Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Tomislav Ribičić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Teško je reći, a još teže sažeti osjećaj razočaranja ovim pravilnikom u par rečenica. Saznanje kako je u Hrvatskoj moguće steći naziv, točnije cijelu specijalizaciju, praktično preko noći je uznemirujuće. Dekretom ili potezom pera u 21. stoljeću dobiti naziv ortoped, a da nemaš praktično nikakvu formalnu edukaciju iz iste zvuči dosta neobično, najblaže rečeno nevjerojatno. Specijalizacija iz ortopedije ne uključuje samo traumu lokomotornog sustava nego i dječju ortopediju kao što je rekao kolega Đapić. Da li su traumatolozi proveli jedan dan u edukaciji iz dječje ortopedije? Usput rečeno i sam se bavim dječjom ortopedijom te su mi i ne baš tako mali dio posla tumori lokomotornog sustava. Koliko su kirurzi traumatolozi educirani o toj zahtjevnoj preblematici .A to je samo vrh sante leda da ne nabrajam dalje, kolega Žulj je dao par sličica. Gdje će nas dovesti ako svaka struka odluči uzimati samo dijelove koji su im zanimljivi iz drugih struka dok o drugim brojnim aspektima ne znaju ništa, a tek kada to formalno postane problem onda se DEKRETOM postaje licencirani specijalist druge struke. Nemam ništa protiv da se taj naziv zasluži dodatnom edukacijom te se na taj način ne bi degradiralo i u neravnopravan položaj stavilo sve one koji su odradili zakonom propisanu edukaciju iz ortopedije. Da se razumijemo, iznimno cijenim rad kolega kirurga i kirurga traumatologa od kojih sam i sam naučio jako puno tijekom edukacije jer sam proveo 4 godine radeći kao sekundarac na općem kirurškom odjelu prije dobivanja specijalizacije iz ortopedije te tijekom specijalizacije iz ortopedije na Klinici za traumatologiju Zagreb u trajanju od godinu dana, no bilo bi pošteno da i oni nešto nauče od ortopeda ako to već žele biti. Nije prihvaćen Hrvatski doktori medicine i doktori medicine specijalisti imaju priznata stečena prava, što je preuzeto Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji u Prilogu III. članku 15. Ugovora. Stečena prava propisana su u članku 46. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 82/15). Države članice svjesne su manjkavosti specijalističkog usavršavanja prije uvođenja usklađenih programa specijalizacija u „novom“ Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 54/12, 49/13 i 139/14) ali su predmetne manjkavosti zanemarive i premošćuju se tijekom profesionalnog iskustva. Stečena prava doktora medicine specijalista ortopedije su nesporna, a prijedlogom Pravilnika osiguravaju se prava i liječnicima specijalistima opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije.
2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Budući da se primjedba na članak 14. ne može unijeti, to se čini u uvodnom dijelu teksta: Prijedlog užih specijalizacija iz neurologije Uže specijalizacije iz neurologije trebaju biti usklađene s užim specijalizacijama koje predviđaju europske institucije, posebice UEMS. Tekstovi pojedinih sub-specijalističkih programa moraju međusobno biti usklađeni u prvo redu u odnosu na razinu kompetencije koja se opisuje. S obzirom da je riječ o najvišoj razini liječničkog obrazovanja, očekuje se da uži specijalist postigne najvišu razinu profesionalne osposobljenosti. Za postizanje visoke razine kompetencije, na isti način u svim programima treba navesti i zahvate koji su potrebni te njihov broj. Za sve programe usavršavanja Medicinski fakultet Sveučilište u Zagrebu je spreman organizirati odgovarajuće specijalističke studije. Prihvaćen Prihvaćen.
3 Vladimir Slaviček PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani kolega Delimar, Budite ljubazni pa javno objavite mišljenje i preporuke Europske komisije na koje se referirate kako bismo prekinuli ovu, u tom slučaju, nepotrebnu raspravu. Tako bi se prestalo s dezinformacijama nepotrebno uznemiravati kolege u udobnosti njihovih radnih mjesta i uvjerenja. Kao legalist cijeniti ću Vaš dodatni napor koji ćete uložiti u objavu citiranog dokumenta. Mišljenje EU komisije je pravno iznad savjetodavne preporuke bilo koje udruge. U slučaju neobjavljivanja tog dokumenta na kojeg se pozivate podrazumjevati će se kako u javnost iznosite neistine i širite lažne informacije, obmanjujući javnost, a Ministarstvo zdravlja onemogućavate u ispravnoj procjeni i odluci, što u cijelosti predstavlja kažnjivo djelo. Isto takvom djelu nazočimo već 4. godinu u Klinici za traumatologiju po pitanju šefovstva Prof. Kolunžića. Ortopeda. Primljeno na znanje Primjedba nije adresirana na Ministarstvo zdravlja.
4 Domagoj Delimar PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, kao Predsjednik Hrvatskog udruženja ortopeda i traumatologa te kao Predsjednik Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine iz ortopedije i traumatologije predlažem brisanje Članka 22 iz Nacrta prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Članak 22 nije u skladu s naputcima UEMS-e (UEMS: Union Européenne des Médecins Spécialistes), EBOT-a (EBOT: European Board of Orthopaedics and Traumatology) i Europske komisije. O navedenom članku nikada nije donešena nikakva odluka na Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine iz ortopedije i traumatologije. Napominjem kako navedeni članak diskriminira određenu skupinu liječnika specijalista, a što je u Republici Hrvatskoj protuzakonito i protuustavno. Srdačan pozdrav, Izv. prof. dr. sc. Domagoj Delimar, prim. dr. med., specijalist ortoped, subspecijalist traumatologije lokomotornog sustava. Nije prihvaćen U Primjedbi nisu precizirani naputci na koje se poziva. Priznavanje stečenih prava nije diskriminacija sama po sebi. Doktori medicine specijalisti ortopedije već koriste sva stečena prava u specijalizaciji ortopedije i traumatologije u punom opsegu, a Hrvatska liječnička komora im izdaje potvrde o stečenim pravima.
5 Danko Relić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Poštovani, u ime Hrvatskog društva mladih liječnika HLZa dužni smo izraziti duboko žaljenje obzirom da predstavnici mladih liječnika nisu bili uključeni u izradu prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Ovim putem pozivamo nadležne da u rad radnog tijela koje će donositi konačan sud o promjenama u ovom Pravilniku uključe i predstavnike mladih liječnika, s obziroma da mi najbolje znamo kako specijalističko usavršavanje temeljem ovog Pravilnika izgleda u praksi, te smo voljni to iskustvo prenijeti u poboljšanje istoga. Smatramo da osiguravajuće društvo ima drugačiju odgovornost i zadaću nego primjerice Ministarstvo zdravlja, Hrvatska liječnička komora ili Hrvatski liječnički zbor, te time zasigurno nije kompetentno provoditi nadzor edukacije, a osobito (nevezano za ovaj Pravilnik) ukoliko su glasine o obustavi već natječajem dodijeljenih specijalizacija pojedinim domovima zdravlja istinite, krojiti "zdravstvenu politiku". Smatramo da se kvaliteta specijalističkog usavršavanja doktora medicine neće povećati uvođenjem pismenog dijela ispita, nego da je potrebno uvesti primjerenu razinu odgovornosti mentora čiji bi rad trebao biti kvalitetan, redovito evaluiran te adekvatno vrednovan. Ukoliko ipak dođe do uvođenja pismenog dijela ispita odluka se ne bi trebala odnositi na liječnike koji su trenutačno na specijalističkom usavršavanju. Nadalje, nužno je odrediti obavezan popis ispitne literature (što trenutačno nije slučaj) te se pobrinuti da nipošto ne smije biti razlika u kriterijima između različitih specijalnosti. Obzirom da su ustanove ovlaštene za provođenje specijalističkog usavršavanja od strane Ministarstva zdralvja određene tek krajem 2013.g., dok je Pravilnika na snazi od 2011.g., smatramo potrebnim da se u Pravilnik doda članak kojim će se nekolicini specijalizanata koji su "pogrešno" odradili dio specijalisitčko usavršavanja u navedenom razdoblju, u ustanovama koje danas iz nekog razloga nemaju/ne žele licence za educiranje doktora medicine na specijaliziaciji, uz zamolbu Ministarstvu priznati kao važeći dio edukacije. Predlažemo dodati članak koji bi obvezao jednom godišnje na sastanak predstavnika Ministarstva zdravlja i voditelja pojedinog programa specijalističkog usavršavanja sa zainteresiranim predstavnicima specijalizanata pojedine grane, kako bi se aktualne teškoće u provedbi specijalističkog usavršavanja pravovremeno detektirale i uklonile te edukacija postala kvalitetnija. Krajnje neprimjerenim smatramo i prijedlog da se program specijalističkog usavršavanja doktora medicine u bilo kojem postotku obavlja u zdravstvenim ustanovama koje imaju u radnom odnosu najmanje dva doktora medicine specijalista "srodne" specijalističke grane. Smatramo da je navedeni članak nužno dodatno razraditi budući da je prilično nejasan i može dovesti do raznih interpretacija. Žalosti nas da ovim Pravilnikom nisu obuhvaćena krucijalna pitanja vezana neposredno za planiranje i pravovremeno raspisivanje specijalizacija, odgovornost specijalizanata Republici Hrvatskoj, a ne pojedinim ustanovama (tzv. "nacionalne" specijalizacije), strože reguliranje provođenja i evaluacije poslijediplomskih specijalističkih studija, odgovornost mentora prema liječniku na specijalističkom usavršavanju itd. Molimo da sve gore napisano uzmete u obzir te još jednom napominjemo kako smatramo da su predstavnici mladih liječnika neizbježni sugovornici kada se donose ovako bitne promjene koje će utjecati na profesionalnu karijeru te život njih i njihovih kolega, ali i budućnost zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Još jednom naglašavamo kako se nadamo pozivu u radno tijelo Ministarstva zdravlja koje će donijeti konačan prijedloga ovog Pravilnika, temeljem naših, ali i komentara iskusnijih kolega, koji će pristići na Vašu adresu. S poštovanjem, Hrvatko društvo mladih liječnika HLZa Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća prijedlog da se uključi Hrvatsko društvo mladih liječnika HLZ a u sve buduće izmjene i dopune Pravilnika. Rad mentora, njegova odgovornost nastoji se ojačati ovom izmjenom pravilnika i u tu svrhu će se mentor određivati specijalizantu prilikom odobrenja specijalizacije. Prijedlog mladih liječnika da im se prizna „pogrešno“ obavljen pripravnički staž razmotren je na 14. sjednici Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje održane dana 10. veljače 2014. godine i donesen je zaključak da specijalizanti moraju ispuniti nove knjižice. Ako su neki obavili usavršavanje, to će im se priznati sukladno naknadno pristiglim rješenjima. Specijalizanti su imali uputu da idu u kliničke ustanove. Ako ustanovi ovlaštenje nije odobreno, trebat će produžiti specijalizaciju i taj dio obaviti u ovlaštenoj ustanovi. Međutim usvojena je primjedba da se specijalističko usavršavanje ne može obavljati u zdravstvenoj ustanovi koja ima dva specijalista srodne grane. Kad se prvi put uvodi specijalizacija, primjerice specijalizacija iz gerijatrije, propisat će u svojem programu uvjete za obavljanje specijalizacije.
6 Boris Žulj PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Nevjerojatna je količina neistina i nepoznavanja činjenica koju iznosi kolega ANESTEZIOLOG Slaviček koji očito ne razumije što je to traumatologija lokomotornog sustava, a što hitna medicina. Bilo bi za očekivati da netko tko je toliko dugo u medicini i to u vrlo zahtjevnom poslu anesteziologije i reanimacije, malo više prouči materiju koju komentira prije nego se javno oglasi. Sustav moderne medicine, a odnedavno se na isti način ogranizira hitna medicina u Hrvatskoj, je izdvajanje takve djelatnosti u zasebnu specijalizaciju koja je prva na udaru u trijaži i zbrinjavanju po život opasnih ozljeda i bolesti, dok ozlijeđene organske sustave zbrinjavaju specijalsiti koji se time bave, a ne nekavki "traumatolozi" u najširem značenju te riječi kako ju interpretira kolega Slaviček. Takvo shvaćanje zbrinjavanja akutno traumatiziranih pacijenata je arhaično i nekvalitetno što dokazuju brojne tužbe zbog takvog liječenja. Osim toga traumu glave zbrinjava neurokirurg, urogenitalnog trakta urolog, čeljusti i lica maksilofacijalni kirurg itd. Upravo je smisao moderne urgentne medicine da svatko zbrinjava svoj segment, jer nema ili je malo "majstora za sve" i da su u svemu jednako dobri, posebno kada je medicina i industrija toliko uznapredovala da je svaki pojedinačni segment dovoljno opsežan i zahtjevan za sebe. Apsolutno je točno da se ovo radi zbog pritisaka kirurga koji nemaju mogućnost otići u zemlje EU i registrirati svoju specijalnost na način da su opći kirurzi traumatolozi, jer im nedostaje ortopedija. U komentaru na sam članak 22. osvrnuo sam se na razlike između osteosintez i ortopedije koja je kompleksna stuka jer se bavi svime onim čime se opći kirurg ne bavi niti se ikad upoznao s obzirom da u sklopu svojeg specijalističkog usavršavanja nije imao niti sekunde ortpedije, za razliku od ortopeda koji su traumatologije imali 16 mj. Osim toga u malim bolnicama, brojni ortpedi su pod kirirgijama i odrađuju puna traumatološka dežurstva. Kolega Slaviček kao ansestezilog nije upoznat u sadržaj specijalističkog usavršavanja i programa ortopedije niti očito onim što je to otopedija, ali ga to ne smeta da daje totalno netočne i neutemeljene izjave iza kojih stoji potpisan. Zbrinjavanje politraumatiziranih bolesnika je jedno, a trauamtologija koštano-zglobnog sustava je drugo i ona, a to bi trebalo biti poznato kolegi anesteziolgu, dolaz u ešalonu hitnosti tek na kraju kad su zbrinute sve ostale ozljede koje ugrožavaju život. Iz svega navedenog jasno je tko i za čiji groš gura ovu apsurdnu odluku poklanjanja jedne specijalizacije ljudima koji nemaju kompeticije niti znanja za obavljanje te djelatnosti. Govoriti o kirurškim vještinama u zbrinjavanju koštano-zglobne traumatologije jer mi ortopedi "nismo dovoljno utrenirani" koje su na stani kirurga je poptuno nepoznavanje materije, jer je ortopedija poznaje veliki broj operacija koje su neusporedivo kompleksnije i zahtjevnije od ukucavanja čavlova i postavljanja pločica. Osteosinteza je samo jedan mali dio ortopedije. Upravo iz tog razloga potrebno je da oni koji žele biti i ortopedi prođu potrebnu edukaciju da vide koliko toga ima što oni ni ne znaju da postoji, a kamo li kako se to radi. Pozivam svakog da mi dođe u salu kad radim revizijske endoproteze koljena, kuka, periprostetičke prijelome i tumorske endoproteze ukoliko žele da se okušaju u tome, a ja ću isto uzvratiti za osteosintezu bilo kojeg segmetna koštano-zglobnog sustava. Ako taj smatra da je možda ovo preteško onda se možemo okušati u artoskopijama recimo ramena, nožnog zgloba, koljena......Da ne svodim ovo na osobne obračune, jer mi to nije namjera, pročitajte moj kometnar na članak 22 i tamo sve stoji. Ovo je reakcija na komentar osobe koja ničim nije ili barem ne bi trebala biti zainteresirana za ovaj članak i ono što se događa u reguliranju stanja u koštano-zglobnoj kirurgiji odnosno ortopediji, a ne u hitnoj medicini koja u Republici Hrvatskoj postoji kao zasebna specijalizacija. Primljeno na znanje Primjedba nije adresirana Ministarstvu zdravlja već kao replika na komentar dr. Slavičeka.
