Izvješće o provedenom savjetovanju - SAVJETOVANJE O NACRTU PRIJEDLOGA ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Zorana Stevanović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad (koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD, pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka, ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana. Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne, odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostor-ni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
2 Udruga slijepih USKA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Ispred Udruge slijepih USKA ističem kako je Članak 54. st. 3. u suprotnosti s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
3 DOMAGOJ KRONSTEIN NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Sanja Žarković 03.11.2021 21:510 0 Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Gordana Dujmović 03.11.2021 21:330 0 Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Andrea Chircovici 03.11.2021 21:280 0 Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
4 Tanja Fabris NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
5 Sanja Žarković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
6 Gordana Dujmović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
7 Andrea Chircovici NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
8 Martina Kovačić Lesar NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
9 zeljka skrlec valjak NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam stav Komore soc.radnika "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati idugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
10 Vlatka Črnila NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
11 Genoveva Krsnik NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
12 SARA FRIŠČIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
13 Glorija Odobašić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
14 Dijana Miloš NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
15 Olja Družić Ljubotina NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U skladu s priopćenjem djelatnika Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu, članova Katedre za radno i socijalno pravo te Katedre za upravnu znanost Pravnog fakulteta u Zagrebu (https://www.pravo.unizg.hr/scsr/plus/vijesti_naslovna?@=8mae#news_838189) smatram sljedeće: Ukidanje pravne osobnosti centara za socijalnu skrb neće doprinijeti učinkovitom i djelotvornom ustroju i radu sustava socijalne skrbi jer na taj način dolazi do hipercentralizacije sustava socijalne skrbi, koji je ionako već značajno centraliziran. Na taj se način lokalnim i regionalnim vlastima oduzima mogućnost utjecaja na sustav socijalne skrbi, iako prema Zakonu o socijalnoj skrbi lokalne i regionalne vlasti imaju obveze financiranja određenih prava, kao što su, primjerice, pomoć za stanovanje, pučka kuhinja, smještaj beskućnika, dio troškova centara za socijalnu skrb, domova socijalne skrbi i dr. Daljnja centralizacija sustava nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, među ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi. Novim prijedlogom Zavod za socijalnu skrb nema nikakvih obveza prema jedinicama lokalne samouprave u smislu da podnosi izvješća, a niti su lokalne i regionalne vlasti zastupljene u upravnom vijeću novog zavoda. Evidentno se ovdje radi o promjeni ustroja po uzoru na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) koji također ima područne službe, urede i ispostave. No, sustavi socijalne skrbi i mirovinskog osiguranja djeluju na različitim načelima. Logično je da postoji jedinstvena i centralizirana administracija koja upravlja javnim programom mirovinskog osiguranja jer su načela, uvjeti i naknade mirovinskog osiguranja isti na cijelom teritoriju RH. I sustav socijalne skrbi mora imati određenu razinu standardiziranosti na cijelom području zemlje, međutim, centri za socijalnu skrb trebaju odgovoriti standardnim, ali i specifičnim potrebama građana lokalnih zajednica u kojima djeluju. Ukidanjem pravne osobnosti centara za socijalnu skrb dovedeno je u pitanje demokratsko načelo supsidijarnosti i pozicija centara kao ključnih institucija ne samo socijalne skrbi, već i socijalne države. Osim toga, osnivanje zavoda za socijalni rad nije u skladu s potrebama socijalnog rada u zajednici koji se treba razvijati na lokalnoj razini i što više decentralizirati. Razlog za promjenu ustroja i ukidanje pravne osobnosti centara obrazlaže se neučinkovitim upravljanjem i neujednačenim postupanjima. Nigdje nije jasno navedeno o kakvim se konkretnim neujednačenim postupanjima radi i što je eventualni uzrok takvog postupanja (nejasni zakonski propisi, izostanak podzakonskih akata, ustroj centara, nedostatna kontrola ministarstva ili nešto drugo). I u dosadašnjem ustroju ministarstvo je imalo dovoljno ovlasti da ujednači postupanja jer su centri bili odgovorni prema nadležnome ministarstvu, a ne prema lokalnoj samoupravi. Ukidanjem pravne osobnosti centara socijalne skrbi samo će se dodatno pogoršati javna percepcija socijalne skrbi, rast će nepovjerenje građana i usporit će se procesi unaprjeđenja djelatnosti. Potrebno je uzeti u obzir komparativna iskustva drugih zemalja u reformi sustava socijalne skrbi, posebice, na primjer, Slovenije koja je uspješno reformirala svoj sustav i s kojom dijelimo zajedničku povijest razvoja socijalne politike. Reforma sustava socijalne skrbi potrebna, ali ona ne smije biti ishitrena i nametnuta te protivna mišljenjima djelatnika, stručnjaka i istraživača. Reforma treba biti pažljivo pripremljena, temeljiti se na prethodno utvrđenim znanstveno-istraživačkim i analitičkim uvidima i realnim potrebama korisnika, te treba uključiti sve relevantne dionike koji djeluju u području socijalne skrbi i socijalne politike: od djelatnika i stručnjaka u sustavu socijalne skrbi, članova akademske zajednice do predstavnika lokalne i regionalne samouprave, organizacija civilnog društva i drugih zainteresiranih dionika. Samo tako cjelovito pripremljena reforma moći će odgovoriti razvojnim izazovima i doprinijeti razvoju zemlje. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
16 Maja Pavković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
17 TEA CVRTNJAK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
18 Domagoj Sušanj NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem sa komentarom Udruga obiteljskih domova od dana 29.10.2021 20:46 koji pobliže ukazuje na manjkavost nacrta prijedloga ovoga Zakona i tendenciju da se umjesto najavljene "transformacije" desi potpuno ukidanje svih pružatelja usluga koji nisu USTANOVE čime se krši pravo odabira, zanemaruju pružatelji usluga, njihovi djelatnici, njihove obitelji i investicije koje su se potencijalno desile a nisu se otplatile s čime moguće se potiče i "osobni bankrot" ili neka vrsta "ovršnih metoda" za sve one koji ne budu imali priliku i načina povratiti ulaganja, povratiti dugovanja,a samo zato što su pojedinci iz radne skupine zaključili kako postojeći oblici skrbi nisu opravdali očekivanja i svrhu!!! Postavljam Vam pitanje, Vama koji kreirate ovakve nacrte Zakona : Nije li Vas sram da iz udobnih fotelja, temeljem pojedinaca koji su kršili postojeće Pravilnike i Zakone ukidate djelatnost koja hrani mnoge, a jednim dijelom i Vas same ? Nije li Vas sram da onemogućujete potrebitima pravo na smještaj, na izbor?" Nije prihvaćen Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se reorganiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smještaja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kvalitetniju uslugu za korisnike. Alternativno, postoji i mogućnost da se obiteljski domovi s manjim brojem korisnika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomiteljstvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer postoje i mogućnost dodatnog ugovaranja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže.
