Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Zemljani - Are You Syrious? PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 49. Normativno omogućavanje revizije dodijeljenih statusa međunarodne zaštitite nije u skladu sa pravnom stečevinom Europske unije i Konvencije o statusu izbjeglica, kao i pratećim Protokolom. Kroz kontinuirano praćenje stanja u zemljama porijeka izbjeglica, te revizija dodijeljenih statusa temeljem procjene o promjeni sigurnosnog stanja onemogućuje adekvatnu zaštitu i sigurnost, a što su temelji instituta azila; naime, teško je za očekivati uspješnu integraciju ukoliko je njezin pravni temelj podložan vremenski neodređenoj reviziji, te ta zaštita u svakom trenutku može biti povučena. Također se postavlja pitanje adekvatnosti ispitivanja sigurnosnih uvjeta u zemljama porijekla izbjeglica s obzirom na to da je prethodno bilo slučajeva gdje su zemlje članice EU vraćale izbjeglice koje bi potom izgubile život, a upravo temeljem izvješća o sigurnosnom stanju, koji su se u tim situacijama pokazali neadekvatnim. Nadalje, zbog loše integracijske infrastrukture, a o čemu je Are You Syrious sa drugim organizacijama za zaštitu ljudskih prava opetovano upozoravao, prvenstveno kroz pomanjkanje državno organiziranog tečaja hrvatskog jezika i mogućnosti pristupa tržišitu rada, izgledno je kako izbjeglice u periodu od pet godina na koliko se azil dodjeljuje, neće steći adekvatne kompetencije za potpunu integraciju i regulaciju svojeg statusa kroz Zakon o strancima, a pogotovo ako će taj status biti podložan izmijeni. Također, Hrvatska ne bilježi toliki kvantitativni priljev izbjeglica da bi navedena normativna odredba imala smisla u odnosu na broj dodijeljenih azila. Radi se o malim brojevima (desecima) dodjeljenih azila na godišnjoj razini. Nije prihvaćen Mogućnost revizije postupka međunarodne zaštite i poništenje/ukidanje već odobrene međunarodne zaštite nije u suprotnosti sa smislom i značajem samog instituta međunarodne zaštite. Naime, klauzule prestanka svojstva izbjeglice sastavni su dio Konvencije UN o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Direktive o kvalifikaciji te su sastavni dio smjernica EASO-a. Jednako tako, ZMPZ-om je propisano kao jedno od temljenih načela postupanja načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja “non-refoulment” i koji se odgovarajuće primjenjuje tijekom cijelog postupka pa i u slučaju ukidanja i poništenja.
2 Zemljani - Are You Syrious? PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 23. I dalje ostaje neriješeno pitanje maloljetnika bez pratnje kojima status azila često bude dodijeljen dok su još maloljetni, a čime im rok za subvencioniranje troškova stanovanja, često i ističe prije odlaska iz Domova za djecu. Zbog neodgovarajuće integracijske infrastrukture, konkretno, pomanjkanja tečaja hrvatskog jezika, a posebice uzevši u obzir svako pojedino dijete, razvidno je za očekivati da po stjecanju punoljetnosti neće biti u mogućnosti služiti se hrvatskim jezikom na razini adekvatnoj za samostalan ulazak na tržište rada i osiguravanje financijski adekvantog radnog mjesta kojim bi bili u mogućnosti pokrivati troškove samostalnog stanovanja. Zbog navedenog, predlažemo da se za maloljetnike bez pratnje uvede nova odredba i normira da pravo na smještaj za njih počinje teći danom odlaska iz Doma za djecu, ukoliko im je odobrena međunarodna zaštita. Na taj način se dodatno štite prava djece i njihova inherentna ranjivost. Nije prihvaćen Maloljetnici bez pratnje se zbrinjavaju sukladno propisima koji uređuju područje socijalne skrbi. Vezano uz smještaj, na navedenu populaciju primjenjuju se odredbe Zakona o socijalnoj skrbi u dijelu koji propisuje pravo na smještaj i organizirano stanovanje. Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se osigurava stanovanje u stambenoj jedinici uz stalnu ili povremenu stručnu i drugu pomoć i potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba te socijalnih, radnih, kulturnih, obrazovnih, rekreacijskih i drugih potreba radi uspostavljanja i održavanja njihovih socijalnih uloga, izjednačavanja njihovih mogućnosti, poboljšanja kvalitete života, poticanja aktivnog i samostalnog življenja te socijalnog uključivanja, ovisno o potrebama korisnika.
3 Zemljani - Are You Syrious? PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 15. Predlažemo da privremeno ograničenje bude jasno vremenski određeno te da u odluci kojom se donosi predviđa i vrijeme za neovisnu reviziju, a kako bi izbjeglice mogle konzumirati pravo susreta iz članka 56. stavak 3. Primljeno na znanje Predložene odredbe su u skladu s Direktivom 2013/33/EU.
4 Zemljani - Are You Syrious? PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. U odnosu na razinu sudske zaštite u pozitivno pravnim kaznenopravnim i prekršajnopravnim normama, gdje je svako ograničenje slobode kretanja određeno u satima, predloženo normativno rješenje sudske zaštite u periodu ograničenja slobode kretanja od mjesec dana predstavlja prenizak standard zaštite za demokratsko društvo utemeljeno na vladavini prava. Također, prijedlog kao takav legalizira sekurizitacijsku politiku, obzirom na to da je legislativno područje migracija u Hrvatskoj jedini pozitivnopravni segment u kojem bi ovakvo rješenje uopće moglo biti predloženo. Cijeli članak ostavlja previše nedefiniranog prostora, kao i mogućnosti za zloupotrebu te zagovaramo konkretnije i jasnije definiranje "razumnim vremenskih razmaka", a posebice smanjenje roka od mjesec dana, na način da su više u skladu sa aktualnim pozitivnopravnim propisima iz segmenta ograničenja prava kretanja. Primljeno na znanje Novi stavak 14. predložen je da bi važeći Zakon bio usklađen s Direktivom EU 2013/33/EU.
5 Zemljani - Are You Syrious? PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 3. U praksi se često događa da posebni skrbici maloljetnika bez pratnje budu osobe sa prebivalištem drugačijim od onog njihovih štićenika, a zbog čega je de facto onemogućen pristup rekreacijskim aktivnostima djeci izbjeglicama, te predlažemo da se za isto iznađe normativno riješenje kako bi djeca u realitetu mogla konzumirati navedena prava. Primljeno na znanje Imenovanje posebnih skrbnika u nadležnosti je ministarstva nadležnog za poslove socijalne
6 Zagreb grad-utočište PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI Novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisuje penalizaciju (novčane kazne) tražitelja i osoba pod međunarodnom zaštitom zbog nepoštivanja propisanih rokova u području stanovanja, socijalne zaštite i dr. Zakon time dodatno kriminalizira izbjeglice, a uz to ne propisuje adekvatan način informiranja, kao ni prijevod novih pravila, uputa ili samoga Zakona. Na više mjesta spominje se obavještavanje državljana trećih zemalja, tražitelja i osoba pod međunarodnom zaštitom pisanim putem pri čemu nije određen jezik pisane obavijesti, što znači da im sve obavijesti za koje nije navedena obaveza prijevoda mogu biti uručene na hrvatskom jeziku, odnosno na jeziku koji ne razumiju. Nadalje, reguliranjem mogućnosti revizije i poništenja međunarodne zaštite izbjeglice se ilegalizira i gura u hiperprekarni položaj u kojem su ponovno prepušteni industriji krijumčarenja. Radi se o još jednoj represivnoj politici migracijskoga režima koja je u suprotnosti sa smislom i značenjem institucije međunarodne zaštite/azila, posebice zato što nije jasno propisano što sve podrazumijeva promjena okolnosti u zemljama porijekla i promjena okolnosti pod kojima je dodijeljena međunarodna zaštita. To otvara prostor različitim interpretacijama i iskorištavanju položaja SOA-e, kao što je bio slučaj s Iračaninom Omerom Mahdijem (vidi više https://www.portalnovosti.com/trazili-su-da-budem-dousnik). Također, praksa revizije odobrenih zahtjeva generalno upućuje na politiku vraćanja izbjeglica u zemlje porijekla, a izostankom temeljite definicije promjene okolnosti normalizira se mogućnost masovnih vraćanja uslijed minimalnih promjena političkih i drugih okolnosti, što ne garantira siguran i kvalitetan život te može dodatno ugroziti i traumatizirati izbjeglice i njihove obitelji. Također, u članku 54., u kojem stoji da se tražitelju/ici azila može ograničiti sloboda kretanja zbog „sprječavanja zloupotrebe postupka ako se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, osnovano sumnja da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja radi onemogućavanja daljnjeg postupanja“ nije jasno na koji se način dolazi do osnovane sumnje, i tko točno te u kojim uvjetima donosi takvu procjenu. Na taj način Zakon dozvoljava arbitrarnu procjenu zloupotrebe postupka pri čemu tražitelja/icu azila izlaže arbitrarnom i potencijalno nezakonitom zatvaranju. Zatim, u članku 17., propisuje se dodjela posebnoga skrbnika djetetu bez pratnje koje izrazi namjeru, a koji je obučen za rad s djecom, no smatramo da bi trebalo naglasiti da posebni skrbnici moraju biti educirani za rad u području međunarodne zaštite jer je njihova uloga ključna u procjeni najboljega interesa djeteta u sustavu azila. U članku 54. pod točkom 8. stoji „djetetu bez pratnje može se ograničiti sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar za strance odvojeno od odraslih osoba u što kraćem trajanju ako se individualnom procjenom utvrdi da je takav smještaj nužan“. Detencija djece je potpuno neprihvatljiva, no ako ju je nemoguće izbjeći (smatramo da je nužno da se takva praksa izbjegne i da se osigura siguran i kvalitetan smještaj za djecu bez pratnje u sustavu azila) trebalo bi naglasiti da je takva praksa moguća samo u iznimnim situacijama kad se procjeni da je to u najboljem interesu djeteta. Ovdje postoji samo individualna procjena, a ne procjena skrbnika i stručnjaka da je to u najboljem interesu djeteta. Nije prihvaćen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (dalje u tekstu: ZID ZMPZ) ne kriminalizira tražitelje međunarodne zaštite i osobe pod međunarodnom zaštitom. Predloženim izmjenama i dopunama predviđaju se prekršajne odredbe kojima su odmjerene odgovarajuće i primjerene novčane kazne zbog nepoštivanja obveza koje proizlaze iz Zakona. Što se tiče samog informiranja, upravo je ovim izmjenama i dopunama naglasak na tome da sve obavijesti moraju biti u pisanom obliku, kako bi bio usklađen s Direktivom 2013/33/EU. Napominjemo da je važećim ZMPZ-om već propisana obveza da se sva komunikacija s tražiteljima provodi na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga tražitelj razumije ili na kojem može komunicirati. Naime, čl.14. st.2. ZMPZ-a pod nazivom „Jezik i pismo u postupku“ navodi da ukoliko tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da razumije i na kojem može komunicirati. Navedene se odredbe odnose na cijeli postupak te ih nema potrebe nakon toga ponovno navoditi. Mogućnost revizije postupka međunarodne zaštite i poništenje/ukidanje već odobrene međunarodne zaštite nije u suprostnosti sa smislom i značajem samog instituta međunarodne zaštite. Naime, klauzule prestanka svojstva izbjeglice sastavni su dio Konvencije UN o statusu izbjeglica iz 1951 godine i Direktive o kvalifikaciji te su sastavni dio smjernica EASO-a. Jednako tako, ZMPZ-om je propisano kao jedno od temljenih načela postupanja načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja “non-refoulment” i koji se odgovarajuće primjenjuje tijekom cijelog postupka pa i u slučaju ukidanja i poništenja. Ograničenje slobode kretanja, kako zbog sprečavanja zlouporabe postupka, tako i drugih razloga, određuje se rješenjem, na temelju utvrđenih činjenica i objektivnih okolnosti i na temelju individualne procjene, a zakonitost svakog rješenje je moguće provjeriti sudskim putem. Tražitelji imaju pravo protiv rješenja o ograničenju kretanja podnijeti tužbu Upravnom sudu u roku 8 dana od uručenja rješenja temeljem čl. 54. st. 12 važećeg Zakona kao i besplatnu pravnu pomoć sukladno odredbama Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunardne zaštitu (NN br.140/2015). Imenovanje posebnog skrbnika u nadležnosti je ministarstva nadležnog za socijalnu skrb. Ograničenje slobode kretanja djetetu bez pratnje nije predmet izmjena i dopuna ovog Zakona, a važeća odredba koja to propisuje u skladu je s Direktivom EU 2013/33/EU.
7 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 24. Člankom 24. ZID ZMPZ dodaje se članak 67.b čijim se stavkom 2. propisuje da azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na smještaj u Prihvatilištu najduže 60 dana dok mu se ne osigura smještaj u primjerenoj stambenoj jedinici na temelju rješenja. Kako se u praksi pokazalo da ponekad osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita dulje od 60 dana čekaju da im se osigura smještaj u stambenim jedinicama, predlažemo da se riječi „ 60 dana“ izostave, te da stavak 1. članka 67. b. glasi „Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na smještaj u Prihvatilištu dok mu se ne osigura smještaj u primjerenoj stambenoj jedinici na temelju rješenja iz članka 67. stavka 3. ovoga Zakona, ako u roku od 8 dana od dana prijave prebivališta podnese zahtjev za smještaj nadležnom centru za socijalnu skrb.“ Primljeno na znanje Prihvatilište je, kako naziv ustrojstvene jedinice i navodi, ustrojstvena jedinica Ministarstva namijenjena isključivo za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite. Rok od 60 dana dovoljan je da nadležne institucije pronađu adekvatan smještaj ili osiguraju zamjenski. U iznimnim slučajevima (krajnjoj nuždi) Prihvatilište će osigurati kratkotrajan smještaj, ako za to postoje kapaciteti.
8 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 23. Člankom 23. ZID ZMPZ mijenja se članak 67. ZMPZ vezan uz ostvarivanje prava na smještaj azilanta i osobe pod supsidijarnom zaštitom. Predlaže da se, ukoliko Centar za socijalnu skrb utvrdi da azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom koji je podnio zahtjev za smještaj, ima novčana sredstva ili imovinu kojima bi mogao sudjelovati u plaćanju troškova smještaja, rješenjem o priznavanju odredi da će u tom slučaju sudjelovati u plaćanju troškova smještaja uplatom na račun Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. Smatramo da je u pravilniku iz čl. 29. ZID ZMPZ potrebno točno navesti o kolikim novčanim sredstvima se radi i o kojoj vrijednosti imovine te isto uskladiti s imovinskim cenzusima iz Zakona o socijalnoj skrbi. Pozdravljamo dodavanje stavka (14.) ovom članku, kojim se iznimno, na prijedlog nadležnog centra, a uz suglasnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom može omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice koja je vlasništvo Republike Hrvatske nakon isteka roka od dvije godine, na najduže još dvije godine, što je na tragu izvješća pučke pravobraniteljice za 2020. i 2021. godinu, u kojima smo ukazivali kako bi bilo dobro razmotriti produljenje mjere potpomognutog stanovanja osobama pod međunarodnom zaštitom i nakon proteka dvije godine, posebno uvažavajući osobne okolnosti korisnika. Primljeno na znanje Dio prijedloga Ureda pučke pravobraniteljice odnosi se na sudjelovanje u plaćanju troškova smještaja koji će uređivati Pravilnikom iz članka 29. ZID ZMPZ-a. Obzirom da taj dio nije predmet izmjena ovog Zakona predlažemo da se ovi prijedlozi dostave nadležnom tijelu za donošenje Pravilnika kada se pokrene postupak njegovog donošenja.
9 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 18. Člankom 18. ZID ZMPZ predlaže se da tražitelj u pisanom obliku obavijesti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostavi ugovor o radu, s tim u vezi predlažemo da Prihvatilište vodi evidencije o izdanim potvrdama za rad, kao i dostavljenim ugovorima kako bi bilo moguće pratiti uključenost tražitelja u tržište rada. Primljeno na znanje Prihvatilište vodi evidenciju o tražiteljima koji su u radnom odnosu, jer oni nemaju pravo na novčanu pomoć.
