Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU ZAKONOM UREDITI PRIJEDLOG ZA IZMJENU ČLANKA 57. I ČLANKA 105. ZZK Reflektirajući se na članak 57. Zakona o zemljišnim knjigama koji u stavku 1. normira kako se uknjižba vrši na temelju javnih ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom, smatramo da bi zakonodavnom intervencijom u ovaj Zakon, ali i u druge Zakone koju normiraju povezanu materiju, trebalo propisati oblik javne isprave za sva raspolaganja stvarnim pravima na nekretninama. To je prvenstveno potrebno iz razloga što anomalije u obliku isprava, upitnost kvalifikacija njihovih sastavljača te prijevarna postupanja koja se odnose na pravne poslove prijenosa prava vlasništva i drugih stvarnih prava na nekretninama utječu na stvaranje pravne neizvjesnosti i nesigurnosti. Stanje pravne nesigurnosti u odnosu na raspolaganja nekretninama moglo bi se prevenirati na način kada bi sve isprave koje se sastavljaju glede stvarnih prava na nekretninama bile sačinjene u javnoj formi koja predeterminira pisanje isprave od strane ovlaštenog sastavljača te certifikaciju cijelog sadržaja takvih isprava. Ovlast sastavljača takve isprave dokazivala bi se njegovom identifikacijom na samoj ispravi, čime bi se ujedno u pravnom poslovima koja se odnose na stvarna prava na nekretninama u Republici Hrvatskoj stalo na kraj sudjelovanju nekompetentnih osoba u izradi isprava. Po našem stajalištu, samo javnobilježnički akt kao javna isprava ili sa njim izjednačena javnobilježnički potvrđena (solemnizirana) privatna isprava su podobne da budu kvalificirana podloga pravnih poslova koja se odnose na stvarna prava na nekretninama. Javna isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Privatne isprave, za razliku od javnih, ne tvore predmnijevu istinitosti, pa ih sud treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza, a ujedno i omogućiti suprotnoj stranci očitovati se o njenom sadržaju. Kod ovjere potpisa, sukladno Zakonu o javnom bilježništvu, javni bilježnik nije odgovoran za sadržaj takve isprave i nije dužan ispitivati da li su sudionici ovlašteni na taj posao. Slanjem takve isprave elektroničkim putem nadležnom zemljišnoknjižnom sudu, na kojoj je samo ovjeren potpis ili rukoznak, javni bilježnik ne odgovara za provedivost upisa. Tako je nerijetka situacija da stranke traže slanje isprave manjkavog sadržaja ili iz nekog drugog razloga nepodobne za upis u zemljišne knjige. Ovakva situacija je u praksi česta, a ista se ne bi događala kada bi se u svim pravnim poslovima koji se odnose na stvarna prava na nekretninama zakonskom normom odredio oblik javne isprave. Recentnim načinom postupanja nije podignuta razina pravne sigurnosti. Posebice ta okolnost dolazi do izražaja ako imamo u vidu da se pravni poslovi i dalje mogu zaključivati popunjavanjem tipskih obrazaca koji radi nedostataka prostornih kapaciteta i nemogućnosti da se u njih unese sadržaj širih razmjera, vrlo često dovode do izostanka provedbe istih u zemljišnim knjigama. Osim toga, reflektirajući se na članak 105. ZZK, smatramo da bi upis određenog knjižnog prava po službenoj dužnosti, odmah nakon sklapanja određenog pravnog posla polučio pozitivni efekt jedino u situaciji kada bi istom prethodilo pisanje i certifikacija sadržaja javne isprave. Na taj način bi se trajno otklonio problem nesređenog zemljišnoknjižnog stanja, povećalo bi se povjerenje građana u zemljišne knjige, a i država bi imala striktni nadzor nad imovinom građana koji više ne bi mogli izvanknjižno posjedovati ili raspolagati nekretninama. Iz prakse je poznato da malo građana zna činjenicu da je u Republici Hrvatskoj način (modus) stjecanja prava vlasništva zapravo upis u zemljišne knjige, a ne pravni naslov ili temelj, tj. posao (titulus) na koji se takvo raspolaganje odnosi. Međutim, u situaciji propisivanja upisa određenog knjižnog prava po službenoj dužnosti, a na temelju privatnih isprava kojima javni bilježnici nisu provjerili i potvrdili sadržaj neće se postići veća razina pravne sigurnosti. Upravo suprotno, izazvati će se negativne fluktuacije elektroničkog pravnog prometa javnih bilježnika, ali i zemljišnoknjižnih sudova koje će se očitovati u izostanku i usporavanju provedbe zemljišnoknjižnih upisa. Smatramo da javne bilježnike ne bi trebalo opterećivati kogentnom obvezom slanja prijedloga za upis u situaciji njihove eklatantne nemogućnosti provedbe. Ista se okolnost odnosi i na ionako preopterećene zemljišnoknjižne referente. Također se postavlja pitanje čemu u stadiju sređivanja zemljišno-knjižnog stanja koji je iscrpan i dugotrajan proces, obvezatnošću upisa na temelju private isprave isti dodatno unazaditi i opteretiti nepotrebnim i nelogičnim detaljima. Potonja okolnost se posebice odnosi na slanje tipskih obrazaca ugovora. Pitanje je kakvu pravnu sigurnost imaju pravno needucirani građani koju su sami ispunili tipski obrazac ugovora i sklopili pravni posao ovjerivši potpise kod javnog bilježnika koji ne ulazi u sadržaj takve isprave? Pogotovo oni koji ne znaju da bez upisa u zemljišne knjige još uvijek nisu postali vlasnici. Smatramo da bi najveći pozitivni efekt uvođenja upisa prava vlasništva i ostalih stvarnih prava na nekretninama po službenoj dužnosti bio povećanje načela povjerenja u zemljišne knjige. Obzirom da je vlasništvo ustavna kategorija, uređene zemljišne knjige su važan element pravne sigurnosti društva te se njihova zbirka isprava ne bi smjela sastojati od ručno ispisanih obrazaca ugovora. Pohvalno je nastojanje da se prijedlog za upis u zemljišne knjige može podnijeti samo putem obveznih korisnika elektroničke komunikacije dok je u isto vrijeme nelogično da se isprave koje su osnova stjecanja, promjene i prestanka zemljišno-knjižnih prava mogu popunjavati ručno na neprikladnim obrascima ili pisati od strane nekvalificiranih osoba. Dakle, postupak podnošenja zemljišno-knjižnih upisa proturječan je sam sebi jer je djelomično postavljen na temeljima formalno-pravne strogosti i obvezatnosti, dok je sama isprava koja je temelj zemljišno-knjižnog upisa derogirana na najniži stupanj formalnog oblika, a time i pravozaštitne funkcije koji otvara put raznim zlouporabama, krivotvorenjima, prijevarama te širenju sive ekonomije i nadripisarstva. Sve to ultimativno smanjuje povjerenje u zemljišnu knjigu kao javni registar. U skladu sa navedenim smatramo da bi upis prava vlasništva po službenoj dužnosti isključivo trebao koegzistirati sa propisivanjem oblika javne isprave u pravnom prometu nekretnina, odnosno javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave te se temeljiti samo na takvoj formalno-pravnoj determinanti oblika isprava. Višestruka prijevarna raspolaganja istim nekretninama te stjecanja od nevlasnika koja za sobom često povlače i potrebu parničnog sudovanja prikazuju stanje nesigurnosti pravnih poslova raspolaganja nekretninama. U slučaju kad bi se zakonskim putem propisala obveza da se po službenoj dužnosti provode elektronički upisi u zemljišne knjige, sukladno pravnim poslovima čija bi se perfekcija vršila u obliku javnih isprava stalo bi se na kraj netransparentnosti i nesigurnosti pravnog prometa nekretnina. Podredno, u slučaju ako se zakonodavac ne odluči za propisivanje jače forme isprave, tada se (kao minimalni zahtjev pravne izvjesnosti) predlaže da se normira ovjera potpisa svih strana određenog pravnog posla. Dakle, ne samo prenositelja, već i stjecatelja knjižnog prava. Ovo se predlaže iz razloga što su javni bilježnici temeljem Zakona o porezu na promet nekretnina obveznici podnošenja poreznih prijava. Porezni obveznik kod prometa nekretnina u najvećem broju slučajeva jest stjecatelj, čiji potpis javni bilježnik ne treba ovjeriti iako je dužan podatke o takvoj osobi poslati poreznoj upravi. Upravo radi toga se vrlo često događaju slučajevi prijevarnog postupanja od strane prenositelja prava čiji se potpis ovjerava. Tako npr. kod sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine netko može kupca lažno potpisati. Članak 103. