Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Boris Jokić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ) je na sastanku svih znanstvenika i suradnika održanom 31. svibnja 2021. godine usuglasio sljedeća stajališta vezana uz Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (Prijedlog zakona). U svojim prijedlozima i osvrtima ograničili smo se na pitanja znanstvene djelatnosti te javnih znanstvenih instituta. IDIZ podržava nacrt Prijedloga zakona uz ispravke određenih nedostataka i dodatno zakonsko specificiranje određenih predloženih rješenja posebice u dijelu Prijedloga zakona koji se tiče novog oblika financiranja ustanova u znanosti i visokom obrazovanju. U Prijedlogu zakona nalaze se brojna kvalitetna zakonska rješenja čija implementacija može pridonijeti poboljšanju sustava znanosti u Republici Hrvatskoj. To se prije svega odnosi na olakšavanje postupka napredovanja na radna mjesta te usmjerenje k jačanju odgovornosti ustanova za upravljanje u višegodišnjem razdoblju. Predlažemo predlagateljima Prijedloga zakona da promijene/dopune sljedeće dijelove Prijedloga zakona: - Čl. 31. st.1. - u određenju predlažemo da se uz znanstvene i stručne navedu i razvojni projekti. - Čl. 31. st. 2. - nedovoljno obuhvatno određuje djelatnost javnih znanstvenih instituta. To se posebice odnosi na društvenu ulogu koju instituti imaju i mogu imati u budućnosti. Predlažemo da se u ovom dijelu primjene prijedlog rješenja iz čl. 83. Prijedloga zakona. - Čl. 33. st. 3. predlažemo značajnu doradu na način da se o Dio (2) '(Upravno vijeće znanstvenog instituta) donosi misiju i strategiju razvoja znanstvenog instituta') promijeni i to tako da Upravno vijeće donosi Godišnji plan izvršenja strategije razvoja znanstvenog instituta. Posebice snažno zagovaramo uklanjanje ovlasti Upravnom vijeću za donošenje misije instituta. Taj element nužno treba ostati u ovlastima Znanstvenog vijeća. Također ovakvo rješenje u izrazitoj je koliziji s odlomcima preambule kojom se nagoviješta povećanje odgovornosti i samostalnosti znanstvenih ustanova. Hrvatska je jedna od potpisnica Bonske deklaracije koja naglašava: 'We will continue to strengthen academic freedom and institutional autonomy coupled with long-term as well as reliable and stable institutional financing as necessary prerequisites for freedom of scientific research, including modern and accessible research infrastructures and institutions, adequate research careers, in particular for early-stage researchers, and incentives for open collaborations.' Predloženo rješenje protivno je ovakvom određenju. o Dio (9) 'Predlaže osnivaču promjenu djelatnosti i statusne promjene znanstvenog instituta' detaljnije objasni ili izbaci. Posebice se to odnosi na dio u kojem se spominju 'statusne promjene'. - Čl. 34. st. 3. predlažemo značajnu doradu na način da se: o Dio (1) formulira kao u trenutno važećem Zakonu i to na način da Znanstveno vijeće donosi znanstvenu politiku. Takvo rješenje nije hrvatski specifikum. Brojni znanstveni instituti u EU (Max Planck, Češka akademija znanosti…) upravo kroz Znanstvena vijeća donošenjem znanstvenih politika upravljaju vlastitim razvojem i pridonose široj dobrobiti zajednice. o (6) - predlažemo da se riječ 'predlaže' zamijeni s 'donosi'. - Čl. 35. st. 2. - predlažemo dodavanje stavke 'izrađuje Godišnji plan izvršenja strategije razvoja znanstvenog instituta' - Čl. 36. st. 7. – predlažemo dodavanje 'viših znanstvenih suradnika' kao mogućih vršitelja dužnosti ravnatelja. - Čl. 39. st. 6. –Formulacija 'natprosječno uspješan student' nije dovoljno jasna. - Čl. 48. st. 1. – Predlažemo da se formulacija 'za vrijeme trajanja rodiljskog dopusta' promijeni u 'za vrijeme rodiljnog/roditeljskog/posvojiteljskog dopusta'. - Čl. 51. st. 1. – IDIZ snažno zagovara da prestanak ugovora o radu ostane na 65 godina života. Takvu odluku smo prije deset godina usvojili na razini naše ustanove s ciljem da se omogući razvoj karijera mlađih znanstvenica i znanstvenika. Upravo takva odluka nam je omogućila razvoj u izazovnim okolnostima. Smatramo da je ovakvo rješenje pogodovanje određenim interesnim strukturama, a da je za dobrobit sustava znanosti i visokog obrazovanja nužno voditi računa o mlađim znanstvenicama i znanstvenicima. - Čl. 83. – Predlažemo radikalnu izmjenu ovog članaka kojim se određuje obuhvat znanstvene djelatnosti. U svim stavkama ovaj članak nedovoljno precizno određuje obuhvat i mnoge znanstvene ustanove i znanstvenice i znanstvenici ne mogu se prepoznati u njegovom određenju. Dihotomno određenje na temeljno i primijenjeno istraživanje nije u skladu s postulatima suvremene znanosti. Još više se to odnosi na određenje temeljnog znanstvenog istraživanja koje se dijeli na eksperimentalni i teorijski rad. Predlažemo zamjenu termina eksperimentalni u empirijski (koji uključuje ekspirementalne i kvazieksperimentalne dizajne, ali i brojne druge). - Čl. 87. st. 3. Predlažemo osnivanje Vijeća znanstvenih instituta kao tijela koje će predlagati članove Nacionalnog vijeća iz redova znanstvenih savjetnika (nalik Rektorskom zboru ili Vijeću veleučilišta). - SEDMI DIO – Financiranje visokog obrazovanje i znanstvene djelatnosti. IDIZ smatra da je višegodišnje programsko financiranje put kojim se mogu ostvariti pozitivniji ishodi znanstvene djelatnosti u Hrvatskoj. Rješenja u ovom dijelu Prijedloga zakona zahtijevaju dodatnu razradu u vidu preciznijeg određenja tri komponente te posebice sadržaja i postupka pregovaranja. - Čl. 102. st. 3. - Snažno se zalažemo za Programske ugovore u trajanju od četiri ili pet godina. U dijelu Zakona koji će definirati temeljna načela znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja potrebno je naglasiti načela otvorene znanosti i otvorenog obrazovanja. - U dijelu Zakona koji će definirati financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja potrebno je definirati mogućnosti financiranja aktivnosti vezanih uz otvaranje i popularizaciju znanosti. - U dijelu Zakona koji će se odnositi na informacijski sustav znanosti potrebno je osigurati transparentnost i što je moguće otvorenije korištenje podataka koje će takav sustav sadržavati, a u skladu s načelima otvorene znanosti. - U dijelu Zakona kojim će se urediti vrednovanje znanstvene uspješnosti ustanova, projekata i pojedinaca, kao i vrednovanje kvalitete obrazovnog procesa ustanova i pojedinaca potrebno je predvidjeti vrednovanje primjene načela i doprinos otvorenoj znanosti i otvorenom obrazovanju. Također snažno podržavamo Uvrštavanje sljedećeg članka o otvorenoj znanosti i otvorenom obrazovanju kojeg predlaže Inicijativa za Hrvatski oblak za otvorenu znanost (HR-OOZ): Članak 1. (1) Znanstvena se istraživanja provode u skladu s načelima otvorene znanosti i temelje se na otvorenom i suradničkom procesu istraživanja, na otvorenom pristupu svim rezultatima znanstveno-istraživačkog rada (publikacijama, istraživačkim podacima, softveru i dr.) te otvorenoj i interoperabilnoj istraživačkoj infrastrukturi. (2) Publikacije nastale u potpunosti ili djelomično financiranjem javnim sredstvima moraju biti dostupne u otvorenom pristupu kroz institucijski repozitorij ustanove ili neki drugi otvoreno dostupni digitalni repozitorij koji je dio hrvatske otvorene istraživačke i obrazovne infrastrukture. (3) Istraživački podaci i drugi rezultati nastali na temelju istraživanja koja se u potpunosti ili djelomično financiraju javnim sredstvima, a koji nisu obuhvaćeni stavkom 2, moraju biti dostupni u otvorenom pristupu kroz institucijski repozitorij ustanove ili neku drugu vjerodostojnu otvoreno dostupnu istraživačku infrastrukturu po načelu "otvoreni koliko god je moguće, zatvoreni samo koliko je neophodno" u skladu s FAIR principima (istraživački podaci moraju biti pronalažljivi, dostupni, interoperabilni i ponovno upotrebljivi). (4) U cilju postizanja široke i jednake dostupnosti obrazovanja i unapređenja kvalitete obrazovnog procesa i ishoda obrazovanja, potiče se primjena načela otvorenog obrazovanja, posebno različitosti u načinima učenja i poučavanja, načinima stvaranja i dijeljenja znanja te uporaba i stvaranje otvorenih obrazovnih sadržaja. (5) Kod vrednovanja znanstvene uspješnosti institucija, projekata i pojedinaca, kao i kod vrednovanja kvalitete obrazovnog procesa institucija i pojedinaca, kriterije je potrebno formulirati tako da se između ostaloga potiče inovativnost, suradnja, dijeljenje, transparentnost i otvorenost kao doprinos otvorenoj znanosti i otvorenom obrazovanju. (6) Otvorena istraživačka infrastruktura omogućava provođenje istraživanja u skladu s načelima otvorene znanosti, a uključuje podatkovnu infrastrukturu za pohranu i upravljanje podacima, posebno digitalne repozitorije i arhive, informacijske sustave i baze podataka, napredne računalne sustave za obradu podataka, komunikacijske mreže, softver otvorenog koda, druge digitalne usluge, alate i komponente e-infrastrukture, kao i istraživačku opremu i skupove instrumenata otvoreno dostupnih istraživačkoj zajednici. Poseban dio otvorene istraživačke infrastrukture čine i sami podaci u otvorenom pristupu: podaci o sustavu znanosti i znanstvenoj djelatnosti, publikacije, istraživački podaci i drugi rezultati nastali kao rezultat istraživačke djelatnosti. (7) Otvorena istraživačka infrastruktura se izgrađuje i njome se upravlja na održiv i transparentan način, s učešćem predstavnika zajednice korisnika u upravljačkim tijelima. Hrvatska istraživačka infrastruktura treba se graditi u skladu s međunarodnim standardima i dobrim praksama, i uklapati u postojeće europske i globalne infrastrukture. (8) Ministarstvo nadležno za znanost donosi nacionalnu politiku i akcijski plan otvorene znanosti za razdoblje od 5 godina u kojem će se utvrditi modaliteti i instrumenti osiguravanja otvorene znanosti. U skladu s 58-godišnjom tradicijom aktivnog sudjelovanja u progresivnim promjenama, IDIZ je spreman dati svoj doprinos implementaciji predloženog Zakona. Institut za društvena istraživanja u Zagrebu Ravnatelj Boris Jokić Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
2 Sveučilište u Dubrovniku ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 78. Predlaže se detaljnije regulirati prava redovitih studenata državljana trećih zemalja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
3 Sveučilište u Dubrovniku ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 63. S obzirom da su u Upisniku studijskih programa od stupanja na snagu ZIDZZDVO (Narodne novine broj 94/13) do danas upisana samo dva kratka stručna studija, očigledno akademska zajednica i tržište rada nisu pokazali interes za isti, pa bi i zakonodavac to trebao prepoznati i razmotriti da li je sustavu i dalje potrebna takva vrsta studija. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
4 ANTE ČOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj donijelo je na sjednici, održanoj 21. prosinca 2020., Odluku o imenovanju Stručnog povjerenstva za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja (Klasa: 030-02/21-02/0002; Urbroj: 355-08-21-0001). Povjerenstvo je imenovano u reprezentativnom sastavu tako da je 28 njegovih članova pokrilo gotovo sve segmente sustava znanosti i visokog obrazovanja. U Odluci je precizno utvrđen zadatak Povjerenstva: „Zadatak Povjerenstva je provesti stručnu analizu postojećih zakona i pravilnika koji reguliraju sustav znanosti i visokog obrazovanja, podnijeti Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj rezultate analize, te mu predložiti rješenja za poboljšanje i unaprjeđenje sustava na temelju Polazišta za strukturnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja usvojenih na sjednici Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj.“ U ovom važnom programskom dokumentu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko o obrazovanje i tehnološki razvoj, na koji se poziva predmetna Odluka, formulirani su načelni stavovi kao koncepcijska podloga i polazište za strukturnu reformu sustava, kao i za realizaciju ciljeva hrvatske „Nacionalne razvojne strategije 2030“, poglavito prioritetne politike razvoja znanosti i tehnologije, strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo, te prioritetne javne politike unaprjeđenja visokog obrazovanja, strateškog cilja 2. Obrazovani i zaposleni ljudi. Dokument u nastavku prenosim u cijelosti: POLAZIŠTA ZA STRUKTURNU REFORMU SUSTAVA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA 1. Potreba za strukturnom reformom sustava znanosti i visokog obrazovanja proizlazi iz povećane odgovornosti akademske zajednice za ukupan hrvatski razvoj u novoj stvarnosti. Ubrzani razvoj novih tehnologija i inovativnih procesa rezultira promjenom cjelokupne tehnološke paradigme u kojoj je ljudski rad, pored prirodnih resursa i proizvodnoga kapitala, bio tek jedan od triju proizvodnih faktora. U novim tehnološkim i organizacijskim obrascima, ljudski potencijali postaju (infrastrukturna) pretpostavka inovativnoga učinkovitoga korištenja ostalih dvaju faktora; prirodnih resursa i proizvodnoga kapitala. Otuda potreba prilagodbe hrvatskoga sustava novoj, u svjetskim razmjerima prepoznatoj, vodećoj ulozi obrazovanja i znanstvenih istraživanja u ukupnom društvenom, gospodarskom, kulturnom i umjetničkom kao i osobnom razvoju. 2. Trostruka je (samo)odgovornost sustava znanosti i visokog obrazovanja. Prvo je odgovornost za ukupan razvoj hrvatskog društva i države. Drugo je odgovornost za održivi razvoj i opstanak čovječanstva i života na Zemlji. Treće je odgovornost za vlastitu kvalitetu kako bi mogla odgovoriti prvim dvjema zadaćama. Nacionalno vijeće smatra da akademska znanstvena zajednica predstavlja vrh iznad kojeg nema drugih znanstveno-stručnih autoriteta pa načelno nema tko, osim nje same, ocjenjivati kvalitetu nastavnika, programa i institucija, što povećava njenu društvenu odgovornost. Ova činjenica (kao jedan od ključnih razloga autonomije) ujedno traži regulirano podvrgavanje etičkim i bioetičkim normama i udovoljavanje trajno rastućim kriterijima međunarodno vidljive znanstveno-nastavne izvrsnosti. 3. Temelj odgovornosti akademske zajednice je međunarodno usporediv rast kvalitete poučavanja i znanstvenih istraživanja. Filozofski, kulturni, estetski, etički i bioetički aspekti nove stvarnosti zahtijevaju institucionalna rješenja koja potiču ubrzan razvoj i sustava i kvalitete znanosti i visokoga obrazovanja te intenziviranje i podizanje međunarodne relevantnosti znanstvenih istraživanja i inovacijske aktivnosti, što podrazumijeva jačanje suradnje s privatnim i javnim gospodarskim sektorom. Sustav stalnog unapređenja kvalitete valja poticati bez diskriminacije, jednako u javnim i privatnim visokim učilištima. To je temeljni preduvjet sustizanja europskog razvojnog koraka i ugradbe hrvatske nacionalne prepoznatljivosti u evoluciju europskog civilizacijskog kruga. Stoga su načela i stavovi strateških dokumenata Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA), kojima Europska unija identificira ključne zadaće sustava znanosti i visokog obrazovanja u europskom razvoju, potreban sastavni dio hrvatske strategije i institucionalnog uređenja sustava znanosti i visokog obrazovanja, kao i ranije usvojeni hrvatski dokumenti poglavito Strategija pametne specijalizacije (S3) i Strategija obrazovanja, znanosti i tehnološkog razvoja (SOZT). 4. Hrvatsko državno osamostaljenje i stvaranje suverene demokratske države nakon 1990., stvorili su povoljno okruženje za razvoj visokog obrazovanja i znanstvenih istraživanja. U razdoblju 1990-2018. broj studenata je više nego udvostručen: od blizu 70 na 157 000. Uspješnost studiranja je također povećana. Broj studenata koji diplomiraju je utrostručen, od 10 tisuća na preko 33. Broj doktora znanosti i doktorskih kandidata povećan je za 53%. Osobito je impresivan obuhvat stanovništva u studentskoj dobi (19-23) tercijarnim obrazovanjem koje je poraslo od 1/5 (22%) na gotovo 2/3 (64%). Hrvatski sustav visokog obrazovanja, kvalitetu kojeg treba bitno unaprjeđivati promišljenim i dubokim strukturnim reformama, u osnovi daje solidnu i kvalitetnu preddiplomsku i dijelom diplomsku nastavu. To potvrđuje interes velikih stranih kompanija koje u sve većem broju nude studentima hrvatskih sveučilišta stipendije i buduće zaposlenje već na trećoj godini studija. Pored toga naši diplomanti s lakoćom upisuju poslijediplomske studije elitnih europskih i američkih sveučilišta. Naše doktorske studije treba pak bitno i cjelovito unaprijediti i istraživački povezati s znanstvenim institutima. Potrebu kritičke analize pozitivnih rezultata visokog obrazovanja valja staviti u kontekst izrazito nepovoljnih trendova u financiranju, koji osobito u razdoblju krize 2009-2015 bitno utječu kako na kvalitetu tako i na poziciju nacionalnog sustava u europskom okruženju jer je: državni proračun povećan (+8,5%), proračun MZO za Visoko obrazovanje i znanost u njemu je smanjen (-4,5%), broj studenata na visokim učilištima je povećan (+11,6%) 5. Hrvatska na općenito niskoj razini ukupnih ulaganja, relativno učinkovito ulaže u znanost, jer relativno mali broj radova objavljen s još manje uloženih financijskih sredstava, daje rezultat iznad prosjeka. Prema Nature Global Indexu (NGI) kojeg objavljuje časopis Nature Hrvatska se, među 27 članica EU, po znanstvenoj produktivnosti nalazi na 19 mjestu. Istodobno, prema EUROSTAT-u, Hrvatska se s udjelom javnih bruto izdvajanja za istraživanje od 0,4% BDP nalazi na 23. mjestu među članicama EU. Međutim, gotovo konstantna hrvatska vrhunska znanstvena produkcija od 4% tijekom ovog razdoblja rezultira posebno zabrinjavajućom činjenicom po kojoj je hrvatska znanost „zarobljena“ u tzv. niskoj ravnoteži odnosno ravnoteži pri relativno visokom stupnju „nezaposlenosti“ znanstvenih resursa. Ocjenu, koja na prvo mjesto kao uzrok zaostajanja, stavlja javno financiranje, Europska komisija temelji na konkretnim pokazateljima. Hrvatska se s 0,79% izdataka za I&R u 2014. nalazi na 25. mjestu između 28 članica EU. Hrvatska se s 1,03% izdataka za I&R u 2004. nalazila na 16. mjestu između 28 članica EU. Hrvatska je jedina članica EU koja je u desetljeću 2004-2014 smanjila ukupan iznos izdvajanja za I&R od 345 na 340 milijuna €. Spoznaja kako je hrvatska znanstveno-istraživačka produkcija kvalitetom zaostaje za EU prosjekom važna je za početnu ocjenu stanja kao i sugestija Europske komisije kako bez promjene u strukturi proračunskih izdataka u korist prometa i znanosti i obrazovanja, Hrvatska ne može ostvariti održivi rast. Stoga Nacionalno vijeće treba posebno naglašavati kako povećanje izdataka za znanost na 1,11% BDP koje bilježi EUROSTAT u 2019. ne znači i povećanje nacionalnih izdvajanja. Ona su i nadalje oko 0,4% javnih i oko 0,41% BDP ulaganja poslovnog sektora. Ostatak oko 0,3% su sredstva EU fondova. To potvrđuje i činjenica kako su sadašnja nacionalna proračunska izdvajanja za znanost oko 350 milijuna € gotovo ista kao i prije 15 godina, pa su hrvatska izdvajanja za znanost po stanovniku ispod 50% prosječnog EU izdvajanja. 6. Duboke strukturne reforme počivaju na dva stožerna subjekta koja kao jedini stvaratelji znanstveno-obrazovne dodane vrijednosti, čine početak i kraj reformi. Sve ostalo su institucionalni i ustrojbeni podupiratelji i poticatelji. Prvi stožerni subjekt je student, organski povezan sa svijetom rada, ohrabrivan u buđenju intelektualne radoznalosti, te u punoj kritičkoj i kreativnoj slobodi. Interakcija studiranja/istraživanja i svijeta rada čini studiranje relevantnim, a društvenu praksu sposobnu odgovoriti socijalnim, tehnologijskim i drugim izazovima. Polazište je, prije svega, maksimalna usklađenost ponude obrazovnih programa s identificiranim sposobnostima i sklonostima studenata, potom sa strateškim razvojnim interesima društva i države, a tek nakon toga s trenutačnim potrebama tržišta rada. Nema veće štete niti po individualnu produktivnost niti po društvenu konkurentnost, od prinude osobe da radi posao koji niti voli niti ima za nj sklonosti. Sa stajališta nacionalnoga blagostanja, takva prinuda predstavlja razoran i najskuplji gubitak nacionalnih resursa. Drugi stožerni subjekt je nastavnik/istraživač, sposoban prenositi znanje i osobito poučavati kako učiti i istraživati. On je ključni, stvarni provoditelj reforme. Istinska realizacija propisanih ishoda učenja i stvarna kvaliteta istraživanja bit će onoliko životni koliko su sposobni i motivirani nastavnici/istraživači. Zato je nezaobilazan razlog reforme stvaranje poticajnoga institucionalno-financijskoga okvira za kvalitetnoga nastavnika/istraživača prema međunarodno usporedivim kriterijima. 7. Dva temeljna, međusobno povezana, reformska cilja proizlaze iz narečenih polazišta i identificiranih subjekata. Prvi je snažnije povezivanje i brže usklađivanje s potrebama hrvatskog društva i gospodarstva. To podrazumijeva uvođenje obvezne prakse studenata tijekom svake godine u gospodarskim i društvenim subjektima, postupno širenje obveze (reguliranih profesija) obnavljanja profesionalne licence za obavljanje stručnih poslova i na ostale struke. Ovu obvezu valja povezati s cjeloživotnim obrazovanjem i potrebom tercijarno obrazovanih i ostalih zaposlenika da kontinuirano obnavljaju znanja kraćim programima u sustavu visokoga obrazovanja. Sustav znanosti i visokog obrazovanja ima posebnu odgovornost u umrežavanju i projektnom okrupnjavanju kapaciteta za istraživanje i razvoj usitnjenih hrvatskih gospodarskih subjekata. Drugi je jačanje međunarodne konkurentnosti putem snažnije internacionalizacije. Rast kvalitete nalaže izlazak podobnih hrvatskih programa izvođenih i na svjetskim jezicima na međunarodno visokoobrazovno tržište. Sposobnost privlačenja stranih studenata prema konkurentskim uvjetima, što podrazumijeva i razrađeni sustav njihovog stipendiranja, može biti jedan od prihvatljivih indikatora kvalitete. Paralelno izvođenje programa na hrvatskom i svjetskom jeziku istodobno je i dobar put razvoja moderne hrvatske znanstvene terminologije i doprinos razvoju nacionalnog identiteta. 8. Učinkovito institucionalno uređenje strukturnih reformi, među ostalim, znači i racionalnu „trodiobu ovlasti“ u sustavu između sveučilišta, državne uprave (MZO) i državnih strateških tijela (NVZVOTR). Načela po kojima se valja ustrojiti institucionalna pozicija i umrežavanje glavnih dionika sustava su : a) Sveučilišta - autonomija uz odgovornost. Podrazumijeva savjet sveučilišta koji u novoj ulozi i proširenom sastavu osigurava javni interes. Ima zadaću strateške procjene usklađenosti sveučilišnih programa s društvenim potrebama i dugoročnim potrebama tržišta rada. Ako je ona pozitivna, tada AZVO nezavisnim i transparentnim postupkom međunarodnog recenziranja utvrđuje je li program dovoljno kvalitetan za dopusnicu. Druga bitna poluga autonomije uz odgovornost je senat sveučilišta pa valja razraditi elemente programske, financijske i upravljačke autonomije sveučilišta što uključuje i kriterije demokratskog biranja rektora i svih drugih dužnosnika. b) Državna uprava (MZO) kao drugi dionik „trodiobe“ operativno upravlja sustavom s brojnim stručnim zadaćama kao što su; izdavanje/ukidanje (temeljem prijedloga AZVO) dopusnica za obavljanje znanstvene i visokoobrazovne djelatnosti, upravni, inspekcijski i financijski nadzor, analiza upisa i upisnih kvota, uspješnosti završetka studija i zapošljavanja, vođenje evidencije nadarenih i nagrađivanih studenata, uspostava evidencije i politike nagrađivanja najuspješnijih znanstvenika i najbolje ocijenjenih nastavnika. c) NVZVOTR kao nacionalno strateško tijelo treći je dionik „trodiobe“. Ono po svom sastavu (predstavnici gospodarstva, poduzetnika, sveučilišta i javnih instituta) ojačano autoritetom Hrvatskog sabora čini kvalificirano „posredničko“ tijelo s primarnom zadaćom harmoniziranja upravno-administrativne i sveučilišno-autonomne vertikale sustava i usklađivanje s potrebama gospodarstva i državnim interesima. To među ostalim znači snaženje objektivnih i mjerljivih parametara kvalitete u Mreži visokoškolskih institucija i javnih instituta. Podrazumijeva razradu kriterija raspodjele proračunskih sredstava namijenjenih financiranju znanosti i visokog obrazovanja i osobito kriterija prema kojima se sklapaju ugovori o programskom financiranju između sveučilišta i MZO. 9. „Normativni optimizam“ kao surogat i prepreka provođenju strukturnih reformi. Model „normativnog optimizma“ općenito radom na strukturnim reformama podrazumijeva donošenje novih propisa kojima se „inovativno“ reguliraju iste (neprovedene) zadaće postojećih propisa. Relativno usko područje znanosti i visokog obrazovanja s ukupno oko 14.000 nastavnika-istraživača i suradnika sistemski trenutno uređuje 13 zakona: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Zakon o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, Zakon o hrvatskom (nacionalnom) kvalifikacijskom okviru, Zakon o hrvatskim državnim nagradama za znanost, Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju, Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, Zakon o dokazivanju stečene školske spreme, Zakon o hrvatskoj zakladi za znanost, Zakon o državnoj potpori za istraživačke-razvojne projekte, Zakon o Agenciji za mobilnost i programe Europske unije, Zakon o državnom proračunu, Zakon o izvršenju državnog proračuna, Zakon o ustanovama. 10. Deformiranje državnih potreba i akademske inicijative kao rezultat prekomjernog birokratiziranja. Izravan rezultat „normativnog optimizma“ su ekspandirajuća upravno-administrativna tijela; agencije, uprave, službe, odjeli, direkcije i druga tijela i ad hoc povjerenstva. Ovdje valja posebno naglasiti kako se ne radi o ljudima koji u njima rade, jer oni rade svoj posao kao i svi ostali, a mnogi i bolje. Radi se naprosto o sistemskoj poziciji koja ima svoju vlastitu samošireću logiku. U nužnom dokazivanju opravdanosti svog postojanja ta tijela (ne sva) kreiraju labirint od gotovo 100 pravilnika, poslovnika, registara i pod-registara, upisnika, postupovnika, naputaka, odluka, uputa i slično, izvan javnog i transparentnog uvida u procedure i operacije. Stalna proizvodnja nebrojenih formulara, upitnika i obrazaca stvarne državne potrebe deformira do neprepoznatljivosti, a sveučilišno-institutsku inicijativu i inovativnost zatrpava administrativnim košmarom. PRIJEDLOG ZA IZRADU SMJERNICA REFORME SUSTAVA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA Povjerenstvo Nacionalnog vijeća za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja obavilo je, nakon intenzivnog devetomjesečnog rada, povjerenu zadaću te je na sjednici 17. rujna 2021. usvojilo Nacrt prijedloga zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Povjerenstvo je uz Nacrt priložilo Napomenu, u kojoj je objašnjena metodologija rada, te opsežno Uvodno obrazloženje u kojem je sistematizirana dokumentacija i stručna podloga kojom se Povjerenstvo služilo u izradi Nacrta prijedloga zakona. Tako zaokruženi, cjeloviti dokument (182 str.) Povjerenstvo je 14. listopada 2021. uputilo Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Ono što se dalje događalo s ovom respektabilnom inicijativom Nacionalnog vijeća predstavlja trijumf mediokracije (vladavine mediokriteta) i usporedivo je s izrezivanjem nepodobnih osoba sa službenih fotografija u totalitarnim režimima. Ovdje je iz službene rasprave o reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja, konstantnim političkim pritiscima iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, sustavno odstranjen („izrezan“) intelektualno superiorni strateški dokument Povjerenstva Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje samo zato da bi isto to Ministarstvo u prostoru javne rasprave osiguralo monopolističku poziciju za svoje diletantske i koruptivno motivirane zakonske inicijative. Strateški dokument Povjerenstva Nacionalnog vijeća za akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja dobio je određenu satisfakciju u Zaključcima Senata Sveučilišta u Zagrebu od 22. ožujka 2022. gdje je prihvaćen „kao polazišna podloga za raspravu o cjelovitoj reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja.“ Na tragu Zaključaka Senata Sveučilišta u Zagrebu predlažem da Vlada Republike Hrvatske obustavi postupak donošenja Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te da formira radnu skupinu meritornoga i reprezentativnog sastava sa zadaćom da, uzimajući u prvom redu u obzir Program Vlade Republike Hrvatske (2020.-2024.) i strateški dokument Povjerenstva Nacionalnog vijeća za akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja, izradi smjernice za reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja kao obvezujući okvir za izradu novih zakonskih prijedloga u području znanosti i visokog obrazovanja. U tu svrhu kao stratešku podlogu i polazište u prilogu u cijelosti prenosim Nacrt prijedloga zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju s uvodnom napomenom i obrazloženjem, koji je izradilo Povjerenstvo za akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Nacionalnog vijeća za znanost i visoko obrazovanje. Grafički prilozi i bilješke koji se nisu mogli prenijeti u aplikaciju e-Savjetovanja dostupni su na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf Prof. dr. sc. Ante Čović, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu ************************** Republika Hrvatska Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Zagreb, rujan 2021. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU NAPOMENA Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, na svojoj 49. sjednici održanoj 21. prosinca 2020. godine, imenovalo je Stručno povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Zadatak je Povjerenstva bio provesti stručnu analizu postojećih zakona i pravilnika koji reguliraju sustav znanosti i visokog obrazovanja, podnijeti Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj rezultate analize, te mu predložiti rješenja za poboljšanje i unaprjeđenje sustava na temelju Polazišta za strukturnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja usvojenih na 49. redovitoj sjednici Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Polazišta za strukturnu reformu Nacionalnog vijeća, među ostalim ističu 2 međusobno povezana cilja: • Prvi je snažnije povezivanje i brže usklađivanje s potrebama hrvatskog društva i gospodarstva. Sustav znanosti i visokog obrazovanja ima posebnu odgovornost u umrežavanju i projektnom okrupnjavanju kapaciteta za istraživanje i razvoj usitnjenih hrvatskih gospodarskih subjekata. • Drugi je jačanje međunarodne konkurentnosti putem snažnije internacionalizacije. Rast kvalitete nalaže izlazak podobnih hrvatskih studijskih programa izvođenih i na svjetskim jezicima na međunarodno visokoobrazovno tržište. Povjerenstvo je svoj pristup reformskim zadaćama utemeljilo na državnim strateškim dokumentima kao što su osobito; • Strategija obrazovanja, znanosti i tehnološkog razvoja (2014), • Strategija pametne specijalizacije (2016), • Akcijski plan provedbe strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (2018) • Program Vlade Republike Hrvatske (2020-2024) • Nacionalni plan oporavka i otpornosti (2021 – 2026) • Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine, poglavito prioritetne politike razvoja znanosti i tehnologije, strateškog cilja 1. Konkurentno i inovativno gospodarstvo, te prioritetne javne politike unaprjeđenja visokog obrazovanja, strateškog cilja 2. Obrazovani i zaposleni ljudi. Povjerenstvo je realizaciji svoje zadaće pristupilo slijedećim aktivnostima; • detaljnom kronološkom i sadržajnom analizom 15 izmjena i dopuna temeljnog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju tijekom 15 godina od njegovog donošenja 2003. godine do posljednjih izmjena 2018. godine, • analitičkim pregledom 15 drugih zakona koji u cjelini, ili djelomično reguliraju područje znanosti i visokog obrazovanja, • uvidom u dosadašnje zakonske inicijative i prijedloge MZO, Nacionalnog vijeća i sveučilišta koji još nisu ušli u formalnu zakonsku proceduru, • analizom nacionalne i europske statističke dokumentacije; broja i strukture upisanih studenata, diplomanata, polaznika doktorskih poslijediplomskih studija, nastavnika i istraživača, kvalifikacijske strukture zaposlenih i nezaposlenih, strukturnih poslovnih pokazatelja hrvatskog gospodarstva, te iscrpnih komparativnih strukturnih i financijskih podataka članica EU Povjerenstvo je svoju aktivnost tijekom devet mjeseci organiziralo na slijedeći način; • polazeći od zadaće Nacionalnog vijeća te analize zakonskog okvira, stvarnih procesa u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, te relevantnih statističkih pokazatelja, usuglašeni su glavni reformski ciljeve za koje treba potražiti odgovarajuća zakonska rješenja, • utvrđeno je, među ostalim, kako je zakone o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, o akademskim i stručnim nazivima i studentskom zboru, te priznavanju stečene školske spreme, moguće ugraditi u temeljni zakon. Pored toga konstatirane su prilagodbe koje treba učiniti u Zakonu o zakladi za znanost i Zakonu o državnoj potpori za istraživanja i razvoj, kako bi sustav bio konzistentan, • rad Povjerenstva organiziran je u 7 radnih skupina prema glavnim dijelovima zakona, koje su u preko 30 radnih sastanak obavile detaljne stručne rasprave, • nakon završetka rada radnih skupina, njihovi koordinatori su tijekom ljeta i 5 intenzivnih sastanaka, usklađivali prijedloge i stavove i usuglasili konzistentan i cjelovit prijedlog, • Povjerenstvo je na svojoj sjednici u 17. rujna 2020. godine usvojilo Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Prijedlog koji Stručno povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja dostavlja Nacionalnom vijeću za znanost visoko obrazovanje i tehnološki razvoj sastoji se od dva dijela. Prvi dio čini Uvodno obrazloženje sastavljeno od 6 poglavlja. Osloncem na strateške državne dokumente, kao ishodište reforme, definirane su društvena, osobna, identitetska i razvojna odgovornost akademske zajednice za ukupan hrvatski napredak. Samo-odgovornost znanstvene akademske zajednice, koja je pretpostavka uspješnosti njene šire društvene uloge, obrađuje se komparativnom europskom analizom i detaljnom ocjenom stanja u hrvatskim znanstvenim istraživanjima, inovacijama i visokom obrazovanju. Drugi dio čini sam tekst Nacrta prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji se sastoji od 11 poglavlja i 243 članka. Uključene su, među ostalim, odredbe o osiguranju kvalitete s naglaskom na stručnu nezavisnost Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Predložena je obveza znanstvenog napredovanja prema međunarodnim kriterijima znanstvene izvrsnosti, mogućnosti ubrzanog napredovanja posebno nadarenih znanstvenika s međunarodno priznatim rezultatima, te regulirana mogućnost gubitka radnog mjesta u slučaju neispunjenja uvjeta za izbor u znanstveno zvanje. Predložena reforma visokog obrazovanja podrazumijeva, obvezno i postupno uvođenje mentorske nastave i mentorske studentske prakse, pojačanu mobilnost i internacionalizaciju. Razrađen je koncept sveučilišne autonomije u uvjetima pojačane društvene odgovornosti i razgraničena uloga državnih i autonomnih sveučilišnih tijela u strateškom vođenju i upravljanju istraživačko-nastavnim procesima i organizacijama. Nov reformski pristup. Novim reformskim pristupom u središte se reforme stavlja studente i nastavnike kao subjekte reforme. Sveučilišta, te državna upravna (ministarstvo) i strateška (Nacionalno vijeće) tijela su infrastrukture, koje programski i organizacijski spajaju studente i nastavnike u obrazovno istraživačkom procesu i suradnji s društvom i gospodarstvom. Ponuđeni reformski pristup pri tome polazi od bitne razlike između donošenja (jednokratnog čina) i provođenja (stalna aktivnost) reforme. S jedne je strane donošenje zakonodavnog okvira, sporazumom strateških državnih tijela s jedne strane te visokoškolskih ustanova, sindikata, te stručnih i udruga civilnog društva s druge strane. Svi oni zajedno, donošenjem zakona, institucionalno omogućuju reformu (jednokratan normativan čin). S druge su strane ministarstvo i druga državna tijela zadužena za provođenje znanstveno-obrazovne politike. Njihovom se svakodnevnom aktivnošću i suradnjom s drugim dionicima (sveučilišta, nastavnici i studenti) konkretiziraju i realiziraju reformski zahvati u sustavu (stalna aktivnost na ostvarenju normativnog). Sustavno promišljanje, cjelovitost i dubina predloženog reformskog zahvata, kojemu je u ishodištu postupan i kontinuiran rast kvalitete istraživanja, poučavanja, te institucija, ishoda učenja i stečenih kvalifikacija, čini hrvatsku znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje sposobnima provesti zadaće iz Nacionalne strategije razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine i učinkovito apsorbirati sredstva iz Nacionalnog plana otpornosti i oporavka (2021-2026). Kazalo: PRVI DIO - UVODNO OBRAZLOŽENJE 10 I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA 10 II. ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR 10 III. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA – ODGOVORNOST AKADEMSKE ZAJEDNICE 12 1. Društvena odgovornost znanstvene akademske zajednice. 12 2. Dvostruka osobna odgovornost 13 3. Identitetska odgovornost 14 4. Razvojna odgovornost znanstvene akademske zajednice 17 IV. OCJENA STANJA – SAMOODGOVORNOST AKADEMSKE ZAJEDNICE 20 IV-I. ZNANOST I INOVACIJE 20 1. Hrvatski i EU trendovi znanstvenih istraživanja 21 2. Kompatibilnost znanstvenoistraživačkih politika Hrvatske i Europske komisije (EK) 25 3. Učinkovitost hrvatskih ulaganja u znanost 33 IV-II. VISOKO OBRAZOVANJE 40 1. Dinamika hrvatskoga visokoga obrazovanja 40 2. Hrvatski, globalni i EU obrazovni trendovi 41 3. Elementi kvalitete nastave i mobilnosti. 46 4. Racionalnost ustroja hrvatskog sustava visokog obrazovanja 50 IV-III. HRVATSKI VISOKOOBRAZOVNI ZNANSTVENI SUSTAV I TRŽIŠTE RADA 53 1. Ponuda 54 2. Potražnja. 56 3. „Ravnoteža“ 63 V. CILJEVI I OSNOVNA REFORMSKA RJEŠENJA 67 1. Dva subjekata 67 2. Dvije infrastrukture 70 VI. ZAKLJUČNA OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA 76 DRUGI DIO – NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU (str. 80-182) 78 I. OPĆE ODREDBE 79 II. NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST, VISOKO OBRAZOVANJE I TEHNOLOŠKI RAZVOJ 85 III. OSIGURAVANJE KVALITETE U ZNANOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU 92 1. OPĆE ODREDBE 92 2. SUSTAV OSIGURAVANJA I UNAPRJEĐIVANJA KVALITETE VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANSTVENE DJELATNOSTI 93 3. INICIJALNA AKREDITACIJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI VISOKOG OBRAZOVANJA 94 4. INICIJALNA AKREDITACIJA ZA IZVOĐENJE STUDIJSKOG PROGRAMA 97 5. INICIJALNA AKREDITACIJA ZA OBAVLJANJE ZNANSTVENE DJELATNOSTI 101 6. REAKREDITACIJA VISOKIH UČILIŠTA I ZNANSTVENIH ORGANIZACIJA 102 7. VANJSKO VREDNOVANJE UNUTARNJEG SUSTAVA OSIGURAVANJA I UNAPRJEĐIVANJA KVALITETE (AUDIT) 103 8. TEMATSKO VREDNOVANJE 104 9. POSTUPCI VANJSKOG VREDNOVANJA S INOZEMNIM OBILJEŽJIMA 105 10. DIONICI SUSTAVA OSIGURAVANJA I UNAPRJEĐIVANJA KVALITETE VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANSTVENE DJELATNOSTI 107 10.1. OPĆE ODREDBE 107 10.2. AGENCIJA ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE 108 IV. SUSTAV ZNANSTVENE DJELATNOSTI 114 1. OPĆE ODREDBE O ZNANSTVENOM RADU I DJELATNOSTI 114 2. ZNANSTVENI INSTITUTI 116 3. KOLABORATIVNI ZNANSTVENI PROGRAMI, ZNANSTVENI CENTRI IZVRSNOSTI I ZNANSTVENO-TEHNOLOGIJSKI PARKOVI 118 4. ZNANSTVENICI I SURADNICI 119 V. SUSTAV VISOKOG OBRAZOVANJA 129 1. VISOKA UČILIŠTA 129 A. OSNIVANJE I POČETAK RADA VISOKIH UČILIŠTA 129 B. SVEUČILIŠTE 131 C. SASTAVNICE SVEUČILIŠTA 136 D. VELEUČILIŠTE I VISOKA ŠKOLA 141 2. STUDIJI NA VISOKIM UČILIŠTIMA 141 A. VRSTE STUDIJA 141 B. UPIS NA STUDIJ, NJEGOVO USTROJSTVO I IZVEDBA 147 C. ZAVRŠETAK STUDIJA 150 3. STUDENTI 152 4. NASTAVNICI I SURADNICI 157 VI. REKTORSKI ZBOR I VIJEĆE VELEUČILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA 167 VII. FINANCIRANJE ZNANSTVENE DJELATNOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA 168 1. FINANCIRANJE IZ PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE 169 2. PLAĆE I PRIMANJA ZAPOSLENIKA I VANJSKIH SURADNIKA U SUSTAVU ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA 172 3. FINANCIRANJE MJERAMA POTPORE ISTRAŽIVANJA I RAZVOJA 174 VIII. ETIKA U ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU 175 IX. NADZOR 176 X. PREKRŠAJNE ODREDBE 177 XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE 179 PRVI DIO - UVODNO OBRAZLOŽENJE I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ustavna osnova za donošenje Zakona sadržana je u članku 1., 49., 55., 63., 67., 68. i 69. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. - Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske). Nacrt Zakona usklađen je s - člankom 1. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje u tekstu Ustava RH) (Narodne novine, broj 85/2010. - pročišćeni tekst) kojim je Republika Hrvatska definirana kao jedinstvena, nedjeljiva, demokratska i socijalna država, - člankom 49. st. 3. kojim Hrvatska država jamči poticanje gospodarskoga napretka i socijalnoga blagostanja svojih građana, - člankom 55. st 2. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči slobodno biranje poziva i zaposlenja - člankom 63. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči stvaranje socijalnih, kulturnih, odgojnih, materijalnih i drugih uvjeta kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život, - člankom 66. st. 1. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči obrazovanje dostupno svakomu, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima, - člankom 68. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči autonomiju sveučilišta i samostalno odlučivanje o svom ustroju i djelovanju, u skladu sa zakonom, - člankom 69. Ustava RH kojim Hrvatska država jamči slobodu znanstvenoga, kulturnoga i umjetničkoga stvaralaštva (st 1.), poticanje i pomaganje razvitka znanosti, kulture i umjetnosti (st. 2.), zaštitu znanstvenih, kulturnih i umjetničkih dobara kao duhovnih narodnih vrednota (st. 3.). II. ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR Zakonodavni okvir razvoja sustava znanosti i visokoga obrazovanja temelji se na - Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju-pročišćeni tekst (NN 123/03., 105/04., 174/04., 2/07. – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14. – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 60/15. – Odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, i 131/17. – Uredba Vlade Republike Hrvatske, NN 131/17., 96/18.), - Zakonu o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (NN 107/07., 118/12.), - Zakonu o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN 158/2003., 198/03., 138/06., 124/09., 45/11.), - Zakonu o dokazivanju stečene školske spreme (NN 27/1976.), - Zakonu o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama (NN 71/2007.), Zakonu o obavljanju studentskih poslova (NN 96/2018., 16/20.), - Zakonu o obrazovanju odraslih (NN 17/2007., 101/07, 24/10), - Zakonu o hrvatskom kvalifikacijskom okviru (NN 22/13., NN 41/16. - Odluka Ustavnoga suda, 64/18., 47/20.), - Zakonu o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09.), - Zakonu o Hrvatskoj zakladi za znanost (NN 117/01., 92/10., 78/12.), - Zakonu o hrvatskim državnim nagradama za znanost (NN 108/1995., 104/1997., 142/2008.), - Zakonu o Agenciji za mobilnost i programe Europske unije (NN 121/2017.), - Zakonu o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte (NN 64/2018.), - Zakonu o proračunu (NN 87/2008., 109/07., 136/12., 15/15.), - Zakonu o izvršavanju državnog proračuna (NN 135/2020.), - Zakonu o ustanovama (NN 127/2019.), - Zakonu o općem upravnom postupku (NN 47/2009.), Ti zakoni oblikuju temeljni institucionalni okvir za razvoj i provedbu znanstvene djelatnosti i visokoga obrazovanja u Republici Hrvatskoj te razvoj sustava potrebnoga za njezino ostvarenje. Valja pripomenuti da tako veliki broj zakona koji reguliraju relativno usko područje, čini cijeli zakonski okvir nepreglednim, s ponekad međusobno proturječnim rješenjima. Sustav znanstvenih organizacija Republike Hrvatske čini 9 javnih, 3 privatna sveučilišta, 25 javnih znanstvenih instituta te 71 javna i privatna ustanova i trgovačko društvo, koji su akreditirani za znanstvenu djelatnost. Najviše državno strateško stručno tijelo koje se brine za razvitak, kvalitetu i utvrđivanje kriterija financiranja cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokoga obrazovanja, tehnološkoga razvoja i inovacijskoga sustava u Republici Hrvatskoj je Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće), kojeg imenuje Hrvatski sabor. Središnje tijelo državne uprave nadležno i odgovorno za funkcioniranje, razvoj i financiranje znanstvene djelatnosti i visokoga obrazovanja je Ministarstvo znanosti i obrazovanja (u daljnjem tekstu: MZO), koje predlaže i provodi stručne mjere za unapređenje sustava te nadzire utrošak sredstava državnoga proračuna za financiranje visokoobrazovne i znanstvene djelatnosti. Hrvatska zaklada za znanost neovisna je javna ustanova koja osigurava financijsku potporu za provedbu znanstvenih projekata prema kriterijima znanstvene izvrsnosti u skladu sa strateškim ciljevima koje utvrđuje Nacionalno vijeće. Agencija za znanost i visoko obrazovanje neovisna je javna ustanova koja brine o osiguravanju i unapređivanju kvalitete u znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te provodi postupke akreditacije i vrednovanja kvalitete visokih učilišta i znanstvenih organizacija, u skladu sa strateškim ciljevima unapređenja kvalitete koje donosi Nacionalno vijeće i Europskim standardima kvalitete (ESG) . Agencija za mobilnost i programe Europske unije je javna ustanova nadležna za obavljanje stručnih i savjetodavnih poslova obrazovanja, mladih, znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja vezanih uz programe i strukturne instrumente Europske unije i druge međunarodne programe. III. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA – ODGOVORNOST AKADEMSKE ZAJEDNICE Opći razlog za donošenje novog zakona jest potreba prispodobe hrvatskoga sustava novoj, u svjetskim razmjerima prepoznatoj, vodećoj ulozi obrazovanja i znanstvenih istraživanja u ukupnom društvenom, gospodarskom, kulturnom i umjetničkom kao i osobnom razvoju. To u velikoj mjeri podrazumijeva institucionalizaciju odgovarajućih ciljeva i mjera strateških državnih programskih dokumenata koji definiraju zadaće sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja, kao što su; Strategija obrazovanja, znanosti i tehnološkog razvoja (2014) , Strategija pametne specijalizacije (2016) , Akcijski plan provedbe strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije (2018) Program Vlade Republike Hrvatske (2020-2024) Nacionalni plan oporavka i otpornosti (2021 – 2026) Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine Ubrzani razvoj novih tehnologija i inovativnih procesa rezultira promjenom cjelokupne tehnološke paradigme u kojoj je ljudski rad, pored prirodnih resursa i proizvodnoga kapitala, bio tek jedan od triju proizvodnih faktora. U novim tehnološkim i organizacijskim obrascima, visoko obrazovani ljudski potencijali postaju (infrastrukturna) pretpostavka inovativnoga učinkovitoga korištenja ostalih dvaju faktora; prirodnih resursa i proizvodnoga kapitala. Kompleksno hrvatsko društvo, diversificirane obrazovne, socijalne, imovinske i dohodovne strukture, prožeto različitim svjetonazorskim pogledima na svoje trajanje, isprepleteno mirijadom osobnih i grupnih interesa objektivno zadanih položajem u društvu, svoj opstanak, među ostalim, nužno temelji na doprinosu intelektualne, duhovne, kulturno-umjetničke i stručne visoko obrazovane zajednice. Tako određena razvojno-povijesna pozicija u nacionalnom korpusu oblikuje višestruku odgovornost akademske zajednice kao ishodište razloga za donošenje zakona. 1. Društvena odgovornost znanstvene akademske zajednice. Oko 10. 000 istraživački aktivnih doktora znanosti čini oko ¼ postotka hrvatskog stanovništva. Uz sve mane i vrline to je obrazovna „elita“ na kojoj počiva velika stručna odgovornost dostizanja životnih uvjeta razvijenog dijela Europe, u slijedećih 30-ak godina radnog vijeka generacija koje sada ulaze u svijet rada. Provizorna kvantifikacija ove nedvojbene odgovornosti u potrazi za rastućim osobnim boljitkom i nacionalnim blagostanjem hrvatskih građana, iznosi otprilike 55 milijardi kuna; 20 godina školovanja doktora znanosti društvena je investicija od oko 500 000 po znanstveniku odnosno ukupno oko 5 milijardi kuna, prosječno 20 godina radnog iskustva doktora znanosti s prosječnim (proračunskim) mjesečnim bruto primanjima od 15. 000 kuna društvena je investicija od otprilike 36 milijardi kuna 728 000 m2 istraživački i nastavno opremljenog prostora društvena je investicija od otprilike 14 milijardi kuna Brojke su tek kvantitativna ilustracija kojom se naglašavaju razlozi koji akademsku zajednicu čine intelektualno i stručno odgovornom za formuliranje hrvatskih razvojnih i identitetskih izbora. 2. Dvostruka osobna odgovornost Prepoznavanjem platitelja/ulagatelja u sustav znanosti i visokog obrazovanja, opća društvena odgovornost konkretizira se u dvostruku osobnu odgovornost prema poreznom obvezniku. U prvom redu kao neposrednom korisniku koji se tri puta pojavljuje kao naručitelj/platitelj usluga sustava znanosti i visokog obrazovanja. U drugom redu kad se također tri puta pojavljuje kao snositelj punog rizika njegovih ishoda odnosno zapošljivosti. Hrvatski porezni obveznik kao platitelj visokog obrazovanja. Hrvatski porezni obveznik je trostruki investitor/platitelj; prvi put kao sadašnji (oko 1 400 000) ili donedavni (oko 1 100 000) zaposlenik/umirovljenik odnosno proizvođač-stvaratelj koji, plaćanjem poreza na dohodak, dobit, prihod od imovine i slično, financira iz svog dohotka i obrazovanje i znanost, drugi put (njih oko 2 500 000 zajedno s obiteljima) kad kao zadnji potrošač u lancu plaća puni iznos PDV za kupljene robe i usluge iz čega se također proračunski investira i u znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje, treći put kao skrbnik koji studentu osigurava životne uvjete (stanovanje i druge egzistencijalne potrebe u razdoblju investiranja-obrazovanja) osiguravajući mu „poček“ na povrat od ulaganja u obrazovanje. Hrvatski porezni obveznik kao snositelj rizika zapošljivosti. Hrvatski poreznik je i trostruki snositelj rizika izbora i ishoda visoko-obrazovnih programa; prvi put kad neposredno financira studentsku egzistenciju, drugi put kad diplomiranom studentu financira obiteljsku egzistenciju do vremena prvog zaposlenja, treći put posredno, kad plaćanjem poreza i doprinosa financira proračunske i druge izdatke za nezaposlenost. Neotuđivo pravo poreznog obveznika. Iz narečenog jasno slijedi da su preferencije poreznog obveznika, temeljene na informiranom izboru, glavni i tržišni i društveni signal za formiranje ponude a time i prvi bitan kriterij utvrđivanja upisnih kvota odnosno programskog ili bilo kojeg drugog oblika financiranja sustava. Onaj tko plaća i tko snosi rizik ishoda ima neotuđivo pravo izbora. Pravo izbora investitora osobito je važno definirati u zemljama kratkotrajnije demokratske tradicije, kakva je Hrvatska. Javni diskurs je ovdje značajno „obojen“ državnim „paternalizmom“. Država je nekad bila „nasljedno pravo“ vladara, koji se kao dobar „otac“ - „brinuo“ za svoje (uglavnom neobrazovane) podanike. Sustavno je stvarana slika kako vladar svojom providnošću i milošću „gradi“ ceste, mostove, bolnice, škole, kazališta i umjetničke galerije. Tek razvojem građanskog društva sazrijeva svijest da država (državni aparat) nije vlasnik svojih građana nego obrnuto. Građani svoje „vlasništvo“ dokazuju poreznim uplatama i drugim doprinosima koji u konačnom zbroju čine državni proračun. Država u osnovi nema nikakvih prihoda osim onih koje su joj priskrbili njeni porezni obveznici. Čak niti državno vlasništvo nije ništa drugo nego prošla kapitalizirana uplata nekadašnjih građana-poreznih obveznika, odnosno njihova imovina pribavljena vremenskom distribucijom (oporezovanog) dijela dohotka. U tom su smislu i prihodi od državne/nacionalne imovine, ili njene prodaje, također prihodi poreznih obveznika kao konačnih vlasnika. 3. Identitetska odgovornost Mali narod u oba aspekta svoje povijesne prepoznatljivosti, nacionalnom identitetu i respektabilnoj državi svih svojih građana, i kanalizira i amplificira društvenu odgovornost hrvatske znanstvene i umjetničke zajednice. Njena su nezaobilazna pretpostavka institucionalna rješenja koja osiguravaju potpunu slobodu istraživača u predmetu, sadržaju i metodama istraživanja, analize i debate. Rješenjima koja potiču „nesmiljeno“ inovativno kritičko promišljanje koja svako prekrajanje znanstvene istine destimuliraju kao „izdaju intelektualca“ . Primarna svrha osobito temeljnih istraživanja u prirodnim i društvenim te humanističkim znanostima, nije postizanje nekoga unaprijed (izvana) zadanoga cilja koji onda postaje i mjerilo uspjeha. Upravo obrnuto, u tom je „prvome sloju“, svrha samopropitivanje, poticanje duhovne, intelektualne, istraživačke radoznalosti, koja pomičući granice spoznaje nadmašuje našu trenutnu sposobnost, ne samo objašnjenja aktualnih fenomena, nego i sadašnju sposobnost formulacije istraživačkih problema. Ta sloboda (iz „prvoga sloja“) individualnog istraživanja, u okruženju međunarodno valorizirane znanstvene izvrsnosti, u „drugome sloju“ postaje platformom kritičkog propitivanja tuđih i vlastitih spoznaja i praksi kako bi se prepoznali, inovirali i redizajnirali procesi što potiču kreiranje razvojnih niša i demokratsko oblikovanje modernog nacionalnog identiteta. Povijesno inovativna priprema za demokraciju, pored osobnog razvoja i pripreme za tržište rada, prepoznata je, ne samo kao nova, nego prema Vijeću Europe, i bitna svrha visokog obrazovanja . Stoga reformska paradigma nužno uključuje istraživanje i spoznavanje procesa nastanka hrvatske državne samobitnosti i suradnjom i sukobom s okruženjem, i međusobnim prožimanjem i poricanjem s drugima. Taj dug povijesni slijed, gotovo jednoznačno potvrđuje kulturu demokratskog dijaloga kao glavno sredstvo održivog razvojnog iskoraka. Poznavanje korijena svoje ljudske, nacionalne i državne slobode, ishodišta su samosvijesti hrvatskih građana, ali i bitan instrument intelektualnog i stručnog osobnog sazrijevanja tijekom obrazovnog procesa. Akademska zajednica svojim izučavanjem i poučavanjem odgovorna je valorizirati narodno samopoštovanje koje raste tek susretanjem i otvorenošću prema drugima. Začudna otpornost, kojom je hrvatski nacionalni korpus prepoznatljivo samosvjesno dugo koračao i konačno zakoračio u 21. stoljeće, kao suverena, svoja i država svih svojih građana, uči važnoj spoznaji kako završetak svakog sukoba traži dijalog i ravnopravan dogovor kao garanciju trajnijeg mira. To je neprocjenjiva vrijednost, distribuiranjem koje, znanstvena zajednica osigurava stabilnost budućeg napretka. Ona obrazlaže golemost identitetske zadaće hrvatske znanstveno-umjetničke zajednice. Samo strpljivom znanstveno-umjetničkom kritičkom obradom prošlih iskustava, sklapa se mozaik produktivnog nacionalnog identiteta. Toliko pozitivnog i inovativnog koliko je potrebno za identifikaciju hrvatskih niša modernog razvoja u europskom kulturnom krugu i svjetskoj civilizaciji. Takvim pristupom strukturnoj reformi hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja, Hrvatska se približava demokratskim EU standardima opisanima u „Referentnom okviru kompetencija za demokratsku kulturu“ (Reference Framework of Competences for Democratic Culture - RFCDC)), čije su tri glavne komponente; „Kontekst, koncept i model“, „Deskriptori kompetencija“ i „Vodič za implementaciju . RFCDC sadrži detaljno obrazložene koncepte identiteta, kulture i interkulturalnoga dijaloga. Koncept identiteta kojega su glavni atributi osobna tolerancija i socijalna empatija, podrazumijeva i nacionalni, etnički, religijski, spolni, generacijski i druge identitete. On posebno naglašava kako se demokratske rasprave te interkulturalna i sučeljavanja i interakcije odvijaju i u fizičkom i digitalnom online svijetu. Stoga je RFCDC relevantan ne samo za poučavanje o demokratskom državljanstvu, ljudskim pravima i interkulturalnoj komunikaciji nego i za obrazovanje e-građana . Gotovo ekskluzivna i aktualna odgovornost akademske zajednice za znanstveno-stručnu podlogu ukupnog hrvatskoga razvoja, oblikovanog stabilnim demokratskim institucijama i otvorenim nacionalnim identitetom, obuhvaća, među ostalim, kako aktualni gospodarski preokret pojednostavljeno nazvan - industrija 4 ., tako i njime izazvane socijalne učinke pojednostavljeno nazvane - društvo 5 . Prirodno-tehničko (STEM) područje i Industrija 4.0. Glavno obilježje bjelodanoga preokreta razvojnih čimbenika definiranih kao 4. industrijska revolucija su virtualno (cyber)-fizički sustavi (CPS) koji, vođeni umjetnom inteligencijom (AI), ujedinjuju informacijsku (IT) i operacijsko-proizvodnu (OT) tehnologiju, tvoreći "Internet stvari" (Internet of Things - IoT) . Vrtoglava brzina 4. industrijske revolucije širi njen početni koncept iz prerađivačke industrije u promet, logistiku (opskrbu), pametne zgrade, energetiku, pametnu zdravstvenu skrb, digitalizirano učenje i brojne druge aplikacije što transformira i Internet stvari u Internet stvari, podataka i usluga. Ovo „razmicanje“ granica između virtualnog (cyber) i stvarnog (fizičkog) svijeta ima za izravnu posljedicu postupan nestanak brojnih današnjih struka i zanimanja povezenih s industrijskim i uslužnim fizičkim radom i nastanak novih ili/i inoviranih zanimanja i poziva. Procjena studije Svjetske organizacije rada (ILO) primjerice govori kako je 47 % sadašnjih poslova u SAD pod rizikom nestanka u slijedećih 20 godina . Svjetski ekonomski forum (WEF), prognozira kako će u Engleskoj 65 % djece koja počinju školovanje raditi poslove koji danas ne postoje . U STEM obrascu hrvatska znanost i istraživanja odgovorni su posebno za prevođenje koncepta industrije 4.0. u učinkovito, održivo i štedljivo poduzetničko korištenje hrvatskih resursa. Hrvatsko vodno/morsko, sirovinsko, energetsko, zemljišno-šumsko, geoprometno, kulturno-povijesno, nacionalno bogatstvo ima onoliku vrijednost koliku mu je pridaje zdravlje, obrazovanost i stručnost ljudskog faktora. Identitetska je zadaća i odgovornost posebno „stemovske“ akademske zajednice da, u uvjetima ozbiljnih demografskih deficita, nabrojene i druge tradicionalne faktore hrvatskih prostora, jezikom novih sofisticiranih tehnologija, prevedu u visoko automatiziranu, ekološki održivu razvijenost. Neupitna odgovornost, pretpostavlja stratešku i projektnu integraciju hrvatskih prirodnih, biomedicinskih, biotehničkih i tehničkih znanosti, u krupnim zahvatima transformacije hrvatske materijalne i intelektualne infrastrukture. Pored toga ona se objavljuje, kako produktivnim umrežavanjem usitnjene hrvatske gospodarske strukture, tako i kontinuiranom konkurentskom potragom za međunarodnim tržišnim nišama. STEM područje ima posebnu odgovornost u optimizaciji ekonomije obujma u hrvatskim uvjetima. Pokretljivost, neprekidna široka eksterna potraga, te sposobnost brze interne proizvodno-organizacijske prilagodbe, sredstva su koja globalno količinski „sitnog“ sudionika, transformiraju u lidera kvalitete (mikro) niša svjetskog tržišta. Društveno-humanističko i umjetničko područje (DHU) i društvo 5.0. U DHU obrascu naglašena je odgovornost za socijalne i bioetičke izazove društva koje nosi 4. industrijska revolucija. Kraticom- društvo 5.0. u inicijalnoj se japanskoj varijanti teži uskladiti 5 ključnih elemenata održivog ekonomskog razvoja u uvjetima 4. industrijske revolucije, s rješavanjem 5 ključnih socijalnih problema koje takav razvoj donosi; (I). tako rastuću energetsku potrebu ekonomskog razvoja valja uskladiti s društvenom potrebom smanjenja emisije stakleničkih plinova, (II) rastuću ekonomsku potrebu za hranom treba uravnotežiti s rastom proizvodnje i smanjenjem gubitaka (propadanjem zaliha) hrane, (III) produženje životnog vijeka kao rezultata ekonomskog napretka i prateće starenje stanovništva mora se uravnotežiti s rastućim socijalnim troškovima starećeg društva, (IV) ekonomsku činjenicu sve oštrije međunarodne konkurencije potaknute rastom industrije 4.0. valja korigirati društvenim konceptom održive industrijalizacije, (V) rastuću koncentraciju bogatstva i rastuće regionalne ekonomske nejednakosti, treba se uravnotežiti društvenom redistribucijom bogatstva i korekcijom globalnih regionalnih nejednakosti . No razrada hrvatska varijante društva 5.0., upućuje na predvidive dodatne učinke industrije 4.0., koji dotiču i duboka egzistencijalna pitanja ljudske vrste, na koja DHU područje mora tražiti odgovore širenjem konteksta i koncepta društva 5.0. Nazire se, po svemu sudeći, kako umjetna inteligencija (AI), kao „tehnološka“ podloga novog društva sa sposobnošću procesuiranja bezbrojnih milijardi senzorskih informacija, iz realnog svijeta, u virtualne operativne instrukcije i natrag u fizički svijet, višestruko premašuje trenutne ljudske sposobnosti. Razlog su kako prirodno različite individualne sposobnosti, tako još više i (još uvijek) biološki ograničena životna dob čovjeka. Njeno eventualno razmicanje u „trokutu“ između individualno dešifriranog ljudskog genoma, nano/piko tehnologije i sintetske biologije, najavljuje svijet i društvo čiji su obrisi jedva dohvatljivi s postojećim spoznajnim kategorijalnim aparatom. U DHU području hrvatska je znanost i umjetnost odgovorna za otvaranje potpuno novih prostora ljudske slobode znakovito praćene novim moralnim, etičkim, bioetičkim, sociološkim, kulturnim, političkim, ekonomskim i inim dubinskim propitivanjima. Traže se inovativne kombinacije univerzalnih istraživačko-umjetničkih sloboda u pravno-institucionalnom i kulturno-umjetničkom razvoju hrvatskog nacionalnog populacijskog, kulturno-povijesnog i lingvističkog prostora. To će vjerojatno tražiti neočekivane sinteze onoga što danas razdvajamo kao filozofsko-humanistička, društvena, biomedicinska i prirodno-tehnička znanja. Ta neodgodiva potraga za novim paradigmama umovanja, vjerojatni je („sutrašnji“) nastavak strukturnih reformi koje su sada na redu, što i njih čini dodatno zahtjevnima, a znanstvenu akademsku zajednicu dodatno odgovornom. 4. Razvojna odgovornost znanstvene akademske zajednice Krajnje pojednostavljeno, za dostizanje prosjeka razvijenih zemalja EU, Hrvatskoj treba godišnja stopa rasta BDP od oko 6 % u slijedećih 30 godina, uz poduzetnički stimulativniju i socijalno prihvatljiviju raspodjelu dohotka. Koliko je to izazovna i osjetljiva zadaća podsjeća nas činjenica da je u 40 godina od 1980. do 2020. g. prosječna hrvatska stopa rasta BDP bila oko 0,2 % godišnje. Kako se u tom razdoblju stanovništvo prosječno smanjivalo po stopi od oko -0,3 %, prosječna godišnja stopa rasta BDP p.c. (po stanovniku) je nešto viša i iznosi oko 0,5 % (Grafikon 1.) Grafikon 1. BDP i BDP p.c. 1980-2020 (u tekućim $ 1990) Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 19 Izvor: Izračun I. Družić prema publikacijama; DZS RH 1992-2020 i RZS SRH 1980-1991. Valja naglasiti, kako rasta praktički nema od 1980. godine, kad je usvojen prvi tzv. „stabilizacijski obrazac“ ekonomske politike Svjetske banke i MMF, koji je u redizajniranom obliku potvrđen Stabilizacijskim programom Vlade RH 1992 i koji u osnovi traje do danas . Uz potpuno uvažavanje ogromnih ljudskih i materijalnih žrtava tijekom Domovinskog rata, zajednički je nazivnik hrvatske dugoročne ekonomske stagnacije vjerojatno u tzv. „zamci srednjeg dohotka“. Stoga i odgovornost znanstvene zajednice za stručnu podlogu ukupnog društvenog razvoja, proizlazi iz empirijski potvrđene studije ekspertnog tima Svjetske banke kojeg je predvodio nobelovac M. Spence u predvečerje krize 2008. godine. Studija je utvrdila da zemlje srednjeg dohotka, kakvom je Hrvatska postala krajem 1970-tih, mogu iz „zamke stagnacije“ izići ako preoblikuju razvojnu paradigmu temeljenu na klasičnoj industrijalizaciji (željezo, čelik, petrokemija) i kvantitativnom rastu ukupne i zaposlenosti žena što uz rast standarda povratno smanjuje prirodni priraštaj. U tim uvjetima izvor rasta nije više broj (kvantiteta), nego kvalificiranost (kvaliteta) zaposlenih. Radna snaga postaje ljudski potencijal a rast, prema nalazu Spence-ovog tima, postaje razvoj temeljen na obrazovanju, znanju i inovacijama . Koliko je to teška zadaća potvrđuje empirija po kojoj je takvim razvojem svega 6 zemalja u svijetu, uspjelo sustići najrazvijenije. Sve su ostale (pa i Hrvatska) ostvarile usporen-stagnantan rast s širećim razvojnim jazom prema najrazvijenijima. Hrvatskoj razvojnoj strategiji, među ostalim, osobito bi značajnom trebala biti empirijska potvrda ovih postavki u brojnim zemljama. Opsežnim testiranjem većeg broja varijabli u čitavom nizu zemalja, opaženo je kako se rastom broja studenata i visoko obrazovanih u strukturi radne snage smanjuje opasnost zamke srednjeg dohotka . Ekstenzivnom ekonometrijskom analizom makroekonomskih indikatora, strukture poreznog sustava, dohodovnih razlika, demografskih trendova, financijskih agregata, vanjsko-trgovinske otvorenosti, kvalitete institucija u zemljama Latinske Amerike, rast visokog obrazovanja i podizanje kvalitete srednjeg obrazovanja, redovito je na drugom mjestu (nakon kvalitete institucija pravne države), čimbenika ubrzanog rasta odnosno prevladavanja zamke srednjeg dohotka na (rijetkim) pozitivnim primjerima Trinidada i Tobaga, Urugvaja i Čilea Hrvatska demografska gibanja bjelodano ne samo potvrđuju nego i amplificiraju ove učinke. Dugotrajan negativan prirodni priraštaj, samo u desetljetnom razdoblju 2010-2019 rezultirao je oko 130 000 višim mortalitetom od nataliteta, ili s prosječno godišnje 13 000 više umrlih, nego rođenih . Istodobno iz Hrvatske je u desetljeću 2010-2019 emigriralo/iselilo preko 253 000 stanovnika. Kada uzmemo u obzir imigraciju/useljavanje u Hrvatsku tada je „neto“ odljev preko 112 000 stanovnika . Kako su demografske dugoročne projekcije u svjetskim razmjerima vrlo pouzdane, tako se s relativnom pouzdanošću može predvidjeti da će Hrvatska u 2031., pri sadašnjim trendovima, imati oko 3,7 milijuna stanovnika, što znači da će se broj stanovnika u odnosu na 2001. smanjiti za oko 756 000 odnosno oko 17 %. Naličje procesa je ubrzano starenje stanovništva pa je u Hrvatskoj prosječna starost porasla od otprilike 32 godine u 1961, godini na 42 godine u 2011.g . Osobito je za hrvatsku razvojnu perspektivu značajna prognoza po kojoj bi, pri nepromijenjenim sadašnjim trendovima, Hrvatska u 2050 mogla imati preko 30 % stanovništva starog 65 i više godina. To ne samo da ograničava potencijale ubrzanog rasta, nego situaciju čini ekonomski neodrživom . Te spoznaje, uronjene u nazočnu hrvatsku gospodarsku i socijalnu strukturu, valja neprestance obnavljati novim činjenicama i analizama. Nema niti jedne zemlje na svijetu koja u današnjim uvjetima svoje razvojne uspjehe, u okruženju oskudnosti ljudskih potencijala, bilo da se radi o zadržavanju statusa visoke razvijenosti, bilo da se radi o dostizanju najrazvijenijih, nije temeljila na visokom obrazovanju, znanosti te istraživanju i razvoju. IV. OCJENA STANJA – SAMOODGOVORNOST AKADEMSKE ZAJEDNICE Nedvojbena samoodgovornost započinje nalazom, prema kojem hrvatska znanstvena i visoko-obrazovna zajednica ne daje potreban stručan javni doprinos preskakanju „mentalnog zida“ koji znanost i visoko obrazovanje, umjesto u ključnu investiciju novog razvoja, smješta u proračunski trošak koji po definiciji treba minimizirati. Tvrdnja kako znanost ima rješenja, a visoko obrazovanje djelomično solidne rezultate, ali ih politika ne sluša, nije razumljiva ni politici niti običnom građaninu. Konstruktivno mijenjanje odnosa znanosti, visokog obrazovanja i nositelja društvenih odluka zahtjeva, od akademske zajednice, preuzimanje odgovornosti, umjesto iznalaženja opravdanja. (Samo)kritična odgovornost je pretpostavka razumnog definiranja reformskih ciljeva. Nasuprot tome nizanje opravdanja kao (tuđih) grešaka, pretpostavka je supstitucije reforme birokratskim natezanjima oko preraspodjele ovlasti u sustavu. Veće povjerenje u potencijale nacionalne znanosti, koja najvećim dijelom ne samo da je pripravna, nego praktički jedina posjeduje znanja potrebna za modeliranje suvremenog razvoja, bez daljnje devastacije nacionalne kulturno-društvene i gospodarske strukture, započinje se graditi otvorenom i objektivnom ocjenom stanja. Veće povjerenje u hrvatsko visoko obrazovanje, kvalitetu kojeg treba bitno unaprjeđivati promišljenim i dubokim strukturnim reformama, temelji se na solidnoj preddiplomskoj i dijelom diplomskoj nastavi. To potvrđuje interes velikih stranih kompanija, koje u sve većem broju nude studentima hrvatskih sveučilišta stipendije i buduće zaposlenje, već na trećoj godini studija. Pored toga naši diplomanti s lakoćom upisuju poslijediplomske studije elitnih europskih i američkih sveučilišta. Bitno i cjelovito treba unaprijediti doktorske (poslijediplomske) studije, koji su inovacijski najdragocjeniji i koje neizostavno treba istraživački povezati sa znanstvenim institutima, a projektno s društvenim i gospodarskim subjektima gdje je to moguće. IV-I. ZNANOST I INOVACIJE Komparativnom analizom podataka iz statističkih publikacija EU bjelodano je zaostajanje RH u 2000-ima, osobito nakon krize 2008. godine. U svim bitnim elementima znanstvene politike Hrvatska se nalazi uglavnom između 25. i 27. mjesta od donedavnih 28 članica EU: znanstvenoj produktivnosti mjerenoj međunarodnom vidljivošću i citiranošću, broju istraživača u ekvivalentu punog radnog vremena (FTE), inovativnosti i broju patenata, broju i razvijenosti istraživačkih jedinica u gospodarskim subjektima, izdvajanjima poslovnog sektora za istraživanje i razvoj, kao i nacionalnim javnim/proračunskim izdvajanjima. Snažniji priljev sredstava EU fondova nakon 2018, vidljivo je poboljšao status pojedinih elemenata znanstveno-istraživačkog procesa, ali ne dovoljno da bi se ukupna slika bitnije promijenila 1. Hrvatski i EU trendovi znanstvenih istraživanja Europska je unija identificirala „velikih 5“ –Amazon, Apple, Facebook, Google, Microsoft, – kao „kralježnicu“ oporavka i nove razvojno-konkurentske dinamike SAD-a nakon krize 2008. Covid-19 kriza, transformirala je ovaj pristup SAD-a u izravan „Osam godišnji državni plan razvoja infrastrukture“ koji je „težak“, do sada nezabilježenih 2 tisuće milijardi dolara, planiranih državnih investicija. U njemu se među prioritetima nalazi i 50 milijardi ulaganja u proizvodnju poluvodiča, 46 milijardi u električna vozila, 26 milijardi u inovacijske hubove, 180 milijardi investicija u istraživanje i razvoj visokih tehnologija, 100 milijardi u obrazovanje i 100 milijardi dolara u digitalnu infrastrukturu . Tako kreirana investicijska potražnja velike će američke digitalne i ostale tvrtke pretvoriti u tržišne gigante. Europski strateški „odgovor“, u „Višegodišnjem financijskom okviru 2020-2027 (VFO), prije Covid-19 krize, „predviđao je 360 milijardi eura zajmova i 390 milijardi eura bespovratnih sredstava („grantova“), kojima se namjeravalo, u proračunskom razdoblju 2021-2027, definitivno prevladati posljedice financijske krize 2008 . U području znanosti bilo je naglašeno modeliranje platformi koje će ubrzati transformaciju evidentno kvalitetnoga znanstveno istraživačkoga doprinosa u inovacijsku primjenu i nove tehnologije. Motor novoga razvoja su inter/multi/transdisciplinarna istraživanja kojima se integriraju STEM i DH područja u njegovu cjelovitu tehnološko inovacijsku podlogu i preduvjet daljnjeg napose „zelenog“ razvitka. Vjerodostojnost odlučnosti EU da promijeni stanje i podigne konkurentnost svojih znanstvenih istraživanja i inovacija, pridaje opredjeljenje da se izdvajanje za istraživanje i razvoj (I&R) od prosječnih oko 2 % u 2014., u 2020-tima poveća na 3 % BDP. Pored povećanja izdvajanja poslovnoga sektora to je podrazumijevalo da se nakon 2020. udvostruči proračun EU za razvoj i istraživanje . No Covid-19 kriza promijenila je ne samo iznose nego i koncept ekonomske i proračunske politike. Izmijenjena ekonomska strategija podrazumijevala je stapanje VFO s instrumentom Europske komisije nazvan „EU slijedeće generacije“ (Next Generation EU- NGEU), NGEU, čiji je središnji dio „Plan otpornosti i oporavka“. To je rezultiralo, do tada neslućenim, planom od preko 2 tisuće milijardi eura, s naglaskom na istraživanje i inovacije te klimatsku i digitalnu tranziciju (Ne)pripravljenost Hrvatske prije i nakon krize izazvane Covidom-19, razvidna je iz slijedećih činjenica; Hrvatska se sa 1,03 % izdataka za I&R u 2004. nalazila na 16. mjestu između 28 članica EU. Hrvatska se sa 0,79 % izdataka za I&R u 2014. nalazila na 25. mjestu između 28 članica EU. Hrvatska se sa 0,97 % izdataka za I&R u 2018. nalazila na 21. mjestu između 28 članica EU. Hrvatska je, što je iz ovih podataka vidljivo, među rijetkim članicama EU koja je u 15 godišnjem razdoblju 2004-2018. smanjila udjel izdvajanja za I&R u BDP, unatoč priljevu EU fondova koji je „popravio“ rang, pa je sada Hrvatska na 21. umjesto 25. mjestu. No to je još uvijek značajno udaljeno od 16. mjesta 2004. godine. Negativan učinak divergencije umjesto konvergencije prema trendovima financiranja istraživanja u EU, jasno dokumentira početni nalaz (Tablica 1.). Tablica 1. Izdaci za istraživanje i razvoj ( % udjel u BDP-u i u apsolutom iznosu, milijuni eura) 2004., 2014. i 2018. Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 24-25. Izvori: Eurostat „News Release 209/2015, Eurostat (2021) Gross domestic expenditure on R&D (GERD). https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/t2020_20/default/table?lang=en 2. Kompatibilnost znanstvenoistraživačkih politika Hrvatske i Europske komisije (EK) Narečena je ocjena razvidno polazište EU u motrenju hrvatskoga sustava znanosti i visokoga obrazovanja. EU za ostvarenje nekolicine ključnih strateških ciljeva „bilancira“ konkretna potrebna financijska sredstva, čineći tako svoju strategiju održivom i izvedivom. Držeći se istih načela, Europska komisija (EK) redovito (godišnje) ocjenjuje pripravljenost svake članice, pa tako i Hrvatske, da svojim politikama ostvaruje nacionalne ciljeve i doprinese rastu kvalitete i konkurentnosti znanstvenih istraživanja i inovativnosti Europske unije. Europska komisija konstatira kako je zaostajanje hrvatskoga sustava I&R za ostalim članicama EU uvelike rezultat oskudnih javnih ulaganja, a potom i: fragmentiranosti hrvatskih institucija visokoga obrazovanja, nedostatka poticaja za karijere istraživača, zanemarivanja relevantnosti internacionalizacije hrvatske znanstvene i inovacijske arene . Trendovi izdataka potvrđuju redoslijed uzroka hrvatskoga zaostajanja koji, prema nalazu EK, na prvo mjesto stavlja javno financiranje. Hrvatski izdaci (2005) za I&R od 72,5€ po stanovniku bili su za 5,6 puta niži od EU prosjeka od 408,6€. Deset godina kasnije (2014.), hrvatskih 80 € bilo je 7 puta niže od prosjeka EU od 558,4 €. U 2018. „vratili“ smo se, u relativnim odnosu, na 2005.g. Valja svakako napomenuti kako su izdaci za znanost, istraživanje i razvoj između 2014. i 2018., osobito nakon 2016. godine, porasli za 50 % od 80 na 122 € po stanovniku. To je svakako značajan napredak i konkretan rezultat hrvatskog pristupanja EU. U tom kontekstu valja konstatirati dvije činjenice. Prvo, ovo povećanje u prvom je redu nastalo pribrajanjem prispjelih sredstava EU kohezijskih fondova u nacionalne izdatke. Drugo, paralelno s hrvatskim, rasli su izdaci i drugih članica, tako da su hrvatska 122 € (s uključenim EU fondovima) 5 puta niža od EU prosjeka od 613 €. Time smo se u relativnom odnosu prema EU „vratili“ na 2005. godinu (Tablica 2.). Tablica 2. Bruto domaći izdaci za I&R po stanovniku od 2005. do 2018. (u eurima €). Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 27. Izvor: Eurostat (2021) GERD by sector of performance and source of funds https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=rd_e_gerdfund&lang=en Dosad izloženi raskoraci Hrvatske u odnosu na znanstveno obrazovne politike gotovo svih ostalih članica EU, rezultirali su nepovoljnim trendovima u razvoju ljudskih istraživačkih potencijala koji su i pretpostavka i odlučujući čimbenik kvalitete i konkurentnosti. Zamjetne oscilacije u broju istraživača s padom u 2014. godini u odnosu na 2010. godinu i porastom u 2016. godini, ne mijenjaju činjenicu da je u promatranom razdoblju Hrvatska prema broju od 1,8 istraživača na 1000 stanovnika, na dnu EU ljestvice. Jedino su Cipar i Rumunjska iza naše zemlje (Grafikon 2). Grafikon 2. Broj istraživača na 1.000 stanovnika. Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 28. Izvor: Eurostat (2019b), https://ec.europa.eu/eurostat/web/science-technology-innovation/overview Kombinacija dugoročno niskih ulaganja i posljedično maloga broja istraživača dovela je Hrvatsku, ispred Bugarske i Rumunjske, na začelje članica EU prema JRC indikatoru znanstvene izvrsnosti, koji je sintetski pokazatelj broja izvrsnih članaka, međunarodnih patenata i ERC grantova po stanovniku (Grafikon 3.). Grafikon 3. JRC kompozitni indikator znanstvene izvrsnosti za 2018. Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 28. Izvor: European Commission (2020) The Adjusted Research Excellence Index 2020 https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC122029 Veliko značenje pojedinih elemenata kompozitnoga JRC indikatora (vrhunska znanost i ERC projekti/grantovi inovacije i projekti/grantovi (Obzor 2020)), traži njihovu pojedinačnu analizu. Vrhunska znanost. Predstavljena je kao postotak objavljenih vrhunskih znanstvenih radova u odnosu na sve objavljene znanstvene radove. Prema tom indikatoru Hrvatska je na pretposljednjem (ispred Bugarske) mjestu s ispod 4 % od ukupnog broja znanstvenih publikacija objavljenih u 10 % visoko citiranih znanstvenih publikacija (Grafikon 4). Kako vidimo, vrhunska znanstvena produkcija neznatno varira od otprilike 3,5 % do otprilike 3,8 % u tri trogodišnja citatna razdoblja, tijekom osamnaest godina. Analizu ovako nepovoljnog pokazatelja valja usporediti s gornjim podacima o udjelu izdataka za I&R u BDP-u. U razdoblju 2005-2014 oni su najprije pali za 23 % (od 1,03 na 0,79), odnosno smanjili su se u apsolutnom iznosu od 345 na 340 milijuna eura. Nakon toga su povećali udjel u BDP za 23 % između 2014 – 2018 odnosno povećali su u apsolutnom iznosu od 340 na 501 milijun eura. Hrvatska nije, tijekom tih 15 godina, znatnije povećala vrhunsku znanstvenu produkciju (broj publikacija). To je svakako neuspjeh, koji povezan s činjenicom kako, uz zabilježene oscilacije, pad udjela za istraživanje i razvoj u BDP u dugom razdoblju, upućuje na dostignutu graničnu efikasnost sustava odnosno iscrpljenost unutarnjih rezervi i žurnu potrebu poticajnih financijskih i institucionalnih reformi, te povećano investiranje u opremu, publikacije i publiciranje. Grafikon 4. Vrhunskih 10 % visokocitiranih publikacija 2000., 2007. i 2016. Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 29. Izvor: European Commission (2020b), ) Science, research and innovation performance of the EU 2020. https://ec.europa.eu/info/sites/default/files/srip/2020/ec_rtd_srip-2020-report.pdf Situacija stagnirajuće vrhunske znanstvene „proizvodnje“ uz blago rastuću - „produktivnost“, snažno se negativno reflektira na međunarodnu konkurentnost. Nedovoljna visokocitirana znanstvena produkcija, transformira se u činjenicu kako je Hrvatska nositelj tek dvaju vrhunskih ERC grantova/projekata. Usporedbe radi, Slovenija i Litva imaju po 1, Finska 56, a Belgija 100 (Grafikon 5.). Grafikon 5. Broj ERC projekata po zemljama 2017. Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 30. Izvor: European Commission (2018) European Commission (2018b) Science, Research and Innovation Performance of the EU 2018, str. 161 Značenju ovoga pokazatelja pridonosi informacija kako su Hrvati na inozemnim institucijama nositelji 19, a u domovini 3 ERC granta/projekta. Tom činjenicom uzroci nepovoljnog stanja postaju jasniji. Nije dakle primaran uzrok kvaliteta istraživača i relevantnost istraživačkih ciljeva. Hrvatski istraživači u inozemstvu u jakoj konkurenciji domicilnih, dobivaju elitne europske projekte. Radeći na vrhunskoj suvremenoj opremi i u poticajnom institucionalnom okruženju, oni bjelodano postižu vrhunske rezultate. Istodobno se ti rezultati ne postižu u hrvatskim uvjetima. To je očekivan ishod kada se analizira kvantiteta i kvaliteta kapitalne istraživačke opreme, njezina koncentracija i dostupnost te stupanj zastarjelosti i model održavanja. Nacionalna krupna (kapitalna) istraživačka oprema sama po sebi nije dovoljno relevantna infrastruktura, da bi mogla privući elitna europska sredstva, što potiču „cutting edge“ istraživanja bazirana na najsuvremenijoj opremi obično visoke vrijednosti . Pored toga donedavna koncentracija gotovo ¾ vrijednosti kapitalne opreme u četirima znanstvenima institucijama, odnosno gotovo ½ u Institutu Ruđer Bošković proizvodi dodatan nepovoljan utjecaj. Naime u situaciji neriješenih troškova „hladnoga pogona“ (održavanje, servisiranje, plaće operatora opreme, eksperimentalni materijali), financiranje uglavnom pada na teret troškova redovite djelatnosti matične institucije. To sa svoje strane često ograničava dostupnost opreme istraživačima iz ostalih znanstvenih i znanstveno obrazovnih organizacija. Inovacije. Relevantna analiza niske inovativnosti i malog broja inovacija u Hrvatskoj, nužno mora početi od potražnje gospodarskih subjekata za I&R i inovativnim aktivnostima. Potražnja je pak uvelike zadana strukturom odnosno ekonomskom/financijskom snagom poduzeća da ulažu u I&R i ustrojavaju vlastite istraživačke jedinice. Ona u Hrvatskoj iznosi niskih 0,38 % BDP-a, stavljajući nas na 24. mjesto u EU, „ispred“ Latvije, Cipra i Rumunjske. Tehnološki zaostale i u prosjeku usitnjene hrvatske tvrtke objektivno ne mogu snositi troškove istraživanja i razvoja. Među bitnim uzrocima poslovno-organizacijske insuficijentnosti hrvatskih tvrtki za intenzivniju inovativnu aktivnost je činjenica da je Hrvatska umjesto „prirodne tercijarizacije“ i relativne deindustrijalizacije doživjela drastičnu i naglu apsolutnu deindustrijalizaciju bez potrebnoga restrukturiranja i modernizacije. Strategija pametne specijalizacije (S3) to posredno evidentira u niskoj zaposlenosti od 5000 do 10000 ljudi u 5 ključnih sektora novoga inovativnoga razvoja . Posljedice niske tehnološke razine i ovakva stanja potražnje poslovnoga sektora za inovativnom aktivnošću među ostalim su i sljedeće: 4,34 patentne prijave na milijun stanovnika 2013. g., što je Hrvatsku stavilo na pretposljednje (ispred Rumunjske) mjesto među članicama EU, 4,84 patentne prijave na milijun stanovnika 2017. g., što je Hrvatsku, ostavilo na pretposljednjem mjestu (ispred Rumunjske), bez razvidnijega napretka u inovacijama (Grafikon 6.) Grafikon 6. Broj patenata na milijun stanovnika (2017.). Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 32. Izvor: Eurostat (2021), Prijave patenata Europskom uredu za patente (EPO), https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=pat_ep_ntot&lang=en visoki troškovi inovacijske aktivnosti kao posljedice niskog intenziteta razvidni u četiri puta višim hrvatskim troškovima u odnosu na njemačke, odnosno četiri puta višim izdacima po patentu registriranom u SAD-u (Grafikon 7). Grafikon 7. Potrebna investicija po patentu registriranom u SAD-u. Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 32. Izvor: World Bank (2013) „Overview of the Research and Innovation Sector in the Western Balkans, World Bank Technical Assistance Project (P123211), str 9“ Povratan učinak narečene inovacijske slike i njezinih uzroka relativno je niska pozicija u globalnoj konkurentnosti, koja je pak u skladu s ekonomskom snagom nacionalne ekonomije. Hrvatska se po ekonomskoj snazi odnosno prema vrijednosti BDP-a iskazanoj u američkim dolarima prema nominalnom tečaju nacionalnih valuta prema trima svjetskim listama; Međunarodni monetarni fond – IMF, Svjetska banka – WB i Ujedinjeni narodi – UN, nalazi između 76. i 78. mjesta između 200-tinjak zemalja. To mjesto gotovo u cijelosti odgovara 74. mjestu prema Globalnom indeksu konkurentnosti Svjetskoga ekonomskoga foruma . Tu „ravnotežnu“ sliku narušava nizak (106.) rang u inovacijama unutar Globalnoga indeksa konkurentnosti kao „potvrda“ nepovoljne inovacijske aktivnosti. Najveći „doprinos“ nepovoljnom „sintetskom“ inovacijskom rangu daju: - Vladina nabava naprednih tehnoloških proizvoda - 134, - Kapacitet za inovacije - 120, - Suradnja znanosti i industrije u istraživanju i razvoju-118, - Ulaganje poduzeća u istraživanje i razvoj -97, a potom slijede, - Dostupnost znanstvenika i inženjera - 95 i „najmanji“ problem - Kvaliteta znanstveno-istraživačkih institucija - 66 Valja svakako napomenuti kako je Hrvatska u posljednje vrijeme znatno napredovala u nekim aspektima inovacijske aktivnosti kao što je korištenje informacijske tehnologije i umrežavanje što je poboljšalo indikatore proizvodnih inovacija u malim i srednjim poduzećima (43 % iznad EU prosjeka), inovacija poslovnih procesa (21 % iznad EU prosjeka) i povećalo broj poduzeća koja dodatno obrazuju zaposlenike u primjeni ICT tehnologija (20 % iznad EU prosjeka). No zaostajanje je i dalje bjelodano u izdvajanjima poslovnog sektora za R&D (oko 65 % ispod EU prosjeka), dok su izdvajanja po zaposlenome oko 76 % ispod EU prosjeka. Osobito značajno što je broj zaposlenih ICT stručnjaka 25 % niži od EU prosjeka . Uočeno stanje upućuje na potrebu „obrnutoga“ pristupa od uobičajenoga, prema kojemu se potražnja gospodarstva i „unutarnja“ razvojna potreba poduzeća da održi i unaprijedi konkurentnost materijalizira u ulaganjima u I&R te rast inovacija. Potreba „inovativne“ inovacijske politike nužna je i zbog diferenciranih hrvatskih regionalnih socio-povijesnih obilježja što rezultira specifičnostima inovacijske kulture s jedne te tretiranja inovacijske politike kao „neželjenog djeteta“ u krugu kreatora državnih politika . Valja primijetiti kako se situacija bitno mijenja usvajanjem „Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030“, kojom inovacije postaju prioritet kao dio prvog strateškog cilja u prvom razvojnom smjeru (Konkurentno i inovativno gospodarstvo“ . Nove hrvatske strateške okolnosti zahtijevaju, među ostalim, i (samo)osposobljavanje znanosti ne samo da čeka „narudžbe“ iz prakse, nego i da (dodatnim transparentnim financiranjem) „kreira“ potražnju za istraživačkim projektima koji unapređuju poslovanje i konkurentnost, okupljajući poduzetnike u centrima izvrsnosti, centrima kompetencije, znanstveno-tehnologijskim parkovima, klasterima, spin-off i spin-out pothvatima i drugim oblicima. Ovako neizravno „subvencioniranje“ i podizanje konkurentnosti nacionalnoga gospodarstva predviđeno je hrvatskim strateškim dokumentima i propisima i dopušteno EU pravilima slobodne tržišne utakmice. 3. Učinkovitost hrvatskih ulaganja u znanost Analizirajući učinkovitost hrvatskih ulaganja u znanost, Europska komisija, pored već spomenute niske razine i padajućega udjela javnih ulaganja u znanost 2008. - 2015., upućuje na rezultirajuću nepovoljnu strukturu odnosno niski udjel izdataka za „infrastrukturne“ sektore u proračunskim izdacima, koji su preduvjet suvremenoga razvoja: “……trendovi indiciraju da se udjel izdataka za promet i obrazovanje smanjio u razdoblju 2008. -2015.“ Raščlanjujući učinkovitost hrvatskih javnih/proračunskih izdataka, Europska se komisija oslanja na poredbeno Izvješće o znanstvenim, istraživačkim i inovacijskim performansama EU. EK naglašava kako su hrvatski rezultati u učinkovitosti korištenja kompatibilni odnosno u suglasju s rezultatima peer skupine zemalja (Poljska, Latvija, Slovačka,) dakle sa zemljama sa sličnim investicijama u znanost u odnosu na BDP. Međutim, u usporedbi s EU prosjekom Hrvatska ima vrlo slabe rezultate u kvaliteti znanstvenoga outputa , jer među 10 % svjetski najcitiranijih publikacija kao postotkom ukupnih znanstvenih publikacija ima 4,1 % u odnosu na EU prosjek od 11,1 % (Grafikon 8). Grafikon 8. Najboljih 10 % znanstvenih radova kao funkcija udjela javnih izdataka za istraživanje i razvoj u BDP-u, 2014. (citatno razdoblje 2014.-2016.). Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 35. Izvor: Science, Research and Innovation performance of the EU 2018 str. 162, Figure I.4-A Dvije godine kasnije globalna se situacija nije bitno promijenila, iako se naziru strukturni pomaci. SAD imaju višu kvalitetu znanstvene produkcije od EU iako imaju niži intenzitet javnih ulaganja. Južna Koreja i Japan pokazuju niži odjek znanstvene produkcije u odnosu na intenzitet javnih ulaganja. Kineska se razina znanstvene izvrsnosti približava EU. Obje EU regije kojima Hrvatska pripada; Mediteran i istočna Europa, imaju i niže razine ulaganja u I&R i nižu razinu znanstvene izvrsnosti od EU prosjeka . Hrvatska je pak svoje slabe rezultate dodatno pogoršala jer ima ispod 4 % od ukupnih znanstvenih publikacija među 10 % svjetski najcitiranijih, iako se povećao intenzitet javnih ulaganja u I&R (Grafikon 9.) Dio objašnjenja mogla bi biti promjena u strukturi hrvatskih javnih ulaganja. Naime, kao što je već napomenuto, nakon 2016. godine počinje povećan priljev sredstava EU fondova, među ostalim i za poboljšanje znanstvene izvrsnosti. Ta se sredstva statistički pribrajaju izdacima hrvatskog državnog proračuna za znanost i visoko obrazovanje. No kako se radi u najvećoj mjeri o ulaganjima u znanstveno-istraživačku infrastrukturu (opremu i građevinske radove), to zahtijeva stanovito investicijsko (maturizacijsko) razdoblje od početka ulaganja do njihovog završetka odnosno do početka punog istraživačkog „pogona“. Grafikon 9. Najboljih 10 % znanstvenih radova kao funkcija udjela javnih izdataka za istraživanje i razvoj u BDP-u, 2016. (citatno razdoblje 2016.-2018.). Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 36. Izvor: European Commission (2020) Science, Research and Innovation performance of the EU 2020 str. 373. Spoznaja kako je hrvatska znanstveno-istraživačka produkcija „u skladu“ s mediteranskim članicama EU (osim Italije) i „tranzicijskim“ susjedima u Srednjoj Europi, ali i da kvalitetom zaostaje za EU prosjekom, važna je za početnu ocjenu stanja, osobito stoga što se situacija donekle pogoršala između dva citatna razdoblja. Njena je dopuna i sugestija Europske komisije kako bez promjene u strukturi (nacionalnih) proračunskih izdataka u korist prometa te znanosti i obrazovanja, Hrvatska ne može ostvariti održivi rast. Zato je znanstveno-istraživačkoj produktivnosti Hrvatske kao male zemlje potrebno posvetiti dodatnu pozornost. Naime, kako javno izdvajanje za znanstvena istraživanja obuhvaća sva znanstvena područja, to stavlja u različiti položaj veće u odnosu na manje zemlje, odnosno „veće“ u odnosu na „manje“ jezike, u pojedinim znanstvenim područjima. U pojedinim znanstvenim područjima manje su zemlje odnosno njihove publikacije na materinskom jeziku od početka zakinute glede mogućnosti (konkurentnosti) publiciranja u svjetskim visoko citiranim časopisima. To se osobito odnosi na društvene i humanističke znanosti. Tako primjerice radovi koji se bave hrvatskim povijesnim, umjetničko-povijesnim, lingvističkim, ekonomskim, pravnim ili sociološkim temama, bitnima za hrvatski društveni, kulturni i gospodarski razvoj i nacionalni identitet i koji su pri tom objavljeni na hrvatskom jeziku, ne moraju biti zanimljivi široj svjetskoj znanstvenoj javnosti, pa je i mogućnost njihove objave u svjetskim časopisima u startu niža. No to se može odnositi i na prirodoslovno i/ili biotehničko područje kada istražuju pojave ili procese povezane sa specifičnostima hrvatskoga razvoja. To je za zemlju koja je kao Hrvatska, ne tako davno, stekla punu nacionalnu slobodu i državnu samostalnost osobito značajno pitanje, kojemu je potreban razuman i stručno uravnotežen pristup. Tako je u znanstvenoj produkciji važno biti međunarodno vidljiv i kvalitetu dokazivati objavom u visoko-citiranim svjetskim časopisima, što podrazumijeva i objavljivanje na svjetskim (uglavnom engleskom) jezicima. No isto tako je iznimno važno objavljivati znanstvene radove i na hrvatskom jeziku, kako bi se iznašli hrvatski termini za nove znanstvene pojave i procese, kako bi se iznašli hrvatski termini za nove znanstvene pojave i procese, te stabilizirali u uporabi u znanstvenoj i stručnoj javnosti. Jedino tako materinski jezik ostaje -„živ“- i ne tone u lokalno narječje. Takva zadaća - objave u vrhunskim svjetskim časopisima na svjetskim jezicima i razvoj visoko kvalitetne znanstvene produkcije na materinskom jeziku - mora biti uzeta u obzir pri međunarodnim usporedbama, a osobito se mora uzeti u obzir kada se utvrđuju politika i kriteriji financiranja znanstvenih istraživanja. U tom je smislu podobna međunarodna analiza koja uspoređuje prirodne znanosti koje, imajući uglavnom zajedničke (identične) predmete istraživanja, međusobno komuniciraju univerzalnim jezikom struke (nekoć latinskim, a danas engleskim). Naime usporedbe su dodatno objektivizirane kada su baza usporedbe „objavljivi“ radovi u prirodnim znanostima (na engleskom jeziku), umjesto ukupne znanstvene produkcije koja uključuje i međunarodno „neobjavljive“ radove (na hrvatskom jeziku u društvenim i humanističkim znanostima). Takvu analizu poduzima svjetski visoko citiran časopis Nature objavljivanjem Nature Global Indexa (NGI), kojim se uspoređuje znanstvena kvaliteta i produktivnost 100 zemalja (od 2016. godine 50 zemalja) u prirodnim znanostima, temeljem objavljenih radova u 68 najkvalitetnijih svjetskih časopisa u prirodnim znanostima. Pri tom se koriste dva pokazatelja. Prvi je Ukupan zbroj članaka („AC“ –article count). Drugi je „Ponderirani frakcijski zbroj“ (WFC – Weighted Fractional Count) (Nature Index Global, 2014). WFC se koristi kako bi se izbjegao prenaglašen utjecaj članaka iz područja fizike i astrofizike. Naime, četiri časopisa iz tih disciplina objavljuju oko 50 % svih radova u časopisima iz fizike – oko pet puta više od drugih disciplina. Stoga se podaci za astrofiziku i fiziku prikupljaju na isti način i njima se pridružuje jedna petina pondera (0,2) koja se pridružuje ostalim člancima . NGI 2014, koji za 2013 rangira zemlje prema vrijednosti WFC-a, stavlja Hrvatsku na 43. mjesto s vrijednošću AC-a od 105 i WFC-a od 22,66. Kako bismo usporedili efikasnost objavljenih istraživanja Hrvatske i ostalih članica EU prilagodili smo tablicu NGI-ja samo za zemlje članice EU, među kojima je Hrvatska rangirana na 19. mjesto Istodobno, prema statistici EU Hrvatska se s udjelom javnih Bruto izdvajanja za istraživanje i razvoj (GERDp - Gross Expenditure for Research &Development -public) od 0,4 % BDP-a nalazi na 23 mjestu među članicama EU (Tablica 3.). Tablica 3. Rangiranje članica EU prema efikasnosti javnih ulaganja (GERDp) u znanstvena istraživanja 〖(k〗_GERDp) Zemlja NGI- rang GERDp-rang k_GERDp 1 Ujedinjeno Kraljevstvo 2 16 8,00 2 Njemačka 1 4 4,00 3 Italija 4 15 3,75 4 Francuska 3 9 3,00 5 Španjolska 5 14 2,80 6 Poljska 11 20 1,82 7 Mađarska 17 24 1,41 8 Belgija 8 11 1,38 9 Irska 16 22 1,38 10 Rumunjska 20 27 1,35 11 Bugarska 21 26 1,24 12 Hrvatska 19 23 1,21 13 Grčka 15 18 1,20 14 Slovenija 18 19 1,06 15 Cipar 26 25 0,96 16 Portugal 13 12 0,92 17 Nizozemska 6 5 0,83 18 Latvija 27 21 0,78 19 Slovačka 23 17 0,74 20 Austrija 10 6 0,60 21 Luksemburg 25 13 0,52 22 Češka 14 7 0,50 23 Litva 24 10 0,42 24 Estonija 22 8 0,36 25 Švedska 7 2 0,29 26 Finska 12 3 0,25 27 Danska 9 1 0,11 Izvor: obrada I. Družić prema Global Nature indeks 2014 i Eurostat news release 209/2015 Koeficijent efikasnosti javnih ulaganja u znanost i istraživanja (k_(GERDp )) polazi od pretpostavke da je njegova jedinična vrijednost prema kojoj je rang javnih izdvajanja za istraživanje i razvoj (GERDp) jednak rangu u Nature globalnom indeksu, „normalna“ ili očekivana vrijednost. Svaka vrijednost veća od 1 čini izdvajanje efikasnim pa što je koeficijent viši, to je ulaganje (izdvajanje) efikasnije. Obrnuto, što je koeficijent niži od 1 odnosno bliži nuli, to je ulaganje neefikasnije. Jedinična efikasnost prikazana je crvenom crtom (Grafikon 9). Takvoj su efikasnosti najbliži Slovenija (rang prema NGI 18 a prema javnim ulaganjima GERDp ima rang 19) te Cipar (NGI rang 26 a GERDp rang 25). Te su zemlje prikazane crnim stupcima. Pojednostavljeno, njihov rang prema Nature indeksu gotovo odgovara rangu prema udjelu izdvajanja za I&R u bruto domaćem proizvodu. Plavi stupci lijevo od jediničnih vrijednosti („crnih“ stupaca Cipra i Slovenije) predstavljaju zemlje koje financijski efikasno ulažu, dok stupci desno predstavljaju zemlje koje financijski neefikasno ulažu u znanstvena istraživanja. Prema tom pokazatelju, Hrvatska s oskudnim ulaganjima ulaže relativno efikasno (21 % iznad jedinične vrijednosti, „crveni“ stupac) i zauzima 12 mjesto prema financijskoj efikasnosti ulaganja među članicama EU u prirodnim znanostima (Grafikon 10.). Grafikon 10. Rang članica EU 2014. prema k_(GERDp ). Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 39. Izvor: obrada I. Družić prema Global Nature indeks 2014 i Eurostat news release 209/2015 Narečeno rezultira osobito zabrinjavajućom činjenicom prema kojoj je hrvatska znanost „zarobljena“ u tzv. niskoj ravnoteži deficita broja istraživača, odnosno kako pri općenito niskoj razini ukupnih ulaganja, relativno efikasno ulaže u znanost. Relativno mali broj radova objavljen s još manje uloženih financijskih sredstava daje nadprosječan rezultat. Potreba aktiviranja, ponajprije ljudskih, znanstvenih potencijala kao pretpostavke kvalitetnog gospodarskog rasta i ukupnog društvenog razvoja, nameće potrebu kontinuirane poredbene analize efikasnosti ulaganja u znanstvena istraživanja. Analiza nakon četiri godine pokazuje neočekivane strukturne pomake u efikasnosti ulaganja u znanost (Grafikon 11). Prema vrijednosti - k_GERDp u 2018. godini u odnosu na 2014. godini, iste su zemlje na prvih 6 mjesta, ali u izmijenjenom poretku. Španjolska se s petog probila na drugo mjesto promjenama oba ranga. U izdvajanjima (GERD) rang joj je pao za 2 mjesta od 14 na 16 (-14 %). Istodobno NGI rang je porastao od 5. na 4. mjesto (+20 %). Pojednostavljeno, s relativno manjim izdvajanima, viši rang izvrsnih publikacija. S druge pak strane Njemačka je poboljšala GERD rang od 4. na 3. mjesto (+25 %) zadržavši isti NGI rang – 1. Pojednostavljeno, s relativno višim izdvajanjima, isti rang izvrsnih publikacija. Ovdje se uočava i ograničenje k_GERDp jer on daje samo rang (a „boljeg“ ranga od -1., nema), a ne broj publikacija koje su „donijele“ rang . Slijedećih 6 mjesta (7-12) je posebno zanimljivo jer se ovdje nalazi i Hrvatska, koja je popravila svoj k_GERDp rang od 12. na 11. mjesto, iako joj je vrijednost k_GERDp smanjena od 23 % na 11 % iznad EU prosjeka,. što govori da promjene u „okruženju“ imaju prava strukturna obilježja. Drastičan je primjer Mađarska koja je prema k_GERDp rangu pala od 7. na 22. mjesto, od 41 % iznad do 29 % ispod jedinične vrijednosti, koju u obje godine predstavlja Cipar (Grafikon 11). Grafikon 11. Rang članica EU (2018) prema 〖(k〗_GERDp) . Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 40. Izvori; obrada I. Družić prema European Commission (2020) Science, Research and Innovation performance of the EU 2020 i NGI (2020/2021) https://www.natureindex.com/country-outputs/generate/All/global/All/score Unatoč koncepcijskim postavkama i strateškim proklamacijama, realni indikatori (broj istraživača, izdvajanja u odnosu na BDP, broj primijenjenih inovacija) sve razvidnije guraju Hrvatsku na začelje EU. Pri tome je bjelodana korelacija sa sličnim trendovima indikatora ukupnog razvitka i životnog standarda kojim Hrvatska također tone na začelje EU. IV-II. VISOKO OBRAZOVANJE 1. Dinamika hrvatskoga visokoga obrazovanja Hrvatsko državno osamostaljenje i stvaranje suverene demokratske države nakon 1990., stvorili su povoljno okruženje za razvoj visokoga obrazovanja, ostvarivši zapažene rezultate. To je okruženje izuzetno važno kako za kvalitetu ishoda učenja i stjecanje potrebnih kvalifikacija i zvanja, tako i za njihov utjecaj na opstojnost te društveni, gospodarski, kulturni i umjetnički boljitak vlastite države i njezine međunarodne civilizacijske stečevine. Bjelodana dinamika hrvatskog sustava visokoga obrazovanja, zabilježena je u trendu kojim je broj studenata više nego udvostručen: od gotovo 70 000 na 157 000. Uspješnost studiranja također je povećana. Broj studenata koji godišnje diplomiraju je utrostručen: od 10 tisuća na više od 33 tisuće. Osobito je dojmljiv obuhvat stanovništva u studentskoj dobi (19-23) tercijarnim obrazovanjem, koje je poraslo od 1/5 (22 %) na gotovo 2/3 (65 %) (Tablica 4.). Tablica 4. Razina obrazovanosti. Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 41. Izvori: DZS (2009) Priopćenje br. 8.1.7 https://www.dzs.hr/Hrv/publication/2009/8-1-7_1h2009.htm , DZS (2021 Studenti upisani na stručni i sveučilišni studij u zimskom semestru ak. g. 2018./2019. https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2019/08-01-07_01_2019.htm, DZS (2021c), Srednje škole. Kraj šk. g. 2018./2019. i početak šk. g. 2019./2020. https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/08-01-03_01_2020.htm, Eurostat (2021e), Population on 1 January by age and sex https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=demo_pjan&lang=en Učinjeni su iskoraci u kvaliteti prema rezultatima akreditacije visokih učilišta provedenoj prema međunarodnim sustavima kvalitete i temeljem nalaza međunarodnih recenzenata. Naglasak je na uglavnom zadovoljavajućoj kvaliteti programa i nastavnika, a nezadovoljavajući su međunarodna suradnja (mobilnost) i objavljivanje u inozemnim publikacijama . Učinjen je i pomak u strukturi studija tako da je udjel studenata koji studiraju u društveno-humanističkom području u tom razdoblju smanjen s 59 % na 54 % . No treba napomenuti kako taj postotak uključuje, osim javnih koja se financiraju iz proračuna i privatna visoka učilišta. Privatna visoka učilišta kojima se broj studenata povećao za 46 % u ovom razdoblju (od 10.924 na 15.985) pretežitim dijelom programa pripadaju društveno-humanističkom području (oko ¾ studenata) gdje dominiraju programi poslovne ekonomije. Kad se to uzme u obzir tada se omjer javnog financiranja društvenih studija dodatno mijenja, tako da u 2018. g. imamo praktički izjednačen broj studenata u prirodno (bio)tehničkim u odnosu na društveno-humanističke i umjetničke studije s približnim omjerom 49:51 . 2. Hrvatski, globalni i EU obrazovni trendovi Učinjeno dakako nije niti izbliza dovoljno jer su se u globalnim i europskim razmjerima, također zbili golemi iskoraci kao posljedica svrstavanja obrazovanja i znanosti u „infrastrukturne“ prioritete o kojima u bitnome ovisi uspješan ukupan rast te osobito rast konkurentnosti. Europska unija u svojim je strategijskim ciljevima (EU 2013.) među ostalim naglasila znanost i inovacije kao ključan razvojni čimbenik te prioritet podizanja razine obrazovanosti i kvalificiranosti stanovništva . U visokoj naobrazbi taj se cilj definira kao udjel od 40 % tercijarno obrazovanih u strukturi radne snage u dobi od 25-65 godina, a negdje i više. Štoviše, rast udjela visokoobrazovanoga stanovništva vidi se kao jedan od bitnih elemenata izlaska iz krize 2008. godine, ali i kao bitan element dugoročnoga uspješnoga i održivoga rasta. Ekonomski najuspješnije zemlje EU-a poput Njemačke, u tom smislu najavljuju i povećanje javnih izdataka za visoku naobrazbu . Tad je (2011) u razvijenome dijelu EU-a udjel visokoobrazovanih u strukturi radne snage bio oko 30 %, a u Hrvatskoj oko 22 %. U slijedećem razdoblju, do 2018. godine, Hrvatska je bitno napredovala povećavši udjel tercijarno obrazovanih na 30,9 %. Prosjek EU 28 je 34,5 % a razvijeni dio (EU 15) ima prosjek od 37,2 %. Kako vidimo, EU je blizu ostvarenja cilja Obzora 2020. Nesporan hrvatski napredak stavljen u dugi komparativni rok od 2002. do 2018. osvjetljava aporije sustava. U 2002. Hrvatska je imala 19,2 % tercijarno obrazovanih, EU 27 je imala 22,2 % dok je razvijeniji dio – EU 15, bio na 25,1 %. Hrvatska je razlika bila 3 odnosno 5,9 postotnih poena. U 2020. Hrvatska je na 30,9 %, što je velik napredak, EU 27 na 34,5 %, EU 15 na 37,2. Hrvatska je razlika sada 3,6 odnosno 6,3 postotna poena. Hrvatski relativni zastoj je ponajprije rezultat stagnacije do 2008. godine, tako da skok nakon 2011. nije uspio rezultirati očekivanom konvergencijom u ovom razdoblju. No ako se održi dinamika nakon 2015. može se, pri nepromijenjenim ostalim uvjetima, očekivati konvergencija u narednom proračunskom razdoblju EU (Tablica 5.). Tablica 5. Udjel tercijarno obrazovanih u strukturi radne snage u dobi od 25 do 64 godine. Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 43. Izvor: Eurostat (2021): Data explorer https://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=lfsa_agaed&lang=en Dakle, razvojne potrebe najvećeg dijela članica EU diktiraju projekcije i strategije visokoga obrazovanja kojima se neprekidno povećava broj tercijarno obrazovanoga stanovništva, približavajući se 40 % i težeći dostizanju 50 % tercijarno obrazovanih do 2050. Iz toga proizlazi jednostavna orijentacijska kvantifikacija: Hrvatska bi trebala imati oko 200.000 više tercijarno obrazovanih nego što ih trenutno ima da bi bila na razini od oko 40 % njihova udjela u strukturi radne snage, koliko će uskoro imati razvijene članice EU-a. Uzroci takvog stanja napretka u rastu tercijarne obrazovanosti i nezadovoljavajuće dostignute razine, mogu se dijelom pronaći u komponentama globalnoga rangiranja 50 nacionalnih sustava visokoga obrazovanja Melbourne-skog instituta za primijenjena socijalna i ekonomska istraživanja među kojima su 22 članice EU. Nacionalni sustavi šest članica EU (Cipar, Luksemburg, Latvija, Litva, Estonija, Malta), nisu rangirani među 50 najbolje rangiranih svjetskih sustava. Hrvatska je prema ukupnom rangu na 43. mjestu, pri čemu su Bugarska i Rumunjska iza nje, što znači da je između 28 članica EU, Hrvatska na 20. mjestu. Ukupan rang rezultat je ponderiranja četiriju komponente: Ishodi-Output (40 %) najznačajnija su komponenta (broj objavljenih znanstvenih radova –ukupno i po stanovniku), prosječan čimbenik odjeka, rangiranje prema Šangajskoj listi, obuhvat populacije u studentskoj dobi tercijarnim obrazovanjem, broj istraživača na milijun stanovnika, nezaposlenost tercijarno obrazovanih u odnosu na nezaposlene sa srednjim obrazovanjem u populaciji 25-64 godine. Upravo je prema toj najznačajnijoj komponenti Hrvatska rangirana, na 34. mjesto, znatno iznad ukupnoga ranga. Od članica EU iza nje su Bugarska, Rumunjska i Slovačka (str. 17.). Povezanost-Connectivity (20 %) obuhvaća znanstveno-istraživačku vidljivost i odjek (webometrics visibility, webometrics transparency), udjel stranih studenata u tercijarnom obrazovanju, transfer znanja i udjel zajedničkih publikacija s istraživačima iz gospodarstva. Prema toj komponenti Hrvatska je rangirana na 40. mjesto. Od članica EU iza nje je Poljska, a kao kuriozitet i Rusija, Kina, Brazil i Indija (str. 15.). Dakle, ta dva kriterija „dižu“ rang Hrvatske, osobito najvažniji-ishodi. Okruženje-Environment (20 %) obuhvaća kriterije autonomije i konkurentnosti (omjer javnih i privatnih obrazovnih institucija, udjel žena u studentskoj i nastavničkoj populaciji, kvalitetu podataka, pregled rezultata u financijskoj autonomiji u institucionalnom uređenju). Prema tome pokazatelju Hrvatska je rangirana na 44. mjesto. Od članica EU iza nje su Bugarska i Grčka (str 13.). Financiranje-Resources (20 %) obuhvaća ključne financijske pokazatelje (javna/proračunska ulaganja kao postotak BDP-a, ukupna ulaganja u tercijarno obrazovanje kao postotak BDP-a, godišnji izdaci po studentu obračunati u USD prema paritetu kupovne moći-PPP, izdaci institucija tercijarnoga obrazovanja za I&R kao postotak BDP-a, izdaci u tercijarnom obrazovanju za I&R po stanovniku obračunati u USD prema paritetu kupovne moći. Prema tom pokazatelju Hrvatska se nalazi na 45. mjestu od 50 zemalja. Od izlistanih članica EU iza nje su Rumunjska i Bugarska (str. 11.). Kako vidimo, ta dva kriterija „spuštaju“ rang Hrvatske, osobito zbog iznimno važne komponente - financiranja. Rezultati analize „Universitas 21“, snagom kompleksnih pokazatelja upućuju na probleme koje je identificirala i prioritete koje je utvrdila EU. U području obrazovanja EU potpuno jasno upozorava kako će ulaganja u kreiranje Europskoga prostora obrazovanja - European Area of Education (EAE), što uključuje i stvaranje „mreže europskih sveučilišta“, tražiti ostvarenje financijskoga „benchmarka“, odnosno izdvajanje minimalno 5 % BDP-a država članica za obrazovanje (od osnovnoga do visokoškolskoga) . Podaci pak govore kako se Hrvatska nalazi na 21. mjestu od tadašnjih 28. članica EU u razdoblju 2012-2017. s prosjekom od 4,08 %. U skladu s brojnim drugim pokazateljima koji Hrvatsku smještaju bliže dnu EU ljestvica, i ovdje je Hrvatska dosta „dalje“ od ulaganja Danske (7, 81 %) i Švedske (7,58 %) na vrhu i daleko „bliže“ Bugarskoj (3,73 %) i Rumunjskoj (3,04 %) na dnu ljestvice (Grafikon 11.) Grafikon 12. Izdvajanje za obrazovanje kao postotak BDP-a (prosjek 2012. – 2017.). Grafikon je dostupan na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 45. Izvor: Domestic spending on research and development as a share of GDP, 1996–2018 ( %)  | 2021 Science Report (unesco.org) Koliko god uočena poredba, ukazujući na bitno zaostajanje, zorno potvrđuje stajalište Europske komisije o potrebi restrukturiranja hrvatskih nacionalnih proračunskih izdvajanja u korist obrazovanja, daleko više brinu, pokazatelji daljnje eskalacije negativnih trendova. Tako vidimo trend pada udjela javnih ukupnih izdataka za obrazovanje u BDP 2018. na 3,92 %, a u proračunu na 8,6 % (Tablica 7). Time hrvatska obrazovna politika u financijskom aspektu divergira od spoznaja i opredjeljenja, ne samo EU, nego i UNESCO-a, koji održivi razvoj povezuju s potrebom izdvajanja 6 % BDP i 20 % nacionalnog državnog proračuna za obrazovanje. Podloga ovakvom opredjeljenju je podatak kako se primjerice 75 % proračuna za primarno obrazovanje, izdvaja za plaće, što onemogućuju kako zapošljavanje novih učitelja, tako i nužne razvojne investicije . Tablica 7. Javni izdaci za obrazovanje (Croatia) Javni izdaci za obrazovanje 2012. 2014. 2018. Kao % od BDP-a 4,15 4,56 3,92 Kao % od ukupnih javnih izdataka 8,5 9,5 8,6 Izvor: https://www.unesco.org/reports/science/2021/en Tako uspostavljeno dugotrajno funkcioniranje temeljem niske razine financiranja ima gotovo razoran učinak na učinkovitost sustava. Istraživački i obrazovni trendovi pokazuju ozbiljno zaostajanje Hrvatske, s nespornim dugoročnim negativnim učincima na modernizaciju i restrukturiranje hrvatskoga gospodarstva te na inovativnost i apsorpcijski kapacitet u primjeni novih tehnologija . Cjeloživotno obrazovanje. Bitne elemente politike i stanja visokog obrazovanja valja sagledati u novoj perspektivi cjeloživotnog obrazovanja. koje obuhvaća formalno, neformalno i informalno obrazovanje. . Sadašnje formalno visoko obrazovanje koje završava „predidplomskom“ kvalifikacijom prvostupnika, „diplomskim“ zvanjem magistra struke i poslijediplomskom titulom doktora znanosti, valja shvaćati kao početne „karike“ u cjeloživotnom obrazovanju. Ubrzani tehnološki napredak i kontinuirane inovacije znatno skraćuju „trajnost“ pojedinoga zanimanja odnosno struke. Čitav spektar formalnog, i neformalnog općeg i stručnog obrazovanja uključujući “hibridno“ poučavanje kao kombinaciju fizičke i online komunikacije, podupiru ciljevi i mjere Europske komisije. Cilj da se, umjesto 11,3 % participacije odraslih u dobi 25-64 u 2019. godini, u 2020-tim godinama podigne na 15 %, namjerava se postići osiguranjem potrebnih programskih sredstava EU, temeljem Europske agende za obrazovanje odraslih . Programiranje i organizacija sustava hrvatskog cjeloživotnog obrazovanja treba svakako valorizirati nove pojave informalnog/neformalnog tercijarnog obrazovanja koje pod nazivom „University 42“ kao startup campuse pokreću tehnološke kompanije. . Specifičnosti i potrebe hrvatskoga razvoja temeljenog na tehnološkoj modernizaciji i visokim tehnologijama, traži dodatno inovativan pristup cjeloživotnom obrazovanju. Valjalo bi uspostavljati sustav kojim će se postupno širiti obveza (za sada samo reguliranih profesija) obnavljanja, nakon određenog vremena, znanja i profesionalne licence. Valja pronaći odgovarajuće oblike obveze obnavljanja licence za obavljanje stručnih poslova i na ostale struke te ih povezati s cjeloživotnim obrazovanjem i potrebom tercijarno obrazovanih zaposlenika da u određenim vremenskim intervalima pohađaju kraće programe obnove znanja i (re)kvalifikacije u sustavu visokoga obrazovanja. Cjeloživotno obrazovanje treba omogućiti i vertikalnu mobilnost odnosno stjecanje novih znanja i kvalifikacija zaposlenih sa srednjom ili nižom spremom, kao i standardno stjecanje kvalifikacija prekvalifikacijom sukladno pojavi novih zanimanja slijedom potreba Industrije 4.0 i Društva 5.0 3. Elementi kvalitete nastave i mobilnosti. Studenti i nastavnici. Izložena djelomična ocjena stanja sustava visokoga obrazovanja ponajprije upućuje na ključne probleme u sustavu koje valja adresirati da bi se ostvarili stvarno potrebni pomaci. To je dakako pitanje što treba učiti, kako u pojedinom kurikulu inovirati, modificirati, preoblikovati i/ili napuštati postojeća i usvajati nova znanja? No jednako je važno pitanje kako učiti. I najsuvremeniji obrazovni sustavi poput američkoga suočeni su s velikim postotkom dugoga studiranja i napuštanja sveučilišta, osobito s nezadovoljavajućim napretkom u usvajanju znanja na kraju u odnosu na početak studiranja. Uočena je neefikasnost osobito klasičnih predavanja u prenošenju znanja američkim studentima, jer se studenti netom nakon predavanja sjećaju manje od 50 % informacija iznesenih tijekom predavanja, a 20 % im ostaje u sjećanju tjedan dana kasnije . Polazeći od saznanja kako predavanjima mogu efikasno prenositi informacije, ali ne i efikasno promicati (kritičko) razmišljanje i sposobnost rješavanja problemskih zadataka, istraživači pedagoških tehnika upućuju na kombinaciju predavanja s grupnim i individualnim rješavanjem problemskih zadataka, raspravama studenata, stimuliranjem kritičkoga mišljenja u manjim debatnim skupinama, interaktivnim zajedničkim učenjem i slično (Tablica 8). Tablica 8. Strukturne promjene u metodama učenja na američkim sveučilištima od 1991. -2011. ( % institucija u kojima se koriste pojedini oblici učenja) 1991. - 1993. 2010. - 2011. Ekstenzivna predavanja 54,2 47,4 Diskusije u predavaonicama 69,4 80,7 Kooperativno/grupno učenje 31,7 53,7 Učenje u praksi/studijska putovanja 19,8 23,4 Grupni projekti 21,6 30,4 Višekratna izrada pisanih radnih materijala 14,4 21,7 Izvor: Bok (2013:215) Mogućnost ocjene pripravljenosti sustava za ovakav strukturni preobražaj koji vodi mentorskoj nastavi, inicijalno proizlazi iz odnosa broja studenata i nastavnika prema dostupnim podacima. EU statistika bilježi za Hrvatsku, prosječno 12,8 studenata po nastavniku. Time se Hrvatska smješta na 19. mjestu između 27 zemalja članica. No valja napomenuti kako se pod nastavnicima uračunavaju svi nastavnici i suradnici (asistenti, viši asistenti, doktorandi, postdoktorandi) odnosno ukupno akademsko osoblje. Udio profesora u ovom ukupnom broju je 17,5 % . EU statistika, kako vidimo, Hrvatsku smješta na (relativno visoko) 19. mjesto prema broju studenata po nastavniku, kad se radi o ukupnom broju akademskog osoblja. Hrvatska (razrađujući EU podatke) statistika, pruža detaljniji uvid u pokazatelje znanosti i visokog obrazovanja, koristeći MOZVAG , AZVO, te statistiku iz Upisnika znanstvenika MZO. To omogućuje specifičnu analizu broja i strukture studenata na sveučilištima i usporedbu s preciznijim brojem i strukturom nastavnika na sveučilištima koji su u znanstvenim zvanjima (bez suradnika i drugog akademskog osoblja) (Tablica 9). Kao što vidimo u Upisniku znanstvenika na sveučilištima je u znanstvenim zvanjima ukupno 6119 nastavnika. Uz to je u javnim znanstvenim institutima zaposlena 1.021 osoba u znanstvenim zvanjima, što daje ukupan broj znanstvenika istraživača i nastavnika od 7.140. Prosječan broj studenata po nastavniku na sveučilištima je 20, pri čemu varira od 15 u STEM do 29 u DH području. Povoljan odnos u STEM području imaju biotehničke struke (8), biomedicina (11) i prirodne znanosti (12) Povoljan odnos u DH području imaju humanističke znanosti (10). Nepovoljan odnos, što je posebno značajno imaju dva područja bitna za razvoj i brži napredak Hrvatske. Prvo su tehničke znanosti i struke unutar STEM, krucijalne za hrvatski priključak industriji 4.0., gdje je odnos student/nastavnik 22:1. Drugo su društvene znanosti, bitne za istraživanje socijalnih i drugih učinaka industrije 4.0., definiranih kao društvo 5.0., gdje je odnos student/nastavnik 44:1. Ova dva područja bilježe znakovit nastavnički deficit, kad bi se kao stručno poželjan standard, postavili odnos student/nastavnik 10:1 u STEM, a 15:1 u DH području. Tada bi u tehničkim strukama/znanostima trebalo 3.058 nastavnika (nedostaje 1.645). U društvenim znanostima/strukama trebalo bi 3.670 nastavnika (nedostaje 2.418). Ovo su dakako samo opće informativne aproksimacije. Naime i u tehničkim i društvenim područjima su brojne znanosti i struke različitog izravnog i neizravnog učinka, kako na sustav visokog obrazovanja, tako i na ukupan razvoj. Stoga bi pomnija razrada svakako pružila argumentiraniji uvid. Tablica 9. Studenti i nastavnici 2018/2019. Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 49. Izvori: DZS (2020) Studenti upisani na stručni i sveučilišni studij 2019/2020, Priopćenje 8.1.7. STUDENTI UPISANI NA STRUČNI I SVEUČILIŠNI STUDIJ U ZIMSKOM SEMESTRU AK. G. 2019./2020./STUDENTS ENROLLED ON PROFESSIONAL AND UNIVERSITY STUDY, WINTER SEMESTER OF 2019/2020 ACADEMIC YEAR (dzs.hr) i MZO (2018) Analiza iz upisnika znanstvenika (nastavnici u znanstvenim zvanjima na javnim sveučilištima) Višestruko zabrinjavajuće stanje nastavničkih potencijala, uključujući znatne deficite u razvojno i društveno Hrvatskoj vitalnim područjima znanosti, otvara ozbiljna pitanja kadrovske obnove i pripreme znanstvenog podmlatka za popunjavanje istraživačko-nastavnih mjesta i preuzimanje odgovornosti za nužan kvalitativan iskorak. Parcijalan uvid u dinamiku i strukturu doktorskih studenata i „diplomiranih“ doktora znanosti ukazuje, kako divergenciju prema trendovima EU, tako i na nacionalno nepovoljne trendove u razdoblju 2012-2017. Ukupan broj doktoranada se smanjio za 9 %, a broj doktora znanosti u 2017. godini je za 14 % niži nego 2012. godine (Tablica 10). U STEM području imamo 1 % više doktoranada i 16 % manje doktora znanosti u 2017., u odnosu na 2012. godinu. Broj doktorskih studenata u biomedicini je povećan za 13 %, ali je broj doktora znanosti smanjen za 20 %. U prirodnim znanostima je broj doktorskih studenata smanjen za 5 %, a doktora znanosti povećan za 4 %. S druge strane broj doktoranada u biotehničkom području je povećan za 15 %, a broj doktora smanjen za 28 %. No posebno zanimljivo je tehničko područje sa 7 % manjim brojem doktoranada i 18 % nižim brojem doktora znanosti. U DH području je 19 % manje doktorskih studenata i 15 % manje doktora znanosti. Pri tome je u društvenim znanostima 19 % manje doktoranda i 16 % manje doktora znanosti, dok je u humanističkom području 18 % manje doktoranada i 13 % manje doktora znanosti. Kao što vidimo, konkretni pokazatelji, potvrđuju opću tezu kako poslijediplomski (doktorski) studiji, posebno njihova istraživačka komponenta, zbog vrlo negativnih trendova, trebaju postati reformski prioritet, sa snažnijim uključivanjem javnih znanstvenih instituta. U tom smislu valja istražiti i mogućnosti preraspodjele nastavničkih obveza, tako da nastavnici voditelji istraživačkih znanstvenih projekata, koncentriraju svoje nastavne obveze na doktorskim studijima i vođenju doktoranada, što nije prepoznato ni važećim Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje Tablica 10. Doktorandi i doktori znanosti (2018.). Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 50-51. Izvor DZS (2018) Priopćenje Publikacije prema područjima (dzs.hr) Mobilnost. Suvremena nastava i potreba njenog paralelnog izvođenja na materinskom i svjetskim (engleskom) jezicima temeljna je pretpostavka internacionalizacije hrvatskoga sustava visokoga obrazovanja. To se osobito odnosi na dolaznu mobilnost studenata koji žele studirati i eventualno steći diplomu. Takvih je studenata u Velikoj Britaniji, na Cipru i u Austriji više od 15 % , a Hrvatska je na samom začelju - samo 0,6 %. Povoljnija je situacija s odlaznom mobilnosti studenata koji stječu diplomu izvan matične zemlje. Hrvatska se s odlaznom mobilnošću od 4,4 % nalazi na 16. mjestu od 28 članica EU. 4. Racionalnost ustroja hrvatskog sustava visokog obrazovanja Hrvatska znanstveno-nastavna zajednica, kao autor, predlagatelj i izvoditelj studijskih programa, snosi najveći dio odgovornosti za efikasnost i organizaciju nastavno-istraživačkog procesa. Programiranje racionalnog ustroja sustava, tadašnje Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, učinilo je prijedlogom „Mreže visokih učilišta“ koju je Hrvatski sabor aklamacijom prihvatio 2011. Na 154 stranice, visoko stručna elaboracija, stanja, mjera, razrađenih 19 kvantitativnih i kvalitativnih kriterija osnivanja visokih učilišta, uključivala je lokacijsku analizu i popis prioriteta prema 3 hrvatske statističke regije Osjetljivost i sporost, pa i divergentna stvarna kretanja u odnosu na postavljene ciljeve i preporučene mjere, traži konstruktivnu i otvorenu kritičku raspravu, temeljenu na činjenicama i podacima. Do 2003. odnosno donošenja sadašnjeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u Republici Hrvatskoj bilo je; 6 sveučilišta, 7 veleučilišta i 15 visokih škola. Ukupno je bilo oko 400 studijskih programa. U tim vremenima neposredno pred primjenu „bolonjskog procesa “ bilo je blizu 133 tisuće studenata U 2010. godini bilo je; 10 sveučilišta (7 javnih i 3 privatna), 15 veleučilišta i 30 visokih škola. Ukupno je bilo gotovo 1.300 studijskih programa. To znači da se broj visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u 6 – 7 godina provođenja bolonjskog procesa udvostručio, a broj studijskih programa utrostručio. Istodobno je broj studenata porastao na oko 145 tisuća, odnosno svega za 9 %. Nastavnika i suradnika u ekvivalentu punog radnog vremena bilo je 11.459. Promišljanje strukturne reforme svakako treba uzeti u obzir argumentirane ocjene iz dokumenta mreže među kojima se ističu slijedeći stavovi: „uspostavom sedam javnih sveučilišta Republika Hrvatska dosegnula je maksimum koji je ostvariv, s obzirom na raspoloživ znanstveno-nastavni potencijal sada i u idućih 10 – 15 godina (str. 12.), osnivanjem triju novih privatnih sveučilišta u relativno kratkom razdoblju Republika Hrvatska odstupa od uobičajene prakse u razvijenim zemljama Europske unije, koja ne poznaje osnivanje sveučilišta ab ovo, nego bi to trebao biti dugotrajan i zahtjevan proces preoblikovanja već postojećeg visokog učilišta u sveučilište u trenutku kada je ono spremno izvoditi doktorski studij (str. 13.), iako je proračunsko financiranje raslo u apsolutnom iznosu, ta sredstva nisu mogla pokrivati proširenu mrežu visokih učilišta i studijskih programa pa su javna visoka učilišta iz godine u godinu smanjivala upisnu kvotu na teret državnoga proračuna Republike Hrvatske, a povećavala upisnu kvotu za studente s djelomičnom subvencijom iz državnoga proračuna koji troškove studija dijelom ili u cijelosti snose sami (studenti za osobne potrebe i izvanredni studenti) (str 13).“ U 2018. bilo je: 12 sveučilišta (9 javnih i 3 privatna) 71 fakultet i umjetnička akademija, 17 veleučilišta (11 javnih i 6 privatnih) te 18 visokih škola ( 3 javne i 15 privatnih) . Broj studijskih programa je 1.625 (Tablica 11.). Istodobno broj studenata je porastao na 160 tisuće studenata, odnosno za 10 %. Nastavnika i suradnika bilo je u ekvivalentu punog radnog vremena 12 189 odnosno 6 % više. Kratka rekapitulacija, u Mreži planiranih, i stvarnih zbivanja (2010-2018) bila bi; ukupan broj sveučilišta porastao je od 10 na 12 (20 %) dostignuti „maksimalan“ broj javnih sveučilišta iz 2011. porastao je od 7 na 9 (premašen je za 29 %) broj studijskih programa porastao je od 1.300 na 1625 (25 %) (Tablica 11) broj studenata je porastao od 145 na 160 tisuća (10 %) broj nastavnika je porastao od 11,4 na 12,2 tisuće (6 %) Kad ovu rekapitulaciju produljimo na čitavo razdoblje gotovo 20-godišnjeg važenja postojećeg ZZDiVO (2003-2021), vidimo kako je; broj sveučilišta udvostručen (od 6 na 12), broj veleučilišta veći za blizu 2,5 puta (od 7-17), broj studijskih programa uvećan za 4 puta (od 400 na 1625), broj studenata povećan za svega 1/5 - 20 % (od 133 na 160 tisuća). Uočeni trendovi i strukturne promjene trebali bi biti polazište daleko podrobnijih analiza. Pri tome valja ukazati na bitnu razliku između donošenja (jednokratnog čina) i provođenja (stalna aktivnost) reforme. S jedne je strane donošenje zakonodavnog okvira, sporazumom strateških državnih tijela s jedne strane te visokoškolskih ustanova, sindikata, te stručnih i udruga civilnog društva s druge strane. Svi oni zajedno, donošenjem zakona, institucionalno omogućuju reformu (jednokratan normativan čin). S druge je strane ministarstvo i druga državna tijela zadužena za provođenje znanstveno-obrazovne politike. Njihovom se svakodnevnom aktivnošću i suradnjom s drugim dionicima (sveučilišta, nastavnici i studenti) konkretiziraju i realiziraju reformski zahvati u sustavu (stalna aktivnost na ostvarenju normativnog). Razlikovanje donošenja od provedbe zakonskih rješenja, bitno je za prepoznavanje i uklanjanje „normativnog optimizma“ kojim se blokiraju reforme. Model „normativnog optimizma" općenito, pod radom na strukturnim reformama podrazumijeva donošenje novih propisa kojima se "inovativno" reguliraju iste (neprovedene) zadaće postojećih propisa. Potreba „provođenja“, novim propisima, neprovedenih „starih“ propisa, kreira labirint kriterija, pravilnika, registara i pod registara, upisnika, postupovnika i naputaka (100-tinjak akata u sustavu znanosti i visokog obrazovanja). Stalna proizvodnja nebrojenih formulara, upitnika i obrazaca, kao surogata konkretnog provođenja reformi, deformira do neprepoznatljivosti stvarne državne potrebe, a sveučilišno-institutsku inicijativu i inovativnost zatrpava administrativnim košmarom. Tablica 11. Broj i vrsta studijskih programa (2020.) Redni broj Vrste studija Broj studijskih programa 1. Preddiplomski sveučilišni studiji 389 2. Diplomski sveučilišni studiji 461 3. Integrirani studiji 62 4. Poslijediplomski (doktorski) studiji 137 5. Ukupno (1-4) 1 049 6. Poslijediplomski specijalistički studiji 286 7. Preddiplomski stručni studiji 191 8. Specijalistički diplomski stručni studiji 97 9. Kratki stručni studiji 2 10. Ukupno (6-9) 576 11. Sveukupno 1 625 Izvor: AZVO (2021) MOZVAG-Preglednik studijskih programa, https://mozvag.srce.hr/preglednik/studijskiprogram/vrsta/sifra/1 IV-III. HRVATSKI VISOKOOBRAZOVNI ZNANSTVENI SUSTAV I TRŽIŠTE RADA U strateškom je smislu za uspostavu učinkovitoga i potrebama gospodarskoga razvoja prispodobljenoga sustava visokoga obrazovanja, napose štetna vulgarizacija, a nakon toga i dominacija, pojednostavljenog stava o školovanju prema potrebama gospodarstva, odnosno tržišta rada, oslonjena na dvije teze. Vremensko razgraničenje ponude i potražnje na tržištu rada. Prva teza polazi od tekućeg uvida u stanje na tržištu rada, kao „regulatora“ potražnje za visoko obrazovnim profilima. Međutim uparivati trenutačnu (kratkoročnu-godišnju) potražnju za radom, ovisnu o fazi poslovnoga ciklusa, s ponudom koja traži ili 4 godine srednjega i/ili ukupno 7/9 godina srednjega i visokoga obrazovanja (kako se to sada nameće u dijelu tzv. sektorskih projekcija tržišta rada), ne pripada području racionalne ekspertize. Učinkovita raščlamba trebala bi poći od potrebe da gospodarski subjekti iskažu potražnju za obrazovnim profilima u njihovoj poslovnoj strategiji i razvojnim planovima za narednih 5 - 10 godina. Tako oblikovana potražnja mogla bi se onda uravnoteživati s ponudom obrazovnih profila, jer i školovanje budućih stručnjaka traje 4 odnosno 7/9 godina. Stručno objektivan pristup mora uzeti u obzir tržišnu konkurenciju i čest pritisak dioničara/vlasnika za što bržom isplatom dividendi/dobiti. To uvjetuje sužavanje poslovnog vremenskog horizonta na kratko razdoblje (1 godina), a time ograničava dugoročan/strateški pristup, koji pretpostavlja i dugotrajnije investicije u obrazovanje i istraživanje. „Cjenovna“ reforma tržišta rada. Druga je teza bitna za ocjenu stanja kako je za rast izvozne konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva potrebno reformirati tržište rada odnosno smanjiti cijenu rada. Na to se nadovezuje stav kako treba obrazovati više stručnjaka s (jeftinijim) srednjim obrazovanjem pa bi svega 50 % srednjoškolaca trebalo nastavljati visoko obrazovanje. Teza kako će se stimuliranjem odnosno smanjenjem troškova rada postojeće gospodarske strukture povećati konkurentnost, ima vrlo konkretne posljedice, ponajprije zadržavanje zastarjele gospodarske strukture i odljev radne snage iz Hrvatske. Istodobno tehnološki i organizacijski zastarjelo gospodarstvo rezultira dugoročnim mjerljivim gubitkom konkurentnosti. U posljednjih 20-tak godina hrvatsko je gospodarstvo kumulativno uvezlo preko 150 milijardi USD roba više nego je izvezlo, što je oko 2,5 godišnjih BDP-a. Nije dakako problem u uvozu, nego u višku uvoza nad izvozom. Tržišna „pouka“. Tržišna je pouka i poruka sustavu znanosti i visokoga obrazovanja stoga, kako (re)programiranje sustava treba upraviti prema potrebama hrvatskog suvremenog razvitka, potrebama budućih zanimanja kao rezultata novih nastajućih tehnologija (FET) i aktualnoga modernoga europskoga tržišta rada, a tek manjim dijelom prema trenutačnim potrebama hrvatskoga tržišta rada. Stoga je kritičko raščlanjivanje kompatibilnosti aktualne kvalifikacijske strukture zaposlenih i strukture visoko-obrazovnih programa s jedne i kompatibilnosti obrazovne strukture zaposlenih sa strukturom razvijenih članica EU s druge strane, početna operativna točka razabiranja razloga i smisla strukturnih reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja, a s time i odgovornosti akademske zajednice. 1. Ponuda Raspoloživi podaci dobrim dijelom osporavaju tvrdnje o nezadovoljavajućoj kvalifikacijskoj strukturi tercijarno obrazovanih, među kojima, tim nedokumentiranim tvrdnjama, dominiraju društvene znanosti, osobito ekonomske i pravne, uz izvođenje paušalnih zaključaka na razini struke, bez usporedne analize pojedinih kvalifikacija unutar iste struke, kao i bez dinamičke analize i sagledavanja uzročno-posljedičnih relacija u odnosu prema opsegu gospodarske (i društvene) aktivnosti. Podaci, kao indikatori, posredno odgovaraju na dva pitanja. Pojednostavljeno, prvo je pitanje „proizvodimo“ li (zbog prevelikoga broja studenata u društvenom i humanističkom području) stručnjake za burzu umjesto za tržište rada? Odgovor je: ne, ne proizvodimo. Naime, od 2010.-2017. hrvatski visoko-obrazovni sustav (sveučilišta, veleučilište i visoke škole) stvara „ponudu“ oko 32.000 (tercijarno obrazovanih) diplomiranih studenata. Kao „proxy“ varijablu njihove zapošljivosti (ponude), uzeli smo broj visoko-obrazovanih nezaposlenih, do jedne godine, bez radnoga staža. Ta kategorija zadovoljavajuće interpretira zapošljivost onih koji imaju diplomu, ali nemaju radno iskustvo, što su upravo diplomirani studenti prijavljeni na zavodima za zapošljavanje do godine dana. Taj broj varira s poslovnim ciklusom. „Zagrijavanjem“ krize 2012. godine taj se broj povećao s 6.908 na 10.222, čime je udjel nezaposlenih među diplomiranima povećan od 21 % na 28 %. „Rasplamsavanjem“ krize 2014. zapošljivost je dodatno smanjena: bez posla je 32 % odnosno 1/3 tercijarno obrazovanih. No „splašnjavanjem“ krize odnosno gospodarskim oporavkom u 2017. samo je 15 % odnosno malo više od 1/6 tercijarno obrazovanih bez posla godinu dana nakon diplome (Tablica 12). Tablica 12. Odnos diplomiranih i nezaposlenih s tercijarnim obrazovanjem Godina Diplomirani studenti Tercijarno obrazovani nezaposleni Odnos nezaposlenih tercijarno obrazovanih bez radnoga staža i diplomiranih studenata 1990. 10.338 6.789 66 % 2000. 13.510 7.528 56 % 2010. 32.278 6.908 21 % 2012. 36.964 10.222 28 % 2014. 33.741 10.755 32 % 2016 32.895 7.695 23 % 2017 32.728 5.038 15 % Izvor: Priopćenja DZS-a, Hrvatski zavod za zapošljavanje Drugo je pitanje proizvodi li visoko obrazovanje nezaposlenost umjesto rasta? I na ovo je pitanje odgovor negativan: ne, ne proizvodi. U razdoblju krize 2010. - 2012. dolazi do krupnih dinamičkih i strukturnih promjena. Broj nezaposlenih tercijarno obrazovanih porastao je za oko 50 %. Istodobno je ukupan broj nezaposlenih porastao za gotovo 18 %. To je rezultiralo povećanjem udjela tercijarno obrazovanih nezaposlenih u ukupnoj nezaposlenosti na 2,9 %, da bi 2014. dostigao 3,2 %. No i ovdje „splašnjavanjem“ krize i umjerenim oporavkom taj je odnos u 2017. pao na 2,6 % (Tablica 13.). Tablica 13. Obrazovanost i nezaposlenost. Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 56. Izvor: Priopćenja DZS-a, Hrvatski zavod za zapošljavanje Statistički dokumentiran odgovor na oba pitanja upućuje na tzv. cikličku nezaposlenost tercijarno obrazovanih, prouzročenu stanjem poslovnoga ciklusa. Istodobno odgovor ne upućuje na tzv. strukturnu nezaposlenost tercijarno obrazovanih, koja bi bila prouzročena neodgovarajućom strukturom ponude tercijarno obrazovanih struka i na razini pojedinih struka i unutar pojedinih struka. Aktualna situacija i reformski prioriteti traže, poseban fokus na javna sveučilišta. To znači kako je pored ukupnog broja od tadašnjih 9 javnih sveučilišta u 2017., na kojima studira oko 113 tisuća studenata, nužan uvid u veličinu i strukturu njihove ponude. Njih 22.518 završili su sveučilišni preddiplomski i diplomski studij. Kako studenti sa završenim sveučilišnim preddiplomskim studijem, u najvećem broju ne izlaze na tržište rada nego nastavljaju studij, a oko 600 studenata godišnje upisuje doktorske studije, to se realnu tržišnu ponudu, uz sve ograde, orijentacijski može procijeniti na oko 11.000 sveučilišnih diplomiranih studenata. Od toga je 5.610 (51 %) STEM, a DH područje 5.390 (49 %). 