10 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 15. Člankom 15. ZID ZMPZ dopunjuje se članak 56. ZMPZ na način da se tražiteljima smještenim u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite osigurava prikladan prostor za susrete i komunikaciju s članovima obitelji i rođacima, pravnim ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugih nacionalnih, međunarodnih i nevladinih tijela i organizacija. Također se navodi kako se pristup tražiteljima može privremeno ograničiti zbog ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga. Međutim, takva ograničenja ne mogu se odnositi i na institucije i međunarodne organizacije koje imaju ovlasti obilazaka mjesta u kojima se mogu nalaziti osobe lišene slobode temeljem nacionalnih zakona i međunarodnog prava, uključujući i pučku pravobraniteljicu. Naime, čl. 54. ZMPZ propisuje kako se sloboda kretanja tražitelja može ograničiti mjerom zabrane kretanja izvan Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite dok Ustav jamči samostalnost i neovisnost rada pučke pravobraniteljice (čl. 93.). Zakon o pučkom pravobranitelju propisuje kako pučka pravobraniteljica može u svako doba bez prethodne najave pregledati mjesta u kojima se nalaze osobe lišene slobode, pregledati sve prostorije te razgovarati sa svim osobama u ustanovi ili tijelu koje se pregledava bez nazočnosti službenika (čl. 28. st. 1. i st. 4.). Prema tome, Zakon o pučkom pravobranitelju jamči mogućnost nenajavljenih posjeta, u bilo koje vrijeme te pregleda bilo koji prostorija suprotno ograničenjima koje predlaže ZID ZMPZ. Pri tome se po potrebi uvažaju određene posebne zdravstvene i sigurnosne okolnosti, ali je bitno da iste ne podrazumijevaju i ograničenje pristupa osobama smještenim u prostore koji se obilaze. Nadalje, pučka pravobraniteljica obavlja poslove Nacionalnog preventivnog mehanizma koje regulira Fakultativni protokol uz Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (OPCAT) te Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja –u daljnjem tekstu ZNPM (NN br. 18/11,33/15). Nadalje, Direktiva o prihvatu 2013/33/EU predviđa da članovi obitelji, pravni savjetnici ili drugi savjetnici te osobe koje zastupaju odgovarajuće nevladine organizacije koje priznaje dotična država članica, imaju mogućnost komunicirati s podnositeljima zahtjeva te ih posjećivati u uvjetima koji poštuju privatnost. Pristup centrima za smještaj može se ograničiti samo kada je to na temelju nacionalnog prava objektivno nužno zbog sigurnosti, javnog reda ili upravnog poslovanja centra za smještaj, pod uvjetom da se pristup time strogo ne ograniči ili onemogući (čl. 10. st. 3. i 4.). Stoga je i u uvjetima koji zahtijevaju ograničenja zbog ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga nužno pronaći način da se osiguraju posjeti, osobito odvjetnika, odnosno pravnih savjetnika i ostalih predviđenih dionika. Nadalje, predlaže se i detaljnije propisati te u obrazloženju pojasniti što se ima smatrati ozbiljnim zdravstvenim ili sigurnosnim razlozima. Primljeno na znanje Predložene odredbe su u skladu s Direktivom 2013/33/EU. Sintagma riječi “ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga” podrazumijeva iznimne i ozbiljne razloge kada bi i predstavnicima institucija i međunarodnih organizacija bio ugrožen život ili zdravlje. Navedene odredbe odnose se na tražitelje smještene u Prihvatilištu, a ne na osobe lišene slobode. Sukladno odredbama Direktive 2013/33/EU tražiteljima se osigurava mogućnost komunikacije i susreta s članovima obitelji i rođacima te predstavnicima drugih nacionalnih, međunarodnih i nevladinih organizacija, ali isto tako, Direktivom je propisana i iznimka te mogućnost ograničenja takvih susreda i kontakata kad je to opravdano zbog sigurnosnih i zdravstvenih razloga. Za ulazak u objekte Prihvatilišta potrebno se najaviti. Napominjemo, nije riječ o osobama “lišenim slobode” već o osobama koje se nalaze u kolektivnom smještaju. Razina dosadašnje suradnju sa vladinim i nevladinim tijelima odvijala se na iznimno visokoj razini i međusobnom povjerenju. Eventualne uskrate posjeta prihvatilištima uvijek će biti zbog opravdanih razloga (epidemioloških, sigurnosnih i dr.) kada se zbog objektivnih razloga radi zaštite samih građana ne preporuča ulaz o ovakvu vrszu u objekta osim ako je to nužno iz službenih razloga. U obrazloženju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona u odnosu na ovu odredbu (čl. 15. ZID ZMPZ) molimo imati na umu da se pristup tražiteljima može iznimno ograničiti u slučaju ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga, primjerice svraba, zaraze korona virusom ili međunarodne tjeralice zbog počinjenja nekog kaznenog djela i to u trajanju dok postoje razlozi za takvo ograničenje.
11 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Člankom 14. ZID ZMPZ mijenja se i dopunjuje članak 54. stavak 2. ZMPZ na način da se iza točke 3. dodaju točka 4., 5., 6. i 7. i na taj način se proširuju razlozi za ograničavanje slobode kretanja tražitelja. Međutim, Direktiva o prihvatu 2013/33/EU omogućava ograničenje slobode kretanja samo u odnosu na jedan novo-predviđeni razlog (provedba prisilnog udaljenja u određenim slučajevima iz točke 7.), ali ne i zbog sprječavanje širenja zaraznih bolest (točka. 4.); sprječavanja dovođenja u opasnost života osoba i imovine (točka 5.) te više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite (točka 6.). Osim toga, sukladno čl. 69. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (NN br. 79/07, 113/08, 43/09, 13/17, 114/18, 47/20, 134/20, 143/21) nadzor nad provedbom mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti obavljaju nadležni sanitarni inspektori Državnog inspektorata, te mogu i zabraniti kretanje osobama za koje se utvrdi ili sumnja da boluju od određenih zaraznih bolesti, a mogu narediti i stavljanje u organiziranu karantenu (čl. 69. st. 2. točka 2. i 4.) pa tako mogu naložiti stavljanje i tražitelja u takvu karantenu. Nadalje, ukoliko se radi o posebnoj sigurnosnoj mjeri iz čl. 47. st. 2. točka 4. ovog Zakona odnosno, zabrani kretanja osoba, odnosno ograničenju kretanja u zaraženim ili neposredno ugroženim područjima i ukoliko je proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije u odnosu na koju je i Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, odnosno epidemiju ili opasnost od nje, nadzor nad provedbom ove posebne sigurnosne mjere, sukladno čl. 72.a, iznimno obavljaju i policijski službenici, inspektori tijela državne uprave nadležnog za civilnu zaštitu, inspektori Državnog inspektorata te inspektori drugih tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti. Stoga smatramo da nema potrebe za ograničavanjem slobode kretanja tražitelja međunarodne zaštite smještajem u prihvatni centar za strance, u odnosu na koje smo, uostalom, tijekom NPM obilazaka uočili poteškoće u organizaciji zdravstvene zaštite, pa u neke od njih timovi primarne zdravstvene zaštite dolaze samo dva puta u tjednu, a u nekima je zdravstvena zaštita organizirana na način da se smještene osobe u slučaju potrebe odvoze na hitan prijem, te smatramo da prihvatni centri nisu adekvatni za smještaj tražitelja u slučaju kada boluju od zaraznih bolesti. Također, mjere sprečavanja dovođenja u opasnost života i imovine predviđene su posebnim propisima (primjerice, prekršajnopravnim, kaznenopravnim ili propisima koji reguliraju zadržavanje i smještaj osoba s duševnim smetnjama u psihijatrijske ustanove), a koji su primjenjivi i u slučaju tražitelja. Nadalje, stavkom 13. predviđeno je da upravni sud, između ostalog, po službenoj dužnosti razmatra ograničenje slobode kretanja, i to u razumnim vremenskim razmacima. Kako bi se izbjegle nedoumice u odnosu na to što bi bio razuman vremenski razmak u ovakvim situacijama, a time i pravna nesigurnost, predlažemo da se taj rok predvidi u konkretnim vremenskim jedinicama, odnosno, podredno da se propiše brzo sudsko razmatranje na način kako je to predviđeno čl. 9.st.3. Direktive o prihvatu 2013/33/EU. Primljeno na znanje Uvođenjem točaka 4., 5. i 6. u članku 54. stavku 2. ne proširuju se razlozi, nego se detaljnije razrađuju najčešći razlozi koji su u dosadašnjoj praksi bili opravdani iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka RH. Zaštita nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvaske kao sveukupnost pravnih, društvenih i moralnih normi, vrijednosti i običaja preopširan je pojam, stoga je predmetnim specificiranjem razloga jasnije definirano na koje razloge zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka se odnosi pojedino neadekvatno ponašanje tražitelja međunarodne zaštite. U članku 54. stavku 2. propisani su razlozi, a u stavku 5. propisane su mjere te nije nužno da se za svaki razlog odredi mjera ograničenja smještajem u prihvatni centar za strance, nego to može biti i zabrana kretanja izvan Prihvatilišta ili drugim propisanim mjerama. Pandemija izazvana koronavirusom (COVID-19), ali i pojava drugih zaraznih bolesti s kojima se osoblje Prihvatilišta svakodnevno susreće, bitno je utjecala i na organizaciju prihvata i smještaja te obvezu i nužnost dodatnog nadzora nad smještenim tražiteljima međunarodne zaštite u Prihvatilištu. Radi zaštite svih osoba u Prihvatilištu, tražitelje i osoblja, i sprečavanja širenja zaraznih bolesti u pojedinim slučajevima bilo je nužno reducirati kretanje tražitelja u dijelu Prihvatilišta i pojačati nadzor nad kontaktima. Napominjemo kako je od strane tražitelja, ali i dijela populacije RH, bilo i značajan broj odbijanja pridržavanja epidemioloških normi propisanih od strane epidemiologa. U takvim slučajevima osoblje Prihvatilišta, koje se tretira kao “kolektivni smještaj”, preuzelo je odgovornost i reagiralo sukladno zakonskim ovlastima u iznalaženju rješenja. Naglašavamo činjenicu da su tražitelji koji su, sukladno epidemiološkim preporukama, bili dužni boraviti u karanteni/samoizolaciji često odbijali naloge i poslušnost nadležnih zdravstvenih djelatnika i epidemiologa, a često se radi o osobama bez bilo kakvih dokumenata. To ne znači da će se osobama koje su u redovnoj karanteni ograničavati kretanje rješenjem već će se za tim posezati u iznimnim slučajevima kada osoba odbija bilo kakvu suradnju, a takvih slučajeva, nažalost, ima. Nadalje, razlog “dovođenje u opasnost života osoba i imovine” u praksi se pokazao čestim razlogom za ograničenje slobode kretanja, jer tražitelji svojim ponašanjem često krše pravila pristojnog ponašanja i dovode u opasnost druge tražitelje. Takvo ponašanje često nema sve elemente prekršaja, ali ga je zbog održavanja reda u kolektivnom smještaju potrebno sankcionirati. Stavak 13. usklađen je s Direktivom 2013/33/EU. Predložen je “razuman rok” jer ne možemo ovim Zakonom direktno normirati u kojem roku Sud mora ramatrati odluku o ograničenju kretanja. U praksi se uvijek pri podnošenju tužbe napominje potreba za žurnim postupanjem.
12 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 13. Člankom 13. ZID ZMPZ dopunjuje se članak 52. na način da se u stavku 3. točki 3. iza riječi „podvrgnuti se provjeri i utvrđivanju identiteta“ dodaju riječi: „te zemlje podrijetla, uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje zaštite osobnih podataka“. Ta se izmjena, naime, obrazlaže potrebom usklađivanja s člankom 4. stavkom 3. Direktive 2011/95/EU, a radi poboljšanja učinkovitosti identificiranja tražitelja i države podrijetla te radi bržeg i boljeg provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite i donošenja kvalitetnih odgovarajućih odluka. Sukladno EU pravu, u odnosu na podatke o zemlji podrijetla tražitelja, države članice imaju na raspolaganju sljedeće temeljne ovlasti: - prikupiti podatke od relevantnih organizacija i agencija te savjetovati se o njima sa stručnjacima (Direktiva 2013/32/EU, čl. 10. st. 3. t. b. i d.). Pri tome, jamči se tražiteljima pristup tim podacima ukoliko su razmatrane u svrhu donošenja odluke o njihovom zahtjevu (Direktiva 2013/32/EU, čl. 12. st. 1. t. (d)). U tom smislu i ZMPZ propisuje da tu vrstu podataka od navedenih izvora MUP razmatra pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva. - naložiti tražiteljima suradnju radi utvrđivanja identiteta i elemenata na kojima će potkrijepiti svoj zahtjev (Direktiva 2013/32/EU, čl. 13.). - tražiti od tražitelja da elemente na kojima će potkrijepiti svoj zahtjev dostave čim prije (Direktive 2011/95/EU, čl. 4.). Stoga je nejasno koje konkretne mjere i postupci bi mogli predstavljati „podvrgavanje provjeri i utvrđivanju zemlje podrijetla“ uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, a da ostanu u okvirima navedenih ovlasti predviđenih EU pravom te stoga predlažemo jasnije definirati navedene postupke. Dodatna dopuna istog članka nalaže tražiteljima dužnost „podvrgnuti se pregledu, koji uključuje pretragu računala, drugih elektroničkih uređaja i predmeta koje ima kod sebe“. Iako, odredba članka 13. stavka 2. točke d. Direktive 2013/32/EU, kojom se obrazlaže ova dopuna, ovlašćuje nadležna tijela pretražiti tražitelja i predmete koja on ima kod sebe, Direktiva izrijekom ne predviđa i pretragu računala i drugih elektroničkih uređaja. Stoga se postavlja pitanje bi li time bio uključen i pregled privatnih podataka sadržanih u elektroničkim uređajima, i ako da, temeljem koje pravne osnove i u koju svrhu. Naime, ukoliko bi pretraga uključivala i pregled osobnih, odnosno privatnih podataka sadržanih u elektroničkim uređajima, upitna je njezina razmjernost u odnosu na pravo na privatnost i pravo na zaštitu osobnih podataka, kao i njena utemeljenost na relevantnim EU Direktivama kojima se regulira područje ostvarivanja međunarodne zaštite. Slijedom navedenog, smatramo potrebnim dodatno provesti test razmjernosti predložene odredbe u cilju ostvarivanja ravnoteže između njene svrhe i sredstava kojima se ista postiže. U tom kontekstu predlažemo da se u obrazloženju zakonskog prijedloga detaljno navede svrha i pravna osnova zadiranja u pravo na privatnost prikupljanjem većeg opsega podataka od onih relevantnih za procjenu osnovanosti zahtjeva za međunarodnom zaštitom, na način kako ih definira Direktiva 2011/95/EU, a kako bi se time zainteresiranoj javnosti osigurale sve potrebne informacije temeljem kojih može komentirati/davati prijedloge nastavno na navedene izmjene Djelomično prihvaćen Utvrđivanje identiteta te zemlje podrijetla odnosno državljanstva je preduvjet za uspješnu individualnu procjenu osnovanosti podnesenog zahtjeva. Većina tražitelja u Republici Hrvatskoj ne posjeduje identifikacijske isprave što predstavlja izazov za utvrđivanje identiteta i državljanstva te otvara mogućnost zlouporabe sustava. Naime, da bi se podaci o zemlji podrijetla mogli prikupiti kako je to i predviđeno Direktivom 2013/32/EU, zemlju podrijetla odnosno državljansvo tražitelja prethodno je potrebno utvrditi. Uvažavajući mišljenje Ureda pučke pravobraniteljice te u cilju jasnog i preciznog zakonskog propisivanja, odredba će se referirati na obvezu tražitelja da se podvrgne analizi jezika i dijalekata uz mogućnost primjene i programskih tehnologija, kao jednom od već uvriježenih metoda utvrđivanja države/regije podrijetla na razini EU-a. Što se tiče odredbe članka 13. ZID ZMPZ-a, koja se odnosi na propisivanje obveze tražitelja vezano uz njegov pregled i pretragu njegovih stvari, uključujući i elektroničke uređaje smatramo da je u potpunosti u skladu s Direktive 2013/32/EU. Naime, elektronički i mobilni uređaji u vremenima digitalizacije zasigurno se mogu smatrati predmetima u smislu članka 13. stavka 2. točke d. Direktive 2013/32/EU koje je potrebno pretražiti kako bi se prikupili podaci potrebni za razmatranja zahtjeva. Sukladno komentarima Ureda pučke pravobraniteljice, zakonske odredbe su dorađene kako bi se jasno definirala svrha ove mjere. Također, kako bi se naglasila obveza zaštite osobnih podataka kao i načelo razmjernosti zbog čega je jasno definirano da će se pretraga provoditi isključivo kad nije moguće utvrditi identitet i državu podrijetla na drugi način te temeljem suglasnosti tražitelja međunarodne zaštite. Tražitelj međunarodne zaštite zakonski je dužan surađivati s Ministarstvom te priložiti svu raspoloživu dokumentaciju i iznijeti točne i istinite podatke koji se odnose između ostalog, na identitet i državljanstvo. Postupak odobrenja međunarodne zaštite upravni je postupak koji se pokreće na zahtjev tražitelja te se temelji na suradnji stranke i nadležnog tijela u cilju utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja kako bi se međunarodna zaštita odobrila osobama koje za to ispunjavaju uvjete te im je zaista i potrebna.
13 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 6. Člankom 6. ZID ZMPZ mijenja se i dopunjuje čl. 33. važećeg ZMPZ na način da policijski službenici zaprimaju namjeru za traženjem međunarodne zaštite i neposredno nakon toga uzimaju otiske prstiju tražitelju međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj), fotografiraju ga, utvrđuju identitet, utvrđuju način dolaska u RH, pravac putovanja od zemlje podrijetla do RH te osobne okolnosti bitne za procjenu prihvatnih i postupovnih jamstava. Navedeno se obrazlaže time da je izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i evidentiranje tražitelja u evidencijama MUP-a u nadležnosti policijskih službenika na graničnom prijelazu, policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji i prihvatnom centru za strance. Međutim, prilikom obilazaka prihvatnih centara za strance temeljem Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (NN br. 18/11, 33/15, u daljnjem tekstu: ZNPM) uočili smo kako se stranci kojima je ograničena sloboda kretanja smještajem u prihvatni centar učestalo pritužuju kako im je onemogućen pristup sustavu međunarodne zaštite. Naime, policijski službenici koji su unutar prihvatnog centra zaduženi za organizaciju prisilnih udaljenja, isti su oni koji daju informacije o postupku i pravima tijekom izražavanja namjere za traženje međunarodne zaštite i koji bi trebali namjeru zaprimiti. Tako primjerice u spisima postoje službene bilješke u kojima isti službenik navodi kako je nakon obavljenog razgovora stranac odustao od traženja međunarodne zaštite i kako će se postupak prisilnog udaljenja nastaviti, dok stranac tvrdi da od namjere nije odustao. Kako bi se izbjegle takve situacije, predlažemo da uzimanje namjere i sve potrebne informacije pružaju policijski službenici koji nisu zaduženi za provođenje postupaka prisilnih udaljenja, primjerice policijski službenici policijske postaje na čijem području se nalazi prihvatni centar, što je bila i jedna od preporuka nakon obilaska Nacionalnog preventivnog mehanizma za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja (u daljnjem tekstu: NPM) Prihvatnog centra za strance Ježevo u 2019. godini. Nije prihvaćen Zakonom o policiji i Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima definiran je opseg rada policijskih službenika, a nizom podzakonskih akata i SOP-ova detaljno objašnjeni postupci, pa tako i prilikom zaprimanja namjere za međunarodnu zaštitu. Upravo zato smatramo da prilikom ovih izmjena i dopuna Zakona nije potrebno ništa mijenjati u tom segmentu.