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama određuje kako prijedlog za upis koji bi imao značenje uknjižbe ili predbilježbe ovlaštena je staviti osoba koja predloženim upisom stječe, mijenja ili gubi knjižno pravo. Prodavatelj u takvoj situaciji može nakon ovjere samo svojeg potpisa na ugovoru o kupoprodaji nekretnine, podnijeti prijedlog za upis u zemljišne knjige i u zemljišnim knjigama upisati kao vlasnika osobu koja uopće nije svjesna te činjenice. Također, kako stjecatelji koji nisu ovjerili svoje potpis nisu stranke u uredu određenog javnog bilježnika, ne mogu od istog zatražiti naknadni prijepis/presliku, određene isprave. Postoje i drugi brojni negativni primjeri iz prakse koji pokazuju narušavanje pravne sigurnosti sustava zemljišnih knjiga, a najčešće su povezani sa oblicima isprava. Npr. moguća je situacija u kojoj pravno neverzirane i needucirane inozemne fizičke osobe u formi tipskog obrasca sklope ugovor o prijenosu prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu. Takvi kupci nisu svjesni činjenice da kupoprodajni ugovor trenutno nije provediv u Republici Hrvatskoj radi Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji iz 2011.g. koji odgađa strancima stjecanja prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu sa produljenim rokom do 17.06.2023. U konkretnom slučaju, a obzirom na činjenicu da se radi o tipskom obrascu ugovora i o ovjeri potpisa na istom, stranka nema kontakt sa osobom koja bi joj dala pravni savjet obzirom na to da javni bilježnik kod ovjere potpisa na ugovoru ne ulazi u sadržaj istog. Dakle, stranke u tom slučaju trpe štetu u vidu troškova sklapanja takvog ugovora kao i troškova poreza na promet nekretnina s obzirom da je sukladno članku 16. Zakona o porezu na promet nekretnina porezna obveza nastala u trenutku sklapanja ugovora koji je titulus, iako je modus za sada još uvijek nemoguć. Ujedno, žalba na porezno rješenje nije suspenzivna pa bi kupci kao zemljišno-knjižni nevlasnici trebali platiti porez. Javni bilježnik je sukladno članku 33. Zakona o javnom bilježništvu nepristrani povjerenik stranke. Smatramo da je u neskladu sa navedenom nepristranošću te općenito protivno legalitetu i prirodi javnobilježničke službe slanje prijedloga temeljem zahtjeva prodavatelja, kojim se prijedlogom u zemljišnim knjigama prenosi vlasništvo na stjecatelja koji uopće ne mora biti upoznat sa tom okolnošću (npr. netko je lažno potpisao stjecatelja). Slanje prijedloga, bez da se potvrdi i provjeri sadržaj priloženih isprava, se nikako ne može smatrati savjesnim pružanjem pravne pomoći stranci već naprotiv na taj način se stranka dovodi u zabludu da joj je osigurana pravna sigurnost u situaciji u kojoj zbog eventualne manjkavosti priloženih isprava joj može nastupiti znatna materijalna šteta (npr. prijedlog za uknjižbu bude odbijen, a u međuvremenu se upiše netko drugi ili bude upisana zabilježba postojanja ovrhe na nekretnini). Uvođenje takve norme zapravo ruši temelje pravne sigurnosti koje je dosadašnjom dugogodišnjom praksom stekla javnobilježnička služba. Također, treba uzeti u obzir da veliku većinu ugovora o kupoprodaji nekretnina sklapaju stranci, koji dolaze iz potpuno pravno uređenih država u kojima javni bilježnik provodi cijeli postupak kupoprodaje pa je lako zaključiti da će takve osobe u Republici Hrvtskoj biti u potpunoj zabludi da su ovjerom pred javnim bilježnikom i slanjem prijedloga od javnog bilježnika na sudu zapravo potpuno pravno sigurni. Naprotiv, osim činjenice da većinu ugovora strancima sastavljaju agenti za nekretnine pa da su te isprave zapravo proizvod nadripisarstva, činjenica je i da javni bilježnici obvezatnošću norme o provođenju upisa po službenoj dužnosti šalju na provedbu eventualni proizvod nadripisarstva ili neprovjerene isprave popunjene ručno na tipskim obrascima ne pružajući pritom stranci nikakvu garanciju legitimiteta pravnog posla zbog kojeg je stranka došla pred javnog bilježnika. Istodobno, javni bilježnici takvim načinom postupanja koje rezultira neprovedbom upisa narušavaju ugled službe te nerijetko dobivaju prigovore od stranaka koje očekuju potpunu perfekciju pravnih poslova u vidu zemljišnoknjižnog upisa. Više navedeni slučajevi iz prakse pokazuju kako bi se već i sa ovjerom potpisa svih stranaka određenog ugovornog odnosa spriječila prijevarna postupanja i donekle povećala razina pravne sigurnosti. Međutim do pune afirmacije transparentnosti pravnog prometa i ekonomske dobrobiti za državu dovelo bi obvezno evidentiranje sastavljača određene isprave, odnosno odvjetnika ili javnog bilježnika. U toj situaciji, državni bi se proračun redovito punio sredstvima koje sada naplaćuju nadripisari, ali i ovlašteni sastavljači isprava koji ne izdaju račune za izvršene usluge pisanja isprava, što je u Republici Hrvatskoj na žalost čest slučaj. Javni bilježnici bi po uzoru na neke države Europe (Francuska) mogli nastupati kao jedinstveno provedbeno tijelo u procesu podnošenja elektroničkih zemljišnoknjižnih upisa te njihovom obvezatnošču povećati razinu pravne sigurnosti te istinitosti i povjerenja u zemljišne knjige. Zaključno, kogentnim propisivanjem oblika javne isprave u pravnom prometu nekretnina smanjio bi se udio sudjelovanja nelojalne i nelegitimne konkurencije ovlaštenim sastavljačima isprava te bi se ujedno smanjila i razina sive ekonomije, u državnom bi se proračunu osigurala dodatna sredstva, minimalizirao bi se broj sudskih procesa proizašlih iz manjkavih pravnih poslova i oblika isprava što bi finalno pozitivno utjecalo na ekspanziju i kontinuitet pravne sigurnosti sustava zemljišnih knjiga. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 ALEN RENDULIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU ZAKONOM UREDITI , 2. OSNOVNA PITANJA KOJA TREBA UREDITI ZAKONOM "Kako još uvijek ne postoji mogućnost izdavanja elektroničkih isprava na kojima bi potpis bio ovjeren" Ovo je očito osnovni problem koji nije riješen, a za ovaj problem je odgovoran Zakonodavac. Za ovo već postoje IT-rješenja na tržištu, koja je potrebno samo implementirati. Nije potrebno novo okrivanje nečega što već postoji! S druge strane postoji i dostupna je nova "Osobna iskaznica (eOI)" https://mup.gov.hr/osobna-iskaznica-eoi/328, te je jasno definirano: Osobna iskaznica sadrži dva elektronička nosača podataka. Na jedan elektronički nosač podataka (čip) pohranjuju se prikaz lica nositelja osobne iskaznice i dva otiska prstiju u interoperabilnim digitalnim formatima. Na drugi elektronički nosač podataka se uz podatke ispisane u vizualnoj zoni kartice osobne iskaznice, mogu pohraniti jedan ili dva certifikata, i to: - identifikacijski certifikat koji se koristi za elektroničku potvrdu identiteta i autentikaciju prilikom pristupa elektroničkim uslugama, - potpisni certifikat koji se koristi kao podrška kvalificiranom elektroničkom potpisu i zamjenjuje vlastoručni potpis, sukladno zakonu kojim je reguliran elektronički potpis. "Uz potpisni certifikat, elektronička osobna iskaznica služi za obavljanje aktivnosti vezanih uz ovjeru dokumenata elektroničkim potpisom, kao valjanom zamjenom za vlastoručni potpis." Sukladno prethodno navedenom, uopće NIJE jasno iz kojeg razloga se uvodi i predlaže SAMO jednosmjerno (jedno) rješenje putem javnih bilježnika i odvjetnika!? Posebno možemo vidjeti i naučiti iz vremena Pandemije da dostupnost i fizičke kontakte je ponekad potrebno svesti na minimum. Potrebno je predvidjeti i uvesti u Zakon, korištenje "Potpisnog certifikata"! S jedne strane se potiče Digitalizacija, korištenje mobitela, mobilnih aplikacija, 5G mreža itd., a s druge strane u Zakon se uvode prijedlozi koji ograničavaju elektroničku komunikaciju. Što se tiče ukupne cijene Troškova koji će proizaći, to je potrebno ostaviti svakoj Stranci u postupku (Vlasniku) da samostalno odluči koje rješenje: "javni bilježnik ili odvjetnik" ili "kompletno elektronički" je najbolje i cijenovno najoptimalnije. Prihvaćen Prijedlog je prihvaćen dopunom članka 105. na način da se omogućuje podnošenje prijedloga putem sustava e-Građani kada se za to ispune uvjeti
