Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
---|---|---|---|---|---|
1 | Marina Đokić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOODVJETNIČKOM VIJEĆU, Članak 4. | Molim da razmotrite mogućnost da zamjenike zainteresirane za trajne premještaje, a koji su stupili na dužnost prije stupanja na snagu izmjena i dopuna Zakona o državnoodvjetničkom vijeću (dalje u tekstu- Zakon), izuzmete od odredbe čl. 49. st 3. Zakona, obzirom da su u trenutku donošenja odluke o javljaju na natječaj, te imenovanja na snazi bile druge zakonske odredbe. Vezano za istu odredbu o trajnim premještajima, molim da razmotrite smanjivanje roka obnašanja državnoodvjetničke dužnosti sa tri na vrijeme od najmanje dvije godine. Naime, molim da uzmete u obzir da od javljanja na sam poziv za trajni premještaj do donošenja odluke za isti treba proći nekoliko mjeseci te da će svakako svaki zamjenik biti u imenovanom državnom odvjetništvu najmanje 2 i pol godine. Isto tako, za zamjenike koji su imenovani u gradu u kojem ne prebivaju, a u koji je zbog udaljenosti nemoguće svakodnevno putovati na posao, te su primorani iznajmiti stan u mjestu rada uz prijavu boravišta, otežava to što se boravište se u drugom gradu/mjestu može prijaviti samo na rok od dvije godine, kasnije je obavezna prijava prebivališta. | Nije prihvaćen | Navedena zakonska odredba ima jednak učinak nakon svog stupanja na snagu prema svim adresatima. Ne nalazi se poseban razlog zbog kojeg bi u navedenom smislu bilo potrebno propisivati izuzetak od njezine primjene. Institut premještaja koristi se prvenstveno s obzirom na potrebe samog sustava te individualne potrebe zamjenika državnih odvjetnika mogu biti uzete u obzir samo ako su podudarne s potrebama popunjenosti i osiguranja kontinuiteta rada državnih odvjetništava. Prema važećem uređenju postupaka imenovanja pojavljuju se određene poteškoće uslijed kojih je ocjenjivanje obnašanja dužnosti zbog prekratkog razdoblja obnašanja dužnosti ili otežano ili sasvim onemogućeno, zbog čega je znatno produženo trajanje postupaka imenovanja. |
2 | Elizabeta Ivičević Karas | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOODVJETNIČKOM VIJEĆU, Članak 5. | Zajednički komentar Marissabell Škorić i Elizabete Ivičević Karas: Kriteriji za imenovanje zamjenika općinskih državnih odvjetnika trebali bi obuhvatiti što više relevantnih pokazatelja stručnosti i sposobnosti kandidata. Uzimanje u obzir više različitih kriterija za napredovanje omogućit će da uistinu najbolji kandidati postanu pravosudni dužnosnici, a ujedno će potencijalne kandidate motivirati da se kontinuirano trude ostvarivati što bolje profesionalne rezultate i da se profesionalno usavršavaju. U tom pravcu predlažemo da se kao kriteriji relevantni za imenovanje zamjenika općinskih državnih odvjetnika, pored onih navedenih u čl. 56. st. 2., u obzir uzmu i sljedeći kriteriji: ostvaren uspjeh na pravnom studiju, bodovi ostvareni na pravosudnom ispitu, završeni programi stručnog usavršavanja i osposobljavanja te broj godina radnog staža u pravosuđu. Tijekom rada u pravosuđu kandidat je zasigurno stekao određena znanja i vještine koje doprinose uspješnom obavljaju državnoodvjetničke dužnosti koje bi trebalo vrednovati prilikom izbora zamjenika općinskih državnih odvjetnika. Prethodno navedeni kriteriji ne bi trebali biti predmet ocjene na razgovoru, budući da se mogu objektivno unaprijed bodovati. Ukoliko ocjena rada u svojstvu zamjenika ostane kriterij za izbor zamjenika općinskih državnih odvjetnika, Vijeće mora imati mogućnost