14 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI Donošenje Prijedloga ZID ZMPZ obrazlaže se potrebom usklađivanja važećeg Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN br. 70/15, 127/17, u daljnjem tekstu: ZMPZ) s EU pravnom stečevinom, ali i s drugim nacionalnim zakonima kako bi se postigla horizontalna usklađenost zakonodavnog sustava. Stoga ovim putem predlažemo izmjene i dopune odredbi koje nisu predmetom Prijedloga ZID-a ZMPZ, u cilju učinkovitije zaštite tražitelja i osoba pod međunarodnom i privremenom zaštitom, te se također očitujemo i na pojedine odredbe koje su predmetom ovog zakonskog prijedloga. Vezano uz privremenu zaštitu ističemo sljedeće. Kao što Vam je poznato, nedavnim donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj (NN br. 46/22) proširen je opseg prava na zdravstvenu zaštitu osoba pod privremenom zaštitom u odnosu na ono što propisuje ZMPZ te oni i članovi njihove obitelji ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznog zdravstvenog osiguranja. S obzirom da je trenutna razina zdravstvene zaštite koju osigurava ZMPZ niža od one koju propisuje Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (hitna pomoć i osnovno liječenje bolesti) te kako bi ZMPZ i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj bili međusobno usklađeni, smatramo potrebnim u Prijedlogu ZID ZMPZ na odgovarajući način izmijeniti članak 87. st. 1. te predlažemo da isti glasi: „Stranac pod privremenom zaštitom i član obitelji stranca pod privremenom zaštitom ostvaraje pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznog zdravstvenog osiguranja.“ Nadalje, smatramo kako je donošenje ZID ZMPZ-a prilika da se jasnije regulira mogućnost visokog obrazovanja za osobe pod privremenom zaštitom, a uzimajući u obzir da je člankom 88. ZMPZ propisano kako stranac pod privremenom zaštitom ima pravo na osnovno i srednje obrazovanje te prekvalifikaciju i dokvalifikaciju pod istim uvjetima kao hrvatski državljanin dok je člankom 77. stavkom 8. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 94/13) propisano kako se strani državljani upisuju na studij pod jednakim uvjetima kao hrvatski državljani, ali se, sukladno odluci nadležnoga državnog tijela ili visokog učilišta, od njih može tražiti plaćanje dijela ili pune cijene studija. Stranim državljanima se upis može ograničiti ili uskratiti ako je riječ o studiju koji se odnosi na vojno ili policijsko obrazovanje ili drugi studij od interesa za nacionalnu sigurnost. Predlažemo osobama pod privremenom zaštitom osigurati pravo na visoko obrazovanje i priznavanje inozemnih i stručnih kvalifikacija na isti način kako je to uređeno za azilante i osobe pod supsidijarnom zaštitom, te stoga izmijeniti i čl. 88. ZMPZ na način da glasi: „ Stranac pod privremenom zaštitom ima pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin u skladu s posebnim propisima.“ Također, smatramo potrebnim izmijeniti i članak 90. ZMPZ kojim je propisano da se strancu za vrijeme trajanja privremene zaštite osigurava odgovarajući smještaj ako ne posjeduje vlastita sredstva. Smatramo potrebnim jasno propisati iznos tih sredstava, kao i eventualni iznos stalnih mjesečnih novčanih primanja. Konačno, smatramo potrebnim doraditi članak 92. ZMPZ kako bi se uskladio s člankom 19. st. 2. gore navedene Direktive u vezi statusa osoba pod privremenom zaštitom koje zatraže međunarodnu zaštitu, no njihov zahtjev bude odbijen te dodatno, kako bi se preciziralo koji status ima osoba pod privremenom zaštitom koja zatraži međunarodnu zaštitu. Djelomično prihvaćen Vijeće Europske unije usvojilo je dana 4. ožujka 2022. godine Provedbenu Odluku o utvrđivanju postojanja masovnog priljeva raseljenih osoba iz Ukrajine u smislu članka 5. Direktive Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. koja ima učinak uvođenja privremene zaštite. Navedenom Odlukom definiran je opseg osoba na koju će se primijeniti institut privremene zaštite. U skladu s tim, odlukom Vlade RH, KLASA 022-03/22-04/77, URBROJ: 50301-21/21-22-2 od 07. ožujka 2022. godine, deklaratorno je utvrđeno da se uvodi privremena zaštita te su definirane kategorije osoba na koje će se primijeniti privremena zaštita. Time su stvoreni preduvjeti za primjenu Odluke Vijeća i odredbi Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u dijelu koji se odnosi na privremenu zaštitu. Obzirom na ovako promjenjene okolnosti, ovim će se Zakonom odredbe koje se odnose na područje privremene zaštite uskladiti s nedavnim izmjenama i dopunama drugih zakona koji uređuju ostvarivanje pojedinih prava koja proizlaze iz statusa privremene zaštite, osobito Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u RH (“Narodne novine”, br. 46/22) te Zakona o izmjenama i dopunama Zakonom o socijalnoj skrbi (“Narodne novine”, br. 46/22) čime se postiže horizontalna usklađenost zakonodavnog sustava. Također će se pitanje prava na smještaj uskladiti s odredbama Direktive Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. godine, brisanjem dijela koji se odnosi na uvjetovanja prava na odgovarajući smještaj novčanim sredstavima koje raseljena osoba posjeduje. Što se tiče pitanja visokog obrazovanja, pravo na pristup obrazovanju propisan je člankom 88. ZMPZ-a, koji je u skladu s Direktivom Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. godine. Ovim je zakonskim odredbama propisan minimalni standard, a sveučilišta u okviru svoje autonomije mogu regulirati načine upisa za raseljene osobe iz Ukrajine svojim aktima odnosno odukama što je u skladu i sa spomenutim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN br. 94/13). Važeći ZMPZ usuglašen je s odredbom članka 19 (2) Direktive Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. godine. Naime, odredbom članka 83. stavka 4. ZMPZa jasno je propisano da stranac pod privremenom zaštitom koji je tijekom trajanje privremene zaštite podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu koji mu nije odobren, ima sva prava koja proizlaze iz statusa privremene zaštite u preostalom razdoblju trajanja privremene zaštite.
15 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Uz članak 7. U tekstu obrazloženja umjesto termina "invalidnost" pisati i koristiti termin "invaliditet". Prihvaćen Prihvaća se
16 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 25. predlaže da st. 6 glasi: Putna isprava za državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva može se izdati strancu pod supsidijarnom zaštitom sukladno odredbama Zakona o strancima. Nije prihvaćen Članak 9. Zakona o strancima propisano je da se putna isprava za osobe bez državljanstva može izdati osobi bez državljanstva ako ima odobren privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Osobama bez državljanstva koje su stekle status azila odnosno status stranca pod supsidijarnom zaštitom izdaju se putna isprava za azilanta odnosno posebna putna isprava za državljanina treće zemlje.
17 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 23. predlaže da čl. 67 st. 1 glasi: Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom imaju pravo na smještaj, ako nemaju novčana sredstva ili imovinu kojima mogu osigurati uzdržavanje, najduže četiri godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite. Naime, epidemija koronavirusa nepovoljno je utjecala na one osobe kojima ističe mjera od dvije godine i našli su se u jako nepovoljnom položaju – bez mogućnosti smještaja, novčanih sredstava za mogućnost iznajmljivanja i bez radnog mjesta. Jedna od mogućnosti je da se za druge dvije godine plaća zaštićena najamnina koja bi iznosila 1 kunu po stamebenoj površina, kao što je to regulirano npr. Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Cijelo vrijeme je prisutan negativan trend i bojaznost privatnih iznajmljivača kako na području ZŽ , tako i na području drugih županija za iznajmljivanje stambenih jedinica. St. 3 treba glasiti: O zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka Centar odlučuje rješenjem u roku 60 dana. St. 14 treba glasiti: Iznimno, na prijedlog nadležnog centra, a uz suglasnost Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom može se omogućiti privremeno korištenje stambene jedinice koja je vlasništvo Republike Hrvatske nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka uz nastavak sudjelovanja u plaćanju troškova smještaja prema rješenju iz stavaka 4. ili 5. ovoga članka ili uz plaćanje zaštićene najamnine na stambenu površinu, ukoliko im rješenjem nije utvrđeno sudjelovanje u plaćanju troškova iz stavaka 4. i 5. ovoga članka. Nije prihvaćen Direktivom 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite propisano je da države članice osiguravaju korisnicima međunarodne zaštite pravo na smještaj pod jednakim uvjetima za stjecanje kao i državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na njihovim državnim područjima. Republika Hrvatska je već važećim Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti osiguravala ovo pravo u većem opsegu nego drugim državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na teritoriju. Ističemo da je Republika Hrvatska jedina država članica Europske unije koja osobama pod međunarodnom zaštitom osigurava pravo na smještaj u trajanu od dvije godine. Intencija odredbe nije produžavanje postojećeg dvogodišnjeg prava na smještaj, već stvaranje pravne osnove za rješenja u situacijama koje nisu pod utjecajem korisnika stambene jedinice.
18 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 18. predlaže da u čl. 61 stavku 1 riječi devet mjeseci zamjeni se riječima dva mjeseca ili da se u cijelosti ukine rok . Tražiteljima međunarodne zaštite upravo takovo skraćivanje ili ukidanje roka povećava konkurentnost na tržištu rada. Ističemo kako je potrebno tražitelju osigurati i prekvalifikaciju ako za to postoji potreba samog tržišta, u slučaju deficita pojedinih zanimanja. Smatramo vezujući se na st. 6 kako ne postoji niti jedan opravdani razlog za dostavu Ugovora o radu, Prihvatilištu. Nije prihvaćen Predloženi rok od 6 mjeseci je primjeren za provođenje ispitnog postupka i donošenje odluke te provođenje drugih provjera koje su nužne da bi se tražitelji mogli slobodno uključiti na tržište rada.
19 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 16. vezano za zdravstvenu zaštitu tražitelja potrebito im je olakšati pristup zdravstvenim uslugama i prilikom svakog pregleda osigura prevoditelja. U pogledu pristupa zdravstvenoj zaštiti tražitelji međunarodne zaštite morali bi biti izjednačeni sa azilantima, osobma kojima je odobrena privremena ili supsidijarna zaštita, a u konačnici ostvarivati je pod istim uvjetima kao i hrvatski državljani. Upravo u Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948 god., čl. 7 navodi se: svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju. Primljeno na znanje U praksi je prevoditelj uvijek prisutan pri zdravstvenom pregledu. Ministarstvo zdravstva i druga nadležna ministarstva u svom djelokrugu rada mogu i slobodna su sklopiti ugovore o prevođenju s prevoditeljima. Tražitelji imaju jednak pristup zdravstvenoj zaštiti kao i azilanti, osobe s odobrenom supsidijarnom i privremenom zaštitom, ali je razlika u opsegu zdravstvene zaštite. Svakodnevno tim osoba koje rade u prihvatilištima, u suradnji s Ministarstvom zdravstva, postavlja nadstandarde kada je u pitanju zdravstvena zaštita tražitelja međunarodne zaštite, što pokazuje i dosadašnja praksa. U praksi svakom je tražitelju bila pružena medicinska pomoć i prijeko potrebno liječenje sukladno potrebama i liječničkoj procjeni.
20 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 10. predlaže da se u st. 1 čl. 48 definira pojam humanitarnog prihvata. Isto tako u samoj Odluci potrebito je navesti na koliko se osoba obvezuje Republika Hrvatska kroz program humanitarnog prihvata. Primljeno na znanje Vlada RH u okviru odluke o preseljenju ili humanitarnom prihvatu/premještanju određuje i okvirni broj državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva koje će se preseliti, premjestiti ili humanitarno prihvatiti u Republiku Hrvatsku.
21 PGP Sisak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 5. predlaže da nova točka 4 glasi: Ministarstvo može, uz pristanak tražitelja i obvezno prisustvo prevoditelja, organizirati medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde sukladno propisima kojima se uređuje vještačenje u upravnom postupku, a troškove medicinskog vještačenja snosi Ministarstvo. Kod nove točke 5 kad Ministarstvo ocjeni da medicinsko vještačenje nije potrebno o tome treba sastaviti službenu bilješku u kojoj navodi razloge za uskraćivanje medicinskog vještačenja o trošku Ministarstva. Nije prihvaćen ZID ZMPZ-om jasno je prospisano da se medicinsko vještačenje može organizirati sukladno propisima kojima se uređuje vještačenje u upravnom postupku, odnosno sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/2009, 110/21). Ministarstvo u okviru odluke o zahtjevu obrazlaže sve relevenatne činjenice i oklnosti, uključujući i razloge zbog kojih nisu usvojeni zahtjevi stranke za vještačenje.
22 Médecins du Monde ASBL - Dokters van Wereld VZW PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 18. Médecins du Monde ASBL - Dokters van Wereld VZW: Stjecanje prava na rad tražitelja međunarodne zaštite (TMZ) 6 mjeseci od dana podnošenja zahtjeva predstavlja iznimno važnu pozitivnu promjenu koja će rezultirati povećanjem psihofizičke dobrobiti ove populacije u Republici Hrvatskoj. Pristup pravu na rad preduvjet je financijske nezavisnosti, osiguravanja dostojanstvene egzistencije i uspješne integracije pojedinaca i obitelji TMZ. Istraživanje provedeno 2019. godine na populaciji tražitelja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj pokazalo je da više od 78% TMZ koji su sudjelovali u istraživanju nije imalo pravo na rad. Istovremeno, 54% sudionika navelo je da im trenutno najveći životni problem predstavlja nemogućnost rada, te nje njih 92% izjavilo da bi pokušali pronaći posao u Republici Hrvatskoj kada bi imali dozvolu za rad (Izvor: https://medecinsdumonde.be/system/files/publications/downloads/Mental%20health%20of%20asylum%20seekers%20in%20Croatia_0.pdf Prihvaćen Prihvaća se
23 Médecins du Monde ASBL - Dokters van Wereld VZW PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 16. Médecins du Monde ASBL - Dokters van Wereld VZW: S obzirom na deteriorirajući utjecaj dugotrajnog migracijskog puta na tjelesno i mentalno zdravlje tražitelja međunarodne zaštite i u skladu s Člankom 25 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, Člankom 12 Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Člankom 5 Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, predlaže se da se prava tražitelja međunarodne zaštite na pristup medicinskoj skrbi izjednače s pravima azilanata, osoba pod privremenom zaštitom i osoba pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, odnosno s pravima građana Republike Hrvatske. Na taj način će se ranjivoj populaciji tražitelja međunarodne zaštite osigurati adekvatna zdravstvena skrb, pravovremena dijagnostika i liječenje, čime će se umanjiti broj hitnih intervencija i kompleksnijih zahvata i izbjeći dodatna degradacija tjelesnog i mentalnog zdravlja koja je preduvjet za funkcionalnost, radnu sposobnost i uspješnu integraciju ove populacije. Nije prihvaćen Opseg zdravstvene zaštite tražitelja međunarodne zaštite je adekvatan i u praksi znatno širi nego u drugim članicama EU.
24 Médecins du Monde ASBL - Dokters van Wereld VZW PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Médecins du Monde ASBL - Dokters van Wereld VZW: Predlaže se da se u točku 4. članak 54. stavka 2. doda „sprječavanje širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama“. Prihvaćen Prihvaća se
25 Médecins du Monde ASBL - Dokters van Wereld VZW PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 5. Médecins du Monde ASBL - Dokters van Wereld VZW : Predlaže se da se u novu točku (5) “tražitelj će biti obaviješten pisanim putem da ga može organizirati na vlastitu inicijativu i o vlastitom trošku” doda da će tražitelj biti obaviješten pisanim putem “na vlastitom materinjem jeziku”, jer u suprotnom pisana obavijest neće ispuniti svoju svrhu. Također, ukoliko tražitelj nije pismen, predlaže se i usmeno informiranje. Djelomično prihvaćen Čl.14. st.2. ZMPZ pod nazivom „Jezik i pismo u postupku“ navodi da ukoliko tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da razumije i na kojem može komunicirati. Navedene se odredbe odnose na cijeli postupak te ih nema potrebe nakon toga stalno navoditi. Prihvaća se prijedlog da se osim obavijesti pisanim putem, osigura obavještavanje kada tražitelj nije pismen i usmeno na zapisnik.
