihoterapeut koji dobije ECP certifikat ulazi u europsku bazu psihoterapeuta, koje sve zajedno povezuju najvisi standardi kvalitete psihoterapijske naobrazbe i strucnosti u radu. U Hrvatskoj postoji veliki broj psihoterapeuta sa ECP certifikatom kojima je aktualnim zakonom ograniceno postati clanom Komore. Da se uspostavi neutralnost, objektivnost i strucnost kriterija profesije u Hrvatskoj, u prijelaznoj fazi dok Hrvatska psihoterapijski ne stasa i ne razvije svoju tradiciju, trebao bi i ECP certifikat biti jedan od kriterija garancija kvalitete i strucnosti psihoterapijske izobrazbe, kao što ovaj nacrt zakona i predlaže. Svim psihoterapeutima sa ECP certifikatom, neovisno o tome da li psihoterapijski pravac u Hrvatskoj postoji ili ne, treba priznati status ovlastenog psihoterapeuta.” Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja ECP, EAGT Članica Izvršnog odbora Komore psihoterapeuta | Djelomično prihvaćen | Članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. |
| 5 | Hrvatska psihološka komora | PRIJEDLOG | Hrvatska psihološka komora smatra da se predloženim novim zakonima, kao i izmjenama i dopunama postojećih zakona, koje donosi Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, ograničava samostalnost i narušava neovisnost Komora i slaže se sa sljedećim komentarima Hrvatske komore psihoterapeuta: Člankom 43. Ustava RH svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve; a radi čega svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom. Nadalje, temeljem Zakona o djelatnosti psihoterapije Hrvatska komora psihoterapeuta (dalje u tekstu: Komora) je samostalna i neovisna strukovna organizacija u Republici Hrvatskoj koja se brine za razvoj, stručnost, etičnost, zakonitost i ugled djelatnosti psihoterapije na teritoriju Republike Hrvatske (članak 16.) Predloženim prijedlogom novog Zakona o djelatnosti psihoterapije ograničava se samostalnost i narušava neovisnost Komore obzirom da je predloženo da je za poslove iz djelokruga Komore potrebno zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi i to glede: - donošenja Statuta Komore koji je temeljni akt Komore (članak 29.) - određivanja visina članarine (članak 21.) - davanja prethodnog mišljenja o godišnjem programu rada, financijskom planu, godišnjem izvješću rad i financijskom izvješću prije upućivanja istog Skupštini Komore sa strogim ograničenjima samo u odnosu na Komoru u pogledu obveza i rokova (članak 31.), dok s druge strane se na jednak način ne postupa prema nadležnom ministarstvu, a što izravno utječe na mogućnost razrješenja predsjednika Komore (članak 27., stavak 2.). Posebno se ističe pravna nesigurnost glede prijedloga o davanju prethodne suglasnosti nadležnog ministarstva na odluku Komore o visini članarine za iduću godinu. Sukladno sadašnjim zakonskim odredbama visina članarine bila utvrđena odlukom Skupštine Komore, a koje tijelo predstavlja najviše tijelo odlučivanja i čine ju svi članovi. Predloženim tekstom su definirane samo obveze Komore u pogledu rokova i načina za traženje suglasnosti od ministarstva, dok s druge strane ne bi bilo propisano koji bi to bili rokovi ministarstva za donošenje odluke o davanju ili uskrati suglasnosti, mora li takva odluka biti obrazložena i mogu li se protiv takve odluke podnositi pravni lijekovi. Iz teksta proizlazi da se Zakonom djeluje na ograničavanje samostalnosti i neovisnosti Komore čime se Komora izravno stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na ostale komore koje djeluju u Republici Hrvatskoj, ista gubi svoju autonomiju te se stvara pravna nesigurnost, a što izravno ima utjecaj kako na rad Komore, tako i na sve njezine članove. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona ne ograničava se sloboda udruživanja već se ovim odredbama ne utječe na slobodu udruživanja, niti utječe na rad udruženja koja promiču i štite područje rada psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta kao i samu djelatnost psihoterapije. Komora je pravna osoba s javnim ovlastima koje su joj dodijeljene Zakonom. Prethodnom suglasnošću se ne utječe na sadržaj akata i planova već se prethodna suglasnost daje sa ciljem standardizacije rada komora i zaštite prava članova. Nacrtom prijedloga Zakona donošenje pojedinih odluka i općih akata uvjetovano je prethodnom suglasnošću ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi jer se radi o profesiji koja je regulirana u području socijalne skrbi i cilj je osigurati suradnju između komore i nadležnog ministarstva, a ostavljajući Skupštini komore mogućnost da predložene odluke prihvati ili ne. Sve odluke ili opće akte na kraju prihvaća Skupština Komore čime je omogućeno članovima da sami sudjeluju u odlučivanju o stvarima koje se odnose na profesiju psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut. Regulirane profesije u području socijalne skrb su osim profesije psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut i profesije psiholog, edukacijski rehabilitator, socijalni pedagog, socijalni radnik te su odredbe vezane za prethodne suglasnosti nadležnog ministarstva na odluke i opće akte navedene u Zakonu ujednačeni u svim zakonima kojima se uređuju pojedine navedene djelatnosti. Ujednačenim odredbama je i položaj komora ravnopravan. |
| 6 | Hrvatska komora socijalnih radnika | PRIJEDLOG | U potpunosti se slažemo s komentarom Hrvatske komore psihoterapeuta: Imajući u vidu iskustvo djelovanja Komore od njenog osnivanja do danas, svjesni smo opsežnosti i važnosti predloženog novog Zakona o djelatnosti psihoterapije. Također, tijekom našeg rada u zadnje dvije godine došli smo do spoznaje o mnogim nedostacima postojećeg Zakona i podržavamo donošenje novog Zakona. 1) Prva komplikacija koja se javlja sadržana je u odredbama tko može biti psihoterapeut, a tko savjetodavni terapeut, stoga pozdravljamo ideju sadržanu u novom Zakonu da se postave jasniji uvjeti, kao što je: - bazično obrazovanje i dodatne edukacije (psihoterapijski pravac, propedeutika psihoterapije) za sve one koji imaju tendenciju, želju, pa i uvjete za biti psihoterapeutom/kinjom. Ovdje bi posebno napomenuli potrebu dodatne edukacije kroz Propedeutiku psihoterapije za sve one kadrove koji se tijekom svog obrazovanja nisu sreli s poteškoćama mentalnog zdravlja niti su imali dostatnu edukaciju iz psihologije i psihijatrije. Iz tog razloga je svakako potrebno iz novog Zakona ukloniti izjednačavanje ECP-a i Propedeutike. 2) Druga važna primjedba na prijedlog novog Zakona vezana je uz uočenu diskriminaciju pacijenata u RH, naime - izostavljanjem mogućnosti provođenja Zakona o djelatnosti psihoterapije u zdravstvenom sustavu - proizlazi da pacijenti koji su u sustavu zdravstva 'tretirani psihoterapijski' mogu biti tretirani od strane osoba koji nemaju uvjete da budu psihoterapeuti, dakle, prema postojećim i predloženim uvjetima tko može biti psihoterapeut, mnoge osobe koje će obavljati psihoterapiju nisu kvalificirane za psihoterapijski postupak. Prijedlog HKPT je da se od strane nadležnih predlagatelja novog Zakona, razmotri i izostavi ta očigledna diskriminacija u članku 1. prijedloga novog Zakona o djelatnosti psihoterapije te time zaštite svi korisnici psihoterapijskog postupka, pa i oni u zdravstvenom sustavu. 3) Treće: pozivamo se i na Deklaraciju o psihoterapiji iz Strasbourga (21.10.1990.) koja je zamislila i odredila psihoterapiju kao zasebnu, samostalnu djelatnost i želja nam je da ju se tako tretira i u novom Zakonu o djelatnosti psihoterapije. 4) Četvrto: omogućiti žalbeni postupak u svim situacijama. U cilju što jasnijeg iznošenja primjedbi i preporuka za promjenu prijedloga novog Zakona nastojali smo iznijeti naše prijedloge izmjena i dopuna što konciznije te predlažemo sljedeće: a) Članak 1. Stavak 2. Prijedlog je HKPT - brisati "izvan zdravstvenog sustava" Umjesto postojeće rečenice trebalo bi uvrstiti: Djelatnost psihoterapije u smislu ovog Zakona podrazumijeva pružanje psihoterapijskih usluga u svim društvenim područjima koja utječu na zdravlje i kvalitetu života korisnika psihoterapijskih usluga i društva u cjelini, a posebice u područjima odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva, znanosti, civilnog društva, humanitarnih i vjerskih organizacija te kao samostalna djelatnost. b) Članak 6, stavak (1) - 3 i članak 6, stavak (2) – 3 „Psihoterapeut i savjetodavni terapeut moraju imati potrebnu izobrazbu iz područja propedeutike psihoterapije ili ECP“: Prijedlog je HKPT - brisati ECP iz tog članka Obrazloženje: Ova odredba nema smisla jer propedeutika psihoterapije nije isto što i ECP, tim više što je u Zakon uvedena propedeutika koja bi nadopunila znanja osoba koje nisu završile preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije (članak 6, stavak (3)). Na ovaj način bi propedeutika mogla postati nepotrebna, a mnogima koji imaju pravo na ECP certifikat (iz razloga što EAP ne ulazi u provjeru osnovne stručnosti, već samo garantira završenu psihoterapijsku edukaciju) nedostaju znanja koja propedeutika daje, a HKPT ih zahtijeva za kvalitetno obavljanje rada psihoterapijske ili savjetodavne terapijske djelatnosti. Umjesto na ovom mjestu, ECP treba spomenuti u članku 6. u kojem se kao uvjeti za priznavanje naziva psihoterapeut ili savjetodavni terapeut spominje završena edukacija iz priznatih psihoterapijskih pravaca, dodati: ili ECP. c) Članak 6, stavak (2), podstavak 2 - (2) Savjetodavnom terapeutu će se priznati pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ako: 2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje tri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca Prijedlog HKPT-a je - brisati 'specijalizirano', a unijeti: završeno psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje ČETIRI godine u nekom od psihoterapijskih pravaca d) Članak 6, stavak (6) – Ako psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut nema hrvatsko državljanstvo, mora znati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom djelatnosti psihoterapije. Prijedlog HKPT-a - navesti razinu potrebnog znanja hrvatskog jezika – B2 za psihoterapeute i savjetodavne terapeute koji nemaju hrvatsko državljanstvo e) Članak 21, stavak (4) U slučaju da se uskrati suglasnost na Odluku iz stavka 3. ovoga članka ili se Odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, obveza plaćanja članarine iz stavka 1. ovoga članka prestaje do donošenja nove odluke. Prijedlog HKPT-a je - u slučaju da se uskrati suglasnost na Oduku iz stavka 3. ovog članka ili se Odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, i dalje vrijedi visina članarine koja je već izglasana i odobrena na prethodnoj Skupštini. f) Članak 28, stavak (2) – (2) Upravni odbor čine: – predsjednik Komore, – zamjenik predsjednika Komore, – sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Prijedlog HKPT-a: da Upravni odbor i dalje ima 11 članova (predsjednik, zamjenik predsjednika, predstavnik osnivača iz nadležnog Ministarstva, predstavnik osnivača SPUH-a te sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. g) Članak 37, stavak (4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu stručnosti i etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga, primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije. Prijedlog HKPT-a: neka ostane - nadzor nad primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje psihoterapijske djelatnosti i vođenjem dokumentacije I na kraju još jednom posebno napominjemo da je prijedlog HKPT uvesti pravo na žalbu, odnosno omogućiti pravo na žalbu u prijedlogu Zakona u svim člancima u kojima se otklanja mogućnost žalbe. | Djelomično prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona jasno su definirani uvjeti za obavljanje djelatnosti psihoterapije. Također, izobrazba iz propedeutike psihoterapije jedan je od uvjeta osim kod osoba pobrojanih u članku 6. stavku 3. Nacrta prijedloga Zakona. Članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. Nacrtom prijedloga Zakona uređuje se psihoterapija kao samostalna djelatnost koju bi, pod propisanim uvjetima, mogli obavljati i nezdravstveni radnici različitih zvanja, slijedom čega je potrebno zadržati formulaciju „izvan zdravstvenog sustava“. Nadalje, Zakon ne prijeći zdravstvenim radnicima da, pod uvjetima propisanim Zakonom, obavljaju djelatnost psihoterapije. Nacrtom prijedloga Zakona psihoterapija je definirana kao nezavisna interdisciplinarna znanost. Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). Na ostale komentare odgovoreno pod određenim člankom. |
| 7 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG | HRVATSKA ASOCIJACIJA ZA NEUROLINGVISTIČKU PSIHOTERAPIJU Poštovani, HANLPt podržava donošenje novog zakona o psihoterapiji. U nastavku donosimo komentare za njegovu bolju i kvalitetniju verziju. Ono što u prijedlogu Zakona nalazimo osobito lošim i zabrinjavajućim je uskrata prava na žalbu protiv akata Komore, bilo da se radi o aktima kojima se priznaje pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije (čl. 6./8.), priznavanje inozemne stručne kvalifikacije (čl. 6./9.), prestanku prava na obavljanje djelatnosti (čl. 8./2.) ili odluci disciplinskog tijela (čl. 36./3.). Radi se o uskrati Ustavom zajamčenog prava na žalbu (čl. 18. st. 1. Ustava), a koja uskrata se formalistički pokušava nadići odredbom da je protiv takvih akata Komore moguće pokrenuti upravni spor. Time se formalno pokušava koristiti odredba čl. 18. st. 2. Ustava koji određuje da pravo na žalbu iznimno može biti isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Predložene odredbe Zakona nisu u skladu s navedenom odredbom Ustava iz najmanje dva razloga. Prvo, spomenuta odredba Ustava određuje da je isključenje moguće samo "iznimno". Postupanje Komore po zahtjevima za članstvo i upis u Imenik psihoterapeuta odnosno postupanje po službenoj dužnosti u ostalim stvarima (npr. isključenje iz članstva, disciplinski postupak...) nisu i ne mogu biti okarakterizirani kao iznimka koja je predviđena Ustavom. Radi se o redovitim zahtjevima i redovnom postupanju zbog kojih Komora uostalom i postoji, a ne nečemu iznimnom što je od tolike važnosti da predstavlja valjan razlog za odstupanje od Ustavom utvrđenog pravila. Drugo, odlučujući o pravima i obvezama svojih članova i potencijalnih članova, Komora odlučuje pitanjima od iznimne važnosti - o njihovoj profesiji i pravu na bavljenje profesijom odnosno o pravu na rad. Pravo na rad također je jedno od temeljnih prava zajamčenih Ustavom ("Svatko ima pravo na rad i slobodu rada." čl. 55. st. 1. Ustava RH). Uskratom prava na žalbu (o kojoj nadležno tijelo po općim propisima mora odlučiti u roku od 30 do 60 dana) odnosno nametanjem stranci da umjesto žalbe pokreće upravni spor (za koji je notorno da u pravilu traje nekoliko godina), nerazmjerno se ograničava pravo stranke na rad. Što da stranka radi u slučaju da je o njezinom zahtjevu pogrešno odlučeno? Čeka ishod upravnog suda kroz nekoliko godina? I tijekom tog vremena nema pravo raditi ono što je njezina profesija? Takvo nerazmjerno ograničenje nije u duhu Ustava i ne može biti nametnuto Zakonom jer je protivno Ustavu. Još jedna stvar koju smatramo iznimno problematičnom ne samo u strogo pravnom smislu već i sa stajališta same struke jest odredba čl. 15. st. 4. Zakona (iznimka od obveze čuvanja profesionalne tajne). Predmetna odredba, naime, predviđa da su osobe koje su inače obvezane čuvati profesionalnu tajnu, obvezne "...podatke koje su saznale o korisniku usluge psihoterapije i zaključna mišljenja dostaviti isključivo po zahtjevu tijela državne uprave ili sudbene vlasti, u skladu s posebnim propisima." Prije svega, radi se o općenito lošoj stiulaciji (npr. rekli bismo da je notorno da osoba koja je inače obvezana čuvati profesionalnu tajnu neće tu tajnu dostavljati bilo kome pa onda ni tijelima državne uprave ili sudbene vlasti, bez njihovog zahtjeva). Međutim, ono što smatramo doista problematičnim jest činjenica da takva loša stiulacija općenito u praksi može dovesti u pitanje čuvanje profesionalne tajne kao takvo. To za djelatnost psihoterapije smatramo vrlo opasnim. Naime, zakon općenito profesionalnu tajnu i čuvanje profesionalne tajne prepoznaje kao jedan od važnih razloga zbog kojih takvim strankama priznaje pravo da uskrate svjedočenje (npr. čl. 237. Zakona o parničnom postupku, čl. 63. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku itd.) ili čak izrijekom propisuje da one uopće ne mogu biti ispitane kao svjedoci (npr. čl. 284. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku). Radi se, dakle, o vrlo važnoj obvezi čije čuvanje u pravilu preteže čak i nad zahtjevima koje sud može i mora postavljati u svojim postupcima. To je životno logično jer kakvog smisla ima psihoterapeutski rad ako klijent ne može imati povjerenja u svog terapeuta odnosno da on podatke koje sazna od njega, neće prosljeđivati dalje (slično kao i u odnosu svećenik-ispovjednik, odvjetnik-klijent, liječnik-pacijent...). Utoliko se pravilo da bi stranke bile obvezane takve podatke dostavljati tijelima državne uprave ili sudbene vlasti, čak i uz dodatak da bi se radilo "u skladu s posebnim propisima", ukazuje krajnje problematičnim. Tijelo državne uprave ima pravo tražiti podatke samo u zakonom propisanom postupku. U tom postupku obveznik čuvanja profesionalne tajne može sudjelovati kao stranka, svjedok ili vještak. Ako sudjeluje kao stranka, obveznik nije dužan iznositi ništa više od onoga što smatra primjerenim (osobito ne iznositi nešto što predstavlja profesionalnu tajnu). Ako pak sudjeluje kao svjedok ili vještak, saslušava se jedino na raspravi na kojoj, ako je svjedok, mora biti prethodno upozoren na pravo uskratiti odgovore na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi propisima utvrđenu tajnu (isto vrijedi i za vještaka koji uopće ne može biti određen ako ne bi mogao biti svjedok). Slično vrijedi i za sudske postupke koji su po tom pitanju još i striktniji. Dakle, u svakom slučaju već postoji vrlo jasan zakonski okvir koji se ima primjenjivati stajalo nešto u ovom Zakonu ili ne. Ovako predloženom odredbom, dužnost dostavljanja podataka koji predstavljaju profesionalnu tajnu propisuje se kao pravilo, a koje pravilo, čak i uz dodatak/"ogradu" da bi se radilo "u skladu s posebnim propisima", u najmanju ruku odstupa ili je čak u suprotnosti s općim pravilima koja vrijede za obveznike čuvanja tajne u sudskim i drugim postupcima. Ako oni u svakom slučaju moraju biti prethodno upozoreni da ne moraju svjedočiti o tome (dakle, ne moraju dostavljati podatke koji predstavljaju profesionalnu tajnu) ili se sami kao svjedoci mogu pozvati na to pravo (uskrata svjedočenja ili odgovora na pojedino pitanje), čemu uopće takva odredba? Mora dostaviti, ali prethodno mora biti upozoren da ne mora ili se sam može pozvati na pravo da ne mora?!? Odredba nema smisla, a potencijalno stvara nered. Utoliko nam se čini kako bi radi jasnoće cjelokupnog postupanja po Zakonu, bilo bolje da predmetna odredba bude brisana ili u najmanju ruku preformulirana na način da ne bude postavljena kao pravilo po kojem je obveznik dužan dostavljati podatke već eventualno pravilo o načinu postupanja u slučajevima kada je obveznik po zakonu dužan te podatke dostavljati tijelima državne uprave ili sudu (koji su to slučajevi, određuju drugi propisi, a ne ovaj Zakon). Razlika je naoko mala, ali suštinski vrlo značajna s aspekta reda i pravne sigurnosti koji, među ostalim, zahtijevaju da propis bude čim jasniji, a njegova primjena što ujednačenija. Monika Brkanac u ime HANLPt | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga Zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). Zaštita tajnosti podataka propisana je Zakonom o zaštiti tajnosti podataka dok su posebnim zakonima propisana postupanja nadležnih osoba u slučaju saznanja činjenica o sumnji na ugrozu osoba/korisnika psihoterapijskih usluga (Zakon o kaznenom postupku, Obiteljski zakon, Kazneni zakon, i dr) |
| 8 | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora | PRIJEDLOG | Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora smatra da se predloženim novim zakonima, kao i izmjenama i dopunama postojećih zakona, koje donosi Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, ograničava samostalnost i narušava neovisnost Komora i slaže se sa sljedećim komentarima Hrvatske komore psihoterapeuta: Člankom 43. Ustava RH svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve; a radi čega svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom. Nadalje, temeljem Zakona o djelatnosti psihoterapije Hrvatska komora psihoterapeuta (dalje u tekstu: Komora) je samostalna i neovisna strukovna organizacija u Republici Hrvatskoj koja se brine za razvoj, stručnost, etičnost, zakonitost i ugled djelatnosti psihoterapije na teritoriju Republike Hrvatske (članak 16.) Predloženim prijedlogom novog Zakona o djelatnosti psihoterapije ograničava se samostalnost i narušava neovisnost Komore obzirom da je predloženo da je za poslove iz djelokruga Komore potrebno zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi i to glede: - donošenja Statuta Komore koji je temeljni akt Komore (članak 29.) - određivanja visina članarine (članak 21.) - davanja prethodnog mišljenja o godišnjem programu rada, financijskom planu, godišnjem izvješću rad i financijskom izvješću prije upućivanja istog Skupštini Komore sa strogim ograničenjima samo u odnosu na Komoru u pogledu obveza i rokova (članak 31.), dok s druge strane se na jednak način ne postupa prema nadležnom ministarstvu, a što izravno utječe na mogućnost razrješenja predsjednika Komore (članak 27., stavak 2.). Posebno se ističe pravna nesigurnost glede prijedloga o davanju prethodne suglasnosti nadležnog ministarstva na odluku Komore o visini članarine za iduću godinu. Sukladno sadašnjim zakonskim odredbama visina članarine bila utvrđena odlukom Skupštine Komore, a koje tijelo predstavlja najviše tijelo odlučivanja i čine ju svi članovi. Predloženim tekstom su definirane samo obveze Komore u pogledu rokova i načina za traženje suglasnosti od ministarstva, dok s druge strane ne bi bilo propisano koji bi to bili rokovi ministarstva za donošenje odluke o davanju ili uskrati suglasnosti, mora li takva odluka biti obrazložena i mogu li se protiv takve odluke podnositi pravni lijekovi. Iz teksta proizlazi da se Zakonom djeluje na ograničavanje samostalnosti i neovisnosti Komore čime se Komora izravno stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na ostale komore koje djeluju u Republici Hrvatskoj, ista gubi svoju autonomiju te se stvara pravna nesigurnost, a što izravno ima utjecaj kako na rad Komore, tako i na sve njezine članove. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona ne ograničava se sloboda udruživanja već se ovim odredbama ne utječe na slobodu udruživanja, niti utječe na rad udruženja koja promiču i štite područje rada psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta kao i samu profesiju. Komora je pravna osoba s javnim ovlastima koje su joj dodijeljene Zakonom. Prethodnom suglasnošću se ne utječe na sadržaj akata i planova već se prethodna suglasnost daje sa ciljem standardizacije rada komora i zaštite prava članova. Nacrtom prijedloga Zakona donošenje pojedinih odluka i općih akata uvjetovano je prethodnom suglasnošću ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi jer se radi o profesiji koja je regulirana u području socijalne skrbi i cilj je osigurati suradnju između komore i nadležnog ministarstva, a ostavljajući Skupštini komore mogućnost da predložene odluke prihvati ili ne. Sve odluke ili opće akte na kraju prihvaća Skupština Komore čime je omogućeno članovima da sami sudjeluju u odlučivanju o stvarima koje se odnose na profesiju psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut. Regulirane profesije u području socijalne skrb su osim profesije psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut i profesije psiholog, edukacijski rehabilitator, socijalni pedagog, socijalni radnik te su odredbe vezane za prethodne suglasnosti nadležnog ministarstva na odluke i opće akte navedene u Zakonu ujednačeni u svim zakonima kojima se uređuju pojedine navedene djelatnosti. Ujednačenim odredbama je i položaj komora ravnopravan. |
| 9 | Hrvatska komora socijalnih pedagoga | PRIJEDLOG | Hrvatska komora socijalnih pedagoga u potpunosti podržava i slaže se s komentarom Hrvatske komore psihoterapeuta. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 10 | Hrvatska komora psihoterapeuta | PRIJEDLOG | Hrvatska komora psihoterapeuta smatra da se predloženim novim zakonima, kao i izmjenama i dopunama postojećih zakona, koje donosi Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, ograničava samostalnost i narušava neovisnost Komora: Člankom 43. Ustava RH svakom se jamči pravo na slobodno udruživanje radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za socijalna, gospodarska, politička, nacionalna, kulturna ili druga uvjerenja i ciljeve; a radi čega svatko može slobodno osnivati sindikate i druge udruge, uključivati se u njih ili iz njih istupati u skladu sa zakonom. Nadalje, temeljem Zakona o djelatnosti psihoterapije Hrvatska komora psihoterapeuta (dalje u tekstu: Komora) je samostalna i neovisna strukovna organizacija u Republici Hrvatskoj koja se brine za razvoj, stručnost, etičnost, zakonitost i ugled djelatnosti psihoterapije na teritoriju Republike Hrvatske (članak 16.) Predloženim prijedlogom novog Zakona o djelatnosti psihoterapije ograničava se samostalnost i narušava neovisnost Komore obzirom da je predloženo da je za poslove iz djelokruga Komore potrebno zatražiti prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi i to glede: - donošenja Statuta Komore koji je temeljni akt Komore (članak 29.) - određivanja visina članarine (članak 21.) - davanja prethodnog mišljenja o godišnjem programu rada, financijskom planu, godišnjem izvješću rad i financijskom izvješću prije upućivanja istog Skupštini Komore sa strogim ograničenjima samo u odnosu na Komoru u pogledu obveza i rokova (članak 31.), dok s druge strane se na jednak način ne postupa prema nadležnom ministarstvu, a što izravno utječe na mogućnost razrješenja predsjednika Komore (članak 27., stavak 2.). Posebno se ističe pravna nesigurnost glede prijedloga o davanju prethodne suglasnosti nadležnog ministarstva na odluku Komore o visini članarine za iduću godinu. Sukladno sadašnjim zakonskim odredbama visina članarine bila utvrđena odlukom Skupštine Komore, a koje tijelo predstavlja najviše tijelo odlučivanja i čine ju svi članovi. Predloženim tekstom su definirane samo obveze Komore u pogledu rokova i načina za traženje suglasnosti od ministarstva, dok s druge strane ne bi bilo propisano koji bi to bili rokovi ministarstva za donošenje odluke o davanju ili uskrati suglasnosti, mora li takva odluka biti obrazložena i mogu li se protiv takve odluke podnositi pravni lijekovi. Iz teksta proizlazi da se Zakonom djeluje na ograničavanje samostalnosti i neovisnosti Komore čime se Komora izravno stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na ostale komore koje djeluju u Republici Hrvatskoj, ista gubi svoju autonomiju te se stvara pravna nesigurnost, a što izravno ima utjecaj kako na rad Komore, tako i na sve njezine članove. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona ne ograničava se sloboda udruživanja jer zakonodavac ovim odredbama ne utječe na slobodu udruživanja, niti utječe na rad udruženja koja promiču i štite područje rada psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta kao i samu profesiju. Komora je pravna osoba s javnim ovlastima koje su joj dodijeljene Zakonom od strane zakonodavca. Zakonodavac ne utječe na sadržaj akata i planova već daje prethodnu suglasnost na navedeno sa ciljem standardizacije rada komora i zaštite prava članova. Zakonodavac je donošenje pojedinih odluka i općih akata uvjetovao prethodnom suglasnošću ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi jer se radi o profesiji koja je regulirana u području socijalne skrbi i cilj je osigurati suradnju između komore i nadležnog ministarstva, a ostavljajući Skupštini komore mogućnost da predložene odluke prihvati ili ne. Sve odluke ili opće akte na kraju prihvaća Skupština Komore čime je omogućeno članovima da sami sudjeluju u odlučivanju o stvarima koje se odnose na profesiju psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut. Regulirane profesije u području socijalne skrb su osim profesije psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut i profesije psiholog, edukacijski rehabilitator, socijalni pedagog, socijalni radnik te su odredbe vezane za prethodne suglasnosti nadležnog ministarstva na odluke i opće akte navedene u Zakonu ujednačeni u svim zakonima kojima se uređuju pojedine navedene djelatnosti. Ujednačenim odredbama je i položaj komora ravnopravan |
| 11 | Bjanka Belamarić | PRIJEDLOG | Poštovani, slažem se s komentarom Tomislava Senečić po pitanju članka 37 i potencijalnih problema. | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona (članak 37. )vezane uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 12 | Udruga individualnih psihoterapeuta Hrvatske | PRIJEDLOG | UIPH (Udruga individualnih psihoterapeuta Hrvatske) Usprkos toga sto djelatonost psihoterapije u Hrvatskoj godinama nije bila regulirana zakonom, djelovalo je u Hrvatskoj mnogo psihoterapeuta koji su zavrsili psihoterapijske naobrazbe po najvisim europskim standardima i obavljali godinama ovu tada jos zakonom nereguliranu djelatnost. Doneseni zakon o psihoterapiji nije obuhvatio psihoterapijsku svakodnevicu i situaciju na terenu u Hrvatskoj te je svojom regulativom otezao mnostvu kvalificiranih psihoterapeuta stjecanje statusa ovlastenog psihoterapeuta, usprkos zavrsenoj medjunarodno priznatoj psihoterapijskoj naobrazbi i dugogodisnjem psihoterapeutskom radu. Razvile su se diskusije o uvjetima stjecanja statusa psihoterapeuta, kao npr. koje sveucilisno obrazovanje treba imati psihoterapeut, koje pravce priznati, zasto dokazi internacionalne psihoterapeutske strucnosti nisu dovoljni za clanstvo u Komori itd.…Nastao je paradoks da psihoterapeutska naobrazba i dugogodisnja psihoterapijska praksa nisu dovoljne kao uvjet za postojanje clanom novo osnovane Komore psihoterapeuta. Posto Hrvatska zakonski nema psihoterapijsku tradiciju, da se izbjegne samovolja odredjenih interesnih grupa da uvedu vlastite „psihoterapijske standarde“ u zakon i da se zakonom obuhvate svi dosadasnji psihoterapeuti koji se vec godinama bave tom profesijom, potrebno se je radi osiguravanja kvalitete, neutralnosti i objektivnosti psihoterapijske struke orijentirati kod dodjele statusa psihoterapeuta i na postojece europske institucije i njihove kriterije koje zastupaju najvise strucne psihoterapijske standarde. Jedan od njih je, kako je u prijedlogu Zakona navedeno, i EAP – European Association of Psychotherapy, koji je osnovan 1991. godine sa ciljem organizacije, promoviranja i podrske razvoju psihoterapije kao znanstvene – prakticne discipline sirom Europe. Za sada je u clanstvu EAP-a 120 000 psihoterapeuta, 128 psihoterapijskih instituta i organizacija iz 41 europske zemlje. EAP, koji svoje djelovanje zasniva na strasburskoj psihoterapijskoj deklaraciji iz 1990. godine, zauzima se za najvise profesionalne strucno – znanstvene psihoterapijske standarde i za slobodno te nezavisno prakticiranje psihoterapije sirom Europe. EAP izdaje certifikat ECP – European Certificate of Psychotherapy (koji se isto spominje kao pojam u prijedlogu Zakona). Ovom certifikatu je svrha standardizirati psihoterapijsku profesiju i psihoterapijsko obrazovanje tj. garantirati najvisu kvalitetu, strucnost naobrazbe i praksu psihoterapeuta sirom Europe. Uvjet za dobivanje ECP-a je zavrseni cetverogodisnji trening u jednom psihoterapeutskom pravcu, nakon sto je kandidat zavrsio program propedeutike odnosno jedan od psihoterapiji ekvivalentnih studija. Svaki psihoterapeut koji dobije ECP certifikat ulazi u europsku bazu psihoterapeuta, koje sve zajedno povezuju najvisi standardi kvalitete psihoterapijske naobrazbe i strucnosti u radu. U Hrvatskoj postoji veliki broj psihoterapeuta sa ECP certifikatom kojima je aktualnim zakonom ograniceno postati clanom Komore. Da se uspostavi neutralnost, objektivnost i strucnost kriterija profesije u Hrvatskoj, u prijelaznoj fazi dok Hrvatska psihoterapijski ne stasa i ne razvije svoju tradiciju, trebao bi i ECP certifikat biti jedan od kriterija garancija kvalitete i strucnosti psihoterapijske izobrazbe. Svim psihoterapeutima sa ECP certifikatom, neovisno o tome da li psihoterapijski pravac u Hrvatskoj postoji ili ne, treba priznati status ovlastenog psihoterapeuta. Potrebno je napomenuti, da u Hrvatskoj postoje i psihoterapijski instituti koji su clanovi EAP-a. Isto tako u Hrvatskoj postoje psihoterapeuti koji nemaju ECP certifikat, ali imaju neke druge diplome strucnosti. Svi psihoterapijski certifikati koji su zasnovani na europskoj psihoterapijskoj deklaraciji iz 1990 godine ili certifikati strucnosti koji pripadaju medjunarodno znanstveno priznatim psihoterapijskim pravcima koji nisu vlastitom odlukom postali dio EAP-a, treba isto tako, kao ekvivalent ECP-u, zakonom omoguciti da i oni postanu dokaz strucnosti kojim se direktno priznaje statusa ovlastenog psihoterapeuta u Hrvatskoj. Na taj nacin bi svi psihoterapeuti u Hrvatskoj koji se godinama vec bave psihoterapijom, a imaju dokaze strucnosti, dobili novim zakonom priznanje koje im njihovom dugogodisnjom djelatnoscu vec odavno pripada. Tako bi novi Zakon mogao obuhvatiti realno stanje psihoterapijske djelatnosti u Hrvatskoj, sto bi zapravo trebao biti i cilj zakona. Sve dok ne zazivi psihoterapijska tradicija u Hrvatskoj radi garancije objektivnosti i kvalitetetnog razvoja djelatnosti psihoterapije po najvisim znanstvenim europskim standardima potrebni su nam jos neko vrijeme i orijentacijski kriteriji europskih psihoterapijskih udruzenja, instituta odnosno strucnih certifikata da se izbjegne, kako sam prije napomenuo, samovolja pojedinih interesnih grupa u definiranju standarda psihoterapije u Hrvatskoj, sto bi bilo pogubno za razvoj psihoterapijske djelatnosti u Hrvatskoj. Na kraju bih naglasio, da je u clanku 6.3. nespretno ECP izjednacen sa propedeutikom. Trebalo bi stajati, da ce se status psihoterapeuta priznati, ako osoba im ECP ili certifikat ekvivalentan ECP-u. Tomislav Majcan, klinicki psiholog, ECP - Holder Predsjednik Udruge individualnih psihoterapeuta Hrvatske | Djelomično prihvaćen | Članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. |