7 Andrea Šimić Klarić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Mislim da bi Izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine trebalo drugačije regulirati obavljanje uže specijalizacije za liječnike koji imaju znanstveni stupanj doktora znanosti, te znanstveno-nastavno zvanje docenta ili profesora, a koji su stekli doktorat znanosti iz određene uže specijalnosti i koji kontinuirano objavljuju stručne članke iz tog područja u međunarodno indeksiranim (CC) časopisima, prezentiraju svoj stručni i znanstveni rad iz područja određene uže specijalizacije na domaćim i stranim stručnim i znanstvenim skupovima, nerijetko su nagrađivani upravo za stručne članke iz područja uže specijalizacije i slično, te koji se više godina bave poslovima uže specijalizacije. Taj znanstveni rad trebalo bi na neki način vrednovati, odnosno mislim da nije realno sadašnje stanje da ove kategorije liječnika koji nakon 3 godine doktorskog studija i postizanja zvanja docenta ili profesora, sada trebaju prolaziti program uže specijalizacije kao i liječnici koji se ne bave znanstvenim radom, ne objavljuju radove i nisu doktorirali iz užeg područja. Nije prihvaćen Prijedlog je u suprotnosti s člankom 142. stavkom 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji propisuje da nakon uspješno završenog programa iz uže specijalizacije kandidat polaže ispit pred ispitnom komisijom i stječe pravo na naziv uže specijalnosti.
8 Vladimir Slaviček PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE VLADIMIR SLAVIČEK Očitujem se na čl. 22. Nacrta prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Predloženom članku sve pohvale, jer upravo vaš napor da članak 22.provedete u zakon svjedoči da ste ispravno shvatili srž Europskih direktiva. Nadalje, jasno je da ste upravo tim člankom udovoljili svim postavkama EU direktiva, a istovremeno ste postigli da se najzad zaustavi diskriminacija nad kirurzima traumatolozima i divljanje jedne destruktivne ortopedske ideje koja proklamativno docira Ministarstvu nepoštivanje Ustava (članke Ustava o pravu na jednakost i ravnopravnost, neartikulirano i analfabetski ih rabeći), a da sama pri tome svojim aktivnostima zadnjih par godina teško ugrožava temelje zdravstva RH, a teško diskriminira jednu cijelu struku- kirurgiju i traumatologiju, izbacivši ju iz njenog prirodnog i jedinog okružja, oduzevši joj prava koja joj proizlaze iz praktičnih i stručnih kvalifikacija s područja kirurgije i traumatologije. Nadalje, cijela kirurška zajednica očekuje kako ćete odoljeti neutemeljenim, poluistinitim, destruktivnim i zlonamjernim (a pravno i stručno netočnim insinuacijama ) pokušajima pojedinaca da i dalje siju teror i diskriminaciju nad kolegama liječnicima (proglašavajući javno putem medija) kirurge traumatologe nekompetentnima. Vaš prijedlog članka 22. utemeljen je u razumijevanju bitne RAZLIKE IZMEĐU praktične situacije na zapadnoeuropskom i hrvatskom kirurško-ortopedskom terenu, te da je u RH upravo KIRURGIJA/TRAUMATOLOGIJA ,a nikada ORTOPEDIJA , bila nosilac cjelokupne urgentne kirurške djelatnosti u RH, te jedino kirurzima-traumatolozima pripada prirodno pravo da im se DEKRETOM-administrativnom uredbom automatski, bez polaganja ispita dodjeli licenca „ Specijalist Traumatolog ortoped“. U RH ova licenca se ne smije dodijeliti ortopedima, jer se još nisu uspjeli dovoljno utrenirati u traumatologiji, nisu je praktično i tijekom plana i programa specijalizacije utrenirali, i zbog opasnosti po ishod liječenja bolesnika ova odluka da im se dekretom-administrativno dodjeli licenca mogla bi biti kobna po pacijente i zdravstvo RH. U Njemačkoj su ortopedi utrenirani i prošli su program i svladali vještine iz urgentne traumatologije i tamo oni mogu biti slijednici nove specijalizacije, ali u RH nikako. EU direktive ( na koje se kritike vašeg Prijedloga pozivaju falše ih tumačeći) jasno prepoznaju PODRIJETLO imena nove specijalizacije, a isto tako prepoznaju povijesne razlike između zapadnoeuropskih i hrvatskih stručnih( teorijskih i praktičnih ) dometa kirurga i ortopeda, te jasno odobravaju vaš Prijedlog čl. 22.Jasno se to vidi u imenu nove specijalizacije „Ortopedija i traumatologija“- mada bi se zapravo u RH nova specijalizacija trebala zvati „Traumatologija i ortopedija“. Europske se institucije mora upoznati s ovime što je kazano,te se sigurno ne bi usprotivile da se naša specijalizacija nazove „Traumatologija i ortopedija“, te da joj isključivi slijednici budu kirurzi traumatolozi. Kritičari vašeg Prijedloga dosada su iskrivljeno europi prikazivali situaciju u RH, ali to ćemo promijeniti, i radimo na tome. A ja koji sam liječnik, u slučaju akutnog ozljeđivanja nikada se ne bih dao u ruke ortopedu koji je licencu dobio dekretom, a nikad nije radio na trijaži akutno ozlijeđenih, u hitnoj ambulanti, na opeklinskom odjelu, operiranju akutnih ozljeda kralješnice , zdjelice, prostrijelnih rana, ozljeda mozga, srca , pluća, jetre, crijeva. Ministarstvo zdravlja RH mora zauzeti jasan stav pred EU zajednicom o tome kao je u RH povijesno kirurgija bile educirana za 3 struke-kirurgiju , kirurgiju lokomotornog sustava i ortopediju ( ne samo kirurgiju lokomotornog aparata, već i glave, grudnog koša, zdjelice, opekline, plastičnu kirurgiju, vaskularnu kirurgiju i urologiju). Ortoped u RH educiran i utreniran je samor za ortopediju, te je kirurg traumatolog jedini taj koji može i smije i mora biti slijednik nove licence, naravno, sve zbog sigurnosti bolesnika. Što se tiče kritika na račun vašeg Prijedloga čl.22. u svezi dodjeljivanja raznih licenci dekretom administrativnom uredbom automatski, bez polaganja ispita ( a isto se dešava oko dekretom dodijeljenih šefovskih funkcija unatoč neispunjavanju stručnih kriterija-vidi u nastavku) zaista se slažem s prof. Kolundžićem da treba provjeriti kompetenciju svih koji su licencu iz subspecijalizacije dobili dekretom na osnovu akademske titule docenta ili profesora, umjesto temeljem položenog ispita i plana i programa edukacije, a naročito to treba provjeriti ortopedima oko onoga tko i kako im je potpisano koliko su puta dežurali u hitnoj traumatološkoj ambulanti, koliko pacijenata trijažirali, koliko operacija obavili oko akutnog operiranja u dežurstvu ( kralješnica, zdjelica). mada tvrde da su pravno i stručno slijednici nove specijalizacije-TRAUMATOLOGIJA ORTOPEDIJA. Toplo preporučam da se licenca iz subspecijalizacije prvo provjeri onima koji na vašoj stranici o savjetovanju u svom napisu najviše halabuči protiv kirurga kojima je licenca priznata dekretom a ne položenim ispitom. Npr, halabuka prof. Kolundžića zaista je neukusna, blago rečeno, jer se ničime nije suprotstavio ( kao niti cijela ortopedska zajednica, a niti njegovi kolege koji buče na ovoj stranici) Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta u bolnici gdje je isti profesor ortopedije zaposlen(-Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice Vinogradska 29, Zagreb- (KBCSM )), kojime je za šefa KIRURŠKOG odjela po političkoj odluci bez presedana u RH postavljen jedan ortoped bez stručnih kvalifikacija za šefovsku funkciju samostalnog voditelja jednog kirurškog odjela u Klinici Za Traumatologiju.. Obzirom da su kirurgija i ortopedija potpuno različite struke i specijalizacije, od kojih se ortopedija bavi isključivo s liječenjem i operiranjem organa za kretanje( ruke i noge- lokomotorni sustav), a kirurgija je puno šira specijalizacija koja se bavi uz lokomotorni sustav još i glavom-mozgom, unutarnjim organima trbuha i grudnog koša, te krvnim žilama i srcem, jasno je da KIRURŠKI odjel ne može voditi ortoped , već isključivo i jedino kirurg. Stoga je slučaj prijavljen pod sumnjom da se ovdje radi o obmanjivanju pacijenata u smislu da ih se ostavlja u uvjerenju kako im dokumente o KIRURŠKIM bolestima potpisuje voditelj Odjela-Zavoda KIRURG, te da im lijekove propisuje voditelj KIRURG, te da njihovo liječenje unutarnjih organa vodi kompetentni KIRURG. Također ovo upućuje da se možebitno radi o aktu nadrilječništva i ugrožavanju života bolesnika. I za kraj teme o odlukama, licencama i funkcijama šefa koje su administrativno dekretom donešene molim Ministarstvo da pročita tužbe koje sam uputio tijekom zadnjih 11 mj. o teškom ugrožavanju zdravstva i interesa bolesnika. Također molim da se naročito obrati pozornost na činjenicu kako su sve kritike koje su ortopedi uputili protiv kirurga ( glede slijednog prava na licencu iz nove specijalizacije) bez imalo stvarne i pravne podloge, a u svakom slučaju se one mogu istovremeno upotrijebiti i protiv same ortopedije, pa ih smatram ne baš pametnima, ali autogolom svakako. Primljeno na znanje Prijedlog da se specijalizacija nazove „Traumatologija i ortopedija“ nije prihvaćen, jer u hrvatskom jeziku riječi sastavljene od dvije imenice mogu se navoditi po načelima abecede. Iz tog razloga specijalizacija je nazvana „ortopedija i traumatologija“.
9 joško smilović PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE U članku 3 se govori o specijalističkom usavršavanju i o djelomičnom izuzeću iz programa specijalističkog usavršavanja pod uvjetom da je navedeni dio programa već obavljen u okviru drugog specijalističkog usavršavanja. Doktori medicine specijalisti ortopedije su u svojoj specijalizaciji proveli specijalističko usavršavanje iz traumatologije pa bi im se , a u skladu s novom specijalizacijom iz ortopedije i traumatologije , trebao priznati naziv specijalist ortopedije i traumatologije. Doktori medicine , specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije se ne mogu izjednačiti u nazivu , kompetencijama i pravima s specijalistima ortopedije i traumatologije jer oni nisu prošli specijalističko usavršavanje iz ortopedije , a niti po članku 3 mogu imati djelomično izuzeće iz programa specijalističkog usavršavanja jer navedeni dio programa nisu obavili u okviru drugog specijalističkog usavršavanja. Članak 22 na način kako je predložen je u potpunosti u suprotnosti s člankom 3 pravilnika .Doktori medicine, specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije mogu se izjednačiti sa specijalistima ortopedije i traumatologije u nazivu, pravima i kompetencijama kada obave specijalističko usavršavanje iz ortopedije , a program tog usavršavanja treba izraditi i predložiti. Nije prihvaćen Članak 3. prijedloga Pravilnika propisuje mogućnost izuzeća od dijelova programa specijalistu koji se upućuje na novo specijalističko usavršavanje. U članku 22. Prijedloga Pravilnika ne propisuje se način obavljanja specijalističkog usavršavanja već stečena prava liječnika specijalista opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije.
10 HLZ PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Ovim putem bismo Vas htjeli dati svoj doprinos javnoj raspravi oko Nacrta Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, a vezano uz laboratorijsku medicinu. Naime, u čl.17. spomenutog pravilnika koji kaže: „U prilogu I. i u Prilogu II. Pravilnika točka: „47. Laboratorijska medicina“ mijenja se i glasi: „47. Gerijatrija“. Program specijalizacije iz točke: „47. Laboratorijska medicina“ zamjenjuje se programom specijalizacije: „47. Gerijatrija “, koji se nalazi u Prilogu II. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio, a objavljuje se na internetskim stranicama »Narodnih novina«, www.nn.hr i www.miz.hr .“ direktno upućuje da prihvaćanjem ove izmjene, tj. zamjene specijalizacije iz Laboratorijske medicine onom za Gerijatriju, prihvaćena i odobrena specijalizacija iz Laboratorijske medicine prestaje pravno postojati. Hrvatski liječnički zbor smatra da navedeno uvelike utječe na liječnike specijaliste laboratorijske medicine. Naime, liječnička specijalizacija iz Laboratorijske medicine je bila ponovo predviđena radom Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. Svrha je usklađenje s preporukama i poveljama UEMS-e kao i drugim europskim dokumentima. Povjerenstvo je u razdoblju od 2007.-2010. godine sustavno radilo na izradi plana i programa specijalizacije, a prema važećim preporukama UEMS-a i programima ove specijalizacije za doktore medicine u Europi, te također prema naputcima i sukladno radu Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija. U Narodnim novinama 139 od 26.11.2014. godine je objavljen program liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine. Potrebno je započeti s izobrazbom specijalizanata iz Laboratorijske medicine, a za što treba priznati status specijalista laboratorijske medicine za naše stručnjaka ovog područja koji bi trebali preuzeti ulogu mentora specijalizanatima. To su prije svega stručnjaci koji su sudjelovali u izradi plana i programa navedene liječničke specijalizacije, ali i ostali kolege koji imaju dugogodišnje stručno, nastavno i znanstveno iskustvo rada u ovom području. U ime kolega stručnjaka laboratorijske medicine molimo za pomoć i podršku u ostvarivanju prava u svojstvu specijalista laboratorijske medicine te zaštiti digniteta struke. Izvršni odbor Hrvatskog liječničkog zbora Prihvaćen Prihvaćen.
11 Đapić Tomislav PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Članak 22. Doktoru medicine, specijalistu opće kirurgije, s užom specijalizacijom iz traumatologije, priznaju se stečena prava u specijalističkoj djelatnosti ortopedije i traumatologije, ako je zaposlen na poslovima uže specijalizacije iz traumatologije u zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj i ako je proveo 5 mjeseci na odjelu dječje ortopedije i položio kolokvij iz dječje ortopedije. Ministarstvo će u svrhu obavljanja specijalističke djelatnosti ortopedije i traumatologije rješenjem utvrditi jednakovrijednost specijalističkog naziva, ako doktor medicine iz stavka 1. ovoga članka to zatraži i ako ispunjava tražene uvjete. Uz zahtjev iz stavka 3. ovog članka, potrebno je priložiti dokumentaciju o specijalizaciji i užoj specijalizaciji, presliku važećeg odobrenja za samostalan rad, potvrdu o radu na području specijalističkih aktivnosti iz područja uže specijalizacije traumatologije i zaposlenju u zdravstvenoj ustanovi u Republici Hrvatskoj na poslovima uže specijalizacije iz traumatologije, potvrdu o boravku na odjelu dječje ortopedije od 5 mjeseci i položenom kolokviju iz dječje ortopedije. Nije prihvaćen Za stečena prava ni ostali doktori medicine nisu dužni priložiti dokaz o položenom kolokviju.