26 Marija Vujeva PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 18. Isusovačka služba za izbjeglice pozdravlja skraćivanje roka za stjecanje prava na rad tražitelja s 9 mjeseci na 6 mjeseci. Međutim, predlažemo da se razmotri dodatno skraćivanje roka za stjecanje prava na rad tražitelja s 9 mjeseci na 2 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Rano uključivanje u tržište rada tražitelja međunarodne zaštite, osim što kroz ekonomsku i egzistencijalnu neovisnost predstavlja preduvjet za njihovo osamostavljivanje, ujedno je i jedan od važnih preduvjeta za uspješnu integraciju tražitelja međunarodne zaštite, kasnije osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom. Naime, rano uključivanje u tržište rada potiče tražitelje na učenje hrvatskog jezika i na povezivanje s lokalnom zajednicom, što općenito pomaže njihovu uspješnu integraciju i uključivanje u hrvatsko društvo. Zapošljavanje utječe pozitivno i na opće i mentalno zdravlje tražitelja, a što smatramo izuzetno važnim s obzirom na njihovo relativno kasnije uključivanje u hrvatsko društvo, odnosno općenitu kulturalnu prilagodbu. Dodatni razlog za dodatno skraćivanje roka za stjecanje prava na rad tražitelja jest i općepoznata činjenica postojanja značajnog nedostatka radne snage u pojedinim sektorima i industrijama hrvatskog tržišta rada. U svom dosadašnjem radu s osobama pod međunarodnom zaštitom susreli smo se s brojnim domaćim poduzetnicima koji su bili otvoreni i spremni zaposliti tražitelje međunarodne zaštite, jer njihovo zapošljavanje predstavlja i manji ukupni trošak za poslodavca (za razliku od situacije u kojoj angažiraju strane radnike iz njihovih matičnih zemalja koje su nerijetko značajno udaljene), ali i uz znatno manje administrativne prepreke (nije potrebno podnositi zahtjev za dozvolu za boravak i rad, ishoditi vizu putem diplomatskih predstavništva i sl.), te ujedno imaju priliku i osobno upoznati potencijalnog radnika kojeg planiraju zaposliti. Nadalje, rano uključivanje tražitelja međunarodne zaštite utjecat će i na povećanje mogućnosti njihova sudjelovanja u troškovima stanovanja, čime se ujedno smanjuju i rashodi države u pogledu osiguranja njihovog smještaja. Zaključno, u prilog dodatnom skraćivanju roka za stjecanje prava na rad tražitelja govori i činjenica da druge države tražiteljima međunarodne zaštite također pružaju raniju mogućnost zaposlenja, među kojima su čak i države koje nisu suočene sa značajnim nedostatkom radne snage poput Hrvatske (primjerice, u Italiji su tražitelji u mogućnosti zaposliti se nakon 2 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, u Austriji nakon 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, u Belgiji nakon 4 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, a u Srbiji od dana podnošenja zahtjeva). Svjesni kako je situacija u svakoj pojedinoj državi drugačija, odnosno da države imaju različito zakonsko uređenje i mogućnosti zapošljavanja tražitelja međunarodne zaštite, ali smatramo kako je potrebno uzeti u obzir i širi kontekst i specifičnu situaciju Hrvatske, koja se ponajviše ogleda kroz nedostatak radne snage u pojedinim sektorima i industrijama, zbog čega su domaći poslodavci primorani dovoditi strane radnike. Stoga vjerujemo da ne postoji samo izražena potreba, već i opravdan razlog zbog kojega bi valjalo razmotriti dodatno skraćivanje roka za stjecanje prava na rad tražiteljima. Meri Muše i Marija Vujeva, pravne savjetnice ispred Isusovačke službe za izbjeglice Nije prihvaćen Predloženi rok od 6 mjeseci je primjeren za provođenje ispitnog postupka i donošenje odluke te provođenje drugih provjera koje su nužne da bi se tražitelji mogli slobodno uključiti na tržište rada.
27 Ivana Canjuga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 18. Predlaže se skraćivanje roka na 2 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva ili potpuno ukidanje roka čime bi tražitelji stekli pravo na rad od dana podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, obzirom da je rano uključivanje na tržište rada važno za njihovo osamostaljivanje i integraciju u društvo. Nije prihvaćen Predloženi rok od 6 mjeseci je primjeren za provođenje ispitnog postupka i donošenje odluke te provođenje drugih provjera koje su nužne da bi se tražitelji mogli slobodno uključiti na tržište rada.
28 Ivana Canjuga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Predlaže se brisati točke 4., 5. i 6. u članku 52., stavku 2., jer se njihovim uvođenjem proširuju razlozi ograničenja slobode kretanja, a čl.8.st.3. Direktive o prihvatu 2013/33/EU određuje kada se može tražitelju ograničiti sloboda kretanja. Također, u stavku 13. treba odrediti konkretno kada će upravni sud po službenoj dužnosti razmatrati ograničenje kretanja. Predlaže se da to bude odmah po donošenju rješenja od strane Ministarstva, PU ili PP, a sukladno čl.9.st.3. Direktive o prihvatu 2013/33/EU. Za sudsko razmatranje na zahtjev tražitelja treba također definirati razdoblje u okviru kojega se isto provodi. Obzirom da je čl.54.st.5. ZMPZ određeno više mjera kojima se može ograničiti sloboda kretanja tražitelja nije jasan novopredloženi stavak 14. Naime, iz istog proizlazi da je, ako upravni sud utvrdi da rješenje o ograničenju slobode kretanja nije zakonito, Ministarstvo dužno postupiti po izrečenoj presudi i tražitelja odmah pustiti na slobodu, odnosno proizlazi da se ovaj stavak odnosi na slučaj ograničenja slobode kretanja tražitelja smještajem u prihvatni centar za strance. U novopredloženom stavku 13. ne specificira se kakvo će ograničenje kretanja tražitelja razmatrati upravni sud, odnosno ne spominje se smještaj u prihvatni centar za strance, pa je za pretpostaviti da će razmatrati sve mjere ograničenja slobode kretanja iz čl.54.st.5. ZMPZ. Primljeno na znanje Uvođenjem točaka 4., 5. i 6. u članku 54. stavku 2. ne proširuju se razlozi, nego se detaljnije razrađuju najčešći razlozi koji su u dosadašnjoj praksi bili opravdani za ograničenje slobode kretanja iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka RH. Ovi prijedlozi utemeljeni su na višegodišnjoj praksi Ministarstva u postupcima ograničenja kretanja i odnosu upravnih sudova na zakonitost dosadašnjih rješenja o ograničenju kretanja. Novi stavak 14. predložen je da bi važeći Zakon bio usklađen s Direktivom EU 2013/33/EU koja propisuje obvezu da se tražitelja odmah pusti na slobodu ukoliko se dokaže nezakonitost odluke o ograničenju kretanja. Ova odredba odnosi se na sve mjere ograničenja kretanja. Sva rješenja o ograničenju kretanja bez obzira na mjeru koja je izrečena podvrgavaju se provjeri zakonitosti od strane Upravnog suda.
29 Ivana Canjuga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 8. U slučajevima iz stavaka 10. i 11. potrebno je, radi pravne sigurnosti, odrediti što sve snimka mora sadržavati, te se predlaže dodati stavak 13. : "Snimka saslušanja i usmenih izjava mora sadržavati naziv tijela pred kojim se obavlja radnja, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad je radnja započeta i završena, imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem su svojstvu prisutne, te naznaka upravnog predmeta u kojem se poduzima radnja, podatke potrebne za identificiranje osobe čija se izjava snima i podatak u kojem svojstvu ta osoba daje izjavu. Na zahtjev tražitelja snimka će se odmah reproducirati, a ispravci ili objašnjenja tražitelja će se snimiti. Snimka će se prenijeti u pisani oblik na hrvatskom jeziku i na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati u roku od 8 dana od dana snimanja i mora sadržavati sve što je snimljeno na snimci. Ministarstvo će tražitelju dostaviti pisani prijepis snimke na jeziku za koji opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati u roku od 8 dana od dana izrade prijepisa snimke. Ako se prijepis snimke i snimka razlikuju tražitelj ima pravo podnijeti obrazloženi prigovor u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa snimke. " Naime, tražitelj čije se saslušanje ili izjava snima i onaj koji se saslušava bez snimanja moraju biti u istom položaju, odnosno, sukladno čl.76. Zakona o općem upravnom postupku, tražitelju koji se saslušava bez snimanja zapisnik se nakon provedene radnje čita te ima mogućnost stavljanja primjedbi, pa i tražitelj čije se saslušanje ili izjava snimana mora imati istu mogućnost. Također, o provedenoj radnji bilo bi potrebno sastaviti zapisnik te se predlaže dodati stavak 14. " U zapisnik o dokaznoj radnji, osim podataka iz stavka 13. ovog članka, unosi se i da je obavljeno tehničko snimanje, tko je snimanje obavio, kojim je uređajem snimanje obavljeno, da je osoba koja se saslušava ili daje izjavu prethodno upoznata o snimanju, kratki sadržaj danih iskaza i izjava i je li snimka reproducirana te gdje se snimka čuva." Nadalje, treba donijeti poseban propis kojim će se odrediti tehnički uvjeti, način snimanja, zaštita snimke od brisanja ili oštećenja i sl. Djelomično prihvaćen Člankom 76. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/09, 110/21) jasno je propisano da se o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku sastavlja zapisnik. Ova odredba ZUP-a kao lex generalis dosljedno se primjenjuje i na postupak odobravanja međunarodne zaštite, pa se o saslušanju uvijek sastavlja zapisnik na način kako je to detaljno propisano Zakonom o općem upravnom postupku (ZUP). Stoga se odredbe ZUP-a o obvezi sastavljanja zapisnika primjenjuju i na saslušanja koja će se po potrebi provesti uz pomoć audio vizualnih uređaja. Naime, poučeni iskustvima epidemiološke situacije uzrokovane COVID – 19, smatramo kako je potrebno predvidjeti i ovakve načine postupanja te iskoristiti dostupne tehničke mogućnosti koje omogućavaju kontinuiranu provedbu postupka. Odredbama članka 8., stavcima 11. i 12. predviđa se samo mogućnost snimanja saslušanja i usmenih izjava stranke, kada bi se uz zapisnik o saslušanju koji se mora sastaviti sukladno odredbama ZUP-a, spisu predmeta pridružile i snimke te transkripti, u cilju osiguravanja što veče točnosti podataka te time i zaštite prava stranaka. Stoga je radi jasnoće zakonskog teksta i veće preciznosti, izričito navedeno da će se o saslušanjima obavljenim i putem audiovizualnih elektroničkih uređaja sastavaljati zapisnik sukladno propisima kojima se uređuje vođenje zapisnika u upravnom postupku.
30 Ivana Canjuga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 5. Obzirom na čl.65.st.2. Zakona o općem upravnom postupku određuje da službena osoba i na prijedlog stranke može odrediti vještačenje, predlaže se da se unese novi stavak 5. koji će glasiti: "Tražitelj može predložiti određivanje medicinskog vještačenja radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, sukladno propisima kojima se uređuje vještačenje u upravnom postupku. Ukoliko tražitelj ne posjeduje dostatna sredstva za podmirivanje troškova vještačenja u upravnom postupku, iste će snositi Ministarstvo." Predlaže se da novi stavak 5. postane stavak 6. te da se iza riječi "medicinsko vještačenje" dodaju riječi " iz stavka 5. i 6. ovog članka", te da se iza riječi "pisanim putem" dodaju riječi " na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati ." Naime, najčešće tražitelji nemaju financijskih sredstava za podmirivanje troškova vještačenja u upravnom postupku. Također, ukoliko tražitelj nema opunomoćenika u upravnom postupku (a najčešće nema), važno je da obavijest o organiziranju medicinskog vještačenja na vlastitu inicijativu i o vlastitom trošku primi na jeziku koji razumije. Nije prihvaćen Ministarstvo će inicirati i snositi troškove medicinskog vještačenja u situacijama kada procjeni da bi bilo od značaja za utvrđivanje izloženosti proganjanju ili trpljenju ozbiljne nepravde. Kada Ministartsvo procjeni da za medicinskim vještačenjem nema potrebe, nema logičkog opravdanja za financiranjem vještačenja koje je ocijenjeno kao nepotrebno te ne bi bilo u skladu s načelom ekonomičnosti vođenja upravnog postupka te načelom dobrog financijskog upravljanja. Vezano uz obavijesti na jeziku tražitelja upućujemo kako je u važećem Zakonu već propisana obveza da se sva komunikacija s tražiteljima provodi na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga tražitelj razumije ili na kojem može komunicirati i ta odredba je temeljna.
31 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 26. S obzirom na novopredloženu odredbu članka 94a.stavka 2., predlaže se u članku 75.a. dodati stavak 3. kojim će se propisati da će Ministarstvo unutarnjih poslova, na jeziku za kojeg se opravdano pretpostavlja da ga azilant tj. stranac pod supsidijarnom zaštitom razumije i na kojem može komunicirati, obavijestiti azilanta tj. stranca pod supsidijarnom zaštitom o obvezama koje proizlaze iz stavka 1. i 2. članka 75a jer će u suprotnom biti kažnjeni u skladu s odredbom članka 94.a stavka 2. Primljeno na znanje Upoznavanje s pravima i obvezama započinje s uručenjem rješenja o odobrenoj međunarodnoj zaštiti i uvijek se provodi na jeziku za kojeg se opravdano pretpostavlja da ga azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom razumije i na kojem može komunicirati. Upoznavanje s pravima i obvezama provodi se kontinuirano tijekom postupka uključivanja osoba u hrvatsko društvo (prava propisanog čl. 76. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, NN 70/15 i127/17).
32 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 24. U odnosu na predloženi članak 67. b. predlaže se dodati stavak 2. kojim će se propisati da će Ministarstvo unutarnjih poslova prilikom uručenja rješenja o odobrenju međunarodne zaštite, na jeziku za kojeg se opravdano pretpostavlja da ga azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom razumije i na kojem može komunicirati, obavijestiti azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom o pravu na smještaj u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u razdoblju najduže do 60 dana dok mu se ne osigura smještaj u primjerenoj stambenoj jedinici uz uvjet u roku od 8 dana od dana prijave prebivališta, podnesu zahtjev za smještaj nadležnom centru za socijalnu skrb. Sukladno tome, predlaže se da stavci 2.,3,4.,5.,6. postanu stavci 3.,4.,5.,6. i 7. Primljeno na znanje Upoznavanje s pravima i obvezama koje proizlaze iz statusa azila ili supsidijarne zaštite temeljem odobrene međunarodne zaštite započinje s uručenjem rješenja o odobrenoj međunarodnoj zaštiti i uvijek se provodi na jeziku za kojeg se opravdano pretpostavlja da ga azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom razumije i na kojem može komunicirati. Upoznavanje s pravima i obvezama provodi se kontinuirano tijekom postupka uključivanja osoba u hrvatsko društvo (prava propisanog čl. 76. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, NN 70/15 i 127/17). Obzirom je logički očekivati da se dvosmjerna razumljiva komunikacija provodi na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga korisnik međunarodne zaštite razumije smatramo da taj dio nije potrebno normirati, osobito što je praksa ovog Ministarstva u potpunosti na taj način i usklađena. Napominjemo kako ovo Ministartsvo provodi projekt “Usluge prevođenja tijekom pružanja pomoći pri integraciji”, sufinancirano sredstvima Fonda za azil, migracije i integraciju.
33 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 20. S obzirom na novu predloženu odredbu članka 94a.stavka 2., predlaže se u članku 64. dodati stavak 5. kojim će se propisati da će Ministarstvo unutarnjih poslova, na jeziku za kojeg se opravdano pretpostavlja da ga azilant tj. stranac pod supsidijarnom zaštitom razumije i na kojem može komunicirati, obavijestiti azilanta tj. stranca pod supsidijarnom zaštitom o obvezama koje proizlaze iz članka 64. stavka 4. točke 2.,3. i 5. jer će u suprotnom biti kažnjen u skladu s odredbom članka 94.a stavka 2. Primljeno na znanje Upoznavanje s pravima i obvezama koje proizlaze iz statusa azila ili supsidijarne zaštite temeljem odobrene međunarodne zaštite započinje s uručenjem rješenja o odobrenoj međunarodnoj zaštiti i uvijek se provodi na jeziku za kojeg se opravdano pretpostavlja da ga azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom razumije i na kojem može komunicirati. Upoznavanje s pravima i obvezama provodi se kontinuirano tijekom postupka uključivanja osoba u hrvatsko društvo (prava propisanog čl. 76. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, NN 70/15 i 127/17) . Obzirom je logički očekivati da se dvosmjerna razumljiva komunikacija provodi na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga korisnik međunarodne zaštite razumije smatramo da taj dio nije potrebno normirati, osobito što je praksa ovog Ministarstva u potpunosti na taj način i usklađena. Napominjemo kako ovo Ministartsvo provodi projekt “Usluge prevođenja tijekom pružanja pomoći pri integraciji”, sufinancirano sredstvima Fonda za azil, migracije i integraciju.
34 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 18. Također predlaže se dodati stavak 8. kojim će se propisati da će Ministarstvo unutarnjih poslova, na jeziku za kojeg se opravdano pretpostavlja da ga osoba razumije i na kojem može komunicirati, obavijestiti osobu o obvezi da nakon prestanka statusa tražitelja međunarodne zaštite vrati Ministarstvu potvrdu o pravu na rad u roku od 15 dana jer će u suprotnom biti kažnjena u skladu s odredbom članka 94.a stavka 1. Nije prihvaćen Napominjemo da je važećim ZMPZ-om već propisana obveza da se sva komunikacija s tražiteljima provodi na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga tražitelj razumije ili na kojem može komunicirati. Naime, čl.14. st.2. ZMPZ-a pod nazivom „Jezik i pismo u postupku“ navodi da ukoliko tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da razumije i na kojem može komunicirati. Navedene se odredbe odnose na cijeli postupak te ih nema potrebe nakon toga ponovno navoditi.