| 13 | Centar za psihodramu | PRIJEDLOG | Centar za psihodramu kao predstavnik psihodramske psihoterapije u Hrvatskoj podržava donošenje novog zakona o psihoterapiji. U nastavku donosimo komentare za njegovu bolju i kvalitetniju verziju: - potrebno je omogućiti psihoterapijskim edukantima na završnim godinama mogućnost obavljanja djelatnosti psihoterapije obzirom da je u mnogim psihoterapijskim školama tako nešto uvjet za završetak edukacije i dobivanje diplome. Predlažemo da se u zakon uvrsti pojam "edukant pod supervizijom" kao posebna kategorija i omogući obavljanje djelatnosti psihoterapije uz nužne uvjete - upis u Imenik psihoterapijskih edukanata i nužnost supervizora (upisanih u Imenik supervizora) koji će pratiti njihov rad. - izmijeniti protuustavno ukidanje prava na žalbu jer "adekvatna druga pravna zaštita" kao što nalaže Ustav RH ne može biti "upravni spor" obzirom na preopterećenost hrvatskog pravosuđa i dvostepenost Upravnog suda kao što je navedeno u komentaru SPUH-a - slažemo se s komentarima da se propedeutika se ne može izjednačavati s ECP-om kao što su to dobro objasniti Gestalt Centar Homa, d.o.o. i Ivica Kranjčić - u skladu s postojećim prijedlozima ograničiti sva mjesta u tijelima Komore na maksimalno dva mandata - slažemo se s komentarima i prijedlozima g. Tomislava Senečića vezanim za predviđeni stručni nadzor u smislu 'ocjene stručnosti' i 'kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. - smatramo da osim osoba navedenih u članku 43., psihoterapeutom odnosno savjetodavnim terapeutom postanu svi koji na dan stupanja ovog Zakona na snagu nisu upisani u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta, a bave se djelatnošću psihoterapije te u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovog Zakona podnesu zahtjev za upis u odgovarajući Imenik Komore uz predočenje dokaza o Europskom certifikatu iz psihoterapije (ECP). | Djelomično prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. Nacrt prijedloga Zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). Odredbe Nacrta prijedloga Zakona (članak 37. )vezane uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. Članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. Članove upravnog i nadzornog odbora bira Skupština Komore na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Statutom Komore, između ostalog, propisuju se uvjeti i način izbora i opoziva, trajanje mandata te odgovornost članova. Također, Nacrtom prijedloga Zakona propisani su uvjeti pod kojima će se član Upravnog odnosno Nadzornog odbora razriješiti (ako to osobno zatraže, ako krši propise i opće akte Komore, ako ne provodi odluke tijela Komore te ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu), slijedom čega nije potrebno Zakonom ograničavati mandat. |
| 14 | Sanela Janković Marušić | PRIJEDLOG | HUPPP (Hrvatska udruga za psihoterapiju pokretom i plesom) podržava prijedloge SPUH-a i donošenje novog Zakona o psihoterapiji. Prijedlozi HUPPP-a za : Izmjena i dopuna Zakona o psihoterapiji: 1. Potrebno je definirati status edukanata psihoterapsijskih škola i njihovo pravo na rad unutar psihoterapijske djelatnosti, obzirom da edukanti moraju skupiti dovoljan broj sati rada s klijentima (klinička praksa) kako bi zadovoljili uvjete za certifikat. Predlažemo da se članak 10. dopuni ili da se doda Članak 11. (novi) (1.) Djelatnost psihoterapije u smanjenom opsegu može obavljati i edukant psihoterapijske škole upisane u Imenik edukacijskih centara Hrvatske komore psihoterapeuta unutar posebnih propisa psihoterapijske škole i Hrvatske komore psihoterapeuta. (2.) Edukant iz stavka 1. ovog članka obavlja psihoterapijsku djelatnost pod supervizijom i u svrhu stjecanja vještina i znanja u neposrednom radu s korisnicima psihoterapijskih usluga koji je obavezan dio psihoterapijskog obrazovanja. (3.) Edukant iz stavka 1. ovog članka dužan je obavijestiti korisnika psihoterapijskih usluga o svom statusu edukanta. (4.) Psihoterapijska škola iz stavka 1. ovog članka ili Hrvatska komora psihoterapeuta imaju pravo edukantu privremeno ili trajno oduzeti pravo na obavljanje psihoterapijske djelatnosti na temelju posebnih propisa, osobito u slučaju procjene da edukant nema dovoljno znanja ili vještina za obavljanje psihoterapijske djelatnosti. (5.) Edukant iz stavka 1. ovog članka djelatnost psihoterapije obavlja na temelju ugovora s drugim pravnim ili fizičkim osobama ili unutar samostalne djelatnosti po drugoj osnovi ili kao volonter na temelju volonterskog ugovora s drugom pravnom ili fizičkom osobom. 2. U čl.6. u dijelu u kojem se navode pojedinačne struke koje nakon završene specijalističke edukacije psihoterapije mogu biti psihoterapeuti, potrebno je dodati SOCIJALNU PEDAGOGIJU, za koju se podrazumijeva da spada u područje edukacijsko-rehabilitacijske znanosti. No jednako tako i logopedija spada u navedeno područje, a posebno je navedena. Stoga predlažemo da se poimence nabroje smjerovi edukacijsko-rehabilitacijske znanosti: socijalni pedagozi, edukacijski rehabilitatori i logopedi. 3. Članak 25. stavak 2. ograničiti mandat nadzornog odbora komore na maksimalno 8 godina Članak 28. stavak 2. ograničiti mandat Upravnog odbora komore na maksimalno 8 godina 4. Članak 6. stavak 8. i 9. i Članak 36. stavak 3. predlažemo da postoji mogućnost Žalbe jer upravni sporovi traju dugo (iskustvo je da traju više godina). Sanela Janković Marušić, predsjednica HUPPP | Prihvaćen | Nacrt prijedloga Zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („NN 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) unutar Polja „Pedagogija“, nalazi se, između ostalog, i Grana „Socijalna pedagogija“. Odredbom članka 6. stavka 3. Nacrta Zakona obuhvaćeno je Polje: Pedagogija, (unutar kojeg se nalazi Grana: socijalna pedagogija), slijedom čega se navedena odredba odnosi i na socijalne pedagoge. Članove upravnog i nadzornog odbora bira Skupština Komore na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Statutom Komore, između ostalog, propisuju se uvjeti i način izbora i opoziva, trajanje mandata te odgovornost članova. Također, Nacrtom prijedloga Zakona propisani su uvjeti pod kojima će se član Upravnog odnosno Nadzornog odbora razriješiti (ako to osobno zatraže, ako krši propise i opće akte Komore, ako ne provodi odluke tijela Komore te ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu), slijedom čega nije potrebno Zakonom ograničavati mandat. |
| 15 | Hrvatska komora psihoterapeuta | PRIJEDLOG | Na sjednicama Upravnog odbora HKPT-a glasanjem su utvrđene bitne postavke i primjedbe na prijedlog novog Zakona o djelatnosti psihoterapije: Imajući u vidu iskustvo djelovanja Komore od njenog osnivanja do danas, svjesni smo opsežnosti i važnosti predloženog novog Zakona o djelatnosti psihoterapije. Također, tijekom našeg rada u zadnje dvije godine došli smo do spoznaje o mnogim nedostacima postojećeg Zakona i podržavamo donošenje novog Zakona. 1) Prva komplikacija koja se javlja sadržana je u odredbama tko može biti psihoterapeut, a tko savjetodavni terapeut, stoga pozdravljamo ideju sadržanu u novom Zakonu da se postave jasniji uvjeti, kao što je: - bazično obrazovanje i dodatne edukacije (psihoterapijski pravac, propedeutika psihoterapije) za sve one koji imaju tendenciju, želju, pa i uvjete za biti psihoterapeutom/kinjom. Ovdje bi posebno napomenuli potrebu dodatne edukacije kroz Propedeutiku psihoterapije za sve one kadrove koji se tijekom svog obrazovanja nisu sreli s poteškoćama mentalnog zdravlja niti su imali dostatnu edukaciju iz psihologije i psihijatrije. Iz tog razloga je svakako potrebno iz novog Zakona ukloniti izjednačavanje ECP-a i Propedeutike. 2) Druga važna primjedba na prijedlog novog Zakona vezana je uz uočenu diskriminaciju pacijenata u RH, naime - izostavljanjem mogućnosti provođenja Zakona o djelatnosti psihoterapije u zdravstvenom sustavu - proizlazi da pacijenti koji su u sustavu zdravstva 'tretirani psihoterapijski' mogu biti tretirani od strane osoba koji nemaju uvjete da budu psihoterapeuti, dakle, prema postojećim i predloženim uvjetima tko može biti psihoterapeut, mnoge osobe koje će obavljati psihoterapiju nisu kvalificirane za psihoterapijski postupak. Prijedlog HKPT je da se od strane nadležnih predlagatelja novog Zakona, razmotri i izostavi ta očigledna diskriminacija u članku 1. prijedloga novog Zakona o djelatnosti psihoterapije te time zaštite svi korisnici psihoterapijskog postupka, pa i oni u zdravstvenom sustavu. 3) Treće: pozivamo se i na Deklaraciju o psihoterapiji iz Strasbourga (21.10.1990.) koja je zamislila i odredila psihoterapiju kao zasebnu, samostalnu djelatnost i želja nam je da ju se tako tretira i u novom Zakonu o djelatnosti psihoterapije. 4) Četvrto: omogućiti žalbeni postupak u svim situacijama. U cilju što jasnijeg iznošenja primjedbi i preporuka za promjenu prijedloga novog Zakona nastojali smo iznijeti naše prijedloge izmjena i dopuna što konciznije te predlažemo sljedeće: a) Članak 1. Stavak 2. Prijedlog je HKPT - brisati "izvan zdravstvenog sustava" Umjesto postojeće rečenice trebalo bi uvrstiti: Djelatnost psihoterapije u smislu ovog Zakona podrazumijeva pružanje psihoterapijskih usluga u svim društvenim područjima koja utječu na zdravlje i kvalitetu života korisnika psihoterapijskih usluga i društva u cjelini, a posebice u područjima odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva, znanosti, civilnog društva, humanitarnih i vjerskih organizacija te kao samostalna djelatnost. b) Članak 6, stavak (1) - 3 i članak 6, stavak (2) – 3 „Psihoterapeut i savjetodavni terapeut moraju imati potrebnu izobrazbu iz područja propedeutike psihoterapije ili ECP“: Prijedlog je HKPT - brisati ECP iz tog članka Obrazloženje: Ova odredba nema smisla jer propedeutika psihoterapije nije isto što i ECP, tim više što je u Zakon uvedena propedeutika koja bi nadopunila znanja osoba koje nisu završile preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije (članak 6, stavak (3)). Na ovaj način bi propedeutika mogla postati nepotrebna, a mnogima koji imaju pravo na ECP certifikat (iz razloga što EAP ne ulazi u provjeru osnovne stručnosti, već samo garantira završenu psihoterapijsku edukaciju) nedostaju znanja koja propedeutika daje, a HKPT ih zahtijeva za kvalitetno obavljanje rada psihoterapijske ili savjetodavne terapijske djelatnosti. Umjesto na ovom mjestu, ECP treba spomenuti u članku 6. u kojem se kao uvjeti za priznavanje naziva psihoterapeut ili savjetodavni terapeut spominje završena edukacija iz priznatih psihoterapijskih pravaca, dodati: ili ECP. c) Članak 6, stavak (2), podstavak 2 - (2) Savjetodavnom terapeutu će se priznati pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ako: 2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje tri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca Prijedlog HKPT-a je - brisati 'specijalizirano', a unijeti: završeno psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje ČETIRI godine u nekom od psihoterapijskih pravaca d) Članak 6, stavak (6) – Ako psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut nema hrvatsko državljanstvo, mora znati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom djelatnosti psihoterapije. Prijedlog HKPT-a - navesti razinu potrebnog znanja hrvatskog jezika – B2 za psihoterapeute i savjetodavne terapeute koji nemaju hrvatsko državljanstvo e) Članak 21, stavak (4) U slučaju da se uskrati suglasnost na Odluku iz stavka 3. ovoga članka ili se Odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, obveza plaćanja članarine iz stavka 1. ovoga članka prestaje do donošenja nove odluke. Prijedlog HKPT-a je - u slučaju da se uskrati suglasnost na Oduku iz stavka 3. ovog članka ili se Odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, i dalje vrijedi visina članarine koja je već izglasana i odobrena na prethodnoj Skupštini. f) Članak 28, stavak (2) – (2) Upravni odbor čine: – predsjednik Komore, – zamjenik predsjednika Komore, – sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Prijedlog HKPT-a: da Upravni odbor i dalje ima 11 članova (predsjednik, zamjenik predsjednika, predstavnik osnivača iz nadležnog Ministarstva, predstavnik osnivača SPUH-a te sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. g) Članak 37, stavak (4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu stručnosti i etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga, primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije. Prijedlog HKPT-a: neka ostane - nadzor nad primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje psihoterapijske djelatnosti i vođenjem dokumentacije I na kraju još jednom posebno napominjemo da je prijedlog HKPT uvesti pravo na žalbu, odnosno omogućiti pravo na žalbu u prijedlogu Zakona u svim člancima u kojima se otklanja mogućnost žalbe. Predsjednik HKPT: prim. Jadran Morović, dr. med., psihijatar-psihoterapeut | Djelomično prihvaćen | Članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. Nacrtom prijedloga Zakona uređuje se psihoterapija kao samostalna djelatnost koju bi, pod propisanim uvjetima, mogli obavljati i nezdravstveni radnici različitih zvanja, slijedom čega je potrebno zadržati formulaciju „izvan zdravstvenog sustava“. Nadalje, Zakon ne prijeći zdravstvenim radnicima da, pod uvjetima propisanim Zakonom, obavljaju djelatnost psihoterapije. Nacrtom prijedloga Zakona psihoterapija je definirana kao nezavisna interdisciplinarna znanost. Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). Na ostale komentare odgovoreno pod određenim člankom. |
| 16 | Društvo gestalt i intergrativnih psihoterapeuta Hrvatske | PRIJEDLOG | U ime Društva Geštalt i Integrativnih Psihoterapeuta Hrvatske dajemo slijedeće komentare. Smatramo da je u prijedlogu novog Zakona potrebno: - dodatno razmotriti definiciju psihoterapije u Zakonu. U definiciju uvesti i pojam "osobnog razvoja" kao cilj/svrhu psihoterapijskog rada - regulirati pravni status psihoterapijskih edukanata i omogućiti im uvjete za učenje kroz iskustvo direktnog rada s klijentima, uz ograničenja koja bi štitila dobrobit klijenata - kao minimalni uvjet za status psihoterapeuta postaviti diplomski studij plus četverogodišnju edukaciju iz psihoterapijske edukacije plus propedeutiku za osobe koje nisu završile neki od fakulteta navedenih prema članku 5. sadašnjeg zakona (među njih dodati i studij socijalne pedagogije) - ukoliko osoba ima ECP a nema gore navedene uvjete smatramo da bi trebala imati mogućnost molbom direktno aplicirati za status psihoterapeuta za to nadležnom povjerenstvu u Komori, a to tijelo bi trebalo donijeti stučnu procjenu o tome zadovoljava li osoba uvjete za status psihoterapeuta. Na ovaj način izbjegla bi se zlouporaba i ovisnost o odlukama tijela koja nisu pod ingerencijom Hrvatskog zakonodavstva a istovremeno bi se omogućilo osobma koje imaju iskustvo i edukacije da ostvare zasluženi status. - dodatno razmotriti pitanja nadzora u struci na tragu već iznesenih komentara SPUH-a i drugih terapeuta. - uvesti mogućnost prava žalbe na rješenja Komore u skladu s prijedlozima SPUH_a - zakonski oblikovati psihoterapijsku djelatnost kao samostalnu gospodarsku djelatnost, i to na način da se može vršiti kroz obrt, budući da već sad mnogi terapeuti rade na taj način - terapeutima koji imaju iskustvo višegodišnjeg terapijskog rada (5 g ili više u trenutku stupanja Zakona na snagu) s djecom i maloljetnicima omogućiti pravo rad s djecom i maloljetnicima. - u članku 7. ostaviti na izbor psihoterapeutima hoće li uz status psihoterapeuta navoditi svoja druga zvanja/profesije - u skladu s postojećim prijedlozima ograničiti mjesta u izvršnim i nadzornim tijelima Komore na maksimalno dva mandata - regulirati pojam “savjetodavni terapeut” na način da oni koji na temelju sadašnjeg zakona ostvaruju prava po toj kategoriji ne budu oštećeni - osnažiti ulogu SPUH-a u Komori, pogotovo vezano za propedeutiku Tomislav Rončević, predsjednik Društva Geštalt i Integrativnih Psihoterapeuta Hrvatske | Djelomično prihvaćen | U definiciju psihoterapije je unesena dopuna „poticanja osobnog razvoja“. Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). |
| 17 | Ines Skelac | PRIJEDLOG | Poštovani, Podržavam prijedlog novog Zakona o psihoterapiji koji smatram značajno poboljšanim u odnosu na važeći Zakon. Međutim, smatram da su potrebne određene preinake. Slažem se s komentarima i prijedlozima g. Tomislava Senečića vezanim za predviđeni stručni nadzor u smislu 'ocjene stručnosti' i 'kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. Sukladno tome predlažem: 1. Izbacivanje iz Članka 37., Stavka 4. dijelova teksta '…stručnosti..' te '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. Tako bi članak glasio: '(4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' ili 2. Ukidanje instituta redovnog nadzora stručnosti te kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga te uvođenje isključivo instituta izvanrednog nadzora na pritužbu klijenta pri čemu nadležno tijelo HKPT formira povjerenstvo od tri člana za konkretnu potrebu, vodeći računa o izbjegavanju potencijalnog sukoba interesa osoba u povjerenstvu i nadzirane osobe. Također, slažem se s prijedlogom predsjednika SPUH-a g. Vedrana Korušića u pogledu potrebe jasnijim definiranjem određenih pojmova i izbjegavanjem cirkularnih definicija, kao i za potrebom izmjene Članka.6. stavka.1. točke.3. gdje je pogrešno izjednačen pojam izobrazbe iz propedeutike psihoterapije i ECP, s obzirom na to da je ECP samo jedan od certifikata međunarodnih udruženja koji psihoterapeut može steći. Nadalje, time se ne uvažava specifičnost edukacije koju je završio pojedini psihoterapeut, kao ni specifičnost pojedinog psihoterapijskog pravca. Sukladno tome trebalo bi izmijeniti odredbu Članka 6. Stavka 1. Točke 3. i Članka 6. Stavka 4. na način da se sadržaj potrebne izobrazbe iz područja propedeutike psihoterapije regulira uvažavajući specifičnosti svakog psihoterapijskog pravca, a posebno specifičnosti programa izobrazbe psihoterapijskih škola koje je psihoterapeut završio. | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezane uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 18 | Vedrana Kurjan Manestar | PRIJEDLOG | Prijedlozi za : Izmjena i dopuna Zakona o psihoterapiji: 1. Potrebno je definirati status edukanata psihoterapsijskih škola i njihovo pravo na rad unutar psihoterapijske djelatnosti, obzirom da edukanti moraju skupiti dovoljan broj sati rada s klijentima (klinička praksa) kako bi zadovoljili uvjete za certifikat. Predlažemo da se članak 10. dopuni ili da se doda Članak 11. (novi) (1.) Djelatnost psihoterapije u smanjenom opsegu može obavljati i edukant psihoterapijske škole upisane u Imenik edukacijskih centara Hrvatske komore psihoterapeuta unutar posebnih propisa psihoterapijske škole i Hrvatske komore psihoterapeuta. (2.) Edukant iz stavka 1. ovog članka obavlja psihoterapijsku djelatnost pod supervizijom i u svrhu stjecanja vještina i znanja u neposrednom radu s korisnicima psihoterapijskih usluga koji je obavezan dio psihoterapijskog obrazovanja. (3.) Edukant iz stavka 1. ovog članka dužan je obavijestiti korisnika psihoterapijskih usluga o svom statusu edukanta. (4.) Psihoterapijska škola iz stavka 1. ovog članka ili Hrvatska komora psihoterapeuta imaju pravo edukantu privremeno ili trajno oduzeti pravo na obavljanje psihoterapijske djelatnosti na temelju posebnih propisa, osobito u slučaju procjene da edukant nema dovoljno znanja ili vještina za obavljanje psihoterapijske djelatnosti. (5.) Edukant iz stavka 1. ovog članka djelatnost psihoterapije obavlja na temelju ugovora s drugim pravnim ili fizičkim osobama ili unutar samostalne djelatnosti po drugoj osnovi ili kao volonter na temelju volonterskog ugovora s drugom pravnom ili fizičkom osobom. 2. U čl.6. u dijelu u kojem se navode pojedinačne struke koje nakon završene specijalističke edukacije psihoterapije mogu biti psihoterapeuti, potrebno je dodati SOCIJALNU PEDAGOGIJU, za koju se podrazumijeva da spada u područje edukacijsko-rehabilitacijske znanosti. No jednako tako i logopedija spada u navedeno područje, a posebno je navedena. Stoga predlažemo da se poimence nabroje smjerovi edukacijsko-rehabilitacijske znanosti: socijalni pedagozi, edukacijski rehabilitatori i logopedi. 3. Članak 25. stavak 2. ograničiti mandat nadzornog odbora komore na maksimalno 8 godina Članak 28. stavak 2. ograničiti mandat Upravnog odbora komore na maksimalno 8 godina 4. Članak 6. stavak 8. i 9. i Članak 36. stavak 3. predlažemo da postoji mogućnost Žalbe jer upravni sporovi traju dugo (iskustvo je da traju više godina). Suglasna također sa svim prijedlozima SPUH-a. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („NN 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) unutar Polja „Pedagogija“, nalazi se, između ostalog, i Grana „Socijalna pedagogija“. Odredbom članka 6. stavka 3. Nacrta Zakona obuhvaćeno je Polje: Pedagogija, (unutar kojeg se nalazi Grana: socijalna pedagogija), slijedom čega se navedena odredba odnosi i na socijalne pedagoge. |
| 19 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG | Svrha izmjene odnosno donošenja novog Zakona je, osim usklađenja s Direktivama EU i sa Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, svakako trebala biti i usklađenje zakonske regulative s postojećim stanjem u Republici Hrvatskoj te specifičnostima i izazovima kako same discipline, tako i obavljanja prakse, odnosno djelatnosti psihoterapije. Osnova usklađenja Zakona s relevantnim propisima i «zatečenim» stanjem je svakako trebala biti Deklaracija o psihoterapiji iz Strasbourga (21.10.1990.), koja nedvojbeno utvrđuje psihoterapiju kao nezavisnu znanstvenu disciplinu, a psihoterapijsku praksu kao zasebno i slobodno zanimanje, kao što i nedvojbeno priznaje i jamči raznolikost psihoterapijskih škola i pristupa. Isto tako, prilikom izrade prijedloga Zakona bilo je potrebno imati u vidu i sustav ESCO (Europske vještine, kompetencije, kvalifikacije i zanimanja) Europske komisije, kojim se radi jasna razlika između psihoterapije, psihologije i psihijatrije. Ponovno napominjemo da Deklaracija o psihoterapiji iz Strasbourga ne poznaje pojam savjetodavnog terapeuta, koji je međutim ipak reguliran odredbama ovog Zakona, ali pritom zakonske odredbe ne sadrže jasnu distinkciju između psihoterapeuta i savjetodavnog terapeuta u obavljanju djelatnosti psihoterapije. Istovremeno, prijedlogom Zakona je propušteno regulirati status polaznika izobrazbe za psihoterapeuta („edukanti“), koji tijekom psihoterapijskog školovanja moraju odraditi određeni broj sati prakse, odnosno terapije, a što je svakako potrebno regulirati pa se u tom dijelu predlaže dopuna prijedloga Zakona. Također je u predloženom tekstu Zakona neosnovano izostavljen SPUH (Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske), članovi kojeg predstavljaju 90% osoba koje se bave psihoterapijom u Republici Hrvatskoj, a od kojih znatan broj članova, zahvaljujući nedorečenosti prijedloga Zakona i nepostojanju odgovarajućih kvalitetnih podzakonskih propisa i drugih akata, još neko vrijeme neće moći regulirati svoj status kao psihoterapeuta i obavljanje djelatnosti psihoterapije. Stoga ustrajemo u prijedlogu da u odredbi čl.4. Zakona pod «pojedinim pojmovima» svakako treba dodati SPUH, posebice imajući u vidu njegov značaj i brojnost Udruga članica te prijelazno razdoblje od godine dana za usklađenje općih i internih akata Komore s odredbama Zakona. Uslijed zanemarivanja stavova i prijedloga struke tekst prijedloga Zakona ne uvažava specifičnosti psihoterapije i psihoterapijskih pravaca/škola te način obavljanja te djelatnosti, već su se u Zakonu primijenila, da ne kažemo kopirala, zakonska rješenja iz drugih područja, koja nisu primjenjiva na psihoterapiju kao samostalnu profesionalnu djelatnost niti su toliko raznolika u svom sadržaju, a raznolikost psihoterapije je zajamčena Deklaracijom o psihoterapiji iz Strasbourga. Da je tome tako, jasno je iz odredbi prijedloga Zakona kojima se uređuje način obavljanja djelatnosti, koje su potpuno nejasne i nesukladne pojmu samostalne (profesionalne) djelatnosti. Potpuno je nejasno zašto se prilikom izrade prijedloga Zakona nisu odgovarajuće primijenila rješenja sadržana u propisima koji reguliraju druge samostalne profesionalne djelatnosti i u kojima su jasno i nedvojbeno riješeni kako osnovni pojmovi, tako i uvjeti i kriteriji te način primjene tih kriterija. U tom smislu ukazujemo na nužnost zakonskog definiranja kriterija po kojima će postupati Komora jer se inače na teret Komori ostavlja utvrđivanje kriterija, ocjenjivanje ispunjavanja raznih uvjeta i počinjenja povreda, budući da prijedlogom Zakona nisu jasno definirani propisi ni smjernice, koje bi u svom postupanju i odlučivanju Komora trebala primjenjivati. Navedeno tim više jer se odlukama Komore izravno utječe na prava psihoterapeuta, a notorno je kako se o nečijim pravima, pa tako i pravima osoba koje se bave psihoterapijskom djelatnošću, ne može i ne smije odlučivati na temelju diskrecijske ocjene. U nastavku iznosimo osvrt po pojedinim odredbama prijedloga Zakona, koje je nužno potrebno izmijeniti, doraditi i/ili dopuniti kako bi Zakon predstavljao jasnu i transparentnu normu, primjenjivu u odnosu na specifičnosti i potrebe psihoterapije kao samostalne profesionalne djelatnosti, uvažavajući i osiguravajući svu heterogenost te djelatnosti. Sukladno naprijed iznesenom, ponovno predlažemo da se u odredbi čl.3. st.2. Zakona djelatnost psihoterapije jasno naznači kao samostalna profesionalna (gospodarska) djelatnost, a što ona i jest. Ujedno napominjemo kako se u odnosu na odredbu čl.3. st.2. Zakona nameće pitanje obuhvata pojma djelatnosti psihoterapije jer je odredba u tom dijelu nejasna te proturječna, budući da proizlazi kako i savjetodavni terapeut obavlja djelatnost psihoterapije, iako je istovremeno u odredbi čl.3. st.2. toč.1. Zakona jasno propisano: "Djelatnost psihoterapije je samostalna djelatnost koja se bavi: 1. uspostavljanjem odnosa jedne ili više osoba i jednog ili više psihoterapeuta kroz psihoterapijski proces sa ciljem uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihosocijalnih, psihosomatskih i ponašajnih smetnji ili patnji te razvoja funkcionalnijih i primjerenijih obrazaca doživljavanja i ponašanja, odnosa s okolinom i sustava vrijednosti." Odredbom čl.4. Zakona definirani su pojedini pojmovi, ali je pritom došlo do višestrukih propusta, koji za posljedicu imaju nerazumljivost i nedefiniranost odredbi, a što u konačnici rezultira mogućnošću različite interpretacije zakonskih odredbi. Tako je u čl.4. toč.1. Zakona navedeno: "Ovlašteni psihoterapeut je psihoterapeut...", koja odredba predstavlja pogrešan način definiranja pojma, tj. cirkularnu definiciju (ona koja definira pojam koristeći isti taj pojam). Definicija iznosi bitna svojstva nekog predmeta, odnosno pojma te ne smije sadržavati izraze koji kažu isto koliko i pojam pa zaista začuđuje korištenje cirkularne definicije u svrhu definiranja osoba na koje se zakon odnosi. Takva pogrešna definicija, predstavlja nejasnu i nedorečenu odredbu te osim toga unosi dodatnu pomutnju, s obzirom da se u daljnjem tekstu prijedloga Zakona koristi i pojam psihoterapeut. Stoga se nužno nameće pitanje tko je onda taj (obični) psihoterapeut koji se očito također bavi psihoterapijom, ali nije naveden u pojedinim pojmovima. S obzirom na navedeno predlažemo da odredba čl.4. toč.1. Zakona glasi: "Psihoterapeut je fizička osoba koja je stekla pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije u skladu s odredbama ovog zakona i upisana je u Imenik psihoterapeuta." U tom smislu potrebno je u cijelom tekstu Zakona brisati riječ "ovlašteni" ispred riječi psihoterapeut i savjetodavni terapeut. Ukoliko se u odredbi čl.4. Zakona, među inim, definiraju pojmovi izobrazba iz propedeutike psihoterapije i psihoterapijski pravci, tada je potpuno nejasno zašto se u tekstu Zakona izbjegava utvrditi i navesti poimence psihoterapijske pravce koji već djeluju na području Republike Hrvatske i za koje je nedvojbeno da ih SPUH priznaje, a što je također bila inicijativa struke prilikom pripreme teksta prijedloga Zakona. Kako je to već istaknuto u komentarima psihoterapeuta na e-savjetovanju povodom objavljenog prijedloga Zakona, djelatnost psihoterapije je gospodarska djelatnost i kao takva zasigurno otvara i pitanje nelojalne tržišne utakmice, koja se u dobrom dijelu može prevenirati odredbama ovog Zakona razradom jasnih definicija, uvjeta i kriterija. Upravo je stoga nužno potrebno, umjesto predloženog «rješenja» kako je u nadležnosti Komore utvrđivanje psihoterapijskih pravaca, bez istovremenog navođenja ikakvih smjernica ili kriterija po kojima bi Komora pritom trebala postupati, u samom Zakonu odmah utvrditi popis svih psihoterapijskih pravaca sukladno ranijim prijedlozima SPUH-a. U tom smislu predlažemo u odredbi o pojedinim pojmovima (čl.4.), dodati točku kojom će se jasno i transparentno navesti sve priznate psihoterapijske pravce/škole, koji djeluju na području Republike Hrvatske. Smatramo kako je potpuno neutemeljeno pod pojedinim pojmovima u Zakonu zasebno izdvajati EAP (European Association for Psychotherapy). Naime, zakonodavstvo Republike Hrvatske se ne može pozivati na postupanja EAP-a kao međunarodnog dobrovoljnog udruženja, koje pritom podnositelj Prijedloga Zakona u uvodnom dijelu prijedloga predstavlja kao glavnu strukovnu udrugu psihoterapije na nivou EU. Navedeno tim više kada se ima u vidu činjenica da članovi EAP-a nisu sve psihoterapijske škole, odnosno pravci koji djeluju na području EU, a posebice ne psihoterapijski pravci odnosno škole iz Republike Hrvatske. Ukoliko se već poziva na međunarodne izvore prava, tada to zasigurno trebaju biti Deklaracija o psihoterapiji iz Strasbourga i sustav ESCO. Isto tako, ukoliko se Zakonom priznaje certifikat (ECP) jednog dobrovoljnog udruženja, tada zasigurno nema razloga da se ne priznaju i certifikati drugih međunarodnih udruženja za pojedine psihoterapijske pravce, koji nisu članovi EAP-a i ne nalaze se na njihovom popisu, ali udovoljavaju svim zahtjevima znanstvenosti u svom djelovanju. Odredba čl.5. st.1. Zakona predstavlja još jednu cirkularnu definiciju: "Pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije stječe se priznavanjem prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije." koja bi umjesto predloženog trebala glasiti: "Pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije stječe se u skladu s odredbama ovog Zakona." Nastavno na naprijed predloženu izmjenu odredbe čl.5. st.1. odredba čl.6. st.1. Zakona bi trebala glasiti: "Psihoterapeut stječe pravo na obavljanje djelatnosti ako:" U čl.6. st.1. toč.1. Zakona je nejasan zadnji dio odredbe "ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - psihoterapeut u Republici Hrvatskoj", s obzirom da nije definirano šta se pod time misli U čl.6. st.1. toč.2. Zakona potrebno je izbaciti riječ "specijalizirano" ispred riječi psihoterapijsko školovanje jer se radi o školovanju u pojedinom pravcu, a u daljnjem tekstu Zakona se spominju i specijalizacije pa se predloženim tekstom unosi pomutnja i mogućnost pogrešnog tumačenja odredbi Zakona. Stoga, a i nastavno na prijedlog da se u odredbi čl.4. navedu psihoterapijski pravci zastupljeni u Republici Hrvatskoj potrebno je izmijeniti odredbu čl.6. st.1. toč.2 tako da glasi: "2. ima završeno psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od priznatih psihoterapijskih pravaca navedenih u čl.4. ovog Zakona" U odredbi čl.6. st.1. toč.3. Zakona također je potrebna izmjena jer je pogrešno izjednačen pojam izobrazbe iz propedeutike psihoterapije i ECP. Osim toga, predloženom odredbom se ograničavaju i diskriminiraju ograničavaju osobe koje se već bave psihoterapijom i imaju završeno potrebno školovanje u nekom psihoterapijskom pravcu, ali taj pravac ne zahtjeva izobrazbu iz propedeutike psihoterapije u istom obujmu i obliku, koji je predviđen za neke druge pravce pa bi u tom smislu uvažavajući Deklaraciju o psihoterapiji iz Strasbourga trebalo izmijeniti odredbu čl.6. st.1. toč.3. i čl.6. st.4. na način da se sadržaj potrebne izobrazbe iz područja propedeutike psihoterapije regulira uvažavajući specifičnosti svakog psihoterapijskog pravca, a posebno specifičnosti programa izobrazbe psihoterapijskih škola koje je psihoterapeut ili savjetodavni terapeut završio, te bi svakako trebalo dodati obvezu prethodnog savjetovanja sa Savezom psihoterapijskih udruga Hrvatske prije donošenja Pravilnika o sadržaju izobrazbe iz područja propedeutike psihoterapije. Sukladno naprijed predloženim izmjenama odredba čl.6. st.7. bi se izmijenila na način kako slijedi: "Prije početka obavljanja djelatnosti psihoterapije psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut obvezan je podnijeti Komori zahtjev za upis u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta. (8) Ukoliko je zahtjev iz st.7. ovoga članka osnovan, odnosno ukoliko podnositelj zahtjeva udovoljava uvjetima iz čl.6. st.1. i st.2. ovog Zakona, Komora je obvezna u roku od 30 dana izdati rješenje o upisu u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta. Ukoliko zahtjev iz st.7. ovoga članka nije osnovan, odnosno ukoliko podnositelj zahtjeva ne udovoljava uvjetima iz čl.6. st.1. i st.2. ovog Zakona, Komora u roku od 30 dana izdaje rješenje o odbijanju upisa u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta uz obrazloženje razloga odbijanja upisa. Podnositelj zahtjeva ima pravo na podnošenje žalbe protiv rješenja Komore u roku od 15 (petnaest) dana od dana uredne dostave rješenja." Naprijed predloženim tekstom mijenja se i odredba čl.6. st.8. Zakona na način da se dopušta žalba na rješenje Komore u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Naime, jednako kao i pravo na rad, tako je i pravo na žalbu ustavno pravo svakog građanina Republike Hrvatske, koje se može samo iznimno isključiti ukoliko je osigurana druga pravna zaštita (čl.18. Ustava RH). Međutim, upravni spor kao predviđena pravna zaštita ne predstavlja ni približno adekvatnu pravnu zaštitu kod odlučivanja o stjecanju, prestanku, obustavi ili mirovanju prava na obavljanje djelatnosti kako zbog razloga preopterećenosti i sporosti pravosudnog sustava, tako i iz ekonomskih razloga. Iz predloženog teksta Zakona razvidno je da se nije imala u vidu činjenica kako za vrijeme trajanja upravnog spora netko ostaje bez mogućnosti bavljenja svojom djelatnošću, a samim time i ostvarivanja ikakvog prihoda, a čime mu se potencijalno nanosi nenadoknadiva šteta. Naravno, pritom je potrebno i propisati koje tijelo Komore donosi rješenje, kao i koje tijelo Komore bi, kao drugostupanjsko tijelo, donosilo odluku o žalbi uz određivanje roka za odlučivanje po žalbi te u tom smislu dopuniti odredbu čl.6. Zakona. Podredno nakon donošenja konačne odluke od strane ovlaštenog tijela Komore, može se uputiti na upravni spor ili drugu adekvatnu pravnu zaštitu. U odnosu na odredbu čl.6. st.9. Zakona potrebno je definirati na koju se točno inozemnu stručnu kvalifikaciju misli, kao što je napomenuto i u odnosu na odredbu st.1. toč.1. ovog članka. U čl.6. st.11. Zakona potrebno je, sukladno važećim propisima, brisati riječ "izvršnog" i umjesto nje staviti "pravomoćnog". Odredbu čl.8. st.1. al.4. Zakona potrebno je doraditi na način da se naznači rok, odnosno odredi vremensko razdoblje kroz koje se ne ispunjava obveza stručnog usavršavanja, kao i što je nužno izmijeniti i doraditi odredbu čl.14. Zakona, koja se odnosi na stručno usavršavanje. Pritom svakako treba imati u vidu kako je stručno usavršavanje definirano kao