3 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA IV. TEKST NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA Radi povećanja pravne sigurnosti u prometu nekretninama predlažemo dodatne izmjene i dopune Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19) Članak ____ U članku 49. dopunjuje se stavak 1. tako da se iza druge rečenice dodaje treća rečenica koja glasi : Isprave moraju biti sastavljene mehaničkim sredstvom pisanja. Obrazloženje : U sustav se predaje veliki broj isprava pisan rukom što ne odgovara duhu vremena u kojem se isprave sastavljaju, te izravno povećava mogućnost grešaka i falsifikata u vidu izmjena nakon izvršene ovjere. Najčešće je riječ o isprava koje izgledom (bez obzira što su možda i podobne za upis) izgledaju neuredno, pisane su gramatički i pravopisno netočno te pružaju lošu sliku o današnjem trenutku. Uz sve mogućnosti koje pruža suvremena tehnologija kao i mogućnost da ispravu sastavljaju osobe koje su to školovane, dopuštenjem da ispravu može sastaviti bilo tko, potiče se nadripisarstvo i princip rada „ sam svoj majstor“ koji često dovodi do pravne nesigurnosti. Nekretnine su trajne vrijednosti te zaslužuju i posebnu pažnju. Zabrana pisanja isprava rukom ne umanjuje nikakva prava na dispoziciju stranaka, naime ne radi se o ispravama strogo osobne naravi nego pravnim poslovima koji se reflektiraju na javni poredak i prava trećih osoba, od ažurnosti zemljišnih knjiga do plaćanja poreza i sprječavanja pranja novca. Isprave koje su čuvaju u zbirci isprava su svjedoci vremena o čemu najbolje svjedoče isprave sastavljane u vrijeme kada je utemeljena gruntovnica, pisane na posebnom papiru i krasopisom. Tijekom vremena gruntovnica je gubila na značaju što se odražavalo i na izgledu isprava. Kako su danas nekretnine i poslovi vezani uz njih značajna poluga gospodarskog razvoja Republike Hrvatske, smatramo da to treba imati ogledalo i u njihovom sastavu te izgledu. Zemljišnoknjižni odjeli svjedoci su isprava koje dolaze na rješavanje napisane na listovima papira istrgnutim iz bilježnica, rukopisima koje je ponekad teško odgonetnuti, bez numeriranih članka i tome slično. Posebna opasnost kod formulara je to što oni sadrže i klauzulu intabulandi, a neuki sastavljači takvih isprava (u stvari „popunjivači“) nisu niti svjesni njezinog značaja. Postavlja se i pitanje potencijalne odgovornosti RH za štetu koju netko pretrpi uporabom formulara za promet nekretnina, a pogotovo zato jer i Narodne novine u potpunom vlasništvu RH prodaju formulare ugovora. Kad već ne postoji volja da se propiše da je sastav isprava dopušten samo odvjetnicima i javnim bilježnicima (a i stoga bi RH mogla doći u situaciju da pred sudovima EU objašnjava kako je moguće da izlaže građane i imovinu rizicima koje donose privatne isprave bez sadržajne kontrole), predlaže se da isprave sastavljaju mehaničkim sredstvom pisanja. Ukoliko se ovaj prijedlog usvoji potrebno je donijeti i odgovarajuću prijelaznu i završnu odredbu koja će urediti postupanje sa ispravama sastavljenim prije stupanja ovog Zakona. Članak ___. U članku 57. stavak 6. iza riječi „osobu“,briše se točka, dodaje zarez i riječi „ osoba koja ta prava stječu.“ Obrazloženje : Nužno je odrediti ovjeru potpisa i za stjecatelje zemljišnoknjižnih prava jer nisu rijetki slučajevi da osoba stekne neko pravo a da nije sudjelovala u sklapanju pravnog posla ili koje druge radnje kojima se određeno pravo na nju prenosi ili se na nju odnosi, te o istom bude obaviještena tek nakon upisa u zemljišnu knjigu, ukoliko isprava bude predana na provedbu . Kako je Izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama u članku 9. stavcima 3. i 7. propisana obveza podnošenja prijedloga od strane javnog bilježnika koji ne može odbiti podnošenje prijedloga za upis, dogoditi će se situacije u kojima stranka zahtijeva podnošenja prijedloga za upis a da isprava nije potpisana od strane svih stranaka, što će u konačnici rezultirati odbacivanjem prijedloga za upis. Smatramo da je potrebno da ovjeri potpisa isprava pristupe svi sudionici, radi osiguranja pravne sigurnosti , uz neznatno povećanje troškova za sudionike zemljišnoknjižne transakcije. Dostava podataka osobe koja nije stranka u smislu ovjere na ispravi je upitna i s osnova GDPR. Osim toga, praksa pokazuje sve više zloporaba, a teško je u kaznenom postupku dokazati sudjelovanje kriminalnog stjecatelja ako nema niti ovjere njegova potpisa. Možda ga je dosita potpisala treća osoba i on ispada iz kaznenog progona ne nađu li se druga dokazna sredstva, a što je skupo i dugotrajno. Članak ___ U članku 122. iza riječi „sudac“ dodaju se riječi „ te javni bilježnik kao povjerenik suda .“. Nije prihvaćen Prije svega ukazujemo da je analiza zemljišnoknjižnih predmeta pokazala da je ukupan broj odbijenih prijedloga za upis u zemljišnu knjigu manji od 5%, dok je više od 96% udovoljenih prijedloga. Također, u tim odbijenim prijedlozima tek se jedan dio odnosi na nedostatke isprave, dok se radio češće odbijenim prijedlozima radi neispunjenja načela o knjižnom predniku i slično.
4 Bojan Ruždjak IV. TEKST NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA S OBRAZLOŽENJEM, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA Predlaže se izmjena čl. 104. st.1. važećeg Zakona o zemljišnim knjigama, a čija izmjena nije predviđena u ovom Nacrtu. Čl. 104. st.1 mijenja se i glasi: „(1) Prijedlog u ime drugoga može podnijeti punomoćnik odvjetnik, druga osoba koja je na to u ovjerovljenoj punomoći izričito ovlaštena ili osoba čija ovlast za to proizlazi iz druge isprave ili zakona.„ Obrazloženje: Potrebno je redefinirati tko je sve ovlašten podnijeti prijedlog za upis u zemljišne knjige u ime ovlaštenih osoba iz čl. 103. i čl. 104. Zakona o zemljišnim knjigama koji je na snazi. Naime, dobar dio zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova su tumačili sadašnju odredbu čl. 104. st.1. u svezi sa čl. 89.a Zakona o parničnom postupku te se nerijetko događalo da su, unatoč valjanim punomoćima u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, prijedloge koje su punomoćnici koji nisu bili odvjetnici ili bliži krvni srodnici osobe u čije se ime prijedlog podnosio ili odbijali ili su tražili dopunu prijedloga sa dokazima o krvnom srodstvu između opunomoćitelja i punomoćnika. Ovaj problem se najčešće, ali ne i jedino, manifestirao kod sklapanja ugovora o kreditu sa zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a gdje je založni dužnik zastupan po punomoćniku koji nije odvjetnik. Naime kod takvih ugovora u smislu čl. 103. ZZK prijedlog za uknjižbu založnog prava ovlaštena je podnijeti banka, čije ovlaštene osobe ili punomoćnici ne pristupaju javnom bilježniku jer nije nužno da sudjeluju u solemnizaciji takvih ugovora ili je ovlašten sam založni dužnik u smislu čl. 104. st. 2. ZZK dok korisnik kredita nije ovlašten podnijeti takav prijedlog. U praksi je zato kod podnošenja prijedloga za uknjižbu založnog prava elektroničkim putem preko javnog bilježnika (imajući u vidu i odredbe Pravilnika o elektroničkom poslovanju korisnika i ovlaštenih korisnika sustava zemljišnih knjiga) predlagatelj bio upravo založni dužnik te su se takvi prijedlozi usvajali bez ikakvih problema. Međutim do problema je vrlo često dolazilo kada je založni dužnik bio zastupan po punomoćniku koji nije odvjetnik. Zašto osobe koje prodaju nekretnine ili sudjeluju u pravnim poslovima kao založni dužnici ne angažiraju odvjetnike kao punomoćnike je tema o kojoj bi se dalo raspravljati, međutim činjenica je da stranke za te poslove odvjetnike angažiraju vrlo rijetko i stranke koje su sudionici takvih pravnih poslova, osobito one u inozemstvu, češće daju punomoć drugim osobama koje su od njihovog povjerenja, a koje ne ulaze u kategoriju osoba iz čl. 89.a ZPP. U takvim slučajevima dolazi do pomalo apsurdne situacije da takav punomoćnik može u ime i u korist drugoga prodati, darovati, založiti nekretninu, izdati tabularnu ispravu, primiti kaparu i kupoprodajnu cijenu i predati posjed nekretnine ali mu je, po stavu sudske prakse, zabranjeno podnijeti prijedlog za upis u zemljišne knjige o kojem ovisi sudbina cijelog pravnog posla. Usvajanjem ovakve odredbe kao lex specialis, lex posterior izbjegle bi se mogućnosti za bilo kakvo tumačenje sudova tko je točno ovlašten podnijeti prijedlog za drugoga. U protivnom će određene osobe biti de facto prekludirane u mogućnosti podnošenja prijedloga sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama, a alternativne mogućnosti izravnog podnošenja prijedloga sudu neposredno ili putem pošte više neće postojati. Bojan Ruždjak Vršitelj dužnosti javnog bilježnika Nije prihvaćen Punomoć prema Zakonu o obveznim odnosima, ne mora u svakom slučaju ispunjavati pretpostavke za procesnu punomoć u postupcima pred sudom. Zemljišnoknjižni postupak je izvanparnični sudski postupak na koji se primjenjuju pravila izvanparničnog postupka, a podredno parničnog postupka (čl. 99. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama). Slijedom navedenoga, punomoć koja ispunjava pretpostavke za valjanost punomoći iz Zakona o obveznim odnosima je punomoć koja je valjana primjerice za ovjeru potpisa na ispravi koja je temelj za upis, ali ne i za podnošenje prijedloga za upis. Člankom 57. Zakona o zemljišnim knjigama definirane su materijalne punomoći.