19 IVANA SRB-MIŠČEVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa adekvatne resurse kao odgovor za smještaj trenutnih i budućih korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na način koji je adekvatan i koji im omogućuje dostojanstvenu starost. S obzirom na trenutnu demografsku i gospodarsku sliku u RH obiteljski domovi su budućnost jer je za zaposlenu obitelj u kojoj njeni članovi na poslu borave 10-12 sati dnevno, a u isto vrijeme imamo starenje populacije, briga za svoje najmilije postaje luksuz koje si ne može priuštiti. Javni domovi za starije osobe su nedovoljno kapacitirani i odavno ne mogu zbrinuti najranjiviju populaciju te bi i to trebalo dodatno zakonski obraditi. S osobnog stajališta, Obiteljski dom je u našem slučaju bio spas jer nudi kvalitetnu zdravstvenu skrb, ljudsku dimenziju i obiteljsku atmosferu za voljenu osobu kojoj želiš pružiti sve što zaslužuje u svojoj bolesti i starosti, ali nismo bili u mogućnosti pružiti tu brigu i zaštitu zbog 24.satne nemogućnosti za raspoloživost, a isto toliko potrebe za brigom, zdravstvenom i higijensko-dijetetskom zbrinjavanju. Nije prihvaćen Obiteljski domovi imaju izbor i rok prilagodbe od pet godina da se reorganiziraju u drugi pravni oblik, primjerice privatni dom te da na taj način nastave pružati uslugu smještaja još i većem broju korisnika, ali uz maksimalno poštivanje propisa i kvalitetniju uslugu za korisnike. Alternativno, postoji i mogućnost da se obiteljski domovi s manjim brojem korisnika preregistriraju i nastave pružati socijalnu uslugu smještaja kao udomitelji sukladno Zakonu o udomiteljstvu. Svi korisnici će biti zbrinuti, jer postoje i mogućnost dodatnog ugovaranja smještajnih kapaciteta kod već postojećih pružatelja usluga u mreži ili novih ugovaranja s pružateljima usluga izvan mreže
20 Marijana Kletečki Radović NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentare Hrvatske komore socijalnih radnika koji glase: Predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće se postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
21 Valentina Crnjaković Vuković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Moj osobni komentar vezan uz potrebne reforme u sustavu socijalne skrbi, a nakon više od 10 godina rada u navedenom sustavu smatram da imam legitimno pravo o navedenom govoriti – smatram da potrebne reforme trebaju ići u smjeru jačanja pozicije Centara za socijalnu skrb u lokalnoj zajednici, Centre treba kapacitirati i jačati socijalni rad u zajednici, jačati ulogu i sudjelovanje Centra u kreiranju socijalnih politika u lokalnoj zajednici jer svaka lokalna zajednica je jedinstvena, svaka obitelj i svaki korisnik je jedinstven sa svim svojim specifičnim potrebama i snagama. Nikako ne podržavam ukidanje Centara. U djelatnosti socijalne skrbi nužan je individualni pristup i dostupnost resursa i usluga, svaka lokalna zajednica bi trebala imati dovoljno resursa za smještaj npr. starih i nemoćnih i djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, svaka lokalna zajednica bi trebala moći odgovoriti na potrebe svakog svog člana. Bez osiguravanja dovoljno resursa i potrebnih socijalnih usluga nema napretka u sutavu socijalne skrbi te reforme neće doprinjeti našim korisnicima. Ovdje moram naglasiti da se često osjećam frustrirano i nemoćno kao i moji korisnici jer ih nemam gdje uputiti, jer od njih očekujem promjene, a ne mogu im pružiti niti resurse niti alate da promjene zaista i ostvare i tako u krug. Ako imamo roditelje slabih roditeljskih kapaciteta čiji odgojni posstupci su loši nedoslijedni i na kraju štetni za njihovu djecu onda sa tim roditeljima moramo intenzivno raditi kako bi uvidjeli štetnost svojih postupaka, educirati ih i podržati ih u promjenama vlastitog ponašanja. Tu nije dovoljno izricanje mjere stručne pomoći i potpore, tim rodteljima su potrebne edukacije, škola za roditelje, individualni i grupni rad – a gdje to imamo- koliko Centra u RH ima kamo uputiti roditelje - to je samo jedan primjer. JAČANJE CENTARA ZA SOCIJALNU SKRB I JAČANJE NJIHOVE POZICIJE U LOKALNOJ ZAJEDNICI I KREIRANJU SOCIJALNE POLITIKE U LOKALNOJ ZAJEDNICI, SOCIJALNI RAD U ZAJEDNICI, DOSTUPNOST SOCIJALNIH USLUGA, DOVOLJAN BROJ STRUČNJAKA KOJI ĆE RADITI SA KORISNICIMA I KOJI ĆE IMATI DOVOLJNO RESURSA KAKO BI ODGOVORILI NA KONKRETNE POTREBE KORISNIKA JEIDINO MOGU DOPRINJETI ZADOVOLJSTVU KORISNIKA I OSJEĆAJU SOCIJALNE SIGURNOSTI. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
22 Andreja Peršin Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
23 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI S obzirom na važnost ove reforme za najranjivije članove našeg društva, kao i na velik interes stručne javnosti i značajan broj komentara koji pristiže ili je pristigao u e-savjetovanje, predlažemo da resorno ministarstvo osigura široku javnu raspravu, koja osim e-savjetovanja, uključuje i druge oblike savjetovanja, poput javnih rasprava i radnih sastanaka s ključnim dionicima. Kako je institucija pučke pravobraniteljice u svojim godišnjim izvješćima i pojedinačnim predmetima kroz godine dala više preporuka radi poboljšanja određenih članaka ZSS ili uvođenja novih, često uz odgovore bivših ministarstava nadležnih za poslove socijalne skrbi da će se iste razmotriti prilikom donošenja novoga ZSS, ovom ćemo prilikom ponoviti i naše ranije preporuke, pri čemu su neke sada izmijenjene ili drugačije formulirane, a naravno mišljenje obuhvaća i cijeli niz novih prijedloga, formuliranih s obzirom na tekst Nacrta prijedloga. Nastavno, navodimo načelno mišljenje na tekst Nacrta prijedloga te dajemo svoje komentare uz pojedinačne članke. Načelno Donošenje nacrta prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi treba promatrati u kontekstu Ustavnog opredijeljenja RH kao socijalne države, kao i odredbu Ustava RH prema kojoj slabim, nemoćnim i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama država osigurava pravo na pomoć za podmirenje osnovnih životnih potreba. Istovremeno, u skladu s čl. 11. Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kojeg je RH ratificirala, države priznaju svakome pravo na životni standard koji odgovara njemu i njegovoj obitelji, uključujući odgovarajuću prehranu, odjeću i stanovanje, kao i pravo na neprekidno poboljšanje životnih uvjeta. Nadalje, Europski stup socijalnih prava putokaz je prema jakoj socijalnoj Europi, koji uključuje i poglavlje o socijalnoj sigurnosti. Pri tome je osobito važno dobro identificirati osobe odnosno skupine kojima RH kao socijalna država treba pomoći, pri čemu treba krenuti od podataka. Kao ključne podatke za razumijevanje važnosti i opsega ovog zakona početno navodimo da je prema posljednjim dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, onima za 2019., u RH čak 18,3% osoba u riziku od siromaštva, dok je 23,3% osoba bilo u riziku od socijalne isključenosti. Pri tom, u posebno su teškoj situaciji starije osobe (30,1%), naročito one koje žive u samačkim kućanstvima (50,3%) te obitelji s više djece (25,6%). Dodatno, Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi donosi se u periodu kada smo suočeni s posljedicama potresa, ali i kad se sve značajnije osjećaju socioekonomske posljedice pandemije bolesti COVID-19, što je posebice važno u kontekstu korisnika sustava socijalne skrbi, koji su najranjiviji članovi našeg društva. Kao što godinama ukazujemo kroz godišnja izvješća, upravo je dobro organizirani sustav socijalne skrbi, usmjeren na korisnike i s odgovarajućim kapacitetima, ključan kao i usluge koje moraju biti dostupne svim građanima, posebice onima koji žive u ruralnim i izoliranim područjima i na otocima, a naknade bi trebale osigurati značajnije smanjenje siromaštva ili omogućiti izlazak iz siromaštva. Istovremeno, sustav socijalne skrbi u fokusu je najčešće kad se dogodi neka tragedija. Stoga, predloženi Nacrt prijedlog Zakona treba promatrati i kao odgovor na potrebne promjene na koje u tim situacijama ukazuju svi ključni dionici, uključujući i pučku pravobraniteljicu. Jedan od ciljeva koji se želi postići reformom sustava socijalne skrbi i ovim prijedlogom zakona jest, između ostalog, i ujednačavanje prakse centara socijalne skrbi. Naime, kao što smo ukazivali u prijašnjim godišnjim izvješćima, jedan od problema s kojim su se suočavali korisnici sustava socijalne skrbi bilo je različito tumačenje propisa od strane djelatnika CZSS-a. Stoga je tim važnije da odredbe ovog Zakona budu maksimalno precizno sročene, a obrazloženje zakona bude takvo da objašnjava pojedine odredbe kako bi omogućilo ispravno tumačenje i primjenu Zakona. Trenutno obrazloženje Nacrta