pravo i obaveza psihoterapeuta pa i tom dijelu treba doraditi odredbu. Stručno usavršavanje se ne može ostaviti na diskrecijskom odlučivanju Komore i njenih tijela jer uz svo uvažavanje stručnosti članova Komore, potrebno je imati na umu i činjenicu različitosti psihoterapijskih pravaca i škola te potrebu preveniranja eventualne tržišne utakmice. Također je potrebno izmijeniti odredbu čl.8. st.1. al.7. Zakona na način da se, imajući u vidu prvi dio odredbe, izbrišu u toj alineji riječi «mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti psihoterapije» jer se privremena mjera ne može izjednačavati s mjerom prestanka prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije. U odnosu na odredbe čl.8. st.2. i 3. Zakona ističe se isti prigovor kao i u odnosu na odredbu čl.6. st.8. Zakona, na način da se mora dopustiti žalba na rješenje Komore u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, kao i što treba navesti tijelo Komore ovlašteno za odlučivanje o prestanku prava na obavljanje djelatnosti. Naime, upravni spor kao predviđena pravna zaštita ne predstavlja ni približno adekvatnu pravnu zaštitu u slučaju odlučivanja o stjecanju, prestanku, obustavi ili mirovanju prava na obavljanje djelatnosti. Podredno nakon donošenja konačne odluke od strane ovlaštenog tijela Komore može se uputiti na upravni spor ili drugu adekvatnu pravnu zaštitu. Odredbe čl. 10. i 11. Zakona su potpuno nejasne te su suprotne pojmu samostalne djelatnosti jer samostalna djelatnost znači upravo to, obavlja se samostalno kroz neki od propisima predviđenih oblika (obrt, trgovačko društvo i dr.). Hoće li netko pritom zaključiti ugovor o suradnji s nekom fizičkom ili pravnom osobom, raditi zajednički s još nekim ili će obavljati djelatnost kroz neki oblik trgovačkog društva je njegova osobno pravo i sloboda. Stoga, a kako je to i predlagano tijekom pripreme prijedloga Zakona navedene odredbe bi trebale glasiti: "Članak 10. (1) Djelatnost psihoterapije kao samostalnu profesionalnu djelatnost obavlja psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut u skladu s odredbama ovog zakona. (2) Na sva prava i obveze iz područja obavljanja profesionalne djelatnosti psihoterapije koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se drugi odgovarajući propisi Republike Hrvatske. Članak 11. (1) Samostalnu profesionalnu djelatnost psihoterapije psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut može obavljati samostalno ili zajednički s dva ili više psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta ili u trgovačkom društvu, koje je registrirano za obavljanje djelatnosti psihoterapije sve u skladu s odredbama ovog zakona te drugim odgovarajućim propisima Republike Hrvatske." Odredbu čl.14. st.3. Zakona je, kao što je to već prethodno navedeno, potrebno izmijeniti i doraditi uvažavajući specifičnosti psihoterapije kao discipline i različitosti psihoterapijskih pravaca te bi svakako trebalo dodati obvezu prethodnog savjetovanja sa Skupštinom SPUH-a prije donošenja Pravilnika o stručnom usavršavanju. Problematika stručnog usavršavanja uslijed heterogenosti psihoterapijskih pravaca je već obuhvaćena u ovom očitovanju, kao i u očitovanju kolege T.Senečića u komentarima na e-savjetovanju povodom objavljenog prijedloga Zakona pa se u tom dijelu nećemo nepotrebno ponavljati već ustrajemo na potrebi dorade Zakona u tom dijelu. U odredbi čl.16. Zakona potrebno je brisati riječ «u» ispred riječi djelatnosti psihoterapije. Odredbu čl.18. st.1. Zakona također je potrebno doraditi u određenim alinejama, a kako slijedi: "- donosi rješenje o upisu u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih psihoterapeuta u skladu s odredbama ovog Zakona - odlučuje u postupcima upisa u imenike, upisnike i evidencije te brisanja u skladu s odredbama ovoga Zakona - donosi rješenje o privremenoj zabrani i prestanku prava na obavljanje djelatnosti u skladu s odredbama ovog Zakona - priznavanja inozemne stručne kvalifikacije? nije jasno na šta se to odnosi (sukladno ranijim primjedbama) - vodi imenike, upisnike i evidencije u skladu s odredbama ovoga Zakona - obavlja stručni nadzor u skladu s odredbom čl.37. ovog Zakona" Odredba ove alineje je u izravnoj vezi s odredbom čl.37 koju je nužno potrebno izmijeniti i doraditi, posebno u dijelu obuhvata nadzora te definiranja kriterija, uvjeta i načina provođenja nadzora U odredbi st.2. ovog članka je navedeno "polovni nastan" za što pretpostavljamo da se mislilo na "poslovni nastan" sukladno odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. Odredba čl.19. al.1. i 2. Zakona ponovno otvara problematiku specifičnosti i heterogenosti psihoterapije i diskrecijske odluke Komore pa je svakako potrebno definirati pojmove utvrđivanja i praćenja uvjeta rada, standarda rada i normativa na način da se jasno navede propis i kriteriji koji se tom prilikom primjenjuje, kao i tijelo Komore koje je za to ovlašteno. - al.8. je potrebno izmijeniti na način da glasi: "utvrđuje uvjete za priznavanje statusa pojedinog psihoterapijskog pravca kao priznatog, onim psihoterapijskim pravcima koji nisu navedeni u odredbi čl.4. ovog Zakona", ukoliko se popis pravaca utvrdi samim Zakonom Odredba čl.23. Zakona je u koliziji s osnovnom intencijom izmjene Zakona odnosno ozakonjenjem postojećeg stanja. Naime, predloženim tekstom Zakona članovi Komore su samo oni kojima je taj status već priznat po sada važećem Zakonu, a koji nije adekvatan te se zbog svoje neusklađenosti i neprimjenjivosti i mijenja. Predloženom odredbom svi oni koji se već bave psihoterapijom i imaju završeno psihoterapijsko školovanje, ali zbog nekog drugog formalnog razloga nemaju status psihoterapeuta, ne mogu sudjelovati u donošenju odluka na Skupštini Komore te su ponovno izostavljeni iz bilo kakvog odlučivanja i trebaju čekati usklađenje svih akata Komore, uključujući i onih koji izravno utječu na njihovo pravo na rad, kako bi eventualno mogli iznositi svoje stavove, primjedbe i sl. Nadalje, predmetnom odredbom nije utvrđeno kako i kada se saziva Skupština, kao i na koji način donosi odluke; koliko članova mora biti prisutno da bi se sjednica Skupštine mogla održati i kojom većinom prisutnih članova se donose pravovaljane odluke. U odredbi čl.24. Zakona među ovlastima Skupštine nije navedeno da Skupština bira Predsjednika i zamjenika Predsjednika Komore, Nadzorni odbor te članove Upravnog odbora. U odnosu na odredbu čl.25. st.1. Zakona navodimo da ukoliko Nadzorni odbor u svom djelokrugu poslova donosi određene odluke, tada je svakako potrebno urediti pitanje načina na koji se odluke donose. Također je potrebno i definirati u kojem dijelu Nadzorni odbor nadzire «ispunjavanje obveza ovlaštenih psihoterapeuta i savjetodavnih psihoterapeuta». Odredbu čl.25. st.2. Zakona je potrebno izmijeniti na način da se ograniči broj mandata, na najviše 2 mandata, odnosno da glasi: "(2) Nadzorni odbor ima predsjednika i četiri člana koje bira Skupština Komore, na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti izabrani najviše dva mandata (uzastopno)." Odredbu čl.28. st.2. al.3. Zakona je potrebno izmijeniti na način da se ograniči broj mandata na najviše 2 mandata (uzastopno) odnosno da glasi: "– sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti izabrani najviše dva mandata uzastopno" Odredba čl.29. st.1. Zakona jer je u koliziji s odredbom čl.16. st.1. Zakona (samostalnost i neovisnost Komore), kao i s obzirom na činjenicu da je odredbom čl.30. propisano da Ministarstvo vodi upravni nadzor. Stoga predlažemo da odredba čl.29. st.1. glasi: "Statut Komore je temeljni opći akt Komore, a donosi ga Skupština Komore." Odredbu čl.33. st.2. al.3. je potrebno doraditi jer nije utvrđeno šta je to nestručno obavljanje djelatnosti i koje tijelo to utvrđuje, a sve sukladno primjedbama na odredbu čl.37. o stručnom nadzoru. U čl.36. Zakona nisu navedena disciplinska tijela niti je uređen postupak pred disciplinskim tijelima, kao što nije navedeno kada Predsjednik pokreće disciplinski postupak po službenoj dužnosti. I u ovoj odredbi je protuustavno isključeno pravo na žalbu, a u kojem dijelu predlažemo izmjenu prijedloga Zakona kako smo to predložili i kod odredbe č.6. st.8. Zakona. U odnosu na odredbu čl.37. Zakona SPUH se pridružuje očitovanju kolege T.Senečića, budući da Zakonom nije propisano koje tijelo provodi stručni nadzor, nema jasno naznačenih kriterija ni smjernica niti je naveden propis po kojem bi se stručni nadzor obavljao, nije propisano kada se nadzor provodi redovito, a kada po službenoj dužnosti, koji su to prigovori povodom kojih se može provesti nadzor, šta se smatra primjerenim uvjetima i sredstvima za obavljanje djelatnosti. Sve naprijed navedeno ne može se ostaviti na diskrecijsku ocjenu i odluku nekog tijela Komore, a za koje pritom nije propisan ni sastav tog tijela niti sam postupak, iako se temeljem izvješća o stručnom nadzoru može donijeti odluka o prestanku prava na obavljanje djelatnosti. Dodatno ukazujemo kako je potpuno nejasna formulacija da se prilikom stručnog nadzora moraju staviti na raspolaganje "sva sredstva", a koju sadrži odredba čl.37. st.5. Zakona. Isto tako, u odredbi čl.37. st.7. Zakona se navode troškovi i naknada za provođenje stručnog nadzora za koje uopće nije definirano na šta se misli pa je potpuno nejasno na koji način bi Komora uskladila svoje opće akte s tom odredbom. Odredba čl.41. Zakona kojom se Komori dodjeljuje rok od godinu dana za usklađivanje Statuta i drugih općih akata s odredbama ovog Zakona je neprihvatljiva te bi dodijeljeni rok trebalo skratiti na 6 mjeseci, kako bi se što prije mogla regulirati i sva bitna pitanja za psihoterapiju kao djelatnost. Odredbu čl.43. Zakona, kojom se status "ovlaštenih" psihoterapeuta priznaje samo onima koji po važećem zakonu imaju taj status, potrebno je dopuniti na način da se doda novi stavak 2. sukladan intenciji izmjene Zakona i postojećem stanju, a koji glasi: "Osim osoba navedenih u stavku 1. ovog članka, psihoterapeutom odnosno savjetodavnim terapeutom smatraju se članovi udruga članica SPUH-a, koji na dan stupanja ovog Zakona na snagu nisu upisani u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta, a bave se djelatnošću psihoterapije te u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovog Zakona podnesu zahtjev za upis u odgovarajući Imenik Komore uz predočenje dokaza o završenom visokoškolskom obrazovanju, završenom psihoterapijskom školovanju u nekom od priznatih psihoterapijskih pravaca i izobrazbi iz propedeutike psihoterapije potrebnoj u psihoterapijskom pravcu u kojem su završile školovanje. " U ime Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske – predsjednik Vedran Korušić | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona psihoterapija je jasno definirana kao nezavisna interdisciplinarna znanost. Nadalje, djelatnost psihoterapije obavljaju psihoterapeut i savjetodavni terapeut s time da je odredbom članka 3. stavka 2. podstavcima 1. i 2. jasno definirana razlika između obavljanja djelatnosti psihoterapeuta i savjetodavnog terapeuta. Također, odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. Ne prihvaća se prijedlog da se u Nacrt Zakona posebno uvrsti SPUH budući da je Nacrtom prijedloga Zakona propisano da osobe koje obavljaju djelatnost psihoterapije o čijem je zahtjevu rješavala Komora, upisuju se u odgovarajuće upisnike. Upisom u upisnik članova Komore, svi članovi (ovlašteni psihoterapeuti i ovlašteni savjetodavni terapeuti) postaju i članovi Skupštine, najvišeg tijela odlučivanja. Iz navedenoga slijedi da svi članovi SPUH-a mogu, pod uvjetima propisanim Zakonom, sudjelovati u radu Komore te biti birani u tijela Komore. Napominjemo da djelatnost psihoterapije može obavljati samo osoba koja ima pravo na obavljanje djelatnosti, odnosno ovlašteni psihoterapeut i ovlašteni savjetodavni terapeut. Priznavanje inozemne stručne kvalifikacije propisano je Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, a pravilnikom će ministar propisati uvjete za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). Primjedbe su razmotrene i na njih je odgovoreno pojedinačno po člancima. |
| 20 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG | Slažem se s prijedlogom kolegice Eve Jagić o definiranju statusa edukanata. Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 21 | MIA ROGIĆ | PRIJEDLOG | Podržavam komentare g. Tomislava Senečića. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 22 | MIA ROGIĆ | PRIJEDLOG | Podržavam prijedloge kolegice Eve Jagić Vasilić. Potrebno je osigurati da se edukanti legitimno mogu baviti psihoterapijom, sve dok ju odrađuju u superviziji, odnosno pod kontrolom krovne psihoterapijske institucije čiji su edukanti te klijenti znaju njihov status. Do sad su edukanti bili siva zona, te im je sam proces edukacije (zadovoljavanja uvjeta za licenciranje od npr. 600 superviziranih psihoterapijskih sati s klijentima) zbog toga bio otežan. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. |
| 23 | Ines Gelešić | PRIJEDLOG | Poštovani, istaknula bih da je potrebno definirati i status EDUKANATA PSIHOTERAPIJSKIH ŠKOLA i njihovo pravo na rad unutar psihoterapijske djelatnosti, obzirom da edukanti moraju skupiti dovoljan broj sati rada s klijentima kako bi zadovoljili uvjete za diplomu. Podržavam komentar Eve Jagić Vasilić koja predlaže uvođenje članka koji se odnosi na edukante psihoterapijskih škola i citiram ga u cijelosti: "(1.) Djelatnost psihoterapije u smanjenom opsegu može obavljati i edukant psihoterapijske škole upisane u Imenik edukacijskih centara Hrvatske komore psihoterapeuta unutar posebnih propisa psihoterapijske škole i Hrvatske komore psihoterapeuta. (2.) Edukant iz stavka 1. ovog članka obavlja psihoterapijsku djelatnost pod supervizijom i u svrhu stjecanja vještina i znanja u neposrednom radu s korisnicima psihoterapijskih usluga koji je obavezan dio psihoterapijskog obrazovanja. (3.) Edukant iz stavka 1. ovog članka dužan je obavijestiti korisnika psihoterapijskih usluga o svom statusu edukanta. (4.) Psihoterapijska škola iz stavka 1. ovog članka ili Hrvatska komora psihoterapeuta imaju pravo edukantu privremeno ili trajno oduzeti pravo na obavljanje psihoterapijske djelatnosti na temelju posebnih propisa, osobito u slučaju procjene da edukant nema dovoljno znanja ili vještina za obavljanje psihoterapijske djelatnosti. (5.) Edukant iz stavka 1. ovog članka djelatnost psihoterapije obavlja na temelju ugovora s drugim pravnim ili fizičkim osobama ili unutar samostalne djelatnosti po drugoj osnovi ili kao volonter na temelju volonterskog ugovora s drugom pravnom ili fizičkom osobom." Ines Gelešić, socijalna pedagoginja i edukantica psihoterapijskog pravca TA | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. |
| 24 | EAPTI PSIHIKA d.o.o. - Europski psihoterapijski trening Institut – Centar za psihoterapiju, edukaciju i savjetovanje, Zadar | PRIJEDLOG | Podržavamo opći prijedlog novog Zakona o psihoterapiji, držimo da je inkluzivan i poboljšan u odnosu na trenutno važeći Zakon, osim u nekim stavkama o kojima ćemo se očitovati ponaosob. Europski akreditiran Institut za geštalt terapiju EAPTI Psihika | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 25 | LIDIJA KAŠTELANČIĆ | PRIJEDLOG | Poštovani, slažem se s komentarima i prijedlozima Tomislava Senečića vezanim uz predviđeni stručni nadzor! Lidija Kaštelančić | Primljeno na znanje | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 26 | Olga Milošević | PRIJEDLOG | Članak 1 (2). zamjeniti „gospodarska djelatnost izvan zdravstvenog sustava“ sa „samostalna djelatnost“, kako je već i piše u člancima 3 (2), 10, 11, 13 ovoh prijedloga zakona. Članak 6. Dodati stavku „posjeduje ECP certifikat“ Članak 6 (8) i (9) dopustiti pravo žalbe Članak 8 (2) dopustiti pravo žalbe Članak 11. Dodati stavku koja bi definirala pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapeuta edukantima psihoterapijskih škola, naime da bi edukant stekao pravo na certifikaciju mora imati određene sati samostalno odrađene psihoterapije Članak 25 (2) ograničiti rad predsjednika i članova nadzornog odbora na 2 mandata (8 godina) Članak 36 (3) dopustiti pravo žalbe Članak 37 (2) predlažem ovaj članak izbaciti u cijelosti Članak 37 (4) postojeći stavak zamjeniti sa slijedećim: „stručni nadzor obuhvaća ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“ Olga Milošević, UTA | Djelomično prihvaćen | Članak 1. Nacrtom prijedloga Zakona uređuje se psihoterapija kao samostalna djelatnost koju bi pod propisanim uvjetima mogli obavljati i nezdravstveni radnici različitih zvanja, slijedom čega je potrebno zadržati formulaciju „izvan zdravstvenog sustava“ Članak 6. ECP je dodan u članku 6. stavku 1. podstavku 2. Nacrt prijedloga Zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). Članak 8. Nacrt prijedloga Zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). Članak 11. Odredbom članka 6. Nacrta Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. Članak 25 Članove Nadzornog odbora bira ili imenuje Skupština Komore ili Upravni odbor. Statutom Komore propisuju se uvjeti pod kojima će se član Nadzornog odbora razriješiti (ako to osobno zatraže, ako krši propise i opće akte Komore, ako ne provodi odluke tijela Komore te ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu), slijedom čega nije potrebno ograničavati mandat. Članak 36. Nacrt prijedloga Zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). Članak 37. Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 27 | Željko Lukačević | PRIJEDLOG | Slažem se s komentarima i prijedlozima g. Tomislava Senečića vezanim uz predviđeni stručni nadzor u smislu 'ocjene stručnosti' i 'kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. Sukladno tome predlažem: 1. Izbacivanje iz Članka 37., stavka 4. dijelova teksta '…stručnosti..' te '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. te bio na taj način članak glasio: '(4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' ili 2. Ukidanje instituta redovnog nadzora stručnosti te kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga te uvođenje isključivo instituta izvanrednog nadzora na pritužbu klijenta pri čemu nadležno tijelo HKPT formira povjerenstvo od tri člana za konkretnu potrebu, vodeći računa o izbjegavanju potencijalnog sukoba interesa osoba u povjerenstvu i nadzirane osobe. Željko Lukačević | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 28 | Sandra Svirčić | PRIJEDLOG | Poštovani, slažem se s komentarima i prijedlozima g. Tomislava Senečića. Sandra Svirčić, radna terapeutkinja i geštalt terapeutkinja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 29 | Ksenija | PRIJEDLOG | Slažem se s komentarima i prijedlozima g. Tomislava Senečića. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 30 | EVA JAGIĆ VASILIĆ | PRIJEDLOG | Poštovani, potrebno je definirati i status edukanata psihoterapsijskih škola i njihovo pravo na rad unutar psihoterapijske djelatnosti, obzirom da edukanti moraju skupiti dovoljan broj sati rada s klijentima kako bi zadovoljili uvjete za diplomu. Predlažem ubacivanje sljedećeg članka iza članka 10. Članak 11. (novi) (1.) Djelatnost psihoterapije u smanjenom opsegu može obavljati i edukant psihoterapijske škole upisane u Imenik edukacijskih centara Hrvatske komore psihoterapeuta unutar posebnih propisa psihoterapijske škole i Hrvatske komore psihoterapeuta. (2.) Edukant iz stavka 1. ovog članka obavlja psihoterapijsku djelatnost pod supervizijom i u svrhu stjecanja vještina i znanja u neposrednom radu s korisnicima psihoterapijskih usluga koji je obavezan dio psihoterapijskog obrazovanja. (3.) Edukant iz stavka 1. ovog članka dužan je obavijestiti korisnika psihoterapijskih usluga o svom statusu edukanta. (4.) Psihoterapijska škola iz stavka 1. ovog članka ili Hrvatska komora psihoterapeuta imaju pravo edukantu privremeno ili trajno oduzeti pravo na obavljanje psihoterapijske djelatnosti na temelju posebnih propisa, osobito u slučaju procjene da edukant nema dovoljno znanja ili vještina za obavljanje psihoterapijske djelatnosti. (5.) Edukant iz stavka 1. ovog članka djelatnost psihoterapije obavlja na temelju ugovora s drugim pravnim ili fizičkim osobama ili unutar samostalne djelatnosti po drugoj osnovi ili kao volonter na temelju volonterskog ugovora s drugom pravnom ili fizičkom osobom. Eva Jagić Vasilić, magistra psihologije | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. |
| 31 | Gorana Radetić | PRIJEDLOG | "Poštovani, slažem se s komentarima i prijedlozima g. Tomislava Senečića vezanim uz predviđeni stručni nadzor u smislu 'ocjene stručnosti' i 'kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. Sukladno tome predlažem: 1. Izbacivanje iz Članka 37., stavka 4. dijelova teksta '…stručnosti..' te '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. te bio na taj način članak glasio: '(4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' ili 2. Ukidanje instituta redovnog nadzora stručnosti te kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga te uvođenje isključivo instituta izvanrednog nadzora na pritužbu klijenta pri čemu nadležno tijelo HKPT formira povjerenstvo od tri člana za konkretnu potrebu, vodeći računa o izbjegavanju potencijalnog sukoba interesa osoba u povjerenstvu i nadzirane osobe. Gorana Radetić Gestalt psihoterapeut | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 32 | Tomislav Senečić | PRIJEDLOG | 'POGLAVLJE VII. STRUČNI NADZOR Članak 37. (1) Stručni nadzor nad radom ovlaštenih psihoterapeuta i ovlaštenih savjetodavnih terapeuta provodi Komora. (2) Stručni nadzor provodi se redovito, po službenoj dužnosti i/ili u slučaju saznanja o nekim važnim činjenicama zbog kojih je opravdano provođenje stručnog nadzora. (3) Stručni nadzor može se provesti i povodom prigovora pravnih i fizičkih osoba ako za to postoji opravdani razlog. (4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu stručnosti i etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga, primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' U kontekstu definicije '…ocjenu stručnosti…' i '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga', potrebno je skrenuti pažnju na određene specifičnosti djelatnosti psihoterapije u odnosu na psihološku djelatnost i djelatnost socijalnog rada iz kojih su ove sintagme prepisane u prijedlog Zakona djelatnosti psihoterapije. Nije sporno pravo nadležne Komore (HKPT) da provodi stručni nadzor, ali za razliku od spomenutih djelatnosti – psihologije i socijalnog rada - smatramo da je potrebno implementirati određene izmjene, ograničenja i zaštitu od potencijalne diskriminacije kroz mehanizam nadzora stručnosti, već u samom tekstu Zakona, a ne prepustiti daljnju razradu što je to psihoterapijska stručnost i način obavljanja nadzora u isključivu nadležnost HKPT i budući pravilnik. Ovdje se pojavljuju četiri glavna problema; 1. svrha odredbe o nadzoru tj. ocjeni stručnosti, 2. definiranje pojma adekvatne stručnosti u djelatnosti psihoterapije, 3. definiranje načina utvrđivanja ocjene stručnosti i 4. mogućnost diskriminatornog korištenja instituta nadzora u eliminaciji konkurencije u djelatnosti psihoterapije koja je Zakonom definirana kao gospodarska djelatnost koja se odvija na slobodnom tržištu gdje između gospodarskih subjekata postoji otvorena tržišna utakmica i međusobna konkurencija. Problem 1: Svrha odredbe o nadzoru stručnosti Nadzor rada u reguliranim profesijama u pravilu ima svrhu zaštite korisnika usluga reguliranih profesija i to je nesporna funkcija nadležnih komora. Veći dio stručnog nadzora (Zakon o psihološkoj djelatnosti, Zakon o socijalnoj skrbi, Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja inspekcijskog nadzora u djelatnosti socijalne skrbi, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Pravilnik o načinu obavljanja nadzora nad stručnošću rada u djelatnosti zdravstva, npr.) odnosi se na zakonitost postupanja i poštovanje podzakonskih akata te internih pravilnika i procedura, a tek u manjem dijelu se odnosi na nadzor stručnosti. Stručnost profesionalaca u svim navedenim djelatnostima dokazuje se diplomom završenog odgovarajućeg školovanja i ovlaštenjem za rad nadležne komore. Većina komora traži od svojih članova kontinuirano profesionalno usavršavanje (CPD) kroz određeni period vremena kao uvjet za obnavljanje ovlaštenja za rad i na taj način osiguravaju 'odgovarajuću stručnost' u kontekstu proteka vremena. Liječnička komora npr. ima mehanizam da ukoliko osoba ne prikupi dovoljan broj bodova u periodu od 6 godina mora ponovno na stručni ispit. Postavlja se pitanje koja je svrha periodičnog / cikličkog i uzastopnog provjeravanja profesionalne stručnosti osobe koja ima odgovarajuću diplomu i ovlaštenje za rad od nadležne komore i naravno na koji način bi se to provodilo. Psihologu u nadzoru damo pismeni ispit iz Opće psihologije, Psihometrije, Kliničke psihologije ili nekog drugog predmeta? Ili iz svih predmeta najbolje, da ne bismo došli do pitanja koje kolegije i iz kojih godina studija da ih propitujemo. Isto vrijedi za liječnika kojemu dođemo u godišnji stručni nadzor i nadzornik otvori knjigu i postavi mu par pitanja iz interne medicine ili čak bazične anatomije? Da li je izraz nadzor stručnosti najspretniji ili se mislilo na nešto drugo? Problem 2: Definiranje pojma adekvatne stručnosti u djelatnosti psihoterapije Niti jedan od gore spomenutih zakona i pravilnika nije do kraja precizno definirao što je to adekvatna ili dovoljna stručnost koja se provjerava, pa tako nije niti prijedlog novog Zakona o djelatnosti psihoterapije. Djelatnosti medicine, socijalnog rada ili psihologije su prilično 'monolitne' u smislu da se školovanja za njih u svim ustanovama u RH provode po gotovo identičnom curriculumu pa usprkos tome nitko nije uspio definirati koja je to zadovoljavajuća razina stručnosti koja bi se cikličkim redovnim nadzorom trebala utvrditi, niti kako se točno ona provjerava. Svi navedeni zakoni i pravilnici javno dostupni i lako dohvatljivi te je navode moguće provjeriti. A sad zamislite djelatnost psihoterapije u situaciji gdje u RH postoji prepoznato i priznato cca. 18? različitih psihoterapijskih pravaca / paradigmi. Ovdje bi bilo potrebno definirati 18 različitih stručnosti, a samim time i 18 različitih kategorija 'kakvoće i opsega isporučenih psihoterapijskih usluga' koje bi se u redovnom godišnjem nadzoru utvrđivale. Ako to nisu uspjele definirati niti gore spomenute monolitnije djelatnosti od djelatnosti psihoterapije, kako možemo očekivati da će to uspjeti u ovoj, vrlo heterogenoj djelatnosti. Problem 3. Definiranje načina utvrđivanja ocjene stručnosti Na koji način točno bi se vršila ocjena odgovarajuće ili neodgovarajuće stručnosti u praksi, što smo dijelom spomenuli u problemu definiranja što stručnost uopće jest? Pismeni ispit? Usmeno ispitivanje teoretskog znanja iz pojedinog psihoterapijskog pravca od strane neke komisije ili samo jedne osobe? Ako su tri osobe, moraju biti iz istog psihoterapijskog pravca što će teško biti prikupiti i bit će financijski zahtjevno jer sve tri trebaju dobiti naknadu, a ako u nadzor dođe samo jedna osoba to otvara preveliki prostor subjektivnosti. Ako nije pismeni ili usmeni ispit, možda je uvid u konkretne postupke rada tijekom susreta s klijentom gdje nadzornik promatra na koji način radi terapeut s konkretnim klijentom? Ovo isto baš nije izvedivo jer narušava povjerljivost odnosa terapeut klijent, stvara neprirodnu situaciju i u konačnici klijent ne mora pristati na ovako nešto. Ovdje je dodatno pitanje što ako psihoterapeut radi u multimodal načinu rada tj. školovan jei upotrebljava u radu mješavinu različitih psihoterapijskih pravaca? Tko će u tom slučaju izvršiti nadzor stručnosti i na koji način? Isto tako, ako ne postoji neka jasna definicija za 'kakvoću i opseg isporučenih psihoterapijskih usluga', i to zasebno za svaki od 18 različitih psihoterapijskih pravaca, na koji način bi se to utvrđivalo? Pregled knjige izlaznih računa? Ili pregled terapijskih ugovora ili psihoterapijske dokumentacije, čije vođenje u smislu vrste, količine i opsega ovisi o pojedinom psihoterapijskom pravcu. Problem 4. Mogućnost diskriminatornog korištenja instituta redovnog nadzora stručnosti u eliminaciji konkurencije Ako je Zakonodavac stava da može sve gore navedene dileme prepustiti nadležnoj Komori na precizno definiranje u njihovim pravilnicima, taj stav nije opravdan iz dva razloga. Prvi je taj što niti Hrvatska liječnička komora, niti Hrvatska komora socijalnih radnika, niti Hrvatska psihološka komora, a niti Hrvatska liječnička komora nisu u tome uspjeli, njihovi pravilnici su javno i lako dostupni. Drugi je taj što smo ranije utvrdili da djelatnosti psihoterapije gospodarska djelatnost koja se odvija na slobodnom tržištu gdje između gospodarskih subjekata postoji otvorena tržišna utakmica i međusobna konkurencija. Što to znači? To znači da se Zakon o psihološkoj djelatnosti odnosi na sve psihologe koji rade u vrtićima, bolnicama, državnoj upravi, javnim poduzećima, privatnim gospodarskim subjektima, na fakultetima, u srednjim školama, a samo manji dio njih ima privatne prakse. Isto, slično vrijedi i za liječnike i za socijalne radnike. I tu nije problem naći nadzornike koji nisu u direktnom sukobu interesa. Hrvatska komora psihoterapeuta s druge strane okuplja članove od kojih velika većina ima privatnu psihoterapijsku praksu i / ili predaje ili vodi psihoterapijske škole i de facto su jedni drugima direktna konkurencija u tržišnoj utakmici. Ako pogledate sastav svih tijela HKPT (na web stranicama su navedena i dostupna, s imenima i prezimenima svih članova) lako je provjerljivo da dio članova svih odbora radi psihoterapiju privatno kao svoj primarni ili sekundarni posao, ili su predavači ili čak osnivači psihoterapijskih škola ili institucija koje održavaju edukaciju iz propedeutike psihoterapije. Molimo Zakonodavca da zatraži od HKPT podatke o svim članovima svih tijela HKPT i njihov status u smislu rada u privatnim psihoterapijskim praksama bilo kao primarni, bilo kao sekundarni posao, te isto tako u kakvim su vlasničkim, upravljačkim ili bilo koji drugim odnosima s psihoterapijskim školama. Članovi Komore iz čijih bi se redova regrutirali nadzornici, također većinom rade u privatnim psihoterapijskim praksama. I tu dolazimo do glavnog problema… U redovni nadzor i ocjenu stručnosti te kakvoće i opsega isporučenih psihoterapijskih usluga dolazi vam kolega / kolegica iz istog psihoterapijskog pravca koji radite i vi (jer pripadnik drugog pravca ne može ocijeniti vašu stručnost, štogod ona bila), a on / ona ima privatnu psihoterapijsku praksu, ne u istoj županiji ili gradu, već u istom ili susjednom kvartu. I ocjeni vas nedovoljno stručnim (jer nismo uspjeli definirati što je to adekvatna stručnost niti kako se određuje) ili vam nađe neki ozbiljan prekršaj pa napravi izvještaj i uputi ga Komori. A Komora može po tom izvještaju, u skladu s odredbama ovoga Zakona i svojim općim aktima izreći mjeru iz članka 34. stavka 1. podstavka 4. ovoga Zakona dok se uočeni nedostaci ne uklone: – mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti psihoterapije od mjesec dana do godinu dana. U tih godinu dana imate izbor raditi i dalje i riskirati kaznu od 10 do 50 tisuća kuna zato što se bavite djelatnosti psihoterapije bez prava da to radite ili da tražite neki drugi posao. A vašim klijentima je de-facto najbliža psihoterapijska praksa vašeg nadzornika. Komora na temelju tog izvještaja može i izreći mjeru iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. ovoga Zakona dok se uočeni nedostaci ne uklone. – prestanak prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije i prestanak članstva Otprilike isti scenarij kao i ranije, ali tu se može i dodati ovaj stavak uz gore navedene; – odrediti obvezu dodatnog stručnog usavršavanja ovlaštenom psihoterapeutu odnosno ovlaštenom savjetodavnom terapeutu kod kojeg je utvrđena nedostatna stručna osposobljenost, što znači da vam netko može zabraniti rad, izbaciti vas iz komore i poslati na arbitrarno određeno dodatno školovanje koje traje nepoznato vrijeme i čija cijena je neka, dakle imate još i dodatni trošak. Na ovaj način mogu nadzornici, pripadnici jedne psihoterapijske škole unutar nekog psihoterapijskog pravca, utvrditi nedovoljnu stručnost diplomanata konkurentske psihoterapijske škole istog psihoterapijskog pravca i posljedično toj školi umanjiti kredibilitet ili je izbaciti iz poslovanja u potpunosti. A pravo žalbe nije predviđeno na provedeni redovni stručni nadzor u prijedlogu Zakona. Možete vjerojatno ići na Upravni sud, ali morate računati na 3-7 godina sudskog postupka, i izgubljene godine profesionalne prakse. U psihoterapijskoj zajednici nije tajna da postoje animoziteti između nekih škola istih psihoterapijskih pravaca, gdje su dojučerašnji partneri postali žestoki suparnici. Što očekivati u takvim situacijama, ako se članovi jedne škole dočepaju nadzorničkih pozicija, jer su agilniji u Komori. A da se sve to ne bi desilo po ovakvom scenariju, trebali bismo vjerovati da će članovi tijela HKPT s kojima smo također u direktnoj konkurentskoj utakmici, napraviti pravilnik kojim će se svi navedeni rizici u potpunosti ili maksimalno anulirati. Što će oni možda učiniti ako je moguće (ali je pitanje da li je moguće), a možda neće. PRIJEDLOG 4: Molimo Zakonodavca da razmotri dvije opcije rješenja ovog problema: Opcija 1. Izbacivanje redovnog stručnog nadzora u kontekstu stručnosti te kakvoće i opsega isporučenih psihoterapijskih usluga te uvođenje instituta isključivo izvanrednog nadzora koji se provodi samo na zahtjev korisnika psihoterapijskih usluga, a za takve slučajeve Upravni odbor HKPT saziva posebnu višečlanu komisiju (minimalno 3 člana) vodeći računa da nitko od nadzornika u toj komisiji nije u sukobu interesa u odnosu na osobu nad kojom se nadzor provodi – nije u konkurentskoj tržišnoj utakmici (nema privatnu psihoterapijsku praksu ili barem ne u istoj županiji, da nije povezan kao vlasnik, odgovorna osoba ili predavač s bilo kojom konkurentskom psihoterapijskom školom u odnosu na onu koju je nadzirani završio, da ima odgovarajuće iskustvo od minimalno 10 godina psihoterapijskog rada u istom psihoterapijskom pravcu te da je po mogućnosti u statusu supervizora akreditiranog za taj psihoterapijski pravac). Opcija 2. Izbacivanje iz Članka 37., stavka 4. dijelova teksta '…stručnosti..' te '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. Na ovaj način članak bi glasio: '(4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' Dodatno na PRIJEDLOG 4, u kontekstu primjedbi na članak 37. teksta novog Zakona slobodni smo podsjetiti Zakonodavca da je postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u periodu od 08.04. do 08.05. bio PRIJEDLOG PRAVILNIKA O PROVOĐENJU STRUČNOG NADZORA NAD RADOM PSIHOTERAPEUTA I SAVJETODAVNIH TERAPEUTA te molimo da se obrati pozornost i na primjedbe dane u tom procesu, količinski i sadržajno. Zakonodavac je na dio tada upućenih primjedbi odgovorio standardiziranom, ali sadržajno potpuno pogrešnom rečenicom: 'Prijedlog nije prihvaćen jer krećemo s premisom da svi članovi Hrvatske komore psihoterapeuta imaju ista prava i dužnosti te da zadovoljavaju temeljne psihoterapijske kompetencije, bez obzira na školu ili pravac.' Molim da Zakonodavac u ovom slučaju ne odgovara ovom konstrukcijom jer to jednostavno nije točno (objasnit ćemo naknadno zašto), a kada bi i bilo točno tada bi se redovni nadzor 'stručnosti' te 'kakvoće i opsega isporučenih psihoterapijskih usluga' mogao provoditi samo za kvantum ovih u odgovoru spomenutih 'temeljnih kompetencija'. Pa bi onda tako u tekstu o stručnom nadzoru trebalo i napisati. Zašto ova premisa kojom je ranije odgovorio Zakonodavac nije točna ili nije primjenjiva? Za početak iz slijedećih razloga: 1. Ovdje ne govorimo o tome da se u redovitom stručnom nadzoru nadziru formalna prava i dužnosti psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta u odnosu na Zakon. Već govorimo o tome da nije moguće nedvosmisleno definirati što je to nadzor stručnosti te kakvoće i opsega isporučenih psihoterapijskih usluga. 