Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Prijedlogu Zakona o prestanku važenja Zakona o elektroničkoj ispravi

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Odvjetničko društvo Vukina & Partneri d.o.o. TEKST PRIJEDLOGA ZAKONA, S OBRAZLOŽENJEM, Članak 1. Uredba Eidas uređuje elektronički potpis, dok Zakon o elektroničkoj ispravi uređuje sve elektroničke isprave kao takve. Nadalje, čl. 9. do 12. Zakona o elektroničkoj ispravi nisu preneseni u odgovarajuće propise. Naime, u određenim postupcima s međunarodnim elementima potrebno je određene elektroničke isprave pribaviti u fizičkom obliku. Zbog toga ovlaštenje javnog bilježnika da takve isprave prebaci u ovjereni fizički primjerak je nužno i korisno za međunarodno poslovanje (čl. 10. st. 2. ZEI). Također, čl. 9. st. 3. ZEI pridonosi pravnoj sigurnosti jasno propisujući tretman isprava izdanih u fizičkom i elektroničkom obliku. Ukidanjem odredbe čl. 11. st. 2. ZEI povećava se pravna nesigurnosti u vidu smiju li se javnobilježničke ovjere zamijeniti kvalificiranim elektroničkim potpisom. čl. 12. propisuje korištenje elektroničkih isprava kao dokaza pred javnim tijelima vlasti i arbitražama. Ukidanjem ovakve odredbe partikularizama se primjenjivost elektroničkih isprava u postupcima pred tijelima javne vlasti i arbitražama. Slijedom svega navedenoga, predlažemo da se navedene odredbe uvrste u odgovarajuće zakone prije ukidanja ZEI-a. Nije prihvaćen Uredba eIDAS i Zakon o elektroničkoj ispravi se zasnivaju na različitim pravnim temeljima, različiti su i načini priznavanja pravne valjanosti elektroničkog dokumenta te se ova dva propisa se ne mogu koristiti istovremeno. Također ističemo kako se Zakon o elektroničkoj ispravi trebao uskladiti s eIDAS Uredbom, kao i brojni drugi propisi koji se pozivaju i propisuju uporabu ePotpisa, a što u konačnici nije učinjeno. Uredba eIDAS postiže/propisuje pravnu valjanost i važnost elektroničkih dokumenata odredbama o zabrani njihove diskriminacije u usporedbi s onima na papiru pod uvjetom upotrebe elektroničkog potpisa (ili druge usluge povjerenja iz eIDAS-a) koji kroz kriptografske metode jamči autentičnost sadržaja i autora. Zakon o elektroničkoj ispravi (donesen 2005. prije propisivanja standardiziranih Usluga povjerenja) zauzeo je stav da dokument koji je elektronički potpisan treba regulirati u našem pravnom sustavu kao poseban pravni institut. Uredba eIDAS svojim stupanjem na snagu 2017. uvodi kvalificirane certifikate usuglašene na EU razini kao standardizirane usluge povjerenja za elektroničku komunikaciju, dok isti nisu prepoznati Zakonom o elektroničkoj ispravi, nisu priznati na razini EU te sam Zakon o elektroničkoj ispravi koristi zastarjele tehnološke elemente u definiranju elektroničke isprave (osim što nisu prepoznati na EU razini). Nadalje, člankom 1. eIDAS Uredbe, propisano je kako se istom između ostaloga uspostavlja pravni okvir za elektroničke potpise, elektroničke pečate, elektroničke vremenske žigove, elektroničke dokumente, usluge elektroničke preporučene dostave i usluge certificiranja za autentikaciju mrežnih stranica (usluge povjerenja). Članak 1. eIDAS Uredbe glasi: „Članak 1. Predmet: S ciljem osiguravanja ispravnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, istodobno težeći primjerenoj razini sigurnosti sredstava elektroničke identifikacije i usluga povjerenja, ovom se Uredbom: (a) utvrđuju uvjeti pod kojima države članice priznaju sredstva elektroničke identifikacije fizičkih i pravnih osoba koja su obuhvaćena prijavljenim sustavom elektroničke identifikacije druge države članice; (b) utvrđuju pravila za usluge povjerenja, posebno za elektroničke transakcije; i (c) uspostavlja pravni okvir za elektroničke potpise, elektroničke pečate, elektroničke vremenske žigove, elektroničke dokumente, usluge elektroničke preporučene dostave i usluge certificiranja za autentikaciju mrežnih stranica.