prijedloga samo prepričava sadržaj pojedinih odredbi, ali ih ne pojašnjava. Tako sročeno obrazloženje ne doprinosi prevenciji eventualnih nedoumica vezano uz primjenu, učinak i djelovanje pojedinog instituta te ne doprinosi njihovoj ujednačenoj primjeni. Stoga predlažemo doraditi navedeno obrazloženje na način da se njime pojasne ponuđena zakonska rješenja. Nadalje, trenutačno CZSS imaju oko 145 javnih ovlasti što ukazuje na složenost poslova koje obavljaju, ali i mnogostrukost uloga stručnih radnika, što dugoročno dovodi do nedovoljne usmjerenosti na potrebe korisnika te smanjenje kvalitete rada u CZSS. Stoga je nužno njihovo rasterećenje u smislu smanjenja ovlasti i nadležnosti u stvarima koje nisu u najužoj vezi sa sustavom socijalne skrbi. Nažalost, nacrtom prijedloga Zakona propuštena je prilika za takvo rasterećenje, s obzirom je to učinjeno samo u odnosu na jednu naknadu - naknadu do zaposlenja. Istovremeno, prijedlog Zakona uvodi jednu novinu, odnosno bitnu statusnu promjenu CZSS, njihovim pripajanjem Hrvatskom zavodu za socijalni rad, što predstavlja snažnu centralizaciju sustava. Pri tome, u javnosti, uključujući i u komentarima na prijedlog Zakona u e-savjetovanju, struka argumentira otpor takvoj organizaciji sustava, pa je o tome nužno nastaviti razgovarati i nakon završetka ovog savjetovanja, kako sa strukom, tako i s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti. Naime, kroz višegodišnje obilaske županija, gradova i općina i posjete centrima za socijalnu skrb u tim područjima svi sugovornici isticali su nam važnost jačeg uključivanja centara za socijalnu skrb u život lokalne zajednice u preveniranju siromaštva i socijalne isključenosti. Stoga je svakako nužno i kroz najavljenu reformu osigurati njihov utjecaj u kreiranju lokalnih programa, posebno u odnosu na specifičnosti određenih jedinica lokalne samouprave jer nemaju sve iste potrebe, niti su u njima jednako razvijene socijalne usluge, što najbolje oslikavaju karte siromaštva koje je izradilo Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU uz podršku Svjetske banke. Nadalje, nacrtom prijedloga Zakona uvodi se i Povjerenstvo za pritužbe, koje bi trebalo pridonijeti boljoj zaštiti korisnika u sustavu socijane skrbi. Ideja uvođenja svojevrsnog građanskog nadzora može biti pozitivna, jer se njime otvara put preispitivanju postojećih rješenja, što je korisno i potrebno, a sam građanski nadzor može doprinositi povjerenju građana u rad institucija. Pri tome ističemo kako je pri uspostavi ovakvog mehanizma nužno uzeti u obzir postojeće mehanizme. Tu prvenstveno mislimo na pučku pravobraniteljicu, koja djeluje temeljem utvrđenih mandata Ustavom i zakonima RH, ali i posebne pravobraniteljice koje djeluju temeljem mandata utvrđenih zakonima, a uključuju i područje socijalne skrbi. Stoga je posebno važno pri izradi Poslovnika o radu Povjerenstva osigurati da ne dođe do nejasnoća u njihovom postupanju u odnosu na postojeće institucije, kako bi se izbjegla pravna nesigurnost za korisnike sustava. Istovremeno ističemo kako je nužno osmisliti funkciju Povjerenstva te dobro regulirati način izbora i kriterije stručnosti temeljem kojih se odabiru stručnjaci, o čemu pišemo kasnije u kontekstu pojedinih članaka koji se odnose na rad Povjerenstva.Također ističemo da ukoliko se želi provesti reforma sustava te ga nakon toga nastaviti poboljšavati, bilo bi dobro uvesti redovite razmjene i konzultacije različitih dionika: tog Povjerenstva, stručnih udruga i komora, nevladinih udruga, akademskih stručnjaka i pravobraniteljskih institucija te ministarstva, jer jedino konstruktivnom razmjenom stručnih znanja i iskustava različitih dionika koji postupaju svaki iz svojeg mandata, može doći do pravog, dugotrajnog i funkcionalnog unapređenja sustava. Ukazujemo i na propuštanje prilike da se definira pojam energetskog siromaštva, kao i definiranja kriterija i prava oko energetskog siromaštva imajući u vidu ne samo ekstremno siromaštvo odnosno razinu prihoda, već i udio rashoda za različite vrste energije/energenata (električnu energiju, plin, toplinsku i sl.) u ukupnom prihodu kućanstva, potom i energetsku učinkovitost domova, ovisnost o elektroničkoj opremi za održavanje zdravlja, o dobi, a moguće i drugim kriterijima karakterističnim za određene osjetljive skupine. Naime, zbog strogih cenzusa trenutno je tek 7% osoba u riziku od siromaštva obuhvaćeno ZMN uz koju se veže i naknada za ugroženog kupca energenata (dalje: NUKE), kao i naknade za troškove stanovanja i ogrjev, a potrebe za pomoći su daleko šire. Također, trebalo bi uspostaviti sustav mjerenja i praćenja energetskog siromaštva. I na kraju, ukazujemo na potrebu da se zakonski uredi smještaj korisnika na odjele u domovima socijalne skrbi, koje oni ne mogu napustiti svojom voljom (zaključani odjeli). Naime, korisnicima koji boluju od Alzheimerove demencije ili drugih demencija, radi težine njihovih smetnji u svakodnevnom funkcioniranju koje su uzrokovane bolešću, često je potreban smještaj na odjel koji je zaključan odnosno koji omogućava nadzor kretanja (sigurnosne brave za zatvaranje na prozorima; sigurnosna vrata na ulazu u smještajnu jedinicu i sl.), što predstavlja ograničavanje slobode kretanja. To trenutačno nije zakonski uređeno i postojeća situacija može biti u suprotnosti sa čl. 5. EKLJP i čl. 16. Ustava RH, jer se tu de facto radi o lišenju slobode bez zakonske osnove. Nigdje u postojećem ZSS se ne predviđa smještaj bez suglasnosti korisnika (nije predviđen ni u ovom Nacrtu prijedloga), a suglasnost skrbnika ne može se smatrati pristankom na smještaj ako se korisnik tome protivi. Dakle, prema postojećoj situaciji, osoba može, bez zakonske osnove, godinama živjeti u uvjetima u kojima se ograničava sloboda kretanja, bez mogućnosti napuštanja ustanove, a ponekad joj se čak, zbog nedostatka osoblja, ne omogućava ni izlazak. Na to smo ukazali u Izvješću za 2017. godinu (preporuka broj 218.), no nadležno ministarstvo za poslove socijalne skrbi ništa nije poduzelo kako bi se ovo područje odgovarajuće zakonski uredilo te stoga ovom prilikom ukazujemo na potrebu da se ovo zakonski uredi. Primljeno na znanje Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
24 GORDANA KOBAC NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
25 Josipa Galić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
26 Rehabilitacijski centar za stres i traumu NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Nacrt prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi, na žalost, ukazuje na to da neće doći do dugo očekivanih i neophodnih promjena u sustavu socijalne skrbi, osobito vezano za POVEĆANJE DOSTUPNOSTI, OBUHVATA I KVALITETE SOCIJALNIH USLUGA, kao jednog od tri stupa socijalne skrbi i jedinog koji ima ulogu podržati i olakšati osobni rast i razvoj svakog pojedinca u skladu sa svojim potencijalima. Smatramo neophodnim da se zakonski prijedlozi koji će utjecati na osnovne životne uvjete i zadovoljavanje potreba, kvalitetu života, dobrobit te socijalnu uključenost brojnih izrazito osjetljivih pojedinaca i skupina, razvijaju kroz otvoreni i široki dijalog s dionicima: socijalnim partnerima, akademskom zajednicom, strukovnim udruženjima, organizacijama civilnog društva te posebno s predstavnicima korisničkih skupina, što kod ovog prijedloga Zakona nije bio slučaj, iako se dugo najavljivao te je za to bilo dovoljno vremena. Smatramo također neophodnim da se prijedlog ovako važnog zakona temelji na dokazima. Iz ovog prijedloga nije vidljivo na kojim izvještajima, analizama i/ili istraživanjima se temelje identificirani problemi te predložena rješenja. Prijedlog Zakona o socijalnoj skrbi kao jednu od prepoznatih potreba, na koju ima namjeru odgovoriti, navodi da socijalne usluge, kako su definirane u “mreži socijalnih usluga”, ne odgovaraju sadašnjim potrebama. Ovo je razumljivo jer su potrebe i inače promjenjive, ne samo protokom vremena već i vezano za izazove u različitim lokalnim zajednicama. S tim u vezi u ocjeni stanja navodi se da je „potrebno (…) pristupiti redefiniranju socijalnih usluga, razvoju novih usluga i povećati RAVNOMJERNU DOSTUPNOST SOCIJALNIH USLUGA na području Republike Hrvatske. U svrhu radne aktivacije i socijalne integracije dugotrajno nezaposlenih radno sposobnih korisnika zajamčene minimalne naknade i prevencije sve prisutnijeg nasilničkog ponašanja POTREBNO JE UVOĐENJE NOVIH SOCIJALNIH USLUGA.