2. Konstrukcija '…te da zadovoljavaju temeljne psihoterapijske kompetencije, bez obzira na školu ili pravac.' također nije točna. Ako usporedite obrazovne programe svih sveučilišnih smjerova navedenih u članku 6., a koji nemaju obvezu polaganja programa propedeutike psihoterapije; '…koja ima završen preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj' doći ćete do zaključka da se preklapanje svih kolegija na svim godinama školovanja svodi jedan kolegij. Pa ako su to temeljne psihoterapijske kompetencije – onda se ocjena stručnosti kako je definirano u članku 37. prijedloga novog Zakona može obavljati samo nad tim zajedničkim presjekom kompetencija pa neka se tako u Zakonu i definira. 3. Ako se sintagmom '…te da zadovoljavaju temeljne psihoterapijske kompetencije, bez obzira na školu ili pravac.' pak smatra sadržaj obrazovanja iz propedeutike psihoterapije, tada se ocjena stručnosti po članku 37. prijedloga novog Zakona može obavljati samo nad tim zajedničkim presjekom kompetencija pa neka se tako u Zakon i definira. Ovdje napominjemo da se pojavljuje dodatni problem, a to je da u točci 2. navedeni sveučilišni pravci / područja nemaju obvezu školovanja iz propedeutike psihoterapije pa niti ovdje sintagma 'temeljne psihoterapijske kompetencije, bez obzira na školu ili pravac' ne stoji kao odgovarajuća. | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 33 | Gordana Galetić | PRIJEDLOG | Potrebno je, predlaže se uvrstiti NEKOLIKO IZMJENA u članak 6: ČLANAK 6., STAVAK 1: U ovaj članak potrebno je uvrstiti i psihoterapeute koji imaju ECP po MULTIMODALNOM modelu. Naime taj se certifikat dobiva ukoliko su zadovoljeni neki drugi kriteriji, a ne samo završeno školovanje u jednom psihoterapijskom pravcu kako je navedeno u Članku 6. st. 2 ovog Zakona. Ukoliko se u Zakon ne uvrsti multimodal, DISKRIMINIRAJU SE psihoterapeuti koji imaju ovakav ECP a koji izdaje direktno EAP – najviša strukovna organizaciaj za psihoterapeute u cijeloj Europi. EAP spominje i članak 4.4. kao relevantnu i krovnu organizaciju i važno je da se EAP spominje u Zakonu. Multimodal nije lako dobiti, zahtjeva puno uloženog truda, vremena i novca za stjecanje multiodal kompetencija tj.postajanje multimodalnim psihoteraputom. Kriteriji su vidljivi ovdje: https://www.europsyche.org/app/uploads/2019/05/Guidelines-for-multimodal-approach_voted-Board-Vienna_Fe.pdf IZMJENE SE PREDLAŽU I U PODSTAVCIMA 2., 3. i dodan novi 4., a 4.promijeniti u 5. Predlaže se da se izmjeni članak 6 (postavci 2. i 3., predlaže se dodati novi 4., a dosadašnji 4.promijeniti u 5., te da članak 6 glasi: Članak 6. (1) Psihoterapeutu će se priznati pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ako: 1. ima završen preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije -psihoterapeut u Republici Hrvatskoj. 2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca i/ili ima stečene kvalifikacije po multimodalnom modelu 3. ima potrebnu izobrazbu iz područja propedeutike psihoterapije ili ima završen studij iz stavka 3 ovog članka 4. ima ECP, a ne zadovoljava ostale navedene uvjete 5. nije pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela: Članak 6, STAVAK 3: Potrebno je dodati riječi: SOCIJALNE PEDAGOGIJE Obrazloženje/pojašnjenje prijedloga: • socijalna pedagogija je zasebna disciplina, poput pedagogije, logopedije i drugih. • Iako se spominju edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, vidljivo je da je zasebno spomenuta logopedija, iako podjednako spada u edukacijsko-rehabilitacijske znanosti kao i socijalna pedagogija. Na isti način je potrebno zasebno spomenuti i socijalnu pedagogiju. • Navedeno je osobito bitno da bi se u budućnosti izbjegle poteškoće u tumačenju zakona i provedbi psihoterapijskog rada od strane psihoterapijski kvalificiranih socijalnih pedagoga. Napominje se da u nekim slučajevima se pod edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i smjer prvenstveno razumijeva edukacijski-rehabilitator (nekadašnji naziv za defektologa), ali ne nužno i socijalni pedagog i logoped. Stoga je svakako potrebno u zakon, u ovom članku voditi računa da se NE IZUZME, odnosno da se DODAJU socijalni pedagozi. • Napominjemo i da socijalna pedagogija nije nužno uvijek niti socijalna djelatnost (primjerice vrlo često su socijalni pedagozi u obrazovnim djelatnostima) te se ne može reći da je obuhvaćena riječima: socijalne djelatnosti. Potrebno je socijalnu pedagogiju zasebno spomenuti te zaslužuje svoje mjesto u Zakonu o psihoter.djelatn.najmanje jednako kao i pedagogija, psihologija ili logopedija. PREDLAŽE SE da ČLANAK GLASI: (3) Osoba iz stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 1. ovoga članka koja ima završen preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalna pedagogija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj i ima ispunjen uvjet iz stavka 1., točke 2. ovoga članka ili osoba kojoj je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - psihoterapeut odnosno za obavljanje regulirane profesije - savjetodavni terapeut ne mora ispunjavati uvjet iz stavka 1. točke 3. ovoga članka. Članak 6, STAVAK 5: Predlaže se dodavanje riječi: ili najmanje 5 godina iskustva u radu s djecom Pojašnjenje prijedloga: • postoje psihoterapeuti i savjetod.t. koji niz godina rade s djecom, uključujući primjerice savjetodavni rad stručnih suradnika u školama koji svakodnevno i ciljano te često i dugotrajno provode savjetovanje s djecom, te posjeduju odgovarajuća znanja i vještine i dragocjeno iskustvo te ih se ovakvim prijedlogom zakona stavlja u istu poziciju kao terapeute bez iskustva u radu s djecom. Time ih se dovodi u situaciju da plaćaju skupe edukacije za rad s djecom dok bi takve edukacije mogli oni držati. PREDLAŽE SE DA GLASI: (5) Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima mora imati posebno dodatno obrazovanje koje općim aktom utvrđuje Komora ili najmanje 5 godina iskustva u neposrednom savjetodavnom radu s djecom. | Djelomično prihvaćen | Predloženim zakonskim rješenjem propisan je Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) kao najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti. Multimodalni ECP također je ECP slijedom čega se u kontekstu ECP ubraja i ECP po multimodalnom modelu. Nadalje, članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. |
| 34 | Gordana Galetić | PRIJEDLOG | ČLANAK 6: Potrebno je dodati riječi: SOCIJALNE PEDAGOGIJE Obrazloženje/pojašnjenje prijedloga: • socijalna pedagogija je zasebna disciplina, poput pedagogije, logopedije i drugih. • Iako se spominju edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, vidljivo je da je zasebno spomenuta logopedija, iako podjednako spada u edukacijsko-rehabilitacijske znanosti kao i socijalna pedagogija. Na isti način je potrebno zasebno spomenuti i socijalnu pedagogiju. • Navedeno je osobito bitno da bi se u budućnosti izbjegle poteškoće u tumačenju zakona i provedbi psihoterapijskog rada od strane psihoterapijski kvalificiranih socijalnih pedagoga. Napominje se da u nekim slučajevima se pod edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i smjer prvenstveno razumijeva edukacijski-rehabilitator (nekadašnji naziv za defektologa), ali ne nužno i socijalni pedagog i logoped. Stoga je svakako potrebno u zakon, u ovom članku voditi računa da se NE IZUZME, odnosno da se DODAJU socijalni pedagozi. • Napominjemo i da socijalna pedagogija nije nužno uvijek niti socijalna djelatnost (vrlo često su socijalni pedagozi u obrazovnim djelatnostima) te se ne može reći da je obuhvaćena riječima: socijalne djelatnosti. Potrebno je socijalnu pedagogiju zasebno spomenuti te zaslužuje svoje mjesto u Zakonu o psihoter.djelatn.najmanje jednako kao i pedagogija, psihologija ili logopedija. PREDLAŽE SE da ČLANAK GLASI: (3) Osoba iz stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 1. ovoga članka koja ima završen preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalna pedagogija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj i ima ispunjen uvjet iz stavka 1., točke 2. ovoga članka ili osoba kojoj je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - psihoterapeut odnosno za obavljanje regulirane profesije - savjetodavni terapeut ne mora ispunjavati uvjet iz stavka 1. točke 3. ovoga članka. | Nije prihvaćen | Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („NN 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) unutar Polja „Pedagogija“, nalazi se, između ostalog, i Grana „Socijalna pedagogija“. Odredbom članka 6. stavka 3. Nacrta Zakona obuhvaćeno je Polje: Pedagogija, (unutar kojeg se nalazi Grana: socijalna pedagogija), slijedom čega se navedena odredba odnosi i na socijalne pedagoge. |
| 35 | Gordana Galetić | PRIJEDLOG | ČLANAK 3.: U članku 3 (definicija psihoterapije) predlaže se dopuna riječima: OSOBNOG RAZVOJA ispred riječi „uklanjanja, modificiranja,...“ Obrazloženje /pojašnjenje prijedloga: • važno je istaknuti pozitivno gledište (osobni razvoj) na promjene koje se postižu psihoterapijom, a kako bi se ujedno spriječila stigma pojedinaca koji polaze psihoterapiju ili razmišljaju o tome da krenu na psihoterapiju i savjetovanje. • Ovakav naglasak na afirmativan i pozitivan pogled na promjene koje se postižu psihoterapijom također je u skladu sa suvremenim tendencijama usmjerenim na razvoj i boljitak, umjesto da se govori samo o smetnjama i bolesti. Predlaže se da glasi: (2) Djelatnost psihoterapije je samostalna djelatnost koja se bavi: 1. uspostavljanjem odnosa jedne ili više osoba i jednog ili više psihoterapeuta kroz psihoterapijski proces sa ciljem poticanja osobnog razvoja, uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihosocijalnih, psihosomatskih i ponašajnih smetnji ili patnji te razvoja funkcionalnijih i primjerenijih obrazaca doživljavanja i ponašanja, odnosa s okolinom i sustava vrijednosti | Prihvaćen | U definiciju psihoterapije je unesena dopuna „poticanja osobnog razvoja“. |
| 36 | HUZPP | PRIJEDLOG | Poštovani, također U čl.6. u dijelu u kojem se navode pojedinačne struke koje nakon završene specijalističke edukacije psihoterapije mogu biti psihoterapeuti, potrebno je dodati "magistra forenzičnih znanosti", koji u svom kurikulumu ima značajan broj sati psihijatrije, a predavači -profesori su ujedno i psihoterapeuti. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona pristup psihoterapiji je, uz propisane uvjete, omogućen svim strukama odnosno pristup psihoterapiji nije ograničen prethodnim sveučilišnim obrazovanjem. Osoba koja ima završen neki od studija u poljima koja su navedena odredbom članka 6. stavak 3. Nacrta Zakona ne treba ispunjavati prethodni uvjet završene izobrazbe iz propedeutike psihoterapije. Znanstvena područja te znanstvena polja i grane unutar znanstvenih područja utvrđena su Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („NN 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16). |
| 37 | Aleksandra Drezga | PRIJEDLOG | Poštovani, U čl.6. u dijelu u kojem se navode pojedinačne struke koje nakon završene specijalističke edukacije psihoterapije mogu biti psihoterapeuti, potrebno je dodati SOCIJALNU PEDAGOGIJU, za koju se podrazumijeva da spada u područje edukacijsko-rehabilitacijske znanosti. No jednako tako i logopedija spada u navedeno područje, a posebno je navedena. Stoga sam mišljenja da je potrebno posebno navesti i socijalnu pedagogiju, kako u budućnosti ne bi došlo do pogrešnog tumačenja zakona. Aleksandra Drezga socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja | Nije prihvaćen | Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („NN 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) unutar Polja „Pedagogija“, nalazi se, između ostalog, i Grana „Socijalna pedagogija“. Odredbom članka 6. stavka 3. Nacrta Zakona obuhvaćeno je Polje: Pedagogija, (unutar kojeg se nalazi Grana: socijalna pedagogija), slijedom čega se navedena odredba odnosi i na socijalne pedagoge. |
| 38 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, a) ocjena stanja | U ocjeni stanja kao glavna polazišta prijedloga izmjena navodi se pravo za rad u profesiji i pravila strukovne udruge EAP. Potrebno je napomenuti da strukovna udruga EAP ne obuhvaća sve psihoterapijske modalitete te se oslanjanjem isključivo na njenu listu psihoterapija zakonski onemogućava rad kolegama akreditiranim iz psihoterapija koje se ne nalaze na listi ove strukovne udruge te im se na taj način zakonski oduzima pravo na rad, a koje se više puta spominje u ovoj ocjeni stanja. Potrebno je napomenuti da se ne radi o tijelu EU već o strukovnoj udruzi te da ne postoji obveza da se zakon na nju naslanja. Pravila za stjecanje Europskog certifikata iz psihoterapije ove strukovne udruge na poštuju različitost psihoterapijskih pravaca te na taj način diskriminiraju, a ovakvim prijedlogom izmjena i onemogućavaju rad predstavnicima psihoterapijskih pravaca koji se ne nalaze na listi ove strukovne udruge. Radi se o vrlo ozbiljnoj diskriminaciji. Školovanje liječnika i psihologa opsežnije je i složenije od bilo kojeg propedeutičkog programa te iz dobre brige prema krajnjim korisnicima psihoterapijskih usluga treba razlikovati predstavnike ovih struka od predstavnika ostalih struka koji su apsolvirali psihoterapijske treninge. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona jasno su definirani uvjeti za obavljanje regulirane profesije psihoterapeut i savjetodavni terapeut, slijedom čega ovlašteni psihoterapeut i ovlašteni savjetodavni terapeut može biti osoba koja ispunjava propisane uvjete. |
| 39 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, a) ocjena stanja | U ocjeni stanja navodi se da je ECP najviša potvrda stučnosti pojednica no zapravo predstavlja na razini EAP-a usuglašeni minimum ili tzv. Core competences, a dopušta se pojedinim zemljama i/ili akreditiranim institutima da imaju i višu razinu educiranosti, pa time i stručnosti i osposobljenosti. Na mrežnima stranicama EAP-a navodi se: The current Position: A Common Training Framework (CTF) is a legal tool to achieve automatic professional qualification recognition across EU countries, meaning that learning outcomes and professional competencies received in one European country are recognized throughout Europe. This is an extension of EU Directive 2013/55/EC about the recognition of professional qualifications. The National Associations for Psychotherapy in nine of the countries (below) are now proposing the Psychotherapy Act as being the basis of a Common Training Framework (CTF) for Psychotherapy to the European Commission (see §3). These nine countries are: Austria, Belgium, Croatia, Germany, Ireland, Italy, Malta, Romania, Slovenia: and these nine countries meet the condition of at least one third of the current 27 European countries needed to establish a Common Training Framework. At the time of writing, January 2021, the process of establishing the Common Training Framework for the profession of Psychotherapist is still being considered by the European Commission. S obzirom na trenutno stanje, smatramo da RH ima priliku definirati stupanj stručnosti koji smatra potrebnim za obavljanje djelatnosti psihoterapije, a to svakako uključuje propedeutiku psihoterapije, koju EAP ne zahtjeva za dodjeljivanje ECP-a. | Djelomično prihvaćen | Predloženim zakonskim rješenjem propisan je Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) kao najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti. Nadalje, članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. |
| 40 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, b) osnovna pitanja koja treba urediti Zakonom | Osiguranje od profesionalne odgovornosti - potrebno je osigurati da liječnici i psiholozi koji obavljaju djelatnost psihoterapije nemaju obvezu dvostrukog osiguranja od profesionalne odgovornosti. | Nije prihvaćen | Osiguranje profesionalne odgovornosti znači osiguranje koje pružatelj usluge zaključuje u vezi s potencijalnim odgovornostima prema primateljima i, po potrebi, trećim stranama koje proizlaze iz pružanja usluge i propisano je Zakonom o uslugama. Ukoliko osoba obavlja djelatnost psihoterapije odnosno pruža psihoterapijske usluge obvezna je postupati u skladu s propisom kojim je djelatnost psihoterapije regulirana. |
| 41 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, c) posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći | Budući se "Donošenjem Zakona očekuje se sprječavanje uvođenja neopravdanih ograničavajućih uvjeta za rad u reguliranoj profesiji" neophodno je spriječiti ograničavanje priznatih psihoterapijskih pravaca oslanjanjem na nepotpunu listu EAPa koja ne uključuje povijesno, znanstveno priznate i široko primjenjivane psihoterapijske pravce koji se podučavaju u okviru studijskih programa, a dosadašnjim pristupom su ilegalizirani. Na taj način je onemogućen i rad stranaca i državljana članica EU čiji se nacionalni zakoni ne oslanjaju na nepotpunu listu psihoterapijskih pravaca strukovne udruge EAP te uključuju i pravce koji su nepravom u RH izvan ovog zakona. Razlikovanje savjetodavnih psihoterapeuta i psihoterapeuta nije potrebno smatrati diskriminacijom već uvažavanjem velike razlike u godinama studija posvećenima tematici mentalnog zdravlja. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona nisu popisani psihoterapijski pravci, već je odredbom članka 19. Nacrta prijedloga Zakona propisano da popis psihoterapijskih pravaca utvrđuje i vodi Komora. |
| 42 | Marija Friedrich | PRIJEDLOG, c) posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći | Poštovani, Slažem se sa sprječavanjem uvođenja neopravdanih ograničavajućih uvjeta za rad u regularnoj profesiji. Postojećim Zakonom ograničen je pristup djelatnosti psihoterapije samo na određene sveučilišne studije (medicina, psihologija, socijalni rad edukacijska rehabilitacija, socijalna pedagogija, pedagogija i logopedija), slijedom čega je kod primjene odredbi Zakona došlo do neopravdanog ograničenja drugim strukama pristupa djelatnosti psihoterapije. Primjerice studij teologije na KBF-u sadržava dovoljan broj sati opće i razvojne psihologije te bi onima s diplomom takvih studija također trebala biti omogućena nadogradnja kroz različite psihoterapijske pravce i stjecanje naziva psihoterapeut ili savjetodavni terapeut. Marija Friedrich, dipl. inž. tekstilne tehnologije i dipl. kateheta | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona jasno su definirani uvjeti za obavljanje regulirane profesije psihoterapeut i savjetodavni terapeut, slijedom čega ovlašteni psihoterapeut i ovlašteni savjetodavni terapeut može biti i teolog ukoliko ispunjava propisane uvjete. |
| 43 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, Članak 1. | Svaku reguliranu djelatnost moguće je obavljati kroz pravni oblik trgovačkog društva. Djelatnost psihoterapije upisuje se kao Ostale zdravstvene djelatnosti pa je možda i zgodnije izraz "izvan zdravstvenog sustava" preciznije definirati. Što je s kolegama koje obavljaju djelatnost psihoterapije unutar državnog zdravstvenog sustava i u privatnim klinikama? | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona uređuje se psihoterapija kao samostalna djelatnost koju bi, pod propisanim uvjetima, mogli obavljati i nezdravstveni radnici različitih zvanja, slijedom čega je formulacija izvan zdravstvenog sustava dostatna budući da su uvjeti za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije detaljno propisani odredbom članka 6. |
| 44 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG, Članak 1. | Podržavam prijedlog kolege Ivice Kranjčića o definiranju pravne forme za obavljanje gospodarske aktivnosti psihoterapije. | Primljeno na znanje | Pojam „samostalna djelatnost“,koristi se za osobu koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i propisan je odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom. U poreznom smislu obrt i slobodna djelatnost su izjednačene. Također, Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.) preuzeta je aktualnim Zakonom o djelatnosti psihoterapije. |
| 45 | Hrvatska komora psihoterapeuta | PRIJEDLOG, Članak 1. | Prijedlog je HKPT da se briše "izvan zdravstvenog sustava" Umjesto postojeće rečenice trebalo bi uvrstiti: Djelatnost psihoterapije u smislu ovog Zakona podrazumijeva pružanje psihoterapijskih usluga u svim društvenim područjima koja utječu na zdravlje i kvalitetu života korisnika psihoterapijskih usluga i društva u cjelini, a posebice u područjima odgoja i obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva, znanosti, civilnog društva, humanitarnih i vjerskih organizacija, te kao samostalna djelatnost. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona uređuje se psihoterapija kao samostalna djelatnost koju bi, pod propisanim uvjetima, mogli obavljati i nezdravstveni radnici različitih zvanja, slijedom čega je potrebno zadržati formulaciju „izvan zdravstvenog sustava“ |
| 46 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 1. | Prijedlog dodanog teksta Članak 1. stavak 2: Djelatnost psihoterapije u smislu ovog Zakona podrazumijeva pružanje psihoterapijskih usluga koje se mogu pružati u zdravstvenom sustavu, u okviru organizacija civilnog društva i kao gospodarska djelatnost izvan zdravstvenog sustava. Pojašnjenje: Standard obrazovanja definira se Zakonom te izuzeti jedan sustav kao zdravstveni ili definirati da je djelatnost samo gospodarska što izuzima iz Zakona neprofitni sektor i nevladine udruge, znači da se djelatnost psihoterapije tamo ne može obavljati kao usluga ili se obavlja na način da se pojedinci ili pravne osobe koje pružaju uslugu psihoterapije ne moraju pridržavati ovim Zakonom definiranih odredbi. Smatramo da je time ovakva definicija djelatnosti psihoterapije diskriminatorna prema korisnicima usluge zdravstvenog sustava i neprofitinih organizacija jer ne osigurava standard kvalitete koji želi definirati ovaj Zakon. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona uređuje se psihoterapija kao samostalna djelatnost koju bi pod propisanim uvjetima mogli obavljati i nezdravstveni radnici različitih zvanja, slijedom čega je potrebno zadržati formulaciju „izvan zdravstvenog sustava“ |
| 47 | Vanda Kos Jerković Udruga transakcijske analize | PRIJEDLOG, Članak 1. | Članak 1., stavak 2: nije u potpunosti jasno što znači gospodarska djelatnost. Znači li to da se psihoterapija smije raditi u svim pravnim subjektima (udruga, obrt, d.o.o. i slično)? Predlažem da se to malo jasnije definira jer je i prethodno stvorilo dosta zbrke među terapeutima. Podržavamo prijedlog kolegice Barolin Bjelić i kolege Ivice Kranjčića o eksplicitnom definiranju pravne forme za obavljanje gospodarske aktivnosti psihoterapije. | Nije prihvaćen | Osoba koja obavlja samostalnu djelatnost je osoba koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i pojam je koji je propisan odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom. U poreznom smislu obrt i slobodna djelatnost su izjednačene. |
| 48 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 1. | Podržavam prijedlog kolegice Barolin Bjelić i kolege Ivice Kranjčića o eksplicitnom definiranju pravne forme za obavljanje gospodarske aktivnosti psihoterapije. Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Nije prihvaćen | Osoba koja obavlja samostalnu djelatnost je osoba koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i pojam je koji je propisan odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom. U poreznom smislu obrt i slobodna djelatnost su izjednačene. |
| 49 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG, Članak 1. | Podržavam komentar kolege Ivice Kranjčića: "Također, u trenutno važećem Zakonu je jasno navedeno da se djelatnost psihoterapije obavlja kroz formu obrta ili poduzeća, što u novom prijedlogu nije navedeno. Predlažem da se radi nedvosmislenosti u čl. 1, doda stavak 3. u kojem bi se eksplicitno odredilo kroz koju pravnu formu / vrstu pravne osobnosti se može obavljati gospodarska djelatnost psihoterapije - obrt, poduzeće ili slobodno zanimanje, što je važno s poreznog aspekta." Važno je da se eksplicitno navede kroz koje pravne oblike imamo pravo djelovanja. Nataša Barolin Belić gestalt psihoterapeutkinja EAGT, ECP članica Izvršnog odbora Komore psihoterapeuta | Nije prihvaćen | Definicija osobe koja obavlja samostalnu djelatnost je da je to osoba koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i pojam je koji je propisan odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom. U poreznom smislu obrt i slobodna djelatnost su izjednačene. |
| 50 | Tanja Radionov | PRIJEDLOG, Članak 1. | Slažem se s komentarom kolege Ivice Kranjčića: "Također, u trenutno važećem Zakonu je jasno navedeno da se djelatnost psihoterapije obavlja kroz formu obrta ili poduzeća, što u novom prijedlogu nije navedeno. Predlažem da se radi nedvosmislenosti u čl. 1, doda stavak 3. u kojem bi se eksplicitno odredilo kroz koju pravnu formu / vrstu pravne osobnosti se može obavljati gospodarska djelatnost psihoterapije - obrt, poduzeće ili slobodno zanimanje, što je važno s poreznog aspekta. Porezna uprava u poreznom tretmanu razlikuje obrt od slobodnog zanimanja." Velik broj kolega psihoetrapeuta već radi kroz formu obrta što je mogućnost koja je navedena u dosadašnjem Zakonu te se predlaže da ta mogućnost i dalje ostane navedena i u novom Zakonu. | Nije prihvaćen | Osoba koja obavlja samostalnu djelatnost je osoba koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i pojam je koji je propisan odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom. U poreznom smislu obrt i slobodna djelatnost su izjednačene. |
| 51 | Ivica Kranjčić | PRIJEDLOG, Članak 1. | Poštovani, vezano za čl. 1., st. 2. prijedloga novog Zakona psihoterapija se i dalje definira kao gospodarska djelatnost izvan zdravstvenog sustava, ali je izostavljena poveznica na ( Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.) pa predlažem da se vrati tekst poveznice na navedenu direktivu. Također, u trenutno važećem Zakonu je jasno navedeno da se djelatnost psihoterapije obavlja kroz formu obrta ili poduzeća, što u novom prijedlogu nije navedeno. Predlažem da se radi nedvosmislenosti u čl. 1, doda stavak 3. u kojem bi se eksplicitno odredilo kroz koju pravnu formu / vrstu pravne osobnosti se može obavljati gospodarska djelatnost psihoterapije - obrt, poduzeće ili slobodno zanimanje, što je važno s poreznog aspekta. Porezna uprava u poreznom tretmanu razlikuje obrt od slobodnog zanimanja , a koja definira na slijedeći način: "Djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju se profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima što uređuju obvezna osiguranja, a kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju: - samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika, kao i druge slične djelatnosti, - samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja, kao i druge slične djelatnosti, - samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost, kao i druge slične djelatnosti, - samostalna djelatnost novinara, umjetnika i sportaša." Ivica Kranjčić, Gestalt terapeut, EAGT, ECP | Nije prihvaćen | Pojam „samostalna djelatnost“,koristi se za osobu koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i propisan je odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom. U poreznom smislu obrt i slobodna djelatnost su izjednačene. Također, Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27. 12. 2006.) preuzeta je aktualnim Zakonom o djelatnosti psihoterapije. |
| 52 | Irena Jordan Lončarić | PRIJEDLOG, Članak 3. | Čl.3 stavak 2. "2. uspostavljanjem odnosa jedne ili više osoba i jednog ili više psihoterapeuta ili savjetodavnog terapeuta kroz savjetodavni proces s ciljem pomaganja u prepoznavanju aktualnih poteškoća radi pronalaženja najboljeg rješenja kroz poboljšanje vještina komunikacije, jačanje samopoštovanja, promicanje promjene ponašanja i optimalno psihofizičko zdravlje." | Nije prihvaćen | Odredbom članka 3. stavka 2. podstavka 2. propisano je obavljanje djelatnosti psihoterapije od strane savjetodavnog terapeuta, dok je podstavkom 1. stavka 2. članka 3. propisano obavljanje djelatnosti psihoterapije od strane psihoterapeuta. |
| 53 | Helena Rašić Radauš | PRIJEDLOG, Članak 3. | Do sada, psiholozi su uz edukacije iz različitih psihoterapijskih pravaca i tehnika mogli provoditi psihoterapijsko savjetovanje, što je bilo sasvim očekivano jer su psiholozi jedini specifično educirani u okviru temeljnog fakultetskog obrazovanja za takav rad. Istodobno nisu morali završiti niti jedan od psihoterapijskih pravaca kako bi mogli jasno reći da su ili edukanti ili da jednostavno rade psihoterapijskog savjetovanje niti dobiti ovlaštenje od druge komore, koja sama po sebi ne može znati niti regulirati široko područje kojim se psiholozi bave u svom radu. Ovime se zadire u jedan dio rada psihologa, nemušto i nezgrapno pokušavajući regulirati drugu struku i ulazeći u njeno područje. Također, druga komora pokušava regulirati rad nekoga čija je edukacija istovremeno i šira i specifičnija te je član komore koja predstavlja osobno njega i njegov zanimanje, čime ulazi u djelokrug koji im ne pripada. Nemam potrebu da me HKPT ovlasti za išta, niti smatram da ima pravo ovlastiti ijednog psihologa za rad u području za koje je psiholog već ovlašten od strane HPK. Zakon je tako vješto složen da je uopće teško uprijeti prstom u ono gdje se treba dati komentar na uzimanje djelatnosti od struke koja ima pravo na obavljanje djelatnosti bez ovlaštenja dodatnog regulatornog tijela, ali s obzirom na dosadašnja zadiranja HPKT u područje HPK, ne sumnnjam da je ovo samo uvod. Psiholozi su ovlašteni za provođenje psihoterapijskog savjetovanja, psihološkog tretmana i time da se zovu terapeutima u određenom pravcu bez da se druge struke i druge komore petljaju u njihovo područje, stoga ovaj članak mora uzeti u obzir zakon o psihološkoj djelatnosti koja mora zadržati psihoterapijsko savjetovanje u svom tekstu. Djelatnost psihoterapije se ovim opisom preklapa s općenitom psihološkom djelatnosti čime dokazuje svoju neodvojivost od psihologije kao struke, i dok im mogu priznati potrebu da budu nezavisni, toliko je apsolutno apsurdno da se ovim potezom dio djelatnosti pokuša oduzeti upravo onoj struci koja ju je izgradila. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona uređuje se psihoterapija kao samostalna djelatnost koju bi, pod propisanim uvjetima, mogli obavljati i nezdravstveni radnici različitih zvanja, slijedom čega nitko ne prijeći psihologe da obavljaju djelatnost psihoterapije u skladu sa zakonom kojim je regulirana navedena djelatnost. |
| 54 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG, Članak 3. | Slažem se i podržavam komentare Galetić i kolege Kuljiša. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 55 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 3. | Sukladno naprijed iznesenom, ponovno predlažemo da se u odredbi čl.3. st.2. Zakona djelatnost psihoterapije jasno naznači kao samostalna profesionalna (gospodarska) djelatnost, a što ona i jest. Ujedno napominjemo kako se u odnosu na odredbu čl.3. st.2. Zakona nameće pitanje obuhvata pojma djelatnosti psihoterapije jer je odredba u tom dijelu nejasna te proturiječna, budući da proizlazi kako i savjetodavni terapeut obavlja djelatnost psihoterapije, iako je istovremeno u odredbi čl.3. st.2. toč.1. Zakona jasno propisano: «Djelatnost psihoterapije je samostalna djelatnost koja se bavi: 1. uspostavljanjem odnosa jedne ili više osoba i jednog ili više psihoterapeuta kroz psihoterapijski proces sa ciljem uklanjanja, modigiciranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihosociujalnih, psihosomatskih i ponašajnih smetnji ili patnji te razvoja funkcionalnijij i primjerenijih obrazaca doživljavanja i ponašanja, odnosa s okolinom i sustava vrijednosti.» | Nije prihvaćen | Odredbom članka 3. Nacrta prijedloga Zakona jasno je naznačeno da je psihoterapija nezavisna interdisciplinarna disciplina. Nadalje, djelatnost psihoterapije mogu, pod propisanim uvjetima, obavljati ovlašteni psihoterapeut i ovlašteni savjetodavni terapeut. Podstavcima 1. i 2. stavka 2. članka 3. jasno je definirano razlika između savjetodavnog terapeuta i psihoterapeuta. |
| 56 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG, Članak 3. | Slažem se i podržavam komentare kolegice Galetić i kolege Kuljiša. Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja, EAGT, ECP Članica Izvršnog odbora Komore psihoterapeuta | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 57 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 3. | ČLANAK 3 Slažem se sa kolegicom Gordanom Galetić da definicija naglašava osobni razvoj jer je činjenica da je zadnjih desetak godina upravo rad na sebi sve veći motiv za dolazak za psihoterapiju i da članak glasi: Djelatnost psihoterapije je samostalna djelatnost koja se bavi: 1. uspostavljanjem odnosa jedne ili više osoba i jednog ili više psihoterapeuta kroz psihoterapijski proces sa ciljem poticanja osobnog razvoja, uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihosocijalnih, psihosomatskih i ponašajnih smetnji ili patnji te razvoja funkcionalnijih i primjerenijih obrazaca doživljavanja i ponašanja, odnosa s okolinom i sustava vrijednosti Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Prihvaćen | U definiciju psihoterapije je unesena dopuna „poticanja osobnog razvoja“ |