2. Potražnja Potražnju čine obje komponente sustava; potražnja za visokim obrazovanjem i potražnja za znanstvenim istraživanjima 2.1 Potražnja za visokim obrazovanjem Potražnja koju formiraju poduzeća, ustanove i samostalne profesije, sastoji se od 1,4 milijuna ukupno zaposlenih. U pravnim subjektima je oko 1,1 milijun od čega oko 250 tisuća ili 23 % ima sveučilišno obrazovanje. Valja svakako naglasiti kako je učinjena analiza strukture potražnje tek orijentacijska parcijalna procjena. Ona statički procjenjuje potražnju za radom u jednoj godini kao zamjenu za umirovljene zaposlenike sa sveučilišnim obrazovanjem. Otuda i više ograničenja. Prvo, ne uzima se u obzir eventualna promjena postojeće kvalifikacijske strukture prigodom zamjene umirovljenih radnika novozaposlenima, dakle bez povećanja ukupnog broja zaposlenih. Drugo, ne uzima se u obzir eventualna promjena kvalifikacijske strukture kod rasta broja zaposlenih. Treće neki podaci obuhvaćaju različita (kvartalna, godišnja) razdoblja pa nisu sasvim usporedivi. No kako broj zaposlenih relativno sporo raste ili čak oscilira, praćen relativno stabilnom kvalifikacijskom strukturom u višegodišnjem razdoblju, to rezultira relativno zadovoljavajućom ilustracijom potražnje u 2017. godini (vidi Tablicu 14.). U strukturi potražnje za radom, gotovo ravnomjerno dominiraju tri sektorske skupine djelatnosti. Prvu čini kolokvijalno nazvano STEM područje (prerađivačka industrija, energetika, rudarstvo, građevinarstvo, opskrba vodom i zaštita okoliša) s oko 300 tisuća zaposlenih od kojih blizu 33 tisuće (11 %) ima sveučilišno obrazovanje. Godišnja potražnja temeljem zamjene umirovljenih sveučilišno obrazovanih radnika procijenjena je na 496, odnosno stopa zamjene je 1,5 %. Drugu čini uslužni sektor kojeg, zbog „polarizacije“ kvalifikacijske strukture valja motriti u dvije podskupine. Podskupina – USLUGE 1. (trgovina, prijevoz, ugostiteljstvo i turizam, ostale uslužne djelatnosti) također ima oko 300 tisuća zaposlenih od kojih 33 tisuće (također 11 %) posjeduje sveučilišno obrazovanje. Ovdje je procijenjena „zamjenska“ godišnja potražnja za sveučilišno obrazovanim 404 radnika, a stopa zamjene 1,2 %. Podskupina – USLUGE 2. (informacije i komunikacija, financijske djelatnosti, poslovanje s nekretninama te stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti) ima 115 tisuća zaposlenih od kojih više od 51 tisuće (blizu 45 %) ima sveučilišno obrazovanje. To emitira „zamjensku“ potražnju od 688 sveučilišno obrazovanih zaposlenika. Treću skupinu čini javni sektor (uprava, obrana, obrazovanje, zdravstvo, kultura, umjetnost) s oko 320 tisuća zaposlenih od kojih otprilike 126 tisuća (oko 30 %) ima sveučilišno obrazovanje. Oni emitiraju „zamjensku“ potražnju za 3.111 sveučilišno obrazovana radnika. Dakle ove tri skupine (bez sektora A-poljoprivrede i S – ostale uslužne djelatnosti) emitiraju ukupnu godišnju „zamjensku“ potražnju za 4.699 sveučilišno obrazovana radnika. Valja zamijetiti da od ukupno 250 tisuća zaposlenih sa sveučilišnim obrazovanjem u pravnim subjektima, njih 126 tisuća (50 %) radi u javnom sektoru. Tablica 14. Potražnja za sveučilišno obrazovanim temeljem zamjene umirovljenika. Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 59-61. Izvori; (izračun I. Družić) prema SLJH – 2018 https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2018/sljh2018.pdf, HZMO (2017) Izvješće o radu i poslovanju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za 2017. https://www.mirovinsko.hr/ 2.2 Potražnja za znanstvenom djelatnošću i istraživanjima Obzirom na potrebnu ulogu visokog obrazovanja, znanosti i istraživanja u inovativnoj transformaciji i tehnološkoj modernizaciji hrvatskih poduzeća, bitno je promotriti njihovu veličinu i organizacijsku strukturu. Naime, veličina poduzeća prema prihodu i dobiti, a osobito prema broju zaposlenih, zrcali njihov kapacitet za razvoj, temeljen na primjeni novih tehnologija i inovacijama. Poduzeća s većim prihodom i većim brojem zaposlenih, prema sektorskoj strukturi, imaju i (isplativu) mogućnost ustroja vlastitih razvojnih i istraživačkih jedinica neophodnih za kontinuiran rast produktivnosti i konkurentnosti. Financijski snažnija poduzeća, s manjim brojem zaposlenih, imaju potencijala da umrežavanjem, udruživanjem u klastere i zadruge, ubrzaju inovativnu primjenu novih tehnologija, koristeći nove oblike zaposlenosti. Tehnološki zaostale i u prosjeku usitnjene hrvatske tvrtke objektivno ne mogu snositi troškove istraživanja i razvoja. Globalan uvid u strukturu hrvatskog poslovnog sektora pokazuje da oko 1 milijun zaposlenih radi u gotovo150 tisuća poduzeća, što daje prosjek od 6,7 zaposlenih po poduzeću U prerađivačkoj industriji u kojoj ukupno oko 264 tisuće zaposlenih radi u više od 19 tisuća poduzeća, prosječno je zaposleno 13, radnika po poduzeću. Pri tome je oko 100 tisuća zaposlenih u 154 „velika“ poduzeća koja prosječno zapošljavaju oko 650 radnika. Obzirom na višekratno službeno proklamirana mala i srednja poduzeća kao oslonac hrvatskog razvoja, valja navesti kako je u 19 321. srednjem i malom poduzeću prerađivačke industrije, zaposleno oko 163 tisuće radnika, što daje prosjek od 8,5 zaposlenih po poduzeću . Uvid u novije detaljnije podatke onog dijela STEM sektora na kojima bi se trebala temeljiti izvozna konkurentnost obzirom na raspoložive prirodne (prehrambena i drvno prerađivačka industrija) ili ljudske potencijale (farmaceutska industrija, ICT sektor) jasno upućuje na temeljne organizacijske i troškovne probleme (Tablica 15). Primjerice u proizvodnji hrane oko 52 tisuće radnika zaposleno je u nešto više od 2700 poduzeća, što daje prosjek od 19 zaposlenih po poduzeću s godišnjim brutto troškom rada po zaposlenom od oko 93 tisuće kuna. Aproksimativno bi to značilo neto satnicu od oko 4 eura. U proizvodnji namještaja približno 11 tisuća radnika radi u oko 1.000 poduzeća, što daje prosjek od 11 zaposlenih po poduzeću, s godišnjim brutto troškom rada po zaposlenom od oko 80 tisuća kuna. Aproksimativno to bi značilo neto satnicu od 3,4 eura. Naposljetku u IT sektoru računalnog programiranja 20.718 radnika zaposleno je u 4.647 poduzeća, što daje prosjek od 4,5 zaposlenih po poduzeću, s godišnjim brutto troškom rada po zaposlenom od oko 153 tisuće kuna. Aproksimativno to bi značilo neto satnicu od 6,7 eura. Udjel troškova rada u troškovima proizvodnje ova tri sektora omogućuje bliži uvid u faktore konkurentnosti. Niski troškovi rada u prehrambenoj i industriji namještaja čiji je udjel u troškovima proizvodnje 15 % odnosno 21 % kombinirani s niskim ulaznim troškovima sirovina i materijala najvećim dijelom doprinose konkurentnosti. Relativno visok udio troškova rada od 35 % u troškovima proizvodnje sektora računalnog programiranja čini okosnicu konkurentnosti i položaja na međunarodnom tržištu. Relativno visok brutto trošak rada (plaća) od oko 1.700 eura mjesečno, za hrvatske prilike, transformira se u izuzetno konkurentnu neto satnicu hrvatskog programera od 6,7 eura, na međunarodnom tržištu. Tablica 15. Osnovni strukturno-poslovni pokazatelji poduzeća u 2018. Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 63. Izvor: DZS (2019) Priopćenje 15.1.1./2019 OSNOVNI STRUKTURNO-POSLOVNI POKAZATELJI PODUZEĆA U 2018. Privremeni podaci/BASIC STRUCTURAL BUSINESS INDICATORS OF ENTERPRISES, 2018 Provisional Data (dzs.hr) 3. „Ravnoteža“ Tržište rada. „Zamjenska“ (inicijalna i orijentacijska) potražnja od 4.699, u prethodnoj provizornoj računici (Tablica 14), susreće ponudu od 11.000 sveučilišno diplomiranih. „Višak“ ponude je 6.301. Pri tome valja imati na umu kako se „zamjenska“ potražnja primjerice u STEM sektoru ne odnosi samo na STEM zanimanja, jer se pored diplomiranih u STEM strukama ovdje zapošljavaju i ekonomisti i pravnici. S druge strane diplomanti prirodnih i biomedicinskih znanosti u velikom se broju zapošljavaju u javnom sektoru; obrazovanju (nastavnici) i zdravstvu (liječnici). Stoga je potrebno ove početne nalaze, u daljnjim istraživanjima, dopuniti detaljnom analizom. Što se događa s tim „viškom“. Uz ogradu kako se radi tek o indikativnim, a nikako o egzaktnim brojkama, može se procijeniti da dio „viška“ od 3.375 (vidi Tablicu 12.) završava na Zavodu za zapošljavanje. No podaci ukazuju i da se brojka nezaposlenih do godine dana s tercijarnim obrazovanjem ne povećava, već se postupno smanjuje. Svježi podaci potvrđuju znatno brže zapošljavanje („odljev“ iz nezaposlenosti) fakultetski obrazovanih u odnosu na druge oblike obrazovanja. Tako među ukupno nezaposlenima do tri mjeseca, sveučilištarci čine 19,2 %. No nakon godine dana taj je udjel više nego prepolovljen, čineći 9,7 % među nezaposlenima od jedne do dvije godine (Tablica 16.). Pojednostavljeno bi se moglo tvrditi da se zapošljavaju dvostruko brže od prosjeka. Tablica 16. Trajanje nezaposlenosti prema razinama obrazovanja u 2021. godini (prosjek od siječnja do kolovoza). Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 64. Izvor: Hrvatski zavod za zapošljavanje, https://statistika.hzz.hr/ To upućuje na zaključak kako je priljev diplomiranih na Zavod za zapošljavanje kompenziran „odljevom“ iz nezaposlenosti. Odljev se može odnositi na porast udjela sveučilišno obrazovanih među zaposlenima, na zaposlene u obrtu, djelatnostima slobodnih profesija, poljoprivredi, šumarstvu i ostalim uslugama. Dio bi se mogao odnositi na diplomante koji su nastavili studij ili su se zaposlili u inozemstvu. Potražnju za hrvatskim sveučilištarcima na inozemnim tržištima rada bi svakako trebalo dodatno istražiti Naime, činjenično je utvrđen trend „vrbovanja“ boljih studenata hrvatskih sveučilišta, već na III godini studija, gdje „head hunting“ agencije nude stipendije za račun poslodavaca osobito u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj. Valja uzeti u obzir i činjenicu kako visoko obrazovani češće nalaze posao mimo zavoda za zapošljavanje. U svakom slučaju, prema dostupnim podacima, diplomanti visokog obrazovanja, izgleda većim dijelom, nađu rješenje za svoju nezaposlenost tijekom godine dana nakon diplomiranja. No „zamjenska“ potražnja osobito u STEM i uslužnim sektorima „negativne“ tercijarizacije (Usluge-1), snažno upućuje na zastarjelu kvalifikacijsku strukturu, koja zrcali nisku tehnološku razinu proizvodnje roba i usluga. To pak rezultira tržišnim nišama u kojima se konkurentnost, zbog niske produktivnosti (oko 200 tisuća kuna dodane vrijednosti po zaposlenom), temelji uglavnom na niskoj cijeni rada. Stagnantna kvalifikacijska struktura ovih sektora s ukupno više od 600 tisuća zaposlenih, ukazuje na nemogućnost tehnološkog/inovacijskog uzleta poslovnih subjekata, „vlastitim“ snagama. Ohrabrujući izuzetak čini uslužni sektori „pozitivne“ tercijarizacije (Usluge-2) s visokim udjelom sveučilišno obrazovanih i blizu 600 tisuća kuna dodane vrijednosti po zaposlenom . Tržište istraživanja i razvoja. Relevantna analiza „ravnoteže“ na tržištu istraživanja i razvoja u Hrvatskoj , upućuje na odnos strukture poslovnog sektora i koncentracije istraživačkih potencijala. Podaci pokazuju kako usitnjena poslovna struktura, uz spomenutu zastarjelu kvalifikacijsku strukturu, rezultira s niskih 0,38 % BDP-a poslovnih ulaganja u I&R, stavlja Hrvatsku na 24. mjesto u EU, „ispred“ Latvije, Cipra i Rumunjske . Ovu nisku „potražnju“, prati i niska „ponuda“ od oko 500 milijuna kuna subvencija odnosno poreznih olakšica za istraživanje i razvoj (Tablica 17.). No općenito nisku, ovako definiranu ponudu, prati visoka koncentracija. Od ukupno gotovo 150 tisuća poduzeća njih svega 160 do 190 odnosno oko 0,1 % stvara statistički „primjetnu“ ponudu za istraživanje i razvoj. Kad se tome pribroji i podatak kako svega 6 poduzeća „kontrolira“ 72 % od spomenutih 500 milijuna kuna ponude, bjelodanom postaje činjenica, da su hrvatski razvojno-istraživački kapaciteti, slično kao i znanost, „zarobljeni“ u niskoj ravnoteži male potražnje i nedovoljne ponude. Tablica 17. Pregled poreznih obveznika koji su u prijavi poreza na dobit (PD obrascu) za 2011. i 2012. godinu iskazali državnu potporu za istraživačko-razvojne projekte (r.b. 34.2. PD obrasca). Tablica je dostupna na http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Vijesti_velike/Rektorat_dogadanja_2022/ozujak_ZZDiVO_-_Nacrt_finalno.pdf, str. 66. Izvor: Ministarstvo financija RH, Porezna uprava Među bitnim uzrocima poslovno-organizacijske insuficijentnosti hrvatskih tvrtki za intenzivniju inovativnu aktivnost je činjenica kako je Hrvatska, umjesto „prirodne tercijarizacije“ i relativne deindustrijalizacije, doživjela drastičnu i naglu apsolutnu deindustrijalizaciju bez potrebnoga restrukturiranja i modernizacije. Strategija pametne specijalizacije (S3) to posredno evidentira u niskoj zaposlenosti od 5.000 do 10. 000 ljudi u 5 ključnih sektora novoga inovativnoga razvoja . Država i ravnoteža na tržištu istraživanja i razvoja. Pored hrvatske gospodarske strukture i neovisno o njoj, važno je skrenuti pozornost na nove spoznaje i politike koje postupno primjenjuju najrazvijenija gospodarstva, koja izdvajaju i više od 3 % BDP za istraživanje i razvoj, u uvjetima snažnih gospodarskih razvojno-istraživačkih centara, laboratorija i industrijskih instituta. Dvije tendencije mogu imati učinka na hrvatsku politiku istraživanja i razvoja, te na odnos države i poduzetnika. Prva je teza da privatni sektor i poduzetnička sklonost rizičnim ulaganjima nisu jedini, ključan faktor za razvoj novih tehnologija, kojima država treba samo osigurati slobodu djelovanja, ili eventualno i kratkoročno ispravljati tržišne nesavršenosti. Primjer kojim se dokazivalo što sve može poduzetnik oslobođen od državnih stega je - Appleov iPhone. No nov pogled, otvara saznanje o višestrukoj posrednoj i neposrednoj ulozi, u ovom slučaju, američke države. Prvo, iPhone ovisi o internetu „praotac“ kojega je ARPANET iz 1960-tih, kojega je financirala Agencija za napredne obrambene istraživačke projekte – DARPA, Ministarstva obrane SAD. Drugo, GPS- sustav globalnog pozicioniranja, također ključan za iPhone, počeo je kao vojni program NAVSTAR 1970-tih. Treće „touchscreen“ tehnologija, rezultat je sveučilišnog projekta kojega je financirala CIA. Četvrto iPhone-ov asistent SIRI ustvari je spinoff DARPA-inog programa razvoja umjetne inteligencije. Time se želi dokazati upravo obrnuto, kako je država glavna poduzetnica i generator novih tehnologija. Novi lijekovi u SAD uglavnom su rezultat 30 milijardi USD ulaganja NIH (Nacionalnog instituta za zdravlje). Kompanije Elona Muska; Tesla Motors, SolarCity i SpaceX američka je Vlada ukupno financirala s 4,9 milijardi USD. No ono što bi za Hrvatsku moglo biti posebno zanimljivo je etabliranje države, ne samo kao „financijera“ nove ponude, nego i kreatora tržišne potražnje, pa je tako država odobrila SpaceX-u 5 milijardi USD subvencija za kupnju električnih vozila (Tesla) i solarnih panela, a NASA još 5 milijardi USD za istraživanje svemira . Druga je teza da je država kao preuzimatelj rizika, zapravo glavni „poduzetnik“ u financiranju rizičnih istraživanja, a tek kad se istraživanje pokaže uspješnim i rizik se smanji, pojavljuju se privatni poduzetnici i preuzimaju daljnju primjenu. No dobit koju se ostvari razvojem i primjenom gotovih „državnih“ (od države financiranih) tehnoloških otkrića i novih proizvoda, prisvaja isključivo privatnik. Time se dolazi u situaciji da su rizici ulaganja socijalizirani, a dobici privatizirani, što uviđaju i nesporno tržišno opredijeljeni stručnjaci kao što je to glavni ekonomist Bank of England, A. Haldane . Valja naglasiti kako nove činjenice i spoznaje ne ponavljaju rasprave o odnosu države i poduzetnika po načelu ili-ili, nego i-i. U tom suradničkom modelu, država i privatnici kao partneri zajedno kreiraju i nove tehnologije i tržište za njegovu primjenu, dijeleći i rizik i eventualnu korist. Novi pristup je itekako interesantan Hrvatskoj gdje se država, zbog usitnjene gospodarske strukture, mora strateški i organizirano pojaviti i kao kreator ponude (objedinjujući istraživanja za potrebe više malih i srednjih poduzeća) i kao kreator potražnje (primjerice digitalizacije javne uprave, ili primjene „čiste“ energije sunca i/ili vjetra u proizvodnji električne energije). V. CILJEVI I OSNOVNA REFORMSKA RJEŠENJA Osnovni reformski ciljevi predloženog zakona, koje definiraju razlozi donošenja i ocjena polaznoga stanja jesu: - unapređenje kvalitete studentskih kompetencija, kvalitete studija i ishoda učenja, kvalitete stečenih kvalifikacija (diploma), - unapređenje individualne kvalitete znanstvenoga i nastavničkoga rada nastavnika, - unapređenje kvalitete nastavnih i istraživačkih programa i njihove povezanosti s praksom, - unapređenje kvalitete nastavno-znanstvenih institucija te unapređenje kvalitete i učinkovitosti upravljanja sustavom znanosti i visokoga obrazovanja. Ostvarenje ovako definiranog skupa reformskih zadaća počiva na takvom odnosu između ocjene stanja, ciljeva, i rješenja za njihovo ostvarenje, kojima se operativno uspostavlja logičan poredak reformskih prioriteta. Reformski prioriteti, u ishodište sadržajnih reformi stavljaju dva subjekta koji svojom interakcijom realiziraju ciljeve reforme i dvije infrastrukture koje tvore institucionalno okruženje neophodno za takvu interakciju 1. Dva subjekata Subjekti su studenti i nastavnici 1.1. Student Prvi subjekt je student organski povezan sa svijetom rada, ohrabrivan u buđenju intelektualne radoznalosti, te punoj kritičkoj i kreativnoj slobodi. Interakcija studiranja/istraživanja i svijeta rada čini studiranje relevantnim, a društvenu praksu sposobnom odgovoriti socijalnim i drugim izazovima. Polazište je prvo maksimalna usklađenost ponude obrazovanih programa s identificiranim sposobnostima i sklonostima studenata, potom sa strateškim razvojnim interesima društva i države i nakon toga, s trenutnim potrebama tržišta rada. S državnog stajališta nema veće štete niti po individualnu produktivnost niti po društvenu konkurentnost, od prinude osobe da radi posao koji niti voli niti ima za nj sklonosti. Sa stajališta nacionalnog blagostanja takva prinuda predstavlja razoran i najskuplji gubitak nacionalnih resursa. Cilj je dobiti bolje obrazovane stručnjake sposobne u praksi inovativno rješavati probleme, u područjima koja ih zanimaju. Temeljem učinjene analitičke ocjene stanja, adresirana su tri ključna problema studiranja te definirani ciljevi i naznačena reformska rješenja za njihovo ostvarenje: Uvođenje, 1 mjesečne mentorske stručne prakse postupno svake studijske godine počevši od druge, za oko 65.000 studenata. Nedostatak praktičnog iskustva je problem koji naglašavaju i studenti i poslodavci. Da bi ostvarili ovaj cilj predložena je zakonska mogućnost (ne i obveza) ustroja sveučilišnih/fakultetskih centara za cjeloživotno obrazovanje i stručnu praksu studenata - kao profesionalnih pravnih subjekata, koji organiziraju stručnu praksu i angažiraju mentore među sadašnjim (umirovljenim) zaposlenicima poduzeća i društvenih subjekata u kojima se praksa odvija. Njihova je „povratna“ funkcija stalno obnavljanje znanja, koje sve brže zastarijeva, različitim oblicima cjeloživotnog obrazovanja tercijarno obrazovanih zaposlenika kako bi, po mogućnosti, jednom u pet godina proveli ukupno jedan semestar na obnovi znanja i kvalifikacije u sustavu visokog obrazovanja. Time se „dvosmjerno“ povećava kvaliteta suradnje s gospodarstvom. Uvođenje inozemnog semestra za oko 12 tisuća studenata diplomskih od 4-6 godine studija. Sveučilišnim magistrima kao budućim kreatorima kulturno-društvene izvrsnosti i gospodarske konkurentnosti nužno je i međunarodno i iskustvo i umrežavanje Za ostvarenje ovog cilja predložili smo kao mogućnost (ne i obavezu) centre za međunarodnu suradnju i mobilnost, kao profesionalne pravne subjekte I najvažnije – postupno uvođenje mentorske nastave u sustav. Suvremeno učenje i poučavanje, fokusirano na razvijanje sposobnosti samostalnog postavljanja i rješavanja stručno-istraživačkih problema, traži pedagoške standarde manjih studijskih grupa. Ostvarenje ovog cilja, polazi od poželjnog standarda od 10 studenata po nastavniku u STEM i 15 u DH području što omogućuju relativno velika sredstva programa Oporavka i otpornosti. Strogo hipotetski, to traži povećanje sadašnjeg broja oko 6000 znanstveno nastavnih zvanja na sveučilištima za više od 60 % odnosno za više od 4000. To, dakako nije kvantifikacija nego tek ilustracija, kako novi reformirani sustav, za ovu svrhu, traži dodatna stalna (nacionalna) sredstva (ne samo vremenski ograničene EU fondove). 1.2. Nastavnik/znanstvenik Drugi subjekt je nastavnik/istraživač sposoban prenositi znanje i osobito poučavati kako učiti i istraživati. On je ključan stvaran provoditelj reforme, jer dobre stručnjake potrebne društvu i gospodarstvu stvaraju dobri studijski programi, dobre studijske programe kreiraju dobri nastavnici. A dobre sveučilišne nastavnike čini kombinacija dobrih znanstvenika i dobrih pedagoga što traži tri komponente (znanstvenu, nastavnu i razvoj karijere). Znanstveno-istraživačka komponenta Prvi cilj je rast znanstvene izvrsnosti, postupnim podizanjem sadašnje prosječne produktivnosti od 1 na minimalno 2 rada godišnje, od kojih 1 u časopisu visokog čimbenika odjeka prve/druge kvartile, u kojemu je istraživač samostalan ili prvi odnosno vodeći autor. Pri tome je naglasak na „otvorenoj“ znanosti i slobodan pristup rezultatima znanstvenog istraživanja, jer je u netransparentnom sustavu moguće da časopisi visok čimbenik odjeka imaju zahvaljujući samo nekolicini visoko citiranih radova a ne ukupnoj kvaliteti . Uz nužan kritički odmak i naglasak na publikacijama otvorenog pristupa, reformski predviđene, poželjne materijalne pretpostavke za ostvarenje ovog cilja su; 1 semestar inozemstva svakih 5 g., voditelj i/ili istraživač jednog, međunarodno recenziranog, znanstveno istraživačkog projekta svakih 5-7 godina ulaganje u suvremenu znanstveno-istraživačku opremu, unapređenje međunarodne indeksiranosti dvojezičnih izdanja domaćih časopisa, unapređenje indeksiranosti hrvatskih međunarodnih konferencija i sudjelovanja u inozemnim visokih standarda, Da bi se ostvario ovaj cilj predložena je, među ostalim, mogućnost (ne i obveza) ustroja sveučilišnih/fakultetskih znanstveno-inovacijskih instituta kao posebnih pravnih subjekata u kojima su znanstveni projekti financirani od HRZZ, do EU i međunarodnih Fondova. Drugi cilj je rast istraživačke relevantnosti uspostavom kontinuirane projektno-inovativne suradnje s gospodarstvom i društvom, koja za poželjne pretpostavke ima; Suradnju s gospodarskim/društvenim subjektima na barem jednom razvojno-inovacijskom projektu svakih pet godina, Mentorstvo jednom doktorskom kandidatu iz gospodarskih/društvenih razvojno-istraživačkih jedinica svakih pet godina, Jedno inovativno rješenje proizvodno-poslovnih i/ili društvenih procesa u praksi svakih 5-7 godina Prijedlog, kao poticaj suradnje s gospodarstvom, obuhvaća i mogućnost (ne obvezu) osnivanja sveučilišnih/fakultetskih centara za inovacije i transfer tehnologije kao posebnih subjekata i hubova umrežavanja centara kompetencije, spin-off i spin-out i drugih poduhvata, osobito u visokim tehnologijama. Nastavna komponenta. Čini je pedagoška kompetentnost (kako) i stručna kvalificiranost (što) poučavati. Cilj u pedagoškoj komponenti je usvajanje i primjena novih pedagoško-psiholoških obrazaca u učenju i poučavanju, znanstveno obuhvaćenih složenim konceptom metakognicije. Kolokvijalno rečeno to traži nastavnika sposobnog poučiti studente samoregulirajućem učenju odnosno načinu kako prepoznati i naučiti ono što se ne zna. Pretpostavke rasta kvalitete pedagoške komponente, uz ostalo su; semestar metodičkog, prezentacijskog, govorničkog osposobljavanja, prije ulaska u fizičku/virtualnu predavaonicu mlađih suradnika koji nisu završili „nastavničke“ studije, razrada sustava obveznog anonimnog studenskog ocjenjivanja nastavnika i nastave svake akademske godine, stručna evaluacija pedagoške kvalitete koja mora uključivati analizu anonimnog studentskog ocjenjivanja, najkasnije 6 mjeseci prije svakog (re)izbora u znanstveno-nastavno zvanje. Cilj u nastavničkoj kvalificiranosti je transformacija sposobnosti prenošenja informacija u sposobnost prepoznavanja obrazaca i poticanja samoregulirajućeg učenja. Identificiranje, raščlanjivanje i rješavanje tih rastućih izazova, među ostalim ima za pretpostavke; 2 tjedna svake tri godine seminara za upoznavanje i ovladavanje suvremenim digitalnim tehnikama i programima prezentacije nastavne materije, 2 tjedna svake tri godine za pripremu nastave u terminima digitalne/digitalizirane metodike i suvremenih pedagoških obrazaca Da bi ostvarili ovaj cilj potrebni su nam integrirani virtualno-fizički knjižnično-informatički sveučilišni/fakultetski centri za razvoj pedagoških kompetencija . Razvoj karijera Cilj je oblikovati transparentno maksimalno objektivizirano institucionalno okruženje za planiranje i ostvarenje karijere temeljene na rastu znanstveno-nastavne izvrsnosti. Pretpostavke za realizaciju ovog cilja su među ostalima; razrada sadašnjega dvokružnoga istorazinskoga (peer-review) sustava kako bi se kompenzirala bitno različita veličina znanstveno-nastavne zajednice u pojedinim znanstvenim poljima i na pojedinim hrvatskim sveučilištima u prvom krugu sustav čine institucijska stručna povjerenstva. Ona bi se, kao novost, formirala anonimnim postupkom „iz bubnja“ kojeg bi činio fond institucijskih i vanjskih eksperata za svako znanstveno polje. u drugom krugu to čine 22 znanstvena i jedan umjetnički matični odbor. Novost bi bila i obveza godišnje evidencije 10 % najuspješnijih kandidata za izbor u znanstvena zvanja, prema kriterijima znanstvene izvrsnosti. Da bi ostvarili ovaj cilj predloženo je zakonski obavezno napredovanje svakih 5 godina do izbora u trajno zvanje. Tu je i mogućnost ubrzanog (fast track) napredovanja s dvostruko ispunjenim uvjetima. Jednako tako je predloženo i penaliziranje stagnacije. Jedan put u karijeri može se ponoviti (re)izbor u zvanje s pola uvjeta odnosno 10 godina u zvanju nakon čega slijedi otkaz. Transparentno i precizno su propisani postupci oduzimanja zvanja odnosno potvrde umjetničke komponente glede povreda etičkih kodeksa. 2. Dvije infrastrukture Infrastrukture neophodne za učinkovitu interakciju studenata i nastavnika kao subjekata obrazovno znanstvene aktivnosti su s jedne strane visoka učilišta i javni znanstveni instituti, a s druge strane državno-strateški čimbenici, ministarstvo znanosti i obrazovanja i Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj Visoka učilišta, instituti i sveučilišta. Hrvatska sveučilišta, kao autonomni organizacijski oblici, obrazovnim programima i istraživačkim projektima povezuju nastavnike-istraživače s jedne i studente s druge strane u cjelovite studije. Silina tehnološkog napretka, nove tehnologije i inovacije traži fakultete i sveučilišta koji nude nova zanimanja, struke i kvalifikacije temeljene na inter/multi/trans-disciplinarnosti. Veleučilišta i visoke škole osiguravajući primijenjena stručna znanja i kvalifikacije bitan su čimbenik ubrzanog transfera i primjene inovacija i novih tehnologija u društvenu i gospodarsku praksu. Javni znanstveni instituti kao specifičan oblik organizacije koji povezuje temeljna istraživanja, istraživače i istraživačke projekte imaju gospodarstvo odnosno društvenu praksu i visoko obrazovanje (osobito doktorske studije) kao dva podjednako važna kraka svoje misije. Unapređenje reformske „infrastrukturne“ funkcije sveučilišta definirano je dvama, međusobno uvjetovanima, ciljevima. Prvi (vanjski) cilj je unapređenje kvalitete studijskih programa, studiranja, i izlaznih kvalifikacija s kojim se visoka učilišta općenito, a sveučilišta posebno, osposobljavaju kako za preuzimanje odgovornosti za znanstveno-stručnu podlogu ukupnog društvenog razvoja, tako i za upravljanje uvećanjem vlastite kvalitete. Pretpostavke su korjenitog unutarnjeg preustroja potrebnog za autentično razvojno-kulturno sudjelovanje u ostvarenju (vanjskog) cilja napredovanja u civiliziranom okruženju demokratskih društava, među ostalim i slijedeće; • elastičnost i otvorenost unutarnjeg ustroja, sveučilišta, fakulteta i drugih sastavnica, • umrežavanje digitaliziranih nastavnih procesa sa svjetskim rangiranim sveučilištima i institutima relevantnim za pojedine struke, • opremanje laboratorija i kabineta/učionica relevantnom istraživačkom opremom s nediskriminacijskim pravom istraživačkog korištenja, bez obzira na njenu fizičku lokaciju, • osiguranje potpunog pristupa rezultatima svjetskih znanstvenih istraživanja, repozitorijima literature i mrežama velikih baza podataka, • poticanje međunarodne konkurentnosti uvođenjem višejezične nastave na hrvatskom i svjetskim jezicima važnim za pojedine struke, • internacionalizacijom i razmjenom težiti ka 10-15 % stranih studenata na hrvatskim sveučilištima, uz realnu cijenu studijskoga programa, • dodatno stimuliranje odlazne mobilnosti nastavnika i studenata u STEM području i hvatanju istraživačko-tehnološkog priključka sa suvremenim razvitkom, • dodatno stimuliranje dolazne mobilnosti u DH području, osiguravajući tako međunarodnu vidljivost hrvatskih nacionalnih društvenih, povijesnih, arheoloških, kulturnih, umjetničkih, lingvističkih i drugih specifičnih doprinosa međunarodnoj zajednici, • obnova i razvoj sustava uključivanja hrvatske znanstvene dijaspore u istraživačko-obrazovni proces. • organizacija kraćih studijskih boravaka svjetske istraživačke elite na hrvatskim sveučilištima i institutima, • financijsko poticanje istraživačkih ideja i projekata mladih istraživača, • stručna i financijska potpora objavljivanju u vrhunskim svjetskim publikacijama otvorenog pristupa za pojedine struke, • poticanje bilingvalnih izdanja znanstvenih publikacija, na hrvatskom i stranom jeziku važnom za struku, • utemeljenje sustavnog poticanja uvrštavanja i indeksiranja hrvatskih znanstvenih časopisa u svjetske citatne baze, • dodatno poticanje uključivanja u neposredne oblike suradnje s gospodarstvom, • ravnomjernija raspodjela individualnog vremena između istraživačko-nastavnih obveza i upravljačkih dužnosti • ravnomjernija interpersonalna distribucija upravljačkih dužnosti, tajnost izbora i ograničenje mandata, Sredstvo za ostvarenje ovog cilja je organizacija, upravljanje i održavanje sustava učinkovitog „horizontalnog“ i „vertikalnog“ umrežavanja i vremenske raspodjele znanstveno-nastavne i istraživačke aktivnosti. Horizontalno umrežavanje podrazumijeva raspodjelu i integraciju individualne radne aktivnosti između nastave, istraživanja, inozemne specijalizacije, domaće suradnje s gospodarstvom i ravnomjernog sudjelovanja istraživača u vođenju i upravljanju sustavom. Vertikalno umrežavanje podrazumijeva mogućnost preraspodjele nastavnih obveza. Nastavnik-znanstvenik, koji je voditelj istraživačkih projekata, mogao bi koncentrirati svoje nastavne obveze na doktorskom studiju, istraživanju i mentoriranju doktorskih kandidata. Završetkom projekta „vraća“ se u (pred)diplomsku nastavu i standardno istraživanje. Drugi (unutarnji) cilj je povećanje učinkovitosti upravljanja sustavom primjenom ustavnog koncepta sveučilišne autonomije i akademskih sloboda u uvjetima pojačane društvene odgovornosti. Pretpostavka ostvarenja ovog cilja je uspostava razumnog i produktivnog odnosa, unutar ustavnog okvira, kojim se jasno razdjeljuju sredstava društvenog utjecaja i državne kontrole s jedne, od instrumenata sveučilišne autonomije i akademskih sloboda s druge strane. Sredstva društvenog utjecaja i državne kontrole, za ostvarenje ovog cilja višestruko „omeđuju“ sveučilišnu autonomiju i preduvjet su njenog suvremenog opstanka: prva su „međa“ sveučilišni savjeti (mješovita tijela predstavnika državnih organa, gospodarstva/poduzetnika, društvenih organizacija i sveučilišnih djelatnika) koji dobivaju dvije nove reformske funkcije; utvrđuju društvene i dugoročne potrebe tržišta rada, potrebe novih znanja i obrazovnih profila, ključne istraživačke pravce prema strateškim razvojnim prioritetima i s tim u skladu odobravaju započinjanje novih/ukidanje starih, studijskih programa, i istraživačkih ciljeva, mogu staviti na dnevni red senata i drugih tijela, određena pitanja, mogu obrazloženo zaustaviti odluke senata/rektora, ako ih drže protuzakonitima, ali ih ne mogu mijenjati, druga su „međa“ samostalna stručna javna tijela (AZVO) koja utvrđuju da li su ponuđeni programi dovoljno kvalitetni s jedne, te da li je obrazovna institucija (sveučilište) dovoljno ljudski i materijalno kvalitetna za izvođenje programa s druge strane, treća „međa“ su stručna upravna tijela (NVZ, matični odbori) koji propisuju uvjete i biraju u znanstvena zvanja, četvrta „međa“ su javna znanstvena tijela (Upravni odbor zaklade) koji odlučuju koja će i u kojem iznosu istraživanja financirati, peta „međa“ su državni i socijalni partneri (MZO i sindikati) koji propisuju normative, satnice, cijenu rada odnosno visinu i razrede osnovnih plaća i drugih primanja, šesta „međa“ su državni organi (MZO) i mješovita državna tijela (NVZ) koja utvrđuju kriterije i predlažu državnu raspodjelu financijskih sredstava, sedma međa je upravni nadzor nadležnog ministarstva Sredstva sveučilišne autonomije za ostvarenje ovog cilja, temelje se na nedjeljivosti prava i nepovredivosti obveza; prava na slobodnu potragu za znanstvenom istinom, izbor ciljeva i metoda znanstvenih istraživanja u skladu s etičkim normama civiliziranog društva, prava na utvrđivanje kapaciteta, upisnih kvota i uvjeta upisa, prava na kreiranje, programiranje i realiziranje visoko-školskog poučavanja, utvrđivanje stručnih uvjeta i kriterija za postizanje sveučilišnih obrazovnih stupnjeva i zvanja, prava na utvrđivanje kriterija i zapošljavanje suradnika i nastavnika, prava slobodnog, samostalnog demokratskog biranja svih tijela i čelnika odlučivanja i upravljanja sveučilištem , nepovredivosti obveze tijela i čelnika da osiguraju rast kvalitete istraživanja i nastave, nepovredivosti obveze tijela i čelnika pridržavanja etičkih normi u istraživanjima i nastavi, nepovredivosti obveze tijela i čelnika u istraživačkom povezivanju s gospodarstvom i poduzetnicima i osiguranju studentske prakse, nepovredivosti obveze tijela i čelnika za rast međunarodne istraživačke i nastavne suradnje, odlaznu i dolaznu mobilnost nastavnika i studenata. Riječju društvena/državna tijela definiraju zadatke sveučilištu i traže/kontroliraju rezultate, a ne miješaju se u način/model kojim se zadaci izvršavaju i rezultati postižu. Državno - strateški čimbenici. Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) kao tijelo državne uprave ima presudnu ulogu u upravljanju sustavom koja se ostvaruje dvama ciljevima: Prvi cilj je unaprijediti kvalitetu stručno-upravne i kontrolne uloge u operativnom upravljanju sustavom. Pretpostavke ostvarenja ovog cilja su; donošenje upravnih (podzakonskih) akata samostalno i na prijedlog nacionalnih stručnih tijela, izdavanje javnih isprava i licenci na prijedlog nacionalnih stručnih tijela, analiza upisa i upisnih kvota, uspješnosti završetka studija i zapošljavanja, vođenje evidencije znanstvenika u Hrvatskoj, vođenje evidencije nadarenih i nagrađivanih studenata, uspostava evidencije najuspješnijih znanstvenika i najbolje ocijenjenih nastavnika, uspostava i vođenje godišnje evidencije praćenja karijera hrvatskih znanstvenika u inozemstvu koji su diplomirali/doktorirali na hrvatskim sveučilištima, vođenje registra krupne znanstvene opreme i znanstvene infrastrukture, provođenje postupaka natječaja nabave nacionalno prioritetne opreme i druge znanstvene infrastrukture, upravljanje krupnim investicijskim projektima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, sklapanje bilateralnih/multilateralnih ugovora o međunarodnoj suradnji, upravni, inspekcijski i financijski nadzor. Sredstvo za ostvarenje ovog cilja su primjereno ekipirani i kontinuirano educirani uposlenici i vanjski suradnici, te učinkovit unutarnji ustroj kojim se donošenje odluka i operativno vođenje sustava, temelji na stručnoj podlozi umreženih znanstvenih tijela Nacionalnog vijeća i drugih subjekata. Drugi cilj je uspostava učinkovitih modela projektne suradnje znanstvenih institucija i gospodarstva na istraživanju, razvoju i transferu novih tehnologija te inovativnom redizajnu postojećih poslovno-proizvodnih procesa. Pretpostavke za ostvarenje ovog cilja, polazeći od konstatirane ekonomsko-financijske i organizacijske strukture dominirajuće malih i srednjih poslovnih subjekata, među ostalim su; organizacija i održavanje centara kompetencije i drugih oblika koji bi objedinjavali istraživanja i razvoj za grupacije, klastere i proizvodno-poslovno povezane skupine malih i srednjih poduzeća, prema prioritetima Strategije pametne specijalizacije, programiranje inovativnih aktivnosti i zapošljavanje i financiranje doktoranda angažiranih na istraživanju i razvoju u centrima kompetencije i drugim oblicima istraživačko-razvojnih jedinica i centara, uspostava, organizacija i kontrola zapošljavanja stručnjaka iz znanstvenih instituta, sveučilišta i poslovnog sektora u centrima kompetencije i drugim oblicima, uključujući i razvojne centre velikih poduzeća, Sredstva za ostvarenje ovog cilja su među ostalim, organizacija i održavanje „hubova“- mrežnih mjesta, koji povezuju centre kompetencije, spin-off i spin-out poduhvate u visokim tehnologijama, koristeći se modernim konceptima zapošljavanja kao što su; strateško dijeljenje ljudskih resursa između više poslodavaca, dijeljenje radnog mjesta između više zaposlenika sa skraćenim radnim vremenom, mobilni rad, vaučerska, portfeljna, platformska i kolaborativna zaposlenost. Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (NV) kao državno strateško tijelo, dobivenim autoritetom od Hrvatskog sabora, po svom sastavu čini kvalificiranu „posredničku“ instituciju s primarnom zadaćom harmoniziranja upravno-administrativne i sveučilišno-autonomne vertikale sustava. Cilj je utvrđivanje strateških pravaca razvoja visoko-obrazovnog procesa i znanstvenih istraživanja, te projektiranje modela njihove realizacije Pretpostavke za ostvarenje ovog cilja aktivnosti Nacionalnog vijeća u uspostavi i funkcioniranju modela kontinuiranog rasta međunarodno relevantne kvalitete istraživanja i visokoškolske nastave, među ostalim su: status krovnog nacionalnog tijela koje skrbi za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u RH, i koje objedinjuje i predstavlja aktivnost znanstveno -akademske zajednice u Hrvatskom saboru, pojačane ovlasti u predlaganju kriterija izrade proračuna u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, uspostava istorazinskoga sustava izbora u znanstvena zvanja, temeljenog na međunarodno vidljivoj znanstvenoj izvrsnosti i imenovanju stručno kvalificiranih matičnih odbora, imenovanje, temeljem javnih poziva, članova upravnih odbora i vijeća Hrvatske zaklade za znanost i Agencije za znanost i visoko obrazovanje, imenovanje, temeljem javnih poziva, članova tijela koja su stručna potpora realizaciji strateških ciljeva i operativne politike MZO, kao što su savjet Hrvatskog istraživačkog prostora, Hrvatski strateški forum istraživačkih infrastruktura, Hrvatsko povjerenstvo za praćenje Bolonjskog procesa, Vijeće za tehnologiju i inovacije, sustavna komunikaciju i praćenje rada odgovarajućih tijela Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA). Sredstva za ostvarenje postavljenog cilja su proširen sastav i način predlaganja članova Nacionalnog vijeća. Dvadeset i jednog člana Nacionalnog vijeća i dalje bi imenovao Hrvatski sabor, ali prema ključu na način da Rektorski zbor predlaže deset članova Nacionalnog vijeća, od kojih pet mora biti sa Sveučilišta u Zagrebu, Vijeće znanstvenih instituta predlaže pet članova Nacionalnog vijeća, od kojih dva moraju biti s instituta Ruđer Bošković, Vijeće veleučilišta i visokih škola predlaže tri člana Nacionalnog vijeća, Hrvatska gospodarska komora predlaže jednog člana Nacionalnog vijeća, Hrvatska udruga poslodavaca predlaže jednog člana Nacionalnog vijeća i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti predlaže jednog člana Nacionalnog vijeća. VI. ZAKLJUČNA OCJENA I IZVORI POTREBNIH SREDSTAVA Ovaj se prijedlog strukturne reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja, u institucionalnoj formi Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koncepcijski razlikuje od reformskih pokušaja posljednjih 15 godina u najmanje dva aspekta; Prvo on polazi od odgovornosti, a ne od prava znanstvene i akademske zajednice. Ne od očekivanja da društvo i država skrbe za visoko obrazovanu istraživačku zajednicu, nego obrnuto od njene stručne odgovornosti za funkcioniranje i napredak društva, smještene u dvostruki okvir stvarnih okolnosti. S jedne je strane dugoročno nepovoljan utjecaj demografskih gibanja na stanje i perspektive hrvatskih ljudskih potencijala. S druge su strane dugoročno stagnantne hrvatske razvojno-gospodarske performanse. Prvo on polazi od odgovornosti, a ne od prava znanstvene i akademske zajednice. Ne od očekivanja da društvo i država skrbe za visoko obrazovanu istraživačku zajednicu, nego obrnuto od njene stručne odgovornosti za funkcioniranje i napredak društva, smještene u dvostruki okvir stvarnih okolnosti. S jedne je strane dugoročno nepovoljan utjecaj demografskih gibanja na stanje i perspektive hrvatskih ljudskih potencijala. S druge su strane dugoročno stagnantne hrvatske razvojno-gospodarske performanse. Prepoznavanje tog okvira omogućilo je objektiviziran pristup kojim je identificirana i razrađena društvena, osobna, identitetska i razvojna odgovornost akademske znanstvene zajednice. Drugo, on polazi od samo-odgovornosti primarno, oko 7.300 zaposlenih u znanstvenim zvanjima na sveučilištima i institutima, da se reformski mijenjaju onako kako je potrebno da bi mogli obaviti svoje društveno poslanje. Analitički i sintetički ujednačen pristup, temelji se na realnim ocjenama stanja u sve tri komponente sustava; znanosti, visokom obrazovanju, te tehnološkom razvoju i inovacijama. Ocjene stanja potom služe naznaci ciljeva, pretpostavki ostvarenja, i definiranju sredstava realizacije ciljeva, dvaju subjekata i dvije infrastrukture. Drugo, on polazi od samo-odgovornosti primarno, oko 7.300 zaposlenih u znanstvenim zvanjima na sveučilištima i institutima, da se reformski mijenjaju onako kako je potrebno da bi mogli obaviti svoje društveno poslanje. Analitički i sintetički ujednačen pristup, temelji se na realnim ocjenama stanja u sve tri komponente sustava; znanosti, visokom obrazovanju, te tehnološkom razvoju i inovacijama. Ocjene stanja potom služe naznaci ciljeva, pretpostavki ostvarenja, i definiranju sredstava realizacije ciljeva, dvaju subjekata i dvije infrastrukture. Subjekti su studenti i nastavnici. Postizanje cilja bolje obrazovanih stručnjaka od današnjih studenata, podrazumijeva mentorsku nastavu, studentsku praksu i obostranu međunarodnu mobilnost. Rast kvalitete istraživanja i poučavanja nastavnika motri se u znanstvenoj i nastavno-pedagoškoj komponenti te razvoju karijera, što među ostalim uključuje inozemne boravke, aktivnu suradnju s gospodarstvom, sposobnost programiranja i primjene metakognicijskog (poučavati kako učiti) problemskog pristupa nastavi, te razvoju karijera stalnim napredovanjem temeljem međunarodno vidljive izvrsnosti. Infrastrukture, koje subjekte spajaju u obrazovnom procesu i stjecanju praktičnih kompetencija su s jedne strane visoka učilišta i javni znanstveni instituti, a s druge strane državno-gospodarski čimbenici. Ostvarenje cilja unapređenja kvalitete studijskih programa i studiranja na sveučilištima, kao prvoj infrastrukturi reformski se, među ostalim, postiže razradom ustavnog koncepta autonomije u uvjetima pojačane društvene odgovornosti. Operativno upravljanje sustavom Ministarstva znanosti i obrazovanja kao dijela druge infrastrukture, pored utvrđenih stručnih zadaća i ovlasti, reformski obuhvaća uspostavu, organizaciju i održavanje učinkovitih modela projektne suradnje znanosti i gospodarstva u istraživanju i razvoju. Nacionalno vijeće, kao također (uz ministarstvo) dio druge infrastrukture, svoju ulogu krovnog nacionalnog strateškog tijela, ostvaruje posredničkom misijom harmoniziranja upravno-administrativne i sveučilišno-autonomne vertikale sustava, te objedinjavanjem aktivnosti znanstveno - akademske zajednice u Hrvatskom saboru. Naposljetku, u sintetiziranom obliku ciljevi reforme su postupan i sustavan rast znanstveno-nastavne izvrsnosti istraživača i institucionalne kvalitete programa. Sredstva za ostvarenje ovog cilja su ponajprije podizanje izvrsnosti uvjeta izbora u znanstveno-nastavna zvanja za 20-25 %, dopunama Pravilnika o uvjetima izbora u znanstvena zvanja svakih 5-7 godina. Potom je podizanje kriterija kvalitete programa i institucija za 20-25 % u (re)akreditacijskim postupcima, dopunama Pravilnika o uvjetima za izdavanje dopusnica, svakih 5-7 godina. Provođenje ovog zakona kojim se institucionaliziraju strateški državni ciljevi i mjere njihovog provođenja u području znanstvene djelatnosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja, u skladu s preporukama Europske komisije, zahtijeva postupno povećavanje nacionalnih javnih izdvajanja za oko 10 % godišnje u slijedećih 7-10 godina, uz učinkovitije korištenje raspoloživih sredstava fondova, među ostalim i uspostavom fonda za sufinanciranje, predfinanciranje i međufinanciranje EU projekata. DRUGI DIO – NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU I. OPĆE ODREDBE Predmet normiranja Članak 1. (1) Ovim se Zakonom uređuju sustavi znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, osiguravanje kvalitete u tim sustavima, stjecanje i vrste akademskih i stručnih naziva, priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija te studentsko predstavništvo na visokim učilištima. (2) Znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje su djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku koje se obavljaju kao javna služba. Definiranje pojmova Članak 2. Pojedini pojmovi u smislu ovog Zakona imaju sljedeće značenje: 1. Dopusnica za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i dopusnica za izvođenje studijskog programa su upravni akti kojima Akreditacijski savjet utvrđuje da kvaliteta djelatnosti visokog obrazovanja vrednovanog visokog učilišta ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom te na temelju njega donesenim propisima za izdavanje diploma, isprava o završetku studijskog programa ili drugih javnih isprava, a kojima se jamči uspješan završetak određenog studijskog programa i stjecanje njime utvrđenih znanja, sposobnosti i odgovornosti odgovarajućeg standarda kvalifikacije iz Registra Hrvatskog kvalifikacijskog okvira; 2. Dopusnica za obavljanje znanstvene djelatnosti je upravni akt kojim Agencija utvrđuje da kvaliteta znanstvene djelatnosti vrednovane znanstvene organizacije opravdava njezino javno financiranje ili drugu javnu potporu za znanstvenu djelatnost koju obavlja; 3. ECTS je Europski sustav prijenosa i prikupljanja bodova (European Credit Transfer and Accumulation System); 4. Fakultet je sastavnica sveučilišta koja se osniva radi obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene i stručne djelatnosti te druge djelatnosti u skladu sa zakonom i svojim statutom; 5. Funkcionalno integrirano sveučilište je sveučilište koje je ustrojilo sastavnice s pravnom osobnošću. 