“ Smatramo da prijedlog Zakona ne odgovara adekvatno na potrebu povećanja i ravnomjerne dostupnosti socijalnih usluga, kao i na potrebu veće raznovrsnosti socijalnih usluga, iz sljedećih razloga: 1. Predložene organizacijske promjene, odnosno osnivanje Zavoda za socijalni rad sa Središnjom službom, područnim službama, područnim uredima i ispostavama nisu u skladu s Nacionalnom razvojnom strategijom u kojoj se navodi da će se „ojačati (…) uloga centara za socijalnu skrb kao KLJUČNIH AKTERA U SOCIJALNOJ POLITICI i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju RADI RAZVOJA I DOSTUPNOSTI POTREBNIH SOCIJALNIH USLUGA U LOKALNOJ ZAJEDNICI.“ Pozdravljamo, i smatramo važnim stručnim i organizacijskim iskorakom, razdvajanje preventivnih, savjetodavnih i tretmanskih uloga sustava socijalne skrbi od mjera socijalne kontrole. Međutim, iz prijedloga Zakona da se zaključiti da će se jačati kontrolna uloga koja će biti široko rasprostranjena kroz sadašnju mrežu CZSS-a, samo što će biti hijerarhijski centralizirana kroz Zavod za socijalni rad, a preventivna, savjetodavna i tretmanska uloga će se provoditi kroz skromnu mrežu od 21 Obiteljskog centra (u županijskim središtima). To je u suprotnosti s ciljem povećanja dostupnosti i svih ostalih načela navedenih u člancima 4. do 14. prijedloga Zakona. Radi povećanja dostupnosti socijalnih usluga u cilju rane identifikacije i prevencije rizika te podrške u njihovom prevladavanju, potrebno je upravo jačati ovu ulogu postojeće mreže CZSS-a, što u ovom prijedlogu nije slučaj. Dodatno, prekomjernim „usitnjavanjem“ stručnih postupaka koji su u ovom prijedlogu Zakona nazvane socijalnim uslugama, te pretjeranim i nepotrebnim administriranjem i dopisivanjem putem rješenja, uputnica i zaključaka, opravdano je očekivati da se korisnicima u praksi oteža pristup socijalnim uslugama. 2. Nacionalna razvojna strategija navodi da će se „radi dovršetka procesa deinstitucionalizacije, …. dodatni napori usmjeriti prema RAZVOJU I JAČANJU SOCIJALNIH USLUGA U ZAJEDNICI I USLUGA PODRŠKE OBITELJIMA i preusmjerit će se odgovarajuće financiranje, sve uz pomoć organizacija civilnog društva kao važnog dionika tih procesa.“ I u Ocjeni stanja uz ovaj prijedlog Zakona navodi se potreba za redefiniranjem socijalnih usluga i razvojem novih socijalnih usluga. Sam prijedlog Zakona, međutim, nastavlja praksu popisivanja socijalnih usluga, za što nije dato utemeljenje u znanstvenoj i stručnoj literaturi, odnosno nije jasno iz kojih razloga se 15 usluga/aktivnosti pobrojanih u čl. 73 smatra socijalnim uslugama, a druge aktivnosti/usluge koje ispunjavaju svrhu „ prepoznavanja, sprječavanja i rješavanja problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihovog života“ se ne smatraju socijalnim uslugama. Europska komisija u Communication on Social services of general interest in the European Union (COM (2006) 177) o socijalnim uslugama, koje su relevantne za ovaj prijedlog Zakona, govori kao o osobnim socijalnim uslugama, koje se izravno pružaju osobi i predstavljaju prilagođenu pomoć za olakšavanje socijalnog uključivanja i zaštite temeljnih prava. To su a) usluge podrške onima koji se suočavaju s osobnim izazovima i krizama (poput nezaposlenosti, ovisnosti, obiteljskih kriza), b) usluge koje osiguravaju potpuno socijalno uključivanje i uključivanje u tržište rada, c) aktivnosti integracije osoba s dugotrajnim zdravstvenim teškoćama ili invaliditetom i d) usluge socijalnog stanovanja za građane u nepovoljnom položaju. Europska socijalna mreža - ESN (u kojoj je MROSP članica) ove usluge odre]uje kao usluge personalizirane podrške s ciljem zaštite temeljnih prava korisnika i poticanja njihove socijalne uključenosti i namijenjene su pojedincima i obiteljima koji se suočavaju s osobnim izazovima i krizama koji su prijetnja zdravlju, dobrobiti te socijalnoj i radnoj uključenosti. Smatramo da se i u Zakonu o socijalnoj skrbi socijalne usluge trebaju odrediti temeljem svrhe koju trebaju ispuniti. Njihovo nabrajanje (koje isključuje ostale vrste i modalitete stručnih aktivnosti iste svrhe) neće ispuniti svrhu povećanja dostupnosti, već će otežati/spriječiti prilagođavanje socijalnih usluga specifičnim potrebama korisnika, karakteristikama i potrebama zajednica u kojima korisnici žive i neće pogodovati socijalnim inovacijama, koje su jedno od proklamiranih načela u ovom zakonskom prijedlogu. O tome da je potrebno socijalne usluge odrediti temeljem svrhe koju trebaju ispuniti može se zaključiti i iz opisa pojedinih usluga u ovom prijedlogu Zakona: a) usluga savjetovanja „potiče korisnika na razvoj novih mogućnosti sagledavanja životne situacije sa svrhom prevladavanja teškoća, stvaranja uvjeta za očuvanje i razvoj osobnih mogućnosti te odgovornog odnosa pojedinca prema samom sebi, obitelji i društvu“ b) usluga psihosocijalnog savjetovanja „pomaže korisniku otkloniti teškoće u funkcioniranju u različitim područjima života s naglaskom na ponašajne, emocionalne, interpersonalne, socijalne, obrazovne, razvojne i organizacijske aspekte života.“ c) usluga socijalnog mentorstva „pomoć usmjerena jačanju njegovih (korisnikovih/cinih op.a.) snaga i sposobnosti za uspješnije rješavanje nepovoljnih životnih prilika i bolju integraciju u zajednicu u kojoj živi.“ Sve ove usluge imaju svrhu osobama koje se suočavaju s teškoćama i preprekama u osobnom i interpersonalnom funkcioniranju olakšati prevladavanje aktualnih teškoća i jačati njihove osobne kapacitete za uspješnije (samostalno) suočavanje s budućim izazovima. Glavne razlike u prijedlogu Zakona vide se iz toga kojem korisniku/ci se usluga pruža, u kom opsegu/intenzitetu se pruža i koji pružatelj (profil stručnjaka) pruža tu uslugu. Popisivanje i prekomjerno normiranje socijalnih usluga neće doprinijeti njihovoj većoj dostupnosti, odnosno većem broju pružatelja u lokalnim zajednicama. Neće tome doprinijeti ni preimenovanje Centara za socijalnu skrb u područne službe, urede i ispostave. Ono što se s razlogom može pretpostaviti je da će stručni radnici Zavoda, odnosno njegovih ogranaka, korisniku/ci priznavati odnosno upućivati ga/ju na onu vrstu usluge koja je dostupna, ukoliko je uopće dostupna. Time će i dalje u nepovoljnom položaju biti korisnici iz ruralnih sredina, gradova i općina ispod prosjeka razvijenosti te iz potpomognutih područja, u odnosu na korisnike koji žive u sredinama s većim brojem pružatelja raznovrsnih socijalnih usluga. Upućujemo na rezultate nacionalne studije o dostupnosti socijalnih usluga (Knezić, D. & Opačić, A. (2021). Dostupnost socijalnih usluga u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Rehabilitacijski centar za stres i traumu / Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu) u kojoj je utvrđeno da većina socijalnih usluga, uključujući i one koje su pobrojane u čl. 73, nisu adekvatno dostupne u lokalnim zajednicama u Hrvatskoj, a posebno su nedostupne upravo u onim zajednicama u kojima, prema razvojnim obilježjima i stopama siromaštva i socijalne isključenosti, su najpotrebnije. Podržavamo komentar Hrvatske komore socijalnih radnika da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče, jer nije usklađen s Nacionalnom razvojnom strategijom, te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu. Nakon toga potrebno je pristupiti izradi novog Zakona o socijalnoj skrbi u dijalogu i suradnji sa strukovnim udrugama, Komorama, akademskom zajednicom, socijalnim partnerima i organizacija civilnog društva, posebno onima koje su predstavnici korisničkih skupina. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
27 Marija Alfirev NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Predloženi zakon, osim što predstavlja "udar" na stručne radnike centara za socijalnu skrb putem sveopće i potpune centralizacije, ne donosi željenu reformu sustava socijalne skrbi i podizanja kvalitete socijalnih usluga i time povećanja kvalitete života pojedinca. Stoga podržavam komentare strukovnih komora i udruga, a posebno prijedlog da se povuče nacrt zakona i vrati na ponovnu izradu. U ovom nacrtu nema konkretnih odredbi kojima bi se omogućio neovisan život osoba s invaliditetom u zajednici. Izostali su mjere i mehanizmi koji bi trebali osigurati izjednačavanje mogućnosti u skladu sa svim važećim i prihvaćenim deklaracijama i strategijama. Pa tako nema odredbi o osobnoj asistenciji niti o inkluzivnom dodatku, a osobna invalidnina ograničena je prihodovnim cenzusom. Stoga, teško da se može govoriti o zakonu koji će potrajati i kvalitetno odgovoriti na potrebe građana. Nije prihvaćen Usluga osobne asistencije i inkluzivni dodatak biti će uređeni zasebnim propisom. S obzirom na planirane aktivnosti Zakona o inkluzivnom dodatku u pogledu objedinjavanja prava iz sustava socijalne skrbi prava djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom biti će cjelovitije uređena istim.