| 58 | Gordana Galetić | PRIJEDLOG, Članak 3. | ČLANAK 3.: U članku 3 (definicija psihoterapije) predlaže se dopuna riječima: OSOBNOG RAZVOJA ispred riječi „uklanjanja, modificiranja,...“ Obrazloženje /pojašnjenje prijedloga: • važno je istaknuti pozitivno gledište (osobni razvoj) na promjene koje se postižu psihoterapijom, a kako bi se ujedno spriječila stigma pojedinaca koji polaze psihoterapiju ili razmišljaju o tome da krenu na psihoterapiju i savjetovanje. • Ovakav naglasak na afirmativan i pozitivan pogled na promjene koje se postižu psihoterapijom također je u skladu sa suvremenim tendencijama usmjerenim na razvoj i boljitak, umjesto da se govori samo o smetnjama i bolesti. Predlaže se da glasi: (2) Djelatnost psihoterapije je samostalna djelatnost koja se bavi: 1. uspostavljanjem odnosa jedne ili više osoba i jednog ili više psihoterapeuta kroz psihoterapijski proces sa ciljem poticanja osobnog razvoja, uklanjanja, modificiranja ili ublažavanja intenziteta postojećih psihosocijalnih, psihosomatskih i ponašajnih smetnji ili patnji te razvoja funkcionalnijih i primjerenijih obrazaca doživljavanja i ponašanja, odnosa s okolinom i sustava vrijednosti | Prihvaćen | U definiciju psihoterapije je unesena dopuna „poticanja osobnog razvoja“ |
| 59 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, Članak 4. | Čl. 6 Apsolventi studija koji se bave mentalnim zdravljem završili su svoj 5godišnji ili 6godišnji studij i nema opravdanih razloga za njihovu obvezu pohađanja propedeutičkog programa. Ad6) Koje tijelo će vršiti procjenu adekvatnog znanja hrvatskog jezika? Isto vrijedi za državljanje RH koji provode psihoterapiju na nekom od stranih jezika. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ima ovlašteni psihoterapeut odnosno ovlašteni savjetodavni terapeut kojemu je rješenjem Komore priznato pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije. Također, izobrazba iz propedeutike psihoterapije jedan je od uvjeta osim kod osoba pobrojanih u članku 6. stavku 3. Nacrta prijedloga Zakona. |
| 60 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, Članak 4. | Članak 4 ad3) dobiva se dojam da je jednogodišnji program iz propedeutike dovoljan za obavljanje djelatnosti psihoterapije ad4) potrebno je napomenuti da se radi o jednoj od strukovnih organizacija ad5) potrebno je napomenuti da se ne radi o certifikatu koji je obvezan za obavljanje djelatnosti psihoterapije već o certifikatu jedne od strukovnih udruga ad6) potrebno je napomenuti da zakon oslanjanjem na listu pravaca strukovne udruge EAP ne priznaje definiciju iz ove točke jer izostavlja više psihoterapijskih pravaca | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ima ovlašteni psihoterapeut odnosno ovlašteni savjetodavni terapeut kojemu je rješenjem Komore priznato pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije. Također, izobrazba iz propedeutike psihoterapije jedan je od uvjeta osim kod osoba pobrojanih u članku 6. stavku 3. Nacrta prijedloga Zakona. |
| 61 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG, Članak 4. | Podržavam i slažem se s kolegom Ivice Kranjčića | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 62 | Ivica Kranjčić | PRIJEDLOG, Članak 4. | Poštovani, Gestalt centar Homa d.o.o. je u kontekstu članka 4., stavak 3. vrlo jasno i razumljivo definirao što propedeutika jest i u čemu je njena svrha, s čime se apsolutno slažem. Program propedeutike je također jasno i precizno definiran od strane SPUH-a u nazivu kolegija, sadržaju kolegija, broju kolegija pa čak do broja sati i ECTS bodova po svakom kolegiju. Budući da to imamo tako precizno definirano i da kažemo da je to "skup znanja, vještina i praktičnog rada koji čini preduvijet za upisivanje jednog od programa psihoterapijskih škola", onda smatram nužnim i molim Zakonodavca da napravi presjek kolegija svih sveučilišnih studija za koje je Zakonom predviđeno da ne moraju pohađati izobrazbu iz propedeutike, a radi se o sveučilišnim studijima: "u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj" te da utvrdi da li svi oni tijekom svog školovanja imaju kao obavezne kolegije koji se navode u programu propedeutike (obavezne zato jer ih inače mogu izbjeći, ako su izborni). Jer u svom komentaru na članak 6., Gestalt centar Homa d.o.o. isto tako vrlo jasno i razumljivo navodi "a propedeutika je nužno PREDZNANJE kako bi se pojedinac (ako takve sadržaje nije imao u svom prethodnom obrazovanju) mogao kvalitetno i s razumijevanjem uključiti u edukacijski proces za psihoterapeuta". Ono što će Zakonodavac utvrditi ovom usporedbom kolegija navedenih sveučilišnih smjerova i programa propedeutike jest notorna činjenica da se oni kod većine navedenih sveučilišnih pravaca niti približno ne poklapaju s programom propedeutike, a da zajednički nazivnik čine svega dva kolegija Tjelesna i zdravstvena kultura te eventualno Opća psihologija. I da npr. pedagog u svom obrazovanju nije imao niti sata kolegija Psihijatrije, koji program propedeutike zahtijeva. Pa čak niti kolegij Rehabilitacija, kojeg program propedeutike zahtijeva. Niti su polaznici edukacije iz socijalnog rada obavezni odraditi 60 sati prakse u psihijatrijskoj ustanovi niti imaju obrazovanje iz Opće psihopatologije/Psihijatrije. Kad već uspoređujemo ECP i Propedeutiku, što nije neopravdano, te propitujemo prijedlog Zakona iz svih aspekata, mislim da je korektno otvoriti i raspravu o bazičnoj dogmatskoj te nikada analiziranoj postavci, da u Zakonu navedeni sveučilišni smjerovi imaju to "nužno PREDZNANJE". Te da zbog toga ne moraju na propedeutiku. Jer to jednostavno nije točno, a što može svatko osobno provjeriti - potrebna je excel tablica, cca. 8-10 radnih sati vremena u kojima se s internetskih stranica fakulteta u tablicu prepišu podaci o svim obaveznim kolegijima, svih navedenih sveučilišnih smjerova, za svih 5(6) godina školovanja. Ivica Kranjčić, Gestalt terapetu, EAGT, ECP | Djelomično prihvaćen | Uvjeti za obavljanje djelatnosti psihoterapije detaljno su propisani odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona. Nadalje, u članak.6 stavak 1. točka 2. dodaje se „ ili ECP“ slijedom čega odredba glasi: „ ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine ili ECP:“ |
| 63 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 4. | Čl. 4., stavak 3. nije jasno definirano što znači da je potrebno za obavljanje djelatnosti psihoterapije Prijedlog: 3. izobrazba iz propedeutike psihoterapije je edukacija iz područja psihologije, medicine (psihijatrije), socijalnog rada i rehabilitacijskih znanosti koja obuhvaća skup znanja, vještina i praktičnog rada koji čini preduvijet za upisivanje jednog od programa psihoterapijskih škola ukoliko osoba nije završila jedan od sveučilišnih studija: medicina, psihologija, socijalni rad edukacijska rehabilitacija, socijalna pedagogija, pedagogija i logopedija Stavak 5. definira da ECP predstavlja najviši formalni stupanj psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti U ocjeni stanja već smo naveli svoje primjedbe na ovakvu definiciju. ECP zapravo predstavlja na razini EAP-a usuglašeni minimum ili tzv. Core competences, a dopušta se pojedinim zemljama i/ili akreditiranim institutima da imaju i višu razinu educiranosti, pa time i stručnosti i osposobljenosti. Ovim Zakonom definira se potreba za propedeutikom psihoterapije što smatramo važnim preduvjetom za kasniju edukaciju iz psihoterapije te posljedično višim standardom osposobljenosti te osiguravanja kvalitete usluge za korisnike. Stavak 6. predlažemo da umjesto ...koji se temelji na različitim načinima gledanja čovjeka i odrednica čovjekova ponašanja definicija glasi: koji se temelji na različitim teorijskim postavkama i praksama u razumijevanju čovjeka i odrednicama čovjekova ponašanja. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona jasno su definirani uvjeti za obavljanje djelatnosti psihoterapije |
| 64 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 4. | Odredbom čl.4. Zakona definirani su pojedini pojmovi, ali je pritom došlo do višestrukih propusta, koji za posljedicu imaju nerazumljivost i nedefiniranost odredbi, a što u konačnici rezultira mogućnošću različite interpretacije zakonskih odredbi. Tako je u čl.4. toč.1. Zakona navedeno: «Ovlašteni psihoterapeut je psihoterapeut...», koja odredba predstavlja pogrešan način definiranja pojma, tj. cirkularnu definiciju (ona koja definira pojam koristeći isti taj pojam). Definicija iznosi bitna svojstva nekog predmeta, odnosno pojma te ne smije sadržavati izraze koji kažu isto koliko i pojam pa zaista začuđuje korištenje cirkularne definicije u svrhu definiranja osoba na koje se zakon odnosi. Takva pogrešna definicija, predstavlja nejasnu i nedorečenu odredbu te osim toga unosi dodatnu pomutnju, s obzirom da se u daljnjem tekstu prijedloga Zakona koristi i pojam psihoterapeut. Stoga se nužno nameće pitanje tko je onda taj (obični) psihoterapeut koji se očito također bavi psihoterapijom, ali nije naveden u pojednim pojmovima. S obzirom na navedeno predlažemo da odredba čl.4. toč.1. Zakona glasi: Psihoterapeut je fizička osoba koja je stekla pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije u skladu s odredbama ovog zakona i upisana je u Imenik psihoterapeuta. U tom smislu potrebno je u cijelom tekstu Zakona brisati riječ «ovlašteni» ispred riječi psihoterapeut i savjetodavni terapeut. Ukoliko se u odredbi čl.4. Zakona, među inim, definiraju pojmovi izobrazba iz propedeutike psihoterapije i psihoterapijski pravci, tada je potpuno nejasno zašto se u tekstu Zakona izbjegava utvrditi i navesti poimence psihoterapijske pravce koji već djeluju na području Republike Hrvatske i za koje je nedvojbeno da ih SPUH priznaje, a što je također bila inicijativa struke prilikom pripreme teksta prijedloga Zakona. Kako je to već istaknuto u komentarima psihoterapeuta na e-savjetovanju povodom objavljenog prijedloga Zakona, djelatnost psihoterapije je gospodarska djelatnost i kao takva zasigurno otvara i pitanje nelojalne tržišne utakmice, koja se u dobrom dijelu može prevenirati odredbama ovog Zakona razradom jasnih definicija, uvjeta i kriterija. Upravo je stoga nužno potrebno, umjesto predloženog «rješenja» kako je u nadležnosti Komore utvrđivanje psihoterapijskih pravaca, bez istovremenog navođenja ikakovih smjernica ili kriterija po kojima bi Komora pritom trebala postupati, u samom Zakonu odmah utvrditi popis svih psihoterapijskih pravaca sukladno ranijim prijedlozima SPUH-a. U tom smislu predlažemo u odredbi o pojedinim pojmovima (čl.4.), dodati točku kojom će se jasno i transparentno navesti sve priznate psihoterapijske pravce/škole, koji djeluju na području Republike Hrvatske. Smatramo kako je potpuno neutemeljeno pod pojedinim pojmovima u Zakonu zasebno izdvajati EAP (European Association for Psychotherapy). Naime, zakonodavstvo Republike Hrvatske se ne može pozivati na postupanja EAP-a kao međunarodnog dobrovoljnog udruženja, koje pritom podnositelj Prijedloga Zakona u uvodnom dijelu prijedloga predstavlja kao glavnu strukovnu udrugu psihoterapije na nivou EU. Navedeno tim više kada se ima u vidu činjenica da članovi EAP-a nisu sve psihoterapijske škole, odnosno pravci koji djeluju na području EU, a posebice ne psihoterapijski pravci odnosno škole iz Republike Hrvatske. Ukoliko se već poziva na međunarodne izvore prava, tada to zasigurno trebaju biti Deklaracija o psihoterapiji iz Strasbourga i sustav ESCO. Isto tako, ukoliko se Zakonom priznaje certifikat (ECP) jednog dobrovoljnog udruženja, tada zasigurno nema razloga da se ne priznaju i certifikati drugih međunarodnih udruženja za pojedine psihoterapijske pravce, koji nisu članovi EAP-a i ne nalaze se na njihovom popisu, ali udovoljavaju svim zahtjevima znanstvenosti u svom djelovanju. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ima ovlašteni psihoterapeut odnosno ovlašteni savjetodavni terapeut kojemu je rješenjem Komore priznato pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije. Naime razlika između psihoterapeuta i ovlaštenog psihoterapeuta je u tome što je ovlaštenom psihoterapeutu priznato pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije. |
| 65 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 5. | Odredba čl.5. st.1. Zakona predstavlja još jednu cirkularnu definiciju: «Pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije stječe se priznavanjem prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije.» koja bi umjesto predloženog trebala glasiti: Pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije stječe se u skladu s odredbama ovog Zakona. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona jasno su definirani uvjeti za obavljanje djelatnosti psihoterapije. |
| 66 | Maja Vučić Blažić | PRIJEDLOG, Članak 6. | Hrvatska udruga socijalnih pegagoga podržava da se u čl.6. u dijelu u kojem se navode pojedinačne struke potrebno je dodati socijalnu pedagogiju, za koju se podrazumijeva da spada u područje edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, jer je i logopedija posebno navedena, a spada u navedeno područje. U potpunosti se slažemo s komentarom kolegice Vande te predlažemo da se poimence nabroje smjerovi edukacijsko-rehabilitacijske znanosti: socijalni pedagozi,edukacijski rehabilitatori i logopedi. | Nije prihvaćen | Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („NN 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) unutar Polja „Pedagogija“, nalazi se, između ostalog, i Grana „Socijalna pedagogija“. Odredbom članka 6. stavka 3. Nacrta Zakona obuhvaćeno je Polje: Pedagogija, (unutar kojeg se nalazi Grana: socijalna pedagogija), slijedom čega se navedena odredba odnosi i na socijalne pedagoge. |
| 67 | MIA ROGIĆ | PRIJEDLOG, Članak 6. | Zanimljiva opaska gđe. Nataše Barolin Belić. Smatram da bi propedeutiku psihoterapije svakako trebali završiti pretendenti za zanimanje psihoterapeuta, a nemaju nikakve osnove iz područja pružanja psihosocijalne i zdravstvene pomoći pacijentima/korisnicima, no istodobno uočavam kako propedeutika psihoterapije ima sasvim različit kurikulum u odnosu na temeljna zanimanja koja mogu bez prepreka po završetku edukacije biti psihoterapeuti. Rješenje može biti u polaganju razlikovnih ispita u smislu da psiholozi i psihijatri prođu npr. osnove socijalnog rada, edukacijske rehabilitacije itd., a ostali stručnjaci sve ostale predmete iz psihologije/psihijatrije koji su ključni za adekvatno dijagnosticiranje i pružanje psihološke pomoći u slučaju pogoršanja psihofizičkog zdravlja korisnika psihoterapije. Postavlja se onda pitanje da li kurikulum propedeutike zahvaća dovoljno sva područja da se buduće stručnjake obrazuje za takve situacije. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona uređuje se psihoterapija kao samostalna djelatnost koju bi, pod propisanim uvjetima, mogli obavljati i nezdravstveni radnici različitih zvanja, slijedom čega je formulacija izvan zdravstvenog sustava dostatna budući da su uvjeti za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije detaljno propisani odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona.Također odredbom članka 4. Nacrta prijedloga Zakona izobrazba iz propedeutike je definirana kao edukacija iz područja psihologije, medicine (psihijatrije), socijalnog rada i rehabilitacijskih znanosti i obuhvaća skup znanja, vještina i praktičnog rada potrebnog za djelatnost psihoterapije. |
| 68 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG, Članak 6. | Podržavam komentar Udruge individualnih psihoterapeuta Hrvatske i njihovog predsjednika, kolege Majcana a koji se odnosi na čl. 6 prijedloga Zakona: “Hrvatska nema zakonski reguliranu psihoterapijsku tradiciju te da se izbjegne samovolja odredjenih interesnih grupa da uvedu vlastite „psihoterapijske standarde“ u zakon i da se zakonom obuhvate svi dosadasnji psihoterapeuti koji se vec godinama bave tom profesijom, potrebno se je radi osiguravanja kvalitete, neutralnosti i objektivnosti psihoterapijske struke orijentirati kod dodjele statusa psihoterapeuta i na postojece europske institucije i njihove kriterije koje zastupaju najvise strucne psihoterapijske standarde. Jedan od njih je, kako je u prijedlogu Zakona navedeno, i EAP – European Association of Psychotherapy, koji je osnovan 1991. godine sa ciljem organizacije, promoviranja i podrske razvoju psihoterapije kao znanstvene – prakticne discipline sirom Europe. Za sada je u clanstvu EAP-a 120 000 psihoterapeuta, 128 psihoterapijskih instituta i organizacija iz 41 europske zemlje. EAP, koji svoje djelovanje zasniva na strasburskoj psihoterapijskoj deklaraciji iz 1990. godine, zauzima se za najvise profesionalne strucno – znanstvene psihoterapijske standarde i za slobodno te nezavisno prakticiranje psihoterapije sirom Europe. EAP izdaje certifikat ECP – European Certificate of Psychotherapy (koji se isto spominje kao pojam u prijedlogu Zakona). Ovom certifikatu je svrha standardizirati psihoterapijsku profesiju i psihoterapijsko obrazovanje tj. garantirati najvisu kvalitetu, strucnost naobrazbe i praksu psihoterapeuta sirom Europe. Uvjet za dobivanje ECP-a je zavrseni cetverogodisnji trening u jednom psihoterapeutskom pravcu, nakon sto je kandidat zavrsio program propedeutike odnosno jedan od psihoterapiji ekvivalentnih studija. Svaki psihoterapeut koji dobije ECP certifikat ulazi u europsku bazu psihoterapeuta, koje sve zajedno povezuju najvisi standardi kvalitete psihoterapijske naobrazbe i strucnosti u radu. U Hrvatskoj postoji veliki broj psihoterapeuta sa ECP certifikatom kojima je aktualnim zakonom ograniceno postati clanom Komore. Da se uspostavi neutralnost, objektivnost i strucnost kriterija profesije u Hrvatskoj, u prijelaznoj fazi dok Hrvatska psihoterapijski ne stasa i ne razvije svoju tradiciju, trebao bi i ECP certifikat biti jedan od kriterija garancija kvalitete i strucnosti psihoterapijske izobrazbe, kao što ovaj nacrt zakona i predlaže. Svim psihoterapeutima sa ECP certifikatom, neovisno o tome da li psihoterapijski pravac u Hrvatskoj postoji ili ne, treba priznati status ovlastenog psihoterapeuta.” Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja ECP, EAGT Članica Izvršnog odbora Komore psihoterapeuta | Djelomično prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona jasno su definirani uvjeti za obavljanje djelatnosti psihoterapije. Također, izobrazba iz propedeutike psihoterapije jedan je od uvjeta osim kod osoba pobrojanih u članku 6. stavku 3. Nacrta prijedloga Zakona. Nadalje, Članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. |
| 69 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG, Članak 6. | Želim se osvrnuti na komentare u kojima se traži ili želi zakonom regulirati obaveza edukacije iz propedeutike psihoterapije za jedan dio pojedinaca i pojedinki koji žele završiti edukaciju iz psihoterapije i postati certificirani psihoterapeuti, dok se za neke druge pojedince i pojedinke želi zakonom odrediti da oni ne moraju ići na edukaciju iz propedeutike psihoterapije. Kriterij koji bi odredio tko treba ići na propedeutiku a tko ne treba, je diploma fakulteta koji je ta osoba završila. Važno mi je istaknuti tri činjenice: 1. Curriculum propedeutike psihoterapije je javno dostupan, točno se znaju nazivi kolegija, broj sati i ECTS bodova koji se dobivaju završetkom te edukacije. Kada se usporede curriculumi fakulteta od čijih diplomanata se ne traži da završe propedeutiku psihoterapije, a radi se o sveučilišnim studijima: u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije, s curriculumom propedeutike psihoterapije, može se jasno vidjeti da se kod većine tih navedenih fakulteta curriculumi niti približno ne poklapaju s programom propedeutike. 2. Edukacija iz propedeutike psihoterapije košta oko 20.000,00 kn ako se plaća u ratama ili oko 15.000,00 kn (ili nešto manje) ako se uplati cijeli iznos odjednom. Znači želi se zakonom obvezati dio psihoterapeuta ili budućih psihoterapeuta da plate taj dodatni iznos školovanja, za koji se možemo složiti da nije mali iako ni diplomanti onih fakulteta za koje se ne traži da zakonom budu obvezni završiti dodatno školovanje, nemaju sve ili većinu kolegija koji se predaju na propedeutici psihoterapije. Nije mi jasan taj zahtjev. 3. Postavlja se pitanje zašto se traži da zakon odredi da dio psihoterapeuta ili budućih psihoterapeuta mora plaćati dodatnu edukaciju a dio psihoterapeuta ili budućih psihoterapeuta, koji također većinu tih kolegija ili sve, nisu imali na svojim fakultetima, ne trabaju plaćati dodatnu edukaciju? Nije u redu tražiti da u zakon uđe takva diskriminatorna odluka s financijskom težinom. Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja EAGT, ECP Članica Izvršnog odbora Komore psihoterapeuta | Djelomično prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona jasno su definirani uvjeti za obavljanje djelatnosti psihoterapije. Također, izobrazba iz propedeutike psihoterapije jedan je od uvjeta osim kod osoba pobrojanih u članku 6. stavku 3. Nacrta prijedloga Zakona. Također, članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. |
| 70 | Bjanka Belamarić | PRIJEDLOG, Članak 6. | Podržavam komentar Tomislava Kuljiša da bi trebala postojati mogućnost žalbe. | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). |
| 71 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG, Članak 6. | Podržavam komentar kolege Ivice Kranjčića | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 72 | Ivica Kranjčić | PRIJEDLOG, Članak 6. | Skrenuo bih samo pažnju da ako se prihvati prijedlog HKPT i stavi 4 godine psihoterapijskog školovanja za savjetodavnog terapeuta, umjesto dosadašnje 3 godine, tada nećemo moći više jasno razlikovati psihoterapeuta od savjetodavnog terapeuta jer se preklapaju u dijelu prethodnog sveučilišnog obrazovanja. Psihoterapeut mora imati završen "preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij", a savjetodavni terapeut može imati "ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij". Ako stavimo da obje kategorije moraju imati 4 godine psihoterapijskog školovanja, onda ostaje samo razlika u tome što se savjetodavnim terapeutom može postati sa samo 3 godine preddiplomskog studija. Ne vidim na koji način ova razlika u prethodnom sveučilišnom obrazovanju od dvije godine (uzmite primjer bilo kojeg studijskog smjera) može utjecati na kvalitetu psihoterapijskog rada (ako su obje osobe završile 4 godine psihoterapijskog školovanja + ev. propedeutiku)? I u kontekstu potrebe razlikovanja ECP certifikata i Propedeutike, ponovio bih dio komentara na članak 6. HKPT kaže: "tim više što je u Zakon uvedena propedeutika koja bi nadopunila znanja osoba koje nisu završile preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije (članak 6, stavak (3))" iz čega proizlazi da je sadržaj i program propedeutike onaj kvantum prethodnog znanja koji navedeni smjerovi prethodnog sveučilišnog obrazovanja daju. A to jednostavno nije točno i ta činjenica je lako provjerljiva. Program propedeutike je jasno i precizno definiran od strane SPUH-a u nazivu kolegija, sadržaju kolegija, broju kolegija pa čak do broja sati i ECTS bodova po svakom kolegiju. Budući da to imamo tako precizno definirano i da kažemo da je to "skup znanja, vještina i praktičnog rada koji čini preduvijet za upisivanje jednog od programa psihoterapijskih škola", onda smatram nužnim i molim Zakonodavca da napravi presjek kolegija svih sveučilišnih studija za koje je Zakonom predviđeno da ne moraju pohađati izobrazbu iz propedeutike, a radi se o sveučilišnim studijima: "u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj" te da utvrdi da li svi oni tijekom svog školovanja imaju kao obavezne kolegije koji se navode u programu propedeutike (obavezne zato jer ih inače mogu izbjeći, ako su izborni). Ono što će Zakonodavac utvrditi ovom usporedbom kolegija navedenih sveučilišnih smjerova i programa propedeutike jest notorna činjenica da se oni kod većine navedenih sveučilišnih pravaca niti približno ne poklapaju s programom propedeutike, a da zajednički nazivnik svih navedenih smjerova čine svega dva kolegija Tjelesna i zdravstvena kultura te eventualno Opća psihologija. I da npr. pedagog u svom obrazovanju nije imao niti sata kolegija Psihijatrije, koji program propedeutike zahtijeva. Pa čak niti kolegij Rehabilitacija, kojeg program propedeutike zahtijeva. Niti su polaznici edukacije iz socijalnog rada obavezni odraditi 60 sati prakse u psihijatrijskoj ustanovi niti imaju obrazovanje iz Opće psihopatologije/Psihijatrije. Kad već uspoređujemo ECP i Propedeutiku, što nije neopravdano, te propitujemo prijedlog Zakona iz svih aspekata, mislim da je korektno otvoriti i raspravu o bazičnoj dogmatskoj te nikada analiziranoj postavci, da u Zakonu navedeni sveučilišni smjerovi imaju to "nužno PREDZNANJE". Te da zbog toga ne moraju na propedeutiku ili barem na dio. Jer to jednostavno nije točno, a što može svatko osobno provjeriti - potrebna je excel tablica, cca. 8-10 radnih sati vremena u kojima se s internetskih stranica fakulteta u tablicu prepišu podaci o svim obaveznim kolegijima, svih navedenih sveučilišnih smjerova, za svih 5(6) godina školovanja. Baš niti jedan od navedenih sveučilišnih smjerova nema sve što sadrži program propedeutike pa je izjednačavanje propedeutike s navedenim sveučilišnim smjerovima vidljivo iz činjenice da oni ne moraju na propedeutiku, logički pogrešno jednako kao i izjednačavanje ECP certifikata i propedeutike. Ivica Kranjčić, Gestalt terapeut, EAGT, ECP | Djelomično prihvaćen | Članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. |
| 73 | Hrvatska komora psihoterapeuta | PRIJEDLOG, Članak 6. | Članak 6, stavak (6) – Ako psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut nema hrvatsko državljanstvo, mora znati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom djelatnosti psihoterapije. Prijedlog HKPT-a: navesti razinu potrebnog znanja hrvatskog jezika – B2 za psihoterapeute i savjetodavne terapeute koji nemaju hrvatsko državljanstvo | Nije prihvaćen | Komentiranom odredbom ukinut je uvjet da državljani država članica Europske unije i Švicarske konfederacije i državljane trećih država moraju poznavati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom psihoterapijske djelatnosti, odnosno razinu Zajedničkog europskog referentnog okvira C1. Umjesto toga Nacrtom prijedloga Zakona propisuje se da osoba koja nije hrvatski državljanin mora znati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom psihoterapijske djelatnosti, odnosno uvjet poznavanja hrvatskog jezika na razini Zajedničkog europskog referentnog okvira C1 procijenjen je kao nepotrebno ograničavajući, te je zahtjev u pogledu znanja jezika sveden na mjeru potrebnu za obavljanje profesije. u skladu s Direktivom (EU) 2018/958 temeljem koje nacionalna pravila kojima se uređuje pristup reguliranim profesijama ne bi trebala predstavljati bilo kakvu neopravdanu ili neproporcionalnu prepreku ostvarenju temeljnih prava. . |
| 74 | Hrvatska komora psihoterapeuta | PRIJEDLOG, Članak 6. | Članak 6, stavak (2), podstavak 2 - (2) Savjetodavnom terapeutu će se priznati pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ako: 2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje tri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca Prijedlog HKPT-a: Brisati 'specijalizirano', a unijeti: završeno psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje ČETIRI godine u nekom od psihoterapijskih pravaca | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona jasno su definirani kriteriji za ostvarivanje prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije iz kojih je vidljiva razlika između psihoterapeuta i savjetodavnih terapeuta u duljini psihoterapijskog školovanja. |
| 75 | Hrvatska komora psihoterapeuta | PRIJEDLOG, Članak 6. | Članak 6, stavak (1) - 3 i članak 6, stavak (2) – 3 „Psihoterapeut i savjetodavni terapeut moraju imati potrebnu izobrazbu iz područja propedeutike psihoterapije ili ECP“: Prijedlog je HKPT - brisati ECP iz tog članka Obrazloženje: Ova odredba nema smisla jer propedeutika psihoterapije nije isto što i ECP, tim više što je u Zakon uvedena propedeutika koja bi nadopunila znanja osoba koje nisu završile preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije (članak 6, stavak (3)). Na ovaj način bi propedeutika mogla postati nepotrebna, a mnogima koji imaju pravo na ECP certifikat (iz razloga što EAP ne ulazi u provjeru osnovne stručnosti, već samo garantira završenu psihoterapijsku edukaciju), a mnogima nedostaju znanja koja propedeutika daje, a HKPT ih zahtijeva za kvalitetno obavljanje rada psihoterapijske ili savjetodavne terapijske djelatnosti. Umjesto na ovom mjestu, ECP treba spomenuti u članku 6., stavak 1, podstavak 1; stavak 2, podstavak 1, u kojem se kao uvjeti za priznavanje naziva psihoterapeut ili savjetodavni terapeut spominje završena edukacija iz priznatih psihoterapijskih pravaca, dakle dodati: ili ECP. | Prihvaćen | Članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. |
| 76 | Davor Dabinović | PRIJEDLOG, Članak 6. | Podržavam izneseno od strane gospodina Tomislava Kuljiša. Davor Dabinović, EABP, ECP integralna tjelesna psihoterapija | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 77 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 6. | Čl 6. stavak (1), podst 2. nije dobro definiran. Predlažemo da se ovim Zakonom definira broj sati ukupno ili po pojedinim područjima (kao u EAP dokumentima) ili u broju ECTS bodova, jer broj godina ništa ne govori o sadržaju unutar tog vremenskog perioda. Također predlažemo da se uvrsti mogućnost za multimodalno školovanje iz više terapijskih pravaca kako to prepoznaje i EAP. Stavak (1) podst. 3. propedeutika psihoterapije nije analogna ECP-u. ECP je po kriterijima EAP-a dokaz da je netko dovoljno educiran da bude psihoterapeut, a propedeutika je nužno PREDZNANJE kako bi se pojedinac (ako takve sadržaje nije imao u svom prethodnom obrazovanju) mogao kvalitetno i s razumijevanjem uključiti u edukacijski proces za psihoterapeuta. Čl. 6. st.(2) podst.2. predlažemo da se definira broj sati ili po pojedinim područjima jer broj godina ne govori ništa o sadržaju edukacije. st.(2), podstav. 3. - predlažemo da se izbriše ECP jer ECP znači da je pojednicu priznata edukacija iz psihoterapije no ne definira potrebu za predznanjima koja su potrebna za djelatnost psihoterapije ukoliko tta predznanja osoba nije stekla svojim sveučilišnim obrazovanjem. EAP ne poznaje kategoriju savjetodavnog terapeuta kako ga definira ovaj zakon pa je i upitna smislenost navođenja ECP-a kao kriterija. St. (3) navesti I socijalnu pedagogiju ukoliko je navedena i logopedija i edukacijsko-rehabilitacijske znanosti. St. (6) predlažemo da se definira da ukoliko radi na hrvatskom jeziku da se zahtjeva poznavanje hrvatskog jezika na razini B2 u skladu sa Zajedničkim europskim referentnim okvirom za jezike (ZEROJ, odnosno CEFR). Međutim ako nudi svoje usluge građanima drugih zemalja EU koji se trenutno nalaze u RH ili online mora znati jezik na kojem nudi usluge do razine B2. St (8) predlaže se da se doda rješenjem uz obrazloženje St (9) predlaže se da se doda rješenjem uz obrazloženje | Djelomično prihvaćen | Predloženim zakonskim rješenjem propisan je Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) kao najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti. Multimodalni ECP također je ECP slijedom čega se u kontekstu ECP ubraja i ECP po multimodalnom modelu. Nadalje, članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („NN 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) unutar Polja „Pedagogija“, nalazi se, između ostalog, i Grana „Socijalna pedagogija“. Odredbom članka 6. stavka 3. Nacrta Zakona obuhvaćeno je Polje: Pedagogija, (unutar kojeg se nalazi Grana: socijalna pedagogija), slijedom čega se navedena odredba odnosi i na socijalne pedagoge. |
| 78 | Vanda Kos Jerković Udruga transakcijske analize | PRIJEDLOG, Članak 6. | U čl.6. u dijelu u kojem se navode pojedinačne struke koje nakon završene specijalističke edukacije psihoterapije mogu biti psihoterapeuti, potrebno je dodati SOCIJALNU PEDAGOGIJU, za koju se podrazumijeva da spada u područje edukacijsko-rehabilitacijske znanosti. No jednako tako i logopedija spada u navedeno područje, a posebno je navedena. Stoga predlažemo da se poimence nabroje smjerovi edukacijsko-rehabilitacijske znanosti: socijalni pedagozi, edukacijski rehabilitatori i logopedi. Predlažemo dopunu članka 6. st. 5: Psihoterapeut ili savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima ima dodatno obrazovanje, osim u slučaju ako psihoterapijska edukacija (psihoterapijski pravac) u svojem programu već ima sadržaje o primjeni odgovarajućih terapijskih tehnika u skladu s razvojnim fazama djetinjstva kao i odnosa s roditeljima i okolinom. | Nije prihvaćen | Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („NN 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) unutar Polja „Pedagogija“, nalazi se, između ostalog, i Grana „Socijalna pedagogija“. Odredbom članka 6. stavka 3. Nacrta Zakona obuhvaćeno je Polje: Pedagogija, (unutar kojeg se nalazi Grana: socijalna pedagogija), slijedom čega se navedena odredba odnosi i na socijalne pedagoge. |