35 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 18. Predloženom odredbom u stavku 6. navedeno je da je tražitelj dužan u pisanom obliku, obavijestiti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostaviti ugovor o radu. Nejasno je iz kojeg razloga bi tražitelj bio dužan dostaviti ugovor o radu, a odredbe kojeg ugovora često predstavljaju i poslovnu tajnu. Ako je za Prihvatilište nužno da tražitelj obavijesti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa, ista svrha se može postići i na drugi način (primjerice pisanom potvrdom poslodavca da je radnik s istim zasnovao radni odnos na određeno ili neodređeno vrijeme). Prihvaćen Predlaže se novi stavak 6. koji glasi: (6) Tražitelj je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostaviti potvrdu poslodavca o sklopljenom ugovoru o radu.”
36 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 17. Predlaže se u stavku 2. nakon riječi „pisanim putem“ dodati „na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati“. Nije prihvaćen Predmetnim ZID ZMPZ-a predloženo je propisati da sve obavijeti moraju biti u pisanom obliku čime se ZMPZ usklađuje s Direktivom 2013/33/EU, a već je ranije propisano da se sve potrebne informacije o postupku međunarodne zaštite pružaju na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati.
37 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Predlaže se brisati nove predložene točke 4., 5., i 6. u stavku 2.članka 54. Naime članak 8. stavak 3. Direktive o prihvatu 2013/33/EU jasno propisuje razloge zbog kojih je (jedino) moguće ograničiti slobodu kretanja tražiteljima, dok predložene točke 4., 5. i 6. izlaze iz okvira navedenih razloga. Nije prihvaćen Uvođenjem točaka 4., 5. I 6. u članku 54. stavku 2.ne proširuju se razlozi, nego se detaljnije razrađuju najčešći razlozi koji su u dosadašnjoj praksi bili opravdani iz razloga zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka RH. Zaštita nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvaske kao sveukupnost pravnih, društvenih i moralnih normi, vrijednosti i običaja preopširan je pojam, stoga je predmetnim specificiranjem razloga jasnije definirano na koje razloge zaštite nacionalne sigurnosti i javnog poretka se odnosi pojedino neadekvatno ponašanje tražitelja međunarodne zaštite.
38 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 13. Predložene odredbe (točka 11. iz stavka 3. i stavak 6. ) su nedorečene slijedom čega se postavlja pitanje hoće li u praksi dolaziti do kršenja osnovnih prava tražitelja međunarodne zaštite. Pregled osobe, kao i pretraga računala, elektroničkih uređaja i predmeta koje tražitelj ima kod sebe predstavlja vrlo invazivan prodor u osobnost i privatnost tražitelja, slijedom čega je bilo kakvu pretragu tražitelja nužno podvrgnuti sudskoj kontroli. S tim u vezi, povlači se paralela sa važećim Zakonom o kaznenom postupku koji pretragu uređuje na način da se u pravilu pretraga obavlja nakon što obrazloženi nalog o pretrazi odredi sudac istrage, te se među ostalim pojedinačno navodi oznaku predmeta pretrage, svrhu pretrage i tijelo koje će pretragu provesti. Slijedom iznesenog, navedena odredba je manjkava i nedovoljno definirana, podložna vrlo širokom tumačenju, dok je svrha pregleda/pretrage nejasna. Navedene odredbe također nisu u skladu s odredbama Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. Dodatno napominjemo da Direktivom 2013/32/EU nije propisana mogućnost pretrage elektroničkih uređaja, već predmeta, što ne uključuje komunikaciju odnosno dopisivanje. Člankom 36. Ustava je propisano da je tajnost dopisivanja zajamčena svima i nepovrediva je osim u slučaju zaštite sigurnosti države ili provedbe kaznenog postupka. Dakle, predloženi tekst potrebno je izmijeniti, te je svakako pregled/pretragu na predloženi način nužno ograničiti na način da se pretražiti može samo predmete definirane pisanom odlukom donesenom od strane suda, sa jasno označenim tijelom (te podredno ovlaštenom službenom osobom) koje će takav pregled/pretragu provesti i o navedenome sastaviti zapisnik, kao i sa izričito navedenom svrhom takve radnje koju zakonom valja taksativno predvidjeti te koja mora biti iznimka, a ne pravilo. Činjenica da je u pojašnjenju razloga izmjena i dopuna navedeno da se ista propisuje radi usklađivanja s odredbom članka 13. stavka 2. točkom d. Direktive 2013/32/EU (prema kojoj nadležna tijela mogu pretražiti tražitelja međunarodne zaštite i predmete koja on ima kod sebe) nedovoljna je, već je u samom zakonskom tekstu potrebno propisati koji su razlozi zbog koji je moguće provoditi pregled/pretragu. Dodatno se ukazuje da nije predviđen niti jedan jasan mehanizam zaštite tražitelja međunarodne zaštite prilikom provedbe pregleda/pretrage. Konačno, nejasna je formulacija navedene odredbe kojom se prvo navodi da se tražitelj međunarodne zaštite dužan podvrgnuti pregledu, a potom se navodi da navedeno uključuje pretragu računala, drugih elektroničkih uređaja i predmeta koje tražitelj ima kod sebe. Djelomično prihvaćen Odredbe članka 13. ZID ZMPZ-a, koja se odnosi na propisivanje obveze tražitelja vezano uz njegov pregled i pretragu njegovih stvari, uključujući i elektroničke uređaje smatramo da je u potpunosti u skladu s Direktive 2013/32/EU. Naime, elektronički i mobilni uređaji u vremenima digitalizacije zasigurno se mogu smatrati predmetima u smislu članka 13. stavka 2. točke d. Direktive 2013/32/EU koje je potrebno pretražiti kako bi se prikupili podaci potrebni za razmatranja zahtjeva. Sukladno zaprimljenim komentarima, zakonske odredbe su dorađene kako bi se jasno definirala svrha ove mjere. Također, kako bi se naglasila obveza zaštite osobnih podataka kao i načelo razmjernosti zbog čega je jasno definirano da će se pretraga provoditi isključivo kad nije moguće utvrditi identitet i državu podrijetla na drugi način te temeljem suglasnosti tražitelja međunarodne zaštite. Tražitelj međunarodne zaštite zakonski je dužan surađivati s Ministarstvom te priložiti svu raspoloživu dokumentaciju i iznijeti točne i istinite podatke koji se odnose između ostalog, na identitet i državljanstvo. Postupak odobrenja međunarodne zaštite upravni je postupak koji se pokreće na zahtjev tražitelja te se temelji na suradnji stranke i nadležnog tijela u cilju utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja kako bi se međunarodna zaštita odobrila osobama koje za to ispunjavaju uvjete te im je zaista i potrebna. Cilj ove odredbe nije kriminalizacija tražitelja zbog čega je predložene odredbe nepotrebno stavljati u korelaciju s kaznenim postupkom. Postupak odobrenja međunarodne zaštite upravni je postupak koji se pokreće na zahtjev tražitelja te se temelji na suradnji stranke i nadležnog tijela u cilju utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja kako bi se međunarodna zaštita odobrila osobama koje za to ispunjavaju uvjete te im je zaista i potrebna.
39 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 12. Predlažemo u dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. iza riječi „pisanim putem“ dodati „na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati“. Nije prihvaćen Napominjemo da je važećim ZMPZ-om već propisana obveza da se sva komunikacija s tražiteljima provodi na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga tražitelj razumije ili na kojem može komunicirati. Naime, čl.14. st.2. ZMPZ-a pod nazivom „Jezik i pismo u postupku“ navodi da ukoliko tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da razumije i na kojem može komunicirati. Navedene se odredbe odnose na cijeli postupak te ih nema potrebe nakon toga ponovno navoditi.
40 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 11. Predlažemo u dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. iza riječi „pisanim putem“ dodati „na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati“. Nije prihvaćen Napominjemo da je važećim ZMPZ-om već propisana obveza da se sva komunikacija s tražiteljima provodi na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga tražitelj razumije ili na kojem može komunicirati. Naime, čl.14. st.2. ZMPZ-a pod nazivom „Jezik i pismo u postupku“ navodi da ukoliko tražitelj ne razumije hrvatski jezik, osigurat će mu se prevoditelj za jezik za koji se opravdano pretpostavlja da razumije i na kojem može komunicirati. Navedene se odredbe odnose na cijeli postupak te ih nema potrebe nakon toga ponovno navoditi.
41 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 8. Predlaže se iza novog stavka 12. dodati stavak 13. koji glasi: U slučajevima navedenim u stavcima 10.,11. i 12. tražitelju će se u primjerenom roku dostaviti transkript saslušanja ili usmenih izjava na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga razumije i na kojem može komunicirati, te će se odrediti rok u kojem tražitelj može dostaviti ispravke transkripta saslušanja ili usmenih izjava. Naime, uvažavajući iznimke predviđene člankom 17. Direktive 2013/32/EU, ako se tražitelju čije je saslušanje snimano ne dostavi transkript, te tražitelj ne dobije mogućnost ispraviti potencijalne krivo prevedene izjave, odgovornost za sadržaj iskaza, kao i prevelike ovlasti, prebacuju se na prevoditelje. Kako bi se to izbjeglo, ali i kako bi se osiguralo jednako postupanje kako prema tražiteljima čije se izjave snimaju kako prema tražiteljima koji nakon održanog saslušanja dobivaju mogućnost ispravka netočnih navoda i dobivaju svoj primjer zapisnika, potrebno je nadopuniti navedenu odredbu. Djelomično prihvaćen Člankom 76. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/09, 110/21) jasno je propisano da se o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku sastavlja zapisnik. Ova odredba ZUP-a kao lex generalis dosljedno se primjenjuje i na postupak odobravanja međunarodne zaštite, pa se o saslušanju uvijek sastavlja zapisnik na način kako je to detaljno propisano Zakonom o općem upravnom postupku (ZUP). Stoga se odredbe ZUP-a o obvezi sastavaljnja zapisnika primjenjuju i na saslušanja koja će se po potrebi provesti uz pomoć audio vizualnih uređaja. Naime, poučeni iskustvima epidemiološke situacije uzrokovane COVID – 19, smatramo kako je potrebno predvidjeti i ovakve načine postupanja te iskoristiti dostupne tehničke mogućnosti koje omogućavaju kontinuiranu provedbu postupka. Odredbama članka 8., stavcima 11. i 12. predviđa se samo mogućnost snimanja saslušanja i usmenih izjava stranke, kada bi se uz zapisnik o saslušanju koji se mora sastaviti sukladno odredbama ZUP-a, spisu predmeta pridružile i snimke te transkripti,u cilju osiguravanja što veče točnosti podataka te time i zaštite prava stranaka. Stoga je radi jasnoće zakonskog teksta i veće preciznosti, izričito navedeno da će se o saslušanjima obavljenim i putem audiovizualnih elektroničkih uređaja sastavljati zapisnik sukladno propisima kojima se uređuje vođenje zapisnika u upravnom postupku. Naime, člankom 76. stavkom 3. ZUP-a jasno je definiran način vođenja zapisnika, uključujući i povratno čitanje zapisnika osobama koje su sudjelovale u upravnoj radnji.
42 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 7. Predlaže se jasnije propisati koji su to slučajevi u kojima se zahtjev, iznimno može podnijeti i u pismenom obliku (a u skladu s obrazloženjem vezanim uz članak 34. da se radi o tražiteljima koji zbog zdravstvenih poteškoća to ne mogu učiniti usmeno npr. osobe s invaliditetom, te gluhe, nagluhe i/ili nijeme osobe),a kako ne bi dolazilo do nejasnoća i nejednakog postupanja u primjeni navedene odredbe. Primljeno na znanje Obzirom na dosadašnje slučajeve iz prakse potrebno je normirati i ovaj oblik podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, jer se u pojedinim slučajevima tražitelji zbog invaliditeta ne mogu usmeno izraziti, ali to mogu učiniti pisanim putem te bi na taj način takvo podnošenje zahtjeva bilo normirano.
43 Hrvatski pravni centar PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 5. S obzirom da sukladno Zakonu o općem upravnom postupku vještačenje može predložiti i stranka, a uvažavajući specifičnosti postupka odobrenja međunarodne zaštite, predlaže se iza novog stavka 4.dodati stavak 5. koji glasi: (5)Tražitelj može predložiti organiziranje medicinskog vještačenja radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljen nepravde sukladno propisima kojima se utvrđuje vještačenje u upravnom postupku, a koje troškove snosi Ministarstvo, u slučajevima kada smatra da se izloženost proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde može dokazati jedino medicinskim vještačenjem. Predlaže se da novi stavak 5. postane stavak 6., te da se iza riječi „medicinskog vještačenja“ doda „iz stavka 4. i 5.ovog članka“ Nije prihvaćen Nije jasna dodana vrijednost niti cilj uvođenja predložene odredbe. ZID ZMPZ-om jasno je prospisano da se medicinsko vještačenje može organizirati sukladno propisima kojima se uređuje vještačenje u upravnom postupku, odnosno sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/2009, 110/21). Ukoliko Ministarstvo procjeni da je vještačejne potrebno, jer se samo tako može dokazati izloženost proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde, odlučit će sukladno predmetnoj odredbi. Kada Ministartsvo procjeni da za medicinskim vještačenjem nema potrebe, nema logičkog opravdanja za financiranjem vještačenja koje je ocijenjeno kao nepotrebno te ne bi bilo u skladu niti s načelom ekonomičnosti vođenja upravnog postupka te načelom dobrog financijskog upravljanja.
44 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Predlažemo dopuniti predloženi stavak 14. članka 54. na način da se točka na kraju rečenice zamijeni zarezom te iza zareza dodaju riječi: “te mu naknaditi štetu nastalu nezakonitim ograničenjem kretanja.” Primljeno na znanje Naknada štete u slučajevima poništavanja odluke o ograničenju kretanja je u sudskoj nadležnosti.
45 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Stavak 13 također treba regulirati na način da ograničenje slobode kretanja mora u svakom pojedinom slučaju biti svedeno na najmanju moguću mjeru, a razmjerno svrsi zbog koje se propisuje. U cilju osiguravanja proporcionalnosti i zakonitosti bilo kojeg nametnutog ograničenja ljudskog prava pa tako i prava na slobodu kretanja potrebno je osigurati nadzor od strane neovisnog suda što ranije s obzirom na ozbiljnost posljedica nezakonitog ograničenja slobode kretanja. Stoga smatramo da je potrebno mogućnost intervencije suda osigurati čim prije, a posebno ako ograničenje traje dulje od 7 dana. Primljeno na znanje Svako rješenje o ograničenju kretanja podvrgava se sudskoj provjeri zakonitosti. Tužba protiv rješenja o ograničenju kretanja podnosi se u roku 8 dana od uručenja rješenja. Rok od “mjesec dana” preuzet je iz Direktive2013/33/EU.