“ Nadalje, člankom 3. eIDAS Uredbe, koja je izravno primjenjiva u svim državama članicama, nedvosmisleno je propisano u točki 35. definicija: „elektronički dokument” znači svaki sadržaj koji je pohranjen u elektroničkom obliku, a posebno kao tekstualni ili zvučni, vizualni ili audiovizualni zapis; Stoga navod komentara da odredbe eIDAS Uredbe ne mogu nadomjestiti odredbe Zakona o elektroničkoj ispravi budući da se isto Uredbom ne uređuje, nije točan. Uredba eIDAS spominje elektroničke dokumente koji su širi pojam i sadrži odredbu da se istima ne smije odreći valjanost samo zbog toga što su elektronički. eIDAS Uredba i njezine odredbe primjenjuju se upravo na elektroničke dokumente, ista ih pritom definira te upućuje na adekvatno korištenje usluga povjerenja i elektroničke identifikacije s istima. Ovdje ističemo da se u Zakonu o elektroničkoj ispravi pri definiranju same građe el. isprave (čl. 7) koristi zastarjela terminologija i definicija elektroničkog potpisa (kao sastavnog djela el. isprave) i poziva se na Zakon o elektroničkom potpisu koji je van snage od stupanja na snagu Uredbe eIDAS, budući nije usklađen s eIDAS Uredbom, kao što smo ranije naveli, a što je slučaj i s brojnim drugim propisima koji se još uvijek pozivaju na akt koji je van snage. Također, ističemo kako će se izmjenama i dopunama Zakona o provedbi Uredbe EU 910/2014 koje predstoje zbog revizije eIDAS Uredbe, urediti pobliže pitanje izvornika i preslike elektroničkog dokumenta. Mišljenja smo kako, u današnje digitalno doba, kada se elektroničkom dokumentu ne smije uskratiti valjanost kao dokaza u sudskim, ali i drugim npr. upravnim postupcima, članak 46. eIDAS Uredbe: Pravni učinci elektroničkih dokumenata Elektroničkom dokumentu se kao dokazu u sudskim postupcima ne smiju uskratiti pravni učinak i dopuštenost samo zbog toga što je on u elektroničkom obliku., nije potrebno razdavanje pojmova na elektronički dokument i elektroničku ispravu, dapače isto smatramo suvišnim budući je pojam eIsprave po Zakonu o eIspravi zastario i donošenjem eIDAS Uredbe je izgubio svoj smisao što dokazuje praksa. Pojam eIsprave je ujedno i kontradiktoran Uredbi eIDAS i definira elektronički dokument tj ispravu drugačije od Uredbe eIDAS, budući nije usklađen sa eIDAS propisima. Na navod da bi se ukidanjem odredbe čl. 11. st. 2. ZEI povećava se pravna nesigurnosti u vidu smiju li se javnobilježničke ovjere zamijeniti kvalificiranim elektroničkim potpisom, možemo istaknuti kako su sukladno članku 25. Uredbe eIDAS propisani pravni učinci elektroničkih potpisa: 1. Elektroničkom potpisu se kao dokazu u sudskim postupcima ne smiju uskratiti pravni učinak i dopuštenost samo zbog toga što je on u elektroničkom obliku ili zbog toga što ne ispunjava sve zahtjeve za kvalificirani elektronički potpis. 2. (Jedino) Kvalificirani elektronički potpis ima jednak pravni učinak kao vlastoručni potpis. 3. Kvalificirani elektronički potpis koji se temelji na kvalificiranom certifikatu izdanom u jednoj državi članici priznaje se kao kvalificirani elektronički potpis u svim ostalim državama članicama. Stoga nema zapreke da javni bilježnici koriste kvalificirane elektroničke potpise i kvalificirane elektroničke pečate, što prema našim informacijama i čine.