5 Virovitičko-podravska županija PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 1. Nacrtom prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama je u čl. 1. predložena izmjena čl. 28. st. 2. važećeg Zakona o zemljišnim knjigama na način da se krug ovlaštenika kojima se dopušta samostalna pretraga zemljišnih knjiga proširuje i na centre za socijalnu skrb, uz obrazloženje da je pretraga zemljišnih knjiga neophodna za redovito obavljanje poslova centara za socijalnu skrb te kako bi se nastavila digitalizacija javne uprave. U čl. 28. st. 1. i st. 2. važećeg Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da pravo na pristup i pretraživanje podataka zemljišne knjige za sve katastarske općine po nazivu/imenu nositelja knjižnih prava ili osobnom identifikacijskom broju imaju nadležna tijela sudbene vlasti i državno odvjetništvo kada je to potrebno za vođenje sudskih ili upravnih postupaka kao i Ministarstvo financija, Porezna uprava pri obavljanju poslova iz svoje nadležnosti, a ostala javnopravna tijela na temelju odluke ministra nadležnog za poslove pravosuđa kada je to potrebno za obavljanje poslova iz njihove nadležnosti. Upravna tijela županija u obavljanju povjerenih poslova državne uprave vode upravne postupke u kojima se pribavljaju podaci iz zemljišnih knjiga od nadležnih zemljišnoknjižnih odjela općinskih sudova u papirnatom obliku. Podaci iz zemljišnih knjiga se pribavljaju kada je to nužno za odlučivanje o zahtjevima stranaka u upravnom postupku, odnosno za redovno obavljanje poslova i vođenje upravnih postupaka, kao što je slučaj i s centrima za socijalnu skrb. Kako se zemljišne knjige vode u elektroničkom obliku te u cilju daljnje digitalizacije javne uprave i ubrzanja vođenja upravnih postupaka, predlažemo da se krug ovlaštenika kojima se dopušta samostalna pretraga zemljišnih knjiga proširi i na upravna tijela županija u obavljanju povjerenih poslova državne uprave. Primljeno na znanje Ministar nadležan za poslove pravosuđa može odlukom omogućiti svim tijelima kojima je u obavljanju njihovog posla potrebna pretraga podataka zemljišne knjige po osobnim podacima upisanih osoba, u kojem slučaju procjenjuje interes tijela koje je podnijelo zahtjev da za udovoljavanje traženom. Zakonom je potrebno postići ravnotežu između zaštite osobnih podataka i redovitog obavljanja poslova. Ukazujmo da se zemljišna knjiga pretražuje u prvom redu prema nazivu katastarske općine, broju zemljišnoknjižnog uloška i katastarske čestice. Nadalje, u tijeku je projekt kojega provodi ovo Ministarstvo, a u okviru kojega će se omogućiti tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave dohvat podataka iz zemljišne knjige servisnim povezivanjem putem Centra dijeljenih usluga.
6 JOSIP EĆIMOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 4. razlozi: 1. kod zabilježbi na više posebnih dijelova po sadašnjem uređenju se mora svaki prijedlog posebno ovjeravati, što predstavlja značajan trošak, dok se ovjerom jedne izjave može obuhvatiti neograničen broj etaža a potom prijedlozima specificirati svaku pojedinu etažu kako bi svaka od njih za slučaj npr prodaje imala svoj poseban poslovni broj Z i svoju posebnu sudbinu i relaciju s kupcem 2. osim prava vlasništva i založnog prava nisu predviđena druga stvarna prava a nema razloga da se isključuju, kao npr pravo građenja 3. izmjena kod zabilježbi za korist imenovanih korisnika je kod većine npr prodavatelja poželjna jer se u pravilu radi o poznatom partneru/suugovaratelju vlasnika koji npr treba neki rok za ishođenje dozvola za gradnju etc, a ovime se pojednostavljuje procedura te se onemogućuje problem kod npr gubitka otpravka rješenja ili oštećenja otpravka rješenja ili krađe otpravka etc 4. izmjena kod zabilježbi za korist neimenovanih korisnika omogućuje dostavu odluke elektroničkim putem pri čemu prednost ima onaj koji je prvi predao prijedlog za upis u zemljišnu knjigu, za slučaj da je na neki način više osoba došlo do odluke o zasnivanju zabilježbe, no ovdje treba uzeti u obzir da će svi poznati suugovaratelji vlasnika kao sigurniju varijantu tražiti upis imenovane zabilježbe, dok čak i u slučaju da je više osoba na neki način došlo do ovog otpravka - opet im je potreban ugovor sa vlasnikom zemljišta pa sa samim otpravkom u ovom slučaju ne mogu učiniti ništa dok kod izdavanja otpravka u jednom fizičkom obliku, onaj koji neosnovano stekne otpravak može ucjenjivati vlasnika koji potencijalno mora čekati protek godine dana kako bi izbrisao zabilježbu novi tekst: Članak 77. (1) Vlasnik je ovlašten zahtijevati zabilježbu da namjerava svoje zemljište otuđiti ili osnovati založno ili neko drugo stvarno pravo, kako bi njome osnovao prvenstveni red za ona prava koja će se upisati na temelju tih poslova. Zabilježbom se stvara prvenstveni red od trenutka kad je zemljišnoknjižni sud zaprimio prijedlog za upis. (2) Zabilježba prvenstvenoga reda moguća je i za založno pravo za osiguranje tražbine uz naznaku najvišega iznosa do kojega bi tim založnim pravom bila osigurana, a za druga stvarna prava s naznakom vrste stvarnog prava za koju se zahtijeva zabilježba. (3) Isprava na temelju koje treba upisati prava koja proizlaze iz otuđenja ili osnivanja založnoga prava može biti sastavljena prije ili poslije podnošenja prijedloga za zabilježbu prvenstvenoga reda. Članak 78. (1) Zabilježba prvenstvenoga reda dopustit će se samo ako bi po stanju zemljišne knjige bila dopuštena uknjižba ili brisanje onoga prava koje se treba upisati odnosno brisati i ako je uz prijedlog za upis dostavljena izjava kojom vlasnik iskazuje svoju volju za zasnivanje zabilježbe na kojoj je istinitost potpisa ovjerovljena na propisani način. (2) U izjavi vlasnika mora biti navedeno traži li upis zabilježbe za korist trenutno neimenovane osobe ili za korist pojedine imenovane osobe koja tada mora biti kumulativno identificirana OIB-om te nazivom odnosno imenom i prezimenom. (3) Za slučaj da je zabilježba tražena za korist trenutno neimenovane osobe, (4) Za slučaj da pristigne više prijedloga za upis na temelju jedne zabilježbe, udovoljit će se samo onom prijedlogu koji je prvi po prvenstvenom redu, ako isti odgovara ostalim propisanim posebnim pretpostavkama za uknjižbu odnosno predbilježbu. Članak 80. (3) Kada je riječ o prijedlogu imenovane osobe u čiju je korist upisana zabilježba, za upis ili brisanje prava za koje je prvenstveni red zabilježen, nije potrebno dostavljati otpravak rješenja kojim je zabilježba dopuštena. Članak 82. (2) Prije isteka zakonskog roka brisanje zabilježbe može se dopustiti samo ako se podnese otpravak odluke o dopuštenju zabilježbe. Na tom će se otpravku zabilježiti brisanje i on će se vratiti stranci uz otpravak rješenja o brisanju. (3) Brisanje zabilježbe prije isteka zakonskog roka može se dopustiti kod zabilježbe u korist imenovanog korisnika i bez podnošenja otpravka odluke o dopuštenju zabilježbe, ali uz očitovanje imenovanog korisnika kojim dopušta brisanje zabilježbe na kojem je istinitost potpisa ovjerovljena na propisani način. Primljeno na znanje Djelomično prihvaćeno u dijelu u kojem se proširuje krug prava za koje je dopuštena ova zabilježba.