28 Katarina Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
29 Helena Kukec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
30 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Obiteljski domovi su nastali kao potreba da se riješi problem starijih i nemoćnih osoba koje imaju potrebu sa kvalitetnom skrbi. Obiteljske domove ne treba ukidati, nego treba raditi na povećanju kvalitete za korisnike i kvalitetnu kontrolu uvjeta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru
31 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavamo komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. ALISA DUJMOVIĆ 03.11.2021 14:550 0 Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
32 Udruga za unapređenje kvalitete življenja "LET" NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da je predložena centralizacija sustava socijalne skrbi u suprotnosti s deklariranim ciljevima decentralizacije i socijalnog rada u zajednici te podupiremo stavove stručnjaka iz sustava socijalne skrbi. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
33 Mirjana Rukavina NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara dodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
34 Ana Opačić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
35 ZAJEDNICA SAVEZA OSOBA S INVALIDITETOM HRVATSKE - SOIH NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Predlaže se da se procedura ostvarivanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu za radno sposobne osobe prenese na Hrvatski zavod za zapošljavanje. Nije prihvaćen Navedeno nije predviđeno. Naime, u postupku priznavanja prava na zajamčenu minimalnu naknadu, stručni radnik procjenjuje postojanje rizika u kućanstvu te potrebu intervencije drugih stručnih cjelina i/ili pružatelja usluga u lokalnoj zajednici.
36 Antonija Rimanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. ALISA DUJMOVIĆ 03.11.2021 14:550 0 Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
37 Ljiljana Ban NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
38 Tanja Blagonić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
39 ALISA DUJMOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
40 DENIS VELIMIROVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
41 Ana Dokmanić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
42 IVANA CANJAR NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
43 LIDIJA RAJKOVIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
44 VESNA TEK NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi (u daljnjem tekstu: Nacrt) i sa samom svrhom osobne invalidnine (zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice). Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Naime, ovakvim postupanjem osobe s invaliditetom isključuju se s tržišta rada, onemogućeno im je sudjelovanje u društvu, minorizira se njihovo participiranje i „stišava“ njihov glas te se smanjuje njihov utjecaj u društvu. Dapače, ovo je postupak kojim se osobe s invaliditetom želi dodatno izolirati, onemogućiti njihovo sudjelovanje u zajednici, „zaključati u podrum“ i zabraniti sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču njih samih. A da li je sljedeći korak da će netko, u ime njihove dobrobiti, baciti ključ? Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
45 Magdalena Tomić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
46 Valentina Menger NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
47 TOPIĆ NADA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Slažem se i u potpunosti podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
48 Milena Poturiček NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
49 IVANKA JOP NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika koji glasi: Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
50 Tihana Šipek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
51 Karolina Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
52 Slavica Dikšić Trupina NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem s primjedbama i komentarima HKSR: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
53 Tamara Petrc NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
54 Melita Horvat NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem s primjedbama i komentarima HKSR: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
55 Nela Pamuković NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U POTPUNOSTI SE SLAŽEM SA CJELOKUPUNIM KOMENTAROM HRVATSKE KOMORE SOCIJALNIH RADNIKA!!! OVO NIJE REFORMA NEGO BLEFORMA!!! Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
56 Silvija Hinek NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
57 Tim za udomiteljstvo CZSS Varazdin NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
58 Gordana Sudec NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem s primjedbama i komentarima HKSR: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
59 ANA DRNASIN BADOVINAC NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam komentar Hrvatske komore socijalnih radnika i Hrvatske udruge socijalnih radnika. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
60 Jelena Pereša NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
61 MIRNA PAŠALIĆ KATIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem s primjedbama i komentarima HKSR: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
62 GRAD ZAGREB NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da je predložena centralizacija sustava socijalne skrbi u suprotnosti s deklariranim ciljevima decentralizacije i socijalnog rada u zajednici te podupiremo stavove kolegica i kolega iz sustava socijalne skrbi. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisnicima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Nova organizacija sadašnjih centara za socijalnu skrb, a budućeg Zavoda odnosi se na isključivo na organizacijsku centralizaciju i ustroj na način da bi središnja služba Zavoda preuzela obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih poslova, upravljanje i prijavu na EU fondove i dr. poslove. Na taj način bi se rasteretili stručnjaci koji sada rade u centrima za socijalnu skrb dijela poslova, čime bi se smanjilo opterećenje i jačao stručni rada i kvaliteta usluge prema krajnjim korisnicima. Napominjemo da će korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. U suradnji sa županijama Zavod za socijalni rad sa područnim službama sudjelovati će u socijalnom planiranju kako bi se osigurala dostupnost i razvoj usluga u skladu sa svim specifičnostima, a osobito u nerazvijenim područjima gdje usluge nisu dostupne u dovoljnoj mjeri, a socijalni planovi županija biti će temelj za razvoj mreže usluga i ugovaranje.
63 Kristina Urbanc NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
64 Kristina Duvančić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam ono što je navela Hrvatska komora socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
65 CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB HRVATSKA KOSTAJNICA NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
66 MARTA RADOŠ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Podržavam ono što je navela Hrvatska komora socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
67 Nada Bartolić Paulišić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem i podržavam sljedeći komentar Hrvatske komore socijalnih radnika: "Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
68 Iva Radić NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
69 JOSIPA STANEŠIĆ NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Članak 54. st. 3. u suprotnosti je s člankom 52. Nacrta prijedloga zakona o socijalnoj skrbi i sa samom svrhom osobne invalidnine koja za svrhu ima zadovoljavanje životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice i izjednačavanje osoba s invaliditetom. Navedenim člankom osobe kod kojih je utvrđen IV. stupanj težine oštećenja diskriminiraju se u odnosu na osobe kod kojih je utvrđen III. stupanj težine oštećenja obzirom da za ostvarivanje doplatka za pomoć i njegu nije propisan prihodovni cenzus. Osim toga osobe s najtežim oblikom invaliditeta stavljaju se u bitno teži položaj nego ostali korisnici sustava socijalne skrbi, obzirom da je Nacrt usmjeren ili bi trebao biti usmjeren na poboljšanje kvalitete života korisnika. Iz Nacrta je razvidno da se osobe s najtežim oblikom invaliditeta jedine stavljaju u teži položaj nego do sada, čime je povrijeđen čl. 58. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, a protivan je i Nacionalnoj strategiji izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom i UN Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom IV. razine težine oštećenja diskriminirane su, stavljene u nepovoljniji položaj a sve vrednote i načela koja su istaknuta međunarodnim dokumentima- izjednačavanje mogućnosti, socijalna integracija i uključivanje na tržište rada- dovedene su u pitanje. Propisivanjem članaka 53. i 54. Republika Hrvatska kao država stranka – potpisnica Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, oglušila bi se na preporuku Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom iznesenu u točki 44. Zaključnih napomena o inicijalnom izvješću Republike Hrvatske u kojoj se „preporučuje da se naknade usmjerene ublažavanju povećanih troškova uzrokovanih invaliditetom počnu temeljiti na procjeni potreba pojedinca za podrškom, a prestane ih se vezivati uz bilo kakvu vrstu provjere dohotka“ (Izvor: https://undocs.org/en/CRPD/C/HRV/CO/1). Nadalje, ako članak 54. st. 3. stupi na snagu, razumno je očekivati pokretanje velikog broja postupaka preispitivanja pretpostavki za utvrđivanje prava na osobnu invalidninu po službenoj dužnosti, čime će se nerazmjerno povećati troškovi te će se opteretiti cijeli sustav socijalne skrbi (koji će biti ionako preopterećen usklađivanjem s novim zakonom). Ako doista Zakon o inkluzivnom dodatku bude donesen do kraja sljedeće godine, kako je najavilo Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, isti korisnici koji prođu postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu, morat će proći i postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak, čime će se isti ti troškovi udvostručiti. Zaključno, ne postoji niti jedna pravna, financijska niti logična osnova prema kojoj bi uvođenje prihodovnog cenzusa bilo opravdano. Naime, time se demotivira osobe s najtežim oblicima invaliditeta da rade i da se uključuju u zajednicu te ih se istovremeno potiče na umirovljenje. Dakle, „uštede“ koje se pokušavaju dobiti u sustavu socijalne skrbi predstavljat će troškove mirovinskog sustava, što znači da država ovakvim izmjenama nije dobila ništa, a osobe s invaliditetom ostaju na marginama društva. Isključivanjem s tržišta rada osobe s invaliditetom se višestruko dovodi u težak i diskriminirajući položaj, jer je dobro poznato da osobama s invaliditetom zapošljavanje, osim rješavanja egzistencijalnih pitanja, znači upravo socijalno uključivanje, prihvaćanje i najbolji način borbe protiv predrasuda okoline. Osim toga, demotivacija i zakidanje osoba s invaliditetom da budu aktivni u zajednici, posljedično dovodi do marginaliziranja i omalovažavanja njihovog dostojanstva, upornosti i uspjeha. Jedinstveno i čvrsto zastupamo iznesene stavove, te ćemo posegnuti za svim dostupnim pravnim i javnim sredstvima i aktivnostima kako bi spriječili ovakva diskriminirajuća, nepravedna i neprihvatljiva rješenja. Nije prihvaćen Odredbe koje se odnose na uvjete za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu te prava na osobnu invalidninu u pogledu prihoda usklađivane su s odredbama važećeg propisa i primjenom propisa, a kod priznavanja prava na osobnu invalidninu izjednačena je visina iznosa do kojeg se novčana sredstva ne uračunavaju kao prihod kod svih osoba neovisno o vrsti prihoda koje ostvaruju budući da je svima utvrđen isti, odnosno, četvrti stupanj težine invaliditeta-oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja. S obzirom na planirane aktivnosti objedinjavanja naknada u Zakonu o inkluzivnom dodatku koji je u Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu cjelovitije će se urediti navedena pitanja.