12 Đapić Tomislav PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE U ime Hrvatskog društva za dječju ortopediju iznosimo primjedbu na članak 22. Nacrta prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine u kojem se doktori medicine, specijalistima opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije izjednačuju u nazivu, pravima i kompetencijama sa specijalistima ortopedije i traumatologije danom stupanja na snagu ovog Pravilnika. Doktori medicine, specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije nisu niti jedan dan proveli na odjelima dječje ortopedije niti su imali bilo kakvu edukaciju iz dječje ortopedije. Specijalizanti ortopedije i traumatologije provode 5 mjeseci na odjelima dječje ortopedije a u sklopu poslijediplomskog specijalističkog studija ortopedije i traumatologije pohađaju nastavu i polažu ispit iz dječje ortopedije i traumatologije. Nije prihvatljivo da se doktorima medicine, specijalistima opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije priznaju kompeticije specijalista ortopedije i traumatologije bez potrebne edukacije iz dječje ortopedije koja je ishodišta i važan dio ortopedije. Predlažemo da doktori medicine, specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije provedu 5 mjeseci na odjelima dječje ortopedije te polože kolokvij iz dječje ortopedije kao uvjet za priznavanje kompeticija za specijalizaciju iz ortopedije i traumatologije. Nije prihvaćen Hrvatski doktori medicine i doktori medicine specijalisti imaju priznata stečena prava, što je preuzeto Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji u Prilogu III. članku 15. Ugovora. Stečena prava propisana su u članku 46. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 82/15). Države članice svjesne su manjkavosti specijalističkog usavršavanja prije uvođenja usklađenih programa specijalizacija u „novom“ Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine“, broj 100/11, 54/12, 49/13 i 139/14) ali su predmetne manjkavosti zanemarive i premošćuju se tijekom profesionalnog iskustva. Stečena prava doktora medicine specijalista ortopedije su nesporna, a prijedlogom Pravilnika osiguravaju se prava i liječnicima specijalistima opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije.
13 Boris Žulj PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE Komentar je po člankom 22. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
14 Ivan Žokalj PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 1. Podstavak 11. predlažem preoblikovati na slijedeći način: " Pristupnik jest doktor medicine koji nakon uspješno završenog programa specijalizacije podnosi zahtjev za polaganje specijalističkog ispita u Hrvatskoj liječničkoj komori(u daljnjem tekstu:komora). Pristupnik je i doktor medicine specijalist koji nakon uspješno završenog programa uže specijalizacije podnosi zahtjev za polaganje ispita uže specijalnosti u komori. " "Listu ispitivača objavljuju komora na internetskoj stranici komore i ministarstvo na internetskoj stranici ministarstva." "Ispitno povjerenstvo jest i povjerenstvo sastavljano od tri člana ispitivača doktora medicine specijalista iste specijalnosti - s istom ili srodnom užom specijalnošću, koje imenuje komora.“. Nije prihvaćen Primjedba je u suprotnosti s člankom 142. stavkom 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji propisuje da ministar određuje članove ispitne komisije na specijalističkom ispitu i ispitu iz uže specijalnosti.
15 Ivan Žokalj PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 1. Općenito sam mišljenja da nadzor nad provedbom specijalističkog usavršavanja doktora medicine, provjeru kvalietet tijekom usavršavanja i provjeru znanja pristupnika treba prepustiti nadležnoj strukovnoj komori koja ima javne ovlasti za provedbu stručnog nadzora rada liječnika. Takvom bitnom reformom bi se dodatno naglasila autonomija i odgovornost samih pripadnika struke u tome iznimno bitnom pitanju, a državnu administraciju rasteretilo posla koji je izvorno čisto strukovne prirode. Ministarstvo treba zadržati mogućnost nadzora nad kakvoćom provedbe stručnog usavršavanja ali bez uplitanja u manje proceduralne detalje poput imenovanja ispitnih komisija, određivanja mentora i komentora. Zadatak ministarstva bi trebao biti borba za čim veća sredstva za edukaciju liječnika a nakon toga bi se temelejem mogućnosti odobilo broj specijalizantska mjesta o čemu bi se izvijestilo nadležan tijela Hrvatske liječeničke komore. Nacionalno povjerenstvo za specijalističko usavršavanje doktora medicine bi trebalo ili preći u okrilje HLK što smatram boljim rješenjem ili bar obavezati na suradnju s nadležnim tijelima HLK u svim pitanjima provedbe specijalističkog usavršavanja liječnika. Nacionalno povjerenstvo bi u nastavku reforme specijalističkog usavršavanja trebalo napraviti odrediti način provedbe specijalizacije nakon odlaska specijalizanata iz matične ustanove na nastavaka usavršavanja u kliničke bolničke ustanove, točnije, u skladu s mišljenjem pojedničnog stručnog društva HLZ-a odrediti koliko vremena mora specijalizant minimalno provesti u pojedinoj ustanovi koja se smatra nacionalnim referentnim centrom za određeno područja(dijagnostike, liječenja, rehabilitacije). Imenovanje ispitnih komisija bi trebalo prepustiti nadležnim tijelima HLK koja bi taj zadatak trebala odraditi u suradnji s stručnim društvima HLZ-a kako bi se postigla optimalna uključenost svih potencijalnih ispitivača. U sastavu ispitne komisije bi svakako trebali ostati predstavnici ustanove u kojoj je specijalizant proveo najveći dio edukacije jer je logično da ukoliko su bili osposobljeni provoditi edukaciju da provode i provjeru znanja. Nije prihvaćen Primjedba je suprotna odredbama članaka 140.-142. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i odredbi članka 37. Zakona o liječništvu koji propisuje javne ovlasti Hrvatske liječničke komore.
16 Dubravka Pezelj Duliba PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 2. Mišljenja sam da upotreba računa koji se ispostavljaju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje u svrhu evidentiranja rada specijalizanta nije primjerena. Naime, iz tako napisanog članka svrha te odredbe nije jasna. Računi za pruženu zdravstvenu zaštitu u svojoj su biti financijski dokumet, te se u tom smislu ne bi trebao koristiti za nadzor provođenja specijalističkog usavršavanja. Napominjem da je upitna i kvaliteta navedenih dokumenata te njihova vjerodostojnost. Ukoliko se navedeno koristi za nadzor zdravstvenih ustanova, npr. kao kontrola da li neki postupak koji bi trebao provoditi liječnik specijalist, samostalno obavlja specijalizant, mišljenja sam da za to ne bi trebali služiti računi. Ako je to za kontrolu koliko specijalizant radi, opet nije jasna svrha, jer dio postupaka ne smije obavljati samostalno, a mogu postojati i postupci koje specijalizant radi, a iz njh ne proizlaze računi za Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje već primjerice za privatnog osiguravatelja. U svakom slučaju, smatram ovu odredbu dvojbenom, te bih voljela znati koja joj je svrha. Nije prihvaćen Prijedlog Pravilnika ne bavi se naplatom računa, niti financijskim aspektom, već s evidentiranjem pružene zdravstvene usluge na ispostavljenom računu, čime se uvodi veća transparentnost u provedbi specijalističkog usavršavanja. Time nije namjera provoditi nadzor rada specijalizanta jer u tu svrhu specijalizant ima određenog glavnog mentora i mentora.
17 Ivan Žokalj PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 2. Posljednju rečenicu članka bi trebalo preoblikovati na slijedeći način: "Nadzor nad provedbom specijalističkog usavršavanja doktora medicine provode Hrvatska liječnička komora u suradnji s ministarstvom." Stručno usavršavanje liječnika je prije svega strukovno pitanje i stoga je logično da se to pitanje nadzora specijalističkog usavršavanja doktora medicine prepusti u nadležnost strukovne komore zadužene za nadzor nad edukacijom i kvalitetom rada liječnika. Nije prihvaćen Primjedba je suprotna odredbama članaka 140.-142. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i odredbi članka 37. Zakona o liječništvu koji propisuje javne ovlasti Hrvatske liječničke komore.
18 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 3. Nije prihvatljivo da se program specijalističkog usavršavanja doktora medicine obavlja u zdravstvenim ustanovama koje imaju u radnom odnosu najmanje dva doktora medicine specijalista u znanstveno-nastavnom ili stručnom zvanju srodne specijalističke grane, a ne kao do sada iste specijalističke grane, jer je taj kriterij sadržan u svim relevantnim dokumentima EU (ranije poglavlje 6 Povelje o specijalističkom usavršavanja doktora medicine u EU, sada u dokumentu European training requirements koji se primjenjuje u svim zemljama). Budući da se ova izmjena povezuje sa usavršavanjem koje se uvodi prvi oputa u zdravstvu, predlažemo da se eventualne izmjene o uvjetima ustanove za specijalističko usavršavanje, a koje se odnose na specijaliste, navedu u programu te specijalizacije. Prihvaćen Prihvaćen.
19 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 4. Nije prihvatljivo da se program specijalističkog usavršavanja doktora medicine obavlja u zdravstvenim ustanovama koje imaju u radnom odnosu najmanje dva doktora medicine specijalista u znanstveno-nastavnom ili stručnom zvanju srodne specijalističke grane, a ne kao do sada iste specijalističke grane, jer je taj kriterij sadržan u svim relevantnim dokumentima EU (ranije poglavlje 6 Povelje o specijalističkom usavršavanja doktora medicine u EU, sada u dokumentu European training requirements koji se primjenjuje u svim zemljama). Budući da se ova izmjena povezuje sa usavršavanjem koje se uvodi prvi oputa u zdravstvu, predlažemo da se eventualne izmjene o uvjetima ustanove za specijalističko usavršavanje, a koje se odnose na specijaliste, navedu u programu te specijalizacije. Prihvaćen Prihvaćen.
20 Ivan Žokalj PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 5. Čl.10.stavak 10.preporučam preoblikovati na sliejdeći način: "Mentora imenuje ministarstvo rješenjem o odobrenju specijalizacije. " u "Mentora imenuje predsjednik Hrvatske liječničke komore temeljem mišljenja nadležnog tijela komore o čemu izvješćuje ministarstvo nadležno za poslove zdravlja koje podatak unosi u rješenje o odbrenju specijalizacije." Stavak 10.preporučam preblikovati u : "Zahtjev za prestanak mentorstva obvezan je u pisanom obliku dostaviti ministarstvu, Hrvatskoj liječničkoj komori i podnositelju prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika i specijalizantu. Stavak 11. preporučam preblikovati u: "Ministarstvo i Hrvatska liječnička komora će razriješiti mentora ako utvrdi da isti vodi specijalizanta protivno odredbama ovoga Pravilnika i to na temelju prijedloga ravnatelja zdravstvene ustanove iz članka 4. ovoga Pravilnika i nadležnog voditelja programa specijalističkog usavršavanja, te o tome obavješćuje podnositelja prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 9. stavka 1. ovoga Pravilnika i specijalizanta. Nije prihvaćen Primjedba nije prihvaćena jer je protivna odredbama članka 140. -142. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koje određuju da je Ministarstvo zdravlja nadležno tijelo za specijalističko usavršavanje zdravstvenih radnika.
21 Ivan Žokalj PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 13. Članak 27a: preporučam prebolikovati: "Hrvatska liječnička komora Ministarstvo donosi rješenje o prigovoru na temelju mišljenja Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine, koje može uključiti u izradu mišljenja jednog ili više stručnjaka samo za taj predmet ( ad hoc) , bez sudjelovanja ispitivača na čiji dio ispita je izjavljen prigovor.“. Nije prihvaćen Primjedba nije prihvaćena jer je protivna odredbama članka 140. -142. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koje određuju da je Ministarstvo zdravlja nadležno tijelo za specijalističko usavršavanje zdravstvenih radnika.
22 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 17. Medicinski fakultet smatra da je specijalizacija laboratorijske medicine definirana Direktivom 2005/36 EC te je u tom smislu izrađen program specijalističkog usavršavanja i objavljen u Narodnim Novinama broj 139/2014. Specijalističko usavršavanje liječnika, kao regulirane profesije u Hrvatskoj je usklađeno s propisima EU tijekom pristupa RH u EU te je u tom smislu i sačinjen navedeni program i objavljen u Narodnim novinama. Diploma Medicinskog fakulteta o završenom integriranom studiju medicine predstavlja temelj za specijalizaciju iz laboratorijske medicine kao i u svim drugim zemljama EU. U Hrvatskoj postoji potreba za doktorima specijalistima laboratorijske medicine. Zato Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu predlaže da se u članku 17. riječi: „47. Laboratorijska medicina“ brišu, te da se u Prilogu I. i u Prilogu II. Pravilnika doda točka:: “48. koja glasi: „Gerijatrija“. Predlažemo da se u stavku 2. riječi: „U programu specijalizacije iz točke: „47. Laboratorijska medicina“ zamjenjuje se programom specijalizacije:“ brišu te da se dodaju riječi:“ Program specijalizacije „48. Gerijatrija “, nalazi se u Prilogu II. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio, a objavljuje se na internetskim stranicama »Narodnih novina«, www.nn.hr i www. miz.hr.“ Prihvaćen Prihvaćen.
23 Hrvatsko društvo biologa u zdravstvu PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 17. U cilju usklađivanja profesija prema standardima Europske unije i izbjegavanja monopola jedne struke, dužnost je Republike Hrvatske implementirati zahtjeve za harmonizacijom edukacije stručnjaka u području laboratorijske medicine. Jedinstvena specijalizacija trebala bi biti dostupna svim stručnjacima koje rade u medicinskim laboratorijima u općem interesu zdravlja pacijenta. Prema trenutnim zakonskim odredbama u Republici Hrvatskoj magistrima biologije koji rade u zdravstvu na visoko-specijaliziranim poslovima u specijalističkim laboratorijima na nivou, sekundarne (specijalističko-konzilijarne i bolničke) te tercijarne (kliničke) zdravstvene djelatnosti ograničeno je stručno specijalističko usavršavanje i napredovanje što je u suprotnosti sa Direktivom Europskog parlamenta 2005/36/EC. Republika Hrvatska je preuzimanjem pravne stečevine EU dužna ulaskom u Europsku uniju prilagoditi svoj zdravstveni sustav Direktivi 2005/36/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. godine o priznavanja stručnih kvalifikacija što predstavlja pravni temelj za slobodno kretanje stručnjaka u EU. Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnim stručnih kvalifikacija (NN 124/09, N 45/11, NN 74/14) to nije adekvatno učinjeno. Time je magistrima biologije koji rade kao visoko obrazovani laboratorijski stručnjaci u zdravstvu (u području transplantacije organa i stanične terapije, reproduktivne medicine, molekularne genetike, citogenetike, laboratorijske imunologije, metaboličkih bolesti te drugim područjima laboratorijske medicine) onemogućena regulacija profesije, daljnja edukacija i usavršavanje kroz specijalističko usavršavanje. Navedenim se postupanjem u temelju onemogućuje primjena standarda sigurne, kvalitetne, učinkovite zdravstvene zaštite iz svih područja zdravstvene zaštite u kojima sudjeluju biolozi u zdravstvu. Svaki građanin Republike Hrvatske ima Ustavom zagarantirano pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom, koje su im ovakvim postupcima povrijeđeni, a sve u smislu Direktive 2011/24/EU. Obzirom da je laboratorijska medicina, multidisciplinarna djelatnost koja uključuje magistre biologije, kemije, medicinske biokemije, farmacije i liječnike, smatramo da se ovakovim rješenjem prema pravilniku ograničavaju jedne struke u odnosu na druge. Definiranje profesionalnih vještina i zajedničkih platformi obveza je država članica kroz pravilnike europskog kvalifikacijskog okvira, a time i hrvatskog kvalifikacijskog okvira koji je usvojen u lipnju 2014. godine. Sve države članice Europske unije dužne su u roku od dvije godine transponirati obveze koje proizlaze iz Direktiva u svoj nacionalni sustav, što između ostalog uključuje i izmjenu, te donošenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Slijedom navedenog, poziva se Ministarstvo zdravlja, da ovdje podnositelja očitovanja te ostalu stručnu javnost, uključi u postupak izrade pravilnika i Zakona, a kako bi isključivo, svojim znanjem i kapacitetima koji se stavljaju na raspolaganje, mogli doprinijeti stvaranju sveobuhvatne i kvalitetne zdravstvene zaštite u interesu zdravlja pacijenta, a time posljedično i potpune implementacije postojećih primjenjivih Direktiva u nacionalno zakonodavstvo. Primljeno na znanje Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine propisuje specijalističko usavršavanje doktora medicine, a ne biologa. Za donošenje Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija nadležno je Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava.