7 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 5. Potrebno je razmotriti da li je nužno naglašavati da se prijedlog podnosi elektronički, jer je način podnošenja svih podnesaka propisan izmijenjenim člankom 9. ZID ZZK ( članka 105.stavak 1. ) pa smatramo dovoljnim da se propiše da se ta vrsta prijedloga podnosi isključivo putem javnih bilježnika . Predlažemo stoga promjenu čl.78.stavak 2. ZID ZZK tako da se : - u stavku 2. brišu riječi : „elektronički „ te ujedno predlažemo da stavak 2. glasi : - Prijedlog iz stavka 1.ovog članka kojem se prilaže otpravak rješenja iz članka 78.stavak 2 podnosi se isključivo putem javnog bilježnika koji se prijedlog čuva u pologu isprava javnog bilježnika do donošenja rješenja o upisu i provedbe upisa, prema odredbama zakona kojim se uređuje javno bilježništvo koje se odnose na polog i čuvanje isprava kod javnog bilježnika. „ Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
8 Josip Draganić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 5. novi čl. 5. b. (na čl.81. st. 3.) Čl. 81. st. 3. mijenja se na način da umjesto "u roku od 15 dana", glasi: " u roku od 30 dana". Smatram da je rok za podnošenje prijedloga za brisanje upisa koji su dopušteni nakon zabilježbe prvenstvenog reda od 15 dana nakon pravomoćnosti prekratak i da treba omogućiti onom u čiju je korist dopušten upis u prvenstvenom redu duži rok, odnosno da je rok od 30 dana primjereniji, obzirom na sveukupnu globalnu situaciju i razne neprilike koje predlagatelj može imati, a s obzirom da samo na prijedlog stranke se mogu ti upisi brisati. Nije prihvaćen Prijedlog se ne prihvaća jer je rok od 15 dana, rok u kojem je ujedno dopušteno podnijeti u zemljišnoknjižnom postupku pravni lijek te osporiti određeni upis. Davanje dužeg roka od roka propisanog za podnošenje pravnih lijekova, dovodi u pitanje povjerenje u zemljišne knjige.
9 Josip Draganić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 5. novi čl. 5.a (na čl. 82. st. 2.) u čl. 82. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: „(3) Na podnošenje prijedloga za brisanje zabilježbe prvenstvenog reda iz st. 2. ovog članka, na isti način se primjenjuje odredba čl. 80. st. 2.“ Obzirom da je na način prijedloga u čl. 5. Izmjena uređen način podnošenja prijedloga za upis ili brisanje prava u prvenstvenom redu, smatram da bi se na isti način trebalo urediti i način brisanja same zabilježbe prvenstvenog reda, obzirom da čl. 82 .st. 2. drugačije od ovog predloženog za upis uređuje brisanje same zabilježbe. Nije prihvaćen Brisanjem zabilježbe prvenstvenog reda prestalo je i pravo te smatramo da nema potrebe za deponiranje i poništajem isprave odnosno rješenja.
10 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 5. Ova je izmjena neprihvatljiva jer su prije svega odvjetnici ovdje isključeni - što je potpuno nezakonito, te se nameće obveza plaćanja javnobilježničkog pologa, koji kod npr. namjeravane zabilježbe opterećenja (zasnivanja založnog prava) mora unijeti i najviši iznos do kojeg bi nekretnina mogla biti opterećena - na ovaj način će stranka biti prisiljena plaćati enormne iznose za zapisnike o čuvanju u polog i to bez ikakve svrhe, te će se onemogućiti širokom spektru subjekata disponiranje svojim pravima i korištenje pravnih instituta koji im stoje na raspolaganju a iz obrazloženja ove izmjene vidljivo je da ova pitanja uopće nisu adresirana. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
11 Josip Draganić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 7. dodavanje čl. 7.a. sljedećeg sadržaja (na čl. 103.st.4.) : U čl. 103. st. 4. dodaje se iza riječi „suglasnost vlasnika nekretnine“ riječi: „ ,osim u slučaju kada je u prvenstvenom redu hipoteke za koju se predlaže brisanje upisana nova hipoteka sukladno odredbi čl. 348. Zakona o vlasništvu.“ Ovo stoga jer, prema odredbi čl. 348. st. 3. ZV-a, vjerovnik nove hipoteke ima pravo zahtijevati brisanje stare hipoteke u propisanom roku kad je u prvenstvenom redu stare hipoteke upisana nova, u protivnom prestaje postojati nova hipoteka. Tako da generalno sadašnja odredba čl. 103. st. 4. suprotna odredbi čl. 348. st. 3. ZV-a. Nije prihvaćen Odredba članka 348. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dalje ovlast vlasniku da u roku zatraži brisanje ili nova hipoteka prestaje po službenoj dužnosti. Upravo navedena odredba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima daje pravo vlasniku pravo disponiranja svojim pravima.
12 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 8. Hrvatska odvjetnička komora smatra da se na ovakav način nezakonito ograničava volja stranaka. Ako stranka želi da joj se pravo u zemljišnu knjigu upiše onda ga treba predložiti, a na ovaj način se suugovarateljima onemogućava da neko pravo ne upišu, za što mogu imati niz raznih i potpuno legitimnih razloga. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
13 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 9. Postavljamo pitanje na koji će način prijedloge podnositi tijela državne uprave, jedinice lokalne i regionalne samouprave, centri za socijalnu skrb …. da li će se ta komunikacija obavljati preko nadležnih državnih odvjetništava ili će biti primorani svoje prijedloge slati putem javnih bilježnika i odvjetnika. Uz članak 9. stavak 3. ( izmjena članka 105.) Predlažemo da se u prvoj rečenici umjesto riječi : „ temelj za uknjižbu prava vlasništva i ostalih stvarnih prava “ te „obavezan je podnijeti prijedlog za uknjižbu u zemljišnu knjigu: “ upiše tekst koji glasi : „ temelj za upis prava i pravnih činjenica koja mogu biti predmet zemljišnoknjižnog upisa “ te „ obavezan je podnijeti prijedlog za upis u zemljišnu knjigu. “ pa bi tekst izmijenjenog stavka 3. glasio : „Javni bilježnik nakon sastavljanja javnobilježničkog akta, solemnizacije ili ovjere potpisa na ispravi, koja je temelj za upis prava i pravnih činjenica koja mogu biti predmet zemljišnoknjižnog upisa u zemljišnu knjigu, obvezan je podnijeti prijedlog za upis u zemljišnu knjigu. „ Predlažemo da druga rečenica u stavku 3. bude odvojena kao poseban stavak 4. te da se doda novi stavak: U slučaju da je javni bilježnik ovjerio potpis na ispravi, prije podnošenja prijedloga za upis provjeriti će provedivost isprave u smislu propisa ovog Zakona i upozoriti stranke na zapreke za provedbu, a za to mu pripada nagrada u visini jedne četvrtine nagrade propisane za sastav istog takvog pismena u obliku javnobilježničkog akta. Ukoliko se nakon provjere utvdi da isprava nije podobna za provedbu, javni bilježnik nije obvezan podnijeti prijedlog za upis u zemljišnu knjigu. Kod solemnizacije isprave ili sastava javnobilježničkog akta nagrada za provjeru provedivosti se ne naplaćuje. Tada stavci 4., 5., 6. 7. i 8 postaju stavci 5., 6., 7. 8. i 9 . Obrazloženje : Predloženim tekstom sugerira se da će javni bilježnik postupati na taj način samo u slučajevima uknjižbe prava vlasništva i ostalih stvarnih prava. Predmet postupanja po ispravama upisa mogu biti i obvezna prava kao i pravne činjenice propisane Zakonom o zemljišnim knjigama i drugim propisima te smatramo da ne bi trebalo postojati ograničenje u tom smislu, tim više što je stavkom 4. ovog članka propisano da se svi podnesci predaju sudu elektronički putem ZIS-a. Naime, predloženi tekst ne radi razliku između javnobilježničkog akta, solemnizirane isprave i ovjere potpisa na ispravi pa bi sukladno tome trebala postojati obveza javnog bilježnika da elektronički putem ZIS-a podnese prijedlog za upis bilo koje vrste koji je dopušten temeljem odredaba ZZK ili drugih propisa. Nejasno je zbog čega uknjižba prava vlasništva ili drugih stvarnih prava ima veći značaj od uknjižbe obveznih prava ili zabilježbe određenih pravnih činjenica, Dodavanjem stavka 4. razdvaja se obveza podnošenja prijedloga od utvrđenja tko se smatra predlagateljem. Prihvaćen Prihvaćen.