70 Tamara Strmac NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI U potpunosti se slažem sa dolje navedenim primjedbama i komentarima HKSR u citatu: „Smatramo da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.“ renata sever 02.11.2021 13:370 0 Smatram da se predloženim Zakonom o socijalnoj skrbi neće postići potrebne promjene vezane uz bolju ciljanost i dostupnost prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, niti smanjenje rizika od siromaštva i socijalne isključenosti . Zakon ne doprinosi očekivanoj reformi ove djelatnosti kojom se treba postići bolja kvaliteta stručnog rada i povećanje kvalitete života najranjivijih socijalnih skupina u našem društvu. Kao što je i definiranje što je socijalna skrb zastarjelo, tako ona ne govori o socijalnoj pravdi, jednakim mogućnostima za sve građane, prevencija socijalne isključenosti, već zastarjelo cilja na ljude koji su u stanju socijalnozaštitne potrebe svojim zastarjelim intervencijama.Očekivano administrativno rasterećenje sustava socijalne skrbi nije postignuto, a strukturne promjene koje ovaj Zakon donosi dodatno će destabilizirati i dugoročno štetno utjecati na djelatnost socijalne skrbi u Hrvatskoj. Osnivanje ovakvog Zavoda za socijalni rad ( koji u suštini zamjenjuje sve postojeće centre za socijalnu skrb u RH ) predstavlja još veću centralizaciju sustava što nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (čl. 129.a) u kojem stoji da „jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana među kojima su posebice potrebe socijalne skrbi. Ova je ustavna odredba detaljno razrađena u člancima 19. i 19.a. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi koji propisuju da općine, gradovi i veliki gradovi u sklopu svojeg samoupravnog djelokruga, medu ostalim taksativno nabrojanim poslovima, obavljaju poslove socijalne skrbi“. Nadalje, ovaj zakonski prijedlog suprotan je Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine (NN 13/2021) koju je donio Hrvatski sabor na sjednici 5. veljače 2021. godine u kojoj stoji da „…Dostupnost kvalitetnih socijalnih usluga i skrbi u rijetko naseljenim ruralnim regijama s većim udjelom starijeg stanovništva poseban je izazov. Stoga se uz pružanje izvaninstitucionalne podrške u domovima korisnika planira ulaganje u povećavanje kapaciteta i razvoj potrebne infrastrukture. Radit će se na ostvarivanju jednakih prilika za ranjive društvene skupine i djelotvornoj brizi za one koji nisu u mogućnosti skrbiti o osnovnim životnim potrebama. Osnažit će se vertikalna i horizontalna koordinacija u planiranju socijalnih usluga. Procesi decentralizacije temeljito će se pripremiti i popratiti odgovarajućim ljudskim i financijskim resursima. Ojačat će se uloga centara za socijalnu skrb kao ključnih aktera u socijalnoj politici i unaprijediti njihova uloga u socijalnom planiranju radi razvoja i dostupnosti potrebnih socijalnih usluga u lokalnoj zajednici. Posebna pozornost posvetit će se smanjenju javnih ovlasti koje nisu u uskoj vezi sa sustavom socijalne skrbi i standardizaciji stručnog postupanja, uz osiguranje primjerenih uvjeta rada i trajno usavršavanje i kontrolu kvalitete rada stručnih radnika….“ Centralizaciju sustava socijalne skrbi, koji kroz samostalne ustanove – CZS(R)S – djeluje već preko 60 godina, kroz osnivanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad smatramo velikim korakom unatrag. Navedeni Zavod ne rješava nijedan problem u djelovanju postojećih centara za socijalnu skrb. Struka nas uči da svakom korisniku pristupamo individualno, računajući na njegove vlastite snage u rješavanju izazova s kojima se suočava. Gdje je nestala ta individualnost kad se radi o ustanovama koje bi trebale biti duša zajednice – centrima za socijalnu skrb? Zavodi za socijalnu skrb u županijama (2011./12.) pokazali su da, ne samo svaka regija, već SVAKI centar ima različite resurse, potrebe, izazove i snage i da je njihovo spajanje u suprotnosti s dobrobiti korisnika i zajednice. Također ukazujemo na činjenicu da osnivanje Zavoda za socijalni rad uz brojne stručno utemeljene razloge nije prihvatljivo niti zbog visokih/ nepotrebnih troškova ustroja nove organizacije ovih ustanova (uzmemo li u obzir samo naknade koje se moraju platiti za promjenu ploča, pečata, upis u sudski registar i slično). Ma kako loša bila percepcija sustava socijalne skrbi u javnosti zbog senzacionalističkog izvještavanja medija o pojedinim slučajevima, povezanog s obvezom Centara da čuvaju službenu tajnu u istim tim slučajevima, prepoznati smo kao vrijedni suradnici u gradovima i u županijama kojima pripadamo i imamo mogućnost utjecati na socijalnu politiku JL i P(R)S. Centralizacijom bi nas se svelo na tek bezličan djelić velikog kotača, preslikan iz mirovinskog, zdravstvenog i sustava zapošljavanja, bez pravne osobnosti, ali i snage. Naše ovlasti nisu samo administrativne, već (barem bi trebale biti) prvenstveno stručne naravi, te postoje drugi načini za ujednačavanje prakse socijalnog rada (zakoni, pravilnici, protokoli), a da se centrima istovremeno ostavi pravna osobnost, a time i individualnost. Osnivanje jedinstvenog Obiteljskog centra također smatramo neadekvatnim odgovorom na izazove vremena u kojem živimo i povećanih potreba za prevencijom, savjetovališnim radom i različitim programima podrške u pojedinim županijama. Svjesni smo golemih razlika u kadrovskim i prostornim uvjetima sadašnjih podružnica Obiteljskih centara, te u mogućnostima djelovanja pojedine podružnice. Ova služba prepoznata je kao vrijedan partner u brojnim projektima Županije i gradova, ima mogućnost stvaranja lokalnih socijalnih politika kroz razna tijela, dok u većini drugih županija podružnice ne udovoljavaju kadrovskim ni ostalim uvjetima]. Stoga predlažemo da se osnuje 21 Obiteljski centar u županijama, te da, kao što je prije njihovog pripajanja CZSS-ima u sjedištu županija bilo planirano, imaju mogućnost osnivanja podružnica u pojedinim gradovima. Tek tada će njihove usluge biti podjednako zastupljene u svim dijelovima županija i dostupne svim potencijalnim korisnicima. Svim pak obiteljskim centrima koji ne raspolažu potrebnim resursima, iste bi trebalo osigurati nadležno Ministarstvo. Za sada ne vidimo opravdanje niti potrebu osnivanja Akademije socijalne skrbi, tim više što bi ona trebala samo organizirati, ali ne i educirati stručne radnike. I do sada su Hrvatska udruga socijalnih radnika, Hrvatska komora socijalnih radnika, Studij socijalnog rada, resorno ministarstvo, različite OCD , pa i same ustanove socijalne skrbi osiguravale i provodile potrebne edukacije stručnjaka koji su time stekli dodatna znanja i vještine za rad u ovoj zahtjevnoj djelatnosti. Predlagali smo i očekivali da će osnivanjem Zavoda za socijalni rad jedna od njegovih ključnih uloga biti unaprjeđenje stručnog rada, razvoj i implementacija novih socijalnih usluga, ujednačavanja stručnog pristupa na razini djelatnosti uključujući i planiranje, organiziranje i provođenje edukacije stručnjaka u cijelom sustavu. Nažalost Zavod za socijalni rad ovim zakonom dobiva potpuno suprotnu ulogu. Stoga se protivimo osnivanju Zavoda koji će zapravo biti nacionalni Centar za socijalnu skrb . Uvođenje instituta Povjerenstva za odlučivanje o osnovanosti pritužbe podnositelja koji nije zadovoljan odgovorom Ministarstva u kojem NEĆE biti stručnjaci, a koje će procjenjivati naš rad, smatramo osobitom degradacijom struke i cijelog sustava. Prema navedenim zakonskim odredbama može se zaključiti da je socijalni rad i sustav socijalne skrbi karitativna djelatnost koju mogu obavljati osobe bez potrebnih stručnih kompetencija. Poznato je da smo i sada dužni dostavljati izvješća o svome radu različitim institucijama koje ga po zakonu imaju pravo nadzirati i u tome ne vidimo poseban problem. Međutim, napominjemo da razlika između socijalnog rada i humanitarnog rada nije u empatiji i blizini korisnicima (to bismo trebali imati i jedni i drugi), nego u STRUČNOJ pomoći koju im nitko osim stručnjaka , ma kako veliko srce imao, ne može pružiti. U svrhu zaštite korisničkih skupina i kontrole rada institucija osnovani su instituti pravobranitelja kao neovisna tijela koja podnose godišnja izvješća i HR saboru. Ukoliko je cilj osnivanja ovakvog tijela unapređenje zaštite djece