| 79 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 6. | Nastavno na naprijed predloženu izmjenu odredbe čl.5. st.1. odredba čl.6. st.1. Zakona bi trebala glasiti: "Psihoterapeut stječe pravo na obavljanje djelatnosti ako:" U čl.6. st.1. toč.1. Zakona je nejasan zadnji dio odredbe «ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - psihoterapeut u Republici Hrvatskoj», s obzirom da nije definirano šta se pod time misli U čl.6. st.1. toč.2. Zakona potrebno je izbaciti riječ «specijalizirano» ispred riječi psihoterapijsko školovanje jer se radi o školovanju u pojedinom pravcu, a u daljnjem tekstu Zakona se spominju i specijalizacije pa se predloženim tekstom unosi pomutnja i mogućnost pogrešnog tumačenja odredbi Zakona. Stoga, a i nastavno na prijedlog da se u odredbi čl.4. navedu psihoterapijski pravci zastupljeni u Republici Hrvatskoj potrebno je izmijeniti odredbu čl.6. st.1. toč.2 tako da glasi: "2. ima završeno psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od priznatih psihoterapijskih pravaca navedenih u čl.4. ovog Zakona" U odredbi čl.6. st.1. toč.3. Zakona također je potrebna izmjena jer je pogrešno izjednačen pojam izobrazbe iz propedeutike psihoterapije i ECP. Osim toga, predloženom odredbom se ograničavaju i diskriminiraju ograničavaju osobe koje se već bave psihoterapijom i imaju završeno potrebno školovanje u nekom psihoterapijskom pravcu, ali taj pravac ne zahtjeva izobrazbu iz propedeutike psihoterapije u istom obujmu i obliku, koji je predviđen za neke druge pravce pa bi u tom smislu uvažavajući Deklaraciju o psihoterapiji iz Strasbourga trebalo izmijeniti odredbu čl.6. st.1. toč.3. i čl.6. st.4.bna način da se sadržaj potrebne izobrazbe iz područja propedeutike psihoterapije regulira uvažavajući specifičnosti svakog psihoterapijskog pravca, a posebno specifičnosti programa izobrazbe psihoterapijskih škola koje je psihoterapeut ili savjetodavni terapeut završio, te bi svakako trebalo dodati obvezu prethodnog savjetovanja sa Savezom psihoterapijskih udruga Hrvatske prije donošenja Pravilnika o sadržaju izobrazbe iz područja propedeutike psihoterapije. Sukladno naprijed predloženim izmjenama odredba čl.6. st.7. bi se izmijenila na način kako slijedi: "Prije početka obavljanja djelatnosti psihoterapije psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut obvezan je podnijeti Komori zahtjev za upis u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta. (8) Ukoliko je zahtjev iz st.7. ovoga članka osnovan, odnosno ukoliko podnositelj zahtjeva udovoljava uvjetima iz čl.6. st.1. i st.2. ovog Zakona, Komora je obvezna u roku od 30 dana izdati rješenje o upisu u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta. Ukoliko zahtjev iz st.7. ovoga članka nije osnovan, odnosno ukoliko podnositelj zahtjeva ne udovoljava uvjetima iz čl.6. st.1. i st.2. ovog Zakona, Komora u roku od 30 dana izdaje rješenje o odbijanju upisa u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta uz obrazloženje razloga odbijanja upisa. Podnositelj zahtjeva ima pravo na podnošenje žalbe protiv rješenja Komore u roku od 15 (petnaest) dana od dana uredne dostave rješenja." Naprijed predloženim tekstom mijenja se i odredba čl.6. st.8. Zakona na način da se dopušta žalba na rješenje Komore u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Naime, jednako kao i pravo na rad, tako je i pravo na žalbu ustavno pravo svakog građanina Republike Hrvatske, koje se može samo iznimno isključiti ukoliko je osigurana druga pravna zaštita (čl.18. Ustava RH). Međutim, upravni spor kao predviđena pravna zaštita ne predstavlja ni približno adekvatnu pravnu zaštitu kod odlučivanja o stjecanju, prestanku, obustavi ili mirovanju prava na obavljanje djelatnosti kako zbog razloga preopterećenosti i sporosti pravosudnog sustava, tako i iz ekonomskih razloga. Iz predloženog teksta Zakona razvidno je da se nije imala u vidu činjenica kako za vrijeme trajanja upravnog spora netko ostaje bez mogućnosti bavljenja svojom djelatnošću, a samim time i ostvarivanja ikakvog prihoda, a čime mu se potencijalno nanosi nenadoknadiva šteta. Naravno, pritom je potrebno i propisati koje tijelo Komore donosi rješenje, kao i koje tijelo Komore bi, kao drugostupanjsko tijelo, donosilo odluku o žalbi uz određivanje roka za odlučivanje po žalbi te u tom smislu dopuniti odredbu čl.6. Zakona. Podredno nakon donošenja konačne odluke od strane ovlaštenog tijela Komore, može se uputiti na upravni spor ili drugu adekvatnu pravnu zaštitu. U odnosu na odredbu čl.6. st.9. Zakona potrebno je definirati na koju se točno inozemnu stručnu kvalifikaciju misli, kao što je napomenuto i u odnosu na odredbu st.1. toč.1. ovog članka. U čl.6. st.11. Zakona potrebno je, sukladno važećim propisima, brisati riječ «izvršnog» i umjesto nje staviti «pravomoćnog». | Djelomično prihvaćen | Odredbe članka 6. Nacrta prijedloga Zakona na jasna način propisuju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije. U dijelu priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, Nacrt prijedloga Zakona usklađen je s Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemne stručne kvalifikacije. Nadalje, članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21), |
| 80 | Sandro Belić | PRIJEDLOG, Članak 6. | Podržavam komengtar kolege Kuljiša u potpunosti. Sandro Belić, Gestalt psihoterapeut, EAGT; ECP | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 81 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG, Članak 6. | Podržavam komentar kolege Kuljiša na čl. 6, stavak 8. Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja, EAGT, ECP članica Izvršnog odbora Komore | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 82 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 6. | Članak 6. stavak 2/2 Obzirom da je savjetodavni terapeut ”domaći” koncept koji nema europskog uzora kao što uvjete za psihoterapeuta jasno propisuje EAP (u smislu broja sati osobnog psihoterapijskog rada, školovanja, rada s klijentima i supervizija), ostaje nedefinirano koji su to uvjeti koje savjetodavni terapeut treba ispuniti unutar najmanje tri godine školovanja na nekom od psihoterapijskih pravaca i koje tijelo u RH to treba propisati i definirati. Jasno je da to ne treba biti definirano u zakonu, ali bih ovime htio skrenuti pažnju da ta ključna informacija nedostaje školama i pojedincima kako bi zakon o savjetodavnim terapeutima imao smisla i mogao biti provođen. Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona propisano je da djelatnost psihoterapije obavlja ovlašteni psihoterapeut i ovlašteni savjetodavni terapeut po jasno definiranim uvjetima. Također, odredbom članka 19. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da Komora utvrđuje i vodi popis psihoterapijskih pravaca. |
| 83 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 6. | U članku 6., stavak 8. se navodi da na odbijanje prava na obavljanje psihoterapijske djelatnosti od strane Komore nije dopuštena žalba što otvara mogućnost da se nečija dugogodišnja karijera psihoterapeuta prekine zbog mogućih proceduralnih propusta, nejasnoće u zakonu, nedostatka informacija ili osobnih razloga. Kod ovako krucijalnih tema gdje se radi o ljudskim karijerama i sudbinama bi morala postojati institucija žalbe i ponovne procjene. Stoga predlažem da se članak 8 promijeni u: O zahtjevu iz stavka 7. ovoga članka odlučuje Komora rješenjem protiv kojeg je dopuštena žalba u zakonskom roku. Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). |
| 84 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 6. | ČLANAK 6 Slažem se s kolegicom Galetić glede prihvaćanja ECP-a kao najvišeg stupnja potvrde pshoterapeutove stručnosti jačeg od ostalih uvjeta. Naime Članak 4. stavak 5. naglašava da je ECP najviši stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti kao takav trebao bi imati veću važnost od naknadno uvedenog pravila o posjedovanju fakultetske naobrazbe i propedeutike i omogućiti direktni prijem nositeljima ECP-a u Komoru i bez fakulteta i bez propedeutike. To je ujedno i načelo priznavanja zatečenog stanja koje se često uvažava kod uvođenja novih pravila i zakona. Obrazloženje: Često se tu radi o kolegama u zrelijim godinama koji rade kao psihoterapeuti već desetak godina, potpuno su posvećeni tom pozivu, često su i učitelji u školama i prošli su više psihoterapijskih edukacija i upravo zbog svoje stručnosti i kompetentnosti su i dobili ECP. Nedostatak nekog fakulteta iz peroda mladosti ili propedeutike im ni do sada nije bio prepreka da kvalitetno obavljaju svoj poziv. Obzirom da su često prošli više psihoterapijskih edukacija bez da su to trebali za očekivati je da će isto tako potrebna znanja koja pruža propedeutika steći samostalno iz osobne odgovornosti prema struci. Predlaže se da se izmjeni članak 6 (postavci 2. i 3., predlaže se dodati novi 4., a dosadašnji 4.promijeniti u 5., te da članak 6 glasi: Članak 6. (1) Psihoterapeutu će se priznati pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ako: 1. ima završen preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije -psihoterapeut u Republici Hrvatskoj. 2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca i/ili ima stečene kvalifikacije po multimodalnom modelu 3. ima potrebnu izobrazbu iz područja propedeutike psihoterapije ili ima završen studij iz stavka 3 ovog članka 4. ima ECP, a ne zadovoljava ostale navedene uvjete 5. nije pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela: Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Djelomično prihvaćen | Predloženim zakonskim rješenjem propisan je Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) kao najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti. Multimodalni ECP također je ECP slijedom čega se u kontekstu ECP ubraja i ECP po multimodalnom modelu. Nadalje, članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“. |
| 85 | Sandro Belić | PRIJEDLOG, Članak 6. | U potpunosti se slažem s komentarom Nataše Barolin Belić Sandro Belić, EAGT,ECP | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 86 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG, Članak 6. | Poštovani, Želim izraziti zadovoljstvo što je u čl. 6 stavak (1), točka 1 i stavak (3), ušla mogućnost “…ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije -psihoterapeut u Republici Hrvatskoj”. Naime, u Hrvatskoj već ima određen broj osoba (trenutno preko 20 a taj broj raste) koji se educiraju za Magistre psihoterapije u Europskoj uniji po reguliranim edukacijskim kriterijima za Europsku uniju te s adekvatnim brojem ECTS bodova za razinu magisterija. S obzirom da nema, za sada, mogućnosti za akademsko i iskustveno obrazovanje za Magistre psihoterapije u Hrvatskoj, važno je da je mogućnost priznavanja inozemne stručne kvalifikacije ušla u Zakon jer da nije, te osobe koje su u Europskoj uniji ostvarile to pravo ne bi mogle regulirati svoj status i pravno utemeljeno obavljati svoj posao u RH. Nataša Barolin Belić gestalt psihoterapeutkinja EAGT, ECP članica Izvršnog odbora Komore psihoterapeuta | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 87 | EVA JAGIĆ VASILIĆ | PRIJEDLOG, Članak 6. | Predlaže se izmjena članka 6. na način da on glasi: Članak 6. (1) Psihoterapeutu će se priznati pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ako: 1. ima završen preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije -psihoterapeut u Republici Hrvatskoj. 2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca 3. ima potrebnu izobrazbu iz područja propedeutike psihoterapije ili ECP 4. nije pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela: a) kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanje djeteta (glava XVII), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX), odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII) iz Kaznenog zakona („Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21) b) kaznenih djela protiv života i tijela (glava X), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV) iz Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97., 27/98., 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.) 5. mu nije pravomoćno izrečena prekršajno pravna sankcija za nasilje u obitelji 6. se protiv njega ne vodi postupak pred nadležnim sudom za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII) iz Kaznenog zakona („Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 i 84/21). (2) Savjetodavnom terapeutu će se priznati pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ako: 1. ima završen preddiplomski stručni studij ili preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije –savjetodavni terapeut u Republici Hrvatskoj 2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje tri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca 3. ima potrebnu izobrazbu iz područja propedeutike psihoterapije ili ECP 4. nije pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela: a) kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX), kaznenih djela protiv života i tijela (glava X), kaznenih djela protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda (glava XI), kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII), kaznenih djela protiv osobne slobode (glava XIII), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV), kaznenih djela protiv spolne slobode (glava XVI), kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanje djeteta (glava XVII), kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece (glava XVIII), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XIX), kaznenih djela protiv imovine (glava XXIII), kaznenih djela protiv gospodarstva (glava XXIV), kaznenih djela krivotvorenja (glava XXVI), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXX), odnosno kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XXXII) iz Kaznenog zakona („Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21) b) kaznenih djela protiv života i tijela (glava X), kaznenih djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina (glava XI), kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (glava XII), kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII), kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV), kaznenih djela protiv časti i ugleda (glava XV), kaznenih djela protiv braka, obitelji i mladeži (glava XVI), kaznenih djela protiv imovine (glava XVII), kaznenih djela protiv zdravlja ljudi (glava XVIII), kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI), kaznenih djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII), kaznenih djela protiv javnog reda (glava XXIV), kaznenih djela protiv službene dužnosti (glava XXV) iz Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 110/97., 27/98., 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.) 5. mu nije pravomoćno izrečena prekršajno pravna sankcija za nasilje u obitelji 6. se protiv njega ne vodi postupak pred nadležnim sudom za kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (glava XVII) iz Kaznenog zakona („Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 i 84/21). (3) Osoba iz stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 1. ovoga članka koja ima završen preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije, socijalne pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj i ima ispunjen uvjet iz stavka 1., točke 2. ovoga članka ili osoba kojoj je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - psihoterapeut odnosno za obavljanje regulirane profesije - savjetodavni terapeut ne mora ispunjavati uvjet iz stavka 1. točke 3. ovoga članka. (4) Osoba iz stavka 2. točke 1. ovoga članka koja nema završen preddiplomski stručni studij ili preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u Republici Hrvatskoj ili mu nije priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija u Republici Hrvatskoj ili mu nije priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije –savjetodavni terapeut u Republici Hrvatskoj, ali ima ispunjen uvjet iz stavka 1., točke 2. ovoga članka, te ima potrebnu izobrazbu iz područja propedeutike psihoterapije i ECP ne mora ispunjavati uvjet iz stavka 2. točke 1. ovoga članka te će joj se priznati pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije i pravo na upis u Imenik savjetodavnog terapeuta. (5) Sadržaj izobrazbe iz područja propedeutike psihoterapije općim aktom utvrđuje Komora. (6) Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima mora imati posebno dodatno obrazovanje koje općim aktom utvrđuje Komora ili najmanje 5 godina neposrednog savjetodavnog i/ili terapijskog rada s djecom i adolescentima u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javnog zdravstva i zdravstvene zaštite, psihologije, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije, socijalne pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj te ispunjavati uvjete uz stavka 1. točke 1. ili stavka 2. točke 1. ovog članka. (7) Ako psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut nema hrvatsko državljanstvo, mora znati hrvatski jezik najmanje na razini koja je potrebna za nesmetanu i nužnu komunikaciju s korisnikom djelatnosti psihoterapije. (8) Pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije priznaje se na zahtjev psihoterapeuta odnosno savjetodavnog terapeuta. (9) O zahtjevu iz stavka 7. ovoga članka odlučuje Komora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba. (10) O zahtjevu za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije za obavljanje regulirane profesije-psihoterapeut odnosno za obavljanje regulirane profesije-savjetodavni terapeut odlučuje Komora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba. (11) Protiv rješenja iz stavka 8. i 9. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor. (12) Komora na temelju izvršnog rješenja iz stavka 8. ovoga članka upisuje psihoterapeuta u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnog terapeuta u Imenik savjetodavnog terapeuta. (13) Komora na temelju rješenja iz stavka 8. ovoga članka upisuje ovlaštenog psihoterapeuta i ovlaštenog savjetodavnog terapeuta u upisnik članova Komore. OBRAZLOŽENJE IZMJENE I DOPUNE ČLANKA: 1. U svrhu usklađivanja s navedenom Direktivom gdje je sloboda izbora zanimanja temeljno pravo i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima gdje se jamči sloboda izbora zanimanja i sloboda poduzetništva, smatram kako je potrebno omogućiti stjecanje zvanja savjetodavnog terapeuta i osobama koje ne zadovoljavaju uvjet visokoškolskog obrazovanja, odnosno koje nemaju završen preddiplomski stručni ili sveučilišni studij, pod uvjetom da imaju završen psihoterapijski pravac u trajanju od najmanje 4 godine, završenu propedeutiku psihoterapije i ECP koji potvrđuje najviše standarde psihoterapijskog rada te uvjetuje dovoljan sati edukacije iz psihoterapije i psihoterapijskog rada s klijentima. Takvoj osobi bi se po eventualnom završetku fakulteta status mogao promijeniti iz savjetodavnog terapeuta u psihoterapeuta. 2. U svrhu izbjegavanja diskriminacije socijalne pedagogije, ista je dodana u popis djelatnosti za koje nije potrebna završena edukacija iz propedeutike psihoterapije. 3. Dodana je i izmjena vezana uz rad s djecom i adolescentima u svrhu izjednačavanja osoba koje godinama neposredno rade s djecom i adolescentima s onima koji su završili neku od dodatnih edukacija za rad s djecom, a možda nemaju jednako godina staža neposrednog rada s djecom u sustavima obrazovanja, zdravstva i socijalne skrbi. Osobe koje imaju najmanje 5 godina neposrednog savjetodavnog ili terapijskog rada s djetetom i roditeljima imaju bogato iskustvo u poticanju optimalnog razvoja djeteta. Eva Jagić Vasilić, magistra psihologije | Nije prihvaćen | Pravilnikom o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama („NN 118/09, 82/12, 32/13 i 34/16) unutar Polja „Pedagogija“, nalazi se, između ostalog, i Grana „Socijalna pedagogija“. Odredbom članka 6. stavka 3. Nacrta Zakona obuhvaćeno je Polje: Pedagogija, (unutar kojeg se nalazi Grana: socijalna pedagogija), slijedom čega se navedena odredba odnosi i na socijalne pedagoge. Nadalje, pristup psihoterapijskim pravcima omogućen je osobama s prethodnim visokoškolskim obrazovanjem, iz kojeg se razloga ne može prihvatiti prijedlog temeljem kojeg je potrebno omogućiti stjecanje zvanja savjetodavnog terapeuta i osobama koje ne zadovoljavaju uvjet visokoškolskog obrazovanja, odnosno koje nemaju završen preddiplomski stručni ili sveučilišni studij, pod uvjetom da imaju završen psihoterapijski pravac u trajanju od četiri godine. Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). |
| 88 | Gordana Galetić | PRIJEDLOG, Članak 6. | Potrebno je, predlaže se uvrstiti NEKOLIKO IZMJENA u članak 6: ČLANAK 6., STAVAK 1: U ovaj članak potrebno je uvrstiti i psihoterapeute koji imaju ECP po MULTIMODALNOM modelu. Naime taj se certifikat dobiva ukoliko su zadovoljeni neki drugi kriteriji, a ne samo završeno školovanje u jednom psihoterapijskom pravcu kako je navedeno u Članku 6. st. 2 ovog Zakona. Ukoliko se u Zakon ne uvrsti multimodal, DISKRIMINIRAJU SE psihoterapeuti koji imaju ovakav ECP a koji izdaje direktno EAP – najviša strukovna organizaciaj za psihoterapeute u cijeloj Europi. EAP spominje i članak 4.4. kao relevantnu i krovnu organizaciju i važno je da se EAP spominje u Zakonu. Multimodal nije lako dobiti, zahtjeva puno uloženog truda, vremena i novca za stjecanje multiodal kompetencija tj.postajanje multimodalnim psihoteraputom. Kriteriji su vidljivi ovdje: https://www.europsyche.org/app/uploads/2019/05/Guidelines-for-multimodal-approach_voted-Board-Vienna_Fe.pdf IZMJENE SE PREDLAŽU I U PODSTAVCIMA 2., 3. i dodan novi 4., a predlaže se 4.promijeniti u 5. Predlaže se da se izmjeni članak 6 (postavci 2. i 3., predlaže se dodati novi 4., a dosadašnji 4.promijeniti u 5., te da članak 6 glasi: Članak 6. (1) Psihoterapeutu će se priznati pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije ako: 1. ima završen preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija u Republici Hrvatskoj ili mu je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije -psihoterapeut u Republici Hrvatskoj. 2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca i/ili ima stečene kvalifikacije po multimodalnom modelu 3. ima potrebnu izobrazbu iz područja propedeutike psihoterapije ili ima završen studij iz stavka 3 ovog članka 4. ima ECP, a ne zadovoljava ostale navedene uvjete 5. nije pravomoćno osuđen za neko od kaznenih djela: Članak 6, STAVAK 3: Potrebno je dodati riječi: SOCIJALNE PEDAGOGIJE Obrazloženje/pojašnjenje prijedloga: • socijalna pedagogija je zasebna disciplina, poput pedagogije, logopedije i drugih. • Iako se spominju edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, vidljivo je da je zasebno spomenuta logopedija, iako podjednako spada u edukacijsko-rehabilitacijske znanosti kao i socijalna pedagogija. Na isti način je potrebno zasebno spomenuti i socijalnu pedagogiju. • Navedeno je osobito bitno da bi se u budućnosti izbjegle poteškoće u tumačenju zakona i provedbi psihoterapijskog rada od strane psihoterapijski kvalificiranih socijalnih pedagoga. Napominje se da u nekim slučajevima se pod edukacijsko-rehabilitacijske znanosti i smjer prvenstveno razumijeva edukacijski-rehabilitator (nekadašnji naziv za defektologa), ali ne nužno i socijalni pedagog i logoped. Stoga je svakako potrebno u zakon, u ovom članku voditi računa da se NE IZUZME, odnosno da se DODAJU socijalni pedagozi. • Napominjemo i da socijalna pedagogija nije nužno uvijek niti socijalna djelatnost (primjerice vrlo često su socijalni pedagozi u obrazovnim djelatnostima) te se ne može reći da je obuhvaćena riječima: socijalne djelatnosti. Potrebno je socijalnu pedagogiju zasebno spomenuti te zaslužuje svoje mjesto u Zakonu o psihoter.djelatn.najmanje jednako kao i pedagogija, psihologija ili logopedija. STOGA PREDLAŽE SE da ČLANAK 6., STAVAK 3 GLASI: (3) Osoba iz stavka 1. točke 1. i stavka 2. točke 1. ovoga članka koja ima završen preddiplomski i diplomski stručni studij ili preddiplomski i diplomskSTOGi sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij u polju temeljne medicinske znanosti, kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, psihologija, socijalna pedagogija, socijalne djelatnosti, edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, pedagogije i logopedije u Republici Hrvatskoj i ima ispunjen uvjet iz stavka 1., točke 2. ovoga članka ili osoba kojoj je priznata inozemna stručna kvalifikacija za obavljanje regulirane profesije - psihoterapeut odnosno za obavljanje regulirane profesije - savjetodavni terapeut ne mora ispunjavati uvjet iz stavka 1. točke 3. ovoga članka. Članak 6, STAVAK 5: Predlaže se dodavanje riječi: ili najmanje 5 godina iskustva u neposrednom radu s djecom Pojašnjenje prijedloga: • postoje psihoterapeuti i savjetod.t. koji niz godina rade s djecom, uključujući primjerice savjetodavni rad stručnih suradnika u školama koji svakodnevno i ciljano te često i dugotrajno provode savjetovanje s djecom, te posjeduju odgovarajuća znanja i vještine i dragocjeno iskustvo te ih se ovakvim prijedlogom zakona stavlja u istu poziciju kao terapeute bez iskustva u radu s djecom. Time ih se dovodi u situaciju da plaćaju skupe edukacije za rad s djecom dok bi takve edukacije mogli oni držati. PREDLAŽE SE DA GLASI: (5) Psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut koji radi s djecom i adolescentima mora imati posebno dodatno obrazovanje koje općim aktom utvrđuje Komora ili najmanje 5 godina iskustva u neposrednom savjetodavnom radu s djecom. | Djelomično prihvaćen | Predloženim zakonskim rješenjem propisan je Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) kao najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti. Multimodalni ECP također je ECP slijedom čega se u kontekstu ECP ubraja i ECP po multimodalnom modelu. Nadalje, članak.6 stavak 1. točka 2. izmijenjena je i glasi: „2. ima završeno specijalizirano psihoterapijsko školovanje u trajanju od najmanje četiri godine na nekom od psihoterapijskih pravaca ili ECP“.“ |
| 89 | Sena Puhovski | PRIJEDLOG, Članak 6. | Ovaj članak je u nesuglasju sa Čl. 4 st. 5 i diskriminatoran je u odnosu na psihoterapeute koji imaju ECP po multimodalnom modelu. U ovaj članak potrebno je uvrstiti i one koji imaju ECP po multimodalnom modelu. Naime taj se certifikat dobiva ukoliko su zadovoljeni neki drugi kriteriji, a ne samo završeno školovanje u jednom psihoterapijskom pravcu kako je navedeno u st. 2 ovog Zakona. (Kriteriji su vidljivi ovdje https://www.europsyche.org/app/uploads/2019/05/Guidelines-for-multimodal-approach_voted-Board-Vienna_Fe.pdf). To da postoje kolege koji imaju ECP koji "predstavlja najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti" (čl. 4 st.5) i psihoterapijsku djelatnost mogu obavljati u EU ali ne i RH sasvim je besmisleno pogotovo ako istovremeno zakonodavac upravo u ovom, vlastitom Zakonu EAP i ECP ističe kao relevantne i kompetentne u procjeni stručnosti i kompetencija za rad. | Nije prihvaćen | Predloženim zakonskim rješenjem propisan je Europski certifikat iz psihoterapije (ECP) kao najviši formalni stupanj potvrde psihoterapijske stručnosti i osposobljenosti. Multimodalni ECP također je ECP slijedom čega se u kontekstu ECP ubraja i ECP po multimodalnom modelu. |
| 90 | Lidija Karlović | PRIJEDLOG, Članak 7. | Podržavam komentar g. Ivice Kranjčića vezano uz članak 7. Ne vidim razlog zbog kojeg bi bilo potrebno uz naziv „psihoterapeut/savjetodavni terapeut“ navoditi i naziv osnovne struke. Zakon regulira djelatnost psihoterapije i nejasno je zašto bi tu struku bilo potrebno povezivati s prethodno stečenim obrazovanjem, odnosno s osnovnom strukom. Svaki ovlašteni psihoterapeut/savjetodavni terapeut završio je specijalizirano psihoterapijsko školovanje na nekom od psihoterapijskih pravaca - što bi za djelatnost psihoterapije trebalo biti jedino relevantno pa bi stoga navođenje osnovnog zanimanja trebalo biti opcija o kojoj će odlučiti svaki pojedini psihoterapeut/savjetodavni terapeut. | Prihvaćen | Iz Nacrta prijedloga Zakona izuzet je tekst“ i naziva osnovne struke“. |
| 91 | MIA ROGIĆ | PRIJEDLOG, Članak 7. | Nikako se ne slažem s g. Kuljišem, koji totalno zanemaruje veliki bazen kolega koji su uz struku psihoterapeuta i aktivni u svojim osnovnim strukama, koji psihoterapiju nadopunjuju znanjima i uslugama iz svojih osnovnih struka i stoga imaju potpuno pravo potpisati i svoju osnovnu struku, ako tako žele. Zakonsko reguliranje, odnosno zabranjivanje toga da netko piše svoju struku, ako tako želi i istu koristi u radu, je apsurdno i nikako ne bi trebalo biti dopušteno. Nikako se ne slažem s time da se psihoterapija odijeljuje od određenih struka koje se isprepliću (npr. psihologija/psihijatrija i psihoterapija), pa stoga isto ne mogu podržati ni kada je na razini regulacije predstavljanja. | Nije prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona ne sprječavaju da osoba iza svoga imena i naziva psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut i oznaku psihoterapijskog pravca navedu i osnovnu struku. |
| 92 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG, Članak 7. | Slažem se i podržavam komentra kolege Ivice Kranjčića | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 93 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 7. | Slažem se s kolegicom Barolin oko Članka 7 i smatram da ako je cilj ovog zakona naglasiti da je psihoterapija samostalna djelatnost ne vidim smisla da se uz ime i prezime navodi naziv osnovne struke jer ona onda više nije relavantna obzirom da se psihoterapeut predstavlja u javnosti upravo kao psihoterapeut i naglašava samo svoj pravac. Dok god uplićemo i druge struke uz svoje ime nismo samostalna djelatnost. Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Prihvaćen | Iz Nacrta prijedloga Zakona izuzet je tekst“ i naziva osnovne struke“. |
| 94 | EAPTI PSIHIKA d.o.o. - Europski psihoterapijski trening Institut – Centar za psihoterapiju, edukaciju i savjetovanje, Zadar | PRIJEDLOG, Članak 7. | U članku 7., izbaciti dio teksta ' i naziva osnovne struke' ili preformulirati članak na slijedeći način: ' Osoba koja udovoljava uvjetima za obavljanje psihoterapijske djelatnosti ovlaštena je iza svog imena navesti naziv psihoterapeut ili savjetodavni terapeut uz oznaku psihoterapijskog pravca, a može navesti i naziv osnovne struke.' Na ovaj način osobe koje misle da je navođenje osnovne struke tj. prethodnog sveučilišnog obrazovanja bitno za njihov rad ili to jednostavno žele imaju tu mogućnost, a osobe koje to ne žele nisu prisiljene na to. OBRAZLOŽENJE PREDLOŽENE IZMJENE U ČLANKU 7.: U članku 3., stavak 1. prijedloga novog Zakona navedeno je: 'Članak 3. (1) Psihoterapija je nezavisna interdisciplinarna znanost koja obuhvaća psihoterapijske pravce utemeljene na znanstvenim principima i metodama. ', Zakonodavac je u početnom tekstu ocjene stanja, ispravno ocijenio da postojeći Zakon ima određene diskriminatorne elemente slijedom čega je kod primjene odredbi Zakona došlo do neopravdanog ograničenja pristupa djelatnosti psihoterapije za neke struke tj. prethodna sveučilišna usmjerenja. Ako je Zakonodavac u članku 3., stavak 1. naveo da je psihoterapija nezavisna interdisciplinarna znanost, postavlja se pitanje zašto bi se u nazivu psihoterapijske djelatnosti inzistiralo na nazivu osnovne struke? Ako korisnik usluga treba usluge psihologa, ići će psihologu koji radi u kliničkoj instituciji ili u gospodarskom subjektu u privatnom vlasništvu. Ukoliko su mu potrebne usluge psihijatra ići će psihijatru koji radi u dijelu javnog zdravstvenog sustava ili u privatnoj psihijatrijskoj instituciji. Ukoliko su mu potrebne usluge edukatora-rehabilitatora ili pedagoga, potražit će stručnjake iz te domene. A ukoliko su mu potrebne usluge psihoterapeuta, potražit će psihoterapeuta koji je završio jedan od cca. 18 psihoterapijskih pravaca prepoznatih i priznatih u RH. Ako želimo govoriti o nezavisnoj profesiji ili nezavisnoj interdisciplinarnoj znanosti, moramo je prestati povezivati s prethodnim sveučilišnim obrazovanjem, što je u početnoj ocjeni stanja detektirano kao jedan od glavnih diskriminatornih elemenata. U ovoj sintagmi 'iza naziva osnovne struke' krije se ponovno potencijalna implicitna diskriminacija po prethodnom sveučilišnom obrazovanju, a koju se u novom Zakonu želi ispraviti. Također se otvara pitanje što s osobama koje su završile više sveučilišnih pravaca - koja struka je njima osnovna? Ono školovanje koje su završili prvo, iako se njime nisu nikada bavili ili ono koje su završili drugo i u njemu proveli većinu svoje profesionalne karijere? Ako smo ispravno definirali ulazne kriterije za psihoterapijsko školovanje, ako imamo postavljene i nadziremo standarde psihoterapijske edukacije, ako smo definirali mehanizme stjecanja temeljnih psihoterapijskih znanja kroz obrazovanje iz Propedeutike psihoterapije, zašto bismo isticali naziv osnovne struke i time dovodili korisnike psihoterapijskih usluga u potencijalnu zabludu da je diplomirani inženjer strojarstva ili filozof s 15 godina iskustva u psihoterapiji, manje kompetentan u svom poslu od psihologa ili liječnika opće prakse s 3 godine iskustva u psihoterapiji? Dokle god u bilo kojem području i dalje povezujemo djelatnost psihoterapije s prethodnim sveučilišnim obrazovanjem (i dok nema svoju šifru u Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti – NKD), ne možemo govoriti o nezavisnoj profesiji ili nezavisnoj interdisciplinarnoj znanosti. Europski Akreditirani psihoterapijski Institut za geštalt psihoterapiju EAPTI Psihika | Prihvaćen | Iz Nacrta prijedloga Zakona izuzet je tekst“ i naziva osnovne struke“ |
| 95 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG, Članak 7. | Poštovani, U potpunosti podržavam komentar kolege Ivice Kranjčića. Ako radimo zakon koji regulira jednu neovisnu profesiju, profesiju koja se bavi psihoterapijskom djelatnošću, ne vidim razloga da bi se ta, neovisna profesija, povezivala s prethodnim zanimanjima. Ako želimo regulirati neovisnu djelatnost onda bi se zakon tako i trebao odnositi prema neovisnoj profesiji i ne ju povezivati s prethodnim završenim obrazovanjem. Nataša Barolin Belić, geštalt psihoterapeutkinja, ECP, EAGT Članica Izvršnog odbora Komore psihoterapeuta | Prihvaćen | Iz Nacrta prijedloga Zakona izuzet je tekst“ i naziva osnovne struke“. |
| 96 | Ivica Kranjčić | PRIJEDLOG, Članak 7. | Poštovani, predlažem u članku 7., izbaciti dio teksta ' i naziva osnovne struke' ili taj dio ostaviti kao opcionalan. Ako je u članku 3., stavak 1. navedeno 'Psihoterapija je nezavisna interdisciplinarna znanost...', zbog čega potreba navođenja osnovne struke? Treba li klijent usluge pedagoga, potražit će pedagoga. Ako treba usluge edukatora-rehabilitatora, potražit će takvog stručnjaka. Ako treba liječnika opće prakse ili psihijatra, potražit će njih. Ako pak treba psihoterapeuta, potražit će psihoterapeuta. Predlagatelj je u početnom tekstu ocjene stanja, ispravno ocijenio da postojeći Zakon ima određene diskriminatorne elemente slijedom čega je kod primjene odredbi Zakona došlo do neopravdanog ograničenja pristupa djelatnosti psihoterapije za neke struke tj. prethodna sveučilišna usmjerenja. U konstrukciji 'iza naziva osnovne struke' ponovno se krije moguća diskriminacija po prethodnom sveučilišnom obrazovanju, a koju se u novom Zakonu želi ispraviti. Zašto bi potencijalno umanjili vjerodostojnost psihoterapeuta, nositelja ECP certifikata, a koji radi 15 godina u djelatnosti psihoterapije, obavezom da ispred naziva psihoterapeut napiše diplomirani ekonomist ili magistar filozofije. I time možda doveli u zabludu klijenta da je liječnik opće prakse koji je psihoterapeut možda samo godinu dana, bolji ili stručniji od spomenutog. Sve dok povezujemo djelatnost psihoterapije s prethodnim sveučilišnim obrazovanjem, teško možemo govoriti o 'nezavisnoj interdisciplinarnoj znanosti'. Svatko tko je zadovoljio zakonske uvjete da postane psihoterapeut ili savjetodavni terapeut je upravo to - psihoterapeut ili savjetodavni terapeut. Ivica Kranjčić, Gestalt terapeut, EAGT, ECP | Prihvaćen | Iz Nacrta prijedloga Zakona izuzet je tekst“ i naziva osnovne struke“ |
| 97 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG, Članak 8. | Slažem se s komentarima Davora Dabinovića i SPUHa | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 98 | Davor Dabinović | PRIJEDLOG, Članak 8. | Neshvatljivo mi je da se prema stavku 2. članka 8. uskraćuje pravo na žalbu. Samom odlukom o prestanku prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije se direktno zadire u pravo na rad a pri tom se ne dopušta pravo na žalbu na takvo rješenje već se upućuje na upravni spor - stavak 3. Davor Dabinović, EABP, ECP integralna tjelesna psihoterapija | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). |