14 Josip Draganić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 9. Ovakvom izmjenom odredbi čl. 105. treba biti vrlo oprezan obzirom da je narušeno osnovno načelo iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (čl. 6. st.1. „ pravo na sud“ odnosno izvorno („right to access to a court“) kao i protivno odlukama Ustavnog suda RH, te obrazloženje predlagatelja kojim opravdava ovakvu promjenu na način da su „uredi javnih bilježnika prostorno raspoređeni po teritoriju čitave RH“, postoje (nažalost) područja RH koja su nerazvijena i nemaju javnih bilježnika (pr. recimo osoba s invaliditetom na Žumberku ili Lici koja ima ispravu podobnu za upis, a jedini način kontakta i dostave je ovlašteni pružatelj poštanskih usluga), ovime je narušeno naprijed navedeno načelo pristupa sudu, a obzirom da postoje slične odluke Europskog suda, te da je protiv RH doneseno niz odluka u kojima im je naloženo određeno postupanje u ovom pravcu, mislim da ovakvom odredbom samo se riskira spor pred Europskim sudom kao i Ustavne tužbe, a naročito u slučaju postupanja po predloženom čl. 105. st. 5. („koji nije elektoronički, odbacit će se“) obzirom da je suprotan odredbama ZPP-a. Nadalje, obzirom da je u čl. 105. st. 1. prema prijedlogu ovih izmjena određeno da se prijedlog podnosi putem „javnog bilježnika ili odvjetnika“ neshvatljiva je odredba o „obveznom“ prijedlogu za „uknjižbu“ od strane javnog bilježnika. Obzirom da postoje tri vrste knjižnih upisa (čl. 34. st.1.) uknjižba, predbilježba i zabilježba, da li to znači da nema obvezu za predaju prijedloga za zabilježbu, odnosnu za upis predbilježbe nekog stvarnog prava. Mislim da je nepotrebno došlo do komplicirana, gdje se govori samo o uknjižbi (makar postoje i predbilježba i zabilježba), znači ako dođe otuđitelj sam kod javnog bilježnika on je ujedno i predlagatelj a javni bilježnik mora predati prijedlog samo ako je 100% siguran da je ovjerio „ispravu koja je temelj za uknjižbu prava vlasništva“. Primljeno na znanje Prilikom dostave prijedloga za upis, stranka se trenutno mora ovjeriti potpis na ispravi koja je temelj za upis u zemljišnu knjigu te iz navedenoga razloga otići javnom bilježniku ili javni bilježnik doći izravno stranci.
15 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 9. Oko pitanja obvezatnosti prijedloga za uknjižbu u zemljišnu knjigu je bilo niz rasprava u radnoj skupini i većina članova radne skupine je bila protiv ovog prijedloga. Navodno je cilj smanjiti neusklađenost stvarnog stanja i stanja u zemljišnoj knjizi, no i sada javni bilježnik pita stranke jesu li za to da u njihovo ime podnese prijedlog i velika većina je suglasna što je i vidljivo iz statistike koju Ministarstvo dostavlja. Hrvatska odvjetnička komora smatra da je ova odredba neprihvatljiva jer: 1. obveza javnom bilježniku da sve isprave šalje u zemljišnu knjigu neće doprinijeti većem usklađenju stvarnog stanja i zemljišne knjige, ali će zasigurno doprinijeti mnogim odbačenim i odbijenim predmetima u situacijama neusklađenog zemljišnoknjižnog stanja 2. se krši pravo svake stranke da disponira svojim stjecanjem na način kako smatra da je najbolje i da upisuje i stječe stvarno pravo onda kada želi, 3. u cijelosti onemogućava odvjetnike u predaji prijedloga, jer odvjetnik ne može ovjeriti ispravu, dakle mora poslati stranku kod javnog bilježnika, a čim stranka ovjeri ispravi kod javnog bilježnika, javni bilježnik to šalje na zemljišnu knjigu, 4. ova je odredba neprihvatljiva kod ugovora koji ne sadrže tabularnu klauzulu, gdje će vjerojatno doći do upisa predbilježbe, a koja se potom neće moći brisati bez održavanja ročišta, čime će se nekretnine blokirati na neko vrijeme, 5. ova je odredba neprihvatljiva kod ugovora koji se deponiraju u javnobilježnički polog jer se oni upravo i deponiraju kako bi izašli tek za slučaj ostvarenja nekih uvjeta a ne odmah, 6. ova je odredba neprihvatljiva kod isprava usmjerenih na brisanje založnih prava - naime založni dužnik može ishoditi brisovno očitovanje ali ga možda ne želi upotrijebiti jer želi prenijeti založno pravo, 7. ova je odredba neprihvatljiva kod ugovora koji imaju suspenzivni uvjet 8. ova je odredba neprihvatljiva kod ugovora koji sadrže niz konkurirajućih prava te se pravna zaštita stranke odvija upravo izborom pojedinih prava koja će biti predmet upisa odmah te onih koji će biti predmet kasnijeg upisa, pa bi upisima neovisno o volji stranke javni bilježnik uzrokovao štetu interesima stranke 9. ova je odredba neprihvatljiva kod potpisa samo jedne strane kod javnog bilježnika, npr. prodavatelja, s obzirom da kupac ne mora ovjeravati potpis, ispravu može potpisati i naknadno, pa se postavlja pitanje kako će onda javni bilježnik slati ugovor na zemljišnu knjigu kad isti nisu potpisale sve ugovorne strane. Prihvaćen Prihvaćen
16 Lea Kalda PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 9. Osim primjedbi koje su kolege već naveli, odredba stavka 3. o OBVEZNOM podnošenju prijedloga za uknjižbu po Javnom bilježniku, a koja odredba će protuustavno isključiti odvjetnike od obavljanja ove radnje u zastupanju stranke (protivno i samom predloženom stavku 1. ovog članka) te će opteretiti zemljišnoknjižne odjele sudova neprovedivim predmetima, ukazujem kako postoje životne i pravne situacije kada stranke NE ŽELE uknjižbu, već određenu ispravu sastavljaju i ovjeravaju kako bi ju primjerice deponirale ili čuvale u svrhu očuvanja nekih prava ili osiguranja neke novčane ili nenovčane tražbine i smatram nepotrebnim da se i samim strankama takvih isprava nameće obveza uknjižbe. Neki pravni poslovi se zaključuju pod uvjetom (odgodnim, raskidnim...), a tekst predložene odredbe isključuje i takvo pravo slobode uređivanja obveznih odnosa koje je temeljno načelo Zakona o obveznim odnosima (članak 2.). Predložena odredba ignorira i situacije kada sama isprava koje stranke zaključuju ili ovjeravaju pred javnim bilježnikom apsolutno nije dostatna za uknjižbu jer nedostaju isprave kojima se potkrepljuje pravni slijed od upisane osobe do stjecatelja knjižnog prava (npr. prethodno zaključen, a neproveden ugovor, neprovedeno Rješenje o nasljeđivanju i sl.) ili je ispravu nemoguće provesti bez dokumenta koji joj je podloga (npr. Međuvlasnički ugovor bez etažnog ili geodetskog elaborata). Predložena odredba ignorira i pravne poslove koji se zaključuju o vanknjižnim pravima, a što je sve još uvijek realnost i vrlo čest slučaj u praksi. Tekst odredbe je potencijalno opasan i štetan i u dijelu koji glasi: "Smatra se da je predlagatelj osoba koja je pristupila javnom bilježniku...", a što bi se dalo interpretirati na način i da je dovoljan potpis samo jedne strane dvostranog pravnog posla da nastane obveza Javnog bilježnika na podnošenje prijedloga za uknjižbu. Zaključno se ističe kako postoje i druge vrste upisa u zemljišnu knjigu osim uknjižbe pa je vidljivo da predlagatelj odredbe ovog sadržaja nije sveobuhvatno razmotrio predmetnu materiju. Lea Kalda, odvjetnica Prihvaćen Prihvaćen.