46 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Smatramo trenutno važeću odredbu (čl. 54. st.2. t. 4.), kao i prijedlog njezine izmjene (čl.14. st.7.) protuzakonitim jer nije u skladu s međunarodnim i europskim pravom, što uključuje i da je suprotan sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, te stoga predlažemo brisati ovu točku u potpunosti. Alternativno, ukoliko naš prethodni prijedlog ne bude uvažen, izmjenu koju se predlaže u točki 7. iz stavka 2. članka 54. nužno je brisati, a postojeću formulaciju izmijeniti na sljedeći način: “sprječavanja zloupotrebe postupka ako se na temelju objektivnih kriterija, koji uključuju i mogućnost pristupa postupku odobrenja međunarodne zaštite, dokaže da je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja izražena s namjerom da odgodi ili oteža izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donijete sukladno odredbama Zakona o strancima.” Također, nakon točke predlažemo dodati sljedeće rečenice: “Ministarstvo će o tome donijeti pisano rješenje u kojem će iznijeti činjenice na temelju kojih je nedvojbeno utvrdilo postojanje objektivnih okolnosti, tražiteljevu prethodnu mogućnost započinjanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, te namjeru podnositelja zahtjeva da odgodi ili oteža izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donijete sukladno odredbama Zakona o strancima. Protiv odluke podnositelj ima pravo uložiti žalbu.” Pravo na traženje međunarodne zaštite zajamčeno je člankom 33. Ustava Republike Hrvatske. Također, pravo na međunarodnu zaštitu zajamčeno je i međunarodnim i europskim pravom. Uvažavanje izražene namjere za traženjem azila stoga je nužno kako se osobi ne bi povrijedila temeljna prava, te ju time izložilo mučenju, nečovječnom postupanju suprotno članku 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i/ili povredi prava na život suprotnu članku 2. iste Konvencije. Uskratiti nekome mogućnost traženja međunarodne zaštite označava povredu Ustava, međunarodnog i europskog prava. Stoga, ukoliko Zakon propisuje ovakvu iznimku, nadležno Ministarstvo dužno je nedvojbeno dokazati okolnosti na koje se navedena točka poziva, kao i o tome izdati pisano rješenje na koje osoba mora imati dostupan učinkoviti pravni lijek. Također, u svakom je slučaju Ministarstvo dužno držati se načela non-refoulement, odnosno nedvojbeno utvrditi da osoba neće biti vraćena u zemlju u kojoj joj prijeti mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili smrt ili u zemlju u kojoj bi joj prijetio rizik od refoulementa. Navedena je izmjena također nužna radi usklađivanja sa sudskom praksom Europskog suda za ljudska prava koja nalaže da navod podnositelja zahtjeva da bi njihovo proganjanje ili udaljenje u treću zemlju predstavljalo kršenje članka 3. Konvencije "mora nužno biti podvrgnuto pomnoj provjeri od strane 'nacionalnih tijela'" (Shamayev i drugi, para 448; Jabari protiv Turske, 40035/98, para 39, Gebremedhin protiv Francuske, 25389/05, para 58.). Sukladno tome, učinkovit pravni lijek prema članku 13. Konvencije uzet u vezi s člankom 3. zahtijeva neovisnu i rigoroznu provjeru tvrdnje da postoje bitni razlozi za strah od stvarnog rizika od postupanja suprotno članku 3. Konvencije. Iz navedenog proizlazi da je teret dokaza da ne postoji rizik od refoulementa na nadležnom tijelu, u ovom slučaju na Ministarstvu. Nastavno na opisanu relevantnu sudsku praksu, uskrata podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu zahtjeva jednaki stupanj rigorozne provjere, kao i o tome pisanu odluku na koju mora biti dostupan učinkovit pravni lijek, također u skladu s kriterijima za ocjenu učinkovitosti pravnog lijeka kada je on povezan s člancima 3. i 2. Konvencije. Stoga je nužno osigurati pristup žalbi na odluku koja će, sukladno relevantnoj praksi Europskog suda za ljudska prava, odgađati izvršenje. Kao organizacija civilnog društva koja pruža besplatnu pravnu pomoć imamo saznanja o preprekama u pristupu sustavu međunarodne zaštite na koje nailaze osobe smještene u prihvatne centre za strance, te je tim više nužno izbjeći ovakve situacije. Ukoliko bi protjerivanje ili vraćanje bilo izvršeno bez uzimanja u obzir ugroze koje osobi prijete u zemlji u koju ga se udaljuje ili protjeruje, postupanje bi označavalo kršenje spomenute Konvencije. Stoga, olaki pristup izraženoj namjeri za međunarodnu zaštitu i propust u ocjenjivanju svih relevantnih okolnosti, može dovesti do odgovornosti RH za kršenje Konvencije. Pred Europskim sudom za ljudska prava je upravo slučaj Y.K. protiv Hrvatske u kojem podnositelj tvrdi kako mu je upravo unutar prihvatnog centra zanemaren zahtjev za međunarodnu zaštitu, te da ga se neovisno o riziku od refoulementa nezakonito protjeralo iz Hrvatske. Intencija izmjena predmetnog Zakona morala bi ići u smjeru izbjegavanja kršenja ljudskih prava i prevencije odgovornosti RH za ovakve ugroze. Primljeno na znanje Prijedlog izmjene važeće odredbe (čl.54.st.2.t.4.) i prijedlog njezine izmjene (čl.14.st.7.) predložen je u skladu s Direktivom 2013/33/EU. Svako rješenje o ograničenju kretanja sadrži činjenično stanje i objektivne okolnosti koje su utvrđene prije donošenja rješenja stoga nije potrebno isto dodatno propisivati. Člankom 33. Zakona propisan je način izražavanja namjere za podnošenjem zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Protiv svakog rješenja o ograničenju kretanja dopušteno je podnijeti tužbu Upravnom sudu u roku 8 dana od uručenja rješenja. Upravni sud u okviru svojih nadležnosti provjerava zakonitost svake odluke.
47 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Predloženu točku 6. iz stavka 2. članka 54. je nužno konkretizirati na način da se jasno odrediti broj uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite, nakon kojih se tražitelju može ograničiti sloboda. Navedeno je nužno kako zbog izbjegavanja arbitrarnosti, tako i zbog jasnosti i preciznosti zakonske odredbe. Navedeno je osobito važno jer se navedenom odredbom ograničava Ustavom garantirano pravo, te je stoga nužno da se jasno odredi obujam ograničenja te da se njegova razmjernost može ocjenjivati. Ograničenje slobode kretanja mora se svesti na najmanju moguću mjeru razmjerno svrsi zbog koje se nameće. Primljeno na znanje Više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske podrazumijeva dva i više uzastopnih pokušaja. Pri odlučivanju o opravdanosti ograničenja kretanja uzimaju se u obzir sve objektivne okolnosti koje se individualno procjenjuju svaka pojedinačno i u međusobnom odnosu. Napominjemo da detencija tražitelja međunarodne zaštite nije u interesu ovog Ministarstva i taj se institut primjenjuje isključivo u slučajevima stvarne potrebe.
48 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Predloženu točku 5. iz stavka 2. članka 54. potrebno je brisati. Dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom opisano je člankom 215. Kaznenog zakona (KZ), a postupanje po sumnji na predmetno kazneno djelo propisuje se kaznenim postupovnim pravom. Relevantno nacionalno zakonodavstvo stoga se na jednak način mora primjenjivati na tražitelje, kao i na državljane Republike Hrvatske. U slučaju da postoji sumnja da je tražitelj doveo u opasnost život ili imovinu, postupat će se u skladu s postojećim odredbama, što uključuje i ograničenje slobode ukoliko su za to ispunjene zakonske pretpostavke. Stoga nema razloga za uvrštavanje ove točke u Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Primljeno na znanje Razlog “dovođenje u opasnost života osoba i imovine” u praksi se pokazao čestim razlogom za ograničenje slobode kretanja, jer tražitelji svojim ponašanjem često krše pravila pristojnog ponašanja i dovode u opasnost druge tražitelje. Takvo ponašanje često nema sve elemente prekršaja, ali ga je zbog održavanja reda u kolektivnom smještaju potrebno sankcionirati. Kada policijski službenici po prijavi pokrenu prekršajni ili kazneni postupak on se dalje vodi sukladno važećim Zakonima i u tom slučaju nije potrebno donositi rješenje o ograničenju kretanja.
49 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 14. Predloženu točku 4. iz stavka 2. članka 54. potrebno je mijenjati na način da u njoj stoji: “sprječavanje širenja zaraznih bolesti na način određen zakonom kojim se regulira zaštita pučanstva od zaraznih bolesti i drugim važećim nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama”. Ograničenje slobode kretanja mora se svesti na najmanju moguću mjeru razmjerno svrsi zbog koje se nameće. Ograničenje Ustavom garantiranog prava mora se jasno ograničiti te isto mora biti razmjerno cilju, u ovom slučaju zaštite zdravlja. Tek opće i široko postavljanje pojma “zaraznih bolesti” nije ustavno niti zakonito, pošto iste uključuju čitav niz bolesti zbog čije prevencije širenja nije potrebno ni razmjerno ograničiti kretanje. Stoga je ovakvo ograničenje važno staviti u postojeći okvir koji je zakonodavno propisan drugim relevantnim nacionalnim propisima te primjenjivati na isti način kao i prema hrvatskim državljanima. Djelomično prihvaćen Suglasni smo da se predložena točka 4. stavka 2. članka 54. izmjeni na način da glasi: “sprečavanje širenja zaraznih bolesti u skladu s nacionalnim propisima o nužnim epidemiološkim mjerama”.
50 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak  27. S obzirom na položaj tražitelja azila i osoba kojima je odobrena međunarodna zaštita koji je već sam po sebi otegotan smatramo nepotrebnim da se ovim zakonom propisuju zasebne prekršajne sankcije na temelju kojih bi se navedene osobe dodatno financijski iscrpljivale. Također, propisivanjem prekršajnih odredbi stavlja se dodatan teret na državne službenike i pravosudni sustav koji nije potreban s obzirom na situacije u praksi te ozbiljnosti prekršajnih djela. Stoga predlažemo da se prekršajne odredbe u potpunosti izbrišu. Alternativno, a u vezi čl. 94.a. st. 1. bitno je razlučiti situaciju u kojoj osobi prestaje status tražitelja međunarodne zaštite zbog odobrenja iste naspram situacije u kojoj osobi prestaje status zbog odbijanja. Stoga, u slučaju zadržavanja postojećih prekršajnih sankcija predlažemo da navedena sankcija pokrije samo potonju situaciju, ali jedino ukoliko Ministarstvo odbije naš zahtjev da se sankcioniranje ne uvodi ovim Zakonom. Nije prihvaćen Obzirom se radi o tražiteljima koji su u radnopravnom odnosu temeljem ugovora o radu, ne smatramo da predložene prekršajne odredbe nerazmjerno financijski opterećuju ovu kategoriju osoba. Potvrda o radu predstavlja službenu ispravu Ministarstva unutarnjih poslova koja se izdaje isključivo tražiteljima u svrhu ostvarenja prava na rad u Republici Hrvatskoj. Prestankom tih okolnosti, potvrdu je potrebno vratiti nadležnom tijelu koje ju je izdalo.
51 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 26. Centar za mirovne studije pozdravlja uvođenje članaka 75.a i 75.b te poziva Ministarstvo da se jasno utvrdi postupak izdavanja putnog lista u slučaju gubitka, nestanka ili krađe putne isprave na temelju kojeg će se omogućiti povratak u RH bez odgode. Stoga predlažemo dodavanje sljedećeg stavka: “U slučaju gubitka ili nestanka isprave u inozemstvu opisanog u stavku 2. ovog članka 75.a diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske je na zahtjev azilanta dužna bez odgode izdati putni list s rokom važenja koji je potreban za povratak u Republiku Hrvatsku. Izdavanje putnog lista u situaciji iz stavka 2. i 3. ovog članka 75.a nije moguće odbiti.” Nije prihvaćen Izdavanje putnog lista za državljanina treće zemlje propisano je čl. 7. Zakona o strancima (NN
52 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 25. U izmjenu stavka 13. predlažemo prije točke dodati riječi: “i tome pisanim putem obavijestiti azilanta odnosno državljanina treće zemlje.” Nije prihvaćen Važećim Zakonom u čl. 75. st. 11. propisano je da je azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom dužan dozvolu boravka, putnu ispravu za azilanta, posebnu putnu ispravu za stranca vratiti Ministarstvu prestankom međunarodne zaštite, odnosno poništenjem odluke kojom je odobrena međunarodna zaštita. Upoznavanje s pravima i obvezama provodi se kontinuirano tijekom postupka uključivanja osoba u hrvatsko društvo (prava propisanog čl. 76. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, NN 70/15 i 127/17).
53 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 25. U odnosu na predloženi stavak 11. članka 75. isti treba mijenjati na način da se riječi "nije dopuštena žalba" brišu i zamijene riječima "dopuštena je žalba.” Riječi "ali se može pokrenuti upravni spor" se brišu i dodaje se rečenica: "Protiv rješenja o žalbi može se pokrenuti upravni spor". Ustavnopravni poredak Republike Hrvatske čl. 18. jamči pravo na pravni lijek koje može biti samo iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Žalba protiv rješenja način je da se zakonitost i osnovanost utvrdi u najbržem postupku, te se time ne samo omogući pristup pravdi, već i rastereti pravosudni sustav i smanji broj dugotrajnih upravnih sporova. Nije prihvaćen Odredbama članka 75. stavka 11. ZMPZ-a predviđen je pravni lijek koji osigurava sudsku zaštitu, čime je osigurano Ustavom zajamčeno pravo na pravni lijek.
54 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 25. Odbijanje izdavanja putne isprave azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom zbog „javnog zdravlja“ sukladno predloženom čl. 75. st. 10. t. 4. je neopravdano te u svakom slučaju nerazmjerno svrsi koja se takvom mjerom želi postići. Naime, u slučaju pojave pandemije zarazne bolesti ili bilo koje druge zdravstvene situacije koja zahtijeva ograničenje slobode kretanja izvan RH, isto će biti primjenjeno na cjelokupno stanovništvo RH, pa tako na jednak način i na osobe pod međunarodnom i privremenom zaštitom. Primjena će biti propisana mjerama te primjenjivana na graničnim prijelazima sukladno postojećim propisima. Nije moguće odbiti izdavanje putne isprave zbog mogućnosti pojave potencijalne zarazne bolesti u budućnosti ili zbog druge zdravstvene situacije koja je uvijek inherentno privremenog karaktera. Stoga je takav razlog apsolutno neprihvatiljiv u kontekstu izdavanja putnih isprava te predlažemo da se „ili javnog zdravlja“ u potpunosti izbriše. Nije prihvaćen Odredbom je izvršeno usklađivanje s odredbama Zakona o strancima kojima se definiraju razlozi za odbijanje zahtjeva za izdavanje putnih ispava. Navedena se odredba već primjenjuje na strance pod supsidijarnom zaštitom.
55 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 13. Predloženi stavak 6. potrebno je brisati. Pregled je kao radnja definiran drugim zakonskim propisima te se mora prema tražiteljima primjenjivati na isti način kao i prema svim osobama na teritoriju RH. U prethodnom komentaru je obrazloženo da je propisivanje a priori dužnosti podvrgavanja pregledu i pretrazi protuzakonito, a te radnje imaju se primjenjivati na način i u situacijama propisanim drugim relevantnim zakonskim propisima. Nije prihvaćen Navedena odredba u skladu je s odredbom članka 13 (2) d Direktive 2013/32/EU.
56 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 13. Nužno je u potpunosti izbrisati predloženu točku 11. iz stavka 3. jer je ista protuzakonita i potencijalno protuustavna ili ju usuglasiti sa nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim i europskim pravom. I pregled i pretraga zadiru u temeljna ljudska prava i slobode. Primarno, zadiru u sljedeća prava: pravo na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (članak 35. Ustava), pravo na slobodu i osobnost (članak 22. stavak 1. Ustava), pravo na nepovredivost doma (članak 34. Ustava). Isto tako, pregled i pretraga mogu interferirati i s pravom na slobodu i tajnost dopisivanja (članak 36. Ustava), te pravo na sigurnost i tajnost osobnih podataka (članak 37. Ustava). Kao postupci koji zadiru u Ustavom garantirana prava, ovlast za njihovo provođenje te njihov opseg određeni su nacionalnim zakonima, prvenstveno Zakonom o kaznenom postupku (ZKP) i Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima. Predmetni prijedlog izmjene prvo preklapa ove dvije radnje. Pregled u sebi nikako ne može uključivati radnje pretrage, a za pretragu mora postojati nalog. Naime, po definiciji je pregled “vanjskog” karaktera, odnosno u opsegu koji je dostupan osjetilima vida, opipa, sluha, mirisa - što podrazumijeva da se zatvoreni prostori ne otvaraju, što se odnosi i na objekte i odjeću. Drugim riječima, pregled nikako ne može uključivati “pretragu drugih elektroničkih uređaja i predmeta koje ima kod sebe”. S druge strane, pretragom se više zadire u prava, te su njezini ciljevi opisani člankom 240. stavkom 2. ZKP-a na sljedeći način: “Pretraga doma i drugih prostora, sredstva prijevoza i druge pokretne stvari te osobe poduzima se radi pronalaženja počinitelja kaznenog djela, predmeta ili tragova važnih za kazneni postupak, kad je vjerojatno da se oni nalaze u određenom prostoru, kod određene osobe ili na njezinom tijelu.” Također, u tu svrhu se izdaje nalog čiji sadržaj je jasno propisan člankom 242. ZKP-a. Navedene radnje nisu nužne za procjenu prava na međunarodnu zaštitu, već se imaju primjenjivati za otkrivanje kaznenog djela/prekršaja u slučaju sumnje na njihovo počinjenje, što je uređeno relevantnim zakonima. Stoga je propisivanje dužnosti za svakog tražitelja da se a priori mora podvrgnuti pretrazi protuzakonito jer nije u skladu s pravnim okvirom kojim je radnja pretrage definirana i određena. Također, ovakvo zadiranje u ljudska prava nije razmjerno cilju, čime bi se, ukoliko bi ovakvim radnjama bili podvrgavani tražitelji bez naloga, kršila njihova ustavno utemeljena prava kako su nabrojana na početku ovog komentara. Ovlast i dužnost podvrgavanja pregledu i pretrazi jasno su definirana drugim zakonskim propisima, kao i ciljevi tih radnji. Uvođenje ove odredbe proširuje ovlasti, ne naznačuje cilj ovih radnji te je stoga i nemoguće ocijeniti njihovu razmjernost. Stoga je istu nužno brisati, a pretragu i pregled primjenjivati na način kako je to određeno drugim zakonskim propisima. Djelomično prihvaćen Odredbe članka 13. ZID ZMPZ-a, koja se odnosi na propisivanje obveze tražitelja vezano uz njegov pregled i pretragu njegovih stvari, uključujući i elektroničke uređaje smatramo da je u potpunosti u skladu s Direktive 2013/32/EU. Naime, elektronički i mobilni uređaji u vremenima digitalizacije zasigurno se mogu smatrati predmetima u smislu članka 13. stavka 2. točke d. Direktive 2013/32/EU koje je potrebno pretražiti kako bi se prikupili podaci potrebni za razmatranje zahtjeva. Sukladno zaprimljenim komentarima, zakonske odredbe su dorađene kako bi se jasno definirala svrha ove mjere. Također, kako bi se naglasila obveza zaštite osobnih podataka kao i načelo razmjernosti zbog čega je jasno definirano da će se pretraga provoditi isključivo kad nije moguće utvrditi identitet i državu podrijetla na drugi način te temeljem suglasnosti tražitelja međunarodne zaštite. Tražitelj međunarodne zaštite zakonski je dužan surađivati s Ministarstvom te priložiti svu raspoloživu dokumentaciju i iznijeti točne i istinite podatke koji se odnose između ostalog, na identitet i državljanstvo. Postupak odobrenja međunarodne zaštite upravni je postupak koji se pokreće na zahtjev tražitelja te se temelji na suradnji stranke i nadležnog tijela u cilju utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja kako bi se međunarodna zaštita odobrila osobama koje za to ispunjavaju uvjete te im je zaista i potrebna. Cilj ove odredbe nije kriminalizacija tražitelja zbog čega je predložene odredbe nepotrebno stavljati u korelaciju s kaznenim postupkom. Postupak odobrenja međunarodne zaštite upravni je postupak koji se pokreće na zahtjev tražitelja te se temelji na suradnji stranke i nadležnog tijela u cilju utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja kako bi se međunarodna zaštita odobrila osobama koje za to ispunjavaju uvjete te im je zaista i potrebna.