| 99 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 8. | Odredbu čl.8. st.1. al.4. Zakona potrebno je doraditi na način da se naznači rok, odnosno odredi vremensko razdoblje kroz koje se ne ispunjava obveza stručnog usavršavanja, kao i što je nužno izmijeniti i doraditi odredbu čl.14. Zakona, koja se odnosi na stručno usavršavanje. Pritom svakako treba imati u vidu kako je stručno usavršavanje definirano kao pravo i obaveza psihoterapeuta pa i tom dijelu treba doraditi odredbu. Stručno usavršavanje se ne može ostaviti na diskrecijskom odlučivanju Komore i njenih tijela jer uz svo uvažavanje stručnosti članova Komore, potrebno je imati na umu i činjenicu različitosti psihoterapijskih pravaca i škola te potrebu preveniranja eventualne tržišne utakmice. Također je potrebno izmijeniti odredbu čl.8. st.1. al.7. Zakona na način da se, imajući u vidu prvi dio odredbe, izbrišu u toj alineji riječi «mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti psihoterapije» jer se privremena mjera ne može izjednačavati s mjerom prestanka prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije. U odnosu na odredbe čl.8. st.2. i 3. Zakona ističe se isti prigovor kao i u odnosu na odredbu čl.6. st.8. Zakona, na način da se mora dopustiti žalba na rješenje Komore u roku od 15 dana od dana primitka rješenja, kao i što treba navesti tijelo Komore ovlašteno za odlučivanje o prestanku prava na obavljanje djelatnosti. Naime, upravni spor kao predviđena pravna zaštita ne predstavlja ni približno adekvatnu pravnu zaštitu u slučaju odlučivanja o stjecanju, prestanku, obustavi ili mirovanju prava na obavljanje djelatnosti. Podredno nakon donošenja konačne odluke od strane ovlaštenog tijela Komore može se uputiti na upravni spor ili drugu adekvatnu pravnu zaštitu. | Nije prihvaćen | Način provođenja, sadržaj, rokovi i postupak stručnog usavršavanja uređuju se općim aktima Komore uz prethodnu suglasnost Ministarstva, te ih nije potrebno propisivati Zakonom. Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). |
| 100 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 8. | Članak 8. Ukidanje prava na žalbu kod ovako krucijalnih situacija i nečijih sudbina otvara mogućnost eventualne samovolje, osobnih obračuna i sl. ili samo da se u nedostaku ključnih informacija nekome ukine višegodišnja karijera bez mogućnosti za naknadne dokaze kroz žalbu. Slažem se s kolegicom Jagić Vasilić da se izbaci u stavku 2: Protiv kojeg nije moguća žalba ili da se doda da je moguća žalba u zakonskom roku. Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga Zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). |
| 101 | EVA JAGIĆ VASILIĆ | PRIJEDLOG, Članak 8. | Poštovani, predlažem sljedeću promjenu članka 8., vezano uz mogućnost žalbe na rješenje Komore. Članak 8. (1) Ovlaštenom psihoterapeutu odnosno ovlaštenom savjetodavnom terapeutu pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije prestaje: – smrću – ako postane trajno zdravstveno nesposoban za obavljanje djelatnosti psihoterapije – ako nastanu okolnosti zbog kojih više ne ispunjava uvjete iz članka 6. ovoga Zakona – ako ne ispunjava obveze stručnog usavršavanja iz članka 14. ovoga Zakona – na njegov zahtjev – ako teško povrijedi etički kodeks djelatnosti psihoterapije – ako mu je nakon obavljenog stručnog nadzora ili u disciplinskom postupku izrečena mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti psihoterapije ili mjera prestanka prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije. (2) O prestanku prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije odlučuje Komora. (3) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor. Eva Jagić Vasilić, magistra psihologije | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga Zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). |
| 102 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 9. | ČL. 9 stavak 1 . zabrane obavljanja djelatnosti psihoterapije, od dana pravomoćnosti odluke o zabrani obavljanja djelatnosti psihoterapije - što znači od odluke Komore. Dakle, pokretanje upravnog spora ne odgađa provedbu odluke Komore. U slučajevima drugih prekršajnih i kaznanih odredbi kriterij je pravomoćnost odluke suda. Bilo bi dobro da je tako i u ovom slučaju. st.2. ..ne smije obavljati djelatnost od dana izvršnosti rješenje Komore - ista primjedba. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 9. Nacrta prijedloga Zakona jasno je propisano u kojim slučajevima se ne smije obavljati djelatnost psihoterapije od dana pravomoćnosti odluke suda, dok u ostalim slučajevima djelatnost psihoterapije ne smije se obavljati od dana izvršnosti rješenja Komore o prestanku prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije. |
| 103 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, Članak 10. | Potrebno je definirati pravne osobe. Pravila samostalne djelatnosti samo su jedan od oblika obavljanja djelatnosti. | Nije prihvaćen | Pojam „samostalna djelatnost“,koristi se za osobu koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i propisan je odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. U tom smislu komentirane odredbe u potpunosti su jasne. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom i ne rješava se odredbama ovog zakona. |
| 104 | MIA ROGIĆ | PRIJEDLOG, Članak 10. | Budući da se psihoterapijska djelatnost u velikom udjelu obavlja u privatnom sektoru, te je ona gospodarska djelatnost, kako ne bi dolazilo do diskriminacije stručnjaka u radu, potrebno je omogućiti njeno obavljanje kroz različite pravne oblike poput obrta i trgovačkog društva. S obzirom da psihoterapeuti imaju redom osnovno zanimanje (npr. psiholozi, psihijatri, socijalni radnici, pedagozi itd.) i često se bave osnovnom strukom, a zatim tek psihoterapijom (koje je vremenski neminovno novijeg datuma u njihovom djelovanju), a kako ne bi bili primorani možda čak i birati između struka u koje su uložili godine života i novaca, onda trebaju biti u mogućnosti i tu djelatnost provoditi u istom pravnom obliku. U slučaju da moraju svoja zanimanja provoditi u dvojnim subjektima, stručnjacima sa više struka (koje se redovito ne mogu niti pravilno odijeliti u radu, kao što je npr. slučaj s psiholozima i psihijatrima psihoterapeutima - jer tretmani povremeno uključuju miks psiholoških, psihijatrijskih tretmana i psihoterapije) govorimo o pravnom otežavanju plasiranja njihovih znanja i usluga na tržištu. U obrtu i trgovačkom društvu moguće je registrirati više djelatnosti, pa, stoga, isti moraju biti amenovani od krovnih zakona pojedinih djelatnosti, pa tako i ove. Zato je prijedlog da se uvedu ti termini u ovaj Zakon, odnosno da se vrate. Da stoje u članku uz "ugovor s drugim pravnim ili fizičkim osobama". Potrebno je osigurati da se edukanti legitimno mogu baviti psihoterapijom, npr. time da se ovdje i oni definiraju da su u mogućnosti provoditi djelatnost psihoterapiji, sve dok ju odrađuju u superviziji, odnosno pod kontrolom krovne psihoterapijske institucije čiji su edukanti te klijenti znaju njihov status. Do sad su edukanti bili siva zona, te im je sam proces edukacije (zadovoljavanja uvjeta za licenciranje od npr. 600 superviziranih psihoterapijskih sati s klijentima) zbog toga bio otežan. Zato predlažem da se u čl.10 uvede "Djelatnost psihoterapije obavlja ovlašteni psihoterapeut, edukant i supervizant psihoterapije...". Savjetodavni terapeut se ne može baviti psihoterapijom, nego savjetovanjem, pa isto predlažem izbaciti iz čl.10. | Nije prihvaćen | Pojam „samostalna djelatnost“,koristi se za osobu koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i propisan je odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. U tom smislu komentirane odredbe u potpunosti su jasne. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom i ne rješava se odredbama ovog zakona. |
| 105 | Vanda Kos Jerković Udruga transakcijske analize | PRIJEDLOG, Članak 10. | Potrebno je definirati status edukanata psihoterapijskih škola i njihovo pravo na rad unutar psihoterapijske djelatnosti, obzirom da edukanti moraju skupiti dovoljan broj sati rada s klijentima (klinička praksa) kako bi zadovoljili uvjete za certifikat. Predlažemo da se članak 10. dopuni ili da se doda Članak 11. (novi) (1.) Djelatnost psihoterapije u smanjenom opsegu može obavljati i edukant psihoterapijske škole upisane u Imenik edukacijskih centara Hrvatske komore psihoterapeuta unutar posebnih propisa psihoterapijske škole i Hrvatske komore psihoterapeuta. (2.) Edukant iz stavka 1. ovog članka obavlja psihoterapijsku djelatnost pod supervizijom i u svrhu stjecanja vještina i znanja u neposrednom radu s korisnicima psihoterapijskih usluga koji je obavezan dio psihoterapijskog obrazovanja. (3.) Edukant iz stavka 1. ovog članka dužan je obavijestiti korisnika psihoterapijskih usluga o svom statusu edukanta. (4.) Psihoterapijska škola iz stavka 1. ovog članka ili Hrvatska komora psihoterapeuta imaju pravo edukantu privremeno ili trajno oduzeti pravo na obavljanje psihoterapijske djelatnosti na temelju posebnih propisa, osobito u slučaju procjene da edukant nema dovoljno znanja ili vještina za obavljanje psihoterapijske djelatnosti. (5.) Edukant iz stavka 1. ovog članka djelatnost psihoterapije obavlja na temelju ugovora s drugim pravnim ili fizičkim osobama ili unutar samostalne djelatnosti po drugoj osnovi ili kao volonter na temelju volonterskog ugovora s drugom pravnom ili fizičkom osobom. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona propisano je tko može obavljati djelatnost psihoterapije, odnosno koje uvjete treba prethodno ispuniti. Edukanti potpadaju pod nadzor i odgovornost pojedine PT škole, te nemaju uvjete za obavljanje djelatnosti psihoterapije i članstvo u Komori. |
| 106 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 10. | Odredbe čl. 10. i 11. Zakona su potpuno nejasne te su suprotne pojmu samostalne djelatnosti jer samostalna djelatnost znači upravo to, obavlja se samostalno kroz neki od propisima predviđenih oblika (obrt, trgovačko društvo i dr.). Hoće li netko pritom zaključiti ugovor o suradnji s nekom fizičkom ili pravnom osobom, raditi zajednički s još nekim ili će obavljati djelatnost kroz neki oblik trgovačkog društva je njegova osobno pravo i sloboda. Stoga, a kako je to i predlagano tijekom pripreme prijedloga Zakona navedene odredbe bi trebale glasiti: Članak 10. (1) Djelatnost psihoterapije kao samostalnu profesionalnu djelatnost obavlja psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut u skladu s odredbama ovog zakona. (2) Na sva prava i obveze iz područja obavljanja profesionalne djelatnosti psihoterapije koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se drugi odgovarajući propisi Republike Hrvatske. Članak 11. (1) Samostalnu profesionalnu djelatnost psihoterapije psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut može obavljati samostalno ili zajednički s dva ili više psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta ili u trgovačkom društvu, koje je registrirano za obavljanje djelatnosti psihoterapije sve u skladu s odredbama ovog zakona te drugim odgovarajućim propisima Republike Hrvatske. | Nije prihvaćen | Pojam „samostalna djelatnost“,koristi se za osobu koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i propisan je odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. U tom smislu komentirane odredbe u potpunosti su jasne. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom i ne rješava se odredbama ovog zakona. |
| 107 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 11. | Čl.11, st.3- nije jasno koji su to posebni propisi te ih je potrebno definirati ovim Zakonom. | Nije prihvaćen | Pravo na poslovni nastan i slobodu pružanja usluga na teritoriju Republike Hrvatske, uz osiguravanje visokog stupnja sigurnosti i kvalitete tih usluga, propisano je Zakonom o uslugama i nije potrebno propisivati ovim Nacrtom Zakona. |
| 108 | Vanda Kos Jerković Udruga transakcijske analize | PRIJEDLOG, Članak 11. | Članak 11., stavak 3: Što to znači ne obavljati trajno? I što znači privremena ili povremena osnova? Možda da se ovo također pojasni. | Nije prihvaćen | Pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi pretpostavlja pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost i propisano je Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. |
| 109 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 11. | Odredbe čl. 10. i 11. Zakona su potpuno nejasne te su suprotne pojmu samostalne djelatnosti jer samostalna djelatnost znači upravo to, obavlja se samostalno kroz neki od propisima predviđenih oblika (obrt, trgovačko društvo i dr.). Hoće li netko pritom zaključiti ugovor o suradnji s nekom fizičkom ili pravnom osobom, raditi zajednički s još nekim ili će obavljati djelatnost kroz neki oblik trgovačkog društva je njegova osobno pravo i sloboda. Stoga, a kako je to i predlagano tijekom pripreme prijedloga Zakona navedene odredbe bi trebale glasiti: Članak 10. (1) Djelatnost psihoterapije kao samostalnu profesionalnu djelatnost obavlja psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut u skladu s odredbama ovog zakona. (2) Na sva prava i obveze iz područja obavljanja profesionalne djelatnosti psihoterapije koja nisu uređena ovim zakonom primjenjuju se drugi odgovarajući propisi Republike Hrvatske. Članak 11. (1) Samostalnu profesionalnu djelatnost psihoterapije psihoterapeut odnosno savjetodavni terapeut može obavljati samostalno ili zajednički s dva ili više psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta ili u trgovačkom društvu, koje je registrirano za obavljanje djelatnosti psihoterapije sve u skladu s odredbama ovog zakona te drugim odgovarajućim propisima Republike Hrvatske. | Nije prihvaćen | Pojam „samostalna djelatnost“,koristi se za osobu koja sama snosi rizik poslovnog uspjeha ili neuspjeha, radi izvan odnosa subordinacije i koja je za obavljanje djelatnosti izravno, osobno i u cijelosti plaćena i propisan je odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih. U tom smislu komentirane odredbe u potpunosti su jasne. Odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela propisan je Općim poreznim zakonom i ne rješava se odredbama ovog zakona. |
| 110 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, Članak 13. | Potrebno je isključiti liječnike i psihologe koji su osigurani od profesionalne odgovornosti u svojim profesijama koje uključuju i psihoterapiju. Potrebno je spriječiti dvostruku obvezu osiguranja. Što je s psihoterapeutima koji obavljaju djelatnost ne kao samostalnu djelatnost već kao zaposlenici u pravnoj osobi? Isti nedostatak u legislativi nalazi se i u Zakonu o psihološkoj djelatnosti te se kao takav prenosi u ponudu osiguravajućih kuća koje posljedično nisu u mogućnosti osigurati fizičku/pravnu osobu. | Nije prihvaćen | Osiguranje profesionalne odgovornosti znači osiguranje koje pružatelj usluge zaključuje u vezi s potencijalnim odgovornostima prema primateljima i, po potrebi, trećim stranama koje proizlaze iz pružanja usluge i propisano je Zakonom o uslugama. Ukoliko osoba obavlja djelatnost psihoterapije odnosno pruža psihoterapijske usluge obvezna je postupati u skladu s propisom kojim je djelatnost psihoterapije regulirana. |
| 111 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG, Članak 13. | Podržavam komentar Tomislava Kuljiša i Gestalt centar Homa | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 112 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 13. | čl 13. stavak 3 smatramo nepotrebnim jer bi to trebalo biti definirano ugovorom o polici osiguranja između osiguravatelja i osiguranika, ne Zakonom. | Nije prihvaćen | Osiguranje profesionalne odgovornosti znači osiguranje koje pružatelj usluge zaključuje u vezi s potencijalnim odgovornostima prema primateljima i, po potrebi, trećim stranama koje proizlaze iz pružanja usluge i propisano je Zakonom o uslugama. |
| 113 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 13. | Članak 13. stavak 3. Smatram da ovaj stavak spada u odnos između osiguravatelja i ovlaštenog psihoterapeuta ili savjetodavnog terapeuta i da je nepotrebno da se taj odnos regulira u zakonu o djelatnosti psihoterapije i predlažem da se taj stavak izbaci. Tomislav Kuljiš EABP, ECP, Integralna tjlesna psihoterapija | Nije prihvaćen | Osiguranje profesionalne odgovornosti znači osiguranje koje pružatelj usluge zaključuje u vezi s potencijalnim odgovornostima prema primateljima i, po potrebi, trećim stranama koje proizlaze iz pružanja usluge i propisano je Zakonom o uslugama. |
| 114 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, Članak 14. | Potrebno je osigurati da liječnici i psiholozi koji ovakvo stručno usavršavanje prijavljuju i svojim matičnim komorama nemaju obvezu dvostrukog prijavljivanja stručnog usavršavanja. | Nije prihvaćen | Ukoliko osoba obavlja djelatnost psihoterapije odnosno pruža psihoterapijske usluge obvezna je postupati u skladu s propisom kojim je djelatnost psihoterapije regulirana. |
| 115 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 14. | Čl.14.(1) Ovlašteni psihoterapeut odnosno ovlašteni savjetodavni terapeut ima pravo i obvezu stručnog usavršavanja koje obuhvaća kontinuirano praćenje razvoja psihoterapijske znanosti i stjecanje novih kompetencija radi održavanja i unaprjeđenja kvalitete provođenja stručnih postupaka i mjera, kao i pravo na stjecanje specijaliziranih stručnih kompetencija potrebnih za pojedino područje psihoterapije. Smatramo da je važno navesti superviziju kao oblik stručnog usavršavanja pogotovo za kolege koji su završili edukaciju i počinju samostalno raditi u djelatnosti psihoterapije. Smatramo da je to način na koji bi se mogla osigurati visoka stručnost i kvaliteta usluge za korisnike. Predlažemo da stavak 1 glasi: Ovlašteni psihoterapeut odnosno ovlašteni savjetodavni terapeut ima pravo i obvezu stručnog usavršavanja koje obuhvaća kontinuirano praćenje razvoja psihoterapijske znanosti, superviziju i stjecanje novih kompetencija radi održavanja i unaprjeđenja kvalitete provođenja stručnih postupaka i mjera, kao i pravo na stjecanje specijaliziranih stručnih kompetencija potrebnih za pojedino područje psihoterapije. Psihoterapeuti i savjetovani terapeuti nakon diplome i stjecanja ovlaštenja Komore dužni su u sklopu stručnog usavršavanja 5 godina kontinuirano ići na superviziju. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona propisano je da način provođenja, sadržaj, rokovi i postupak stručnog usavršavanja uređuje općim aktom Komora, uz prethodnu suglasnost Ministarstva. |
| 116 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 14. | Odredbu čl.14. st.3. Zakona je, kao što je to već prethodno navedeno, potrebno izmijeniti i doraditi uvažavajući specifičnosti psihoterapije kao discipline i različitosti psihoterapijskih pravaca te bi svakako trebalo dodati obvezu prethodnog savjetovanja sa Skupštinom SPUH-a prije donošenja Pravilnika o stručnom usavršavanju. Problematika stručnog usavršavanja uslijed heterogenosti psihoterapijskih pravaca je već obuhvaćena u ovom očitovanju, kao i u očitovanju kolege T.Senečića u komentarima na e-savjetovanju povodom objavljenog prijedloga Zakona pa se u tom dijelu nećemo nepotrebno ponavljati već ustrajemo na potrebi dorade Zakona u tom dijelu. | Nije prihvaćen | Komora je samostalna i neovisna strukovna organizacija i ima status pravne osobe s javnim ovlastima. Nacrtom prijedloga Zakona propisano je da Skupštinu, kao najviše tijelo odlučivanja, čine svi ovlašteni psihoterapeuti i ovlašteni savjetodavni terapeuti iz kojeg razloga odredbe predloženog normativnog rješenja ne sprječavaju članove SPUH-a da budu članovi Skupštine i sudjeluju u radu svih tijela Komore. |
| 117 | MIA ROGIĆ | PRIJEDLOG, Članak 15. | Slažem se s kolegicom Jagić Vasilić oko dodatka u čl. 15., točke (4) koji je precizniji i nama u praksi posebno važan, osim što bih maknula riječ "obvezne su" i stavila umjesto toga "imaju dopuštenje" ili "slobodne su" ili "imaju pravo". Budući da se radi o slobodnoj procjeni ugroze, a nekad istu nije moguće primijetiti, takva formulacija obveze bi mogla povući teške pravne reprekusije za praktičara u određenim situacijama. "Članak 15. (4) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, osobe iz stavaka 2. i 3. ovoga članka obvezne su podatke koje su saznale o korisniku usluge psihoterapije i zaključna mišljenja dostaviti isključivo po zahtjevu tijela državne uprave ili sudbene vlasti, u skladu s posebnim propisima ili u slučaju postojanja neposredne ugroze da korisnik usluge psihoterapije počini kaznena djela protiv života i tijela druge osobe ili da počini samoubojstvo ili si nanese težu tjelesnu ozljedu koja može dovesti do smrti korisnika psihoterapije." | Nije prihvaćen | Zaštita tajnosti podataka propisana je Zakonom o zaštiti tajnosti podataka dok su posebnim zakonima propisana postupanja nadležnih osoba u slučaju saznanja činjenica o sumnji na ugrozu osoba/korisnika psihoterapijskih usluga (Zakon o kaznenom postupku, Obiteljski zakon, Kazneni zakon, i dr), i nije ih potrebni navoditi u Nacrtu prijedloga Zakona. |
| 118 | Bjanka Belamarić | PRIJEDLOG, Članak 15. | Slažem se s komentarima da je potrebno jasnije definirati članak 15, pogotovo stavak 4 - što je onda zapravo profesionalna tajna, koji su podaci koje je nužno dostaviti, na što se misli pod "posebnim propisima"... | Nije prihvaćen | Zaštita tajnosti podataka propisana je Zakonom o zaštiti tajnosti podataka dok su posebnim zakonima propisana postupanja nadležnih osoba u slučaju saznanja činjenica o sumnji na ugrozu osoba/korisnika psihoterapijskih usluga (Zakon o kaznenom postupku, Obiteljski zakon, Kazneni zakon, i dr), i nije ih potrebni navoditi u Nacrtu prijedloga Zakona. |
| 119 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG, Članak 15. | Podržavam komentar Eve JagićVasilić | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 120 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 15. | Čl. 15. stavak 4. Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, osobe iz stavaka 2. i 3. ovoga članka obvezne su podatke koje su saznale o korisniku usluge psihoterapije i zaključna mišljenja dostaviti isključivo po zahtjevu tijela državne uprave ili sudbene vlasti, u skladu s posebnim propisima. Potrebno je definirati koji su to točno posebni propisi te ih definirati u ovom Zakonu. Ovo je vrlo osjetljiva točka s obzirom da je ranije definirano da se podatci čuvaju kako profesionalna tajna. U svrhu zaštite korisnika usluga psihoterapije važno je definirati koji su to posebni propisi prema kojima se može podatke i zaključna mišljenja dostaviti tijelima dežavne uprave ili sudbene vlasti | Nije prihvaćen | Zaštita tajnosti podataka propisana je Zakonom o zaštiti tajnosti podataka dok su posebnim zakonima propisana postupanja nadležnih osoba u slučaju saznanja činjenica o sumnji na ugrozu osoba/korisnika psihoterapijskih usluga (Zakon o kaznenom postupku, Obiteljski zakon, Kazneni zakon, i dr), i nije ih potrebni navoditi u Nacrtu prijedloga Zakona. |
| 121 | EVA JAGIĆ VASILIĆ | PRIJEDLOG, Članak 15. | Poštovani, predlaže se izmjena članka 15. na način: Članak 15. (1) Pri obavljanju djelatnosti psihoterapije ovlašteni psihoterapeut odnosno ovlašteni savjetodavni terapeut obvezan je djelovati sukladno etičkom kodeksu djelatnosti psihoterapije i treba se suzdržavati od svake aktivnosti koja nije spojiva s ugledom i dostojanstvom psihoterapije. (2) Sve što osoba koja obavlja djelatnost psihoterapije u obavljanju djelatnosti sazna o korisniku intervencija obvezna je čuvati kao profesionalnu tajnu. (3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka obvezne su čuvati kao profesionalnu tajnu i druge osobe kojima su ti podaci dostupni u obavljanju njihovih djelatnosti. (4) Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, osobe iz stavaka 2. i 3. ovoga članka obvezne su podatke koje su saznale o korisniku usluge psihoterapije i zaključna mišljenja dostaviti isključivo po zahtjevu tijela državne uprave ili sudbene vlasti, u skladu s posebnim propisima ili u slučaju postojanja neposredne ugroze da korisnik usluge psihoterapije počini kaznena djela protiv života i tijela druge osobe ili da počini samoubojstvo ili si nanese težu tjelesnu ozljedu koja može dovesti do smrti korisnika psihoterapije. Eva Jagić Vasilić, magistra psihologije | Nije prihvaćen | Zaštita tajnosti podataka propisana je Zakonom o zaštiti tajnosti podataka dok su posebnim zakonima propisana postupanja nadležnih osoba u slučaju saznanja činjenica o sumnji na ugrozu osoba/korisnika psihoterapijskih usluga (Zakon o kaznenom postupku, Obiteljski zakon, Kazneni zakon, i dr) |
| 122 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 16. | U odredbi čl.16. Zakona potrebno je brisati riječ «u» ispred riječi djelatnosti psihoterapije. | Prihvaćen | U odredbi čl.16. Zakona, ispred riječi djelatnost psihoterapije, brisana je riječ "u". |
| 123 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 18. | Odredbu čl.18. st.1. Zakona također je potrebno doraditi u određenim alinejama, a kako slijedi: - donosi rješenje o upisu u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih psihoterapeuta u skladu s odredbama ovog Zakona - odlučuje u postupcima upisa u imenike, upisnike i evidencije te brisanja u skladu s odredbama ovoga Zakona - donosi rješenje o privremenoj zabrani i prestanku prava na obavljanje djelatnosti u skladu s odredbama ovog Zakona - priznavanja inozemne stručne kvalifikacije? nije jasno na šta se to odnosi (sukladno ranijim primjedbama) - vodi imenike, upisnike i evidencije u skladu s odredbama ovoga Zakona - obavlja stručni nadzor u skladu s odredbom čl.37. ovog Zakona Odredba ove alineje je u izravnoj vezi s odredbom čl.37 koju je nužno potrebno izmijeniti i doraditi, posebno u dijelu obuhvata nadzora te definiranja kriterija, uvjeta i načina provođenja nadzora U odredbi st.2. ovog članka je navedeno «polovni nastan» za što pretpostavljamo da se mislilo na «poslovni nastan» sukladno odredbama Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija. | Djelomično prihvaćen | Djelatnost psihoterapije mogu obavljati ovlašteni psihoterapeuti i ovlašteni savjetodavni terapeuti (članak 5. Nacrta prijedloga Zakona), slijedom čega se isti upisuju u odgovarajuće imenike. Priznavanje inozemne stručne kvalifikacije propisano je Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, a pravilnikom će ministar propisati uvjete za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. „Polovni nastan“, zamijenjen je riječima „Poslovni nastan“ |
| 124 | PETRA MALEŠEVIĆ | PRIJEDLOG, Članak 19. | Komora "- utvrđuje i vodi popis psihoterapijskih pravaca", kao takva mora osigurati obuhvatnost popisa psihoterapijskih pravaca i nediskriminaciju pojedinih psihoterapijskih pravaca te osigurati ravnopravno pravo na rad/obavljanje profesije. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 4. točkom 6. Nacrta prijedloga Zakona psihoterapijski pravac definiran je kao „skup znanstveno utemeljenih znanja, vještina i tehnika u psihoterapiji koji se temelji na različitim načinima gledanja čovjeka i odrednica čovjekova ponašanja“, s naglaskom na znanstveno utemeljenih znanja. Popis psihoterapijskih pravaca utvrditi će i voditi Komora. |
| 125 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 19. | U čl.19. navodi se da Komora: - utvrđuje i vodi popis psihoterapijskih pravaca smatramo da je potrebno jasnije definirati što to znači, predlažemo da piše utvrđuje i vodi popis pravca koje po kvalifikacijskom okviru i teorijskoj i znanstvenoj utemeljenosti Komora priznaje kao legitimnu edukaciju iz psihoterapije Također predlažemo da se doda sljedeća točka: - utvrđuje osnovne standarde i zajedničke sadržaje edukacije za psihoterpeute i savjetodavne terapeute u svrhu održavanja standarda kvalitete i unaprijeđenja djelatnosti. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 4. točkom 6. Nacrta prijedloga Zakona psihoterapijski pravac definiran je kao „skup znanstveno utemeljenih znanja, vještina i tehnika u psihoterapiji koji se temelji na različitim načinima gledanja čovjeka i odrednica čovjekova ponašanja“, s naglaskom na znanstveno utemeljenih znanja. Popis psihoterapijskih pravaca utvrditi će i voditi Komora. |
| 126 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 19. | Odredba čl.19. al.1. i 2. Zakona ponovno otvara problematiku specifičnosti i heterogenosti psihoterapije i diskrecijske odluke Komore pa je svakako potrebno definirati pojmove utvrđivanja i praćenja uvjeta rada, standarda rada i normativa na način da se jasno navede propis i kriteriji koji se tom prilikom primjenjuje, kao i tijelo Komore koje je za to ovlašteno. - al.8. je potrebno izmjeniti na način da glasi: utvrđuje uvjete za priznavanje statusa pojedinog psihoterapijskog pravca kao priznatog, onim psihoterapijskim pravcima koji nisu navedeni u odredbi čl.4. ovog Zakona, ukoliko se popis pravaca utvrdi samim Zakonom | Nije prihvaćen | Odredbom članka 4. nacrta prijedloga Zakona nisu popisani psihoterapijski pravci. Statutom Komore kao temeljnim općim aktom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze njezinih članova te sva druga pitanja važna za dostojanstvo struke, zaštitu članstva i djelatnosti psihoterapije u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, pitanja navedena u komentaru uređuju se Statutom i općim aktima Komore. |
| 127 | Hrvatska komora psihoterapeuta | PRIJEDLOG, Članak 21. | Članak 21, stavak (4) U slučaju da se uskrati suglasnost na Odluku iz stavka 3. ovoga članka ili se Odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, obveza plaćanja članarine iz stavka 1. ovoga članka prestaje do donošenja nove odluke. Prijedlog HKPT-a je: u tom slučaju i dalje vrijedi visina članarine koja je već izglasana i odobrena na posljednjoj Skupštini. | Nije prihvaćen | Intencija predmetne odredbe je zaštita članova Komore od nametanja pretjeranih financijskih obveza, koja se postiže dvojako – propisivanjem da se visina članarine utvrđuje odlukom Skupštine Komore, a uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Također, dodavanjem nove odredbe kojom se propisuje da obveza plaćanja članarine prestaje do donošenja nove odluke, u slučaju da se uskrati suglasnost na Odluku ili se Odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, sprječava se mogućnost da članovi Komore i dalje imaju obvezu plaćanja jednake visine članarine, i ako Komora predmetnu odluku ne donese ili je ne donese u propisanom roku. |
| 128 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 21. | Članak 21. (4) U slučaju da se uskrati suglasnost na Odluku iz stavka 3. ovoga članka ili se Odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, obveza plaćanja članarine iz stavka 1. ovoga članka prestaje do donošenja nove odluke. Primjedba: Postoji mogućnost da ovakva odredba onemogući rad Komore. Prijedlog da se izmjeni: U slučaju da se uskrati suglasnost na Odluku iz stavka 3. ovoga članka ili se Odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, plaća se prethodno utvrđena članarina do donošenja nove odluke. | Nije prihvaćen | Intencija predmetne odredbe je zaštita članova Komore od nametanja pretjeranih financijskih obveza, koja se postiže dvojako – propisivanjem da se visina članarine utvrđuje odlukom Skupština Komore, a uz prethodnu suglasnost Ministarstva. Također, dodavanjem nove odredbe kojom se propisuje da obveza plaćanja članarine prestaje do donošenja nove odluke, u slučaju da se uskrati suglasnost na Odluku ili se Odluka o visini članarine ne donese za tekuću godinu, sprječava se mogućnost da članovi Komore i dalje imaju obvezu plaćanja jednake visine članarine, i ako Komora predmetnu odluku ne donese ili je ne donese u propisanom roku. |
| 129 | MIA ROGIĆ | PRIJEDLOG, Članak 23. | U Komoru (a time i u Skupštinu) bi trebali biti primljeni i supervizanti (koji su završili edukaciju i u procesu su licenciranja) priznatih psihoterapijskih pravaca, budući da se o njihovoj budućnosti Skupština bavi. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona na jasan način propisan je način i uvjeti za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije. Odredbom članka 23. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da Skupštinu čine svi kojima je priznato pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije. |
| 130 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 23. | Odredba čl.23. Zakona je u koliziji s osnovnom intencijom izmjene Zakona odnosno ozakonjenjem postojećeg stanja. Naime, predloženim tekstom Zakona članovi Komore su samo oni kojima je taj status već priznat po sada važećem Zakonu, a koji nije adekvatan te se zbog svoje neusklađenosti i neprimjenjivosti i mijenja. Predloženom odredbom svi oni koji se već bave psihoterapijom i imaju završeno psihoterapijsko školovanje, ali zbog nekog drugog formalnog razloga nemaju status psihoterapeuta, ne mogu sudjelovati u donošenju odluka na Skupštini Komore te su ponovno izostavljeni iz bilo kakvog odlučivanja i trebaju čekati usklađenje svih akata Komore, uključujući i onih koji izravno utječu na njihovo pravo na rad, kako bi eventualno mogli iznositi svoje stavove, primjedbe i sl. Nadalje, predmetnom odredbom nije utvrđeno kako i kada se saziva Skupština, kao i na koji način donosi odluke; koliko članova mora biti prisutno da bi se sjednica Skupštine mogla održati i kojom većinom prisutnih članova se donose pravovaljane odluke. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona na jasan način propisan je način i uvjeti za priznavanje prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije. Odredbom članka 23. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da Skupštinu čine svi kojima je priznato pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije. Statutom Komore kao temeljnim općim aktom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze njezinih članova te sva druga pitanja važna za dostojanstvo struke, zaštitu članstva i djelatnosti psihoterapije u Republici Hrvatskoj. |
| 131 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 24. | U odredbi čl.24. Zakona među ovlastima Skupštine nije navedeno da Skupština bira Predsjednika i zamjenika Predsjednika Komore, Nadzorni odbor te članove Upravnog odbora. | Nije prihvaćen | Komentiranom odredbu propisuju se opći akti koje donosi Skupština, a ne ovlasti Skupštine. Odredbom članka 26. Nacrta prijedloga Zakona propisuje se da predsjednika i zamjenika predsjednika Komore bira Skupština Komore iz reda svojih članova. Odredbom članka 25. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da članove Nadzornog odbora bira Skupština. Odredbom članka 28. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da članove Upravnog odbora bira Skupština. |
| 132 | Vanda Kos Jerković Udruga transakcijske analize | PRIJEDLOG, Članak 25. | Članak 25. stavak 2. ograničiti mandate nadzornog odbora komore na maksimalno 8 godina | Nije prihvaćen | Članove Nadzornog odbora bira ili imenuje Skupština Komore ili Upravni odbor. Statutom Komore propisuju se uvjeti pod kojima će se član Nadzornog odbora razriješiti (ako to osobno zatraže, ako krši propise i opće akte Komore, ako ne provodi odluke tijela Komore te ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu), slijedom čega nije potrebno Zakonom ograničavati mandat. |
| 133 | Vanda Kos Jerković Udruga transakcijske analize | PRIJEDLOG, Članak 25. | Članak 25. stavak 2. ograničiti mandate nadzornog odbora komore na maksimalno 8 godina | Prihvaćen | Članove Nadzornog odbora bira ili imenuje Skupština Komore ili Upravni odbor. Statutom Komore propisuju se uvjeti pod kojima će se član Nadzornog odbora razriješiti (ako to osobno zatraže, ako krši propise i opće akte Komore, ako ne provodi odluke tijela Komore te ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu), slijedom čega nije potrebno Zakonom ograničavati mandat. |