ili neke druge korisničke skupine onda ih treba osnovati kao neovisno tijelo stručnjaka po uzoru na GREVIO u slučaju nasilja ) koje će pratiti postupanja svih SUSTAVA, a sa ciljem unapređenja zaštite djece, starih, osoba s invaliditetom ili dr. posebno osjetljivih skupina građana Dodatni problem vezan uz osnivanje ovog Povjerenstva je obveza čuvanja profesionalne tajne , odnosno nepotrebno davanje informacija o korisnicima neovlaštenim osobama što je suprotno etičkom kodeksu struke i drugim pozitivnim propisima. Broj javnih ovlasti CZSS-a je ostao je gotovo nepromijenjen budući da je ukupan broj korisnika prava na naknadu do zaposlenja na razini cijele države gotovo neznatan u ukupnom broju korisnika. Prava koja zagušuju naš stručni rad i u velikom dijelu pretvaraju ga u administriranje (doplatak za pomoć i njegu, osobna invalidnina,) i dalje ostaju u našem sustavu. S druge pak strane vidimo da poslovi vezani uz dadilje prelaze iz Obiteljskog centra u „Zavod“ (pretpostavljamo u „područnu službu u sjedištu županije“), što znači da se barem dijelu centara nadodaje još ovlasti. Ukidanje Obiteljskih domova u razdoblju od 5 godina neće unaprijediti zaštitu korisnika obzirom da ovaj zakon ne predviđa/ nudi adekvatan odgovor na daljnje smanjenje resursa za smještaj korisnika. Zakonom je bilo potrebno bolje urediti osnivanje, stručni rad, osposobljavanje vlasnika obiteljskih domova i kontrolu nad njihovim radom dok se ne steknu uvjeti za uspješniju zaštitu, odnosno dok se ne uredi sustav skrbi o osobama starije životne dobi na adekvatan način budući da prema sadašnjem zakonu, a i prema zakonu koji se predlaže ove kategorije korisnika nemaju ravnopravan status u sustavu. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Ističemo da osnivanjem Zavoda nije potrebno mijenjati postojeće ustrojstvo centara za socijalnu skrb koje po nama dobro funkcionira jer se time neće postići zadani ciljevi već će se produljiti postupanje u zadanim zakonskim rokovima i smanjiti dostupnost socijalnih usluga. Zadani ciljevi koji se planiraju postići osnivanjem Zavoda mogu se ostvariti i na način da se smanje ovlasti Centrima, donese kvalitetniji Obiteljski zakon, provode redovitiji nadzori. Stoga predlažemo da se ovaj nacrt prijedloga Zakona povuče iz e-savjetovanja , te da se donese Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi kojim se mijenja ekvivalentna ljestvica pri obračunu Zajamčene minimalne naknade i povećava osnovica za ostvarivanje prava na ovu naknadu kako bi se barem minimalno poboljšale uvjeti zaštite najsiromašnijih građana Hrvatske jer je to jedini barem djelomično prihvatljiv prijedlog u ovom nacrtu Zakona. Nakon toga potrebno je uvažavanjem svih komentara, prijedloga, primjedbi i preporuka stručne prakse, strukovnih udruga, Komora, akademske zajednice, sindikata i organizacija civilnog društva, ali i u suradnji s njima pristupiti izradi novog zakona o socijalnoj skrbi koji bi konačno trebao osigurati ozbiljan i kontinuiran proces nužne reforme djelatnosti socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj." Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstvena služba Zavoda na sebe preuzeti obavljanje analitičkih, pravnih, ekonomskih i drugih poslova. Osnivanjem Akademije donijeti će se provedbeni akti i smjernice kojima će se standardizirati edukacije i osigurati pristup stručnom usavršavanju i superviziji. Akademija će u suradnji sa ministarstvom, ustanovama socijalne skrbi, strukovnim komorama i akademskom zajednicom uvažavajući pritom specifične potrebe stručnjaka na terenu na razini lokalne zajednice razvijati i standardizirati programe trajnog stručnog usavršavanja, a koje će uključivati i vanjske suradnike – stručnjake koji su kompetentni s profesionalnim s profesionalnim iskustvom i/ili akademskih iskustvom i pratiti primjenu naučenog u praksi kroz metodsku superviziju. U provođenje timske, organizacijske, metodske i razvojno-integrativne supervizije biti će uključeni isključivo stručnjaci koji ispunjavaju uvjete sukladno postojećim propisima. Pod ujednačenim postupanjima podrazumijeva se ujednačavanje paradigme rada s korisnicima, korištenje stručnih metoda rada i standardiziranog instrumentarija i rad po principu „vođenja slučaja“, uz partnerski odnos korisnika i stručnjaka i individualizirani pristup uvažavajući pri tome specifične potrebe svakog korisnika i resurse lokalne zajednice. Radi dvostruke uloge CZSS, kontrolne od preventivne, savjetodavne i tretmanske i jačanja usluga za obitelj, osobito za obitelj u riziku odvaja se obiteljski centar kao samostalna ustanova. Jačanje kapaciteta obiteljskog centra, pretpostavlja provođenje preventivnih programa, individualnog i grupnog savjetovanja za razne korisničke skupine ili korisnike s različitim problemima, obiteljsku medijaciju, savjetodavni rad s udomiteljima i posvojiteljima, različite programe podrške roditeljstvu, psihosocijalni tretman radi prevencije nasilja i druge strukturirane tretmane. Ustroj, poslovne procese i opis poslova obiteljskog centra detaljno će se propisati podzakonskim aktima, a uz dobrovoljne korisnike pretpostavlja u većoj mjeri rad sa korisnicima sustava socijalne skrbi, odnosno obiteljima u riziku. Dijagnostika, odnosno procjena potreba, vođenje slučaja i praćenje ishoda u nadležnosti je czss, dok je provođenje svih savjetodavnih i tretmanskih usluga u nadležnosti obiteljskog centra, a radi rasterećenja i sukoba uloga czss, te pružanja pravovremenih i kvalitetnih usluga korisnicima. Sustav socijalne skrbi, čije usluge i prava koristi više od 300 tisuća građana Hrvatske, treba i mora biti transparentniji i otvoreniji prema svojim korisnicima. Povjerenstvo za odlučivanje o pritužbama građana djelovat će kao neovisno tijelo koje ima cilj bolju zaštitu korisnika sustava. Ono će odlučivati o osnovanosti pritužbe podnositelja vezano za uslugu i postupanje osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. U Povjerenstvu će biti imenovano pet predstavnika istaknutih građana, koje su na javni poziv predložile organizacije civilnog društva ili su se osobno javili, a imaju znanja i iskustvo osobito u području zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Nema mjesta neznanju i nekompetenciji, već naprotiv uključuju se ljudi koji iz svog iskustva posjeduju posebna znanja i kompetencije. Time otvaramo sustav prema građanima. Sustav je rasterećen dijela poslova koji se odnosi na pravosuđe (socijalne ankete, uvjetni otpusti, pogodnosti izlaza), različite preporuke i davanje mišljenja za prava koja se ostvaruju na lokalnoj razini, naknade koje su vezane uz školovanje i prijevoz te naknadu do zaposlenja koje prelaze u druge sustave uz razmjene podataka putem informacijskog sustava SocSkrbi. Razvojem usluga i programa obiteljskih centara i centara za pružanje usluga u zajednici, razvojem i dostupnošću socijalnih usluga na lokalnoj razini, navedene ustanove preuzet će dio poslova centara za socijalnu skrb (primjerice, pružanje usluge psihosocijalne podrške, psihosocijalnog savjetovanja, ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom). Za izvaninstitucijske usluge uvodi se socijalna uputnica umjesto provođenja upravnog postupka i donošenja rješenja o ostvarivanju prava na izvaninstitucijsku uslugu što omogućava brže osiguravanje usluge za korisnike, smanjenje čekanja na početak pružanja usluga, jačanje stručnog rada i administrativnog rasterećivanja za stručne radnike. U narednom periodu od 2 godine CZSS odnosno Zavod se planiraju rasteretiti javne ovlasti vezano uz poslove dadilja obzirom da to nije djelatnost sustava socijalne skrbi. U odnosu na zahtjev za smanjenje nadležnosti i u odnosu na doplatak za pomoć i njegu, osobnu invalidninu i status roditelja njegovatelja/njegovatelja u narednom razdoblju intenzivirat će se suradnja s drugim tijelima radi osiguravanja pretpostavki za preuzimanje navedenih prava i njihovog konačnog preuzimanja. Dugogodišnjim praćenjem rada obiteljskih domova i inspekcijskim nadzorima vidljivo je da u velikom broju domova nije osiguran način života kao u zamjenskoj obitelji, jer je broj korisnika prevelik, nedostaje stručnih radnika unutar same obitelji, prostorni uvjeti su često loši, a sve to rezultira nekvalitetnom uslugom za korisnike.