preispitivanja takve ocjene (v. komentar uz čl. 57.). U odnosu na predložene različite kriterije za kandidate koji dolaze iz sustava pravosuđa i izvan tog sustava, smatramo da to nije dobro rješenje te da bi kriteriji trebali biti isti za sve, a da se iskustvo rada u pravosuđu kompenzira kroz dodatne bodove (radni staž). | Nije prihvaćen | Uspjeh na studiju i uspjeh na pravosudnom ispitu već se vrednuju u ranijim postupcima izbora i prijma vježbenika i savjetnika u pravosudnim tijelima pa se nesvrhovitim smatra iste okolnosti ponovno vrednovati i u postupcima imenovanja zamjenika državnih odvjetnika. Predloženi kriterij stručnog usavršavanja bit će mjerodavan i vrednovat će se kroz uspjeh na završnoj ocjeni u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike, a duljina radnog staža u pravosuđu može se vrednovati kroz ocjenjivanje rada savjetnika, u kojem će smislu moći biti dio metodologije ocjenjivanja rada savjetnika. Nejasno je iz kojeg bi razloga Vijeće imalo mogućnost preispitivanja ocjene kriterija čije je vrednovanje prepušteno drugim subjektima, dok uvažavajući mogućnost da na pravosudnu dužnost budu imenovane i osobe koje rade unutar pravosudnog sustava te osobe izvan njega nije moguće postići istovjetnost kriterija i postupaka imenovanja za sve kandidate. |
3 | Marija Lovrić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOODVJETNIČKOM VIJEĆU, Članak 5. | Imajući u vidu da je cilj navedene odredbe da kandidatima koji su u trenutku prijave savjetnici u pravosudnim tijelima mjerodavni kriteriji budu ocjena njihovog rada i ocjena dobivena na Završnom ispitu Državne škole za pravosudne dužnosnike (neovisno o tome jesu li pohađali školu ili pristupili Završnom ispitu u smislu čl. 28. Zakona o Pravosudnoj akademiji, "Narodne novine" 52/19.), dok bi za ostale kandidate (koji u trenutku prijave nisu savjetnici u pravosudnim tijelima) mjerodavni kriterij imenovanja bio ostvareni broj bodova na završnom ispitu u Državnoj školi predlažem promjenu izričaja u čl. 56. st. 2. da se otklone eventualna kasnije različita tumačenja na način da navedena odredba glasi: "U odnosu na kandidate iz stavka 1. ovoga članka koji su primljeni u državnu službu na neodređeno vrijeme i raspoređeni na radno mjesto savjetnika u pravosudnim tijelima izbor mora biti utemeljen na ocjeni rada u svojstvu savjetnika, završnoj ocjeni koju su ostvarili u Državnoj školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s Vijećem, a u odnosu na kandidate koji u trenutku prijave nisu primljeni u državnu službu na neodređeno vrijeme i raspoređeni na radno mjesto savjetnika u pravosudnim tijelima izbor mora biti utemeljen na broju bodova ostvarenim na završnom ispitu u Državnoj školi i ostvarenim bodovima na razgovoru s Vijećem." | Nije prihvaćen | Predložena zakonska odredba ima buduće djelovanje, a vrijeme stupanja na snagu ovoga Zakona usklađeno je sa stupanjem na snagu predloženog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Pravosudnoj akademiji, prema čijim rješenjima savjetnici u pravosudnim tijelima imaju na raspolaganju samo pohađanje stručnog usavršavanja u Državnoj školi za pravosudne dužnosnike kao način njezinog završetka. |