6. Inicijalna akreditacija je postupak vanjskog vrednovanja u kojem se utvrđuje ima li subjekt vrednovanja koji prvi put počinje obavljati djelatnost visokog obrazovanja i/ili znanstvenu djelatnost na određenoj razini i/ili na određenom području ljudske potencijale, organizaciju, unutarnji sustav osiguravanja kvalitete, prostor, opremu i sredstva za obavljanje djelatnosti na način koji jamči postizanje unaprijed određenih, jasnih i objektivnih kriterija kvalitete; 7. Institucijska akreditacija je postupak vanjskog vrednovanja u kojem se utvrđuje osposobljenost određenog subjekta vrednovanja (njegovih ljudskih potencijala, organizacije, unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete, prostora, opreme i sredstva za rad) za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i/ili znanstvene djelatnosti; 8. Institucionalno integrirano sveučilište je sveučilište koje nije ustrojilo sastavnice s pravnom osobnošću; 9. Izvođač je svako visoko učilište koje samostalno ili u suradnji s drugim visokim učilištem izvodi određeni studijski program, a u slučaju sveučilišnih studijskih programa izvođač je sastavnica sveučilišta; 10. Javni znanstveni institut je ustanova kojoj je zadaća provođenje znanstvenog i razvojnog istraživanja usmjerenog na ostvarenje utvrđenih društvenih potreba, a čiji je osnivač Republika Hrvatska; 11. Ministar je ministar nadležan za znanost i visoko obrazovanje; 12. Ministarstvo je središnje tijelo državne uprave nadležno za znanost i visoko obrazovanje; 13. Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj je najviše stručno i strateško tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj; 14. Nositelj je visoko učilište koje je akreditiralo određeni studijski program, ali u čijem izvođenju sudjeluje jedno ili više drugih visokih učilišta kao izvođači; 15. Osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti je postupak u kojem dionici sustava na temelju unaprijed određenih i jasnih ciljeva te kriterija kvalitete nastoje stalno unaprjeđivati sustav visokog obrazovanja i znanosti radi stjecanja novih znanstvenih spoznaja, njihove humane i etičke primjene te razvijati visoko obrazovanje u skladu s potrebama socijalnog, gospodarskog, kulturnog, znanstvenog i tehnološkog napretka (u daljnjem tekstu: društvene potrebe); 16. Plaća – osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću koje zaposlenik ostvaruje obavljajući redovne poslove svog radnog mjesta, odnosno položaja sukladno Zakonu i kolektivnom ugovoru; 17. Privatna visoka učilišta su ustanove koje obavljaju djelatnost visokog obrazovanja i znanosti ako su osnovana kao sveučilišta, odnosno djelatnost visokog obrazovanja ako su osnovana kao veleučilišta ili visoke škole a čiji je osnivač osoba privatnog prava; 18. Programska akreditacija je postupak vanjskog vrednovanja u kojem se utvrđuje jesu li određeni studijski ili istraživački programi usklađeni s najnovijim znanstvenim spoznajama te društvenim, gospodarskim i tehnološkim razvojem. Posebna se pozornost posvećuje iskustvima primjene usporedivih akreditiranih programa u Europskom prostoru visokog obrazovanja te usklađenosti studijskog programa s odgovarajućim standardom kvalifikacije iz Registra Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (u daljnjem tekstu: Registar HKO-a); 19. Razvojna istraživanja predstavljaju planirana istraživanja ili kritički pregled u cilju stjecanja novih znanja i vještina za razvoj novih proizvoda, procesa ili usluga odnosno za postizanje znatnog poboljšanja postojećih proizvoda, procesa ili usluga; 20. Reakreditacija je periodični postupak vanjskog vrednovanja u kojem se u dinamičnim uvjetima razvoja znanosti, društva, gospodarstva i tehnologije utvrđuje zadovoljavaju li akreditirani subjekt vrednovanja i/ili studijski programi koji se izvode unaprijed određene, jasne i objektivne kriterije kvalitete; 21. Rektorski zbor je tijelo koje čine rektori javnih sveučilišta ili od njih ovlašteni predstavnici te jedan predstavnik rektora privatnih sveučilišta i jedan predstavnik Vijeća veleučilišta i visokih škola, a ovlašteno je odlučivati o određenim pitanjima od zajedničkog interesa za djelovanje i razvoj sveučilišta u Republici Hrvatskoj; 22. Samoanaliza je izvješće o stanju i perspektivama razvoja određenog subjekta vrednovanja koje u postupku akreditacije ili reakreditacije priprema sam taj subjekt; 23. Student je osoba upisana na sveučilište, veleučilište ili visoku školu; 24. Sveučilište je ustanova koja se osniva radi obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene, stručne i umjetničke djelatnosti te druge djelatnosti u skladu sa zakonom i svojim statutom; 25. Tematsko vrednovanje je vanjsko vrednovanje samo jedne skupine istovrsnih subjekata vrednovanja ili određenog dijela djelatnosti jednog ili većeg broja istovrsnih subjekata vrednovanja; 26. Umjetnička akademija je sastavnica sveučilišta koja se osniva radi obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, umjetničke i znanstvene djelatnosti te druge djelatnosti u skladu sa zakonom i svojim statutom; 27. Umjetnička i umjetničko-nastavna djelatnost u sustavu visokoškolske naobrazbe usporedno je područje jednakopravno s područjem znanosti te u njemu individualni pristup i kreativni proces umjetničkog stvaranja imaju posebno značenje u poučavanju i istraživanju; 28. Unutarnje osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete je skup mjera i aktivnosti kojima dionici sustava iskazuju svijest, opredjeljenje i odgovornost za stalno unaprjeđivanje kvalitete vlastite djelatnosti; 29. Vanjsko osiguravanje i unaprjeđivanje kvalitete je vrednovanje kvalitete određenog subjekta vrednovanja koje se provodi na temelju unaprijed određenih, jasnih i objektivnih kriterija u cilju unaprjeđivanja kvalitete visokog obrazovanja i/ili znanstvene djelatnosti. 30. Postupci vanjskog vrednovanja su institucijska ili programska akreditacija, inicijalna ili periodična akreditacija (reakreditacija), tematsko vrednovanje te vrednovanje unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete (audit). Pojedini oblici akreditacije mogu se provoditi istodobno; 31. Vanjsko vrednovanje unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete (audit) je postupak vrednovanja razvijenosti i funkcionalnosti unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete subjekata vrednovanja; 32. Veleučilište i visoka škola su ustanove koja se osniva radi obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja putem organizacije i izvođenja stručnih studija; 33. Vijeće javnih znanstvenih instituta je tijelo koje čine ravnatelji javnih znanstvenih instituta ili od njih ovlašteni predstavnici, a ovlašteno je odlučivati o određenim pitanjima od zajedničkog interesa za djelovanje i razvoj instituta u Republici Hrvatskoj; 34. Visoko obrazovanje je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se provodi kroz stručne i sveučilišne studije; 35. Visoka učilišta su sveučilište, fakultet, umjetnička akademija, veleučilište i visoka škola. 36. Zajednički studijski program je zajednički program koji izvode dva ili više akreditirana visoka učilišta u Republici Hrvatskoj, pri čemu je samo jedno visoko učilište nositelj; 37. Združena kvalifikacija je kvalifikacija koju zajednički dodjeljuju sva visoka učilišta koja sudjeluju u ustrojavanju i izvedbi združenog studija; 38. Združeni studij je zajednički program dva ili više akreditirana visoka učilišta od koji je najmanje jedno izvan Republike Hrvatske, a završetkom kojeg se stječe jedna združena kvalifikacija ili se stječu dvije ili više kvalifikacija; 39. Znanstvena djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja na sveučilištima, javnim znanstvenim institutima i znanstvenim institutima, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti te drugim pravnim osobama koje su upisane u Upisnik znanstvenih organizacija te obuhvaća znanstvena i razvojna istraživanja; 40. Znanstvena istraživanja predstavljaju eksperimentalni ili teorijski rad poduzet prvenstveno kako bi se stekla nova znanja o temeljnim načelima fenomena i vidljivih činjenica, bez predviđene izravne tržišne primjene ili uporabe; 41. Znanstveni institut je ustanova kojoj je zadaća provođenje znanstvenog i razvojnog istraživanja. Rodna neutralnost Članak 3. Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod. Osnovna načela o znanosti i visokom obrazovanju Članak 4. (1) Znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje predstavljaju djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i sastavni su dio međunarodnog, posebno europskoga, znanstvenoga, umjetničkog i obrazovnog prostora. (2) Znanstvena djelatnost se temelji na: – slobodi i autonomiji stvaralaštva, – etičnosti znanstvenika i umjetnika, – javnosti rada, – povezanosti sa sustavom obrazovanja, – međunarodnim mjerilima kvalitete, – poticanju i uvažavanju specifičnosti nacionalnih sadržaja i – zaštiti intelektualnog vlasništva. (3) Visoko obrazovanje se temelji i na: – akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, – otvorenosti visokih učilišta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici, – nedjeljivosti sveučilišnoga nastavnog rada i znanstvenog istraživanja, odnosno umjetničkog stvaralaštva, – uzajamnosti i partnerstvu pripadnika akademske zajednice, – europskoj humanističkoj i demokratskoj tradiciji te usklađivanju s europskim sustavom visokog obrazovanja, – poštivanju i afirmaciji ljudskih prava, – jedinstvu stručnog i obrazovnog rada u svrhu osposobljavanja za specifična stručna znanja i vještine, – koncepciji cjeloživotnog obrazovanja, – povezanosti s predtercijarnim obrazovanjem te – interakciji s društvenom zajednicom i obvezi sveučilišta, veleučilišta, visokih škola i javnih znanstvenih instituta da razviju društvenu odgovornost studenata i drugih članova akademske i znanstvene zajednice. Zadaće visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta Članak 5. (1) Zadaće sveučilišta su znanstveno, umjetničko i razvojno istraživanje, posebice ostvarivanje znanstvenih programa od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku, umjetničko stvaralaštvo i stručni rad te na njima utemeljeno preddiplomsko, diplomsko, integrirano preddiplomsko i diplomsko, poslijediplomsko (specijalistički i sveučilišni doktorski studiji) te cjeloživotno obrazovanje, uključujući programe tercijarnog obrazovanja i vrednovanje i poticanje informalnog i neformalnog obrazovanja. Svoje zadaće sveučilište ostvaruje u skladu s društvenim potrebama te u suradnji sa zajednicom u kojoj djeluje. (2) Zadaće visokih škola i veleučilišta su stručno visoko obrazovanje, umjetnička i stručna djelatnost u skladu s društvenim potrebama te u suradnji sa zajednicom u kojoj djeluje. (3) Zadaća javnih znanstvenih instituta je znanstveno istraživanje. Posebice, javni znanstveni instituti imaju zadaću ostvarivati znanstvene programe od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku te, zajedno sa sveučilištima, uspostavljati znanstvenu infrastrukturu od interesa za cjelokupni sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. Javni znanstveni instituti mogu sudjelovati u procesu visokog obrazovanja u skladu ovom Zakonu. Akademska zajednica i njene slobode Članak 6. (1) Akademsku zajednicu čine svi nastavnici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja. (2) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. (3) Akademske slobode pripadaju svim članovima akademske zajednice a obuhvaćaju slobodu znanstvenog i umjetničkog istraživanja i stvaralaštva, poučavanja, međusobne suradnje i udruživanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. (4) Akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća: – utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata, – izbor čelnika i nastavnika, – upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta. Autonomija sveučilišta Članak 7. (1) Sveučilište je slobodno od svih vanjskih utjecaja u ostvarivanju svojih zadaća u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, ovim Zakonom i na temelju njega donesenim propisima. (2) Autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj, u skladu ovom Zakonu, obuhvaća: – uređenje unutarnjeg ustroja, uključujući izbor vlastitih nositelja čelnih dužnosti na visokom učilištu te njegovim ustrojbenim jedinicama i tijelima, – izbor nastavnika i suradnika te odlučivanje o njihovim pravima, obvezama i odgovornostima, – utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa, – financijsku autonomiju u skladu s ovim Zakonom, a posebno u pogledu trošenja sredstava iz vlastitih prihoda i ostalih izvanproračunskih prihoda, – odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji, – ostale oblike autonomije, u skladu s ovim Zakonom. Odgovornost akademske zajednice Članak 8. (1) Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje. (2) Akademska zajednica odgovara za zakonit i transparentan rad te je dužna svoj rad otvoriti javnosti. (3) Akademska zajednica, sveučilišta i njihove sastavnice, veleučilišta, visoke škole, znanstveni instituti i druge znanstvene organizacije dužni su primjenjivati etička pravila kojima se se štiti znanstvena istina, etička načela u istraživanjima koja se provode na ljudima i životinjama, etička načela u ugovornim odnosima s industrijom i privatnim gospodarskim subjektima, istraživačka nepristranost, izvornost znanstvenog istraživanja i objave rezultata znanstvenog rada, zaštita od svih oblika ugroze znanstvenog poštenja, neovlaštenog prisvajanja tuđeg intelektualnog vlasništva i rezultata istraživanja te rezultata svih oblika umjetničkog izražavanja kao autorskog djela, koje djelatnosti moraju biti usklađene s visokim standardima akademskog poštenja utvrđenim etičkim načelima Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. (4) Odnosi između nastavnika i suradnika koji sudjeluju u izvođenju nastave te studenata temelje se na međusobnoj suradnji, povjerenju i uvažavanju te poštivanju dostojanstva svake osobe. Nastavnici i suradnici imaju etičku odgovornost prema studentima i njihovoj naobrazbi i odgoju. Primjena propisa o ustanovama Članak 9. (1) Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, na visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti primjenjuju se odredbe Zakona o ustanovama. (2) Visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti mogu ustrojavati zajedničke službe u cilju racionalizacije poslovanja, a posebno računovodstvo, kadrovsku službu i službu za javnu nabavu. II. NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST, VISOKO OBRAZOVANJE I TEHNOLOŠKI RAZVOJ Nacionalno vijeće Članak 10. (1) Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće) najviše je stručno i strateško tijelo koje se brine za strategiju razvitka i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj. (2) Nacionalno vijeće: 1. raspravlja pitanja od važnosti za znanstvenu djelatnost te predlaže i potiče donošenje mjera za njezino unapređenje, 2. predlaže i potiče donošenje mjera za unapređenje visokog obrazovanja, 3. sudjeluje izravno ili putem svojih imenovanih predstavnika u izradi nacrta prijedloga zakona i drugih propisa te strateških ili planskih dokumenata koje nadležna državna tijela donose u području znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja, 4. donosi strateške dokumente Mrežu visokih učilišta i studijskih programa i Mrežu javnih znanstvenih instituta, 5. daje suglasnost na uvjete Rektorskog zbora i Vijeća veleučilišta i visokih škola za stjecanje znanstveno-nastavnih, umjetničko-nastavnih i nastavnih zvanja, 6. prati razvitak i pravilnikom utvrđuje znanstvena i umjetnička područja, polja grane, utvrđuje inter-, multi- i trans-disciplinarna znanstvena i umjetnička područja vodeći brigu u suvremenom razvoju znanstvenih istraživanja i umjetničkog stvaralaštva, 7. pravilnikom utvrđuje uvjete za stjecanje znanstvenih zvanja u skladu s ovim Zakonom, razvijajući međunarodni sustav istorazinske (sustručnjačke; peerreview) ocjene kvalitete individualnog znanstvenog doprinosa znanstvenika u postupku izbora za znanstvena, znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja, 8. utvrđuje uvjete koje trebaju ispuniti znanstvene organizacije i visoka učilišta u području umjetnosti da bi dobile ovlaštenje za provođenje postupka izbora u znanstvena zvanja odnosno potvrde umjetničke komponente umjetničko-nastavnih zvanja u skladu s ovim Zakonom, 9. daje suglasnost na kriterije izvrsnosti Rektorskog zbora i Vijeća javnih znanstvenih instituta za odabir znanstvenika i nastavnika za sklapanje ugovora na određeno vrijeme nakon 67 godina života, 10. proglašava znanstvene centre izvrsnosti te daje mišljenje o osnivanju znanstveno-tehnologijskih parkova i kolaborativnih tehnologijskih centara te periodično prati njihov rad, 11. predlaže i potiče sudjelovanje drugih subjekata i organizacija civilnog društva, posebno tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te gospodarskih subjekata u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, 12. predlaže mjere i poduzima aktivnosti za afirmaciju, napredovanje i poticanje izvrsnosti znanstvenog i nastavnog podmlatka, 13. utvrđuje kriterije i odnose raspodjele proračunskih sredstava za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje te tehnološki razvoj, 14. imenuje članove Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja i donosi Poslovnik o njegovom radu, 15. temeljem razmatranja i stavova Savjeta za financiranje znanosti i visokog obrazovanja, Vladi Republike Hrvatske predlaže kriterije raspodjele financijskih sredstava predviđenih u proračunu Republike Hrvatske za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje, 16. upućuje ministru prijedlog kriterija i prijedlog raspodjele proračunskih sredstava za znanost i visoko obrazovanje 17. predlaže i potiče mjere vezane za policentrični sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, 18. raspravlja pitanja od važnosti za razvoj nacionalnoga inovacijskog sustava i predlaže i potiče donošenje mjera za njegovo unapređenje te poticanje tehnološkog razvoja, 19. objavljuje javni poziv za članove područnih znanstvenih i umjetničkih vijeća te matičnih odbora za pojedina polja te ih, temeljem javnog poziva, imenuje, 20. imenuje članove Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, 21. imenuje, temeljem javnog poziva, članove Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost te ih razrješuje u skladu s odredbama zakona kojim se osniva i uređuje Hrvatska zaklada za znanost, 22. imenuje, temeljem javnog poziva, članove Upravnog vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija), 23. imenuje, posebnom odlukom, Hrvatski strateški forum istraživačkih infrastruktura (dalje u tekstu: HSFII) od 15 članova i donosi Poslovnik o njegovom radu, 24. imenuje posebnom odlukom, Hrvatsko povjerenstvo za praćenje i unapređenje Bolonjskog procesa (dalje u tekstu: HPBP) od 15 članova i donosi Poslovnik o njegovom radu. razrada aktivnosti i mjera za povećanje interesa hrvatske dijaspore i inozemnih studenta za studiranje na hrvatskim visokim učilištima, 25. imenuje Savjet Hrvatskog istraživačkog prostora (dalje u tekstu: Savjet HIP-a) od 15 članova i donosi Poslovnik o njegovom radu, 26. imenuje, temeljem javnog poziva, Vijeće za tehnologiju i inovacije (dalje u tekstu: VTI) od 15 članova i donosi Poslovnik o njegovom radu, 27. imenuje, temeljem javnog poziva, Povjerenstvo za znanstveno izdavačku djelatnost od 15 članova i donosi Poslovnik o njegovom radu, 28. razmatra i javno objavljuje svoje mišljenje o drugim pitanjima važnima za razvoj sustava znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Sastav Nacionalnog vijeća Članak 11. (1) Nacionalno vijeće ima predsjednika i dvadeset članova, od kojih su pet znanstvenih savjetnika u trajnom zvanju zaposlena u znanstvenim institutima, deset redovitih profesora u trajnom zvanju, uvažavajući ravnomjernost zastupljenosti znanstvenih i umjetničkih područja, tri profesora visoke škole u trajnom zvanju, jedan predstavnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedan predstavnik Hrvatske gospodarske komore te jedan predstavnik Hrvatske udruge poslodavaca. U radu Nacionalnog vijeća sudjeluju i predstavnici reprezentativnih sindikata u znanosti i visokom obrazovanju bez prava odlučivanja. (2) Članovi Nacionalnog vijeća u zvanju znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju te redovitog profesora u trajnom zvanju biraju se iz redova vrhunskih znanstvenika, odnosno umjetnika, a osobito onih koji imaju svjetski priznate znanstvene radove iz više znanstvenih polja, odnosno radove iz više umjetničkih polja. Imenovanje članova Nacionalnog vijeća Članak 12. (1) Članove Nacionalnog vijeća imenuje Hrvatski sabor temeljem javnog poziva, a na prijedlog Rektorskog zbora, Vijeća znanstvenih instituta, Vijeća veleučilišta i visokih škola, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca. (2) Hrvatski sabor imenuje dvadeset i jednog člana Nacionalnog vijeća uz prethodno obrazloženo mišljenje odbora Hrvatskog sabora nadležnog za znanost i visoko obrazovanje na sljedeći način: 1. Rektorski zbor, na temelju prijedloga senata pojedinih sveučilišta, uvažavajući ravnomjernost zastupljenosti znanstvenih i umjetničkih područja, predlaže deset članova Nacionalnog vijeća, od kojih pet mora biti sa Sveučilišta u Zagrebu 2. Vijeće znanstvenih instituta, na temelju prijedloga pojedinih znanstvenih instituta, predlaže pet članova Nacionalnog vijeća, od kojih dva moraju biti s instituta Ruđer Bošković 3. Vijeće veleučilišta i visokih škola predlaže tri člana Nacionalnog vijeća 4. Hrvatska gospodarska komora predlaže jednog člana Nacionalnog vijeća 5. Hrvatska udruga poslodavaca predlaže jednog člana Nacionalnog vijeća 6. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti predlaže jednog člana Nacionalnog vijeća. (3) Tijela i pravne osobe iz stavka 2. ovog članka mogu predložiti i više članova Nacionalnog vijeća od kojih Hrvatski sabor na njihov prijedlog imenuje potreban najmanji broj članova u skladu sa stavkom 2. ovog članka te člankom 11. stavkom 1. ovog Zakona. (4) Predsjednika Nacionalnog vijeća imenuje Hrvatski sabor. (5) Mandat predsjednika i članova Nacionalnog vijeća za znanost je šest godina i ne može se ponoviti, s time da iznimno traje do imenovanja novih članova. Hrvatski sabor, u skladu sa ovim člankom, svake tri godine imenuje deset članova Nacionalnog vijeća. (6) Nacionalno vijeće na svoje sjednice poziva ministra te po potrebi druge članove Vlade Republike Hrvatske, koji mogu sudjelovati u raspravi bez prava glasa. (7) Rektori, prorektori, dekani i prodekani te čelnici znanstvenih instituta odjela, centara i zavoda, državni dužnosnici i članovi drugih najviših stručnih tijela koja se brinu za razvitak i kvalitetu cjelokupnog sustava znanosti i visokog obrazovanja ne mogu biti članovi Nacionalnog vijeća. Predstavnici Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca u Nacionalnom vijeću ne mogu biti predstavnici pravnih osoba koje imaju visoko obrazovanje kao svoju osnovnu djelatnost. Razrješenje članova Nacionalnog vijeća Članak 13. (1) Predsjednik ili član Nacionalnog vijeća bit će razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je imenovan ako: 1. sam zatraži razrješenje, 2. stupi na dužnost koja priječi rad u Nacionalnom vijeću, 3. ne ispunjava svoju dužnost, 4. izgubi sposobnost obnašanja dužnosti, 5. svojim postupcima povrijedi ugled dužnosti koju obnaša. (2) U slučaju razrješenja iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski sabor će, u skladu s člankom 12. ovoga Zakona, imenovati novog predsjednika ili člana na vrijeme do isteka mandata razriješenog predsjednika ili člana. Rad i odlučivanje Nacionalnog vijeća Članak 14. (1) Nacionalno vijeće donosi poslovnike o svom radu u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima. (2) Za raspravu o nekom pitanju ili za praćenje nekog područja Nacionalno vijeće može osnovati svoja radna tijela u čijem radu mogu sudjelovati i osobe koje nisu članovi Nacionalnog vijeća. (3) Raspravljajući o pitanjima iz svoje nadležnosti Nacionalno vijeće može tražiti mišljenje nadležnog ministarstva i odgovarajućih stručnjaka. Nadležna ministarstva dužna su dati zatražena mišljenja u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva za njihovo davanje. (4) Članovi Nacionalnog vijeća te članovi radnih tijela izuzet će se od odlučivanja o pitanjima kada kod njih postoji sukob interesa. Pitanje izuzeća članova Nacionalnog vijeća pobliže se uređuje poslovnicima o radu tih tijela. (6) Nacionalno vijeće predlaže Hrvatskom saboru program rada za mandatno razdoblje i podnosi redovito godišnje izvješće o svom radu. Financiranje djelatnosti Nacionalnog vijeća osigurava se u državnom proračunu na prijedlog ministra. Za svoj rad članovi Nacionalnog vijeća odgovaraju tijelima koja su ih predložila Hrvatskom saboru kojima najmanje jednom godišnje podnose izvještaje. (7) U slučajevima kada Nacionalno vijeće ministru predlaže donošenje kakvog općeg akta ili odluke, a ministar takav prijedlog ne prihvati, zatražit će ponovno razmatranje predmetnog prijedloga. Ako ni nakon tako provedenog postupka ne dođe do usuglašavanja o spornom pitanju o njemu će odlučiti Vlada Republike Hrvatske. (8) Administrativne i stručne poslove za Nacionalno vijeće obavlja Agencija u skladu s poslovnikom o radu koji donosi Nacionalno vijeće. U okviru Agencije ustrojava se posebno tajništvo za potrebe Nacionalnog vijeća. (9) Ministarstvo je dužno pružati stručnu pomoć Nacionalnom vijeću u granicama svojeg djelokruga i nadležnosti. Ministarstvo će pružiti stručnu pomoć Nacionalnom vijeću kad su mu potrebna saznanja o činjenicama i podacima kojima Ministarstvo raspolaže. Stručna pomoć pružit će se najkasnije u roku od osam dana od dana kada je zatražena. Stručna tijela Nacionalnog vijeća Područna znanstvena i umjetnička vijeća i matični odbori Članak 15. (1) Nacionalno vijeće imenuje područna znanstvena i umjetnička vijeća (u daljnjem tekstu: područna vijeća) i matične odbore iz redova istaknutih znanstvenika, umjetnika i profesora odgovarajuće struke na vrijeme od četiri godine, na temelju javnog poziva za predlaganje kandidata za područna vijeća i matične odbore. (2) Područna vijeća osnivaju se radi razmatranja pitanja iz nadležnosti Nacionalnog vijeća za pojedina znanstvena i umjetnička područja navedena u članku 10. stavku 2. ovog Zakona. Područna vijeća sudjeluju u izboru u znanstvena zvanja u posebnim slučajevima navedenim u članku 91. stavku 5. ovog Zakona. (3) Matični odbori odlučuju o izboru u znanstvena zvanja i potvrde umjetničke komponente u skladu s ovim zakonom i na njemu utemeljenim propisima. (4) Sastav područnih vijeća i matičnih odbora te način njihova rada utvrđuje se detaljnije pravilnikom koji donosi Nacionalno vijeće, pri čemu se vodi računa o pravičnoj regionalnoj zastupljenosti. Članovi matičnih odbora mogu biti znanstvenici koji su izabrani u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika ili znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju. Članovi matičnih odbora su osobito svjetski priznati znanstvenici. (5) Područna vijeća i matični odbori razmatraju i ona pitanja iz nadležnosti Nacionalnog vijeća koja se odnose na pojedina znanstvena i umjetnička područja ili polja, a za čije razmatranje ih Nacionalno vijeće posebno ovlasti svojom odlukom. Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja Članak 16. (1) Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: Savjet) je stručno tijelo Nacionalnog vijeća. Savjet čini petnaest članova i to tako da su u njemu tri člana sa znanstvenih instituta, šest članova sa sveučilišta, dva člana s veleučilišta, dva predstavnika sindikata te dva predstavnika koje u Savjet imenuje ministar. (2) Članove Savjeta imenuje Nacionalno vijeće natpolovičnom većinom ukupnog broja glasova na temelju na temelju javnog poziva, osim za predstavnike ministra, koji je Nacionalno vijeće dužno raspisati najkasnije šest mjeseci prije isteka mandata ranijeg saziva Savjeta. Mandat članova Savjeta traje šest godina. Hrvatski strateški forum istraživačkih infrastruktura Članak 17. HSFII, primjenjujući obrasce Europskog strateškog foruma istraživačkih infrastruktura (dalje u tekstu: ESFRI) obavlja sljedeće stručne poslove: 1. utvrđuje kriterije za ocjenu kvalitete javno prikupljenih prijedloga nabavke kapitalne istraživačke opreme i infrastrukture u skladu sa nacionalnim razvojnim prioritetima, 2. pruža stručnu potporu Ministarstvu u mapiranju kapitalne opreme i predlaže nediskriminirajuće kriterije njenog učinkovitog korištenja, 3. predlaže Ministarstvu kriterije financiranja nabavke i održavanja opreme i infrastrukture, te zapošljavanja potrebnih stručnih suradnika. 4. nadzire učinkovitost, svrsishodnost i dostupnost korištenja kapitalne znanstveno-istraživačke opreme i infrastrukture svim hrvatskim znanstvenicima bez obzira na njenu fizičku lokaciju, 5. poduzima druge aktivnosti u skladu s Poslovnikom o svom radu. Hrvatsko povjerenstvo za praćenje i unapređenje Bolonjskog procesa Članak 18. (1) HPBP djeluje u skladu s ustrojem i zadaćama povjerenstava Vijeća ministara EU za praćenje Bolonjskog procesa. (2) HPBP kao sastavnica Hrvatskog prostora visokog obrazovanja i njegovog umrežavanja u Europski prostor visokog obrazovanja (dalje u tekstu: EHEA) obavlja sljedeće stručne poslove: 1. analizira rezultate srednjoročne upisne politike, njene usklađenosti sa strateškim potrebama visokoga obrazovanja i znanosti, sa spoznajnim potrebama, sadašnjim i dugoročnim društvenim, kulturnim, znanstvenim potrebama i potrebama tržišta rada te nacionalnom razvojnom strategijom, te predlaže mjere njenog unapređenja 2. razmatra izlazne rezultate procesa visokog obrazovanja i predlaže mjere poticanja obrazovne (naobrazbene) i nastavne izvrsnosti i redovitog završetka studija, 3. analizira primjenu i kvantificiranje graničnih vrijednosti te u suradnji s Akreditacijskim savjetom Agencije predlaže mjere njihovog unapređenja, a tim se parametrima vodi i u vlastitim procjenama učilišta i studijskih programa kada joj je to zadatak, 4. daje mišljenje Nacionalnom vijeću o strateškoj procjeni potrebe za pokretanjem novih studijskih programa ili osnivanjem novih visokoobrazovnih ustanova, 5. razmatra i predlaže poticajne mjere i instrumente internacionalizacije hrvatskog sustava visokog obrazovanja te uključivanja u mrežu europskih sveučilišta, prateći među ostalim i: - dolaznu i odlaznu mobilnost nastavnika i studenata, - razvoj višejezičnih programa i nastave na hrvatskim visokim učilištima, - umrežavanje višejezičnih studija u zajedničke studijske programe (zajedničke diplome) s europskim i drugim sveučilištima, - razvoj alata i mjera za unapređenje rangiranosti hrvatskih sveučilišta, - razradu aktivnosti i mjera za povećanje interesa hrvatske dijaspore i inozemnih studenta za studiranje na hrvatskim visokim učilištima, 6. poduzima druge aktivnosti u skladu s Poslovnikom o svom radu. Savjet Hrvatskog istraživačkog prostora Članak 19. (1) Savjet HIP-a uspostavlja digitalnu otvorenu (virtualnu) platformu kojoj je svrha integriranje znanstvenih resursa u državi, a osobito: 1. integriranje evidencije individualnog i kolektivnog znanstvenog doprinosa hrvatskih znanstvenika i njihove znanstveno-istraživačke produktivnosti i izvrsnosti, 2. umrežavanje različitih oblika evidencije znanstvene i stručne djelatnosti hrvatskih znanstvenika, 3. umrežavanje drugih portala, repozitorija, baza, mrežnih mjesta i drugih oblika javne prezentacije i pohranjivanja rezultata znanstvenih istraživanja hrvatskih autora, te 4. povećanje međunarodne vidljivosti hrvatske znanosti i prepoznatljivosti hrvatskih znanstvenika organiziranim uključivanjem u Europski istraživački prostor (ERA), (2) Savjet HIP-a poduzima i druge aktivnosti u skladu s Poslovnikom o svom radu. Vijeće za tehnologiju i inovacije Članak 20. VTI obavlja sljedeće stručne poslove: 1. predlaže i potiče mjere za razvoj nacionalnoga inovacijskog sustava i unapređenje te potiče tehnološki razvoj u skladu sa strateškim dokumentima Republike Hrvatske, 2. predlaže i prati mjere za poticanje ulaganja osobito privatnog sektora u istraživanje i razvoj te povećanje broja poduzetnika i drugih subjekata koji ulažu u istraživanje i razvoj 3. potiče inovacijske aktivnosti, inovacije i zaštitu intelektualnog vlasništva, 4. predlaže mjere ubrzane identifikacije, adaptacije i implementacije suvremenih tehnologija koje inovativno optimiziraju uporabu hrvatskih prirodnih, proizvodnih i intelektualnih potencijala, 5. u velikim hrvatskim gospodarskim subjektima potiče i nadzire jačanje postojećih istraživačkih centara/instituta u projektnom povezivanju sa znanstvenim centrima izvrsnosti i javnim istraživačkim institucijama, potiče zajedničke doktorske studije i njihove istraživačke programe te zapošljavanje magistara i doktora znanosti, 6. u malim i srednjim poduzećima potiče i nadzire zajedničke projekte tehnoloških unapređenja i inovacija te njihovo umrežavanje i klastersko povezivanje u centrima kompetencije, znanstveno-tehnologijskim parkovima i drugim oblicima razvojno-istraživačke djelatnosti, 7. osmišljava i potiče posredničke uloge centara kompetencije i znanstveno tehnoloških parkova između znanstvenih centara izvrsnosti i jačanja inovativnosti i konkurentnosti malih i srednjih poduzeća, 8. predlaže mjere i instrumente stipendiranja i zapošljavanja doktora znanosti u centrima kompetencije koji će osiguravati tehnološka, organizacijska i inovacijska rješenja za mala i srednja poduzeća, 9. u ulozi Znanstveno-stručnog savjeta, daje obvezujuće prethodno stručno mišljenje koje je sastavni dio godišnjeg izvješća o radu, godišnjeg plana rada i godišnjeg financijskog plana davatelja potpore i provedbenog tijela za dodjelu državnih potpora za istraživanje i razvoj u skladu zakonom koji uređuje državne potpore za istraživačko-znanstvene projekte te na temelju njega donesenim propisima, 10. poduzima i druge aktivnosti u skladu s Poslovnikom o svom radu. Povjerenstvo za znanstveno izdavačku djelatnost Članak 21. Povjerenstvo za znanstveno izdavačku djelatnost obavlja sljedeće stručne poslove: 1. razrađuje kriterije za financijsku potporu znanstvenim časopisima i časopisima za popularizaciju znanosti, 2. potiče višejezična tiskana i online izdanja znanstvenih časopisa i časopisa za popularizaciju znanosti na hrvatskom i stranim jezicima, 3. potiče tiskana i online izdanja znanstvenih monografija, sveučilišnih udžbenika i ostalih znanstvenih publikacija, 4. potiče tiskana i online izdanja znanstvenih radova i zbornika s međunarodnih znanstvenih konferencija organiziranih u Hrvatskoj te indeksiranih u relevantnim bazama, 5. poduzima i druge aktivnosti u skladu s Poslovnikom o svom radu. III. OSIGURAVANJE KVALITETE U ZNANOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU 1. OPĆE ODREDBE Osiguravanje kvalitete Članak 22. (1) Ovim se Zakonom uređuje i nadležnost tijela koja provode postupke vrednovanja. (2) Kriteriji i postupci osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete javnih i privatnih visokih učilišta upisanih u Upisnik visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta i drugih znanstvenih organizacija kojima je osnivač Republika Hrvatska te privatnih znanstvenih instituta i drugih pravnih osoba koje se javno financiraju ili na drugi način ostvaruju potporu iz javnih sredstava upisanih u Upisnik znanstvenih organizacija (u daljnjem tekstu: visoka učilišta i znanstvene organizacije ili subjekti vrednovanja propisuju se ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona usklađenim sa Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area (ESG), u daljnjem tekstu: Europski standardi i smjernice ili ESS). (3) Ovim se Zakonom uređuje djelatnost Agencije kao javne ustanove odgovorne za provođenje postupaka vrednovanja kvalitete subjekata vrednovanja iz stavka 1. ovog članka. Cilj osiguravanja kvalitete Članak 23. (1) Cilj je zakonodavnog uređenja osiguranja kvalitete osigurati i unaprijediti kvalitetu visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj. (2) Sustavom osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti osigurava se povezanost i uklopljenost hrvatskog sustava visokog obrazovanja i znanosti u Europski prostor visokog obrazovanja (European Higher Education Area (EHEA)) i Europski istraživački prostor (European Research Area (ERA)). Akreditacija kao uvjet za izdavanje javnih isprava u sustavu visokog obrazovanja i javno financiranje znanstvene djelatnosti Članak 24. (1) Visoko obrazovanje temeljem kojeg se stječe diploma, isprava o završetku studijskog programa ili druga javna isprava koja potvrđuje uspješan završetak određenog studijskog programa i stjecanje njime utvrđenih znanja, sposobnosti i odgovornosti odgovarajućeg standarda kvalifikacije iz Registra Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (u daljnjem tekstu: Registar HKO-a) u Republici Hrvatskoj mogu obavljati samo visoka učilišta kvaliteta kojih je utvrđena u skladu s odredbama ovog Zakona te koja su upisana u Upisnik visokih učilišta i koja izvode akreditirane studijske programe upisane u Upisnik studijskih programa. (2) Visoko učilište će se akreditirati, odnosno reakreditirati samo ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovog Zakona. (3) Znanstveni instituti i druge znanstvene organizacije mogu biti javno financirani ili na drugi način ostvarivati potporu iz javnih sredstava samo ako je kvaliteta njihovog znanstvenog rada utvrđena u skladu s kriterijima i u postupku propisanom ovim Zakonom te propisima donesenim na temelju ovog Zakona. Znanstvene organizacije akreditirane u skladu s odredbama ovog Zakona upisuju se u Upisnik znanstvenih organizacija. (4) Znanstveni institut ili druga znanstvena organizacija će se akreditirati, odnosno reakreditirati samo ako ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom te propisima donesenim na temelju ovog Zakona. Iznimke od primjene Članak 25. Odredbe ovog Zakona koje uređuju osiguravanje kvalitete ne primjenjuju se na znanstvene organizacije od posebnog značenja za Republiku Hrvatsku čija je djelatnost uređena posebnim zakonom (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Leksikografski zavod Miroslav Krleža). 2. SUSTAV OSIGURAVANJA I UNAPRJEĐIVANJA KVALITETE VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANSTVENE DJELATNOSTI Unutarnji i vanjski sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete Članak 26. (1) Sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete sastoji se od unutarnjeg i vanjskog dijela. (2) Visoka učilišta i znanstvene organizacije dužne su uspostaviti unutarnji sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete te ga urediti općim aktom. (3) Unutarnji sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete sastavnica sveučilišta dio je jedinstvenog sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete sveučilišta kojega su one sastavnice. (4) Postojanje i učinkovitost unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete može biti predmet posebnog vanjskog vrednovanja. (5) Vanjski sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete uređuje se ovim Zakonom te propisima donesenim na temelju njega usklađenim s europskim i međunarodnim standardima u području osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti. Mreža visokih učilišta i studijskih programa Članak 27. (1) Visoka učilišta se osnivaju i studijski programi koje ona izvode se odobravaju u skladu s kriterijima propisanima Mrežom visokih učilišta i studijskih programa koju donosi Nacionalno vijeće. (2) Mreža iz stavka 1. ovog članka sadržava kriterije za osnivanje visokih učilišta i odobravanje studijskih programa. (3) Kada se utvrdi potreba revizije, Nacionalno vijeće će po službenoj dužnosti ili na obrazloženi prijedlog Akreditacijskog savjeta revidirati Mrežu iz stavka 1. ovog članka. (4) Mreža iz stavka 1. ovog članka ima snagu i pravnu prirodu podzakonskog propisa i objavljuje se u »Narodnim novinama«. (5) Odluka Akreditacijskog savjeta u postupku institucijske ili programske akreditacije sadržava i obrazloženje zadovoljava li određena institucija, odnosno studijski program kriterije iz Mreže iz stavka 1. ovog članka. Mreža javnih znanstvenih instituta Članak 28. (1) Javni znanstveni instituti osnivaju se u skladu s kriterijima propisanima Mrežom javnih znanstvenih instituta koju donosi Nacionalno vijeće. (2) Mreža iz stavka 1. ovog članka sadržava kriterije za osnivanje javnih znanstvenih instituta. (3) Kada se utvrdi potreba revizije, Nacionalno vijeće će po službenoj dužnosti ili na obrazloženi prijedlog Akreditacijskog savjeta revidirati Mrežu iz stavka 1. ovog članka. (4) Mreža iz stavka 1. ovog članka ima snagu i pravnu prirodu podzakonskog propisa i objavljuje se u »Narodnim novinama«. (5) Odluka Akreditacijskog savjeta u postupku inicijalne akreditacije sadržava i obrazloženje zadovoljava li javni znanstveni institut u osnivanju kriterije iz Mreže iz stavka 1. ovog članka. Zastoj tijeka roka Članak 29. Rokovi u postupcima vrednovanja iz ovog Zakona ne teku od 15. srpnja do 31. kolovoza te od 20. prosinca do 7. siječnja. 