17 maja čuljak PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 9. Vezano uz predloženu izmjenu iz stavka 3-da je javni bilježnik obvezan podnijeti prijedlog za uknjižbu u zemljišnu knjigu-postavlja se pitanje ponovnog "pretrpavanja" zemljišne knjige prijedlozima koji nisu podobni za upis, kao što je bio slučaj sa rješenjima u ostavinskim postupcima koji su podnošeni samo po stanju zemljišne knjige ali bez provjere katastra, što je uvelike dovelo do zlouporabe jer se stanje zemljišne knjige mijenjalo sa navedenim ostavinskim rješenjima, iako je de facto vlasnik bio netko drugi te rezultiralo dugotrajnim parničnim postupcima. Za podnošenje prijedloga u zemljišnoj knjizi potrebna je razina znanja kao i pripreme koja uzurpira ponekad ako ne i često, puno vremena. Zbog navedenog, mišljenja sam da bilježnik može podnositi ali nikako biti u obvezi podnošenja prijedloga. Odvjetnica Maja Čuljak Prihvaćen Prihvaćen.
18 Željka Karlović PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 9. U skladu s predloženim izmjenama položaj odvjetnika u zemljišnoknjižnim postupcima bit će uvelike ograničen, odnosno zapravo onemogućen u podnošenju prijedloga za uknjižbu stvarnih prava u zemljišne knjige. Stavkom 3. predmetnog članka nameće se nova obveza javnim bilježnicima, u smislu da je javni bilježnik koji sastavlja javnobilježnički akt, solemnizira ispravu ili ovjeri potpis na ispravi koja je temelj za uknjižbu prava vlasništva i ostalih stvarnih prava, obvezan podnijeti prijedlog za upis u zemljišnu knjigu. Stavkom 7. predmetnog članka propisano je da javni bilježnik putem kojeg stranka podnosi prijedlog ne može odbiti podnošenje prijedloga za upis. Iz citirane odredbe proizlazi da je javni bilježnik obvezan podnijeti prijedlog za upis čak i u slučaju da je samo ovjerio potpis na ispravi koja je temelj za uknjižbu, iako prilikom ovjere ne ulazi u sadržaj iste. S obzirom na to da će zemljišnoknjižni sud dopustiti uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom, odvjetnici više de facto neće podnositi prijedloge za uknjižbu. Predložene izmjene isključuju odvjetnike u zastupanju stranaka prilikom postupka upisa njihovih prava u zemljišnim knjigama te su sukladno tome u suprotnosti s ustavnim odredbama, konkretno člankom 27. Ustava Republike Hrvatske (Odvjetništvo kao samostalna i neovisna služba osigurava svakome pravnu pomoć, u skladu sa zakonom.) Odvjetnica Željka Karlović Prihvaćen Prihvaćen.
19 Branko Kleković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 9. Što s ispravama koje u trenutku potpisivanja nisu pogodne za uknjižbu odnosno nisu stečeni uvjeti za njihovo provođenje u zemljišnim knjigama? Prihvaćen Prihvaćen.
20 Josip Draganić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 10. čl. 10a. (na čl. 115. st. 4.) Čl. 115. st. 4. mijenja se i glasi: "(4) Ako redovitom postupku prethode plombe ranijeg reda prvenstva, zemljišnoknjižni sud dužan je o urednom zemljišnoknjižnom podnesku donijeti rješenje u roku od 15 radnih dana od dana kada više ne postoje prepreke u vidu plombi ranijeg prvenstvenog reda za donošenje rješenja." Mislim da je ovakva odredba puno šira i bolje izražava samu namjeru roka od kada se mora donijeti rješenje, obzirom da je dosadašnja "brisanja zadnje plombe koja prethodi" ne mora značiti da i dalje nema plombi koje prethode i toj "zadnjoj brisanoj". Generalnija odredba "stjecaje uvjeta" ili "ne postojanje prepreka za donošenje rješenja" puno je praktičnija, jer orijentirati se sa pokretanjem roka od zadnje brisane plombe koja prethodi, ne mora nužno značiti da ne postoje i dalje prepreke za donošenje rješenja. Nije prihvaćen Prije svega ističemo da se navedena materija ne mijenja. Nadalje, odredba članka 115. stavak 4. je jasna te se u praksi nisu pojavili problemi. Osim navedenoga, odredba jasno navodi da se moraju riješiti sve plombe koje prethode prijedlogu.
21 Josip Draganić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 11. novi čl. 11a. (na čl. 138.) U čl. 138. dodaje se novi stavak (6) koji glasi: "(6) Kada zemljišnoknjižni sud već ima saznanje da je osoba kojoj je potrebno dostaviti pismeno umrla, a u roku od 60 dana od dana saznanja nije primila obavijest o nasljednicima, pismeno će se odmah objaviti na oglasnoj ploči suda." Vrlo je česta situacija da od samog zaprimanja prijedloga zbog nekad dugačkih rokova rješavanja ili od samog sklapanja isprave osoba umre, a sud obzirom da ima mogućnosti uvida u matice RH i JRO MUP RH, nepotrebno je prema st. 4. prvo slati pismeno da bi se ono vratilo sa naznakom da je primatelj umro i nepotrebno opterećivati i plaćati poštansku uslugu, već će se pismeno odmah (ukoliko nema saznanja o nasljednicima) objaviti na oglasnoj ploči suda. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
22 Josip Draganić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 11. „(2) Rješenje zemljišnoknjižnog suda kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za uknjižbu dostavlja se predlagatelju, te se obavještavaju osobe u čiju korist je bio predložen upis, kao i osobama na čijim pravima je uknjižba predložena.“ Totalno nepotrebna odredba opravdana obrazloženjem da će se povećat broj predlagatelja i da se mora „dostaviti stranci u čiju je korist uknjižba predložena“ jer ona „ima interes da se upis ostvari.“ Ne vidim razloga zašto bi recimo prodavatelju (kad stjecatelj kao predlagatelj bude odbijen) dostavljalo rješenje i davalo pravo na redovni pravni lijek i time omogućilo i potencijalno ostavljalo prostora za kompliciranje postupka za stjecatelja. Do sada ako je predlagatelj odbijen, jedini je bio ovlašten izjaviti pravni lijek, ili izjaviti da se odriče istog kako bi što prije izbrisao zabilježbu odbijenog prijedloga, ispravio nedostatke i imao „čist“ izvadak, ovim se preširokom krugu ljudi daje mogućnost izjavljivanja pravnog lijeka i odugovlačenje postupka (čekanje isteka roka radi brisanja zabilježbe odbijenog prijedloga), a što nikako nije u cilju brzine i efikasnosti samog postupka. Primjer situacije kod nekretnine iz povrata sa 30-ak upisanih osoba sa prebivalištima u Argentini ili Kanadi, gdje je stjecatelj odbijen i potrebno je ispraviti određene nedostatke, koje može u kratkom roku rješiti i imat izvadak i vlasništvo kojim želi dalje raspolagati, a koči ga zabilježba odbijenog prijedloga (naročito u situacijama odobravanja kredita kod poslovnih banaka) i time nastaje "blokada" nekretnine i nemogućnost za raspolaganjem, što opet napominjem, nikako nije u cilju ubrzanja i efikasnosti samog postupka i sređene zemljišne knjige. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
23 HP-Hrvatska pošta d.d. PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 11. U svrhu daljnjeg razvoja digitalizacije u zemljišnoknjižnim postupcima predlaže se u predmetni Zakon uvesti pojam "digitalne dostavnice“ i to na način da se u dosadašnji stavak 4. koji postaje stavak 5. članka 137. doda sljedeća rečenica: "Dostavnica može biti u digitalnom obliku ukoliko sadrži sve potrebne podatke na temelju kojih se može utvrditi dostava pismena." Nije prihvaćen Zakon o zemljišnim knjigama ne uređuje oblik dostavnice niti povratnice već se na oblik navedenih isprava primjenjuju odredbe izvanparničnog, odnosno podredno parničnog postupka. Nadalje, na postupanje u zemljišnoknjižnom postupku primjenjuju se odredbe Sudskog poslovnika. Slijedom navedenog, kao i da je Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku propisana elektronička dostavnica, smatramo da navedeno nije potrebno propisivati i Zakonom o zemljišnim knjigama.