24 Mladen Petrovečki PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 17. Poštovanje, upozoren sam na novi prijedlog izmjena Pravilnika specijalističkog obrazovanja doktora medicine te u čl. 17 nacrta uočio povredu medicinske struke gdje je bez stručne i pravne argumentacije u potpunosti izbrisan (i nigdje se više ne pojavljuje) program doktorske specijalizacije iz laboratorijske medicine. Svojedobno sam bio članom Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske i tada smo službenom dokumentacijom jasno obrazložili (a) zašto je takva specijalizacija potrebna, (b) zašto je prepoznaje EU i (c) zašto u RH liječnici specijalisti laboratorijske medicine trebaju takvu djelatnost koordinirati sa spec. medicinske biokemije koji po struci nisu liječnici. Prijedlog specijalizacije u cijelosti je izrađen prema preporukama UEMS-e. Brisanje prijedloga imat će za posljedicu daljnje razilaženje rada u području laboratorijske medicine u nas i EU, a uz to će biti učinjena golema nepravda onim liječnicima koji već godinama i desetljećima rade taj posao u bolnicama. Prof. dr. sc. Mladen Petrovečki, dr. med., Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku Kliničke bolnice Dubrava Primljeno na znanje Prihvaćen.
25 Filip Sedlić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 17. Poštovani, želim izraziti neslaganje s prijedlogom ukidanja specijalizacije iz Laboratorijske medicine. Naime, specijalizacija laboratorijske medicine za liječnike (Narodne novine br. 139 od 26.11.2014.) je od izuzetne važnosti u zdravstvu Republike Hrvatske te da je nedopustivo ukidanje ove specijalizacije. Napominjem da u tekstu Nacrta nema nikakvih stručnih, znanstvenih ili administrativnih argumenata ili zapreka za realizaciju statusa specijalista laboratorijske medicine za doktore koji se dokumentirano bave ovom djelatnošću i provedbe izobrazbe specijalizanata laboratorijske medicine za liječnika. Liječnička specijalizacija iz Laboratorijske medicine bila je predmetom rada Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske (tj. pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva RH) sa svrhom usklađivanja s preporukama i poveljama UEMS-e i drugim europskim dokumentima. Navedeno povjerenstvo sastavljeno od liječnika različitih struka i specijalnosti je u periodu 2007-2010. sustavno radilo na izradi plana i programa specijalizacije, a prema važećim preporukama UEMS-e i programima ove specijalizacije za doktore medicine u Europi, te također prema naputcima i sukladno radu Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija. Pri tome se povjerenstvo vodilo sljedećim činjenicama: 1. neovisnošću liječničke profesije u odnosu na druge profesije; 2. izobrazbom liječnika u sklopu regulirane profesije koja je podložna usklađivanju s propisima EU, a za što je nadležna Europska komisija; 3. postojanjem specijalnosti laboratorijske medicine kao jedne od liječničkih specijalizacija u Anexu Direktive 36/05 (koja je Direktiva bila obveza u usklađivanju izobrazbe REGULIRANIH profesija u postupku pristupa Republike Hrvatske u EU); 4. potrebom za doktorima specijalistima laboratorijske medicine i ujedno edukacijom na razini specijalizacije u Republici Hrvatskoj. U sastavu povjerenstva za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine su: Prof.dr.sc. Vesna Kušec, dr. med. predsjednica povjerenstva Prof.dr.sc. Sanja Balen, dr. med. specijalist transfuzijske medicine Prof.dr.sc. Drago Batinić, dr. med. specijalist laboratorijske imunologije Prof.dr.sc. Nada Božina, dr. med. Doc.dr. sc. Melita Čačić, dr. med. specijalist pedijatar Prof.dr.sc. Bojan Jelaković, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Rajko Kušec, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Mladen Petrovečki, dr. med. specijalist laboratorijske imunologije Doc. dr.sc. Ljubica Škare Librenjak, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Marina Samaržija, dr. med. specijalist transfuzijske medicine Mr.sc. Vlado Sarnavka, dr. med. specijalist pedijatar Prof.dr.sc. Adriana Vince. dr. med. specijalist infektolog . U važećem Pravilniku o specijalizacijama uvršten je plan i program specijalizacije Laboratorijske medicine za liječnike (usklađen s Direktivom 36/05), a u Narodnim novinama br. 139 od 26.11.2014. godine je objavljen program liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine. Vjerujem da je u nastavku aktivnosti Ministarstva zdravlja potrebno neposredno započeti s izobrazbom liječnika-specijalizanata iz Laboratorijske medicine, te ujedno pokrenuti postupak priznavanja statusa specijaliste laboratorijske medicine za naše stručnjaka ovog područja koji bi trebali preuzeti ulogu mentora liječnicima specijalizantima. Ističem da je specijalizacija laboratorijske medicine za doktore medicine od vrlo velike zdravstvene važnosti u Republici Hrvatskoj, i to sukladno i usklađeno s postojećim preporukama i poveljama UEMS-e i drugim europskim dokumentima o specijalističkom obrazovanju doktora medicine. Ne manje važna je realna potreba u zdravstvu Republike Hrvatske za kadrom doktora specijaliste laboratorijske medicine i provođenjem ove edukacije prema postojećem planu i programu liječničke specijalizacije iz laboratorijske medicine. Očekujem ispravljanje navoda Nacrta sukladno navedenim činjenicama, te realizaciju specijalizacije iz Laboratorijske medicine za liječnike. S poštovanjem, Doc. dr. Filip Sedlić, dr. med. Katedra za patofiziologiju, Sveučilište u Zagrebu Medicinski fakultet. U Zagrebu, 23. rujna 2015. Prihvaćen Prihvaćen.
26 Davor Ježek PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 17. Poštovani, U ime kolega liječnika koji se bave Laboratorijskom medicinom dostavljamo prigovor na sadržaj Nacrta prijedloga izmjena Pravilnika specijalističkog obrazovanja doktora medicine, i to na tekst članka 17. Stav je kolega liječnika da je specijalizacija laboratorijske medicine za liječnike (Narodne novine br. 139 od 26.11.2014.) od izuzetne važnosti u zdravstvu Republike Hrvatske te da je nedopustivo ukidanje ove specijalizacije. Napominjemo da u tekstu Nacrta nema nikakvih stručnih, znanstvenih ili administrativnih argumenata ili zapreka za realizaciju statusa specijalista laboratorijske medicine za doktore koji se dokumentirano bave ovom djelatnošću i provedbe izobrazbe specijalizanata laboratorijske medicine za liječnika. Liječnička specijalizacija iz Laboratorijske medicine bila je predmetom rada Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske (tj. pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva RH) sa svrhom usklađivanja s preporukama i poveljama UEMS-e i drugim europskim dokumentima. Navedeno povjerenstvo sastavljeno od liječnika različitih struka i specijalnosti je u periodu 2007-2010. sustavno radilo na izradi plana i programa specijalizacije, a prema važećim preporukama UEMS-e i programima ove specijalizacije za doktore medicine u Europi, te također prema naputcima i sukladno radu Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija. Pri tome se povjerenstvo vodilo sljedećim činjenicama: 1. neovisnošću liječničke profesije u odnosu na druge profesije; 2. izobrazbom liječnika u sklopu regulirane profesije koja je podložna usklađivanju s propisima EU, a za što je nadležna Europska komisija; 3. postojanjem specijalnosti laboratorijske medicine kao jedne od liječničkih specijalizacija u Anexu Direktive 36/05 (koja je Direktiva bila obveza u usklađivanju izobrazbe REGULIRANIH profesija u postupku pristupa Republike Hrvatske u EU); 4. potrebom za doktorima specijalistima laboratorijske medicine i ujedno edukacijom na razini specijalizacije u Republici Hrvatskoj. U sastavu povjerenstva za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine su: Prof.dr.sc. Vesna Kušec, dr. med. predsjednica povjerenstva Prof.dr.sc. Sanja Balen, dr. med. specijalist transfuzijske medicine Prof.dr.sc. Drago Batinić, dr. med. specijalist laboratorijske imunologije Prof.dr.sc. Nada Božina, dr. med. Doc.dr. sc. Melita Čačić, dr. med. specijalist pedijatar Prof.dr.sc. Bojan Jelaković, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Rajko Kušec, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Mladen Petrovečki, dr. med. specijalist laboratorijske imunologije Doc. dr.sc. Ljubica Škare Librenjak, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Marina Samaržija, dr. med. specijalist transfuzijske medicine Mr.sc. Vlado Sarnavka, dr. med. specijalist pedijatar Prof.dr.sc. Adriana Vince. dr. med. specijalist infektolog . U važećem Pravilniku o specijalizacijama uvršten je plan i program specijalizacije Laboratorijske medicine za liječnike (usklađen s Direktivom 36/05), a u Narodnim novinama br. 139 od 26.11.2014. godine je objavljen program liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine. Povjerenstvo za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine smatra da je u nastavku aktivnosti Ministarstva zdravlja potrebno neposredno započeti s izobrazbom liječnika-specijalizanata iz Laboratorijske medicine, te ujedno pokrenuti postupak priznavanja statusa specijaliste laboratorijske medicine za naše stručnjaka ovog područja koji bi trebali preuzeti ulogu mentora liječnicima specijalizanatima. Ističemo da je specijalizacija laboratorijske medicine za doktore medicine od vrlo velike zdravstvene važnosti u Republici Hrvatskoj, i to sukladno i usklađeno s postojećim preporukama i poveljama UEMS-e i drugim evropskim dokumentima o specijalističkom obrazovanju doktora medicine. Ne manje važna je realna potreba u zdravstvu Republike Hrvatske za kadrom doktora specijaliste laboratorijske medicine i provođenjem ove edukacije prema postojećem planu i programu liječničke specijalizacije iz laboratorijske medicine. U skladu sa stavom Povjerenstva za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine, molimo ispravljanje navoda Nacrta sukladno gore navedenim činjenicama, te realizaciju specijalizacije iz Laboratorijske medicine za liječnike. S poštovanjem, Prof. dr. sc. Davor Ježek , dr. med. KBC Zagreb Klinički zavod za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju Kišpatićeva 12 Zagreb Prihvaćen Prihvaćen.
27 Nada Božina PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 17. Poštovani, U ime Povjerenstva za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine dostavljamo prigovor na sadržaj Nacrta prijedloga izmjena Pravilnika specijalističkog obrazovanja doktora medicine, i to na tekst članka 17. Stav je Povjerenstva da je specijalizacija laboratorijske medicine za liječnike (Narodne novine br. 139 od 26.11.2014.) od izuzetne važnosti u zdravstvu Republike Hrvatske te da je nedopustivo ukidanje ove specijalizacije. Napominjemo da u tekstu Nacrta nema nikakvih stručnih, znanstvenih ili administrativnih argumenata ili zapreka za realizaciju statusa specijalista laboratorijske medicine za doktore koji se dokumentirano bave ovom djelatnošću i provedbe izobrazbe specijalizanata laboratorijske medicine za liječnika. Liječnička specijalizacija iz Laboratorijske medicine bila je predmetom rada Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske (tj. pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva RH) sa svrhom usklađivanja s preporukama i poveljama UEMS-e i drugim europskim dokumentima. Navedeno povjerenstvo sastavljeno od liječnika različitih struka i specijalnosti je u periodu 2007-2010. sustavno radilo na izradi plana i programa specijalizacije, a prema važećim preporukama UEMS-e i programima ove specijalizacije za doktore medicine u Europi, te također prema naputcima i sukladno radu Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija. Pri tome se povjerenstvo vodilo sljedećim činjenicama: 1. neovisnošću liječničke profesije u odnosu na druge profesije; 2. izobrazbom liječnika u sklopu regulirane profesije koja je podložna usklađivanju s propisima EU, a za što je nadležna Europska komisija; 3. postojanjem specijalnosti laboratorijske medicine kao jedne od liječničkih specijalizacija u Anexu Direktive 36/05 (koja je Direktiva bila obveza u usklađivanju izobrazbe REGULIRANIH profesija u postupku pristupa Republike Hrvatske u EU); 4. potrebom za doktorima specijalistima laboratorijske medicine i ujedno edukacijom na razini specijalizacije u Republici Hrvatskoj. U sastavu povjerenstva za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine su: Prof.dr.sc. Vesna Kušec, dr. med. predsjednica povjerenstva Prof.dr.sc. Sanja Balen, dr. med. specijalist transfuzijske medicine Prof.dr.sc. Drago Batinić, dr. med. specijalist laboratorijske imunologije Prof.dr.sc. Nada Božina, dr. med. Doc.dr. sc. Melita Čačić, dr. med. specijalist pedijatar Prof.dr.sc. Bojan Jelaković, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Rajko Kušec, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Mladen Petrovečki, dr. med. specijalist laboratorijske imunologije Doc. dr.sc. Ljubica Škare Librenjak, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Marina Samaržija, dr. med. specijalist transfuzijske medicine Mr.sc. Vlado Sarnavka, dr. med. specijalist pedijatar Prof.dr.sc. Adriana Vince. dr. med. specijalist infektolog . U važećem Pravilniku o specijalizacijama uvršten je plan i program specijalizacije Laboratorijske medicine za liječnike (usklađen s Direktivom 36/05), a u Narodnim novinama br. 139 od 26.11.2014. godine je objavljen program liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine. Povjerenstvo za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine smatram da je u nastavku aktivnosti Ministarstva zdravlja potrebno neposredno započeti s izobrazbom liječnika-specijalizanata iz Laboratorijske medicine, te ujedno pokrenuti postupak priznavanja statusa specijaliste laboratorijske medicine za naše stručnjaka ovog područja koji bi trebali preuzeti ulogu mentora liječnicima specijalizanatima. Ističemo da je specijalizacija laboratorijske medicine za doktore medicine od vrlo velike zdravstvene važnosti u Republici Hrvatskoj, i to sukladno i usklađeno s postojećim preporukama i poveljama UEMS-e i drugim evropskim dokumentima o specijalističkom obrazovanju doktora medicine. Ne manje važna je realna potreba u zdravstvu Republike Hrvatske za kadrom doktora specijaliste laboratorijske medicine i provođenjem ove edukacije prema postojećem planu i programu liječničke specijalizacije iz laboratorijske medicine. Povjerenstvo za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine očekuje isprvljanje navoda Nacrta sukladno navedenim činjenicama, te realizacije specijalizacije iz Laboratorijske medicine za liječnike. S poštovanjem, U ime Povjerenstva za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine Prof. dr. sc. Nada Božina, dr. med. Pročelnica KJ za farmakogenomiku i individualizaciju terapije Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku KBC Zagreb Kišpatićeva 12 Zagreb U Zagrebu, 22. rujna 2015. Prihvaćen Prihvaćen.