3. INICIJALNA AKREDITACIJA ZA OBAVLJANJE DJELATNOSTI VISOKOG OBRAZOVANJA Inicijalna akreditacija visokih učilišta Članak 30. (1) Visoko učilište koje na određenom području prvi put namjerava početi izvoditi jedan ili više studijskih program za stjecanje neke od kvalifikacija iz Registra HKO-a razvrstane na razine 6, 7 ili 8 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira mora prije osnivanja i početka obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja ishoditi dopusnicu kojom dokazuje da ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i drugim zakonima koji uređuju visoko obrazovanje te propisima donesenim na temelju ovog Zakona. (2) U postupku inicijalne akreditacije visokog učilišta provode se institucijska akreditacija za izvođenje djelatnosti visokog obrazovanja i programska akreditacija za izvođenje predloženog odnosno predloženih studijskih programa. (3) U slučaju osnivanja sveučilišta zahtjev za izdavanje dopusnice mora se podnijeti za najmanje tri sveučilišna studijska programa iz najmanje dva znanstvena i/ili umjetnička područja u većem broju polja, a u slučaju osnivanja veleučilišta za najmanje tri stručna studijska programa iz različitih polja. Zahtjev za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i izvođenje studijskog programa Članak 31. (1) Zahtjev za izdavanje dopusnice podnosi se Agenciji najmanje godinu dana prije početka akademske godine u kojoj se namjerava započeti izvođenje određenog studijskog programa. (2) Uz zahtjev za izdavanje dopusnice podnositelj dostavlja samoanalizu, mišljenje Sveučilišnog savjeta, odnosno Nacionalnog vijeća o usklađenosti studijskog programa s društvenim potrebama i dugoročnim potrebama tržišta rada iz članka 31. ovog Zakona te druge podatke o ispunjavanju uvjeta propisanih ovim Zakonom i drugim zakonima koji uređuju sustav visokog obrazovanja te propisima donesenim na temelju tih zakona. Zahtjev i njegovi prilozi podnose se prema uputama i obrascu koje utvrđuje Akreditacijski savjet. (3) Samoanaliza iz stavka 2. ovog članka mora sadržavati: a) podatke o studijskom programu ili programima koje podnositelj namjerava izvoditi, b) dokaz o ispunjavanju posebnih uvjeta propisanih za te profesije ako se studijski program odnosi na regulirane profesije, c) dokaz o potrebnom broju nastavnika za izvođenje studijskih programa u skladu s odredbama članaka 27. i 28. ovog Zakona, d) dokaz o osiguranom odgovarajućem prostoru i opremi za izvođenje studijskih programa u skladu s odredbama članka 29. ovog Zakona, e) dokaz o osiguranim potrebnim sredstvima za rad, odnosno troškovnik s projekcijom troškova za organizaciju rada i za provođenje studijskog programa te dokaz o osiguranim sredstvima u skladu troškovniku, f) dokaze o zadovoljavanju kriterija iz Mreže visokih učilišta i studijskih programa, g) dokaz o akreditaciji za obavljanje znanstvene djelatnosti u područjima u kojima će se izvoditi sveučilišni studijski programi u slučaju inicijalne akreditacije novog sveučilišta. (4) Ako zahtjev nije potpun Akreditacijski savjet će zaključkom upozoriti na to podnositelja i odredit će primjereni rok u kojem je podnositelj dužan otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini. Ako podnositelj ne dopuni zahtjev u skladu sa zaključkom, Akreditacijski savjet će zahtjev odbaciti rješenjem. (5) Ako je sveučilišni savjet, odnosno Nacionalno vijeće izdalo negativno mišljenje o usklađenosti studijskog programa s društvenim potrebama i/ili dugoročnim potrebama tržišta rada, Akreditacijski savjet će zahtjev odbaciti rješenjem. (6) U slučaju pripajanja jednog visokog učilišta drugom, spajanja dvaju ili više visokih učilišta u jedno visoko učilište ili podjele jednog visokog učilišta na dva ili više visokih učilišta, odnosno u slučaju promjene vrste visokog učilišta, visoko učilište mora podnijeti novi zahtjev za izdavanje dopusnice. Nastavnici Članak 32. (1) Za izvođenje svakog sveučilišnog studijskog programa visoko učilište koje ga izvodi mora zapošljavati u punom radnom vremenu na neodređeno vrijeme najmanje deset nastavnika izabranih u znanstveno-nastavno zvanje odnosno umjetničko-nastavno zvanje, uz iznimku da u filološkim studijima do polovice potrebnog broja nastavnika može biti izabrano i u nastavno zvanje lektora i višeg lektora. (2) Do polovice najmanjeg broja stalno zaposlenih nastavnika izabranih u znanstveno- nastavno zvanje potrebnih za izvođenje sveučilišnog studijskog programa iz stavka 1. ovog članka mogu biti nastavnici zaposleni na visokom učilištu na nepuno radno vrijeme, uz uvjet da su zaposleni na pola radnog vremena ili više. (3). Najmanje tri četvrtine nastavnika iz stavka 1. i 2. ovog članka moraju biti izabrani u znanstveno-nastavna odnosno umjetničko-nastavna zvanja u polju odnosno umjetničko-nastavna zvanja u grani u kojem se izvodi studijski program. (4) Nastavno opterećenje nastavnika iz stavka 1. ovog članka ne smije biti veće za više od jedne petine od propisanog nastavnog opterećenja. (5) Za izvođenje svakog stručnog studijskog programa visoko učilište koja ga izvodi mora zapošljavati u punom radnom vremenu na neodređeno vrijeme najmanje deset nastavnika izabranih u znanstveno-nastavno ili nastavno zvanje. (6) Do polovice najmanjeg broja stalno zaposlenih nastavnika izabranih u znanstveno- nastavno ili nastavno zvanje potrebnih za izvođenje stručnog studijskog programa iz stavka 5. Ovog članka može se popuniti nastavnicima koji su zaposleni na visokom učilištu na nepuno radno vrijeme, uz uvjet da su zaposleni na pola radnog vremena ili više. (7) Najmanje tri četvrtine nastavnika iz stavka 5. ovog članka moraju biti izabrane u nastavna zvanja u polju u kojem se izvodi studijski program. (8) Nastavno opterećenje nastavnika iz stavka 5. ovog članka ne smije za više od jedne petine prelaziti propisano nastavno opterećenje. (9) Kod izračuna nastavnog opterećenja u obzir se uzimaju svi oblici izvođenja nastave (predavanja, seminari i vježbe, grupna, individualna i mentorska umjetnička nastava) u skladu s pravilnikom koji o tome donosi ministar, odnosno sklopljenim kolektivnim ugovorom, uz prethodnu suglasnost Rektorskog zbora. (10) Najmanje polovicu nastave predviđene određenim studijskim programom moraju izvoditi nastavnici zaposleni s punim radnim vremenom na neodređeno vrijeme na visokom učilištu koje izvodi taj program. (11) U trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje dopusnice za izvođenje studijskog programa, visoko učilište mora imati najmanje pet nastavnika zaposlenih u skladu sa stavcima 2. ili 5. ovog članka, a dinamika daljnjeg zapošljavanja preostalih nastavnika može biti usklađena s dinamikom odvijanja studijskog programa u izvođenju kojeg ili kojih oni sudjeluju. (12) Nositelji kolegija za sveučilišni preddiplomski, diplomski, integrirani preddiplomski i diplomski studijski program mogu biti isključivo zaposlenici u znanstveno-nastavnim ili/I umjetničko-nastavnim zvanjima, a samo iznimno, ako postoji opravdan razlog vezan za određenu struku, mogu biti i zaposlenici u nastavnim zvanjima. Nositelji kolegija za stručni preddiplomski i specijalistički diplomski stručni studijski program mogu biti i zaposlenici u nastavnim zvanjima. (13) Nositelji kolegija na poslijediplomskom specijalističkom i doktorskom sveučilišnom studijskom programu osim zaposlenika nositelja i/ili izvođača određenog studijskog programa u znanstveno-nastavnom i/ili umjetničko-nastavnom zvanju mogu biti svi nastavnici u znanstveno-nastavnom i/ili umjetničko-nastavnom zvanju koji sudjeluju u izvođenju određenog studijskog programa. Omjer između broja nastavnika i studenata Članak 33. (1) Omjer između ukupnog broja stalno zaposlenih nastavnika (u koji broj se uračunavaju nastavnici zaposleni s punim radnim vremenom i nastavnici zaposleni najmanje s polovicom punog radnog vremena koje se preračunava na puno radno vrijeme) i ukupnog broja upisanih studenata ne smije biti nepovoljniji od 1:30, pri čemu se broj redovitih studenata množi s koeficijentom 1, a broj izvanrednih studenata s koeficijentom 0,5. (2) Pri izračunu omjera iz stavka 1. ovog članka asistenti se uračunavaju s koeficijentom 0,5, a poslijedoktorandi s koeficijentom 0,75. (3) U postupku inicijalne akreditacije, pri izračunu omjera iz stavka 1. ovog članka, uzimat će se u obzir isključivo predviđeni broj upisanih studenata u prve tri godine izvođenja predloženog studijskog programa. Prostor Članak 34. Za izvođenje nastave visoko učilište mora svakodobno imati najmanje 1,25 m2 upotrebljivog prostora po studentu. Odlučivanje o zahtjevu za izdavanje dopusnice Članak 35. (1) O zahtjevu za izdavanje dopusnice za obavljanje djelatnosti i izvođenje studijskog, odnosno studijskih programa odlučuje Akreditacijski savjet rješenjem koje sadržava mišljenje o ispunjavanju propisanih uvjeta i o usklađenosti studijskog odnosno studijskih programa s odgovarajućim standardom kvalifikacije iz Registra HKO-a. (2) Rješenje iz stavka 1. ovog članka Akreditacijski savjet donosi na temelju izvješća stručnog povjerenstva sastavljenog od uglednih međunarodnih i domaćih znanstvenika i sveučilišnih nastavnika. Ako se akreditacija odnosi na veleučilišta ili visoke škole i njihove programe članovi stručnog povjerenstva mogu biti i profesori visoke škole te istaknuti stručnjaci u polju na koje se akreditacija odnosi. Jedan član stručnog povjerenstva mora biti predstavnik studenata. (3) U postupku utvrđivanja relevantnih činjenica stručno povjerenstvo će posjetiti visoko učilište koje je podnijelo zahtjev za izdavanje dopusnice. (4) O zahtjevu iz stavka 1. ovog članka Akreditacijski savjet odlučuje rješenjem najkasnije u roku od devet mjeseci od dana zaprimanja urednog zahtjeva. (5) Akreditacijski savjet će odbiti zahtjev za izdavanje dopusnice ako visoko učilište ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom te propisima donesenim na temelju ovog Zakona. (6) Protiv rješenja Akreditacijskog savjeta ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. (7) U slučaju izdavanja dopusnice Ministarstvo, nakon obavijesti od strane Agencije, upisuje visoko učilište u Upisnik visokih učilišta, a studijske programe u Upisnik studijskih programa. 4. INICIJALNA AKREDITACIJA ZA IZVOĐENJE STUDIJSKOG PROGRAMA Procjena usklađenosti studijskog programa s društvenim potrebama i dugoročnim potrebama tržišta rada Članak 36. (1) Prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dopusnice za izvođenje studijskog programa visoko učilište je dužno ishoditi stratešku procjenu o usklađenosti studijskog programa s društvenim potrebama i dugoročnim potrebama tržišta rada. (2) Stratešku procjenu iz stavka 1. izdaje sveučilišni savjet za studijske programe sveučilišta ili njihovih sastavnica, a Nacionalno vijeće za studijske programe koji nisu sveučilišni te u slučaju osnivanja novog sveučilišta. (3) Usklađenost studijskog programa s društvenim potrebama i dugoročnim potrebama tržišta rada procjenjuje se na temelju kriterija propisanih Mrežom visokih učilišta i studijskih programa. (4) Nadležno tijelo iz stavka 2. ovog članka izdat će mišljenje u roku od 60 dana od dana kada mu je visoko učilište dostavilo uredan zahtjev koji sadržava dokaze o zadovoljavanju propisanih kriterija. Zahtjev za izdavanje dopusnice za izvođenje studijskog programa Članak 37. (1) Visoko učilište podnosi zahtjev za izdavanje dopusnice za izvođenje novog studijskog programa Agenciji najmanje godinu dana prije početka akademske godine u kojoj namjerava započeti izvođenje studijskog programa. (2) Visoko učilište kojemu je u prethodnom postupku reakreditacije izdano pismo očekivanja ne može podnijeti zahtjev za izdavanje dopusnice za izvođenje novog studijskog prije otklanjanja prethodno utvrđenih nedostataka. (3) Uz zahtjev za izdavanje dopusnice podnositelj dostavlja samoanalizu, mišljenje sveučilišnog savjeta, odnosno Nacionalnog vijeća o usklađenosti studijskog programa s društvenim potrebama i dugoročnim potrebama tržišta rada te druge podatke o ispunjavanju uvjeta propisanih ovim Zakonom i drugim zakonima koji uređuju sustav visokog obrazovanja te propisima donesenim na temelju tih zakona. Zahtjev i njegovi prilozi podnose se prema uputama i obrascu koje utvrđuje Akreditacijski savjet. (4) Samoanaliza iz stavka 3. ovog članka mora sadržavati: a) podatke o studijskom programu koje podnositelj namjerava izvoditi, b) dokaz o ispunjavanju posebnih uvjeta propisanih za te profesije ako se studijski program odnosi na regulirane profesije, c) dokaz o potrebnom broju nastavnika za izvođenje već akreditiranih i novoga studijskog programa u skladu s odredbama članaka 32. i 33. ovog Zakona, d) dokaz o osiguranom odgovarajućem prostoru i opremi za izvođenje već akreditiranog i novoga studijskog programa u skladu s odredbama članka 34. ovog Zakona, e) dokaz o osiguranim potrebnim sredstvima za rad, odnosno troškovnik s projekcijom troškova za organizaciju rada i za provođenje već akreditiranih i novoga studijskog programa te dokaz o osiguranim sredstvima u skladu s troškovnikom, f) dokaze o zadovoljavanju kriterija iz Mreže visokih učilišta i studijskih programa. (5) Ako se zahtjev odnosi na sveučilišni studijski program podnositelj mora uz zahtjev za izdavanje dopusnice podnijeti i dokaz o upisu u Upisnik znanstvenih organizacija u polju na koje se program odnosi. (6) Ako zahtjev nije potpun Akreditacijski savjet će zaključkom upozoriti na to podnositelja i odredit će primjereni rok u kojem je podnositelj dužan otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini. Ako podnositelj ne dopuni zahtjev u skladu sa zaključkom, Akreditacijski savjet će zahtjev odbaciti rješenjem. (7) Ako je sveučilišni savjet, odnosno Nacionalno vijeće izdalo negativno mišljenje o usklađenosti studijskog programa s društvenim potrebama i/ili dugoročnim potrebama tržišta rada, Akreditacijski savjet će zahtjev odbaciti rješenjem. (8) Visoko učilište dužno je podnijeti zahtjev za izdavanje dopusnice za izvođenje studijskog programa i u slučaju kada želi izmijeniti nositelja, odnosno u slučaju zajedničkog studija i/ili izvođača, mjesto izvođenja, jezik izvođenja, područje ili polje kvalifikacije, naziv kvalifikacije te način izvođenja studijskog programa za koji je izdana dopusnica. (9) Izvođenje studijskog programa izvan sjedišta visokog učilišta te kroz sustav učenja na daljinu (on-line) smatra se novim studijskim programom koji mora biti inicijalno akreditiran u skladu s odredbama ovog Zakona. Zajednički i interdisciplinarni sveučilišni studijski program Članak 38. (1) Ako se zahtjev odnosi na zajednički sveučilišni studijski program, nositelj i svaki od izvođača moraju biti upisani u Upisnik znanstvenih organizacija u polju na koje se studijski program odnosi. (2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka visoka učilišta će sklopiti i Agenciji dostaviti sporazum kojim se uređuje ustroj, izvedba i završetak zajedničkog studija. (3) U slučaju iz stavka 1. ovog članka nositelj i izvođači moraju osigurati izvođenje najmanje tri četvrtine nastave nastavnicima koji su kod njih zaposleni u punom radnom vremenu na neodređeno vrijeme. (4) Ako se zahtjev odnosi na interdisciplinarni sveučilišni studijski program nositelj i svaki od izvođača moraju biti upisani u Upisnik znanstvenih organizacija u nekom od polja koja u međusobnoj povezanosti osiguravaju interdisciplinarnost. Odlučivanje o zahtjevu za izdavanje dopusnice za izvođenje studijskog programa Članak 39. (1) O zahtjevu za izdavanje dopusnice za izvođenje studijskog programa odlučuje Akreditacijski savjet rješenjem koje sadržava mišljenje o ispunjavanju propisanih uvjeta i o usklađenosti studijskog programa s odgovarajućim standardom kvalifikacije iz Registra HKO-a ako za predloženi studijski program postoji standard kvalifikacije upisan u Registar. (2) Rješenje iz stavka 1. ovog članka Akreditacijski savjet donosi na temelju izvješća stručnog povjerenstva sastavljenog od uglednih međunarodnih i domaćih znanstvenika i sveučilišnih nastavnika. Ako se akreditacija odnosi na veleučilišta ili visoke škole i njihove programe članovi stručnog povjerenstva mogu biti i profesori visoke škole te istaknuti stručnjaci u polju na koje se akreditacija odnosi. Jedan član stručnog povjerenstva mora biti predstavnik studenata. (3) U postupku utvrđivanja relevantnih činjenica stručno povjerenstvo će posjetiti visoko učilište koje je podnijelo zahtjev za izdavanje dopusnice. (4) O zahtjevu iz stavka 1. ovog članka Akreditacijski savjet odlučuje rješenjem najkasnije u roku od devet mjeseci od dana zaprimanja urednog zahtjeva. (5) Akreditacijski savjet će odbiti zahtjev za izdavanje dopusnice, ako visoko učilište ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom te propisima donesenim na temelju ovog Zakona. (6) Protiv rješenja Akreditacijskog savjeta ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. (7) U slučaju izdavanja dopusnice Ministarstvo, nakon obavijesti od strane Agencije, upisuje studijski program u Upisnik studijskih programa. Sadržaj dopusnice za izvođenje studijskog programa Članak 40. Dopusnica za izvođenje studijskog programa obvezno sadržava: a) naziv i sjedište visokog učilišta (za nositelja i izvođače), b) naziv i vrstu studijskog programa, c) naznaku akademske godine u kojoj će se studijski program početi izvoditi, d) trajanje studija u godinama, e) broj ECTS bodova koji se stječu završetkom studija, f) mjesto izvođenja studijskog programa (u sjedištu ili izvan sjedišta visokog učilišta), g) jezik izvođenja (hrvatski jezik ili drugi jezik), h) način izvođenja (klasični ili kroz sustav učenja na daljinu (on-line) ili kombinirani), i) akademski ili stručni naziv, odnosno akademski stupanj koji se stječe po završetku studija, j) znanstveno ili umjetničko područje i polje studijskog programa, k) predviđeni broj studenata (redovitih i/ili izvanrednih). Samostalno odlučivanje o ukidanju ili promjeni studijskog programa Članak 41. (1) Postojeća javna sveučilišta mogu samostalno odlučivati o ukidanju ili promjeni postojećeg studijskog programa u granicama odobrenih financijskih sredstava. (2) Podatke o ukidanju ili promjeni postojećeg studijskog programa javna sveučilišta su dužna dostaviti Ministarstvu radi upisa u Upisnik studijskih programa. Samostalno odlučivanje o izmjenama ili dopunama studijskog programa Članak 42. (1) Visoko učilište može samostalno izmijeniti i/ili dopuniti najviše jednu trećinu ishoda učenja studijskog programa u odnosu na studijski program za koji je izdana dopusnica. Izmjene veće od jedne trećine smatraju se novim studijskim programom koji je potrebno akreditirati u skladu s odredbama ovog Zakona. (2) Visoko učilište koje je dobilo certifikat o visokoj razvijenosti i funkcionalnosti unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete može postojeće studijske programe mijenjati odlukom svojih tijela u opsegu većem od jedne trećine ishoda učenja. (3) Podatke o promjeni postojećeg studijskog programa visoko učilište je dužno dostaviti Ministarstvu radi upisa u Upisnik studijskih programa. 5. INICIJALNA AKREDITACIJA ZA OBAVLJANJE ZNANSTVENE DJELATNOSTI Znanstvene organizacije koje podliježu inicijalnoj akreditaciji Članak 43. (1) Znanstvena organizacija može biti javno financirana ili na drugi način ostvarivati potporu iz javnih sredstava samo ako prethodno bude akreditirana u skladu s odredbama ovog Zakona te na temelju njega donesenim propisima. (2) Znanstvena organizacija koja se javno financira ili na drugi način ostvaruje potporu izjavnih sredstava može obavljati znanstvenu djelatnost, odnosno u sudski registar upisati takvu djelatnost samo na temelju dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti. Zahtjev za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti Članak 44. (1) Zahtjev za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti podnosi se Agenciji. (2) Uz zahtjev za izdavanje dopusnice podnositelj dostavlja samoanalizu i druge podatke o ispunjavanju uvjeta propisanih ovim Zakonom. Zahtjev i njegovi prilozi podnose se prema uputama i obrascu koje utvrđuje Akreditacijski savjet. (3) Samoanaliza iz stavka 3. ovog članka mora sadržavati: a) osnivački akt, b) strateški program znanstvenih istraživanja za razdoblje od najmanje pet godina u znanstvenome polju za koje se traži izdavanje dopusnice, a u slučaju osnivanja javnog znanstvenog instituta i dokaze o zadovoljavanju kriterija iz Mreže javnih znanstvenih instituta, c) dokaz o zapošljavanju određenog broja znanstvenika u skladu s člankom 27. ovog Zakona, izabranih u odgovarajuće znanstveno zvanje, odnosno umjetničko-nastavno zvanje, pri čemu: – sveučilište mora imati najmanje 30 znanstvenika, od čega najmanje 15 u znanstvenom području u kojem se traži dopusnica, a u umjetničkom području 10 nastavnika u umjetničko- nastavnom zvanju u umjetničkom polju, od čega najmanje 5 u grani u kojoj se traži dopusnica, – javni znanstveni institut i sastavnica sveučilišta moraju imati najmanje 10 znanstvenika, od čega najmanje 5 u znanstvenom području u kojem se traži dopusnica, – sve ostale znanstvene organizacije upisane u Upisnik znanstvenih organizacija moraju imati najmanje 5 znanstvenika, od čega najmanje 3 u znanstvenom području u kojem se traži dopusnica, d) dokaz o odgovarajućem prostoru i opremi za provedbu strateškog programa znanstvenih istraživanja, e) dokaze o osiguranim potrebnim sredstvima za rad organizacije, odnosno financijski plan prihoda i rashoda za razdoblje od pet godina iz koje su razvidni izvori financiranja znanstvene organizacije i struktura rashoda prema namjenama. (4) Ako zahtjev nije potpun Akreditacijski savjet će zaključkom upozoriti na to podnositelja i odredit će primjereni rok u kojem je podnositelj dužan otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice ako to u određenom roku ne učini. Ako podnositelj ne dopuni zahtjev u skladu sa zaključkom, Akreditacijski savjet će zahtjev odbaciti rješenjem. Odlučivanje o zahtjevu za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti Članak 45. (1) O zahtjevu za izdavanje dopusnice za obavljanje znanstvene djelatnosti odlučuje Akreditacijski savjet rješenjem koje sadržava mišljenje o ispunjavanju propisanih uvjeta. (2) Rješenje iz stavka 1. ovog članka Akreditacijski savjet donosi na temelju izvješća stručnog povjerenstva sastavljenog od uglednih međunarodnih i domaćih znanstvenika. (3) U postupku utvrđivanja relevantnih činjenica stručno povjerenstvo će posjetiti institut koji je podnio zahtjev za izdavanje dopusnice. (4) O zahtjevu iz stavka 1. ovog članka Akreditacijski savjet odlučuje rješenjem najkasnije u roku od devet mjeseci od dana zaprimanja urednog zahtjeva. (5) Akreditacijski savjet će odbiti zahtjev za izdavanje dopusnice, ako podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete propisane ovim te propisima donesenim na temelju ovog Zakona. (6) Protiv rješenja Akreditacijskog savjeta ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. (7) U slučaju izdavanja dopusnice Ministarstvo, po obavijesti od strane Agencije, upisuje podnositelja zahtjeva u Upisnik znanstvenih organizacija. 6. REAKREDITACIJA VISOKIH UČILIŠTA I ZNANSTVENIH ORGANIZACIJA Periodična i izvanredna reakreditacija Članak 46. (1) Reakreditacija javnih i privatnih visokih učilišta te znanstvenih organizacija koje su javno financirane ili na drugi način ostvaruju potporu iz javnih sredstava provodi se svakih pet godina (periodična akreditacija). (2) Akreditacijski savjet utvrđuje godišnji plan reakreditacije. (3) Na zahtjev nadležnog ministra ili po službenoj dužnosti, ako to okolnosti slučaja zahtijevaju, Akreditacijski savjet može odlučiti o izvanrednoj akreditaciji određenog subjekta vrednovanja te odrediti hoće li ona biti institucijska i/ili programska. (4) Zahtjev za provođenje postupka reakreditacije može podnijeti i sam subjekt vrednovanja. (5) Zahtjev iz stavka 4. podnosi se Agenciji koja ga dostavlja Akreditacijskom savjetu. Standardi za vrednovanje kvalitete Članak 47. (1) U postupku institucijske i/ili programske reakreditacije utvrđuje se ispunjava li subjekt vrednovanja standarde kvalitete u pogledu ljudskih potencijala, organizacije, unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete, raspoloživog prostora, opreme i financijskih sredstava te studijskog odnosno studijskih programa koje izvodi i drugih osobitosti obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti. (2) Postupak reakreditacije provodi se na temelju standarda za vrednovanje kvalitete koje će donijeti Akreditacijski savjet i objaviti na mrežnim stranicama Agencije. (3) Standardi iz stavka 2. ovog članka moraju se temeljiti na Europskim standardima i smjernicama (ESS-u), a naročito moraju uključivati standarde iz kojih je vidljiva ispunjenost uvjeta propisanih ovim Zakonom koji se odnose na provođenje postupka inicijalne akreditacije. Odlučivanje u postupku reakreditacije Članak 48. (1) U postupku reakreditacije Akreditacijski savjet odlučuje rješenjem koje sadržava mišljenje o ispunjavanju standarda kvalitete iz članka 42. ovog Zakona te o usklađenosti studijskog odnosno studijskih programa s odgovarajućim standardom kvalifikacije iz Registra HKO-a. (2) Rješenje iz stavka 1. ovog članka Akreditacijski savjet donosi na temelju izvješća stručnog povjerenstva sastavljenog od uglednih međunarodnih i domaćih znanstvenika i sveučilišnih nastavnika. Ako se akreditacija odnosi na veleučilišta ili visoke škole i njihove programe članovi stručnog povjerenstva mogu biti i profesori visoke škole te istaknuti stručnjaci u polju na koje se akreditacija odnosi. Jedan član stručnog povjerenstva mora biti predstavnik studenata. (3) U postupku utvrđivanja relevantnih činjenica stručno povjerenstvo će posjetiti subjekt reakreditacije. (4) Rješenjem iz stavka 1. ovog članka Akreditacijski savjet će izdati dopusnicu, uskratiti dopusnicu ili izdati pismo očekivanja kojim se utvrđuju nedostaci i rok u kojemu se oni moraju otkloniti. (5) Protiv rješenja Akreditacijskog savjeta ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. (6) U slučaju uskrate dopusnice Ministarstvo će odlučiti kako će se studentima omogućiti nastavak i dovršenje započetih studija. Na zahtjev Ministarstva Akreditacijski savjet će predložiti za to prikladne mjere. 7. VANJSKO VREDNOVANJE UNUTARNJEG SUSTAVA OSIGURAVANJA I UNAPRJEĐIVANJA KVALITETE (AUDIT) Audit Članak 49. (1) Postojanje, razvijenost i funkcionalnost unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete subjekata vrednovanja može biti predmet posebnog postupka vanjskog vrednovanja (audit). (2) Postupak iz stavka 1. ovog članka provodi Akreditacijski savjet na vlastiti poticaj, na zahtjev nadležnog ministra ili na zahtjev subjekta vrednovanja. (3) Akreditacijski savjet imenuje stručno povjerenstvo na čiji prijedlog daje mišljenje o postojanju, razvijenosti i funkcionalnosti unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. (4) Akreditacijski savjet donijet će pravilnik kojim će urediti postupak i kriterije vrednovanja unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. (5) Pravilnik iz stavka 4. ovog članka objavit će se na mrežnim stranicama Agencije. Odlučivanje u postupku audita Članak 50. (1) Agencija objavljuje izvješće Akreditacijskog savjeta s ocjenom razvijenosti i funkcionalnosti unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete subjekta vrednovanja na mrežnim stranicama Agencije. (2) Ako Akreditacijski savjet utvrdi da subjekt vrednovanja nema unutarnji sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete, odnosno da je on nerazvijen i nefunkcionalan može donijeti odluku o pokretanju postupka izvanredne reakreditacije subjekta vrednovanja. (3) Ako Akreditacijski savjet utvrdi da je unutarnji sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete visoko razvijen i funkcionalan donijet će o tome odluku te subjektu vrednovanja izdati certifikat o visokoj razvijenosti i funkcionalnosti unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete. (4) Ako u ponovnom postupku audita Akreditacijski savjet utvrdi da unutarnji sustav osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete subjekta vrednovanja više ne ispunjava uvjete visoke razvijenosti i funkcionalnosti, donijet će odluku o ukidanju certifikata iz stavka 3. ovog članka. 8. TEMATSKO VREDNOVANJE Postupak tematskog vrednovanja Članak 51. (1) Tematsko vrednovanje je postupak vanjskog vrednovanja određenih istovrsnih subjekata vrednovanja ili dijela djelatnosti jednog ili većeg broja istovrsnih subjekata vrednovanja. (2) Postupak tematskog vrednovanja provodi Akreditacijski savjet na vlastiti poticaj, na zahtjev nadležnog ministra ili na zahtjev jednog ili većeg broja subjekata vrednovanja. (3) Akreditacijski savjet imenuje stručno povjerenstvo na čiji prijedlog utvrđuje ishode tematskog vrednovanja. (4) Akreditacijski savjet donijet će pravilnik kojim će urediti postupak i kriterije po kojima će se utvrditi ishodi tematskog vrednovanja. (5) Pravilnik iz stavka 3. ovog članka objavit će se na mrežnim stranicama Agencije. Odlučivanje u postupku tematskog vrednovanja Članak 52. (1) Na temelju provedenog postupka, Akreditacijski savjet izrađuje izvješće o ishodima tematskog vrednovanja koje se objavljuje na mrežnim stranicama Agencije. (2) Na temelju ishoda tematskog vrednovanja Akreditacijski savjet može predložiti nadležnom ministru provođenje određenih mjera u području visokog obrazovanja i/ili znanstvene djelatnosti, a može i donijeti odluku o pokretanju postupka izvanredne reakreditacije jednog ili većeg broja subjekata vrednovanja. 9. POSTUPCI VANJSKOG VREDNOVANJA S INOZEMNIM OBILJEŽJIMA Vrednovanje inozemnih visokih učilišta i znanstvenih organizacija Članak 53. (1) Na zahtjev inozemnog visokog učilišta ili znanstvene organizacije ili na temelju javnog poziva Agencija može provesti postupak vanjskog vrednovanja inozemnog visokog učilišta ili znanstvene organizacije. (2) O provođenju postupka vrednovanja iz stavka 1. ovog članka Agencija sklapa ugovor s organizacijom koja traži provođenje tog postupka. (3) Za sklapanje ugovora iz stavka 2. ovog članka ravnatelju Agencije je potrebna prethodna suglasnost Upravnog vijeća Agencije. (4) Vanjsko vrednovanje iz stavka 1. ovog članka provodi se na temelju Europskih standarda i smjernica (ESS-a) i propisa o osiguravanju i unaprjeđivanju kvalitete visokog obrazovanja i/ili znanstvene djelatnosti zemlje u kojoj je sjedište organizacije koja traži provođenje vanjskog vrednovanja. (5) Akreditacijski savjet imenuje stručno povjerenstvo na temelju čijeg prijedloga donosi mišljenje u postupku vrednovanja iz stavka 1. ovog članka. (6) Ugovorom iz stavka 2. ovog članka utvrđuje se način podmirenja troškova provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka. (7) Prihod ostvaren na temelju ugovora iz stavka 2. ovog članka je prihod Agencije. Akreditacija združenog studija i združene kvalifikacije Članak 54. (1) Postupak vanjskog vrednovanja kvalitete združenog studija provodi se u skladu s Europskim pristupom osiguravanju kvalitete združenih studija. (2) Visoka učilišta koja sudjeluju u izvođenju združenog studija zajedno će odabrati agenciju koja će provesti postupak iz stavka 1. ovog članka pod uvjetom da je upisana u Europski registar institucija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Quality Assurance Register for Higher Education (EQAR)). (3) Prije odabira agencije iz stavka 2. ovog članka, hrvatsko visoko učilište koje sudjeluje u izvođenju združenog studija može zatražiti mišljenje Agencije o statusu odabrane agencije. (4) Ako visoka učilišta koja sudjeluju u izvođenju združenog studija zajedno odaberu Agenciju za provođenje postupka vanjskog vrednovanja iz stavka 1. ovog članka, postupak se obavlja na način pobliže propisan općim aktom Agencije. (5) Postupak iz stavka 4. ovog članka provodi se na temelju standarda kvalitete koje propisuje Europski pristup osiguravanju kvalitete združenih studija. (6) Ako visoka učilišta koja sudjeluju u izvođenju združenog studija zajedno odaberu drugu agenciju upisanu u Europski registar iz stavka 2. ovog članka, ta agencija i/ili visoko učilište nakon provedenog postupka dostavljaju Agenciji izvješće o provedenom postupku vanjskog vrednovanja i odluku. (7) Akreditacijski savjet provjerava je li postupak iz stavka 6. proveden u skladu s Europskim pristupom osiguravanju kvalitete združenih studija te mišljenje o tome dostavlja Ministarstvu koje, u slučaju pozitivnog mišljenja, takav program upisuje u Upisnik studijskih programa. (8) Združena kvalifikacija potvrđuje se javnom ispravom koja sadržava obilježja svih visokih učilišta koja sudjeluju u ustrojavanju i izvedbi združenog studija u skladu propisima kojima se uređuje izgled diploma i dopunskih isprava o studiju. (9) Javne isprave kojima se potvrđuje stjecanje združene kvalifikacije i javne isprave koje se stječu završetkom združenog studija ne podliježu postupku priznavanja inozemnih visokoškolskih obrazovnih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja. Izvođenje inozemnih studijskih programa Članak 55. (1) Inozemno visoko učilište sa sjedištem u državama Europskog gospodarskog prostora, samostalno ili u suradnji s hrvatskim visokim učilištem, može u Republici Hrvatskoj obavljati djelatnost visokog obrazovanja i izvoditi inozemni studijski program ako je inozemno visoko učilište akreditirano u matičnoj državi od neke od institucija upisanih u Europski registar iz članka 49. stavka 2. ovog Zakona i ako je inozemni studijski program kojeg izvodi u Republici Hrvatskoj akreditiran od neke od institucija upisanih u Europski registar i pripada sustavu visokog obrazovanja države u kojoj je sjedište tog visokog učilišta. (2) Inozemno visoko učilište iz stavka 1. ovog članka dužno je obavijestiti Ministarstvo o pokretanju inozemnog studijskog programa u Republici Hrvatskoj najkasnije godinu dana prije početka izvedbe studijskog programa te priložiti dokaz o svojoj akreditaciji i akreditaciji programa koji izvodi u matičnoj državi. Ministarstvo upisuje takav studijski program u Upisnik inozemnih studijskih programa koje izvode inozemna visoka učilišta u Republici Hrvatskoj. (3) Pri izvođenju inozemnog studijskog programa na stabilnoj i trajnoj osnovi, inozemno visoko učilište koje ga izvodi samostalno i domaće visoko učilište koje sudjeluje u izvođenju određenog studijskog programa moraju ispunjavati uvjete propisane ovim Zakonom. (4) Ako Akreditacijski savjet dođe do saznanja da se studijski programi iz stavka 1. ovog članka ne izvode u skladu s uvjetima iz stavka 3. ovog članka zatražit će od agencije koja je akreditirala inozemno visoko učilište i/ili studijski program koji ono izvodi u Republici Hrvatskoj potrebne informacije temeljem kojih će Agencija donijeti odluku o dopustivosti daljnjeg izvođenja studijskih programa iz stavka 1. ovog članka. (5) Ako inozemno visoko učilište iz stavka 1. ovog članka izvodi inozemni studijski programu suradnji s hrvatskim visokim učilištem, hrvatsko visoko učilište je dužno o tome obavijestiti Ministarstvo u roku propisanom stavkom 2. ovog članka. (6) Sudjelovanje hrvatskog visokog učilišta u izvedbi inozemnog studijskog programa dio je unutarnjeg sustava osiguravanja kvalitete i vanjskog vrednovanja u skladu s odredbama ovog Zakona. (7) Studenti koji se upisuju na inozemni studijski program koji je dio sustava visokog obrazovanja druge države ne smatraju se redovitim studentima u Republici Hrvatskoj i ne ostvaruju prava koja ostvaruju redoviti studenti u Republici Hrvatskoj. (8) Po završetku inozemnog studijskog programa iz stavka 1. ovog članka dodjeljuje se inozemna visokoškolska kvalifikacija koja podliježe postupku priznavanju inozemne obrazovne kvalifikacije u skladu s propisima kojima se uređuje priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja. (9) Inozemno visoko učilište iz stavka 1. ovog članka dužno je na mrežnim stranicama objaviti i prije upisa informirati studente o njihovom statusu i kvalifikaciji koju stječu završetkom inozemnog studija. Izvođenje studijskih programa u inozemstvu Članak 56. (1) Visoko učilište koje je akreditirano i ima sjedište u Republici Hrvatskoj (hrvatsko visoko učilište) može samostalno ili u suradnji s akreditiranim inozemnim visokim učilištem izvoditi svoj studijski program izvan teritorija Republike Hrvatske. (2) Studijski program iz stavka 1. ovog članka koji se izvodi na stabilnoj i trajnoj osnovi mora biti u skladu s propisima države u kojoj se izvodi. (3) Studijski program kojeg izvodi hrvatsko visoko učilište iz stavka 1. ovog članka u inozemstvu dio je sustava visokog obrazovanja Republike Hrvatske. (4) Visoko učilište iz stavka 1. ovog članka podnosi zahtjev za izdavanje dopusnice za izvođenje studijskog programa izvan sjedišta, s mjestom izvođenja u inozemstvu (dislocirani studijski program s mjestom izvođenja u inozemstvu). U zahtjevu se mora navesti mjesto izvođenja dislociranog studijskog programa. Zahtjev se podnosi Ministarstvu najmanje godinu dana prije početka akademske godine u kojoj će započeti izvođenje dislociranog studijskog programa. (5) Na postupak akreditacije studijskog programa iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se odredbe ovog Zakona o inicijalnoj akreditaciji studijskih programa. (6) Studijski program koji visoko učilište iz stavka 1. ovog članka izvodi u inozemstvu upisuje se u Upisnik studijskih programa. (7) Studenti koji se upisuju na studijski program iz stavka 1. ovog članka ne smatraju se redovitim studentima u Republici Hrvatskoj i ne ostvaruju prava na subvencioniranu školarinu, prehranu i smještaj te ostala prava koja ostvaruju redoviti studenti u Republici Hrvatskoj. (8) Po završetku studijskog programa iz stavka 1. ovog članka dodjeljuje se hrvatska obrazovna kvalifikacija koja ne podliježe postupku priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja. 10. DIONICI SUSTAVA OSIGURAVANJA I UNAPRJEĐIVANJA KVALITETE VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANSTVENE DJELATNOSTI 10.1. OPĆE ODREDBE Dionici sustava Članak 57. Dionici sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti su visoka učilišta i znanstvene organizacije koje djeluju u Republici Hrvatskoj, Nacionalno vijeće, Rektorski zbor, Vijeće javnih znanstvenih instituta, Vijeće veleučilišta i visokih škola, Agencija, Ministarstvo te druge institucije i tijela koja u skladu sa zakonima koji uređuju znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje te propisima donesenim na temelju tih zakona osiguravaju stalno unaprjeđivanje kvalitete znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. 10.2. AGENCIJA ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE Pravni status Agencije Članak 58. (1) Agencija je pravna osoba s javnim ovlastima upisana u sudski registar. (2) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska. (3) Sjedište Agencije je u Zagrebu. (4) Agencija ima statut koji donosi Upravno vijeće, a potvrđuje ga Nacionalno vijeće. (5) Agencija mora biti akreditirana i periodično vrednovana od strane Europskog udruženja za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (European Association for Quality Assurance in Higher Education (ENQA)) i biti upisana u Europski registar institucija za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR). Samostalnost i neovisnost Agencije Članak 59. (1) Agencija samostalno i neovisno obavlja poslove akreditacije te druge poslove propisane ovim i drugim zakonima te propisima donesenim na temelju tih zakona. (2) Pri propisivanju standarda za vrednovanje kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti Agencija se rukovodi standardima i smjernicama razvijenim u Europskom prostoru visokog obrazovanja te iskustvima drugih nacionalnih i međunarodnih institucija koje djeluju u području osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti. (3) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost. (4) U obavljanju svojih poslova Agencija se povezuje i surađuje s drugim institucijama u području znanosti i visokog obrazovanja, a posebno sa središnjim tijelima državne uprave, znanstvenim organizacijama, visokim učilištima te drugim pravnim osobama koje imaju javne ovlasti i udrugama koje djeluju u području znanosti i visokog obrazovanja. Suradnja se obavlja na način koji ne utječe na samostalnost, neovisnost i nepristranost Agencije. Djelokrug i nadležnost Agencije Članak 60. (1) U okviru svoga djelokruga Agencija: a) provodi postupke vrednovanja u skladu s odredbama ovog Zakona, b) obavlja stručne i administrativne poslove za potrebe Nacionalnog vijeća, područnih znanstvenih vijeća i matičnih odbora te za njih poduzima radnje u upravnom sporu, c) prikuplja i obrađuje podatke o sustavu znanosti i visokog obrazovanja i drugim sustavima s kojima je znanost i visoko obrazovanje u međuovisnosti, na kojim se podacima temelje analize potrebne za propisivanje standarda i kriterija vrednovanja što ih provodi Agencija, za praćenje stanja i učinkovitosti sustava znanosti i visokog obrazovanja te za donošenje ocjena u tim postupcima, a koji su podaci potrebni državnim i drugim tijelima za donošenje strateških odluka o razvoju znanosti i visokog obrazovanja. To su osobito podaci: – o resursima znanosti i visokog obrazovanja i njihovoj primjerenosti društvenim potrebama, – o kvaliteti i učinkovitosti znanstvene djelatnosti i djelatnosti visokog obrazovanja, – o trendovima razvoja sustava znanosti i visokog obrazovanja te njihovih dijelova, d) provodi postupak stručnog priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija sa svrhom zapošljavanja u skladu s posebnim propisima, e) obavlja poslove povezivanja i uključivanja u međunarodna udruženja i mreže koje se bave osiguravanjem kvalitete u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, f) radi na poticanju znanja i istraživanja o kvaliteti sustava znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj i provodi sustavne edukacijske aktivnosti na nacionalnoj razini, a posebno edukaciji članova stručnih tijela u postupcima vrednovanja u okviru vanjskog sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete, g) obavlja i druge poslove u skladu s posebnim propisima. (2) U obavljanju svoje djelatnosti Agencija poslove iz stavka 1. točke a) do d) i f) ovog članka obavlja kao javnu ovlast. (3) Djelatnost Agencije pobliže se uređuje Statutom i drugim općim aktima Agencije, u skladu s ovim i drugim zakonima te propisima donesenim na temelju tih zakona. (4) Statut i drugi opći akti Agencije objavljuju se na mrežnim stranicama Agencije. (5) Sve prikupljene podatke, analize i statistike iz stavka 1. točke c) ovog članka Agencija dostavlja Ministarstvu na njegov zahtjev, a zajedno s Ministarstvom usklađuje evidencije koje ono vodi na temelju svojih zakonskih ovlasti. (6) Prikupljanje i obradu podataka iz stavka 1. točke c) ovog članka, Agencija uređuje općim aktom u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka te tajnost podataka. Financiranje Agencije Članak 61. (1) Sredstva za obavljanje djelatnosti Agencije osiguravaju se iz državnog proračuna. (2) Agencija može stjecati sredstva i iz drugih izvora u skladu s ovim i drugim zakonima te propisima donesenim na temelju tih zakona. Tijela Agencije Članak 62. (1) Tijela Agencije su Upravno vijeće, Akreditacijski savjet, ravnatelj i Povjerenstvo za prigovore. (2) Agencija može imati i druga stručna i savjetodavna tijela čiji se sastav, način osnivanja i djelokrug uređuju Statutom Agencije. Upravno vijeće Agencije Članak 63. (1) Agencijom upravlja Upravno vijeće koje ima predsjednika i osam članova. (2) Predsjednik i članovi Upravnog vijeća imenuju se na razdoblje od četiri godine i najviše jedanput uzastopno mogu biti ponovno imenovani. (3) Predsjednika i sedam članova Upravnog vijeća imenuje i razrješava Nacionalno vijeće i to: – tri člana na prijedlog nadležnog ministra, – tri člana na prijedlog Rektorskoga zbora, – jednog člana na prijedlog Vijeća veleučilišta i visokih škola, – jednog člana iz reda studenata na prijedlog Hrvatskoga studentskog zbora. (4) Jednog člana Upravnog vijeća imenuju zaposlenici Agencije. (5) Način i postupak predlaganja predsjednika i članova Upravnog vijeća pobliže se uređuju Statutom Agencije. (6) Predsjedniku, odnosno članu Upravnog vijeća mandat može prestati i prije isteka vremena iz stavka 2. ovog članka, a osobito ako sam zatraži razrješenje, ako teže povrijedi dužnosti propisane Statutom Agencije, u slučaju nemogućnosti urednog obavljanja dužnosti dulje od šest mjeseci, u slučaju trajnoga gubitka sposobnosti za obavljanje dužnosti te u slučaju pravomoćne osude za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja dužnosti. (7) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika i člana Upravnog vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan, Upravno vijeće obavještava Nacionalno vijeće. Nadležnosti Upravnog vijeća Članak 64. (1) Upravno vijeće Agencije: – donosi statut Agencije, – imenuje i razrješava članove Akreditacijskog savjeta, – imenuje i razrješava članove Povjerenstva za prigovore, – imenuje i razrješava ravnatelja, – imenuje i razrješava zamjenika ravnatelja Agencije na prijedlog ravnatelja, – na prijedlog ravnatelja donosi Pravilnik o unutarnjem redu kojim se pobliže uređuje unutarnji ustroj Agencije, – donosi godišnji program rada Agencije kojim se detaljno uređuju aktivnosti i poslovi Agencije za kalendarsku godinu te nadzire provođenje programa, – usvaja godišnji proračun Agencije na prijedlog ravnatelja, – prihvaća završno financijsko izvješće Agencije, – određuje vrste usluga koje Agencija pruža uz naknadu, kao i visinu naknade za pružene usluge na prijedlog ravnatelja, – usvaja godišnje izvješće o radu Agencije koje podnosi ravnatelj te ga dostavlja nadležnom ministru i Nacionalnom vijeću, – obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom i Statutom Agencije. (2) Upravno vijeće odlučuje većinom glasova ukupnog broja članova. (3) Način rada Upravnog vijeća pobliže se uređuje Statutom Agencije i Poslovnikom o radu Upravnog vijeća. Akreditacijski savjet Članak 65. (1) Akreditacijski savjet je stručno tijelo Agencije koje čine dionici iz sustava znanosti i visokog obrazovanja. (2) Akreditacijski savjet ima petnaest članova koje imenuje Upravno vijeće na razdoblje od četiri godine i to: – deset članova iz reda sveučilišnih nastavnika uvažavajući ravnomjernost zastupljenosti znanstvenih i umjetničkih područja, – jednog člana iz reda znanstvenika zaposlenih u znanstvenim institutima, – jednog člana iz reda nastavnika veleučilišta i visokih škola na prijedlog Vijeća veleučilišta i visokih škola, – jednog člana na prijedlog Hrvatske udruge poslodavaca, – jednog člana iz reda studenata na prijedlog Hrvatskoga studentskog zbora, – jednog člana iz reda predstavnika nevladinih i neprofitnih organizacija koje djeluju u području znanosti i visokog obrazovanja. (3) Članovi Akreditacijskog savjeta mogu biti najviše jednom uzastopno ponovno imenovani. (4) Kandidate za članove Akreditacijskog savjeta predlažu Rektorski zbor, Vijeće javnih znanstvenih instituta, Vijeće veleučilišta i visokih škola, Hrvatski studentski zbor, Hrvatska udruga poslodavaca, visoka učilišta, znanstvene organizacije te znanstvenici i članovi akademske zajednice na temelju javnog poziva za predlaganje kandidata koji upućuje Upravno vijeće. (5) Članovi Akreditacijskog savjeta imenuju se na način da se osigura zastupljenost svih znanstvenih i umjetničkih područja. (6) Državni dužnosnici i čelnici institucija u sustavu znanosti i visokog obrazovanja ne mogu biti članovi Akreditacijskog savjeta. (7) Akreditacijski savjet ima predsjednika i zamjenika predsjednika, koje članovi Akreditacijskog savjeta biraju između sebe. (8) Sastav, način rada te druga pitanja od značaja za rad Akreditacijskog savjeta pobliže se određuju Statutom Agencije i Poslovnikom o radu Akreditacijskog savjeta. Nadležnosti Akreditacijskog savjeta Članak 66. Akreditacijski savjet obavlja sljedeće poslove: – donosi pravilnike kojima propisuje kriterije i standarde na temelju kojih se ocjenjuje kvaliteta subjekata vrednovanja i studijskih programa koje izvode, – utvrđuje postupak vrednovanja, – donosi plan provođenja postupaka vrednovanja, – na prijedlog visokih učilišta, znanstvenih organizacija, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatske zaklade za znanost, stručnih službi Ministarstva i Agencije utvrđuje liste uglednih stranih i domaćih sveučilišnih nastavnika i znanstvenika po znanstvenim područjima i poljima s koje se imenuju članovi stručnih povjerenstava, a potvrđuje ju Nacionalno vijeće, – na prijedlog Hrvatskog studentskog zbora utvrđuje listu studenata koji sudjeluju u postupcima akreditacije, – transparentnim postupkom (ždrijebom) imenuje članove stručnih povjerenstava za provođenje postupaka vrednovanja, –izdaje dopusnice u postupcima vanjskog vrednovanja, – donosi kodeks ponašanja