57 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 25. Predlažemo brisanje stavka 7. članka 75. Nije jasno zbog čega se dodaje birokratski zahtjev da se prije izdavanja putnih isprava azilantu mora ishoditi prethodna suglasnost Ministarstva. Naime, ako je ispoštovan propisani postupak te ako je udovoljeno propisanim zakonskim uvjetima azilantu se mora izdati putna isprava sukladno ovom Zakonu. Obveza ishođenja prethodne suglasnosti Ministarstva odugovlači postupak bez opravdanog razloga, pogotovo s obzirom da je riječ o osobi kojoj je odobren azil što podrazumijeva da je dotična osoba bila podvrgnuta temeljitom pregledu i kontroli njenih okolnosti. Primljeno na znanje Radi se praksi koja se već provodila u postupku izdavanja putne isprave za strance pod supidijarnom zaštitom sukladno ranije važećem Zakonu o strancima. Obzirom na pozitivna ranija iskustva koja nisu predstavljala dodatno administrativno opterećenje, već unaprijedila suradnju i razmjenu informacija sa policijskim upravama odnosno postajama propisana je odredba članka 75. stavka 7.
58 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 13. Predloženu izmjenu da se u članku 52. stavku 3. točki 3. dodaju riječi: „te zemlje podrijetla, uz mogućnost korištenja programskih tehnologija, uz puno poštivanje zaštite osobnih podataka'' potrebno je brisati. Nije jasno na koji način se tražitelj može podvrgnuti kontroli zemlje porijekla, što predviđa takvo podvrgavanje niti koja bi programska tehnologija bila stavljena na raspolaganje u tu svrhu, te postoji rizik da bi se ovim nerazmjerno narušilo pravo na privatnost te se ne može ocijeniti pouzdanost niti sigurnost programskih tehnologija koje nisu jasno navedene. Uvođenje ovakve odredbe označava zadiranje u ljudska prava tražitelja, što je moguće samo u Ustavom određenim situacijama uz poštivanje načela razmjernosti. Stoga bi uvrštavanje ovako načelne odredbe moglo dovesti u pitanje njezinu usklađenost s Ustavom, a primjena označiti kršenje ljudskih prava tražitelja. Za uvođenje ovakve opcije bilo bi nužno jasno i usko odrediti što točno podrazumijeva podvrgavanje utvrđivanju zemlje porijekla, odnosno koje aktivnosti i metode to podrazumijeva, tko ih ima ovlast provoditi i pod kojim uvjetima, uz zadovoljenje kojih pretpostavki i slično. Također, upravo zbog zadiranja u ustavna prava, ne može se široko odrediti kategorija “programskih tehnologija” već je nužno konkretizirati o kojim se tehnologijama radi uz jasno propisivanje garancija zaštite privatnosti i zaštite osobnih podataka. Djelomično prihvaćen Utvrđivanje identiteta te zemlje podrijetla, odnosno državljanstva, preduvjet je za uspješnu individualnu procjenu osnovanosti podnesenog zahtjeva. Većina tražitelja u Republici Hrvatskoj ne posjeduje identifikacijske isprave što predstavlja izazov za utvrđivanje identiteta i državljanstva te otvara mogućnost zlouporabe sustava. Naime, da bi se podaci o zemlji podrijetla mogli prikupiti kako je to i predviđeno Direktivom 2013/32/EU, zemlju podrijetla odnosno državljansvo tražitelja prethodno je potrebno utvrditi. U cilju jasnijeg preciznijeg zakonskog propisivanja, odredba će se referirati na obvezu tražitelja da se podvrgne analizi jezika i dijalekata uz mogućnost primjene i programskih tehnologija, kao jednoj od već uvriježenih metoda utvrđivanja države/regije podrijetla na razini EU.
59 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 24. Predlažemo sljedeće izmjene i dopune: - U čl. 67. b u st. 1. potrebno je brisati “najduže 60 dana” te ”, ako u roku od 8 dana od dana prijave prebivališta podnese zahtjev za smještaj nadležnom centru za socijalnu skrb”; te je potrebno dodati novi stavak kojim će se propisivati sljedeće: “Centar za socijalnu skrb dužan je unutar 60 dana osigurati smještaj azilantu ili osobi pod supsidijarnoj zaštitom u primjerenoj stambenoj jedinici izvan Prihvatilišta. Centar je obvezan u pisanom obliku obrazložiti razloge zbog kojih nije osigurao smještaj unutar roka iz prethodne rečenice. Azilatu i strancu pod supsidijarnom zaštitom produžuje se smještaj u Prihvatilištu do kada centar za socijalnu skrb ne osigura primjerenu stambenu jedinicu.”; - U čl. 67.b potrebno je brisati stavak 2. i 3.; - U stavku 6. članka 67.b. nakon točke treba dodati sljedeću rečenicu: “Ukoliko se unutar dvije godine od odobrenja međunarodne zaštite materijalne okolnosti azilanta odnosno stranca pod supsidijarnom zaštitom pogoršaju na način da isti više nema dostatnih sredstava za osiguravanje vlastitog smještaja, azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom će podnijeti zahtjev za osiguravanjem smještaja. Od podnošenja zahtjeva do osiguravanja primjerenog smještaja, azilant odnosno stranac pod supsidijarnom zaštitom bit će osiguran smještaj u Prihvatilištu za tražitelje azila.” Centar za mirovne studije smatra apsolutno neprihvatljivim da se azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom ukida pravo na smještaj isključivo iz razloga što nadležno tijelo nije osiguralo primjerenu stambenu jedinicu u predviđenom roku. Pravo na smještaj je zagarantirano čl. 67. st. 1. ovog Zakona na najduže dvije godine od dana uručenja odluke o odobrenju međunarodne zaštite te se u slučajevima kada nije moguće osigurati primjerenu stambenu jedinicu nužno mora osigurati smještaj u Prihvatilištu ili drugi smještaj koji osigurava odgovarajući životni standard. Prijedlogom čl. 67.b kako je trenutno formuliran stvara se sustav koji azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom istekom roka od 60 dana stavlja u položaj beskućništva što u potpunosti onemogućuje daljnju integraciju te dovodi do ozbiljnih zdravstvenih, financijskih i egzistencijalnih problema koji konačnici padaju na teret ne samo pogođenih osoba već i društva. Također, stavljanjem u položaj beskućništva, iako im Zakon garantira pravo na smještaj, znači uskratu prava predviđenog ovim Zakonom. Stoga predlažemo da se umjesto roka istekom kojeg će azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom postati beskućnici uvede rok od 60 dana istekom kojeg će centar za socijalnu skrb biti dužan u pisanoj obavijesti obrazložiti opravdane razloge zbog kojih nije osigurana primjerena stambena jedinica, a azilantu odnosno strancu pod supsidijarnom zaštitom će se produžiti smještaj u Prihvatilištu. U pogledu prekluzivnog roka za podnošenje zahtjeva za smještaj nadležnom centru za socijalnu skrb smatramo kako je uspostava takvog roka nepotrebna te protivna intenciji cjelokupnog sustava azila usmjerenoj prema integraciji azilanata i osoba pod supsidijarnom zaštitom. Naime, okolnosti zbog kojih pojedina osoba nije tražila smještaj u trenutku odobravanja međunarodne zaštite se mogu znatno promijeniti pa tako primjerice može doći do situacije da zaposlena osoba izgubi posao te više ne može osiguravati smještaj o svom trošku, da pojedini najmodavac samovoljno odluči prekinuti najam smještaja u kojem je azilant ili osoba pod supsidijarnom zaštitom stanovao, da pojedinu osobu prestane financijski uzdržavati druga osoba, itd. Naročito je to bitno naglasiti u pogledu djece i maloljetnika kojima se na ovaj način praktično može ukinuti pravo na zahtijevanje smještaja iz razloga zbog kojih nisu odgovorni. Nije prihvaćen Važeći Zakon izričito propisuje da su u Prihvatilištu isključivo smješteni tražitelji međunarodne zaštite. S obzirom na redovnu praksu privremenog smještaja osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u prihvatilištima potrebno je sveobuhvatnije definirati njihov privremeni smještaj u prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite do njihovog preseljenja u odgovarajuće stambene jedinice. Pritom se vodilo računa o cjelokupnoj proceduri ostvarivanja prava na dvogodišnji smještaj. Prihvatilište je, kako naziv ustrojstvene jedinice i navodi, ustrojstvena jedinica Ministarstva namijenjena isključivo za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite. Rok od 60 dana dovoljan je da nadležne institucije pronađu adekvatan smještaj ili osiguraju zamjenski. U iznimnim slučajevima (krajnjoj nuždi) Prihvatilište će osigurati kratkotrajan smještaj, ako za to postoje kapaciteti. Vezano za dio koji se odnosi na promjenu materijalne okolnosti azilanta odnosno stranca pod supsidijarnom zaštitom u smislu da se iste pogoršaju na način da osoba više nema dostatnih sredstava za osiguravanje vlastitog smještaja, ostaje odredba čl. 67. st.11. važećeg Zakona koja je u ZID ZMPZ prilagođena i postaje odredbom čl. 67. st. 13. Jednako tako, ovim je Zakonom predviđena mogućnost produljenje potpomognutog stanovanja osobama pod međunarodnom zaštitom i nakon proteka dvije godine, posebno uvažavajući osobne okolnosti korisnika.
60 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 23. Predlažemo da se u članku 23. stavku 5. (čl. 67. st. 5.) radi postizanja veće jasnoće stavka nakon “iz stavka 3. ovog članka i” unese “istovremeno” čime će se izričito i nedvosmisleno otklanja mogućnost nastajanja nepotrebne pravne praznine. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
61 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 19. Predlažemo da se nakon “u drugoj državi” doda “ili iz drugih razloga sukladno odredbama Zakona o strancima”. Uz puno razumijevanje da je ovdje riječ o provedbi članka 6. točke 5. Direktive 2013/33/EU nužno je uvažiti da postoje razlozi za izdavanje putnog lista za strance i sukladno Zakonu o strancima zbog čega se ne slažemo sa brisanjem “sukladno Zakonu o strancima.” Prihvaćen Predložene izmjene ovog stavka ZMPZ-a su u skladu s preporukama Europske komisije radi usklađivanja s Direktivom 2013/33/EU.
62 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 12. Iz predloženog stavka 2. ne proizlazi koji točno postupak se previđa s ciljem “ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. ovoga članka.“ niti suradnju kojih tijela ili institucija navedni postupak podrazumijeva. Stoga uvođenje stavka 2. ne smatramo potrebnim ukoliko se njime ne uvodi uvođenje novi postupak. Ukoliko se predmetnim stavkom uvodi novi postupak ispitivanja, potrebno je jasno definirati koje metode i aktivnosti ispitivanja će isti imati na raspolaganju ili podrazumijevati, te hoće li i sa kojim institucijama Ministarstvo surađivati pri provođenju predloženog postupka. Primjerice, važno je detaljno odrediti ovim Zakonom ili Pravilnikom hoće li navedeno uključivati periodička ispitivanja i u kojim vremenskim intervalima te koji će financijski i ljudski resursi biti angažirani od strane Ministarstva i/ili drugih tijela/institucija u provedbu ovih ispitivanja po službenoj dužnosti. Nije prihvaćen Ministarstvo unutranjih poslova ocijenilo je potrebnim i kroz ZMPZ izričito naglasiti mogućnost provođenja potupka ispitivanja pretpostavki za prestanak međunarodnu zaštite i po službenoj dužnosti. Postupak se provodi redovnim praćenjem situacije država podrijetla te utvrđivanjem nastupanja izmijenjenih ili novih činjenica i okolnosti koji mogu biti od utjecaja na provođenje postupka poništenja i ukidanja odobrenih statusa azila i supsidijarne zaštite sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pravnoj stečevini Europske unije te međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.
63 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 18. U odnosu na prijedlog dodavanja stavka 6. u članak 61. Zakona Centar za mirovne studije smatra kako ne postoji opravdani razlog zbog kojeg bi se od tražitelja zahtijevalo dostavljanje ugovora o radu. Ugovor o radu između osobe koja traži međunarodnu zaštitu i njenog poslodavca, kao i podaci unutar tog ugovora su povjerljivi te nisu relevantni za postupak traženja i ostvarivanje prava i obveze međunarodne zaštite. Ostvarivanje prava na rad nije preduvjet odobravanja međunarodne zaštite niti je povezano uz ostvarenje drugih prava (kao npr. na zdravstvenu zaštitu) ili izvršenje drugih obveza. Stoga ne postoji opravdani razlog za takvo zadiranje u privatnost tražitelja međunarodne zaštite. Postojanje radnog odnosa dokazuje se potvrdom o radu, što bi zadovoljilo uvjet razmjernosti, na način da nadležna tijela imaju saznanja o postojanju radnog odnosa, a bez nepotrebnog zadiranja u privatnost tražitelja. Djelomično prihvaćen Predloženi rok od 6 mjeseci je primjeren za provođenje ispitnog postupka i donošenje odluke te provođenje drugih provjera koje su nužne da bi se tražitelji mogli slobodno uključiti na tržište rada. Predlažen je se novi stavak 6. koji glasi: (6) Tražitelj je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti Prihvatilište o zasnivanju radnog odnosa i dostaviti potvrdu poslodavca o sklopljenom ugovoru o radu.”
64 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 11. Iz predloženog stavka 3. ne proizlazi koji točno postupak se predviđa s ciljem “ispitivanja postojanja pretpostavki iz stavaka 1. i 2. ovoga članka“ niti suradnju kojih tijela ili institucija navedni postupak podrazumijeva. Stoga uvođenje stavka 3. ne smatramo potrebnim ukoliko se njime ne uvodi novi postupak. Ukoliko se predmetnim stavkom uvodi novi postupak ispitivanja, potrebno je jasno definirati koje metode i aktivnosti ispitivanja će isti imati na raspolaganju ili podrazumijevati, te hoće li i sa kojim institucijama Ministarstvo surađivati pri provođenju predloženog postupka. Primjerice, važno je detaljno odrediti ovim Zakonom ili pravilnikom hoće li navedeno uključivati periodička ispitivanja i u kojim vremenskim intervalima te koji će financijski i ljudski resursi biti angažirani od strane Ministarstva i/ili drugih tijela/institucija u provedbu ovih ispitivanja po službenoj dužnosti. Nije prihvaćen Ministarstvo unutranjih poslova ocjenilo je potrebnim i kroz ZMPZ izričito naglasiti mogućnost provođenja potupka ispitivanja pretpostavki za prestanak međunarodne zaštite i po službenoj dužnosti. Postupak se provodi redovnim praćenjem situacije država podrijetla te utvrđivanjem nastupanja izmijenjenih ili novih činjenica i okolnosti koji mogu biti od utjecaja na provođenje postupka poništenja i ukidanja odobrenih statusa azila i supsidijarne zaštite sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, pravnoj stečevini Europske unije te međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.
65 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 9. Uz predložene izmjene, predlažemo i da se u članku 40., stavku 6, točki 1. između riječi “podrijetla” i “i” dodaju riječi: “te rezultate provjere objaviti i ažurirati na javno dostupnim internet stranicama“. Ažurirana analiza stanja u određenim zemljama porijekla u sebi sadrži javno dostupne podatke, pa prema tome nema razloga da se rezultati provjeravanja stanja u određenim zemljama porijekla koje svakih šest mjeseci provjerava Ministarstvo ne objave javno kako bi nalazi bili dostupni zainteresiranoj javnosti. Nije prihvaćen Ministarstvo prikuplja i razmatra aktualne činjenice o zemlji podrijetla, uključujući zakone i propise te zemlje kao i način na koji se oni primjenjuju, sadržane u različitim javno dostupnim izvorima kao što su UNHCR i Europska agencija za azil te drugih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava. Kako se već radi o javno dostupnim izvornima i podacima, ne vidimo dodanu vrijednost ovog prijedloga, već ga procjenjujemo kao dodatno administrativno opterećenje.
66 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 18. Centar za mirovne studije pozdravlja skraćivanje roka istekom kojeg se tražiteljima omogućuje da ostvaruju pravo na rad, međutim poziva Ministarstvo da razmotri ukidanje roka u potpunosti te uvođenje mogućnosti tražiteljima da ostvaruju pravo na rad na temelju iskaznice izdane na temelju članka 67. st. 1. Zakona. Navedeno je potrebno jer nije jasno koja je svrha te u čijem interesu je propisivanje ograničenja prava na rad. Ukidanjem prepreke za ostvarenje prava na rad tražiteljima se omogućuje raniji pristup tržištu rada što ujedno olakšava i pojednostavljuje daljnju integraciju osoba stranog državljanstva u društvo, a također i uklanja stigmu poslodavca o „problematičnosti“ zapošljavanja tražitelja međunarodne zaštite. Primljeno na znanje Predloženi rok od 6 mjeseci je primjeren za provođenje ispitnog postupka i donošenje odluke te provođenje drugih provjera koje su nužne da bi se tražitelji mogli slobodno uključiti na tržište rada.