28 VESNA KUŠEC PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 17. Poštovani, U ime Povjerenstva za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine dostavljamo prigovor na sadržaj Nacrta prijedloga izmjena Pravilnika specijalističkog obrazovanja doktora medicine, i to na tekst članka 17. Stav je Povjerenstva da je specijalizacija laboratorijske medicine za liječnike (Narodne novine br. 139 od 26.11.2014.) od izuzetne važnosti u zdravstvu Republike Hrvatske te da je nedopustivo ukidanje ove specijalizacije. Napominjemo da u tekstu Nacrta nema nikakvih stručnih, znanstvenih ili administrativnih argumenata ili zapreka za realizaciju statusa specijalista laboratorijske medicine za doktore koji se dokumentirano bave ovom djelatnošću i provedbe izobrazbe specijalizanata laboratorijske medicine za liječnika. Liječnička specijalizacija iz Laboratorijske medicine bila je predmetom rada Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske (tj. pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva RH) sa svrhom usklađivanja s preporukama i poveljama UEMS-e i drugim europskim dokumentima. Navedeno povjerenstvo sastavljeno od liječnika različitih struka i specijalnosti je u periodu 2007-2010. sustavno radilo na izradi plana i programa specijalizacije, a prema važećim preporukama UEMS-e i programima ove specijalizacije za doktore medicine u Europi, te također prema naputcima i sukladno radu Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija. Pri tome se povjerenstvo vodilo sljedećim činjenicama: 1. neovisnošću liječničke profesije u odnosu na druge profesije; 2. izobrazbom liječnika u sklopu regulirane profesije koja je podložna usklađivanju s propisima EU, a za što je nadležna Europska komisija; 3. postojanjem specijalnosti laboratorijske medicine kao jedne od liječničkih specijalizacija u Anexu Direktive 36/05 (koja je Direktiva bila obveza u usklađivanju izobrazbe REGULIRANIH profesija u postupku pristupa Republike Hrvatske u EU); 4. potrebom za doktorima specijalistima laboratorijske medicine i ujedno edukacijom na razini specijalizacije u Republici Hrvatskoj. U sastavu povjerenstva za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine su: Prof.dr.sc. Vesna Kušec, dr. med. predsjednica povjerenstva Prof.dr.sc. Sanja Balen, dr. med. specijalist transfuzijske medicine Prof.dr.sc. Drago Batinić, dr. med. specijalist laboratorijske imunologije Prof.dr.sc. Nada Božina, dr. med. Doc.dr. sc. Melita Čačić, dr. med. specijalist pedijatar Prof.dr.sc. Bojan Jelaković, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Rajko Kušec, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Mladen Petrovečki, dr. med. specijalist laboratorijske imunologije Doc. dr.sc. Ljubica Škare Librenjak, dr. med. specijalist internist Prof.dr.sc. Marina Samaržija, dr. med. specijalist transfuzijske medicine Mr.sc. Vlado Sarnavka, dr. med. specijalist pedijatar Prof.dr.sc. Adriana Vince. dr. med. specijalist infektolog . U važećem Pravilniku o specijalizacijama uvršten je plan i program specijalizacije Laboratorijske medicine za liječnike (usklađen s Direktivom 36/05), a u Narodnim novinama br. 139 od 26.11.2014. godine je objavljen program liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine. Povjerenstvo za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine smatram da je u nastavku aktivnosti Ministarstva zdravlja potrebno neposredno započeti s izobrazbom liječnika-specijalizanata iz Laboratorijske medicine, te ujedno pokrenuti postupak priznavanja statusa specijaliste laboratorijske medicine za naše stručnjaka ovog područja koji bi trebali preuzeti ulogu mentora liječnicima specijalizanatima. Ističemo da je specijalizacija laboratorijske medicine za doktore medicine od vrlo velike zdravstvene važnosti u Republici Hrvatskoj, i to sukladno i usklađeno s postojećim preporukama i poveljama UEMS-e i drugim evropskim dokumentima o specijalističkom obrazovanju doktora medicine. Ne manje važna je realna potreba u zdravstvu Republike Hrvatske za kadrom doktora specijaliste laboratorijske medicine i provođenjem ove edukacije prema postojećem planu i programu liječničke specijalizacije iz laboratorijske medicine. Povjerenstvo za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine očekuje isprvljanje navoda Nacrta sukladno navedenim činjenicama, te realizacije specijalizacije iz Laboratorijske medicine za liječnike. S poštovanjem, U ime Povjerenstva za izradu plana i programa liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine Prof. dr. sc. Vesna Kušec, dr. med. Pročelinca KJ za biokemiju vitamina i koštanih biljega Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku KBC Zagreb Kišpatićeva 12 Zagreb U Zagrebu, 22. rujna 2015. Prihvaćen Prihvaćen.
29 Drago Batinić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 17. Poštovani, uvidom u Nacrt prijedloga izmjena Pravilnika specijalističkog obrazovanja doktora medicine uočavam da je člankom 17 istog nacrta učinjena gruba povreda medicinske struke i prava na edukaciju i specijalizaciju liječnika. Naime, bez ikakve stručne i pravne argumentacije briše se program doktorske specijaliazcije iz laboratorijske medicine i zamijenjuje programom koji, de facto, niti još postoji i za kojeg se na zna kada će biti dovršen! Liječnička specijalizacija iz Laboratorijske medicine bila je predmetom rada Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske (dakle, pod ingerencijom Ministarstva zdravstva RH) sa svrhom usklađivanja s preporukama i poveljama UEMS-e i drugim europskim dokumentima. Navedeno povjerenstva sastavljeno od liječnika različitih struka i specijalnosti su u periodu 2007-2010. sustavno radili na izradi plana i programa specijalizacije, a prema važećim preporukama UEMS-e i programima ove specijalizacije za doktore medicine u Europi, te također prema naputcima i sukladno radu Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija. Pri tome se povjerenstvo vodilo sljedećim činjenicama: 1. neovisnošću liječničke profesije u odnosu na druge profesije; 2. izobrazbom liječnika u sklopu regulirane profesije koja je podložna usklađivanju s propisima EU, a za što je nadležna Europska komisija; 3. postojanjem specijalnosti laboratorijske medicine kao jedne od liječničkih specijalizacija u Anexu Direktive 36/05 (koja je Direktiva bila obveza u usklađivanju izobrazbe REGULIRANIH profesija u postupku pristupa Republike Hrvatske u EU); 4. potrebom za doktorima specijalistima laboratorijske medicine i ujedno edukacijom na razini specijalizacije u Republici Hrvatskoj. Sukladno tome, u važećem Pravilniku o specijalizacijama uvršten je plan i program specijalizacije Laboratorijske medicine za liječnike (usklađen s Direktivom 36/05), a u Narodnim novinama br. 139 od 26.11.2014. godine je objavljen program liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine. Smatram da u nastavku aktivnosti Ministarstva zdravlja potrebno je čim prije započeti s izobrazbom liječnika-specijalizanata iz Laboratorijske medicine, a za što je potrebno priznavanje statusa specijaliste laboratorijske medicine za naše stručnjaka ovog područja koji bi trebali preuzeti ulogu mentora liječnicima specijalizanatima. Ističemo da je specijalizacija laboratorijske medicine za doktore medicine od vrlo velike zdravstvene važnosti u Republici Hrvatskoj, i to sukladno i usklađeno s postojećim preporukama i poveljama UEMS-e i drugim evropskim dokumentima o specijalističkom obrazovanju doktora medicine. Ne manje važna je realna potreba u zdravstvu Republike Hrvatske za kadrom doktora specijaliste laboratorijske medicine i provođenjem ove edukacije prema postojećem planu i programu liječničke specijalizacije iz laboratorijske medicine. U očekivanju ispravljanja ove omaške i priznavanju statusa te realizacije specijalizacije iz Laboratorijske medicine za liječnike.. S poštovanjem, Prof. dr. sc. Drago Batinić, dr. med. Specijalist laboratorijske imunologije KBC Zagreb, Pročelnik Odjela za imunologiju KZLD Prodekan za poslijediplomsku nastavu Medicinskog fakulteta Sveučilita u Zagrebu Poštovani, uvidom u Nacrt prijedloga izmjena Pravilnika specijalističkog obrazovanja doktora medicine uočavam da je člankom 17 istog nacrta učinjena gruba povreda medicinske struke i prava na edukaciju i specijalizaciju liječnika. Naime, bez ikakve stručne i pravne argumentacije briše se program doktorske specijaliazcije iz laboratorijske medicine i zamijenjuje programom koji, de facto, niti još postoji i za kojeg se na zna kada će biti dovršen! Liječnička specijalizacija iz Laboratorijske medicine bila je predmetom rada Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske (dakle, pod ingerencijom Ministarstva zdravstva RH) sa svrhom usklađivanja s preporukama i poveljama UEMS-e i drugim europskim dokumentima. Navedeno povjerenstva sastavljeno od liječnika različitih struka i specijalnosti su u periodu 2007-2010. sustavno radili na izradi plana i programa specijalizacije, a prema važećim preporukama UEMS-e i programima ove specijalizacije za doktore medicine u Europi, te također prema naputcima i sukladno radu Povjerenstva za koordinaciju izrade prijedloga planova i programa liječničkih specijalizacija. Pri tome se povjerenstvo vodilo sljedećim činjenicama: 1. neovisnošću liječničke profesije u odnosu na druge profesije; 2. izobrazbom liječnika u sklopu regulirane profesije koja je podložna usklađivanju s propisima EU, a za što je nadležna Europska komisija; 3. postojanjem specijalnosti laboratorijske medicine kao jedne od liječničkih specijalizacija u Anexu Direktive 36/05 (koja je Direktiva bila obveza u usklađivanju izobrazbe REGULIRANIH profesija u postupku pristupa Republike Hrvatske u EU); 4. potrebom za doktorima specijalistima laboratorijske medicine i ujedno edukacijom na razini specijalizacije u Republici Hrvatskoj. Sukladno tome, u važećem Pravilniku o specijalizacijama uvršten je plan i program specijalizacije Laboratorijske medicine za liječnike (usklađen s Direktivom 36/05), a u Narodnim novinama br. 139 od 26.11.2014. godine je objavljen program liječničke specijalizacije iz Laboratorijske medicine. Smatram da u nastavku aktivnosti Ministarstva zdravlja potrebno je čim prije započeti s izobrazbom liječnika-specijalizanata iz Laboratorijske medicine, a za što je potrebno priznavanje statusa specijaliste laboratorijske medicine za naše stručnjaka ovog područja koji bi trebali preuzeti ulogu mentora liječnicima specijalizanatima. Ističemo da je specijalizacija laboratorijske medicine za doktore medicine od vrlo velike zdravstvene važnosti u Republici Hrvatskoj, i to sukladno i usklađeno s postojećim preporukama i poveljama UEMS-e i drugim evropskim dokumentima o specijalističkom obrazovanju doktora medicine. Ne manje važna je realna potreba u zdravstvu Republike Hrvatske za kadrom doktora specijaliste laboratorijske medicine i provođenjem ove edukacije prema postojećem planu i programu liječničke specijalizacije iz laboratorijske medicine. U očekivanju ispravljanja ove omaške i priznavanju statusa te realizacije specijalizacije iz Laboratorijske medicine za liječnike.. S poštovanjem, Prof. dr. sc. Drago Batinić, dr. med. Specijalist laboratorijske imunologije KBC Zagreb, Pročelnik Odjela za imunologiju KZLD Prodekan za poslijediplomsku nastavu Medicinskog fakulteta Sveučilita u Zagrebu U Zagrebu, 22. rujna 2015. Prihvaćen Prihvaćen.
30 Biljana Jelić Puškarić, dr. med. PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 20. Kao specijalist kliničke citologije srednje generacije, u potpunosti se slažem s kolegicama doc.dr.sc. Kardum-Skelin i prim.dr.sc. Kaić o potrebi osiguranja budućih prava dosadašnjih specijalista medicinske/kliničke citologije i patološke anatomije u području njihovog djelokruga rada. Nije prihvaćen Radna skupina sačinjena od predstavnika specijalista patološke anatomije i specijalista kliničke citologije predložila je program specijalizacije iz patologije i citologije, kao i prijelazne odredbe prema kojim će postupati specijalizanti u tijeku specijalističkog usavršavanja. Radna skupina ima namjeru razriješiti pitanja koja navodite u slijedećoj fazi rada.
31 Prim.dr.sc.Gordana Kaić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 20. U potpunosti se slažem s komentarom doc.dr.sc. Kardum-Skelin.....Potrebno je izjednačiti prava dosadašnjih specijalista citologije i specijalista patološke anatomije s pravima koje stječu novoškolovani specijalisti patologije i citologije........Dodatni argument za to je nada da će se novoškolovani specijalisti u svakodnevnom radu ipak usmjeriti ili u citologiju ili u patologiju jer se i jedna i druga struka moraju raditi puno radno vrijeme, a ne sporadično. To je bitna stavka koja jamči kvalitetu rada. U tom slučaju, ako se uspiju educirati nove generacije specijalista koji znaju raditi kliničku citologiju, bilo bi svejedno što je specijalizacija iz kliničke citologije, kao zasebna i vrlo specifična struka, ukinuta. Primljeno na znanje Specijalizacija iz kliničke citologije nije ukinuta. Ta specijalizacija postojala je prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju zdravstvenih djelatnika („Narodne novine“, broj 33/94). Prema Pravilniku o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko- tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti („Narodne novine“, broj 61/11, 128/12) propisuje u članku 25. uvjete za citološki laboratorij. Time su prava specijalista kliničke citologije zajamčena.