4 | Marissabell Škorić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOODVJETNIČKOM VIJEĆU, Članak 6. | Zajednički komentar Elizabete Ivičević Karas i Marissabell Škorić: Predloženo povećanje broja bodova koje se može ostvariti na razgovoru pred Vijećem s 15 na 20, kao i prijedlog da se zamjenik imenuje između najviše 15 (a ne kao do sada 10) kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova s time da razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 15 (a ne kao do sada 10) bodova, ne smatramo odgovarajućim rješenjem. Naime, u razgovoru s kandidatima članovi DOV-a ocjenjuju i boduju osjećaj kandidata za pravdu, sposobnost primjerenog i odgovornog obnašanja dužnosti te njihovu motiviranost za obnašanje dužnosti, a za to je petnaest bodova sasvim dovoljno. Objektivno vrednovanje svih profesionalnih ostvarenja kandidata najbolje je jamstvo nepristranosti i transparentnosti u postupku imenovanja zamjenika. Samim time ne bi trebalo veći značaj davati desetminutnom razgovoru s kandidatima i ocjeni tog razgovora od strane članova Vijeća koja je neminovno uvjetovana osobnim dojmom te je po prirodi stvari subjektivna. Vijeće treba nadzirati vrednovanje različitih aspekata stručnosti i sposobnosti kandidata te imati mogućnost preispitivati uočene nepravilnosti u vrednovanju njegovog prethodnog rada. Povećanjem broja bodova s 15 na 20 te s time povezanim prijedlogom da se zamjenik imenuje između najviše 15 kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, pri čemu razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 15 bodova, ne proširuje se ovlast diskrecijskog odlučivanja Vijeća o najboljim kandidatima, kako se navodi u obrazloženju zakonskog prijedloga, nego se proširuju diskrecijske ovlasti DOV-a na način da može izabrati kandidata koji je znatno slabiji od najboljeg kandidata. | Nije prihvaćen | Broj bodova koji se može dodijeliti na razgovoru pred Vijećem povećava se kako bi se uvažila Zakonom o državnom odvjetništvu utvrđena uloga Vijeća koje osigurava samostalnost i neovisnost državnog odvjetništva u Republici Hrvatskoj. Kvantifikacija drugih objektivnijih mjerila već je dovoljno izražena u ukupnom mogućem broju bodova. |
5 | Elizabeta Ivičević Karas | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOODVJETNIČKOM VIJEĆU, Članak 7. | Zajednički komentar Marissabell Škorić i Elizabete Ivičević Karas: Kod imenovanja zamjenika županijskih državnih odvjetnika (kao i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika RH) uočeni su ozbiljni nedostaci zbog neujednačene prakse u pogledu tumačenja, procjene i obrazloženja kriterija na temelju kojih se dodjeljuju bodovi po pojedinom mjerilu iz Upute za ocjenjivanje dužnosnika u državnom odvjetništvu što dovodi do nejednakog položaja kandidata u postupku izbora. Takve ocjene koje u svom obrazloženju ne sadrže relevantne i dostatne razloge za dodijeljeni broj bodova po pojedinom kriteriju upućuju na arbitrarnost i samovolju u odlučivanju. Rad na složenim/naročito složenim/najsloženijim predmetima ima znatan utjecaj na ukupnu ocjenu obnašanja dužnosti i bitno utječe na mogućnost napredovanja, stoga bi kriteriji na kojima se temelji procjena nekog predmeta kao složenog, naročito složenog, najsloženijeg u određenom područja trebali biti određeni ili barem odredivi te kandidati moraju s njima unaprijed biti upoznati. Takvi kriteriji nisu uspostavljeni unutar sustava državnog odvjetništva iako je od donošenja Upute prošlo više od deset godina, kao što nije uspostavljen učinkovit mehanizam koji bi otklanjao očite nepravilnosti prilikom ocjenjivanja. U desetminutnom razgovoru s kandidatima članovi DOV-a ocjenjuju i boduju osjećaj kandidata za pravdu, sposobnost primjerenog i odgovornog obnašanja dužnosti te njihovu motiviranost za obnašanje dužnosti, a za to je petnaest bodova sasvim dovoljno. Samim time ne bi trebalo veći značaj davati desetminutnom razgovoru s kandidatima