| 134 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 25. | U odnosu na odredbu čl.25. st.1. Zakona navodimo da ukoliko Nadzorni odbor u svom djelokrugu poslova donosi određene odluke, tada je svakako potrebno urediti pitanje načina na koji se odluke donose. Također je potrebno i definirati u kojem dijelu Nadzorni odbor nadzire «ispunjavanje obveza ovlaštenih psihoterapeuta i savjetodavnih psihoterapeuta». Odredbu čl.25. st.2. Zakona je potrebno izmijeniti na način da se ograniči broj mandata, na najviše 2 mandata, odnosno da glasi: (2) Nadzorni odbor ima predsjednika i četiri člana koje bira Skupština Komore, na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti izabrani najviše dva mandata (uzastopno). | Nije prihvaćen | Statutom Komore kao temeljnim općim aktom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze njezinih članova te sva druga pitanja važna za dostojanstvo struke, zaštitu članstva i djelatnosti psihoterapije u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, pitanja navedena u komentaru uređuju se Statutom i općim aktima Komore. |
| 135 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 25. | Članak 25 Stavak 2. Nadzorni odbor ima predsjednika i četiri člana koje bira Skupština Komore, na četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Kako bi izbjegli mogućnost doživotnih nadzornih odbora predlažem da članak glasi: (2) Nadzorni odbor ima predsjednika i četiri člana koje bira Skupština Komore, na četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani maksimalno još jedan mandat. Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Nije prihvaćen | Članove Nadzornog odbora bira ili imenuje Skupština Komore ili Upravni odbor. Statutom Komore propisuju se uvjeti pod kojima će se član Nadzornog odbora razriješiti (ako to osobno zatraže, ako krši propise i opće akte Komore, ako ne provodi odluke tijela Komore te ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu), slijedom čega nije potrebno Zakonom ograničavati mandat. |
| 136 | Hrvatska komora psihoterapeuta | PRIJEDLOG, Članak 28. | f) Članak 28, stavak (2) – (2) Upravni odbor čine: – predsjednik Komore, – zamjenik predsjednika Komore, – sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Prijedlog HKPT-a: da Upravni odbor i dalje ima 11 članova (predsjednik, zamjenik predsjednika, predstavnik osnivača iz nadležnog Ministarstva, predstavnik osnivača SPUH-a te sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. | Nije prihvaćen | Članove Upravnog odbora bira Skupština, te nema prepreke da između njih ne bude izabran i predstavnik osnivača SPUH-a. |
| 137 | Vanda Kos Jerković Udruga transakcijske analize | PRIJEDLOG, Članak 28. | Članak 28. stavak 2. ograničiti mandate Upravnog odbora komore na maksimalno 8 godina | Nije prihvaćen | Članove Upravnog odbora bira Skupština Komore na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Statutom Komore, između ostalog, propisuju se uvjeti i način izbora i opoziva, trajanje mandata te odgovornost članova. Također, Nacrtom prijedloga Zakona propisani su uvjeti pod kojima će se član Upravnog odbora razriješiti (ako to osobno zatraže, ako krši propise i opće akte Komore, ako ne provodi odluke tijela Komore te ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu). |
| 138 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 28. | Odredbu čl.28. st.2. al.3. Zakona je potrebno izmijeniti na način da se ograniči broj mandata na najviše 2 mandata (uzastopno) odnosno da glasi: – sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti izabrani najviše dva mandata uzastopno | Nije prihvaćen | Članove Upravnog odbora bira Skupština Komore na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Statutom Komore, između ostalog, propisuju se uvjeti i način izbora i opoziva, trajanje mandata te odgovornost članova. Također, Nacrtom prijedloga Zakona propisani su uvjeti pod kojima će se član Upravnog odbora razriješiti (ako to osobno zatraže, ako krši propise i opće akte Komore, ako ne provodi odluke tijela Komore te ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu), slijedom čega nije potrebno Zakonom ograničiti mandat. |
| 139 | Tomislav Kuljiš | PRIJEDLOG, Članak 28. | Članak 25. i 28. (2) Upravni odbor čine: – predsjednik Komore – zamjenik predsjednika Komore – sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Kako bi izbjegli mogućnost doživotnih nadzornih funkcija i monopoliziranja moći, predlažem da članka glasi: (2) Upravni odbor čine: – predsjednik Komore – zamjenik predsjednika Komore – sedam članova Komore koje bira Skupština na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. najviše još jedan mandat. Tomislav Kuljiš, EABP, ECP Integralna tjelesna psihoterapija | Nije prihvaćen | Članove Upravnog odbora bira Skupština Komore na vrijeme od četiri godine, a koji mogu biti ponovno izabrani. Statutom Komore, između ostalog, propisuju se uvjeti i način izbora i opoziva, trajanje mandata te odgovornost članova. Također, Nacrtom prijedloga Zakona propisani su uvjeti pod kojima će se član Upravnog odbora razriješiti (ako to osobno zatraže, ako krši propise i opće akte Komore, ako ne provodi odluke tijela Komore te ako nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroče Komori veću štetu), slijedom čega nije potrebno Zakonom ograničavati mandat. |
| 140 | Gestalt centar Homa, d.o.o. | PRIJEDLOG, Članak 29. | (2) Statutom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze ovlaštenih psihoterapeuta i ovlaštenih savjetodavnih terapeuta te sva druga pitanja važna za dostojanstvo struke, zaštitu ovlaštenih psihoterapeuta i ovlaštenih savjetodavnih terapeuta i djelatnosti psihoterapije u Republici Hrvatskoj. Smatramo da je važno dodati u ovaj navedeni stavak - u svrhu zaštite korisnika psihoterapije jer je osim definiranja djelatnosti svrha ovog Zakon i zaštita korisnika usluge psihoterapije kako bi se osiguralo da ta usluga za korisnike bude stručna, kvalitetna i etična. Prijedlog: (2) Statutom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze ovlaštenih psihoterapeuta i ovlaštenih savjetodavnih terapeuta te zaštita korisnika usluge psihoterapije i sva druga pitanja važna za dostojanstvo struke, zaštitu ovlaštenih psihoterapeuta i ovlaštenih savjetodavnih terapeuta i djelatnosti psihoterapije u Republici Hrvatskoj. | Nije prihvaćen | Nacrtom prijedloga Zakona jasno su definirane odredbe vezane uz lakše i teške povrede dužnosti psihoterapeuta odnosno savjetodavnog terapeuta prema korisniku psihoterapijskih usluga (odredba članka 33. stavak 3. podstavak 2.) |
| 141 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 29. | Odredba čl.29. st.1. Zakona jer je u koliziji s odredbom čl.16. st.1. Zakona (samostalnost i neovisnost Komore), kao i s obzirom na činjenicu da je odredbom čl.30. propisano da Ministarstvo vodi upravni nadzor. Stoga predlažemo da odredba čl.29. st.1. glasi: Statut Komore je temeljni opći akt Komore, a donosi ga Skupština Komore. | Nije prihvaćen | Ovim odredbama se ne ograničava samostalnost i ne narušava neovisnost Komore jer zakonodavac ne utječe na sadržaj akata i planova već daje prethodnu suglasnost na navedeno s ciljem standardizacije rada komora i zaštite prava članova. Komora je pravna osoba s javnim ovlastima koje su joj dodijeljene zakonom od strane zakonodavca. Zakonodavac je donošenje pojedinih odluka i općih akata uvjetovao prethodnom suglasnošću ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi jer se radi o profesiji koja je regulirana u području socijalne skrbi i cilj je osigurati suradnju između komore i nadležnog ministarstva, a ostavljajući Skupštini komore mogućnost da predložene odluke prihvati ili ne. Sve odluke ili opće akte na kraju prihvaća Skupština komore čime je omogućeno članovima da sami sudjeluju u odlučivanju o stvarima koje se odnose na djelatnost psihoterapije. |
| 142 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 33. | Odredbu čl.33. st.2. al.3. je potrebno doraditi jer nije utvrđeno šta je to nestručno obavljanje djelatnosti i koje tijelo to utvrđuje, a sve sukladno primjedbama na odredbu čl.37. o stručnom nadzoru. | Nije prihvaćen | Statutom Komore kao temeljnim općim aktom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze njezinih članova te sva druga pitanja važna za dostojanstvo struke, zaštitu članstva i djelatnosti psihoterapije u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, pitanja navedena u komentaru uređuju se Statutom i općim aktima Komore. |
| 143 | Vanda Kos Jerković Udruga transakcijske analize | PRIJEDLOG, Članak 36. | Članak 36. stavak 3. predlažemo da postoji mogućnost Žalbe jer upravni sporovi traju dugo (iskustvo je da traju više godina). | Nije prihvaćen | Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). |
| 144 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 36. | U čl.36. Zakona nisu navedena disciplinska tijela niti je uređen postupak pred disciplinskim tijelima, kao što nije navedeno kada Predsjednik pokreće disciplinski postupak po službenoj dužnosti. I u ovoj odredbi je protuustavno isključeno pravo na žalbu, a u kojem dijelu predlažemo izmjenu prijedloga Zakona kako smo to predložili i kod odredbe č.6. st.8. Zakona. | Nije prihvaćen | Statutom Komore kao temeljnim općim aktom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze njezinih članova te sva druga pitanja važna za dostojanstvo struke, zaštitu članstva i djelatnosti psihoterapije u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, pitanja navedena u komentaru uređuju se Statutom i općim aktima Komore. Nacrt prijedloga zakona propisuje da protiv upravnih akata Komore nije dopuštena žalba već se propisuje samo pravo pokretanja upravnog spora. Isto nije protivno Zakonu o upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21). |
| 145 | Lidija Karlović | PRIJEDLOG, Članak 37. | Podržavam komentare i prijedloge g. Tomislava Senečiča vezano za članak 37. Također skrećem pozornost na to da se kod provođenja stručnog nadzora nad psihoterapeutom, odnosno savjetodavnim terapeutom odlučuje o njegovim pravima i obvezama i to s potencijalnim dalekosežnim posljedicama. Sukladno pravnoj znanosti i važećem zakonodavstvu, kad se u slučaju povjeravanja javnih ovlasti odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama, o tome se odlučuje upravnim aktom protiv kojeg se onda predviđa i odgovarajuća pravna zaštita. Ovim je člankom predviđeno da se subjektu nad kojim je proveden nadzor dostavlja samo obavijest sa zahtjevom i rokom za otklanjanje utvrđenih nedostataka. Obavijest nije upravni akt, a članak ne predviđa pravnu zaštitu protiv takve „obavijesti“, odnosno protiv zahtjeva i rokova koji idu uz tu obavijest. Nadalje, u zakonodavstvu i u praksi uobičajeno je da se kod obavljanja nadzora sastavlja zapisnik u koji se unosi, između ostalog, opis tijeka i sadržaja u radnji koje se provode tijekom postupka nadzora kao i danih izjava, a zapisnik se svakako dostavlja i osobi nad kojom je proveden nadzor. Ovako formulirana odredba - osim što je pravno upitna zbog odlučivanja o pravima i obvezama bez upravnog akta - ne omogućuje transparentnost postupka nadzora i ostavlja jako mnogo prostora za arbitrarnost. Također, dok se u članku 37. spominje obavijest o provedenom nadzoru, u članku 38. spominje se izvješće o obavljenom nadzoru pa se postavlja pitanje je li riječ samo u neusklađenosti naziva ili Komora ima dokument u koji osoba nad kojom je proveden nadzor nema pravo uvida. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 38. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da na temelju izvješća o provedenom stručnom nadzoru Komora može izreći disciplinske mjere na način propisan Nacrtom Zakona. Protiv odluke disciplinskog tijela može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. |
| 146 | Monika Brkanac | PRIJEDLOG, Članak 37. | Poštovani, slažem se s komentarima i prijedlozima gosp. Tomislava Senečića | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 147 | Hrvatska komora psihoterapeuta | PRIJEDLOG, Članak 37. | Stručni nadzor obuhvaća ocjenu stručnosti i etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga, primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije. Prijedlog HKPT-a: neka ostane - nadzor nad primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje psihoterapijske djelatnosti i vođenjem dokumentacije | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona (članak 37. )vezane uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 148 | Vanda Kos Jerković Udruga transakcijske analize | PRIJEDLOG, Članak 37. | Članak 37. (1) Stručni nadzor nad radom ovlaštenih psihoterapeuta i ovlaštenih savjetodavnih terapeuta provodi Komora. (2) Stručni nadzor provodi se redovito, po službenoj dužnosti i/ili u slučaju saznanja o nekim važnim činjenicama zbog kojih je opravdano provođenje stručnog nadzora. (3) Stručni nadzor može se provesti i povodom prigovora pravnih i fizičkih osoba ako za to postoji opravdani razlog. (4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu stručnosti i etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga, primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' Prijedlog: izbaciti stavak 2 iz stavka 4 izbaciti "ocjenu stručnosti" i "kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga" | Prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 149 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 37. | U odnosu na odredbu čl.37. Zakona SPUH se pridružuje očitovanju kolege T.Senečića, budući da Zakonom nije propisano koje tijelo provodi stručni nadzor, nema jasno naznačenih kriterija ni smjernica niti je naveden propis po kojem bi se stručni nadzor obavljao, nije propisano kada se nadzor provodi redovito, a kada po službenoj dužnosti, koji su to prigovori povodom kojih se može provesti nadzor, šta se smatra primjerenim uvjetima i sredstvima za obavljanje djelatnosti. Sve naprijed navedeno ne može se ostaviti na diskrecijsku ocjenu i odluku nekog tijela Komore, a za koje pritom nije propisan ni sastav tog tijela niti sam postupak, iako se temeljem izvješća o stručnom nadzoru može donijeti odluka o prestanku prava na obavljanje djelatnosti. Dodatno ukazujemo kako je potpuno nejasna formulacija da se prilikom stručnog nadzora moraju staviti na raspolaganje «sva sredstva», a koju sadrži odredba čl.37. st.5. Zakona. Isto tako, u odredbi čl.37. st.7. Zakona se navode troškovi i naknada za provođenje stručnog nadzora za koje uopće nije definirano na šta se misli pa je potpuno nejasno na koji način bi Komora uskladila svoje opće akte s tom odredbom. | Nije prihvaćen | Statutom Komore kao temeljnim općim aktom Komore uređuje se organizacija i ustrojstvo, zadaće, nadležnost, sastav, način izbora i odlučivanja tijela Komore, prava i obveze njezinih članova te sva druga pitanja važna za dostojanstvo struke, zaštitu članstva i djelatnosti psihoterapije u Republici Hrvatskoj. Slijedom toga, pitanja navedena u komentaru uređuju se Statutom i općim aktima Komore. |
| 150 | Sandro Belić | PRIJEDLOG, Članak 37. | Poštovani, u potpunosti se slažem s prijedlozima kolege Senečića i EAPTI PSIHIKA d.o.o. - Europski psihoterapijski trening Institut – Centar za psihoterapiju, edukaciju i savjetovanje, Zadar Sandro Belić, gestalt psihoterapeut, EAGT,ECP | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 151 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG, Članak 37. | Podržavam komentar kolegice Margarete Mesić. Mislim da je jako važno da zakonodavac uzme u obzir navede komentare. Nataša Barolin Belić, gestalt psihoterapeutkinja EAGT, ECP Članica Izvršnog odbora Komore psihoterapeuta | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 152 | EAPTI PSIHIKA d.o.o. - Europski psihoterapijski trening Institut – Centar za psihoterapiju, edukaciju i savjetovanje, Zadar | PRIJEDLOG, Članak 37. | Molimo Zakonodavca da razmotri dvije opcije rješenja ovog problema: Opcija 1. Izbacivanje redovnog stručnog nadzora u kontekstu stručnosti te kakvoće i opsega isporučenih psihoterapijskih usluga te uvođenje instituta isključivo izvanrednog nadzora koji se provodi samo na zahtjev korisnika psihoterapijskih usluga, a za takve slučajeve Upravni odbor HKPT saziva posebnu višečlanu komisiju (minimalno 3 člana) vodeći računa da nitko od nadzornika u toj komisiji nije u sukobu interesa u odnosu na osobu nad kojom se nadzor provodi – nije u konkurentskoj tržišnoj utakmici (nema privatnu psihoterapijsku praksu ili barem ne u istoj županiji, da nije povezan kao vlasnik, odgovorna osoba ili predavač s bilo kojom konkurentskom psihoterapijskom školom u odnosu na onu koju je nadzirani završio, da ima odgovarajuće iskustvo od minimalno 10 godina psihoterapijskog rada u istom psihoterapijskom pravcu te da je po mogućnosti u statusu supervizora akreditiranog za taj psihoterapijski pravac). Opcija 2. Izbacivanje iz Članka 37., stavka 4. dijelova teksta '…stručnosti..' te '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. Na ovaj način članak bi glasio: '(4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' OBRAZLOŽENJE PREDLOŽENIH IZMJENA U ČLANKU 37.: U kontekstu definicije '…ocjenu stručnosti…' i '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga', potrebno je skrenuti pažnju na određene specifičnosti djelatnosti psihoterapije u odnosu na psihološku djelatnost i djelatnost socijalnog rada iz kojih su ove sintagme prepisane u prijedlog Zakona djelatnosti psihoterapije. Nije sporno pravo nadležne Komore (HKPT) da provodi stručni nadzor, ali za razliku od spomenutih djelatnosti – psihologije i socijalnog rada - smatramo da je potrebno implementirati određene izmjene, ograničenja i zaštitu od potencijalne diskriminacije kroz mehanizam nadzora stručnosti, već u samom tekstu Zakona, a ne prepustiti daljnju razradu što je to psihoterapijska stručnost i način obavljanja nadzora u isključivu nadležnost HKPT u budućem pravilniku. Ovdje se pojavljuju četiri glavna problema; 1. svrha odredbe o nadzoru tj. ocjeni stručnosti, 2. definiranje pojma adekvatne stručnosti u djelatnosti psihoterapije, 3. definiranje načina utvrđivanja ocjene stručnosti i 4. mogućnost diskriminatornog korištenja instituta nadzora u eliminaciji konkurencije u djelatnosti psihoterapije koja je Zakonom definirana kao gospodarska djelatnost koja se odvija na slobodnom tržištu gdje između gospodarskih subjekata postoji otvorena tržišna utakmica i međusobna konkurencija. Problem 1: Svrha odredbe o nadzoru stručnosti Nadzor rada u reguliranim profesijama u pravilu ima svrhu zaštite korisnika usluga reguliranih profesija i to je nesporna funkcija nadležnih komora. Veći dio stručnog nadzora (Zakon o psihološkoj djelatnosti, Zakon o socijalnoj skrbi, Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja inspekcijskog nadzora u djelatnosti socijalne skrbi, Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Pravilnik o načinu obavljanja nadzora nad stručnošću rada u djelatnosti zdravstva, npr.) odnosi se na zakonitost postupanja i poštovanje podzakonskih akata te internih pravilnika i procedura, a tek u manjem dijelu se odnosi na nadzor stručnosti. Stručnost profesionalaca u svim navedenim djelatnostima dokazuje se diplomom završenog odgovarajućeg školovanja i ovlaštenjem za rad nadležne komore. Većina komora traži od svojih članova kontinuirano profesionalno usavršavanje (CPD) kroz određeni period vremena kao uvjet za obnavljanje ovlaštenja za rad i na taj način osiguravaju 'odgovarajuću stručnost' u kontekstu proteka vremena. Liječnička komora npr. ima mehanizam da ukoliko osoba ne prikupi dovoljan broj bodova u periodu od 6 godina mora ponovno na stručni ispit. Postavlja se pitanje koja je svrha periodičnog / cikličkog i uzastopnog provjeravanja profesionalne stručnosti osobe koja ima odgovarajuću diplomu i ovlaštenje za rad od nadležne komore i naravno na koji način bi se to provodilo? Primjera radi, zamislite da psihologu u nadzoru damo pismeni ili usmeni ispit iz Opće psihologije, Psihometrije, Kliničke psihologije ili nekog drugog predmeta? Ili iz svih predmeta najbolje, da ne bismo došli do dileme koje kolegije i iz kojih godina studija da ih propitujemo.Isto vrijedi za liječnika kojemu dođemo u godišnji stručni nadzor, pa se postavlja pitanje je li izraz nadzor stručnosti najspretniji ili se mislilo na nešto drugo? Ako se mislilo na nešto drugo, to je potrebno definirati. Problem 2: Definiranje pojma adekvatne stručnosti u djelatnosti psihoterapije Niti jedan od gore spomenutih zakona i pravilnika nije do kraja precizno definirao što je to adekvatna ili dovoljna stručnost koja se provjerava, pa tako nije niti prijedlog novog Zakona o djelatnosti psihoterapije. Djelatnosti medicine, socijalnog rada ili psihologije su prilično 'monolitne' u smislu da se školovanja za njih u svim ustanovama u RH provode po gotovo identičnom curriculumu pa usprkos tome nitko nije uspio definirati koja je to zadovoljavajuća razina stručnosti koja bi se cikličkim redovnim nadzorom trebala utvrditi, niti kako se točno ona provjerava. Svi navedeni zakoni i pravilnici javno su dostupni i lako dohvatljivi te je gornje navode moguće provjeriti. Dovoljno je predočiti situaciju u RH u kojoj trenutno postoji prepoznato i priznato cca. 18? različitih psihoterapijskih pravaca / paradigmi. Ovdje bi bilo potrebno definirati 18 različitih 'stručnosti', a samim time i 18 različitih kategorija 'kakvoće i opsega isporučenih psihoterapijskih usluga' koje bi se u redovnom godišnjem nadzoru utvrđivale. Ako to nisu uspjele definirati niti gore spomenute monolitnije profesije od profesije psihoterapije, kako možemo očekivati da će to uspjeti u ovoj, trenutno vrlo heterogenoj djelatnosti. Problem 3. Definiranje načina utvrđivanja ocjene stručnosti Na koji način točno bi se vršila ocjena odgovarajuće ili neodgovarajuće stručnosti u praksi, što smo dijelom spomenuli u problemu definiranja što stručnost uopće jest? Pismeni ispit? Usmeno ispitivanje teoretskog znanja iz pojedinog psihoterapijskog pravca od strane neke komisije ili samo jedne osobe? Ako su tri osobe, moraju biti iz istog psihoterapijskog pravca što će teško biti prikupiti i bit će financijski zahtjevno jer sve tri trebaju dobiti naknadu, a ako u nadzor dođe samo jedna osoba to otvara preveliki prostor subjektivnosti. Ako nije pismeni ili usmeni ispit, možda je uvid u konkretne postupke rada tijekom susreta s klijentom gdje nadzornik promatra na koji način radi terapeut s konkretnim klijentom? Ovo također nije izvedivo jer narušava povjerljivost odnosa terapeut klijent, stvara neprirodnu situaciju i u konačnici klijent ne mora pristati na ovako nešto. Ovdje je dodatno pitanje što ako psihoterapeut radi u multimodalnom načinu rada tj. školovan je i upotrebljava u radu mješavinu različitih psihoterapijskih pravaca? Tko će u tom slučaju izvršiti nadzor stručnosti i na koji način? Isto tako, ako ne postoji neka jasna definicija za 'kakvoću i opseg isporučenih psihoterapijskih usluga', i to zasebno za svaki od cca. 18 različitih psihoterapijskih pravaca, na koji način bi se to utvrđivalo? Pregled knjige izlaznih računa? Ili pregled terapijskih ugovora ili psihoterapijske dokumentacije, čije vođenje u smislu vrste, količine i opsega ovisi o pojedinom psihoterapijskom pravcu. Problem 4. Mogućnost diskriminatornog korištenja instituta redovnog nadzora stručnosti u eliminaciji konkurencije Ako je Zakonodavac stava da može sve gore navedene dileme prepustiti HKPT-u na precizno definiranje u našim pravilnicima, taj stav nije opravdan iz jednog važnog razloga. Ranije smo utvrdili da je djelatnost psihoterapije gospodarska djelatnost koja se odvija na slobodnom tržištu gdje između gospodarskih subjekata postoji otvorena tržišna utakmica i međusobna konkurencija. Što to znači? To znači da se Zakon o psihološkoj djelatnosti odnosi na sve psihologe koji rade u vrtićima, bolnicama, državnoj upravi, javnim poduzećima, privatnim gospodarskim subjektima, na fakultetima, u srednjim školama, a samo manji dio njih ima privatne prakse. Isto, slično vrijedi i za liječnike i za socijalne radnike. I tu nije problem naći nadzornike koji nisu u direktnom sukobu interesa. HKPT s druge strane okuplja članove od kojih velika većina ima privatnu psihoterapijsku praksu i / ili predaje ili vodi psihoterapijske škole i de facto su jedni drugima direktna konkurencija u tržišnoj utakmici. Članovi HKPT-a iz čijih bi se redova regrutirali nadzornici, znači većinom rade u privatnim psihoterapijskim praksama i tu dolazimo do glavnog problema. U redovni nadzor i ocjenu 'stručnosti' te 'kakvoće i opsega isporučenih psihoterapijskih usluga' psihoterapeutu dolazi kolega / kolegica iz istog psihoterapijskog pravca u kojem radi i on (jer pripadnik drugog pravca ne može ocijeniti njegovu stručnost, kako god je definirali), a on / ona ima privatnu psihoterapijsku praksu, ne u istoj županiji ili gradu, već u istom ili susjednom kvartu. I ocjeni psihoterapeuta nedovoljno stručnim (jer nismo uspjeli definirati što je to adekvatna stručnost niti kako se određuje) ili mu nađe neki ozbiljan prekršaj pa napravi izvještaj i uputi ga HKPT-u. A HKPT može po tom izvještaju, u skladu s odredbama ovoga Zakona i svojim općim aktima izreći mjeru iz članka 34. stavka 1. podstavka 4. ovoga Zakona dok se uočeni nedostaci ne uklone: – mjera privremene zabrane obavljanja djelatnosti psihoterapije od mjesec dana do godinu dana. U tih godinu dana psihoterapeut ima izbor - raditi i dalje i riskirati kaznu od 10 do 50 tisuća kuna zato što se bavi djelatnosti psihoterapije bez prava da to radi ili da traži neki drugi posao. A njegovim klijentima je de-facto najbliža psihoterapijska praksa njegovog nadzornika. HKPT na temelju tog izvještaja može i izreći mjeru iz članka 34. stavka 1. podstavka 5. ovoga Zakona dok se uočeni nedostaci ne uklone: – prestanak prava na obavljanje djelatnosti psihoterapije i prestanak članstva Otprilike isti scenarij kao i ranije, ali tu se može i dodati ovaj stavak uz gore navedene; – odrediti obvezu dodatnog stručnog usavršavanja ovlaštenom psihoterapeutu odnosno ovlaštenom savjetodavnom terapeutu kod kojeg je utvrđena nedostatna stručna osposobljenost, što znači da psihoterapeutu možemo zabraniti rad, izbaciti ga iz komore i poslati na arbitrarno određeno dodatno školovanje koje traje nepoznato vrijeme i ima neku cijenu, dakle ima još i dodatni trošak. Na ovaj način mogu nadzornici, pripadnici jedne psihoterapijske škole unutar nekog psihoterapijskog pravca, utvrditi nedovoljnu stručnost diplomanata konkurentske psihoterapijske škole istog psihoterapijskog pravca i posljedično toj školi umanjiti kredibilitet ili je izbaciti iz poslovanja u potpunosti. A pravo žalbe nije predviđeno na provedeni redovni stručni nadzor u prijedlogu Zakona. Oštećeni može vjerojatno ići na Upravni sud, ali mora računati na 3-7 godina sudskog postupka i izgubljene godine profesionalne prakse. U psihoterapijskoj zajednici nije tajna da postoje narušeni odnosi između nekih škola istih psihoterapijskih pravaca, gdje su dojučerašnji partneri postali konkurenti. To su nezgodne situacije u kojima bi definitivno objektivnost nadzornika bila upitna. A da se sve to ne bi desilo po ovakvom scenariju, trebali bismo vjerovati da ćemo mi, članovi tijela HKPT-a (Upravni odbor, Etički odbor, Nadzorni odbor i ostali) s kojima su ostali psihoterapeuti bez funkcija u Komori, također u direktnoj konkurentskoj tržišnoj utakmici, napraviti pravilnik kojim će se svi navedeni rizici u potpunosti ili maksimalno anulirati. Naravno, uz nulti preduvjet da se uspijemo usuglasiti što je to dovoljan nivo stručnosti za svaki od 18 psihoterapijskih pravaca i na koji način će se provjeravati. Zbog svega navedenog, u ime HKPT-a apeliramo na zakonodavca da izmijeni postojeći članak 37. sukladno predloženom i omogući nam svima da navedene probleme izbjegnemo. Šteta bi bilo da ne iskoristimo priliku da uz malo dodatnog napora dotjeramo ovaj značajno unaprijeđen prijedlog Zakona u kojem su iznađena kvalitetna i inkluzivno kompromisna rješenja svih ostalih nedostataka iz trenutne verzije Zakona. | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezane uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 153 | Maja Petković | PRIJEDLOG, Članak 37. | Poštovani, slažem se s komentarima i prijedlozima gosp. Tomislava Senečića (komentar u dijelu zakona - 'PRIJEDLOG') vezanim uz predviđeni redovni stručni nadzor u smislu 'ocjene stručnosti' i 'kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. Ovako definiran prijedlog ne izgleda adekvatan i primjenjiv za područje psihoterapijske djelatnosti te otvara opasan prostor za diskriminatorno djelovanje kako je to vrlo precizno i dobro ilustrativno objašnjeno. Predlažem: 1. Izbacivanje iz Članka 37., stavka 4. dijelova teksta '…stručnosti..' te '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. te bio na taj način članak glasio: '(4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' ili 2. Ukidanje instituta redovnog nadzora i uvođenje isključivo instituta izvanrednog nadzora na pritužbu klijenta pri čemu nadležno tijelo HKPT formira povjerenstvo od tri člana za konkretnu potrebu, vodeći računa o izbjegavanju potencijalnog sukoba interesa osoba u povjerenstvu i nadzirane osobe. Dr.sc.Maja Petković, mag.rehab.educ., EABP | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezane uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 154 | Nataša Barolin Belić | PRIJEDLOG, Članak 37. | Poštovani, slažem se s komentarima i prijedlozima kolege Tomislava Senečića vezanim uz predviđeni stručni nadzor u smislu 'ocjene stručnosti' i 'kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. Sukladno tome predlažem: 1. Izbacivanje iz Članka 37., stavka 4. dijelova teksta '…stručnosti..' te '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. te bio na taj način članak glasio: '(4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' ili 2. Ukidanje instituta redovnog nadzora stručnosti te kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga te uvođenje isključivo instituta izvanrednog nadzora na pritužbu klijenta pri čemu nadležno tijelo HKPT formira povjerenstvo od tri člana za konkretnu potrebu, vodeći računa o izbjegavanju potencijalnog sukoba interesa osoba u povjerenstvu i nadzirane osobe. Nataša Barolin Belić Geštalt psihoterapeutkinja ECP, EAGT Članica Izvršnog odbora Komore psihoterapeuta | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezane uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 155 | Ivica Kranjčić | PRIJEDLOG, Članak 37. | Poštovani, slažem se s komentarima i prijedlozima gosp. Tomislava Senečića (komentar u dijelu zakona - 'PRIJEDLOG') vezanim uz predviđeni redovni stručni nadzor u smislu 'ocjene stručnosti' i 'kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. Ovako definiran prijedlog ne izgleda adekvatan i primjenjiv za područje psihoterapijske djelatnosti te otvara opasan prostor za diskriminatorno djelovanje kako je to vrlo precizno i dobro ilustrativno objašnjeno. Predlažem: 1. Izbacivanje iz Članka 37., stavka 4. dijelova teksta '…stručnosti..' te '…kakvoće i opsega izvršenih psihoterapijskih usluga'. te bio na taj način članak glasio: '(4) Stručni nadzor obuhvaća ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije.' ili 2. Ukidanje instituta redovnog nadzora i uvođenje isključivo instituta izvanrednog nadzora na pritužbu klijenta pri čemu nadležno tijelo HKPT formira povjerenstvo od tri člana za konkretnu potrebu, vodeći računa o izbjegavanju potencijalnog sukoba interesa osoba u povjerenstvu i nadzirane osobe. Ivica Kranjčić, Gestalt terapeut, EAGT, ECP | Djelomično prihvaćen | Odredbe Nacrta prijedloga Zakona vezana uz stručni nadzor izmijenjene su na način da „Stručni nadzor obuhvaća ocjenu usklađenosti u postupanju sa odredbama ovoga Zakona i drugim propisima, poštivanje standarda rada i smjernica koje je donijela Komora, ocjenu etičnosti obavljanja djelatnosti psihoterapije te primjerenosti uvjeta i sredstava za obavljanje djelatnosti psihoterapije“. |
| 156 | Lidija Karlović | PRIJEDLOG, Članak 38. | O mjerama koje Komora izriče nakon provedenog stručnog nadzora trebalo bi odlučivati upravnim aktom, odnosno rješenjem protiv kojeg je nužno osigurati pravnu zaštitu. | Nije prihvaćen | Odredbom članka 38. Nacrta prijedloga Zakona propisano je da na temelju izvješća o provedenom stručnom nadzoru Komora može izreći disciplinske mjere na način propisan Nacrtom Zakona. Protiv odluke disciplinskog tijela može se pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom. |
| 157 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 41. | Odredba čl.41. Zakona kojom se Komori dodijeljuje rok od godinu dana za usklađivanje Statuta i drugih općih akata s odredbama ovog Zakona je neprihvatljiva te bi dodijeljeni rok trebalo skratiti na 6 mjeseci, kako bi se što prije mogla regulirati i sva bitna pitanja za psihoterapiju kao djelatnost. | Nije prihvaćen | Rok od godinu dana predložen je jer se isto smatra realnim vremenom potrebnim za izradu svih općih akata Komore te usklađivanje s Nacrtom Zakona. |
| 158 | Savez psihoterapijskih udruga Hrvatske - SPUH | PRIJEDLOG, Članak 43. | Odredbu čl.43. Zakona, kojom se status «ovlaštenih» psihoterapeuta priznaje samo onima koji po važećem zakonu imaju taj status, potrebno je dopuniti na način da se doda novi stavak 2. sukladan intenciji izmjene Zakona i postojećem stanju, a koji glasi: Osim osoba navedenih u stavku 1. ovog članka, psihoterapeutom odnosno savjetodavnim terapeutom smatraju se članovi udruga članica SPUH-a, koji na dan stupanja ovog Zakona na snagu nisu upisani u Imenik psihoterapeuta odnosno savjetodavnih terapeuta, a bave se djelatnošću psihoterapije te u roku od 90 dana od stupanja na snagu ovog Zakona podnesu zahtjev za upis u odgovarajući Imenik Komore uz predočenje dokaza o završenom visokoškolskom obrazovanju, završenom psihoterapijskom školovanju u nekom od priznatih psihoterapijskih pravaca i izobrazbi iz propedeutike psihoterapije potrebnoj u psihoterapijskom pravcu u kojem su završile školovanje. | Nije prihvaćen | Pravo na obavljanje djelatnosti psihoterapije priznaje se savjetodavnom terapeutu i psihoterapeutu ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 6. Nacrta prijedloga Zakona |
| 159 | Marija Friedrich | PRIJEDLOG, Uz članak 2. | Poštovani. Potrebno je točno odrediti što se definira pod pojmom "rodna ravnopravnost". Budući da se u nekim odredbama definira ne samo muški i ženski rod, nego čitava paleta od preko pedeset različitih rodova, predlažem ovdje izmjenu u "Odredbom se definira spolna ravnopravnost". Ovakvo definiranje više nije podložno manipulacijama u tumačenju, a postigli smo što smo i htjeli: ravnopravnost muškaraca i žena. Marija Friedrich, dipl. inž. tekstilne tehnologije i dipl. kateheta | Nije prihvaćen | Sukladno odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata. U Nacrtu prijedloga Zakona rodna ravnopravnost propisana je odredbom članka 2. |