32 Doc.dr.sc. Ika Kardum-Skelin PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 20. Obzirom da je članak 20. malo nejasno napisan predlažem da se ispravi, pojasni i dopuni: ...............Članak 20. Specijalizanti koji su započeli program specijalizacije: „35. Patologija“ (s akreditacijskim područjem histopatologije/s akreditacijskim područjem citopatologije), polagat će specijalistički ispit iz „Patologije“ i steći naziv „specijalist patologije“. .................Specijalisti koji su stekli naziv „specijalist patologije“ prema ranijem programu „35. Patologija“ s akreditacijskim područjem histopatologije/s akreditacijskim područjem citopatologije i izmjenama programa specijalističkog usavršavanja u 5. godini, sukladno članku 19. ovog Pravilnika imaju ista prava i kompetencije kao i „specijalisti patologije i citologije“, a naziv „specijalist patologije“ jednakovrijedan je nazivu „specijalist patologije i citologije“. ..............Člankom 20. ovog Pravilnika rješavaju se prava i kompetencije specijalista patologa , a ostaje problem uređivanja prava i kompetencija 120 specijalista medicinskih/kliničkih citologa s jedne strane i isto toliko specijalista patoloških anatoma. I jednim i drugima je Republika Hrvatska uredno izdala rješenja za specijalizacije i školovala ih, uredno su položili specijalistički ispit i savjesno rade svoj posao. Do sada su citolozi imali u programu svoje specijalizacije 1 godinu patologije (manje nego je predviđeno novim programom), dok su patološki anatomi također imali manje citologije u svojoj edukaciji u usporedbi s novim programom (neki stariji patološki anatomi imaju jednogodišnji poslijediplomski studij iz citologije, mlađi 4-mjesečni program u sklopu sekundarijata, a neki uopće nemaju edukacije iz citologije). .................Hrvatski specijalisti patolološki anatomi i medicinski/klinički citolozi mogli bi bili stručno degradirani poput specijalista pulmologa koji su kao seniori morali dežurati u mlađoj službi kad se njihova specijalizacija svojedobno „ukinula“ (da bi ponovno bila uvedena nakon nekoliko godina). Stoga predlažem da se „specijalisti medicinski/klinički citolozi i „specijalisti patološki anatomi“ također izjednače u pravima s novoškolovanim „specijalistima patolozima“ i „specijalistima patolozima i citolozima“ koja će vrijediti u RH (oni koji žele u Europu bit će tretirani prema propisima zemlje u kojoj žele raditi): ..........Iz ranije navedenog predlažem nadopunu članka 20.:................. Članak 20a. Specijalisti koji su završili specijalizaciju prije stupanja na snagu ovog Pravilnika i stekli naziv „specijalist patološke anatomije“ i „specijalist medicinske ili kliničke citologije“ imaju ista prava u Republici Hrvatskoj kao i „specijalisti patolozi“ i „specijalisti patolozi i citolozi“ u području svog djelokruga rada (citologije ili histopatologije), pravo potpisa, formiranja samostalnih djelatnosti, voditeljstva, mentoriranja, stručnog, znanstvenog i znanstveno-nastavnog napredovanja. Nije prihvaćen Radna skupina sačinjena od predstavnika specijalista patološke anatomije i specijalista kliničke citologije predložila je program specijalizacije iz patologije i citologije, kao i prijelazne odredbe prema kojim će postupati specijalizanti u tijeku specijalističkog usavršavanja. Radna skupina ima namjeru razriješiti pitanja koja navodite u slijedećoj fazi rada.
33 Boris Žulj PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Kolega Slaviček, budite ljubazni pa recite koji je Vaš interes kao anesteziloga baviti se regulacijom statusa općih kirurga s užom specijalizacijom iz traumatolologije kako bi prekinuli ovu nepotrebnu raspravu i kako ne bismo uznemiravali kolege u udobnosti njihovih radnih mjesta i uvjerenja, kako velite. Mislim što Vi imate od toga? Ili je to po onoj : "Besposlen pop i jariće krsti" ? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. A glede eurpskih direktiva...u ožujku ove godine EFORT i UEMS izdali su Europsku edukativnu platformu koja donosi Eurpski kurikulum za ortopediju i tramuatologiju, koja je sada na razini preporuke o to me kako bi zemlje EU trebale regulirati ovu specijalizaciju s točno navedenim znanjima i vještinama koje jedan ortoped traumatolog mora imati. Preporučam da pročitate navedeno štivo i da vidite u miru svog radnog mjesta i uvjerenja gdje griješite. Isto preporučam autoru ovog pravilnika i članka 22. Link na stranicu je : www.sofcot.fr/content/view/full/9196 Lijepi pozdrav. Primljeno na znanje Primjedba nije adresirana Ministarstvu zdravlja.
34 Vladimir Slaviček PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Poštovani kolega Delimar, Budite ljubazni pa javno objavite mišljenje i preporuke Europske komisije na koje se referirate kako bismo prekinuli ovu, u tom slučaju, nepotrebnu raspravu. Tako bi se prestalo s dezinformacijama nepotrebno uznemiravati kolege u udobnosti njihovih radnih mjesta i uvjerenja. Kao legalist cijeniti ću Vaš dodatni napor koji ćete uložiti u objavu citiranog dokumenta. Mišljenje EU komisije je pravno iznad savjetodavne preporuke bilo koje udruge. U slučaju neobjavljivanja tog dokumenta na kojeg se pozivate podrazumjevati će se kako u javnost iznosite neistine i širite lažne informacije, obmanjujući javnost, a Ministarstvo zdravlja onemogućavate u ispravnoj procjeni i odluci, što u cijelosti predstavlja kažnjivo djelo. Isto takvom djelu nazočimo već 4. godinu u Klinici za traumatologiju po pitanju šefovstva Prof. Kolunžića. Ortopeda. Primljeno na znanje Primjedba nije adresirana Ministarstvu zdravlja.
35 Hrvatsko udruženje ortopeda i traumatologa (HUOT) PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Poštovani, kao Predsjednik Hrvatskog udruženja ortopeda i traumatologa te kao Predsjednik Nacionalnog povjerenstva za specijalističko usavršavanje doktora medicine iz ortopedije i traumatologije predlažem brisanje Članka 22 iz Nacrta prijedloga Pravilnika o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Članak 22 nije u skladu s naputcima UEMS-e (UEMS: Union Européenne des Médecins Spécialistes), EBOT-a (EBOT: European Board of Orthopaedics and Traumatology) i Europske komisije. O navedenom članku nikada nije donešena nikakva odluka na Nacionalnom povjerenstvu za specijalističko usavršavanje doktora medicine iz ortopedije i traumatologije. Napominjem kako navedeni članak diskriminira određenu skupinu liječnika specijalista, a što je u Republici Hrvatskoj protuzakonito i protuustavno. Srdačan pozdrav, Izv. prof. dr. sc. Domagoj Delimar, prim. dr. med., specijalist ortoped, subspecijalist traumatologije lokomotornog sustava. Nije prihvaćen U primjedbi nisu precizirani naputci na koje se poziva. Priznavanje stečenih prava nije diskriminacija sama po sebi. Doktori medicine specijalisti ortopedije već koriste sva stečena prava u specijalizaciji ortopedije i traumatologije punom opsegu, a Hrvatska liječnička komora im izdaje potvrde o stečenim pravima.
36 Tedi Cicvarić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Poštovani, U Hrvatskoj od 2011. postoji specijalizacija iz ortopedije i traumatologije koja se po svom curriculumu i trajanju razlikuje od prijašnje specijalizacije iz ortopedije, kao i specijalizacija iz opće kirurgije i uže specijalizacije iz traumatologije, stoga se pravno radi o 3 različite specijalizacije. Također, specijalizacija iz ortopedije i traumatologije nije ”preimenovana” prijašnja specijalizacija iz ortopedije jer se razlikuje po curriculumu i dužini trajanja specijalizacije. UEMSA – Bergen, 2002.g., definirao je ortopediju i traumatologiju kao disciplinu koja se bavi svim poremećajima i ozljedama lokomotornog sustava, te se sastoji od akutne ortopedije (traumatologije) i elektivne orotpedije. U popisu kompetencija koje specijalist nove specijalnosti ortopedije i traumatologije mora imati opisuje se u većoj mjeri traumtologe nego orotopede. Članak 15. Zakona o liječništvu govori da liječnik može obavljati svoje zvanje samo u okviru svoje izobrazbe određene odobrenjem za samostalan rad. Liječniku sa specijalizacijom, odnosno užom specijalizacijom daje se odobrenje za samostalan rad za područje specijalnosti ili uže specijalnosti za koju je stručno osposobljen. Pri pristupnim pregovorima RH u EU, RH je prijavila Ortopediju i traumatologiju kao novu djelatnost u sklopu harmonizacije budućih specijalizacija na nivou cjelokupne EU. RH je dužna svoje djelatnosti uskladiti s direktivima EU do sredine siječnja iduće godine. Prema tome, zakonski ne može se raditi u području za koje nema licencu, a ovo područje je definirano kao ORTOPEDIJA I TRAUMATOLOGIJA. Članak 19 EU Direktivom 2013/55/EC se odnosi na specijaliste novih specijalnosti (specijalizacija po novom program) odnosno opće kirurge po novom programu koji žele prijeći u ortopediju i traumatologiju po novom programu. EU komisija je uvela prijelazno razdoblje koje traje do 17.01.2016., do kada treba uskladiti sve specijalizacije, a postojećim specijalistima treba omogućiti prema Direktivama EK iz 2005. legalizaciju rada ako zadovoljavaju uvjete. Ti uvjeti su napisani u Direktivama EK, a MiZ ima i pravno tumačenje u najnovijem odgovoru iz EK. Direktiva 2005/36/EC čl. 23., propisuje „Ne dovodeći u pitanje stečena prava specifična za određene profesije, u slučaju kada dokazi o formalnim kvalifikacijama za liječnike, koji omogućuju pristup profesionalnim djelatnostima liječnika s osnovnom izobrazbom i liječnika specijalista ne udovoljavaju svim uvjetima izobrazbe iz čl. 24, 25, 31, 38, 40 i 44., svaka država članica priznaje dokaze o formalnim kvalifikacijama koju su izdale te države članice kao dovoljan dokaz, ako oni potvrđuju uspješan završetak izobrazbe koja je započela prije referentnog datuma iz točke 5.1.1., 5.1.2., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.5.2., odnosno 5.6.2., Priloga V. te ako je uz njih priložena potvrda u kojoj se navodi da su osobe kojima je izdana učinkovito i zakonito obavljale predmetnu djelatnost najmanje tri godine za redom, unutar pet godina prije njenog dobivanja.“ Činjenica je da su ortopedi i traumatolozi, svaki iz svog područja edukacije (akutna orotpedija / elektivna ortopedija (UEMSA – Bergen, 2002.g.) radili legalno u toj djelatnosti. Tijekom siječnja 2014. stupila je na snagu Direktiva 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“). Sve države članice Europske unije imaju dvije godine za transponiranje obveza koje proizlaze iz izmijenjene Direktive u svoj nacionalni sustav, do 17. sječnja 2016. godine. Kako bi se Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija implementirala u hrvatsko zakonodavstvo, donesen je Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 124/09, 45/11, 74/14, 82/15). Za reguliranje statusa donošen Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, omogućava postupak pokretanje priznavanja statusa „starijim” specijalistima u okvirima „novih” specijalizacija pri zapošljavanju u članicama EU. Upravo se ovim Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva 2005/36/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Za neometano pružanje usluga na tržištu država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru, hrvatskim pravnim i fizičkim osobama izdaje se EU potvrda. Izgled, sadržaj i postupak izdavanja EU potvrde propisan je Pravilnikom o izdavanju EU potvrde (“Narodne novine”, broj 92/14). (Do sada Komora nije implementirala navedeni Zakon i pravilnik i time grubo krši pozitivne zakonske propise RH). Nadležno tijelo za izdavanje EU potvrde je za sada HLK. U sklopu Zahtjeva za izdavanje EU potvrde je navedeno kako poslodavac treba izdati potvrdu podnosiocu zahtjeva da je obavljao poslove za koje se izdaje EU potvrda. Kako bi se izbjegao slučaj da specijalisti iz RH moraju tražiti prvo priznavanje statusa u inozemstvu i kako bi ostvarili svoja prava u RH donešen je Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15 na snazi od 01.08.2015). Predstavnici traumatologa sudjelovali su u dva navrata u neuspjelim pregovorima s predstavnicima ortopeda, na kojima su ortopedi izbjegavali mogući dogovor. Obzirom na to, potrebna je zaštita prava i provedba pravnih akata EU, odnosno Ministarstvo i HLK mora omogućiti nesmetan legalan nastavak rada traumatolozima, pogotovo što se radi o izraženom društvenom interesu. Ministarstvo je implementiralo članke u novi Pravilnik koji bi upravo omogućio legalni nastavak rada (pravilnikom se uređuje i pitanje citologija-patologija). Sve ostale specijalnosti - subspecijalnosti mogu ostvariti svoja prava kroz Zakon o reguliranim profesijama (NN 82/15) (što do sada Komora nije implementirala u svoj rad, a što je trebala učiniti!). Potvrda koju izdaje Komora tekstom niti strukturom nije uopće usklađena s Pravilnikom o izdavanju EU potvrde (“Narodne novine”, broj 92/14). Postojeći traumatolozi (opći kirurzi sa subspecijalizacijom iz traumatologije) jesu opći kirurzi, ali oni jednostavno taj posao ne rade već rade u području djelatnosti ortopedije i traumatologije (UEMSA – Bergen, 2002.g.). Prema tvrdnjama ortopeda svi opći kirurzi sa užom specijalizacijom (npr. opći kirurzi sa užom specijalizacijom iz abdominalne kirurgije, opći kirurzi sa užom specijalizacijom iz plastične kirurgije…) trebali bi ići na novu specijalizaciju kako bi legalno nastavili raditi. Odnosno, dosadašnja edukacija u trajanju 78 mj. im prema mišljenu ortopeda i stavu HLK ne omogućava legalan nastavak rada ako se ne donesu zakonski akti koji bi im to omogućili, što pravno nije točno. Postavlja se logično pitanje tko bi do tada legalno radio posao abdominalnog kirurga, vaskularnog kirurga, traumatologa…? Kada govorimo o diskriminaciji, ako postojeći ortopedi za izdavanje potvrde trebaju učinkovito i zakonito obavljati svoju djelatnost najmanje 3 godine za redom (unutar posljednjih 5 godina), oni to mogu nakon provedena specijalizacije od 48 do 54 mjeseca, a traumatolozi niti nakon dobivanja subspecijalističkog statusa, za što je potrebna edukacija od 78 mjeseci. Postavlja se pitanje tko je tu stvarno diskriminiran. Izdavanjem potvrda o sukladnosti obrazovanja doktora medicine od Hrvatske liječničke komore prema Direktivi 2005/35/EC samo specijalistima ortopedije, a ne i traumatolozima grubo se krše prava traumatologa prema čl. 23. Direktive 2005/36/EC te se krši Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 124/09, 45/11, 74/14, 82/15). HLK je na temelju navedenih postupaka prijavljena Internal market systemu europske komisije koje je interveniralo na Ministarstvu te su upute europske komisije o ovom problemu inkorporirane u Pravilnik MiZ-a. Ministarstvo zdravlja je dobilo pozitivan odgovor od europske komisije da se napokon provede harmonizacija specijalizacija. Postoji službeni odgovor europske komisije na Ministarstvu zdravlja koji je bio osnova kod izrade Pravilnika gdje je navedeno da je Hrvatskoj kao državi članici omogućeno da riješi status subspecijalista traumatologije na koje se ovaj Pravilnik odnosi, a ne odnosi se na opće kirurge. Postoje članci 23. 