i ocjeni tog razgovora od strane članova Vijeća koja je neminovno uvjetovana osobnim dojmom te je po prirodi stvari subjektivna. Presudan značaj trebalo bi imati objektivno vrednovanje profesionalnih ostvarenja kandidata tijekom višegodišnjeg rada prikazano kroz danu ocjenu, naravno pod pretpostavkom da se ono provodi sukladno Zakonu o državnom odvjetništvu i Uputi za ocjenjivanje dužnosnika u državnom odvjetništvu. Ocjena utemeljena i obrazložena u skladu s navedenim propisima trebala bi biti najbolje jamstvo nepristranosti i transparentnosti u postupku napredovanja zamjenika. Povećanjem broja bodova s 15 na 20, i s time povezan prijedlog da se zamjenik imenuje između najviše 15 (a ne kao do sada 10) kandidata koji su ostvarili najveći broj bodova, pri čemu razlika između izabranog kandidata i kandidata s najvećim brojem bodova ne smije biti veća od 15 (a ne kao do sada 10) bodova, ne proširuje se ovlast diskrecijskog odlučivanja Vijeća o najboljim kandidatima, kao što se navodi u obrazloženju zakonskog prijedloga, nego se proširuju diskrecijske ovlasti DOV-a na način da može izabrati kandidata koji je znatno slabiji od najboljeg kandidata. Temeljni problemi uočeni u praksi imenovanja zamjenika županijskih državnih odvjetnika (kao i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika RH), a to su neobrazložene ocjene kandidata te nepostojanje jasnih kriterija ocjenjivanja, neće biti riješeni povećanjem broja bodova na razgovoru s 15 na 20. Time će se samo dodatno osnažiti diskrecijsko ocjenjivanje kandidata. Kriteriji za napredovanje, odnosno imenovanje trebali bi biti što je moguće više objektivni, jasni i transparentni jer se jedino u tom slučaju svakom pravosudnom dužnosniku može osigurati pravo zajamčeno čl. 54. st. 2. Ustava RH da se pod jednakim uvjetima natječe za svako radno mjesto ili dužnost. | Nije prihvaćen | Problematika ocjenjivanja državnoodvjetničkih dužnosnika (nepostojanje jasnih kriterija, neujednačena praksa, nedostatna obrazloženja i dr.) nije problematika ovih izmjena. Upravo kako bi se osigurala veća objektivnost u provedbi postupaka imenovanja zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u ovaj se postupak u odnosu na kandidate koji ne obnašaju pravosudnu dužnost uvodi element pisane provjere znanja. Razgovor s članovima Vijeća jednako se vrednuje kao i u drugim postupcima imenovanja zamjenika državnih odvjetnika. |
6 | Marissabell Škorić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOODVJETNIČKOM VIJEĆU, Članak 8. | Zajednički komentar Elizabete Ivičević Karas i Marissabell Škorić: V. komentar uz članak 57. | Nije prihvaćen | Broj bodova koji se može dodijeliti na razgovoru pred Vijećem povećava se kako bi se uvažila Zakonom o državnom odvjetništvu utvrđena uloga Vijeća koje osigurava samostalnost i neovisnost državnog odvjetništva u Republici Hrvatskoj. Kvantifikacija drugih objektivnijih mjerila već je dovoljno izražena u ukupnom mogućem broju bodova. |
7 | Elizabeta Ivičević Karas | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOODVJETNIČKOM VIJEĆU, Članak 9. | Zajednički komentar Marissabell Škorić i Elizabete Ivičević Karas: Između ostalog Vijeće donosi pravila o sadržaju i načinu provedbe psihološkog testiranja te o načinu ocjenjivanja razgovora. Budući da bi i sadržaj i način provedbe psihološkog testiranja svakako morali biti određeni prvenstveno pravilima psihološke struke, krajnje je dvojbeno to dati u zadatak članovima Vijeća, koji su u najvećem broju (a nerijetko i svi) pravnici. Jednako tako, upitno je po