radi sprječavanja sukoba interesa i drugih neprihvatljivih ponašanja predsjednika i članova Akreditacijskog savjeta, – odlučuje o drugim stručnim pitanjima na zahtjev nadležnog ministra, Upravnog vijeća i Nacionalnog vijeća, – obavlja i druge poslove u skladu s ovim Zakonom i Statutom Agencije. Ravnatelj Agencije Članak 67. (1) Ravnatelj je poslovodni i stručni voditelj Agencije. (2) Ravnatelja imenuje i razrješava Upravno vijeće. (3) Ravnatelj se, na temelju javnog natječaja, imenuje na razdoblje od četiri godine i može biti ponovno imenovan. (4) Za ravnatelja može biti imenovan sveučilišni nastavnik ili znanstvenik koji ispunjava uvjete propisane Statutom Agencije. (5) Postupak imenovanja i razrješenja ravnatelja pobliže se uređuje Statutom Agencije. Nadležnosti ravnatelja Agencije Članak 68. Ravnatelj Agencije: – predstavlja i zastupa Agenciju, vodi poslovanje i stručni rad Agencije, – predlaže Upravnom vijeću Statut, njegove izmjene i dopune, pravilnik o unutarnjem redu i godišnji proračun, – donosi druge opće akte iz djelokruga rada Agencije, – samostalno poduzima pravne radnje u ime i za račun Agencije do vrijednosti propisane Statutom Agencije, – odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa radnika Agencije, – sudjeluje u radu Upravnog vijeća i Akreditacijskog savjeta bez prava odlučivanja, – obavlja i druge poslove u skladu sa zakonom i Statutom Agencije. Zamjenik i pomoćnici ravnatelja Članak 69. (1) Ravnatelj Agencije ima zamjenika i pomoćnike ravnatelja. (2) Za zamjenika i pomoćnika ravnatelja može biti imenovana osoba koja ispunjava uvjete propisane Statutom Agencije. (3) Broj pomoćnika ravnatelja, način i postupak za imenovanje zamjenika i pomoćnika ravnatelja te djelokrug njihova rada uređuju se Statutom Agencije i drugim općim aktom Agencije. Povjerenstvo za prigovore Članak 70. (1) Povjerenstvo za prigovore je stalno, neovisno i nepristrano tijelo Agencije koje raspravlja i odlučuje o osnovanosti prigovora na odluke o dopusnici ili druge odluke Akreditacijskog savjeta donesene u postupcima vrednovanja. (2) Povjerenstvo za prigovore se sastoji od predsjednika Povjerenstva i četiri člana, a imenuju se i četiri zamjenika člana. Zamjenik člana preuzima prava i obveze člana Povjerenstva u slučaju odsutnosti i spriječenosti člana čijim je zamjenikom imenovan. Predsjednik i dva zamjenika člana moraju biti osobe pravne struke. (3) Članove Povjerenstva za prigovore imenuje Upravno vijeće Agencije na prijedlog Rektorskog zbora, Vijeća javnih znanstvenih instituta i Vijeća veleučilišta i visokih škola. Članovi Povjerenstva za prigovore imenuju se na razdoblje od četiri godine i najviše jedanput uzastopno mogu biti ponovno imenovani. Ovlašteni predloženici dužni su predložiti po dva kandidata za predsjednika. Rektorski zbor predlaže četiri kandidata za dva člana i četiri kandidata za dva zamjenika člana, Vijeće javnih znanstvenih instituta predlaže dva kandidata za člana i dva kandidata za zamjenika člana, jednako kao i Vijeće veleučilišta i visokih škola. (4) Ako utvrdi da odluka o dopisnici ili druga odluka Akreditacijskog savjeta nije u skladu s odredbama ovog Zakona i propisima donesenim na temelju njega Povjerenstvo za prigovore će uz odgovarajuće obrazloženje predmet vratiti Akreditacijskom savjetu na ponovno odlučivanje. Pri donošenju nove odluke Akreditacijski savjet je dužan razmotriti stajališta Povjerenstva za prigovore te se o njima očitovati ako ih ne prihvaća. (5) Pri odlučivanju o izdavanju dopusnice Akreditacijski savjet će razmotriti navode prigovora i odluku Povjerenstva za prigovore. (6) Sastav, način rada te druga pitanja od značaja za rad Povjerenstva za prigovore pobliže se uređuju Statutom Agencije i Poslovnikom o radu Povjerenstva za prigovore. Nacionalni ENIC/NARIC ured Članak 71. (1) U Agenciji se ustrojava Nacionalni ENIC/NARIC ured kao izvještajni centar o akademskoj pokretljivosti i priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja. (2) Ustrojstvo i djelokrug Nacionalnog ENIC/NARIC ureda pobliže se uređuju Statutom i drugim općim aktom Agencije. Središnji informacijski ured Članak 72. (1) U Agenciji se ustrojava Središnji informacijski ured sa zadaćom objedinjavanja podataka o ispunjavanju uvjeta za upis pristupnika na visoka učilišta i pružanja informacija o studijskim programima i visokim učilištima u Republici Hrvatskoj te uvjetima upisa. (2) U radu Središnjeg informacijskog ureda mogu sudjelovati predstavnici svakog sveučilišta i predstavnik Vijeća veleučilišta i visokih škola. (3) Ustrojstvo i djelokrug Središnjeg informacijskog ureda pobliže se uređuju Statutom i drugim općim aktom Agencije. Nadzor nad radom Agencije Članak 73. (1) Upravni nadzor nad zakonitošću rada Agencije obavlja Ministarstvo. (2) Upravno vijeće najmanje jedanput godišnje podnosi izvještaj o svom radu Nacionalnom vijeću te o tome izvješćuje Ministarstvo. Imovina Agencije Članak 74. (1) Imovinu Agencije čine sredstva za rad pribavljena od osnivača te iz drugih izvora, u skladu sa zakonom. (2) Agencija ne može bez suglasnosti osnivača steći, opteretiti ili otuđiti nekretnine i drugu imovinu čija je vrijednost veća od vrijednosti propisane Statutom Agencije. Odgovornost za obveze Agencije Članak 75. (1) Agencija odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom. (2) Za obveze Agencije solidarno i neograničeno odgovara osnivač. IV. SUSTAV ZNANSTVENE DJELATNOSTI 1. OPĆE ODREDBE O ZNANSTVENOM RADU I DJELATNOSTI Sloboda znanstvenog rada i djelovanja Članak 76. (1) Znanstveni rad ne podliježe nikakvim ograničenjima ili formalnim zahtjevima osim onih koji proizlaze iz poštivanja etičnosti u znanstvenom i istraživačkom radu, zaštite ljudskih prava te zaštite osobne i opće sigurnosti na radu. (2) Formalni zahtjevi vezani za obavljanje znanstvene djelatnosti i bavljenje znanošću ne mogu biti zapreka slobodnom bavljenju znanošću i predviđene su isključivo radi stjecanja pojedinih prava predviđenih ovim Zakonom i na njemu utemeljenim propisima. (3) Načela iz prethodnih stavaka ovoga članka se na odgovarajući način primjenjuju i na istraživanja u umjetničkom području. Znanstveni rad Članak 77. (1) Znanstvenim radom u smislu ovog Zakona bave se znanstvenici na sveučilištima, institutima i drugim znanstvenim organizacijama te drugi znanstvenici u skladu s ovim Zakonom. (2) U znanstvenom radu sudjeluju studenti poslijediplomskih sveučilišnih studija te osobe izabrane na stručna radna mjesta prema ovome Zakonu. U znanstvenom radu mogu sudjelovati i ostali studenti te druge osobe koje sudjeluju u znanstvenom i nastavnom radu. Znanstvena djelatnost Članak 78. Znanstvenu djelatnost u smislu ovog Zakona obavljaju sveučilišta i njihove sastavnice, javni znanstveni instituti, znanstveni instituti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kao i druge pravne osobe i njihove ustrojstvene jedinice upisane u Upisnik znanstvenih organizacija (u daljnjem tekstu: znanstvene organizacije). Dostupnost informacija o znanstvenim organizacijama Članak 79. (1) Znanstvene organizacije su dužne javno objaviti, na svojim mrežnim stranicama ili na drugi način dostupan javnosti sljedeće informacije: 1. statut i druge opće akte, 2. uređenje unutarnjeg ustroja, 3. informacije o upravljačkim tijelima i njihovom sastavu, (2) Na rad znanstvenih organizacija se primjenjuju propisi o pravu na pristup informacijama. Upisnik znanstvenih organizacija Članak 80. (1) Ministarstvo vodi Upisnik znanstvenih organizacija. (2) Upis u Upisnik znanstvenih organizacija provodi se na temelju zahtjeva zainteresirane organizacije koja se bavi znanstvenom djelatnošću. (3) Ministar posebnim pravilnikom propisuje uvjete i postupak za upis u upisnik iz stavka 1. ovog Zakona i brisanje iz upisnika, ustroj i način njegova vođenja te sadržaj obrazaca za podnošenje zahtjeva za upis i obrazaca za izvod iz upisnika. (4) U postupku utvrđivanja uvjeta za upis u Upisnik znanstvenih organizacija Agencija za znanost i visoko obrazovanje utvrđuje ispunjava li organizacija koja je podnijela zahtjev popisane uvjete kvalitete. (5) Ministar upisuje organizaciju koja je podnijela zahtjev za upis u Upisnik iz stavka 1. ovoga članka na temelju provedenog postupka vrednovanja kvalitete (inicijalne akreditacije) koju provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje. (6) Kvaliteta znanstvenog rada znanstvenih organizacija upisanih u Upisnik iz stavka 1. ovoga članka periodično se provjerava od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje (reakreditacija znanstvene djelatnosti) u skladu s odredbama ovog zakona o vanjskom vrednovanju kvalitete znanstvenog rada. (7) Organizacije koje nisu upisani u upisnik ili koji su brisani iz njega ne mogu se financirati iz državnog proračuna. (8) U znanstvene organizacije u smislu ovog zakona pripadaju i umjetničke akademije u sustavu visokog obrazovanja. Ostali subjekti znanstvene djelatnosti Članak 81. (1) Uz fizičke osobe koje se bave znanstvenim radom i subjekte koji obavljaju znanstvenu djelatnost, subjekti znanstvene djelatnosti su i Nacionalno vijeće, Ministarstvo, Hrvatska akademska i istraživačka mreža (CARNET), Hrvatska zaklada za znanost te, u skladu sa zakonom, na temelju zakona donesenim propisom te ugovorom sklopljenim s visokim učilištem nastavne baze medicinskih, stomatoloških, veterinarskih i farmaceutskih fakulteta, veleučilišta, visoke škole, znanstvene udruge, knjižnice na visokim učilištima, muzeji, arhivi i druge pravne osobe i njihove ustrojstvene jedinice čije je djelovanje od interesa za obavljanje znanstvene djelatnosti. (2) Način sudjelovanja subjekata iz stavka 1. ovog članka u organizaciji i provedbi znanstvene djelatnosti uređuje se zakonom, na njemu utemeljenom propisu te odlukama nadležnih tijela. 2. ZNANSTVENI INSTITUTI Osnivanje znanstvenih instituta Članak 82. (1) Znanstvene institute osnivaju domaće i inozemne pravne i fizičke osobe, u skladu s odredbama ovog Zakona i Zakona o ustanovama. (2) Radi ostvarivanja znanstvenih programa od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku, Vlada Republike Hrvatske uredbom osniva javne znanstvene institute. Osnovne odredbe o unutarnjem ustroju znanstvenog instituta Članak 83. (1) Na unutarnji ustroj i upravljanje javnim znanstvenim institutom i znanstvenim institutom (u daljnjem tekstu: znanstveni institut) primjenjuju se odredbe Zakona o ustanovama, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije. (2) Statut znanstvenog instituta donosi njegovo upravno vijeće uz suglasnost osnivača. Suglasnost na statut javnoga znanstvenog instituta daje ministar na prijedlog Nacionalnog vijeća u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja prijedloga upravnog vijeća. Ako ministar ne da suglasnost u roku, ne smatra se da je suglasnost dana. (3) Institut ima: – upravno vijeće – znanstveno vijeće, – ravnatelja, – druga tijela predviđena statutom ili na njemu utemeljenim drugim općim aktom. Upravno vijeće znanstvenog instituta Članak 84. (1) Upravno vijeće instituta, u skladu sa statutom, čine članovi koje imenuje osnivač te članovi koje izabere znanstveno vijeće instituta, uz jednog predstavnika zaposlenika. (2) Broj članova upravnog vijeća instituta određuje se statutom, uz ograničenje da ne može biti manji od pet ni veći od devet. (3) Članovi koje imenuje osnivač čine većinu članova upravnog vijeća. (4) Predsjednika upravnog vijeća iz reda njegovih članova imenuje osnivač. (5) Upravno vijeće donosi statut i ostale opće akte znanstvenog instituta (6) Upravno vijeće na prijedlog znanstvenog vijeća utvrđuje znanstvenu politiku te u skladu s njom vodi financijsku i poslovnu politiku, odlučuje o raspolaganju imovinom veće vrijednosti u skladu sa statutom te odlučuje o pitanjima koja statutom nisu stavljena u nadležnost ravnatelja ili drugih tijela instituta. Ravnatelj znanstvenog instituta Članak 85. (1) Ravnatelja znanstvenog instituta imenuje, temeljem javnog natječaja, upravno vijeće na mandat od pet godina. (2) Ravnatelj javnog znanstvenog instituta ne može ponoviti mandat uzastopce. (3) Ravnatelj javnog znanstvenog instituta mora biti ugledni znanstvenik koji ispunjava uvjete propisane statutom instituta, u skladu s kriterijima propisanim općim aktom koji donosi Vijeće javnih znanstvenih instituta. (4) Ravnatelj znanstvenog instituta osobito: - predlaže statut i druge opće akte, za donošenje kojih je nadležno upravno vijeće, uz prethodno mišljenje znanstvenog vijeća, - predlaže upravnom vijeću prijedlog programskog ugovora uz prethodno mišljenje znanstvenog vijeća, - odlučuje o pravima iz radnog odnosa zaposlenika znanstvenog instituta, - podnosi upravnom vijeću godišnje izvješće o radu i poslovanju. (5) Ravnatelj ima pravo povratka na radno mjesto na kojem je radio prije izbora u roku od 30 dana od dana prestanka mandata. Znanstveno vijeće znanstvenog instituta Članak 86. (1) Znanstveno vijeće, koje čine predstavnici znanstvenika i suradnika u skladu sa statutom, odlučuje o znanstvenim i stručnim pitanjima. Znanstveno vijeće: – predlaže upravnom vijeću cjelovit prijedlog znanstvene politike instituta, – provodi znanstvenu politiku instituta, – raspravlja i odlučuje o znanstvenim i stručnim pitanjima, – provodi dio postupka izbora u znanstvena zvanja, ako je institut za to ovlašten, – provodi postupke izbora na znanstvena, suradnička i stručna radna mjesta, – imenuje i razrješuje dio članova upravnog vijeća instituta, u skladu sa statutom, – daje upravnom vijeću mišljenje o kandidatima za ravnatelja instituta i njihovim programima tajnim glasanjem natpolovičnom većinom članova, – daje upravnom vijeću instituta prethodno mišljenje u postupku donošenja statuta i ostalih općih akata, sklapanja programskog ugovora te – obavlja druge poslove određene odlukom o osnivanju i statutom instituta. (2) U znanstvenim institutima koji zapošljavaju više od šezdeset znanstvenika mora se statutom predvidjeti sastav i način izbora članova znanstvenog vijeća, vodeći računa o znanstvenoj izvrsnosti i zastupljenosti različitih skupina znanstvenika. (3) Znanstveno vijeće ne smije imati više od četrdeset članova. (4) Znanstveni institut može imati znanstveni savjet. Članovi znanstvenog savjeta su istaknuti znanstvenici i gospodarstvenici koji rade u područjima od interesa za djelatnosti instituta. Ustroj, nadležnosti i način rada znanstvenog savjeta uređuje se statutom. Sudjelovanje znanstvenih instituta u visokom obrazovanju Članak 87. (1) Znanstveni instituti surađuju s visokim učilištima u znanstvenom radu i izvođenju studijskih programa u skladu sa znanstvenim programom instituta te znanstvenim i studijskim programima visokih učilišta. (2) Jedan ili više znanstvenih instituta mogu zajedno sa sveučilištima biti nositelji doktorskih studijskih programa. (3) Suradnja iz stavka 1. i 2. ovog članka potanje se uređuje ugovorom visokog učilišta i instituta. (4) Visoka učilišta i instituti dogovaraju uspostavu znanstvene infrastrukture od interesa za cjelokupni sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja i ugovorom uređuju uvjete nabave, održavanja i korištenja takve infrastrukture. Vijeće javnih znanstvenih instituta Članak 88. (1) Vijeće javnih znanstvenih instituta čine predsjednici znanstvenih vijeća i ravnatelji javnih znanstvenih instituta. (2) Vijeće javnih znanstvenih instituta odlučuje o pitanjima od zajedničkog interesa za djelovanje i razvoj javnih znanstvenih instituta. (3) Vijeće javnih znanstvenih instituta donosi poslovnik o svojem radu uz suglasnost Nacionalnog vijeća. (4) Vijeće javnih znanstvenih instituta: 1. propisuje, Pravilnikom koji se objavljuje u „Narodnim novinama“, kriterije izvrsnosti za sklapanje ugovora o radu sa znanstvenicima zaposlenim u javnim znanstvenim institutima nakon 67 godina života uz prethodnu suglasnost Nacionalnog vijeća, 2. propisuje, Pravilnikom koji se objavljuje u „Narodnim novinama“, minimalne uvjete za reizbor na znanstveno radno mjesto, uz prethodnu suglasnost Nacionalnog vijeća, 3. razmatra problematiku rada i razvoja javnih znanstvenih instituta i o tome donosi preporuke i mišljenja, 4. odlučuje o zadovoljenju kriterija iz točke 1. ovog stavka, 5. utvrđuje, uz prethodnu suglasnost Nacionalnog vijeća, minimalne uvjete kojima moraju udovoljavati ravnatelji javnih znanstvenih instituta. 3. KOLABORATIVNI ZNANSTVENI PROGRAMI, ZNANSTVENI CENTRI IZVRSNOSTI I ZNANSTVENO-TEHNOLOGIJSKI PARKOVI Kolaborativni znanstveni programi Članak 89. (1) Kolaborativni znanstveni program je interdisciplinarni, multidisciplinarni i transdisciplinarni istraživački program od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku koje na zahtjev ministra i prethodno odobreno posebnog javnog financiranja provode sveučilišta i javni znanstveni instituti i koji se u pravilu sastoji od većeg broja problemski povezanih znanstvenih projekata. (2) Nacionalno vijeće predlaže ministru provođenje jednog ili više kolaborativnih znanstvenih programa na poticaj visokih učilišta i znanstvenih instituta te potrebna sredstva i način financiranja tih programa. (3) Ako ministar prihvati prijedlog Nacionalnog vijeća za provođenje određenog kolaborativnog znanstvenog programa, sveučilište i institut raspisuje natječaj za prijavu projekata u sklopu tog programa. (4) Voditelja kolaborativnog znanstvenog programa imenuje Nacionalno vijeće na prijedlog podnositelja kolaborativnog znanstvenog programa. (5) Prihvaćenim kolaborativnim znanstvenim programom utvrđuju se sadržaji svi projekata koji će se provesti u sklopu određenog programa, njihovi voditelji, način financiranja i način utvrđivanja ispunjenja ciljeva predviđenih kolaborativnim znanstvenim programom. (6) Nacionalno vijeće donosi Postupovnik o vrednovanju prijedloga kolaboracijskih programa koje uključuje I vanjsko vrednovanje kvalitete 7. Nacionalno vijeće odluke o kvaliteti i rangiranju kolaborativnog znanstvenog programa i njime obuhvaćenih projekata donosi na temelju postupka vrednovanja kojega provodi Agencija za znanost i visoko obrazovanje u skladu s odredbama Postupovnika iz stavka 6. ovog članka. (8) Kolaborativni znanstveni istraživački programi financiraju se iz posebne proračunske stavke Ministarstva. Potreban iznos proračunskih sredstava predlaže Nacionalno vijeće. Znanstveni centar izvrsnosti Članak 90. (1) Znanstveni centar izvrsnosti je znanstvena organizacija ili njezin ustrojbeni dio ili skupina znanstvenika koja po originalnosti, značenju i aktualnosti rezultata svoga znanstvenog rada ide u red najkvalitetnijih organizacija ili skupina u svijetu unutar svoje znanstvene discipline. (2) Znanstveni centar izvrsnosti može biti posebna pravna osoba ili organizacijska jedinica jednog od njezinih osnivača. (3) Ako u nadmetanju za proglašenje znanstvenog centra izvrsnosti sudjeluje više znanstvenih organizacija one ugovorom uređuju pravni status znanstvenog centra izvrsnosti i međusobne odnose. (4) Znanstveni centar izvrsnosti na temelju prijedloga Nacionalnog vijeća proglašava ministar. (5) Nacionalno vijeće dužno je najmanje svakih pet godina objaviti javni poziv za proglašenje centara izvrsnosti. Uz javni poziv Nacionalno vijeće donosi Postupovnik o prosudbi kvalitete i rangiranja prijedloga znanstvenih centara izvrsnosti koji mora uključivati kriterije međunarodne prosudbe kvalitete te prava koja će na temelju odluke o proglašenju ostvarivati znanstveni centar izvrsnosti. (6.) Znanstveni centar izvrsnosti proglašava se na razdoblje od pet godina, koje se na temelju pozitivne odluke o vrednovanju može produljiti za narednih pet godina. (7) Znanstveni centar izvrsnosti dužan je Nacionalnom vijeću jednom godišnje podnijeti skraćeno izvješće o rezultatima rada, a prije proteka petogodišnjeg razdoblja i detaljno izvješće o radu i raspolaganju dobivanim sredstvima. Nacionalno vijeće može ministru predložiti prestanak financiranja znanstvenog centra izvrsnosti prije isteka ugovorenog roka, ako ne prihvati njegovo godišnje izvješće o rezultatima rada. (8) Znanstveni centri izvrsnosti financiraju se iz posebne proračunske stavke Ministarstva. Potreban iznos proračunskih sredstava predlaže Nacionalno vijeće. Znanstveno-tehnologijski park Članak 91. (1) Znanstveno-tehnologijski park je trgovačko društvo koje se osniva radi komercijalizacije znanstvenih rezultata, poticanja suradnje znanstvenika i gospodarstvenika te jačanja na znanosti utemeljenog gospodarstva. (2) Suglasnost za korištenje naziva znanstveno–tehnologijskog parka daje ministar na prijedlog Nacionalnog vijeća. (3) Znanstveno-tehnologijski park uživa porezne olakšice i druge pogodnosti kojima se potiče ostvarivanje njegovih ciljeva, u skladu sa zakonom. 4. ZNANSTVENICI I SURADNICI Znanstvenici Članak 92. Znanstvenici u smislu ovog Zakona su osobe koje se bave znanstvenom djelatnošću, što uključuje i studente na sveučilišnim doktorskim studijima. Znanstvena zvanja Članak 93. (1) Znanstvena su zvanja: znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Znanstvena zvanja stječu se u postupku i pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom te na njemu utemeljenim propisima. (2) Za znanstvenog suradnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i koji zadovoljava uvjete koje je utvrdilo Nacionalno vijeće. (3) Za višeg znanstvenog suradnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i koji zadovoljava uvjete koje je utvrdilo Nacionalno vijeće te koji je najmanje pet godina bio u zvanju znanstvenog suradnika. (4) Za znanstvenog savjetnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i koji zadovoljava uvjete koje je utvrdilo Nacionalno vijeće te koji je najmanje pet godina bio u zvanju višeg znanstvenog suradnika. (5) Za znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i koji zadovoljava uvjete koje je utvrdilo Nacionalno vijeće te koji je najmanje pet godina bio u zvanju znanstvenog savjetnika. Uvjeti Nacionalnog vijeća Članak 94. (1) Nacionalno vijeće pravilnikom koji se objavljuje u „Narodnim novinama“, vodeći računa o posebnostima pojedinih znanstvenih i umjetničkih područja te pojedinih znanstvenih polja i interdisciplinarnog područja, propisuje uvjete za izbor u znanstvena zvanja iz stavaka 2., 3. i 4. članka 93. ovog Zakona (vrsta i broj znanstvenih radova, vrednovanje radova i sl.). (2) Znanstvene organizacije nadležne za provedbu dijela postupka izbora u zvanja provode dio postupka iz svog djelokruga, a nadležni matični odbori provode izbor u znanstvena zvanja na temelju uvjeta Nacionalnog vijeća. (3) Prilikom propisivanja uvjeta iz stavka 1. ovog članka, Nacionalno vijeće dužno je predvidjeti primjereno vremensko razdoblje primjene do tada važećih uvjeta kojim će se omogućiti reizbor ili napredovanje onih istraživača koji su svoj znanstveni rad obavljali prema tim uvjetima. To primjereno vremensko razdoblje ne može biti kraće od 30 mjeseci. U slučaju promjene uvjeta iz stavka 1. ovog članka, novi se uvjeti ne mogu primijeniti na istraživača kojemu je od zadnjeg izbora u znanstveno zvanje proteklo duže od 30 mjeseci, osim ako on to sam zatraži. Izbor u znanstveno zvanje prije isteka propisanih rokova Članak 95. (1) Iznimno od rokova za izbor u zvanje propisanih člankom 93. stavcima 3. i 4. ovog Zakona, istraživač koji zadovoljava uvjete za izbor u više zvanje u odnosu na ono u koje se bira može biti izabran u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, ali ne prije nego što isteknu tri godine od njegova izbora u prethodno zvanje. Prijevremeni izbor u zvanje znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju nije dopušten. (2) Znanstvena organizacija ovlaštena za provođenje dijela postupka izbora, koja provodi dio postupka izbora u skladu sa stavkom 1. ovog članka dužna je u postupku izbora donijeti mišljenje o tome ispunjava li pristupnik uvjete za više znanstveno zvanje od onog zvanja u koje se pristupnik bira u postupku u skladu sa člankom 98. ovog Zakona. Ako se utvrdi da pristupnik ne zadovoljava propisane uvjete, postupak izbora se obustavlja. (3) Matični odbor može odobriti zahtjev za izravan izbor u znanstvena zvanja viša od znanstvenog suradnika pristupniku koji prethodno u Republici Hrvatskoj nije bio izabran u znanstveno zvanje, samo ako je za vrijeme rada na znanstvenoj ustanovi u inozemstvu zadovoljio uvjete iz članka 93. ovog Zakona za izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje. Pokretanje postupka za stjecanje zvanja Članak 96. (1) Postupak izbora u znanstveno zvanje pokreće se zahtjevom osobe koja smatra da ispunjava uvjete za izbor u određeno znanstveno zvanje. Postupak može pokrenuti i znanstvena organizacija s kojom pristupnik ima ugovor o radu. Raspoloživost slobodnog radnog mjesta nije uvjet za provođenje izbora u određeno znanstveno zvanje. (2) Zahtjev za izbor u znanstveno zvanje podnosi se znanstvenoj organizaciji ovlaštenoj za provođenje dijela postupka izbora. Ako je osoba koja se bira zaposlena u znanstvenoj organizaciji koja je ovlaštena za provođenje dijela postupka izbora, ta je znanstvena organizacija isključivo nadležna za provođenje dijela postupka izbora u znanstveno zvanje. Na obrazloženi zahtjev osobe koja pokreće postupak izbora, Nacionalno vijeće za znanost može za provođenje dijela postupka odrediti i drugu ovlaštenu znanstvenu organizaciju. (3) Znanstvena organizacija ovlaštena za provođenje dijela postupka izbora koja zaprimi zahtjev pristupnika za izbor u znanstveno zvanje u određenom znanstvenom području i polju dužna je u propisanom roku provesti dio postupka izbora u znanstveno zvanje. (4) Ako nijedna znanstvena organizacija nije ovlaštena za provođenje dijela postupka izbora u pojedino znanstveno zvanje u određenom znanstvenom polju ili potvrde umjetničke komponente umjetničko-nastavnog zvanja ili interdisciplinarnom znanstvenom ili umjetničkom području, a matični odbor za to polje ili interdisciplinarno područje nije imenovan, postupak izbora provodi odgovarajuće područno znanstveno ili umjetničko vijeće. Ako nijedno područno znanstveno ili umjetničko vijeće nije ovlašteno za provođenje postupka, postupak izbora provodi Nacionalno vijeće za znanost. (5) Potvrda umjetničke komponente nije samostalna kategorija i izbor u zvanje već je vezana uz postupak izbora u umjetničko-nastavno zvanje, kojem je preduvjet. Ovlast za provođenje dijela postupka izbora Članak 97. (1) Ministar na prijedlog Nacionalnog vijeća rješenjem utvrđuje znanstvenu organizaciju ovlaštenu za provođenje dijela postupka izbora u znanstveno zvanje u određenom znanstvenom području i polju koja u stalnom radnom odnosu s punim radnim vremenom ima zaposlenike sa znanstvenim zvanjem, i to najmanje petnaest u odgovarajućem znanstvenom području te najmanje sedam u odgovarajućem znanstvenom polju, odnosno interdisciplinarnom području, od čega najmanje tri znanstvena savjetnika. (2) U umjetničkom području ovlaštenje za provođenje dijela postupka potvrde umjetničke komponente umjetničko-nastavnog zvanja imaju umjetničke akademije koje zapošljavaju najmanje deset nastavnika u umjetničko-nastavnom zvanju izabrana u odgovarajućem polju te najmanje pet u odgovarajućoj grani. (3) Na temelju rješenja iz stavka 1. ovog članka to se ovlaštenje znanstvene organizacije upisuje u Upisnik znanstvenih organizacija. (4) Postupak izbora u znanstvenoj organizaciji provodi stručno tijelo kojemu su statutom u nadležnost stavljena znanstvena pitanja. (5) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ovlaštena je, na temelju odluke nadležnoga matičnog odbora, za provođenje dijela postupka izbora u znanstvena zvanja za svoje zaposlenike na znanstvenim radnim mjestima za sva znanstvena područja i polja, u skladu sa Zakonom o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i njezinim Statutom. (6) Ovlaštena znanstvena organizacija može posebnim pravilnikom pobliže urediti onaj dio postupka izbora u znanstvena zvanja odnosno potvrde umjetničke komponente koji ona provodi. Postupak izbora Članak 98. (1) Zahtjev za izbor u znanstveno zvanje mora sadržavati ili imati priložene dokaze o ispunjavanju uvjeta za izbor u određeno zvanje. Podnositelj zahtjeva obavještava odgovarajući matični odbor ili područno znanstveno ili umjetničko vijeće o podnošenju zahtjeva. (2) Ovlaštena znanstvena organizacija, najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva za izbor u znanstveno zvanje, imenuje stručno povjerenstvo. Stručno povjerenstvo se sastoji od najmanje tri člana koji moraju biti u istom ili višem znanstvenom zvanju u odnosu na ono za koje se traži izbor. Članovi stručnog povjerenstva moraju biti iz znanstvenog polja u kojem se traži izbor. Ako se stručno povjerenstvo ne može imenovati od znanstvenika u polju u kojem se traži izbor, onda članovi stručnog povjerenstva mogu biti iz srodnih polja odnosno odgovarajućeg područja znanosti, s tim da barem jedan član mora biti iz znanstvenog polja u koje se traži izbor. Najmanje jedan član povjerenstva ne smije biti zaposlenik znanstvene organizacije u kojoj je pristupnik zaposlen. (3) U slučaju izbora u znanstveno zvanje u skladu s člankom 95. stavka 1. ovog Zakona, stručno povjerenstvo mora biti u sastavu koji je propisan za više zvanje od onoga u koje se pristupnik bira. (4) Ovlaštena znanstvena organizacija imenuje stručno povjerenstvo transparentnim postupkom - ždrijebom sa svojih institucijskih lista i nacionalnih lista matičnih odbora, znanstvenika u odgovarajućim znanstvenim zvanjima u pripadajućem znanstvenom polju ili interdisciplinarnom polju na sljedeći način: - Institucijske liste čine znanstvenici, zaposlenici znanstvene organizacije, razvrstani u znanstvena polja prema znanstvenim zvanjima. Ovlaštena znanstvena organizacija može svoje institucijske liste razraditi razvrstavanjem znanstvenika po granama unutar znanstvenog polja. - Člana (članove) stručnog povjerenstva određuje znanstvena organizacija, ždrijebom s institucijske liste znanstvenog polja ili razrađene liste, na kojoj mora biti najmanje tri puta veći broj znanstvenika u potrebnom znanstvenom zvanju, od broja članova stručnog povjerenstva koje imenuje ovlaštena znanstvena organizacija od svojih zaposlenika. Ako znanstvena organizacija nema potreban broj znanstvenika u odgovarajućim znanstvenim zvanjima da bi ždrijeb bio pravovaljan, član ili članovi stručnog povjerenstva imenovat će se s nacionalne liste. - Nacionalne liste matičnih odbora čine svi znanstvenici koje je matični odbor birao, razvrstani prema znanstvenim zvanjima, koji su zaposleni u znanstvenim organizacijama u trenutku pokretanja izbora u znanstveno zvanje. Broj nacionalnih lista matičnog odbora jednak je broju znanstvenih polja u koja matični odbor bira znanstvenike. Svaka ovlaštena znanstvena organizacija ždrijebom imenuje potreban broj članova svog stručnog povjerenstva, u propisanom zvanju, s nacionalne liste matičnog odbora odnosno odgovarajućeg znanstvenog polja, s koje su izuzeti zaposlenici znanstvene organizacije koja je pokrenula i provodi dio izbora u znanstvena zvanja, te zaposlenici znanstvene organizacije u kojoj je zaposlen kandidat za izbor u znanstveno zvanje. (5) Stručno povjerenstvo na temelju podnesene dokumentacije ocjenjuje jesu li ispunjeni uvjeti za izbor te daje prijedlog da se pristupnik izabere ili ne izabere u znanstveno zvanje. Stručno povjerenstvo svoje izvješće podnosi u roku od najkasnije četrdeset i pet dana od dana imenovanja odnosno od isteka roka za prijave na natječaj ako se zajedno provode izbor u znanstveno zvanje i izbor u znanstveno ili znanstveno-nastavno radno mjesto. (6) Na temelju izvješća stručnog povjerenstva i odluke stručnog tijela iz članka 92. stavak 3. ovog Zakona ovlaštena znanstvena organizacija u roku od trideset dana daje mišljenje i prijedlog odgovarajućem matičnom odboru da se pristupnik izabere ili ne izabere u znanstveno zvanje. Odluka matičnog odbora Članak 99. (1) Matični odbor u roku od šezdeset dana od primitka mišljenja i prijedloga znanstvene organizacije bira ili ne bira pristupnika u znanstveno zvanje odnosno potvrđuje umjetničku komponentu. Propuštanje navedenog roka ne može rezultirati stjecanjem znanstvenog zvanja. (2) Matični odbor neće izabrati pristupnika u znanstveno zvanje te će donijeti odluku da se odbija izbor u znanstveno zvanje, odnosno potvrda umjetničke komponente ako: 1. smatra da je mišljenje ovlaštene znanstvene organizacije doneseno protivno uvjetima za izbor, 2. je mišljenje ovlaštene znanstvene organizacije u očitoj nesuglasnosti s podnesenim dokazima o ispunjavanju uvjeta ili 3. je bitno povrijeđen postupak provođenja izbora. (3) U slučajevima iz stavka 2. ovog članka matični odbor može odlučiti da će sam provesti postupak izbora koji će dovršiti u roku od devedeset dana ili zatražiti od druge ovlaštene znanstvene organizacije da provede dio postupka izbora. (4) Matični odbor će u roku od petnaest dana od donošenja odluku o izboru (pozitivnu ili negativnu) dostaviti pristupniku i znanstvenoj organizaciji koja je provodila dio postupka izbora u znanstveno zvanje. (5) U slučaju da se izbor provodi po članku 94. stavku 4. ovog Zakona zahtjev za izbor u znanstveno zvanje podnosi se odgovarajućem matičnom odboru ili područnom vijeću, odnosno Nacionalnom vijeću. Odgovarajući postupak provest će se u roku od 90 dana. (6) Protiv odluke matičnog odbora o izboru pristupnik nema pravo žalbe, ali može pokrenuti upravni spor. U upravnom sporu ne može se donijeti odluka o izboru pristupnika u znanstveno zvanje već samo poništiti odluka i odrediti ponovno provođenje postupka. Odgovarajuća primjena pravila o izboru u znanstveno zvanje Članak 100. Postupak za izbor u znanstvena zvanja primjenjuje se na odgovarajući način i na potvrdu umjetničke komponente umjetničko-nastavnog zvanja koja je u svemu izjednačena sa znanstvenim zvanjem. Rokovi u postupku izbora i posljedice prekoračenja Članak 101. (1) Rokovi u postupku izbora u znanstveno zvanje odnosno potvrde umjetničke komponente iz članka 98. ovog Zakona ne teku u razdobljima od 15. srpnja do 31. kolovoza te od 20. prosinca do 7. siječnja. (2) Prekoračenje rokova ne utječe na valjanost postupka, osim u slučaju iz članka 98. stavka 4. ovog Zakona. U slučaju da nadležna organizacija ne dostavi matičnom odboru mišljenje u roku od 70 dana od zaprimanja zahtjeva, po pritužbi pristupnika ili znanstvene organizacije u kojoj je pristupnik zaposlen, matični odbor može preuzeti postupak izbora i sam ga provesti. (3) Ovlaštenoj znanstvenoj organizaciji koja učestalo i neopravdano ne poštuje rokove propisane u članku 98. ovog Zakona ministar će, na prijedlog Nacionalnog vijeća, oduzeti ovlaštenje za provođenje postupka izbora u znanstvena zvanje. (4) Ako matični odbor učestalo ne poštuje rokove propisane u članku 99. ovog Zakona, Nacionalno vijeće će razriješiti predsjednika, zamjenika predsjednika odnosno za kašnjenja odgovorne članove matičnog odbora te provesti postupak izbora novih članova matičnog odbora. Trajnost zvanja i njegov prestanak Članak 102. (1) Znanstveno zvanje je trajno a prestaje prelaskom u više zvanje ili njegovim oduzimanjem. (2) Znanstveno zvanje može se oduzeti, odnosno potvrda umjetničke komponente poništiti: 1. ako se utvrde činjenice iz kojih proizlazi da u trenutku izbora u znanstveno zvanje pristupnik nije ispunjavao uvjete za izbor propisane ovim zakonom ili na temelju njega donesenih propisa, 2. ako se utvrdi da su znanstveni radovi na temelju kojih je znanstvenik izabran u znanstveno zvanje plagijat, da su istraživanja na kojima se temelje krivotvorena ili provedena protivno propisanim etičkim standardima. (3) Postupak oduzimanja zvanja može pokrenuti znanstvena organizacija, matični odbor, područno vijeće ili Nacionalno vijeće na prijedlog Odbora za etiku. Postupak oduzimanja znanstvenog zvanja provodi se odgovarajućom primjenom odredbi članka 96.-101. ovog Zakona. (4) U slučajevima iz stavka 2. ovoga članka postupak oduzimanja znanstvenog zvanja može se pokrenuti i provesti bez obzira na rokove propisane Zakonom o općem upravnom postupku za pokretanje i obnovu upravnog postupka. (5) Postupak oduzimanja znanstvenog odnosno poništenja umjetničke komponente provodi, temeljem odgovarajuće primjene odredbi članaka 97.-99. ovog Zakona, odgovarajući matični odbor u roku od najviše 90 dana od dana pokretanja postupka. Počasno zvanje Članak 103. (1) Instituti i druge znanstvene organizacije svojim istaknutim umirovljenim znanstvenim savjetnicima mogu, bez provođenja javnog natječaja, dodijeliti počasno znanstveno zvanje zaslužni znanstvenik. (2) Zaslužni znanstvenik može, u skladu s potrebama znanstvene organizacije, sudjelovati u znanstvenim projektima i ostalim aktivnostima. (3) Postupak imenovanja i prava zaslužnog znanstvenika pobliže se uređuju statutom znanstvene organizacije. Radna mjesta u znanstvenim organizacijama Članak 104. (1) Znanstvena radna mjesta u znanstvenim organizacijama su znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik i znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. (2) Suradnička radna mjesta u znanstvenim organizacijama su asistent i poslijedoktorand. (3) Stručna radna mjesta u znanstvenim organizacijama za zaposlenike koji sudjeluju u obavljanju znanstvene djelatnosti su stručni suradnik, viši stručni suradnik i stručni savjetnik. Postupak izbora na radna mjesta Članak 105. (1) Postupak izbora na znanstvena, suradnička i stručna radna mjesta uređuje se statutom znanstvene organizacije. (2) Izbor na znanstvena, suradnička i stručna radna mjesta u javnim znanstvenim organizacijama obavlja se na temelju javnog natječaja koji se objavljuje u „Narodnim novinama“ i na službenim internetskim stranicama znanstvene organizacije te na službenom internetskom portalu za radna mjesta Europskoga istraživačkog prostora. Natječaj za znanstvena i suradnička radna mjesta mora biti otvoren najmanje 30, a najviše 60 dana. Natječaj za stručna radna mjesta mora biti otvoren najmanje 8, a najviše 30 dana. (3) Ako po prikupljenim prijavama na natječaj bude više pristupnika koji zadovoljavaju uvjete natječaja, izabire se najbolji pristupnik. Kriterije za izbor među više pristupnika propisuje znanstvena organizacija svojim općim aktom. (4) Kada je raspisan natječaj za znanstveno radno mjesto u okviru istog postupka može se obaviti i izbor u znanstveno zvanje u skladu s člankom 96. ovog zakona ako pristupnik, koji je prema kriterijima iz stavka 3. ovog članka najbolji pristupnik, nema obavljen taj izbor, uz dodatni uvjet, kod izbora na znanstvena radna mjesta viša od znanstvenog suradnika, da je izabran u niže znanstveno zvanje od onoga u koje bi se birao, uz iznimku propisanu člankom 95. stavkom 3. ovoga Zakona. Nakon provedenog postupka izbora u znanstveno zvanje, znanstvena organizacija odlukom znanstvenog vijeća u roku od 60 dana dovršava postupak izbora na radno mjesto takvog pristupnika. (5) Znanstvena organizacija dužna je, elektroničkim putem, obavijestiti o rezultatu izbora sve pristupnike u roku od petnaest dana od dana donošenja odluke o izboru. (6) Ako odluka o izboru na isto ili više radno mjesto ne bude donesena do isteka roka na koji je neki od pristupnika bio izabran u prethodnom izboru u istoj znanstvenoj organizaciji, njegov ugovor o radu traje do donošenja odluke o izboru. Pravna zaštita Članak 106. (1) Protiv odluke znanstvene organizacije o izboru pristupnika na znanstveno radno mjesto i odluke iz članka 109. stavka 4. ovog zakona može se pokrenuti radni spor pred nadležnim sudom. (2) U radnom sporu ne može se donijeti odluka o izboru pristupnika na znanstveno radno mjesto nego samo poništiti nezakonita odluka i odrediti ponovno provođenje postupka. (3) Poništavanje odluke znanstvene organizacije o izboru na znanstveno radno mjesto predstavlja osobito važnu činjenicu radi koje će se izvanredno otkazati ugovor o radu zaključen na temelju poništene odluke. Znanstvena radna mjesta Članak 107. (1) U institutima se znanstvenici biraju na znanstvena radna mjesta. (2) Opći uvjet za izbor na znanstveno radno mjesto je izbor u isto ili više znanstveno zvanje, odnosno izbor proveden u skladu s člankom 105. stavkom 4. ovog Zakona. (3) Posebno se vrednuje, pri izboru na znanstveno radno mjesto znanstvenog suradnika, doktorsko ili poslijedoktorsko usavršavanje na drugoj uglednoj znanstvenoj instituciji. Uvjete ovog vrednovanja odredit će Rektorski zbor. (4) Na radno mjesto višeg znanstvenog suradnika može biti izabrana osoba koja je najmanje pet godina bila u znanstvenom zvanju znanstvenog suradnika. (5) Na radno mjesto znanstvenog savjetnika može biti izabrana osoba koja je najmanje pet godina bila u znanstvenom zvanju višeg znanstvenog suradnika. (6) Na radno mjesto znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju može biti izabrana osoba koja je najmanje pet godina bila u znanstvenom zvanju znanstvenog savjetnika. (7) Znanstvenik izabran na znanstveno radno mjesto ima pravo na jedan reizbor na isto znanstveno radno mjesto. (8) Javni natječaj za izbor se raspisuje, odnosno postupak reizbora se pokreće najranije šest mjeseci, a najkasnije tri mjeseca prije isteka roka od pet godina od dana izbora odnosno reizbora na trenutno znanstveno radno mjesto. (9) Institut će općim aktom uz uvjete za izbor na radno mjesto propisani ovim Zakonom utvrditi i dodatne uvjete koje mora ispunjavati znanstvenik za rad na tom radnom mjestu. Prijevremeni izbor na znanstveno radno mjesto Članak 108. (1) Ako se utvrdi da pristupnik ispunjava kriterije za izbor na više znanstveno radno mjesto u odnosu na ono na koje se bira, natječaj za izbor iz članka 107. stavaka 4. i 5. ovog Zakona može biti raspisan i ranije od rokova propisanih tim stavcima, ali ne prije nego isteknu tri godine od njegovog prethodnog izbora na niže znanstveno radno mjesto. Prijevremeni izbor na radno mjesto znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju nije dopušten. (2) Prije raspisivanja natječaja iz stavka 1. ovog članka znanstveno vijeće mora prethodno utvrditi da pristupnik ispunjava kriterije za izbor na više znanstveno radno mjesto u postupku provedenom prema odredbama članka 95. ovog Zakona, odnosno utvrditi da je pristupnik izabran u znanstveno zvanje koje odgovara znanstvenom radnom mjestu koje je više od onoga u koje bi se birao, uz primjenu kriterija iz članka 93. stavka 5. ovog Zakona. (3) Ispunjenje uvjeta iz stavka 1. ovog članka utvrđuju se u postupku izbora na znanstveno radno mjesto. Ugovor o radu Članak 109. (1) S osobom izabranom na znanstveno radno mjesto javni znanstveni institut sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme, s obvezom provođenja izbora na više radno mjesto i mogućnošću provođenja jednog reizbora za svako znanstveno radno mjesto. (2) Reizbor znanstvenika na znanstvenom radnom mjestu znanstvenog suradnika, višega znanstvenog suradnika i znanstvenog savjetnika obavlja se na način da stručno povjerenstvo ovlaštene znanstvene organizacije podnosi znanstvenom vijeću javnog znanstvenog instituta u kojem je pristupnik zaposlen, svakih pet godina nakon izbora odnosno reizbora na znanstveno radno mjesto, izvješće o radu znanstvenika. Stručno povjerenstvo se sastoji od tri člana koji moraju biti u istom ili višem znanstvenom zvanju i na odgovarajućem radnom mjestu, s obzirom na ono za koje se traži reizbor. Barem jedan član povjerenstva ne može biti zaposlenik znanstvene organizacije u kojoj je zaposlen pristupnik. (3) Oblik izvješća te uvjete radnih obveza za znanstvena radna mjesta za koje se podnosi izvješće iz stavka 2. ovog članka propisuje Vijeće javnih znanstvenih instituta. Javni znanstveni institut općim aktom propisuje postupak odlučivanja o prihvaćanju izvješća, a može propisati i dodatne uvjete radnih obveza na znanstvenim radnim mjestima za koje se podnosi izvješće iz stavka 2. ovog članka. (4) Ako znanstvenik izabran na znanstveno radno mjesto ne bude izabran na više radno mjesto istekom pet godina od reizbora na isto znanstveno radno mjesto, prestaje mu okončanjem postupka izbora ugovor o radu. Ugovor o radu prestaje i ako u postupku reizbora znanstveno vijeće javnog znanstvenog instituta ne prihvati pozitivno izvješće stručnog povjerenstva ili prihvati negativno izvješće o radu znanstvenika. (5) S osobom izabranom na znanstveno i suradničko radno mjesto, a koja radi na projektu ograničenog trajanja, ugovor o radu može se zaključiti se na određeno vrijeme, bez obzira na ograničenja propisana Zakonom o radu, koje je jednako vremenu trajanja projekta ili dijela projekta na kojoj ta osoba radi. (6) Obveza podnošenja izvješća o radu znanstvenika iz ovog članka prestaje nakon što zaposlenik bude izabran na znanstveno radno mjesto znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju. (7) Znanstveniku u javnom znanstvenom institutu istekom kalendarske godine u kojoj je navršio 67 godina života prestaje ugovor o radu. (8) Kada su sredstva za plaću znanstvenika iz stavka 7. ovog članka osigurana iz namjenskih sredstava za znanstvene ili stručne projekte ili iz vlastitih sredstava, javni znanstveni institut može mu produljiti radni odnos i izvan ograničenja propisanih stavkom 7. ovog članka. (9) Voditelj znanstvenog projekata u kojem su predviđena namjenska sredstva za njegovu plaću može ostati u radnom odnosu do okončanja projekta. (10) Znanstvenik stariji od 67 godina kojem je prestao ugovor o radu zbog odlaska u mirovinu može se zaposliti na određeno vrijeme u drugoj znanstvenoj organizaciji, ako se na raspisani natječaj u toj znanstvenoj organizaciji nije javio pristupnik koji ispunjava