24 Josip Draganić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 12. čl. 12a. (na čl. 154. st. 3.) U čl. 154. st. 3. iza riječi „povodom prigovora i žalbe“ dodaje riječ: „ izbrisana“. U prijedlogu Zakona u zemljišnim knjigama (NN 63/19), izostavljena je riječ „izbrisana“ kada je riječ o založnom pravu u sporednom ulošku, pa samo da se to ispravi (dopuni). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
25 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 14. S obzirom da se propisuje postupak obnove zemljišnoknjižnog uloška, predlažemo da se promijeni tekst koji sada glasi : „ i ako je zemljišna knjiga ili njezin dio“ u : „ i ako je taj dio zemljišne knjige “ . Predlažemo propisati da se taj postupak može voditi po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke koja ima pravni interes. Nije prihvaćen Odredba je dovoljno jasna.
26 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 16. Ne postoji obrazloženje uz brisanje stavka 4. , što bi bilo nužno, jer se može smatrati da se brisanjem istoga stavka umanjuje pravo stranaka na informaciju o sastavljanju uloška te pravo na pristupanje sudu radi ispravka podataka unesenih u sastavljeni uložak. Prihvaćen Prihvaća se.
27 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 17. Predlaže se da se poslovi osnivanja i obnove zemljišne knjige povjere u isključivu nadležnost javnih bilježnika kao povjerenika suda. Činjenica je da sudovi ne raspolažu dovoljnim brojem ovlaštenih referenata educiranih za obavljanje poslove osnivanja i obnove kao niti dovoljnim brojem sudskih savjetnika specijaliziranih za zemljišnoknjižno pravo. U sudovima sa malim ili nedovoljnim brojem zaposlenih upućivanje na rad u postupcima osnivana ili obnove jednog ili dva ovlaštena referenta uzrokuje povećanje broja neriješenih predmeta u redovitim zemljišnoknjižnim postupcima. Smatramo i uvjereni smo da bi javni bilježnici znatno doprinijeli ujednačavanju različite prakse koja sada nedvojbeno postoji te tako i ubrzali postupke osnivanja i obnove zemljišne knjige. Ukoliko povjeravanje poslova javnim bilježnicima bude samo mogućnost, neće se ostvariti potencijal koji javni bilježnici mogu osigurati za obavljanje ovih poslova. Najbolji primjer tome je povijest uvođenja javnih bilježnika prilikom davanja nadležnosti u ostavinskim postupcima. Tek kad je nastupila obveza suda da ustupi ostavinske predmete javnim bilježnicima pokazalo se da je te postupke moguće provesti u kratkom roku. Nadalje smatramo da je nužno propisati da se plaćanje naknade javnim bilježnicima za sastavljene i sudu dostavljene nacrte uložaka plaća javnom bilježniku na mjesečnoj osnovi, imajući u vidu da je potrebno pokrivati kontinuirano materijalne troškove i plaće za rad na osnovni odnosno ispravljanju uložaka. Nije prihvaćen Javni bilježnici kao povjerenici sudova u postupcima osnivanja i obnove zemljišne knjige predviđaju se samo na onim područjima u kojima sudovi ne raspolažu dovoljnim brojem službenika za provođenje navedenih postupaka. Daljnjom digitalizacijom postupanja predviđa se veći broj službenika koji će se moći rasporediti na poslove osnivanja i obnove. Također, određeni sudovi, trenutno raspolažu s dovoljnim brojem službenik za provođenje ovim postupaka.
28 Josip Draganić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 22. Obzirom da javni bilježnik mora održavat stanje zk.uloška do otvaranja zemljišne knjige, a da je sudu koji radi obnovu/osnivanje lako održavat stanje kad sam provodi postupak, bilo bi dobro da sud na neki način obavještava javnog bilježnika o promjeni koja se dogodi u zk.ulošku (obzirom da javni bilježnik obavještava sud o raspravljenim ulošcima, te sud zna koji bilježnik radi obnovu u kojem ulošku), u protivnom javni bilježnik bi trebao svakodnevno do otvaranja zemljišne knjige provjeravat svaki raspravljeni uložak. U suprotnom, vrlo lako je moguće je da svaka plomba (ako ne bude provedena ili se ne može provesti) koja se prenese postat će prijava u postupku za ispravak (u najboljem slučaju) odnosno prijava u zk.ispravnom postupku (nagomilavanje zk.ispravnih postupaka). Primljeno na znanje Obavještavanje će se provoditi automatski kroz sustav u kojem će se postupak provoditi.
29 HRVATSKA JAVNOBILJEŽNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMA, Članak 25. Predlaže se izmjena teksta i to na način: U članku 209. stavak 8. brišu se riječi „ sudac ili sudski savjetnik pod nadzorom suca.“ te dodaju riječi „ javni bilježnik kao povjerenik suda.“. U člancima 211., 215., 216. riječ „ sud“ zamjenjuje se riječima : „ javni bilježnik kao povjerenik suda". Obrazloženje : Predlažemo prijenos nadležnost u pojedinačnom ispravnom postupku sa sudaca i sudskih savjetnika koji rade pod nadzorom suca na javne bilježnike kao povjerenike suda. Ponukani smo činjenicom da postoji veliki broj te vrste zemljišnoknjižnih postupaka koji su već godinama u radu pred zemljišnoknjižnim sudovima, naročito na području Zagreba, Splita i svim drugim atraktivnim lokacijama i stranke nam se svakodnevno obraćaju sa željom da se postupak provede, a mi ih upućujemo u prezaposlene sudove. Zastoj u rješavanju negativno utječe na promet nekretnina i na pravnu sigurnost. Uz to, ti predmeti kao prethodne plombe često su uzrok nerješavanju ostalih podnesenih prijedloga u određenom zemljišnoknjižnom ulošku, što utječe na povećanje broja ostalih neriješenih predmeta. Postoje ulošci bremeniti plombama pojedinačnih ispravnih postupaka koji stoje neriješeni i dulje od desetljeća. Pojedinačni ispravni postupci teret su sudovima. Predloženim Izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama javni bilježnici kao povjerenici suda dobivaju u nadležnost postupke sastavljanja uložaka prilikom osnivanja i obnove zemljišnih knjiga . Gotovo svaki sastav uloška na područjima gdje je stanje zemljišnih knjiga zapušteno je pojedinačni ispravni postupak „u malom“. Ukoliko je zakonodavac odlučio povjeriti poslove sastava ZK uloška javnim bilježnicima kao povjerenicima suda, ne postoje prepreke da se i pojedinačni ispravni postupak ne povjeri u rad javnim bilježnicima, pogotovo uz sad već jasnu praksu drugostupanjskih sudova koji su zauzeli stajalište da stjecanje prava vlasništva dosjelošću , kao jedan od načina stjecanja prava vlasništva, nije dopušteno utvrđivati u pojedinačnom ispravnom postupku. Dakle, predmet postupka može biti samo stjecanje temeljem isprava koje iz nekog razloga nisu bile podobne za provedbu ili pak nedostatak pojedinih isprava. S obzirom da su predmet odlučivanja u pojedinačnom ispravnom postupku samo nesporne činjenice ne postoji razlog zbog kojeg taj postupak ne provodili javni bilježnici kao povjerenici suda, na način kako postupaju u ostavinskim predmetima . Uključivanje javnih bilježnika u pojedinačni ispravni postupak rasteretilo bi sudove kojima kronično nedostaju suci i sudski savjetnici specijalizirani za zemljišnoknjižno pravo, a znatno bi se ubrzalo uređivanje stanja na pojedinačnim česticama . Nije prihvaćen Pojedinačni ispravni postupak, premda izvanparnični postupak, postupak je u kojem se u jednom postupku rješavaju sve zaprimljene prijave i prigovori u postupku, također protiv rješenja u pojedinačnom ispravnom postupku nije moguće podnijeti redoviti pravni lijek već samo tužbu za ispravak.
30 Josip Draganić PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 31. dodaje se stavak 3. koji glasi: „(3) Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će odluku iz čl. 184. st. 4. u roku 60 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona.“ Od stupanja na snagu ZZK (63/19) nije donesena odluka iz čl. 184. st. 5., (sada prijedlogom čl. 184 .st.4.), obzirom da je određeno „pripada odgovarajuća naknada“, to službenici koji rade na poslovima određenim čl. 184. već imaju određenu tražbinu prema Ministarstvu (odnosno nadležnom Sudu) samim stupanjem na snagu ZZK (63/19), samo je pitanje kolika je, a to će se odrediti Odlukom, te se ovim stavkom određuje rok za donošenje navedene Odluke. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.