25. 27 Direktive 2005/36 i temelj su ovog Pravilnika. Sukladno Direktivama Pravilnik ne dovodi u pitanje legalnog priznavanja statusa ortopeda, već traži zaštitu prava traumatologa prema pravnim propisima RH i EU. U slučaju neusklađivanja svojih djelatnosti prema Direktivi iz 2013 godine. do 17.01.2015. RH će biti podvrgnuta sankcijama Europske komisije. Ukratko, nema pravne mogućnosti da se radi bez licence u pojedinoj djelatnosti, licenca se ne može dobiti bez priznavanja specijalističkog statusa (što je sukladno legislativi i naputcima EK), a bez licence nema legalnog rada. Nepriznavanjem statusa traumatologa ugrožava se i krši legislativa EU I RH, a ujedno i cjelokupni zdravstveni sustav RH. Organizacija djelatnosti ortopedije i traumatologije u RH U RH je djelatnost Ortopedije i traumatologije bila podijeljena između specijalista ortopeda i općih kirurga koji su se usavršavali u traumatologiji (akutnoj ortopediji) u vidu subspecijalizacija. Akutnu ortopediju - traumatologiju obavljaju i obavljali su specijalisti opće kriurgije. Dokaz tome je što su u općim bolnicama i kirurškim Klinikama postojali i sada postoje, više desetljeća, a na jednoj Klinici i više od stoljeća, odjel-odjeli, zavodi za traumatologiju u okviru kirurških službi. Krovna organizacijska jedinica Klinika za traumatologiju osnovana je prije 67 godina i u njoj se kontinuirano vrši edukacija općih kirurga i ortopeda iz traumatologije i ortopedije. Također kolege opći kirurzi su izobrazbu prolazile u vidu obavezne edukacije iz traumatologije tijekom svoje specijalizacije iz opće kirurgije. Takav vid edukacije i organizacije kirurških jedinica u zdravstvu usporediv je s dijelom zemalja pretežno centralne Europe u kojima su medicinske djelatnosti bile organizirane i podijeljene na sličan način i edukacijski i organizacijski. Na traumatološkim odjelima, zavodima i Klinici za traumatologiju radili su i rade opći kirurzi sa ili bez subspecijalizacije iz traumatologije. Radi oskudnog broja broja liječničkoga kadra u RH i povećanih troškova edukacije izvan matične ustanove, mnoge kolege opći kirurzi, koji su radili na odjelima traumatologije, nažalost, nisu bili upućivani na subspecijalizaciju iz traumatologije. Time su bili uskraćeni u svom napredovanju, a sve kako bi se mogao održavati napregnuti zdravstveni sustav s nedostatnim liječničkim kadrom u RH. Kolege specijalisti ortopedi su radili ili/i sada rade na Klinikama, zavodima i ortopedskim odjelima, u samostalnim jedinicama ili okviru kirurških službi. Pretežno su radili i sada rade ono za što su i educirani - elektivnu ortopediju. Manji broj ortopeda je educiran i radi akutnu ortopediju - traumatologiju. Znači, u RH, do sada, su te dvije djelatnosti bile odvojene i edukacijski i organizacijski. U velikoj većini zemalja zapadne Europe i organizacijski i edukacijom posao akutne ortopedije - traumatologije i elektivne ortopedije je obavljala i obavlja jedna osoba koja se titulom različito naziva Orthopedics, Orthopedic surgeon, Trauma and orthopedics surgeon. U navedenim zemljama zapadne Europe opći kirurzi nisu educirani niti se bave stanjima koje su vezane za muskuloskeletni sustav, jednako kao što su ortopedi educirani i bave se traumatologijom - akutnom ortopedijom za razliku od većine ortopeda u RH. RH se odlučila za udruživanje te dvije kod nas odvojene djelatnosti i time za približavanje i edukacijski i organizacijski većini zemalja EU koja ima jedinstvenu djelatnost koja se različito naziva ortopedija, traumatologija i ortopedija, ortopedija i traumatologija... Nadležna tijela RH dogovorom su se odlučila za naziv nove djelatnosti u RH Ortopedija i traumatologija, samo zato što je u Hrvatskom jezikoslovlju uobičajeno kada se dva pojma međusobno povezuju na prvo mjesto dolazi pojam koji prije započinje po abecedi (O prije T). Npr. Ginekologija i opstetricija. Također napominjemo kako je u RH za sada ostala odvojena edukacija novih specijalizanata iz Ortopedije i traumatologije na Katedrama za ortopediju i Katedrama za kirurgiju, kao i na Klinikama za ortopediju i Klinici za traumatologiju, kao i na Zavodima i odjelima za traumatologiju i ortopediju za što će u budućnosti biti nužno organizacijski povezati kako bi mlađe kolege dobile dostatno obrazovanje iz nove specijalizacije Ortopedije i traumatologije. Iz navedenog lako je zaključiti kako nitko u RH nema monopol na pravo da provodi jedinstvenu edukaciju novih specijalizanata iz Ortopedije i traumatologije, niti ortopedi niti opći kirurzi sa subspecijalizacijom iz traumatologije. Naše je stajalište kako mentorstvo nad specijalizantima Ortopedije i traumatologije treba biti podijeljeno između ortopeda i općih kirurga sa subspecijalizacijom iz traumatologije, jer samo tako znanja i vještine starijih kolega mogu biti prenešene na nove generacije u cijelosti. Skraćenje specijalizacije Dakle, RH je uvela novu specijalizaciju iz Ortopedije i traumatologije. Ako opći kirurg ili ortoped odluči ići na novu specijalizaciju iz Ortopedije i traumatologije, po Direktivama EU, postoje uvjeti za parcijalno izuzeće, odnosno skraćenje druge specijalizacije. Dakle, parcijalno izuzeće, odnosno skraćenje druge specijalizacije moguće je primijeniti za specijaliste koji su završili svoju prvu specijalizaciju prije 2011. godine (Article 23 (3a) ako su zadovoljena dva od sljedeća tri uvjeta: 1. prva specijalizacija iz koje je specijalista obavio edukaciju je na listi specijalizacija Annex V, točka 5.1.3. Direktive koje je Hrvatska prijavila među 40 specijalizacija 2. prva specijalizacija i druga specijalizacija ima zajedničku osnovu (common basis) edukacije (24mj.) 3. da je prva specijalizacija trajala jednako dugo ili dulje od druge specijalizacije čije je trajanje navedeno u Annex V, točka 5.1.3. (Ortopedija i traumatologije – 60 mj.) Dakle, ako ortopedi žele ići na drugu specijalizaciju i zadovoljiti uvjete iz nove specijalizacije oni to moraju obaviti u cijeloj duži trajanja specijalizacije, jer ne zadovoljavaju dva od tri uvjeta za specijalizaciju ortopedija i traumatologija i ne može im se priznati parcijalno skraćenje. Ortopedi su na listi specijalizacija iz točke jedan, ali ne zadovoljavaju uvjete iz točke 2. i 3. pošto nemaju zajedničko deblo, odnosno bazičnu edukaciju iz nove specijalizacije u trajanju 24 mj. Zatim, njihova je specijalizacija trajala 48 mj, odnosno 54 mj , što je kraće od nove specijalizacije (60 mj). Upravo radi navedenog opći kirurzi s užom specijalizacijom iz traumatologije zadovoljavaju točku jedan (na listi su specijalizacija), zadovoljavaju točku dva (prošli su edukaciju iz zajedničkog debla (24 mj.), i zadovoljavaju točku tri (54 mj. specijalizacije + 24 mj. uže specijalizacije, ukupno 78 mj. specijalizacije). Opći kirurzi koji rade u području traumatologije zadovoljavaju točku jedan (na listi su specijalizacija), zadovoljavaju točku dva (prošli su edukaciju iz zajedničkog debla ), i ne zadovoljavaju točku tri (ukupno 54 mj specijalizacije). Radi navedenog opći kirurzi trebaju započeti novu specijalizaciju, kako bi nastavili raditi u novoj djelatnosti ortopedije i traumatologije, ali naknadno im nadležna tijela mogu skratiti duljinu specijalizacije do polovice trajanja dužine specijalizacije (30 mj). Znači, parcijalno izuzeće je moguće za opće kirurge u novoj specijalizaciji iz ortopedije i traumatologije, ali ne i za specijaliste ortopede, jer ne zadovoljavaju dva od tri uvjeta. Dopis je sastavljen uz suglasnost članova UO HTD. Djelomično prihvaćen Prihvaća se osim komentara o izuzeću od dijela specijalističkog usavršavanja, koji nije prihvaćen u članku 3.b prijedloga Pravilnika. Mogućnost djelomičnog izuzeća odnosi se na novo uvedene specijalizacije u Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine iz 2011. godine, koje su ujedno upisane u Prilog V. točku 5.1.3 Direktive, a u programu sadrže strukturirani dio programa zajedničkog debla (internističko, kirurško). Dosadašnje specijalizacije opće kirurgije i interne medicine nisu sadržavale zajedničko deblo i u vremenskom trajanju su kraće od potrebnih najmanje pet godina usavršavanja.
37 Ratko Salamon PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Poštovani sudionici u raspravi u svezi Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine na početku pozdravljam vaš trud i volju za raspravom. Kao višegodišnji specijalist ortopedije posebno ću se osvrnuti samo na članak 22. koji i izaziva najviše polemika. Slažem se sa većinom kolega koji smatraju da je način da se dekretom odnosno pravnim aktom jednom dijelu liječničke populacije priznaju kompetencije za koje nije proveo potrebnu edukaciju. U svakodnevnom radu se područje traumatologije i ortopedije preklapaju i moramo priznati da ima općih kirurga traumatologa koji su educirani i odlično provode liječenje iz područja ortopedije i obrnuto, no to sigurno nije razlog za ovakvo pravno nasilje i omalovažavanje jedne struke. Detalje i argumente koje ste izložili u vašim raspravama neću ponavljati. U budućnosti nam svima želim što više odličnih specijalizanata iz ortopedije i traumatologije koji će u svom programu specijalizacije stjecati sva potrebna znanja. Nije prihvaćen Direktiva 2005/36/EC o stručnim kvalifikacijama u članku 23. predviđa stečena prava doktorima medicine specijalistima čije usavršavanje ne udovoljava minimalnim uvjetima osposobljavanja iz članka 25. Direktive, ako je liječnik specijalist učinkovito i zakonito obavljao predmetnu djelatnost najmanje tri uzastopne unutar posljednjih pet godina. Sukladno tome i doktori medicine specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije mogu koristiti navedeno pravo. Stečena prava imaju svi doktori medicine specijalisti s profesionalnim iskustvom. Direktiva ne ulazi u organizaciju nacionalnih zdravstvenih sustava.
38 Zoran Marković PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Prema članku 22.,administrativnim se automatizmom specijalistima opće kirurgije,sa subspecijalizacijom iz traumatologije, dodjeljuje naziv specijalista ortopedije i traumatologije,a time sva prava i kompetencije sa navedenom strukom. Stručno je nedopustivo, a vjerojatno i zakonski utuživo, da se bez provedenog dana edukacije i bez provjere specijalističkog znanja nekome to omogući.Nameće se pitanje dugoročnog urušavanja ugleda ortopedije kao struke, jer će sigurno porasti broj neuspješno liječenih bolesnika.Tko će snositi odgovornost? Zašto niti jednoj drugoj struci takvo što nije omogućeno? Kada bih se stavio u suprotnu ulogu i "izvrnuo pilu naopako", nikad ne bih ni pomislio zatražiti administrativnom uredbom zvanje kirurga , iako sam u svom desetogodišnjem specijalističkom stažu , u mnogobrojnim dežurstvima, riješavao čistu kiruršku patologiju. Mislim da svatko tko želi postati ono što nije (papirnatom odredbom), treba najprije sebi postaviti pitanje kako će se nositi s posljedicama svoje odluke. Također postavljam pitanje onima koji odluke donose, kojeg bi liječnika specijalistu izabrali za rješavanje (npr.) tumorske patologije koštano zglobnog sustava bliskih si osoba? Papir sve trpi , ali ljudsko zdravlje i život ne! Nije prihvaćen Direktiva 2005/36/EC o stručnim kvalifikacijama u članku 23. predviđa stečena prava doktorima medicine specijalistima čije usavršavanje ne udovoljava minimalnim uvjetima osposobljavanja iz članka 25. Direktive, ako je liječnik specijalist učinkovito i zakonito obavljao predmetnu djelatnost najmanje tri uzastopne unutar posljednjih pet godina. Sukladno tome i doktori medicine specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije mogu koristiti navedeno pravo. Stečena prava imaju svi doktori medicine specijalisti s profesionalnim iskustvom. Direktiva ne ulazi u organizaciju nacionalnih zdravstvenih sustava.
39 Vedran Ćurković PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Svaki liječnik u RH se moze baviti cime god zeli. Za to je potrebno proći edukaciju i ispred eminentnih stručnjaka tog područja kroz ispit pokazati svoje znanje. To se zove specijalističko usavršavanje. Nitko nema pravo potpisom nekome nešto pokloniti niti drugome uskratiti. Iza cijele ove priće stoji činjenica da inicijatori ove nepravde su opći kirurzi kojima subspecijalizacija iz traumatologije u EU nije priznata te bi radili za 3000E umjesto za 5000E kao ortopedi. Svima njima nije ideja unaprijediti hrvatsko zdravstvo nego raditi za veči novac vani te što prije pobječi iz domovine. Još 01.07.2014. godine dogovoren je hodogram edukacije ortopeda i traumatologa iz područja koje nisu obuhvatili dotadašnjom edukacijom. Gdje je zapelo? Zašto i kome predlagač ovakvog članka pogoduje? Za kraj, ono što me smeta kao visokoobrazovanog građanina RH je što nitko neće snositi posljedice ovakvih odluka, a ova nije posljednja. Nije prihvaćen Direktiva 2005/36/EC o stručnim kvalifikacijama u članku 23. predviđa stečena prava doktorima medicine specijalistima čije usavršavanje ne udovoljava minimalnim uvjetima osposobljavanja iz članka 25. Direktive, ako je liječnik specijalist učinkovito i zakonito obavljao predmetnu djelatnost najmanje tri uzastopne unutar posljednjih pet godina. Sukladno tome i doktori medicine specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije mogu koristiti navedeno pravo. Stečena prava imaju svi doktori medicine specijalisti s profesionalnim iskustvom. Direktiva ne ulazi u organizaciju nacionalnih zdravstvenih sustava.
40 Dragutin Bitunjac PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Smatram da je ovaj članak 22. apsurdan način na koji bi Opći kirurzi dobili medicinsku specijalnost Ortopedije i traumatologije. Po toj "logici-edukacije", svi specijalisti Ortopedije mogli bi zatražiti specijalizaciju Plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije jer su tokom svoje edukacije iz Ortopedije imali veću satnicu edukacije nego što su Opći kirurzi imali Ortopedije. Mogućnost dobivanja medicinskih specijalnosti bez edukativnog provođenja je upravo relikt nekog prošlog vremena. Nije prihvaćen Direktiva 2005/36/EC o stručnim kvalifikacijama u članku 23. predviđa stečena prava doktorima medicine specijalistima čije usavršavanje ne udovoljava minimalnim uvjetima osposobljavanja iz članka 25. Direktive, ako je liječnik specijalist učinkovito i zakonito obavljao predmetnu djelatnost najmanje tri uzastopne unutar posljednjih pet godina. Sukladno tome i doktori medicine specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije mogu koristiti navedeno pravo. Stečena prava imaju svi doktori medicine specijalisti s profesionalnim iskustvom. Direktiva ne ulazi u organizaciju nacionalnih zdravstvenih sustava.