71 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOG ZAKONA O SOCIJALNOJ SKRBI Iz Nacrta prijedloga novog Zakona o socijalnoj skrbi vidljivo je, nažalost, kako ponovno neće doći do očekivanih reformskih promjena u sustavu socijalne skrbi, koje bi dovele do administrativnog rasterećenja centara za socijalnu skrb i smanjenja njihovih ovlasti, a sve s ciljem unaprjeđenja kvalitete pružanja usluga iz sustava socijalne skrbi i poboljšanja položaja korisnika u sustavu. Smatramo potpuno neracionalnim da se služba koju čine visokoobrazovani stručnjaci različitih profila educirani za rad sa visokorizičnim kategorijama građana iscrpljuje u priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu radno sposobnim osobama. Sa pojednostavljenom administrativnom procedurom naknadu za osnovne životne potrebe radno sposobne osobe trebaju ostvarivati u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, u kojemu im se istovremeno može pružati i usluga socijalnog mentorstva, kako bi se radno sposobne osobe stručnim metodama potaknulo na zapošljavanje i rad. Stručnjaci centara za socijalnu skrb na taj bi se način mogli intenzivnije posvetiti stručnom radu i pomaganju osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, prevenciji, promicanju promjena, pomoći u unapređenju kvalitete života i osnaživanju svojih korisnika. Za osobe s invaliditetom u potpunosti su izostale dugo očekivane promjene u smislu uvođenje inkluzivnog dodatka te zakonskog uređenja usluge asistencije, kao jedne od najznačajnijih usluga za ostvarivanje prava na neovisno življenje. Iznenađuje ovim Nacrtom prijedloga Zakona predviđena usluga organiziranog stanovanja za cijeli niz kategorija korisnika sustava socijalne skrbi, kada znamo da je proces transformacije domova socijalne skrbi za smještaj osoba s invaliditetom i njihovo usmjeravanja na usluge organiziranog stanovanja započet još 2010. godine gotovo obustavljen, odnosno do danas je polučio gotovo neznatne rezultate. Na smještaju u domovima i drugim srodnim oblicima smještaja i dalje se nalaze tisuće osoba koji su zbog nedostatka izvaninstitucionalnih usluga prisiljeni živjeti u ustanovi. Propali proces deinstitucionalizacije ove jedne kategorije korisnika socijalne skrbi stoga ostavlja sumnju u provođenje u život ovako ambicioznog zakonskog teksta. U Nacrtu prijedloga Zakona ponovno je propušteno iskoristiti iskustvo u provođenju usluge osobne asistencije koja se provodi projektno već 20 godina, a koje je moglo biti podloga za kvalitetno zakonsko uređenje ove usluge čime bi se izbjegla diskriminacija osoba s invaliditetom i osiguralo njihovo pravo na neovisno življenje i život u zajednici, te smanjio pritisak na domove socijalne skrbi. Život u instituciji za čovjeka nije prirodan, predstavlja segregaciju i negaciju njegovog dostojanstva, osobne autonomije i neovisnosti. Umjesto uvođenja stvarnih reformskih procesa, odlučeno je ustrojiti dvije nove ustanove i jedno povjerenstvo. Ustrojavanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad s područnim službama i ispostavama podsjeća na ustroj HZZ-a, HZZO-a i HZMO-a, te nosi prizvuk birokratske distance i postupanja prema administrativnim pravilima, zbog čega nije primjeren za sustav socijalne skrbi - zbog prirode i svrhe ove djelatnosti u kojoj se očekuje visoko osobni odnos klijenta/korisnika i stručnjaka, kao i korištenje, usmjeravanje i povezivanje lokalnih resursa. S obzirom na to da su predložene ovlasti i zadaće Zavoda identične onima centara za socijalnu skrb, smatramo da se ovim preustrojem stvaraju bespotrebni troškovi, a ne donosi suštinska promjena, koja je trebala biti cilj donošenja novog zakona. Niti jedna odredba koja se odnosi na Zavod ne jamči kvalitetnije odgovore na potrebe korisnika, dapače, izražavamo bojazan da će predstavljati prepreku u smislu operativnosti i prepoznavanja specifičnih obilježja svake lokalne sredine i planiranja odgovarajućih socijalnih akcija. Pretpostavljamo kako će predstojeća promjena zbog preregistracije ustanova i svega što je prati u znatnoj mjeri usporiti djelatnost socijalne skrbi na određeno razdoblje čime će se postojeći skromni resursi sadašnjih centara za socijalnu skrb nepotrebno opterećivati. Umjesto ovako predviđenih ustrojstvenih promjena, potrebno je postojeće centre za socijalnu skrb osnažiti za unaprjeđenje stručnog socijalnog rada, promišljanje i predlaganje socijalnih politika, intenzivniji rad sa specifičnim kategorijama korisnika i sl.. U zakonskom tekstu opisane ovlasti Zavoda ne ukazuju da se mislilo na takvu promjenu. U pogledu osnivanja još jedne nove ustanove - Akademije socijalne skrbi, skrećemo pozornost na postojanje svih postojećih resursa i mogućnosti dodatne i kontinuirane izobrazbe u sustavu (npr. stručne Komore, sveučilište i td.) te upućujemo na njihovo korištenje, racionalno korištenje državnih sredstava i njihovo usmjeravanje prvenstveno u kapacitiranje sustava potrebnim brojem stručnih djelatnika umjesto osnivanja nove ustanove. Zakonom se predlaže osnivanje Povjerenstva za pritužbe građana na odluke Ministarstva. Kako takvo tijelo ne postoji u niti jednom drugom području javne uprave (zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje, mirovinski sustav i dr.), smatramo da ovakvo zakonsko rješenje potiče daljnju podozrivost i nepovjerenje građana u stručnjake u sustavu socijalne skrbi i krovnom Ministarstvu. Isto tako, ne traže se kompetencije članova Povjerenstva za odlučivanje o prigovorima iz drugih područja rada u socijalnoj skrbi – znači li to da druga područja nisu u fokusu donositelja Zakona? Odredba prema kojoj bi Povjerenstvo tražilo ponovno preispitivanje već donesenog odgovora na prigovor implicira da Ministarstvo svoju odluku nije dovoljno promislilo kad je prvi puta odlučivalo o prigovoru, te se možda može i predomisliti. Izražavamo bojazan da će osnivanje ovakvog Povjerenstva i uvođenje svojevrsnog „građanskog nadzora“ u stručne odluke zaposlenika u Ministarstvu s nedorađenim ovlastima dodatno narušiti povjerenje u institucije, te stvoriti pravnu nesigurnost s obzirom na dvojbene ovlasti tog tijela. Umjesto osnivanja ovakvog tijela, resurse treba usmjeriti na dodatno zapošljavanje i stručno usavršavanje svih zaposlenika u sustavu socijalne skrbi, te osiguravanje uvjeta u kojima je moguć kvalitetan stručni rad. Nije prihvaćen Unutar sustava socijalne sigurnosti, jedino sustav socijalne skrbi nema jedan centralni zavod koji bi korisni-cima usluga garantirao ujednačenost i jednak standard usluga gdje god se oni nalazili. Realnost je takva da trenutno imamo 82 centra za socijalnu skrb i 56 podružnica koje neujednačeno postupaju i upravo osnivanjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad želimo to promijeniti, na dobrobit korisnika. Kroz Zavod ćemo osigurati standardizirana postupanja, uz adekvatni nadzor te jačanje i unaprjeđenje stručnosti radnika. Korisnici će i dalje imati na raspolaganju sve usluge na jednak način kao i do sada, ali kvalitetnije i pravovremene. Također, Zavod će stručnjake centara rasteretiti dijela posla, jer će jedinstven