kojim je kriterijima uopće moguće ocjenjivati osjećaj za pravdu pojedinih kandidata, budući da sama riječ „osjećaj“ podrazumijeva izrazitu subjektivnost, a i „pravda“ je složen pojam koji nerijetko počiva na moralnim vrijednostima pojedinca. | Nije prihvaćen | Navedena ovlast Vijeća nije nova te već postoji sukladno članku 56. stavku 12. Zakona o Državnoodvjetničkom vijeću. Ovim se prijedlogom, isključivo iz nomotehničkih razloga, sve ovlasti za donošenje podzakonskih akata propisuju na jednom mjestu. Vijeće provodi postupak imenovanja zamjenika općinskih državnih odvjetnika pa je nejasno kome drugome bi ova ovlast trebala pripadati. Uvažavajući ulogu i zadaće Vijeća nužno je omogućiti Vijeću da o jednom kriteriju imenovanja samostalno donosi svoje odluke, a kvantifikacija drugih objektivnijih mjerila već je dovoljno izražena u ukupnom mogućem broju bodova. |
8 | Marissabell Škorić | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOODVJETNIČKOM VIJEĆU, Članak 19. | Čl. 86. Zajednički komentar Elizabete Ivičević Karas i Marissabell Škorić: Odredbe čl. 86. st. 1. toč. 2. i 3. su suvišne, a toč. 4. koja postaje toč. 2. trebalo bi preformulirati na način da glasi: novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu kroz najdulje 12 mjeseci. Također, smatramo da ne bi trebala postojati mogućnost izricanja uvjetne osude kada je u konkretnom slučaju stvarna težina počinjenog stegovnog djela takva da zahtjeva izricanje najteže stegovne kazne, razrješenje od dužnosti. | Nije prihvaćen | Rasponi novčanih kazni u stegovnim postupcima protiv zamjenika državnih odvjetnika predlažu se propisati prema rješenjima Zakona o Državnom sudbenom vijeću sukladno prijedlogu samog Državnoodvjetničkog vijeća. Institut uvjetne osude postoji u kaznenom pravu te se ne vidi poseban razlog zbog kojeg ne bi trebao biti sadržan unutar stegovnog postupka protiv zamjenika državnih odvjetnika, pri čemu se Vijeću ovlast za primjenu uvjetne osude razrješenja od dužnosti daje ako ocijeni da se i bez izvršenja te stegovne kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, tj. da će zamjenik državnog odvjetnika u daljnjem obnašanju državnoodvjetničke dužnosti prestati s ponašanjem zbog kojeg mu je izrečena stegovna kazna razrješenja od dužnosti. |
9 | Elizabeta Ivičević Karas | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O DRŽAVNOODVJETNIČKOM VIJEĆU, Članak 20. | Zajednički komentar Marissabell Škorić i Elizabete Ivičević Karas: Predložena odredba prema kojoj posebno tročlano vijeće može provesti stegovni postupak, utvrditi činjenice i donijeti odluku o stegovnoj odgovornosti zamjenika, dvojbena je s obzirom na čl. 121.a st. 3. Ustava RH, koji određuje da Državnoodvjetničko vijeće odlučuje, između ostalog, o stegovnoj odgovornosti zamjenika državnih odvjetnika i o njihovom razrješenju (koje može biti i jedna od stegovnih mjera). Naime, čl. 121.a st. 6. Ustava propisuje sastav Državnoodvjetničkog vijeća, koji osim sedam zamjenika državnih odvjetnika, uključuje i dva sveučilišna profesora pravnih znanosti i dva saborska zastupnika, od kojih jedan mora biti iz oporbenih redova. Ovakav sastav Državnooodvjetničkog vijeća treba doprinijeti, između ostalog, samostalnost i neovisnosti tog pravosudnog tijela. Odlučivanjem u tročlanim vijećima, iz kojih su, k tome, prema predloženom tekstu unaprijed isključeni ili sveučilišni profesori prava ili saborski zastupnici, a mogu biti isključeni i jedni i drugi, zaobilazila bi se navedena odredba čl. 121.a st. 6. Ustava RH. | Prihvaćen | Primjedba se prihvaća. |