41 Robi Božić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Ovaj članak u najmanju ruku predlaže nešto nepravedno, a i gotovo nevjerojatno. Ispada da će se jednoj skupini kolega dodijeliti titule i kompetencije za nešto za što nisu trebali proći nikakvu provjeru znanja i vještina. S druge strane gotovo mi je nemoguće vjerovati da bi neko uopće zatražio da ga se imenuje ortopedom, a da nije kroz specijalizaciju stekao potrebna znanja i vještine. Nije prihvaćen Direktiva 2005/36/EC o stručnim kvalifikacijama u članku 23. predviđa stečena prava doktorima medicine specijalistima čije usavršavanje ne udovoljava minimalnim uvjetima osposobljavanja iz članka 25. Direktive, ako je liječnik specijalist učinkovito i zakonito obavljao predmetnu djelatnost najmanje tri uzastopne unutar posljednjih pet godina. Sukladno tome i doktori medicine specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije mogu koristiti navedeno pravo. Stečena prava imaju svi doktori medicine specijalisti s profesionalnim iskustvom. Direktiva ne ulazi u organizaciju nacionalnih zdravstvenih sustava.
42 Željko Jeleč PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Članak 22. neodrživ je iz najmanje dva razloga. Prije svega, radi se o potpuno nepravednom favoriziranju jedne struke, općim kirurzima subspecijalistima traumatologije doslovno se poklanja titula specijaliste ortopeda i traumatologa, bez ikakve objektivne procjene znanja i vještina. S druge strane, postavlja se pitanje tko će (i na koji način) snositi odgovornost za potencijalni neželjeni ishod liječenja za koji će biti odgovoran specijalist ortopedije i traumatologije kojem je ta titula poklonjena birokratskom uredbom. Ovakvim rješenjem naizravnije su oštećeni sami pacijenti, u čiju se dobrobit svi mi vrlo lako (očito prelako) zaklinjemo. Osobno nikada ne bih išao na pregled specijalisti ortopedije i traumatologije koji je to postao na način koji je predviđen ovim Pravilnikom. Nije prihvaćen Stečena prava doktora medicine specijalista priznata su u Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Stečena prava su zakonita temeljem članka 46. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 82/15).
43 Damir Hudetz PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Članak 22. administrativno dodjeljuje specijalistima opće kirurgije sa subspecijalizacijom iz traumatologije specijalizaciju iz ortopedije i traumatologije. Ovo je presedan u svim područjima specijalističke djelatnosti. Postoje značajne negativne posljedice ovakvog pristupa. Otvara se put da se administrativnim odlukama donosi bilo kojoj drugoj struci specijalistički naziv bez provedene edukacije iz područja ortopedije i bez formalne provjere specijalističkog znanja iz područja ortopedije. Članak 22 povlači pitanje odgovornosti za neuspješno liječenje iz područja ortopedije za koje nije provedena adekvatna edukacija niti provjera znanja. EBOT sekcija (ortopedija i traumatolgija) UEMS na sastanku u Sheffieldu 19.9.2015 izrazito negativno ocijenila je ovaj članak. Primljeno na znanje Stečena prava odobrila je Europska komisija doktorima medicine specijalistima opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije.
44 Robert Kolundžić PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Ovim administrativnim dodjeljivanjem medicinske specijalnosti bez provađanja organiziranog programa edukacije narušeno je nekoliko pravnih propisa, i to: 1. EU Direktiva o stručnim kvalifikacijama 2005/36/EZ, gdje u tablici 5.3.1. piše da se u Republici Hrvatskoj medicinska disciplina „ortopedija“ naziva „ortopedija i traumatologija“ s novim izobraženima programom od 60 mjeseci za razliku od stare koji je trajao 54 mjeseci. 2. EU Direktiva 2013/55/EZ u članku 19 piše da se medicinske specijalnosti mogu mijenjati, međutim pri promijeni medicinske specijalnosti može se odobriti djelomična izuzeća od dijelova specijalističkog usavršavanja kojeg su u prijašnjem specijalističkom usavršavanju imali, tkz. formalna stečena prava, znači EU direktive ne prepoznaju administrativno poklanjanje medicinske specijalnosti. 3. Zakonu o liječništvu, članak 6, piše da je doktor medicine specijalist neke medicinske discipline (specijalnosti) tek kada položi specijalistički ispit, znači protuzakonito je nekom administrativno dati medicinsku specijalnost. 4. Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, članak 139 piše da zdravstveni radnici mogu specijalizirati u određenoj grani zdravstvene djelatnosti te određenim granama uže specijalizacije, dok grane specijalizacije, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija utvrđuje se pravilnikom ministar na prijedlog nadležne komore i stručnih društava, što u ovom slučaju niste napravili, jer niste konzultirali Hrvatsko ortopedsko društvo Hrvatskog liječničkog zbora koji u EU može sudjelovati u razvoju jedne Europske edukativne platforme za ortopediju i traumatologiju, dok u Hrvatskoj na istom poslu ne može sudjelovati. Nadam se da ćemo u budućnosti prihvatiti EEP, jer jedino kvalitetnom edukacijom možemo imati najučinkovitije zdravstvo. 5. Ustav Republike Hrvatske, u temeljnim odredbama piše da je „sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava“. Nažalost člankom 22 predloženog pravilnika narušili ste temeljnu Ustavnu odredbu jednakost, jer niste imali jednaki pristup prema svim zainteresiranim. Napravili ste nepravdu patolozima, citolozima, specijalistima fizikalne terapije i reumatologije, internistima, općim kirurzima drugih subspecijalizacija kao i drugih medicinskih specijalnosti da Vam sada ne nabrajam koji imaju subspecijalizacije unutar svog izobraženog programa i bili su zaposleni na poslovima uže specijalizacije. Naime gdje je tu jednakost da svi ovi ne mogu administrativno dobiti nove nazive, prava i kompetencije kao što ste dali općim kirurzima subspecijalistima traumatolozima. Nadalje, naše mlade kolege koje su upravo na provađanju specijalističke izobrazbe moraju biti ocijenjene te im se mora odrediti kompetencija, pa bi mene ovom prilikom interesiralo kako možete nekome administrativno dati kompetencije, koje razine? Mislim da su svi daljnji komentari suvišni. Da bi ovaj apsurd bio još veći neobično je da se nekome mogu administrativno dati kompetencije Ovim administrativnim poklanjanjem specijalizacije dovodite dodatno u privilegirani položaj jednu grupu liječnika u odnosu na drugu koja neće moći sudjelovati u javnim natječajima za šefove klinika, zavoda i odjela ortopedije i traumatologije. Poznato je da se u praksi, vođenjem takve logike, provodi sistematizacija unutar bolnica. Nažalost, ovim Pravilnikom će te značajno smanjit kvalitetu zdravstvene zaštite kad se radi o prevenciji i liječenju bolesti muskulo skeletnog sustava ukoliko se omogući rad liječnicima koji nisu za takve slučaje prošli adekvatnu edukaciju. Zapravo uvađanjem ovog članaka 22 Pravilnika biti će poremećen daljnji razvoj stare etablirane struke „ortopedije“, koja je doduše prema preporukama EU promijenila naziv u „ortopediju i traumatologiju“ i produžila program za 6 mjeseci. Svrha nametanja termina ortopedija i traumatologija je u želji da se uspješno harmonizira ortopedska struka, ali i da se naznači da ortopedi moraju više liječiti ozljede muksuloskeltnog sustava nego što je do sada bila praksa. Međutim, u Hrvatskoj je potpuno krivo shvaćena harmonizacija, pogotovo od strane određenih ljudi u Ministarstvu i pojedinaca općih kirurga koji žele biti zapravo ortopedi i žele legalno ugrađivati umjetne zglobove kao elektivni zahvat. Izuzetno je važno naglasiti da uistinu nitko ne poriče stečena prava i kiruršku vještinu općim kirurzima subspecijlistima traumatologije pa i općim kirurzima koji rade na poslovima uže specijalizacije. Također, oni znaju i mogu sudjelovati u harmonizaciji kao i u edukaciji, pogotovo u dijelu traumatologije muskuloskeletnog sustava. I na kraju, predlažem da se članak 22 kompletno izbriše i da se kolege opći kirurzi subspecijalisti drže dogovora kojeg smo jednoglasno prihvatili na sastanku u HLK na tu temu prije godinu dana. Hvala Vam na razumijevanju! Primljeno na znanje Stečena prava doktora medicine specijalista priznata su u Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Stečena prava su zakonita temeljem članka 46. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj 82/15). Ustavna odredba prava na jednakost, slobodu i ravnopravnost iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske nije povrijeđena te ističemo da su odredbe međunarodnog ugovora po pravnoj snazi iznad zakona (članak 134. Ustava Republike Hrvatske). Doktori medicine specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije s užom specijalizacijom iz reumatologije, koje navodite, imaju stečena prava, pa nije razvidan razlog zbog čega bi liječnik koji ima odobrenje za samostalan rad iz reumatologije mogao biti ograničen u obavljanju specijalističke djelatnosti. Ista stečena prava imaju i doktori medicine drugih specijalnosti.
45 Boris Kirin PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Čitajući ovaj pravilnik i članak 22. moram reći da se ovdje radi o velikoj nepravdi, jer kako je moguće da se jednim dekretom dodjeljuje specijalizacija ljudima koji nemaju nikakve kompetencije za to. Ortopedija kao struka je puno više od koštano zglobne traumatologije i operativnog liječenja takvih ozljeda. Zar netko , tko bi dekretom bio proglašen ortopedom, bi se usudio bez edukacije i položenog specijalističkog ispita usudio baviti dječjom ortopedijom, malignim bolestima, vertebrologijom, protetikom. U Hrvatskoj je program specijalizacije iz ortopedije definiran važećim pravilnicima koji se i sada usklađuju s Europskim kurikulumom. Europske direktive koje Hrvatsko ortopedsko društvo provodi ne poznaju ovakva rješenja i mislim da bi to trebalo poštovati i ovaj članak brisati iz pravilnika. Nije prihvaćen Direktiva 2005/36/EC o stručnim kvalifikacijama u članku 23. predviđa stečena prava doktorima medicine specijalistima čije usavršavanje ne udovoljava minimalnim uvjetima osposobljavanja iz članka 25. Direktive, ako je liječnik specijalist učinkovito i zakonito obavljao predmetnu djelatnost najmanje tri uzastopne unutar posljednjih pet godina. Sukladno tome i doktori medicine specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije mogu koristiti navedeno pravo. Stečena prava imaju svi doktori medicine specijalisti s profesionalnim iskustvom. Direktiva ne ulazi u organizaciju nacionalnih zdravstvenih sustava.
46 Boris Žulj PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, Članak 22. Čitajući ovaj pravilnik ostao sam šokiran člankom 22. u kojemu se specijalistima opće kirurgije s užom specijalizacijom priznaju naziv i prava otropedije i traumatologije. Koliko je to u suprotnosti s onim što te dvije srodne, ali jako različite struke jesu, očito nisu svjesni oni koji su predložili ovakvo rješenje. Traumatologija koštano-zgobnog sustava samo je jedan segment, rekao bih ni trećina onoga što predstavlja ortopedija kao struka koja se bavi prevencijom, dijagnostikom, konzervativnim i operacijskim liječenjem bolesti, stanja i ozljeda koštano-zglobnog sustava osoba svih životnih dobi od rođenja do duboke starosti, za razliku od opće kirurgije s užom specijalizacijom traumatologije koja se isključivo bavi operacijskim liječenjem ozljeda tog sustava. Nije mi jasno kako nekome može pasti na pamet da dekretom dodijeli nekome specijalističke ovlasti iz struke za koju nije ni iz daleka educiran, niti je pred bilo kojom komisijom ili povjerenstvom proveden postupak provjere znanja i vještina iz te struke. Ovo je doista zabrinjavajuće, vjerojatno u suprotnosti i sa zakonima i pravilnicima koji reguliraju stjecanje zvanja u medicini. Isto tako potrebno je naglasiti, da je najveći broj općih kirurga koji imaju užu specijalizaciju iz traumatologije koštano-zglobne kirurgije tu užu specijalizaciju steklo na način da su ju zahvaljujući znanstvenoj (!?!? kakve veze ima znanost sa stručnim znanjem???) tituli nakon 10 godina rada u struci jednostavno to dobili, odnosno poklonjeno im je na isti način kako im se sada pokušava pokloniti još jedna specijalizacija. Očito nikoga nije briga kako će ti novopečeni "ortopedi" liječiti pacijente kada za to nemaju kompeticije, niti što će se dogoditi kada dođe do tužbi zbog mogućeg neadekvatnog liječenja. Kako to da se nama ortopedima koji smo u sklopu svoje specijalizacije imali 16 mj. traumatologije ne priznaju prava, naziv i kompeticije traumatologije??? Gospodo, osteosinteza i ugrađivanje endoproteza NIJE ortopedija. To je samo jedan segment. Ortopedija su i maligne bolesti, razvojni poremećaji i deformiteti, skolioze, ortoze, redresmani, ostetotomije, tenotomije, egzoprotetika, ligamentoplastike....... Čitajući ovaj članak postavlja se pitanje kako je moguće da samo jedna struka ima takve povlastice i zašto je tomu tako. Zašto onda ne citolozima ne damo specijalizaciju patologije ili obrnuto, zašto neurokiruzi nisu i neurolozi ili nešto treće? Očito da postoji jaki lobi i nečiji interes da se ovakvo što progura i to sad pred izbore dok je pozornost usmjerena na stranačka prepucavanja. Ovo je nešto što je nakaradno, potencijalno, rekao bih vjerojatno utuživo i samo unosi zbrku nemir i sukobe između ove dvije srodne struke. Prije donošenja ovakvih prijedloga, bilo je potrebno proučiti europske direktive o tome što je to ortopedija i traumatologija. Svakako da je to trebao učiniti netko kompetentan, a iz priloženog teksta razvidno je da tomu nije bilo tako. Ovo je nešto što se hitno mora brisati iz pravilnika. Primljeno na znanje Istodobno s uvođenjem programa specijalizacije iz ortopedije i traumatologije, provodi se spajanje u jednu specijalističku djelatnost ortopedije i traumatologije. Do sada su stečena prava imali specijalisti ortopedije u punom opsegu, pa i specijalisti opće kirurgije s užom specijalizacijom iz traumatologije imaju pravo na stečena prava.
47 Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE, PRILOG II. Ad Prilog 2 Specijalistički program gerijatrija Smatramo da je bolje rješenje da gerijatrija ne bude internistička specijalizacija, dakle specijalizacija koja se sastoji od dvije godine zajedničkog debla i predloženih dviju godina gerijatrijskog usmjerenja, uz napomenu da sve ostale internističke specijalizacije nakon zajedničkog debla imaju tri godine usmjerene specijalizacije. Smatramo da bi gerijatrijska specijalizacija trebala biti samostalna specijalizacija koja uz internu medicinu ima i veći naglasak na drugim specijalizacijama, posebice neurologiji, a zatim i psihijatriji, rehabilitaciji, palijativnoj medicini. U tom smislu očekujemo da će se promijeniti i predloženi program specijalizacije te bi trajanje boravka u pojedinim specijalističkim institucijama moglo jamčiti i očekivanu razinu osposobljenosti za kompetentan specijalistički rad. U predloženom programu, program specijalizacije nije usklađen s razinom stečene kompetencije. Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćen u dijelu posebno usmjerenog dijela specijalizacije u trajanju od tri godine te davanju većeg naglaska neurologiji i psihijatriji, rehabilitaciji i palijativnoj medicini.