67 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 8. Centar za mirovne studije predlaže u čl. 35., iza stavka 12. dodati stavke 13. i 14. koji glase: “(12) Korištenje audiovizualnih uređaja te snimanje saslušanja i usmene izjave sukladno stavcima 10. i 11. je moguće isključivo uz puno poštivanje prava na zaštitu osobnih podataka te privatnost tražitelja, što u svakom slučaju uključuje uspostavu odgovarajućih tehničkih i zaštitnih mjera kojim će se onemogućiti modifikacija prikaza saslušanja na bilo koji način. Audiovizualni zapis mora biti pohranjen u izvornom obliku, te ne smije biti ni na koji način modificiran. (13) Tražitelj te njegovi pravni savjetnici imaju pravo na uvid te pravo na zaprimanje kopije zapisnika, snimki te bilo kojih drugih materijala izrađenih u vezi sa održanim saslušanjem tražitelja. Tražitelj može do okonačanja postupka davati naknadne napomene, komentare, primjedbe ili pojašnjenja u pogledu pojedinih dijelova takvih materijala, a koje je Ministarstvo dužno uvažiti u postupku odobrenja međunarodne zaštite što se osobito odnosi na greške ili poteškoće prilikom prijevoda te poteškoće sa razumijevanjem pojedinih pitanja.” Smatramo da je uvođenje opcija korištenja audiovizualnih elektroničkih uređaja i snimanja saslušanja i usmenih izjava korisno, međutim bitno je naglasiti da je prilikom korištenja takvih uređaja veći rizik od mogućnosti manipulacije ili modifikacije iskaza (npr. skraćivanjem ili montiranjem video snimke) što može dovesti do ozbiljnih posljedica po status osobe koja traži međunarodnu zaštitu. Stoga smatramo kako je potrebno naglasiti da se prilikom održavanja i snimanja saslušanja uz pomoć audiovizualnih elektroničkih uređaja moraju poštivati jamstva privatnosti i zaštite osobnih podataka na temelju kojih se garantira točnost i potpunost podataka na temelju kojih se donosi odluka koja utječe na status tražitelja. Dodatno, s obzirom da je saslušanje tražitelja bitan izvor informacija za postupak odobrenja međunarodne zaštite Ministarstvo je dužno osigurati točnost činjenica i informacija zabilježenih u tijeku saslušanja, kao i ispravno shvaćanje tražiteljevog očitovanja. Osim toga bitno je da tražitelj i njegovi pravni savjetnici imaju pravo na uvid te kopiju svih dokumenata izrađenih u vezi sa održanim saslušanjem tražitelja kako bi u potpunosti bili svjesni cijelokupne dokumentacije na temelju koje Ministarstvo donosi odluku te eventualno mogli iznijeti žalbu na odluku u slučaju uočavanja nepravilnosti ili nesukladnosti sa važećim propisima u RH. Nije prihvaćen Člankom 76. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/09, 110/21) jasno je propisano da se o usmenoj raspravi, očevidu ili drugoj važnoj radnji u postupku te o važnijim usmenim izjavama stranaka ili trećih osoba u postupku sastavlja zapisnik. Ova odredba ZUP-a kao lex generalis dosljedno se primjenjuje i na postupak odobravanja međunarodne zaštite, pa se o saslušanju uvijek sastavlja zapisnik na način kako je to detaljno propisano Zakonom o općem upravnom postupku (ZUP). Stoga se odredbe ZUP-a o obvezi sastavaljnja zapisnika primjenjuju i na saslušanja koja će se po potrebi provesti uz pomoć audio vizualnih uređaja. Naime, poučeni iskustvima epidemiološke situacije uzrokovane COVID – 19, smatramo kako je potrebno predvidjeti i ovakve načine postupanja te iskoristiti dostupne tehničke mogućnosti koje omogućavaju kontinuiranu provedbu postupka. Odredbama članka 8., stavcima 11. i 12. predviđa se samo mogućnost snimanja saslušanja i usmenih izjava stranke, kada bi se uz zapisnik o saslušanju koji se mora sastaviti sukladno odredbama ZUP-a, spisu predmeta pridružile i snimke te transkripti, u cilju osiguravanja što veče točnosti podataka te time i zaštite prava stranaka. Stoga je radi jasnoće zakonskog teksta i veće preciznosti, izričito navedeno da će se o saslušanjima obavljenim i putem audiovizualnih elektroničkih uređaja sastavljati zapisnik sukladno propisima kojima se uređuje vođenje zapisnika u upravnom postupku. Što se tiče zaštite osobnih podataka, člankom 19. važećeg ZMPZ-a osigurana je zaštita osobnih podataka kao i načini prikupljanja, obrade i čuvanja podataka koji se provode sukladno propisima kojima se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
68 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 17. Predlažemo da se nakon „informacije će se pružiti“ doda „u pisanom obliku na engleskom jeziku te također i“. U cilju spriječavanja zlouporeba navedenih iznimaka potrebno je osigurati da postoji jasan pisan trag o tome da su navedene informacije zaista dane državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva. Nije prihvaćen Predmetnim ZID ZMPZ-a predloženo je propisati da sve obavijeti moraju biti u pisanom obliku čime se ZMPZ usklađuje s Direktivom 2013/33/EU, a već je ranije propisano da se sve potrebne informacije o postupku međunarodne zaštite pružaju na jeziku za koji se opravdano pretpostavlja da ga tražitelj razumije i na kojem može komunicirati, stoga nije potrebno posebno navoditi engleski jezik. U postupku međunarodne zaštite tražitelj svojim vlastoručnim potpisom potvrđuje primitak predmetnih informacija.
69 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 16. Centar za mirovne studije pozdravlja izmjene zakonodavstva kojima se osobama pod privremenom zaštita osigurala zdravstvena zaštita u istom opsegu kao osiguranim osobama iz obveznog zdravstvenog osiguranja te poziva Ministarstvo i Vladu da isti pristup usvoje prema tražiteljima međunarodne zaštite na način kako je to opisano u komentaru na ovaj članak koji je dala organizacija Médecins du Monde ASBL - Dokters van Wereld VZW. Ukoliko spomenuti komentar bude odbije, nužno je barem postaviti minimalan standard, koji uključuje punu zdravstvenu zaštitu tražiteljima međunarodne zaštite u slučajevima kada se postupanje po njihovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu prolongira nakon zakonski predviđenog roka od šest mjeseci bez njihove krivnje. Naime, sukladno čl. 40. ovog Zakona Ministarstvo bi trebalo donijeti odluku o zahtjevu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, međutim taj rok se u velikom broju slučajeva produljuje tako da su u nekim slučajevima, tražitelji na odluku čekali skoro dvije godine (Nacionalni izvještaj Hrvatski sustav azila u 2019., HPC). Zdravstvena zaštita koja se sastoji isključivo od postupaka nužnih za otklanjanje neposredne opasnosti po život i zdravlje i prijeko potrebnog liječenja bolesti koje je strogo ograničeno relevantnim pravilnikom nije adekvatna ako se postupak traženja međunarodne zaštite oduži na više od šest mjeseci što se u praksi učestalo odvija. Pravovremeni pregledi i liječenje simptoma osiguravaju odgovarajući životni standard tražitelja azila, spriječavaju mogućnost širenja zaraznih bolesti te omogućuju manji teret za zdravstveni sustav u slučajevima kada se pravovremenim postupcima mogu spriječiti dugoročne bolesti i ostali zdravstveni problemi s kojima će se sustav suočiti u trenutku kada se međunarodna zaštita konačno odbori. Stoga predlažemo da se nakon stavka 1. u članku 57. doda stavak 2. koji bi propisivao sljedeće: “Tražitelj stječe pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja istekom roka od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva o kojem Ministarstvo nije donijelo odluku, ako tražitelj svojim postupanjem nije utjecao na razloge nedonošenja odluke.” Nije prihvaćen Opseg zdravstvene zaštite tražitelja međunarodne zaštite je adekvatan i u praksi znatno širi nego u drugim članicama EU.
70 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 5. Stavak 5 treba u bitnome mijenjati na način da on glasi, te da mu se dodaju stavci 6 i 7, na sljedeći način: (5) Kada Ministarstvo ocijeni da medicinsko vještačenje radi utvrđivanja izloženosti proganjanju ili riziku trpljenja ozbiljne nepravde nije potrebno, o tome će donijeti obrazloženo, pisano rješenje. U rješenju će Ministarstvo obrazložiti razloge na temelju kojih je donijelo takvu odluku te obavijestiti tražitelja da ga može organizirati na vlastitu inicijativu. (6) Protiv odluke iz stavka 5. ovog članka, tražitelj ima pravo izjaviti žalbu. (7) Ukoliko su tražiteljeve materijalne prilike takve da bi plaćanje medicinskog vještačenja moglo ugroziti njegovo uzdržavanje, troškove vještačenja organiziranog na njegovu inicijativu snosit će Ministarstvo. Medicinsko vještačenje u postupku traženja međunarodne zaštite može biti ključan dokaz u utvrđivanju činjeničnog stanja o kojem ovisi nečije pravo na međunarodnu zaštitu, o kojem izravno ovise život, sigurnost i sloboda te osobe. Stoga je iznimno važno za zaštitu tražiteljevih ljudskih prava i poštivanje načela non-refoulement, ali i načela pravičnosti, pristupa pravdi i jednakosti svih pred zakonom, da medicinsko vještačenje bude dostupno svim tražiteljima međunarodne zaštite. Stoga je nužno jasno definirati kriterije prema kojima Ministarstvo može odlučiti da vještačenje u pojedinoj situaciji nije potrebno, kako bi se izbjegla arbitrarnost, te propisati kako o o toj odluci donosi pisano rješenje. Rješenje kojim se odlučuje da u pojedinoj situaciji nije potrebno vještačenje nužno mora biti temeljeno na zakonom propisanim kriterijima, a tražitelju mora na raspolaganju biti pravni lijek protiv odluke o uskrati medicinskog vještačenja. Stoga je nužno da osoba protiv takve odluke ima pravo žalbe. Žalba protiv rješenja način je da se zakonitost i osnovanost utvrdi u najbržem postupku, te se time omogući pristup pravdi. Ustavnopravni poredak Republike Hrvatske čl. 18. jamči pravo na pravni lijek koje može biti samo iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Također je nužno izbjeći situacije u kojima Ministarstvo odluči da vještačenje nije potrebno, no tražitelj se s takvom ocjenom ne slaže, a zbog materijalnih nemogućnosti ne može inicirati tako važan postupak. Pristup pravdi, a osobito tako važno načelo kao što je non-refoulement, ne smije ovisiti o nečijim materijalnim prilikama te je stoga potrebno ostaviti mogućnost da troškove vještačenja, i u situacijama kada je tražitelj isto sam inicirao, snosi Ministarstvo onda kada su materijalne prilike tražitelja takve da bi namirivanje tog troška moglo ugroziti njegovo uzdržavanje. Nije prihvaćen ZID ZMPZ-om jasno je prospisano da se medicinsko vještačenje može organizirati sukladno propisima kojima se uređuje vještačenje u upravnom postupku, odnosno sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, 47/2009, 110/21). Ministarstvo u okviru odluke o zahtjevu obrazlaže sve relevenatne činjenice i okolnosti, uključujući i razloge zbog kojih nije usvojen zahtjev stranke za vještačenje. Stranka ima pravo korištenja pravnog lijeka protiv prvostupanjske odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu, u okviru kojeg se moge pobijati i razlozi zbog kojih nije usvojen zahtjev za medicinskim vještačenjem.
71 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 15. Smatramo da su u članku 56 potrebne sljedeće izmjene: - u novododanom stavku 3. čl. 56. iza riječi Prihvatilište potrebno je dodati: “jamči se zaštita njihova obiteljskog života” te iza riječi “prikladan prostor” potrebno je dodati “te svi potrebni uvjeti za nenadzirane i privatne”; - nakon stavka 3. potrebno je dodati sljedeći stavak 4.: “ (4) Članovima obitelji i rođacima, pravnim ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugih nacionalnih, međunarodnih i nevladinih organizacija i tijela zajamčen je pristup Prihvatilištu, uključujući komunikaciju i susret s tražiteljima smještenim u Prihvatilištu.” - postojeći stavak (4) treba postati stavak (5) te propisivati sljedeće: “Pristup tražiteljima iz stavka 4. ovoga članka privremeno se može ograničiti zbog ozbiljnih sigurnosnih razloga ili kada je to nužno kako bi se spriječilo širenje epidemije zarazne bolesti u skladu sa zakonom koji regulira zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti te samo u onoj najmanjoj mogućoj mjeri koja je potrebna radi ispunjenja svrhe ograničenja pristupa. O ograničenju pristupa Ministarstvo će donijeti obrazloženu odluku u pisanom obliku.” Postojeće usklađenje s Direktivom 2013/33/EU izostavlja pravo članova obitelji i ogranizacija da pristupe tražiteljima azila radi pomoći i podrške, a koje može biti iznimno ograničeno samo iz razloga sigurnosti. Bitno je napomenuti kako postojanje mogućnosti ograničenja ne podrazumijeva automatsku uskratu navedenog prava već provođenje onih mjera koje imaju najmanji učinak na ostvarenje prava a kojima se može ostvariti svrha samog ograničenja. S tim u vezi smatramo kako se pristup ne bi trebao ograničiti zbog “ozbiljnih zdravstvenih razloga” već da bi se takav razlog trebao dodatno specificirati. U cilju ispravnog provođenja čl. 18. Direktive 2013/33/EU u hrvatski sustav potrebno je u potpunosti preuzeti formulacije čl. 18. st. 2. kojima je propisano sljedeće: „(...) države članice u vezi sa smještajem (...) osiguravaju da: (a) se podnositeljima zahtjeva jamči zaštita njihova obiteljskog života; (b) podnositelji zahtjeva imaju mogućnost komuniciranja s rođacima, pravnim savjetnicima ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nacionalnim, međunarodnim i nevladinim organizacijama i tijelima; (c) članovima obitelji, pravnim savjetnicima ili drugim savjetnicima, predstavnicima UNHCR-a te drugim relevantnim nevladinim organizacijama koje je dotična država članica priznala, osigura pristup da mogu pomoći podnositeljima zahtjeva. Ograničenje takva pristupa mogu se odrediti samo zbog sigurnosti prostorija i podnositelja zahtjeva.“ Također, sukladno čl. 10. st. 4. nužno je osigurati uvjete koji osiguravaju nenadziranost te punu privatnost komunikacija i susreta tražitelja sa osobama navedenim pod točkama a), b) i c). Primljeno na znanje Predložene odredbe su u skladu s Direktivom 2013/33/EU. Sintagma riječi “ozbiljnih zdravstvenih ili sigurnosnih razloga” podrazumijeva iznimne i ozbiljne razloge kada bi i predstavnicima institucija i međunarodnih organizacija bio ugrožen život ili zdravlje.
72 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O MEĐUNARODNOJ I PRIVREMENOJ ZAŠTITI, Članak 3. Centar za mirovne studije pozdravlja izmjenu predloženu stavkom 5, no predlaže da se ostvarenje ovog prava razradi putem pravilnika kojeg će u zadanom roku donijeti ministar nadležan za pitanja socijalne skrbi. Pravilnik bi trebao definirati konkretno na koji način će se osigurati pristup navedenim rekreacijskim aktivnostima, propisati tko će navedene aktivnosti provoditi, na koji način i tko će osigurati sredstva za njihovu provedbu. Osim toga, nužno je uvođenje pristupa i drugim aktivnostima (primjerice kreativnim i edukativnim) koje su također iznimno važne za djetetov razvoj i integraciju u društvo. Također, navedeni članak je nužno proširiti i definirati druga pitanja vezana uz zaštitu i skrb o djeci. Sukladno politikama deinstitucionalizacije i transformacije ustanova socijalne skrbi (hyperlink: https://mrosp.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/MDOMSP%20dokumenti/Plan%202018-2020.pdf), nužno je osigurati prevenciju institucionalizacije nudeći alternativna rješenja - udomiteljstvo i organizirano stanovanje uz podršku. Stoga je važno propisati i kako će se u institucionalnu skrb djecu smještati samo privremeno, do osiguravanja odgovarajućeg alternativnog rješenja. Primljeno na znanje Djeci smještenoj u prihvatilištima u Zagrebu i Kutini svakodnevno je osiguran pristup igraonicama gdje se provode aktivnosti učenja hrvatskoj jezika kroz igru i zabavu čime djeca razvijaju nova znanja i unapređuju stečene vještine. Takvim sustavnim pristupom se djeci olakšava neizvjesnost, jača njihova socijalna mreža i osobna otpornost te preveniraju poteškoće mentanog zdravlja. Djeci školske dobi se ujedno osigurava pomoć pri upisu u školu, pri učenju i uključuje ih se u sportske i druge aktivnosti sukladno interesima djeteta, a roditeljima sustavna podrška u skrbi i odgoju djece. Navedeno se provodi u okviru projekta sufinanciranog iz Fonda za azil, migracije i integraciju. Isto je u planu i u novom financijskom razdoblju 2021-2027.