uvjete iz natječaja. (11) Sredstva potrebna za povećanje plaća koje je rezultat redovitog izbora na više radno mjesto osigurava Ministarstvo u državnom proračunu. Iznimke od prestanka ugovora o radu navršenih 67 godina života Članak 110. (1) Iznimno, sa znanstvenikom koji je zaposlen na znanstvenom radnom mjestu znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju javni znanstveni institutu može na teret državnog proračuna sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme i nakon nastupa uvjeta iz čl. 109. st. 7. ovog Zakona, u trajanju do tri godine, ako postoji potreba, a znanstvenik zadovoljava kriterije izvrsnosti koje je propisalo Vijeće javnih znanstvenih instituta. (2) Postojanje potrebe iz stavka 1. ovog članka utvrđuje, na temelju prethodno pribavljenog mišljenja znanstvenog vijeća, ravnatelj javnog znanstvenog instituta, a ispunjavanje kriterija izvrsnosti nadležni matični odbor. Suradnička zvanja i radna mjesta Članak 111. (1) Suradnička zvanja i radna mjesta su asistent i poslijedoktorand. Izbor na radno mjesto asistenta ili poslijedoktoranda provodi se na temelju javnog natječaja. Pri izboru asistenta ili poslijedoktoranda uzimaju se u obzir kriteriji iz članka 194. ovog Zakona, a znanstvena organizacija može propisati i dodatne kriterije. (2) S osobom koja je završila sveučilišni diplomski studij znanstveni institut može zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju do najviše šest godina na suradničkom radnom mjestu asistenta. Asistent je dužan upisati poslijediplomski studij. (3) Osobu koja je završila poslijediplomski sveučilišni studij znanstvena organizacija može na temelju javnog natječaja izabrati u zvanje poslijedoktoranda te s njom zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme, u trajanju do najviše četiri godine na suradničkom radnome mjestu poslijedoktoranda. Iznimno od odredaba Zakona o radu o sklapanju ugovora o radu na određeno vrijeme, s poslijedoktorandom se može, neposredno nakon prestanka prethodnog ugovora o radu na određeno vrijeme, sklopiti novi ugovor o radu na određeno vrijeme radi rada na znanstvenom projektu određenog trajanja. (4) Ako se plaća i/ili troškovi poslijediplomskog sveučilišnog studija asistenta ili poslijedoktoranda ne osiguravaju iz vlastitih prihoda javnoga znanstvenog instituta nego iz sredstava državnog proračuna, suglasnost za zaključenje ugovora o radu iz stavka 1. ovog članka daje ministar. (5) Na traženje voditelja znanstvenog ili tehnologijskog projekta, znanstvena organizacija može zaposliti asistenta ili poslijedoktoranda za rad na projektu na teret sredstava projekta i na rok koliko traje znanstveni projekt. Vrednovanje rada asistenata, poslijedoktoranada i mentora Članak 112. (1) Svaki asistent ima jednog ili više mentora koje imenuje institut na način propisan općim aktom. Mentor može biti osoba koja svojom znanstvenom ili umjetničkom aktivnošću osigurava učinkovito obrazovanje asistenta. (2) Svake godine znanstvena organizacija ocjenjuje rad asistenta. Ocjena se temelji na pisanom izvješću mentora u kojem se vrednuje njegova uspješnost na poslijediplomskom sveučilišnom studiju. (3) Najmanje jednom u dvije godine poslijedoktorand podnosi izvješće znanstvenom vijeću o svom radu temeljem kojeg se vrednuje njegova uspješnost u znanstvenom ili umjetničkom te nastavnom radu. (4) Ako je asistent ili poslijedoktorand dva puta ocijenjen negativno, o drugom izvješću mišljenje donosi upravno vijeće javnog znanstvenog instituta. Ako se usvoji drugo negativno izvješće, koje sadrži i očitovanje asistenta ili poslijedoktoranda, otkazat će mu se ugovor o radu redovitim otkazom. (5) Sadržaj, kriterije te postupak usvajanja izvješća iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka propisuje znanstvena organizacija općim aktom. (6) Najmanje jedanput u dvije godine znanstvena organizacija ocjenjuje rad mentora asistenta na temelju izvješća o radu te izvješća i ocjene asistenta o mentoru. Mentor koji je dva puta ocijenjen negativno, ne može više biti imenovan za mentora. Postupak, kriteriji ocjene i imenovanja mentora propisuju se općim aktom znanstvene organizacije. Stručna zvanja i radna mjesta Članak 113. (1) Stručna zvanja su stručni suradnik, viši stručni suradnik i stručni savjetnik. (2) Osobe u stručnim zvanjima rade na odgovarajućim radnim mjestima stručne poslove vezane za znanstvena istraživanja. (3) Uvjete za izbor u stručna zvanja i izbor na odgovarajuća radna mjesta propisuje znanstvena organizacija općim aktom. Mirovanje rokova za izbor Članak 114. (1) Za vrijeme bolovanja dužih od tri mjeseca, izvršenja vojne obveze, korištenje rodiljnog ili roditeljskog dopusta ili nekog drugog prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, a tijekom korištenja kojih znanstvenik ne radi ili radi sa skraćenim radnim vremenom, rokovi za izbor odnosno reizbor na znanstvena radna mjesta i znanstveno-nastavna zvanja te suradnička zvanja i odgovarajuća radna mjesta ne teku ili se razmjerno produžuju. Rokovi za izbor odnosno reizbor miruju i u slučajevima iz članka 203. stavka 5. ovog Zakona, ako to osoba zatraži. (2) Osobama zaposlenima u suradničkim zvanjima produžuje se ugovor o radu na određeno vrijeme za onoliko vremena koliko je trajao neki od razloga propisanih stavkom 1. ovog članka. Rad izvan znanstvene organizacije Članak 115. (1) Ugovorni odnosi zaposlenika u znanstvenim organizacijama o znanstvenom ili stručnom radu kod trećih osoba mogu se ograničiti ili uvjetovati suglasnošću matične znanstvene organizacije kada je to predviđeno statutom ili drugim općim aktom visokog učilišta, ako se radi o znanstvenom ili stručnom radu koji bi negativno utjecali na rad matične znanstvene organizacije ili ako je riječ o ugovoru s organizacijom koja svojom djelatnošću konkurira matičnoj znanstvenoj organizaciji s kojom zaposlenik ima ugovor o radu. (2) Rad protivno takvom ograničenju ili uvjetu razlog je za otkaz ugovora o radu. V. SUSTAV VISOKOG OBRAZOVANJA 1. VISOKA UČILIŠTA A. OSNIVANJE I POČETAK RADA VISOKIH UČILIŠTA Vrste visokih učilišta i njihova zadaća Članak 116. (1) Visoka učilišta su sveučilište te fakultet i umjetnička akademija u njegovom sastavu, veleučilište i visoka škola. (2) Visoka učilišta obavljaju svoju djelatnost kao javnu službu. (3) Sveučilište, fakultet i umjetnička akademija osnivaju se radi obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene, stručne i umjetničke djelatnosti te druge djelatnosti u skladu sa zakonom i svojim statutom. U okviru djelatnosti visokog obrazovanja ta visoka učilišta organiziraju i izvode sveučilišne a, u skladu s ovim Zakonom, mogu organizirati i izvoditi i stručne studije. (4) Veleučilište i visoka škola osnivaju se radi obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja putem organizacije i izvođenja stručnih studija te mogu obavljati stručnu i umjet¬ničku djelatnost u skladu s ovim Zakonom i svojim statutom. Osnivanje visokih učilišta Članak 117. (1) Sveučilišta, veleučilišta i visoke škole osnivaju se kao javne ustanove. (2) Sveučilište može osnovati i u svom sastavu imati fakultete, umjetničke akademije i sveučilišne odjele te druge sastavnice u skladu sa zakonom. (3) Veleučilišta i visoke škole ne mogu osnivati druga visoka učilišta. (4) Visoka učilišta za potrebe vojnog i policijskog obrazovanja osniva Vlada Republike Hrvatske u skladu s uvjetima koje predviđa ovaj Zakon. (5) Posebnim sporazumom sveučilišta ili veleučilišta i Vlade Republike Hrvatske ustrojava se studij u okviru određenog sveučilišta ili veleučilišta te položaj visokih učilišta osnovanih prema stavku 4. ovog članka u okviru sveučilišta. Za takav studij jamstvo i odgovornost snosi sveučilište. (6) Uredbom Vlade Republike Hrvatske uređuju se posebnosti studija iz stavka 4. ovog članka, posebice njihov ustroj, prava i obveze nastavnika i studenata s obzirom na njihove vojne ili policijske zadaće. (7) Upravni nadzor nad zakonitošću rada i općih akata visokih učilišta iz stavka 4. ovog članka obavljaju ministarstvo nadležno za unutarnje poslove, odnosno ministarstvo nadležno za obranu, u skladu s posebnim sporazumom. Javna, vjerska i privatna visoka učilišta Članak 118. (1) Visoka učilišta mogu biti javna, vjerska i privatna. (2) Javna visoka učilišta iz stavka 1. ovog članka su ona koja osniva Republika Hrvatska. Republika Hrvatska osniva sveučilište zakonom, a veleučilište i visoku školu uredbom Vlade Republike Hrvatske. Osnivačka prava nad visokim učilištima u ime Republike Hrvatske obnaša Vlada Republike Hrvatske, u skladu s aktom o osnivanju ili drugim odgovara¬jućim propisom. (3) Javna visoka učilišta su i ona koja najmanje dvije trećine svojih ukupnih prihoda trajno ostvaruju iz državnog i/ili proračuna jedinica lokalne samouprave. (3) Nije dopušteno osnivanje novih sveučilišta nastalih izdvajanjem iz postojećeg sveučilišta bez dvotrećinske suglasnosti senata sveučilišta iz kojeg bi se novo sveučilište izdvojilo. (4) Privatno sveučilište, veleučilište i visoka škola osnivaju se odlukom osnivača na način propisan odredbama ovog Zakona i propisima koji se odnose na osnivanje ustanova. Naziv visokih učilišta Članak 119. (1) Naziv sveučilište, fakultet i umjetnička akademija, odnosno riječ »akademija« uz naziv područja umjetnosti te veleučilište i visoka škola, ili drugi naziv koji sadrži neki od tih pojmova, mogu nositi samo visoka učilišta osnovana prema ovom Zakonu. Sud ili drugo nadležno državno tijelo neće odobriti upis u odgovarajući registar pravne osobe ili njene podružnice koja nosi neki od tih naziva, ili ako ti pojmovi čine dio naziva, ako ta pravna osoba nije osnovana u skladu s ovim Zakonom. (2) Umjetnička akademija u svom nazivu može umjesto riječi »umjetnička« koristiti naziv područja umjetnosti u kojemu djeluje. (3) Nazive iz stavaka 1. i 2. ovog članka mogu iznimno koristiti i pravne osobe koje nisu ustrojene prema ovome Zakonu, ako je to moguće prema posebnom zakonu ili ako uporabu naziva odobri ministar. Dopusnica za obavljanje djelatnosti visokih učilišta i upis u Upisnik Članak 120. (1) Visoko učilište osnovano prema ovome Zakonu i propisima koji se odnose na osnivanje ustanova može započeti obavljanje djelatnosti i izvođenje određenih studija nakon upisa u Upisnik visokih učilišta i sudski registar kao ustanove pri trgovačkom sudu. (2) Visoka učilišta u okviru svoje nastavne aktivnosti obvezuju se promicati tjelovježbu i studentski šport u skladu s posebnim zakonom. (3) Obrazovni programi provedeni bez dopusnice dobivene prema odredbama ovog Zakona ne smatraju se sveučilišnim ili stručnim studijem niti se njihovim završetkom stječu akademska zvanja i stupnjevi kao ni stručna zvanja. Organizatori takvih programa ne mogu izdavati diplome ili druge isprave o studiju predviđene ovim Zakonom, ali mogu izdavati potvrde o završenom obrazovanju. Visoka vjerska učilišta i njihov studij Članak 121. (1) Visoka vjerska učilišta osnovana po općim aktima vjerskih zajednica imaju prava i obveze kao i visoka učilišta iz ovog Zakona, ako ispunjavaju uvjete iz ovog Zakona. (2) Položaj visokih vjerskih učilišta iz stavka 1. ovog članka koja djeluju kao fakulteti u sastavu nekog od javnih sveučilišta uređuje se ugovorom između sveučilišta i osnivatelja učilišta. (3) Položaj i djelovanje katoličkih bogoslovnih fakulteta u sastavu javnih sveučilišta i drugih vjerskih učilišta koje djeluju u okviru javnih sveučilišta uređuju se uz poštivanje važećih međunarodnih ugovora i ugovora između osnivatelja i sveučilišta, uz suglasnost nadležnih državnih i crkvenih vlasti. (4) Vjerske zajednice mogu osnivati visoka učilišta i ustrojavati studije koji nisu vjerski u skladu s odredbama ovoga Zakona koje se odnose na privatna visoka učilišta. B. SVEUČILIŠTE Osnovne odredbe o sveučilištu Članak 122. (1) U skladu sa svojom zadaćom iz članka 5. ovog Zakona, sveučilišta su obrazovne ustanove koje povezivanjem znanstvenog istraživanja, umjetničkog stvaralaštva, studija i nastave razvijaju znanost, struku i umjetnost, pripremaju studente za obavljanje profesionalnih djelatnosti na temelju znanstvenih spoznaja i metoda kao i umjetnosti, obrazuju znanstveni i umjetnički podmladak, sudjeluju u ostvarivanju društvenih interesa studenata te promiču međunarodnu, posebice europsku suradnju u visokom obrazovanju te znanstvenoj i umjetničkoj djelatnosti. (2) O ispunjavanju svojih zadaća doprinosom univerzalnom znanju, znanosti i visokom obrazovanju, doprinosom svekolikom hrvatskom razvitku, posebno u izgradnji hrvatske nacionalne kulture, sveučilišta obavještavaju javnost najmanje jednom godišnje javno objavljujući na svojim mrežnim stranicama godišnje izvješće o radu sveučilišta koje na prijedlog rektora raspravlja i usvaja senat. (3) Sveučilište integrira funkcije svojih sastavnica, posebno fakulteta, akademija i odjela (dalje: funkcionalna integracija) te putem svojih tijela osigurava njihovo jedinstveno i usklađeno djelovanje u skladu sa strateškim i razvojnim odlukama o akademskim pitanjima i o profiliranju znanstvenih istraživanja te jedinstveno i usklađeno djelovanje u financijskom poslovanju i pravnom prometu, investicijama, razvojnim planovima te u nastupu prema vanjskim partnerima u znanstvenim djelatnostima i visokom obrazovanju. (4) Digitalizacijom istraživačkih aktivnosti i prezentacije rezultata istraživanja, kreiranjem vlastitih mrežnih mjesta, platformi i virtualnih mreža i njihovim nacionalnim i međunarodnim povezivanjem sveučilište aktivno sudjeluju u kreiranju Hrvatskog istraživačkog i prostora visokog obrazovanja i njihovim integriranju u europski istraživački i obrazovni prostor. (5) Sveučilište osigurava unutarnju i vanjsku mobilnost studenata i nastavnika, racionalno korištenje ljudskih potencijala i materijalnih resursa, razvoj interdisciplinarnih i multidisciplinarnih studija te nadzor i stalni rast kvalitete kao i konkurentnosti nastavnoga, znanstvenoga, umjetničkog i stručnog rada. (6) Sveučilište razvija jedinstveni informacijski i knjižnični sustav kao dio Hrvatskog istraživačkog i prostora visokog obrazovanja. Ustroj sveučilišta i njegove sastavnice Članak 123. (1) Sveučilište je javna ustanova koja osniva i provodi sveučilišne studije u najmanje tri znanstvena i/ili umjetnička područja u većem broju polja te interdisciplinarne studije kao autonomni i integrirani proces, neposredno ili putem svojih fakulteta, umjetničkih akademija i odjela koje osniva u skladu s ovim Zakonom. Sveučilište i njegova visoka učilišta (fakulteti i umjetničke akademije) mogu u skladu s ovim Zakonom provoditi i stručne studije. (2) Sveučilište može kao sastavnice (podružnice, ustanove ili pravne osobe) imati fakultete, umjetničke akademije, odjele i institute te druge sastavnice i to: zaklade, fondacije, udruge, studentske centre, zdravstvene ustanove, knjižnice, tehnologijske centre, informatičke, kulturne, sportske kao i one sastavnice (ustanove ili trgovačka društva) koji služe zadovoljavanju potreba studenata i sveučilišta. (3) Statutom sveučilišta, aktom o osnivanju te općim aktima sastavnica utvrđuje se način upravljanja koji osigurava integriranost funkcija sveučilišta i ostvarenje interesa i ciljeve radi kojih je sveučilište osnovalo sastavnicu. (4) Djelovanje pojedinih sastavnica, posebice razina njihovih ovlasti u pravnom prometu i poslovanju, utvrđuje se statutom sveučilišta i aktom o njihovu osnivanju. Aktom o osnivanju može se predvidjeti davanje suglasnosti osnivača na statut. (5) Odluke o statusnoj promjeni sastavnica u okviru sveučilišta ili izlasku pojedinih sastavnica iz sveučilišta donosi senat dvotrećinskom većinom ukupnog broja glasova. Statutom sve-učilišta detaljnije se uređuje postupak provođenja statusnih promjena sastavnica. Ako statutom sveučilišta nije određeno drukčije, protiv odluke senata ne može se podnijeti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. (6) Nije dopušteno posebnim zakonom izdvajati sastavnice i/ili studije sa sveučilišta u cilju osnivanja novog sveučilišta. (7) Sveučilište radi komercijalizacije znanstvenih rezultata, otkrića ili patenata te umjetničkih ostvarenja, poticanja suradnje s gospodarstvenicima ili jačanja na znanju temeljenog gospodarstva može biti osnivač ili suosnivač trgovačkih društava. Dio dobiti takvih trgovačkih društava koji pripada sveučilištu može se koristiti isključivo za unapređenje djelatnosti sveučilišta. Nepovredivost sveučilišta Članak 124. (1) Prostor sveučilišta je nepovrediv. (2) Nadležna državna tijela na prostoru sveučilišta mogu postupati samo uz suglasnost čelnika, prema odluci nadležnog suda ili ako postoji neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi ili za imovinu. (3) Pretragu prostora sveučilišta može iznimno odrediti samo nadležni sud ako su ispunjeni uvjeti propisani zakonom koji uređuje kazneni postupak. (4) Pretraga visokog učilišta može se poduzeti bez nazočnosti čelnika, odnosno osobe koju on ovlasti, samo ako se oni bez opravdana razloga nisu odazvali pravodobnom pozivu. Tijela sveučilišta Članak 125. (1) Sveučilište ima: - sveučilišni savjet, - senat - rektora (2) Sveučilište može imati i druga stručna i savjetodavna tijela čije se osnivanje, sastav i nadležnost uređuje statutom ili drugim općim aktom. Uz to, sveučilište svojim statutom može vođenje poslovanja ili njegova dijela povjeriti određenom tijelu (poslovni ravnatelj, poslovni odbor i sl.). Sveučilišni savjet Članak 126. (1) Sveučilišni savjet je tijelo koje brine za ostvarivanje djelatnosti sveučilišta prema aktu o osnivanju i statutu. Posebice, sveučilišni savjet brine o razvoju sveučilišta i njegovoj interakciji s društvom u kojemu djeluje te raspravlja i potvrđuje strateške i razvojne odluke senata, u skladu sa statutom sveučilišta. (2) Sveučilišni savjet nadzire izvršavanje zadaća sveučilišta u skladu s člankom 5. i 122. ovog Zakona, posebno zakonitost njegova rada, racionalnu uporabu kadrovskih i materijalnih resursa, ostvarivanje odluka senata te obavlja druge poslove predviđene aktom o osnivanju i statutom. Sveučilišnom savjetu ne mogu se dati nadležnosti kojima bi se utjecalo na autonomiju sveučilišta. (3) Sveučilišni savjet ima do dvadeset članova i to: –dvije petine članova, među kojima je najmanje jedan student, koje imenuje senat, –tri petine članova koje imenuju: osnivač (do četiri), županija (do dva), grad u kojem je sjedište (do dva) i Hrvatska gospodarska komora (do dva). - ako je sjedište sveučilišta u Gradu Zagrebu, Grad Zagreb imenuje do četiri člana. (4) U sveučilišnom savjetu ne mogu biti članovi senata i čelnici sastavnica sveučilišta. Članovi sveučilišnog savjeta biraju između sebe predsjednika savjeta. Postupak kandidiranja članova sveučilišnog savjeta i njihovog razrješenja, trajanje mandata, način zamjene članova kojima je članstvo u sveučilišnom savjetu prestalo prije isteka mandata te način donošenja odluka utvrđuju se statutom sveučilišta. (5) Sveučilišni savjet sudjeluje u pokretanju studijskih programa i osnivanju novih sastavnica i nastavku njihovog rada donoseći stratešku procjenu o društvenoj relevantnosti i potrebama tržišta rada (dalje u tekstu: strateška procjena). Strateška procjena je obavezno prethodno mišljenje koje senat ili njegova sastavnica trebaju pribaviti prije pokretanju novog studijskog programa i procjeni društvenih i potreba tržišta rada za nastavak rada sastavnica i obrazovanih programa. (6) Savjet može imati obrazovno-gospodarska vijeća kao svoja stručna radna tijela koja se osnivaju u skladu s potrebama (veličinom) sveučilišta . Ona za potrebe savjeta prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (NKD) i teritorijalnim jedinicama analiziraju i identificiraju potrebe društva i sadašnje i buduće potrebe tržišta rada za obrazovnim profilima i strukama te daju stručno mišljenje Obrazovno-gospodarskog vijeća kada postoje senatska vijeća područja. (7) Obrazovno-gospodarsko vijeće donosi Stručno mišljenje uzimajući u obzir analitičku provjeru prijedloga programa u strateškom dokumentu Mreža institucija visokog obrazovanja te usporedbu s Registrom HKO. Ako savjet sveučilišta nema obrazovno-gospodarska vijeća, tada sam obavlja ove poslove. (8) Sveučilišni savjet radi na sjednicama koje se održavaju najmanje jednom u šest mjeseci. U radu sveučilišnog savjeta sudjeluje rektor bez prava glasa. Sveučilišni savjet najmanje jednom godišnje podnosi izvješće osnivaču. O podnesenom izvješću obavještava se senat sveučilišta. (9) Sveučilišni savjet ima pravo uvida u sve pojedinačne i opće akte sveučilišta, a u njegovom radu administrativnu mu potporu osigurava sveučilište. (10) Sveučilišni savjet može, natpolovičnom većinom svih članova, u slučaju uočavanja težih nepravilnosti u općim ili pojedinačnim aktima sveučilišta, obrazloženom odlukom, naložiti nadležnim tijelima njihovo ispravljanje. (11) Sveučilišni savjet može, dvotrećinskom većinom svih članova, u slučaju da nadležna tijela ne isprave uočene nepravilnosti u općim ili pojedinačnim aktima sazvati sjednicu senata i odrediti dnevni red s obrazloženim prijedlogom odluka. (12) Sveučilišni savjet će, ako senat ne prihvati predložene odluke, u roku od 15 dana od njihovog odbijanja na senatu, od Visokog upravnog sud Republike Hrvatske, zatražiti ocjenu zakonitosti općeg akta sveučilišta, odnosno obustaviti od primjene pojedinačni akt sveučilišta. (13) Visoki upravni sud Republike Hrvatske dužan je riješiti o zakonitosti osporenog općeg akta u roku od 30 dana od primitka zahtjeva sveučilišnog savjeta. (14) Sveučilišni senat dužan je uskladiti opći akt sa zakonom u roku od 30 dana od primitka odluke Visokog upravnog suda. (15) Ako Sveučilišni savjet obustavi od primjene pojedinačni akt sveučilišta, protiv odluke o obustavi sveučilište može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. Senat Članak 128. (1) Senat je najviše stručno tijelo koje čine dekani sastavnica kod funkcionalno integriranih sveučilišta odnosno čelnici organizacijskih jedinica kod institucionalno integriranih sveučilišta, osim kada je drugačije propisano statutom sveučilišta, kada se senat bira u skladu sa statutom Sveučilišta (2) Studentski predstavnici koje u skladu ovim Zakonom i općim aktom sveučilišta biraju sami studenti, čine 15 % ukupnog broja članova senata. Ostali zaposlenici zastupljeni su u senatu u skladu sa statutom sveučilišta. (3) Raspodjela mjesta predstavnika studenata u senatu određuje se statutom sveučilišta. Predstavnici studenata sudjeluju u radu senata u skladu sa statutom sveučilišta. (4) Rektor je član senata po položaju. Prorektori sudjeluju u radu senata bez prava glasovanja. (4) U radu senata bez prava glasovanja sudjeluju i predstavnici sindikata u djelatnosti znanosti i visokog obrazovanja. Nadležnost senata Članak 129. (1) Senat, tajnim glasovanjem, dvotrećinskom većinom članova, donosi i mijenja statut sveučilišta. Senat donosi i druge opće akte sveučilišta, natpolovičnom većinom članova, ako statutom sveučilišta nije određeno drugačije. (2) Senat, u skladu sa statutom, odlučuje o svim akademskim, stručnim, znanstvenim i umjetničkim pitanjima, uključivši odlučivanje o organizaciji znanstvene, stručne i nastavne djelatnosti, izboru nastavnika, o razvojnim i poslovnim pitanjima kao i o drugim pitanjima predviđenim ovim Zakonom, a posebice: 1. odlučuje o obrazovnoj, znanstvenoj, umjetničkoj i stručnoj djelatnosti, 2. odlučuje o akademskim pitanjima, 3. odlučuje o razvojnim i istraživačkim planovima, 4. utvrđuje studijske kapacitete i upisnu politiku, određuje upisne kvote te utvrđuje standarde studiranja i nadzire njihovo poštovanje, 5. provodi ili povjerava sastavnicama provedbu postupka stjecanja doktorata, 6. dodjeljuje počasne doktorate, 7. bira professore emerituse i znanstvenike emerituse, 8. odlučuje o uvjetima studiranja i studentskom standardu, 9. koordinira međunarodnu suradnju, 10. odlučuje o izdavačkoj djelatnosti, 11. na prijedlog izabranog rektora imenuje prorektore, 12. imenuje članove drugih tijela sveučilišta kada je to određeno statutom ili drugim općim aktom, 13. potvrđuje izbor dekana fakulteta i umjetničkih akademija i pročelnika sveučilišnih odjela, 14. imenuje čelnike drugih sastavnica sveučilišta, ako statutom sveučilišta ili aktom o osnivanju i statutom sastavnice nije drugačije određeno, 15. bira nastavnike i suradnike, ako statutom ili na njemu utemeljenom propisu nije drugačije određeno, 16. odlučuje o osnivanju, osnovama ustroja i ukidanju sastavnica sveučilišta te usklađuje njihov rad i poslovanje, 17. odlučuje o osnivanju znanstveno-tehnologijskih parkova i drugih trgovačkih društava, 18. vodi financijsku politiku i donosi proračun sveučilišta, raspravlja o financijskim izvješćima i prihvaća završni račun te odlučuje o kapitalnim ulaganjima. (3) Senat obavlja i druge poslove predviđene statutom i drugim općim aktima. (4) Odlučivanje o pojedinim pitanjima iz nadležnosti senata statutom se može povjeriti odgovarajućim sastavnicama sveučilišta. Statutom sveučilišta može se, radi osiguranja integriranosti nastavnog i znanstvenog procesa na sveučilištu, predvidjeti pravo suspenzivnog veta na pojedine odluke nadležnih tijela sastavnica koje nemaju vlastiti statut, o tim pitanjima, ali tako da se ne naruše njihove akademske slobode i akademska samouprava. Godišnje izvješće rektora o radu sveučilišta Članak 130. (1) Senat na posebnoj sjednici raspravlja i tajnim glasovanjem, natpolovičnom većinom svih članova, usvaja godišnje izvješće o radu sveučilišta, koje podnosi rektor, najkasnije u roku od 60 dana od završetka akademske godine za koju se podnosi izvješće. (2) Ako rektor ne podnese godišnje izvješće u roku određenom ovim stavkom, Savjet sveučilišta je obvezan, u roku od 30 dana, sazvati izvanrednu sjednicu senata sa samo jednom točkom dnevnog reda: Godišnje izvješće rektora o radu sveučilišta u protekloj godini. (3) U slučaju da rektor ne podnese godišnje izvješće u propisanom roku ili da senat ne prihvati godišnje izvješće, rektoru, prorektorima i od rektora imenovanim savjetnicima i pomoćnicima prestaje mandat idućeg dana od proteka roka iz stavka 1. ovog članka ili danom odbijanja izvješća na senatu. Na istoj sjednici se najstariji član senata u znanstveno-nastavnom zvanju redoviti profesor ili redoviti profesor u trajnom zvanju, imenuje obnašateljem dužnosti rektora. (4) Ako najstariji profesor ne prihvati imenovanje za obnašatelja dužnosti rektora, senat će, na istoj sjednici redoslijedom prema godinama starosti, imenovati slijedećeg obnašatelja koji prihvaća imenovanje, (5) Obnašatelj će u roku od 90 dana, u skladu sa statutom, organizirati i provesti postupak izbora novog rektora. Razriješeni rektor i prorektori ne mogu biti kandidati u ovom postupku. Rektor Članak 131. (1) Rektor sveučilišta bira se iz redova redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom zvanju zaposlenih na sveučilištu tajnim glasovanjem, većinom glasova ukupnog broja članova biračkog tijela određenog statutom sveučilišta. Mandat rektora traje šest godina i ne može se ponoviti. (2) Postupak izbora i razrješenja te razlozi za razrješenje rektora prije isteka mandata, osim onih navedenih u članku 130. ovoga Zakona, propisuju se statutom sveučilišta, (3) U svom radu rektor ima prava i obveze ravnatelja ustanove te mandat i ovlasti predviđene ovim Zakonom i drugim zakonima te statutom sveučilišta. Rektor saziva i predsjedava sjednicama senata. (4) Rektor može imati jednog ili više prorektora koje imenuje senat, tajnim glasovanjem natpolovičnom većinom svih članova, na način predviđen statutom sveučilišta. Priprema za preuzimanje dužnosti Članak 132. (1) Izabrani rektor i njegovi prorektori, u razdoblju pripreme, prije preuzimanja dužnosti, obvezno pohađaju “Program stručne pripreme čelnika visokih učilišta i njihovih sastavnica”, koji donosi senat sveučilišta. (2) Senat će donijeti pravilnik o programu stručne pripreme čelnika visokih učilišta i njihovih sastavnica kojim će pobliže urediti način pripreme, odvijanja i opsega programa. (3) Obveza pohađanja Programa stručne pripreme odnosi se i na novoizabrane čelnike sastavnica; pročelnike sveučilišnih odjela, dekane i prodekane fakulteta, te druge čelnike koje odredi senat sveučilišta Posebne ovlasti senata i rektora Članak 133. (1) Rektor svojom odlukom može upozoriti dekana fakulteta, umjetničke akademije i ostale čelnike sastavnica, odnosno čelnike ustrojbenih jedinica sveučilišta, koje donose vlastiti statut kako je propisano statutom sveučilišta (dalje u tekstu; sastavnica), na protuzakonitost ili protustatutarnost njihovih planiranih ili donesenih odluka, koje se moraju ispraviti u roku od 15 dana od primitka upozorenja. Upozorenje rektora mora biti obrazloženo ili čelnik nije dužan postupiti po njemu. (2) Ako nadležna tijela sastavnica iz stavka 1. ovog članka, na prijedlog njihovih čelnika, ne isprave, u propisanom roku protuzakonite ili protustatutarne opće akte i na njima temeljene pojedinačne odluke ili druge pojedinačne odluke, rektor će privremeno obustaviti od izvršenja opći akt sastavnice i/ili pojedinačne odluke, te u roku od 15 dana od dana obustave, od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, tražiti ocjenu zakonitosti općeg akta. Visoki upravni sud Republike Hrvatske dužan je riješiti o zakonitosti obustavljenog općeg akta u roku od 30 dana od primitka zahtjeva rektora. (3) Ako Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijeni obustavljeni opći akt nezakonitim, prestaju važiti svi pojedinačni akti doneseni temeljem nezakonitog općeg akta. (4) Ako sastavnica pokrene upravni spor pred nadležnim upravnim sudom protiv odluke rektora o obustavi pojedinačnog akta, spor će se prekinuti do okončanja ocjene zakonitosti općeg akta temeljem kojega je donesen pojedinačni akt, ako je i taj akt osporen u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. (4) Nadležna tijela sastavnica uskladit će svoje akte i na njima temeljene odluke s presudom Visokog upravnog suda, u roku od 15 dana od objave presude u Narodnim novinama. (5) Senat sveučilišta, na prijedlog rektora, može u statutom utvrđenim slučajevima nepoštivanja zakona, drugih propisa, statuta ili na njima utemeljenih sveučilišnih odluka dvotrećinskom većinom članova i tajnim glasovanjem, razriješiti dekana i na istoj sjednici postaviti većinom glasova kao obnašatelja dužnosti dekana najstarijeg redovitog profesora u trajnom zvanju na sastavnici, kako bi se osiguralo funkcioniranje sastavnice odnosno ustrojbene jedinice sveučilišta. Rektor je prije predlaganja suspenzije dužan provesti postupak u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka. (6). Ako najstariji profesor ne prihvati imenovanje za obnašatelja dužnosti dekana, senat će, na istoj sjednici redoslijedom prema godinama starosti, imenovati slijedećeg obnašatelja koji prihvaća imenovanje, (7) Prestankom mandata dekana, prestaje i mandat svim čelnicima (prodekanima i osobama koje pomažu dekanu) izabranima na prijedlog dekana te rektor na prijedlog vršitelja dužnosti dekana imenuje te osobe. (8) Obnašatelj dužnosti dekana, obvezan je organizirati i provesti izbore za novog dekana, u skladu sa statuom sveučilišta i statuom sastavnica koje donose vlastiti statut, u roku od 90 dana od dana svog imenovanja. Razriješeni dekan i prodekani ne mogu biti kandidati u ovom postupku. Pitanja od posebnog interesa za studente Članak 134. Statutom sveučilišta utvrđuju se pitanja od posebnog interesa za studente, za koja prilikom odlučivanja u senatu studentski predstavnici imaju pravo suspenzivnog veta. Pitanja od posebnog interesa za studente posebice su ona vezana za promjenu sustava studija, osiguranje kvalitete studija, donošenje nastavnih programa, utvrđivanja izvedbenih planova nastave, participacije studenata u troškovima studiranja te studentskog standarda. Nakon suspenzivnog veta senat ponovo raspravlja o navedenom pitanju najranije u roku od 8 dana. U ponovljenom odlučivanju nema suspenzivnog veta. Način upotrebe studentskoga suspenzivnog veta kao i potrebna većina u ponovnom odlučivanju nakon suspenzivnog veta pobliže se utvrđuju statutom sveučilišta. C. SASTAVNICE SVEUČILIŠTA Fakultet i umjetnička akademija Članak 135. (1) Fakultet je visoko učilište koje kao sastavnica sveučilišta ustrojava i izvodi sveučilišne studije te razvija znanstveni i stručni rad u jednom ili više znanstvenih i stručnih polja. Fakultet može osnivati i izvoditi i stručne studije u skladu s ovim Zakonom. (2) Umjetnička akademija je visoko učilište koje kao sastavnica sveučilišta ustrojava i izvodi sveučilišne umjetničke studije te razvija vrhunsko umjetničko stvaralaštvo i znanstvenoistra-živačku djelatnost u području umjetnosti. Umjetnička akademija može ustrojavati i izvoditi i stručne umjetničke studije u skladu s ovim Zakonom. (3) Fakulteti i umjetničke akademije moraju imati statut. Statut mora biti suglasan sa statutom sveučilišta. (4) Fakulteti i umjetničke akademije u pravnom prometu sudjeluju pod svojim nazivom i pod nazivom sveučilišta. Tijela fakulteta i umjetničke akademije Članak 136. Fakultet i umjetnička akademija imaju: – stručno vijeće (fakultetsko ili akademijsko vijeće) – dekana, te – druga tijela predviđena statutom sveučilišta, njihovim statutom ili drugim općim aktom. Fakultetsko vijeće Članak 137. (1) Fakultetsko vijeće fakulteta i akademijsko vijeće umjetničke akademije (dalje u tekstu fakultetsko vijeće) čine predstavnici nastavnika, suradnika, studenata i jedan predstavnik zaposlenika, u skladu sa statutom fakulteta ili umjetničke akademije. Studentski predstavnici koje u skladu s posebnim zakonom i statutom sveučilišta biraju sami studenti, čine 15 % ukupnog broja članova vijeća. (2) Raspodjela mjesta predstavnika studenata u fakultetskom ili akademijskom vijeću određuje se statutom fakulteta ili umjetničke akademije. (3) Predstavnici studenata sudjeluju u radu fakultetskom ili akademijskom vijeću u skladu sa statutom fakulteta i umjetničke akademije. (4) Fakultetsko ili akademijsko vijeće donosi plan razvoja fakulteta u skladu sa statutom sveučilišta i statutom fakulteta (5) Fakultetsko ili akademijsko vijeće u skladu sa statutom sveučilišta: 1. donosi odluke o akademskim, znanstvenim, umjetničkim i stručnim pitanjima, posebno o izboru i zapošljavanju nastavnika, 2. donosi godišnji plan zapošljavanja i napredovanja koji sadrži popis zaposlenika za čijim ostankom nakon 67. godine života postoji potreba, na prijedlog dekana, 3. bira i razrješuje dekana i prodekane, 4. donosi statut i druge opće akte, 5. obavlja druge poslove utvrđene statutom sveučilišta, statutom visokog učilišta ili drugim općim aktom. (6) Statutom fakulteta i umjetničke akademije se, u skladu s ovim Zakonom i statutom sveučilišta, utvrđuju pitanja od posebnog interesa za studente, za koja prilikom odlučivanja fakultetskog ili akademijskog vijeća studentski predstavnici imaju pravo suspenzivnog veta u skladu s člankom 131. ovog Zakona. Godišnje izvješće dekana o radu fakulteta ili akademije Članak 138. (1) Fakultetsko vijeće raspravlja i tajnim glasovanjem, natpolovičnom većinom svih članova, usvaja godišnje izvješće o radu fakulteta, koje podnosi dekan, najkasnije u roku od 60 dana od završetka akademske godine za koju se podnosi izvješće. (2) Godišnje izvješće o radu fakulteta ili akademije dostavlja se rektoru u roku od osam dana od dana njegovog usvajanja, a u svrhu eventualne primjene stavka 3. ovog članka. (3) Ako dekan ne podnese godišnje izvješće u roku određenom stavkom 5. ovog članka senat sveučilišta je na prijedlog rektora, obvezan je u roku od 30 dana sazvati izvanrednu sjednicu fakultetskog vijeća sa samo jednom točkom dnevnog reda; Godišnje izvješće dekana o radu fakulteta odnosno sastavnice u protekloj godini. (4) U slučaju da dekan u roku ne podnese godišnje izvješće, odnosno ako fakultetsko ili akademijsko vijeće tajnim glasovanjem natpolovičnom većinom članova, ne prihvati godišnje izvješće, dekanu, prodekanima i od dekana imenovanima savjetnicima i pomoćnicima prestaje mandat idućeg dana od proteka roka iz stavka 5. ovog članka za podnošenje izvješća, odnosno danom odbijanja izvješća, Na istoj sjednici se najstariji član fakultetskog ili akademijskog vijeća u nastavno znanstvenom zvanju redoviti profesor ili redoviti profesor u trajnom zvanju imenuje obnašateljem dužnosti dekana. (5) Ako najstariji profesor ne prihvati imenovanje za obnašatelja, fakultetsko vijeće će, na istoj sjednici redoslijedom prema godinama starosti, imenovati slijedećeg obnašatelja dužnosti dekana koji prihvaća imenovanje, (6) Obnašatelj će u roku od 90 dana, u skladu sa statutom fakulteta i statutom sveučilišta, organizirati i provesti postupak izbora novog dekana. Razriješeni dekan i prodekani ne mogu biti kandidati u ovom postupku. Dekan Članak 139. (1) Dekana fakulteta ili umjetničke akademije bira, uz suglasnost senata sveučilišta, i razrješava fakultetsko vijeće ili akademijsko vijeće na način i u postupku utvrđenim statutom sveučilišta odnosno općim aktom fakulteta ili umjetničke akademije. (2) Ako senat sveučilišta ne da suglasnost na izbor dekana fakultetsko vijeće dužno je u roku od 30 dana predložiti drugog kandidata. (3) Mandat dekana ne smije biti kraći od tri godine, niti duži od četiri godine i ne može se ponoviti. (4) Dekan predstavlja i zastupa fakultet ili umjetničku akademiju, i ima prava i obveze u skladu sa statutom sveučilišta i statutom fakulteta ili umjetničke akademije. Dekanu u radu pomažu prodekani te statutom utvrđena druga tijela. (5) Dekan je odgovoran za provedbu odluka fakultetskog vijeća i senata sveučilišta na fakultetu ili umjetničkoj akademiji. Sveučilišni odjel Članak 140. (1) Sveučilišni odjel se osniva kao sastavnica sveučilišta koja sudjeluje u izvedbi studijskih programa ili samostalno izvodi studijski program te razvija znanstveni, umjetnički i stručni rad u jednom znanstvenom polju ili interdisciplinarnom znanstvenom području te sudjeluje u izvedbi studija. (2) U sveučilišnom odjelu su nastavnici, znanstvenici i suradnici sveučilišta iz određenoga znanstvenog polja ili interdisciplinarnoga znanstvenog područja, odnosno iz nekog područja umjetnosti. (3) Sveučilišni odjel ima pročelnika, stručno vijeće i druga tijela čiji se sastav, način osnivanja, djelokrug rada i ovlasti utvrđuju statutom sveučilišta i općim aktima odjela. Pročelnika bira i razrješava stručno vijeće s trajanjem mandata, na način i u postupku utvrđenim statutom sveučilišta. U odnosu na pročelnika i stručno vijeće odjela na odgovarajući će se način primijeniti odredbe članaka 137.-139. ovog Zakona. (4) Sveučilišni odjeli sudjeluju u pravnom prometu pod nazivom sveučilišta i svojim nazivom, ako je tako utvrđeno statutom sveučilišta. Sveučilišni znanstveno-inovacijski institut Članak 141. (1) Sveučilišni i fakultetski znanstveno-inovacijski institut (dalje u tekstu: znanstveni institut sveučilišta) je pravna osoba koja se osniva radi obavljanja znanstvene djelatnosti u jednom ili više srodnih znanstvenih polja temeljnom zadaćom poticanja znanstveno-istraživačke preobrazbe i snažnijeg povezivanja procesa visokog obrazovanja s potrebama društva i gospodarstva. Sveučilišni institut može obavljati i visokostručni rad, te sudjelovati u nastavi u skladu s općim aktima sveučilišta. Djelatnost instituta ne financira se iz proračuna Ministarstva kao dijela državnog proračuna Republike Hrvatske. (2) Znanstveni instituti sveučilišta i njegovih fakulteta organiziraju i provode znanstvena istraživanja i obavljaju druge znanstveno-istraživačke zadaće financirajući ih iz sredstava europskih i međunarodnih fondova, kompetitivnih i drugih projekata Hrvatske zaklade za znanost, suradnje s hrvatskim i inozemnim društvenim i gospodarskim subjektima te iz drugih izvan proračunskih izvora. (3) Znanstveni instituti sveučilišta i njegovih fakulteta mogu biti sudjelovati u izvođenju poslijediplomskih studija sveučilišta i sastavnica s naglašenom istraživačkom funkcijom. (4) Sredstva ostvarena aktivnostima iz st. 2. i 3. ovog članka i drugim aktivnostima vlastita su sredstava sveučilišnih znanstvenih instituta te ne podliježu propisima kojima se regulira izvršavanje državnog proračuna. (5) Znanstveni institut sveučilišta ima ravnatelja, stručno vijeće i druga tijela čiji se sastav, način osnivanja, djelokrug rada i ovlasti utvrđuju statutom sveučilišta, ili statutom fakulteta i općim aktima sveučilišnog instituta. Ravnatelja imenuje senat sveučilišta ili fakultetsko vijeće trajanje mandata, način i postupak se utvrđuje statutom sveučilišta ili statutom fakulteta. (6) Unutarnji ustroj sveučilišnog instituta, njegova tijela i njihove ovlasti te ostala pitanja rada sveučilišnog instituta uređuju se statutom i/ili općim aktima sveučilišnog instituta, uz odgovarajuću primjenu odredbi ovoga Zakona koje se odnose na znanstvene institute. (7) Znanstveni instituti sveučilišta angažiraju istraživače u znanstveno-nastavnim zvanjima sa sveučilišta i sastavnica ugovorom o radu na određeno i neodređeno vrijeme u punom radnom vremenu, ugovorom o radu kod drugog poslodavca iznad punog radnog vremena, ugovorom o autorskom radu, ugovorom o djelu i drugim oblicima stalnog, privremenog i povremenog rada reguliranih Zakonom. (8) Znanstveni institut sveučilišta sudjeluju u pravnom prometu pod nazivom sveučilišta i svojim nazivom, ako je tako utvrđeno statutom sveučilišta. Povezivanje prakse, znanosti, umjetnosti i visokog obrazovanja Članak 142. (1) Sveučilište te fakulteti i umjetničke akademije, uz suglasnost sveučilišta, mogu osnovati organizacije ili svoje unutarnje organizacijske cjeline u kojima se obavlja djelatnost kojom se povezuje praksa, znanost, umjetnost i visoko obrazovanje i u čijem radu mogu sudjelovati i studenti (inženjerijski biroi, radionice, pravni centri, centri za socijalni rad i drugu pomoć gra-đanima, pokušališta, proizvodni centri, turističke i slične organizacije, studiji, umjetnički sastavi, kazališta, galerije, radio i televizijske postaje, društvene i druge digitalne mreže i drugo). (2) Dobit ostvarena obavljanjem poslova prema stavku 1. ovog članka koristi se isključivo za unapređenje rada sveučilišta, odnosno njegovih sastavnica, a u skladu s odlukom sveučilišta. (3) U slučaju kada je pojedina djelatnost uređena posebnim propisima, organizacije iz stavka 1. ovog članka osnivaju se i njihov se rad uređuje uz suglasnost ministra nadležnog za određeno područje. (4) U skladu sa statutom i svojom dopusnicom, visoka učilišta na temelju ugovora s organizacijom iz stavka 1. ovoga članka mogu izvođenje dijela nastave organizirati u toj pravnoj osobi pod vodstvom svojih nastavnika, a uz primjereno sudjelovanje stručnjaka iz te pravne osobe. Sveučilišne bolnice i odjeli Članak 143. (1) U području biomedicine i zdravstva nastava, znanstveni i stručni rad obavlja se istodobno s pružanjem zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi utemeljenoj u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, a s kojom je uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo visoko učilište o tome sklopilo ugovor. (2) Zdravstvena ustanova koja je sa sveučilištem ili njegovom sastavnicom sklopila ugovor iz stavka 1. ovoga članka u svojem nazivu ili u nazivu određene organizacijske jedinice koristi naziv „sveučilišni“ u skladu s pravilnikom koji donosi ministar uz prethodnu suglasnost ministra nadležan za zdravstvo. (3) Nastavnici, znanstvenici i suradnici sveučilišta ili njegove sastavnice koji rade u zdravstvenoj ustanovi iz stavka 1. ovoga članka, nastavnoj bazi toga sveučilišta ili njegove sastavnice, imenuju se na mjesta ravnatelja, zamjenika ravnatelja i druga odgovarajuća rukovodna radna mjesta u toj zdravstvenoj ustanovi ili njenim organizacijskim dijelovima u kojima se obavlja rad iz stavka 1. ovoga članka. (4) Radno vrijeme nastavnika, znanstvenika i suradnika iz stavka 1. ovoga članka uređuje se propisima o zdravstvenoj zaštiti. (5) Za rad iz stavka 1. ovoga članka kojim istodobno pružaju zdravstvenu zaštitu i sudjeluju u visokom obrazovanju nastavnici, znanstvenici i suradnici imaju pravo na plaću prema propisima koji uređuju plaće u zdravstvu i visokom obrazovanju. Centri za transfer tehnologije, inovacija i drugih oblika komercijalizacije znanstvenih istraživanja Članak 144. (1) Visoka učilišta, u cilju komercijalizacije znanstvenih istraživanja te stručnog osposobljavanja istraživača, mogu samostalno i zajedno s partnerima iz gospodarstva i javnog sektora, privatnim poduzetnicima i društvenim institucijama osnivati centre transfera tehnologije, inovacija i drugih oblika komercijalizacije znanstvenih istraživanja (dalje u tekstu: centri). (2) Centri iz stavka 1. ovoga članka: 1. potiču gospodarske i društvene inovacije, njihovu primjenu u praksi, brinu se o zaštiti intelektualnog vlasništva, te promoviranju inovacije i patente i njihovu registraciju, 2. potiču i stručno podupiru spin-out, spin-off i start-up projekte, tvrtke i centre kompetencije koji stvaraju i primjenjuju inovacije, i kojima se povezuju praksa, znanost, umjetnost i visoko obrazovanje u svim područjima. Mogu ih činiti i inženjerski biroi, robotičke i druge radionice, pravni centri i centri za socijalan rad, veterinarske i druge ambulante, sveučilišne/kliničke bolnice, pokušališta, poljoprivredna dobra i farme, proizvodni centri, turističke i organizacije integralnog destinacijskog menadžmenta, umjetnički sustavi, glazbeni orkestri i produkcija, galerije, radio, film, TV i internetske platforme i online servisi, sportsko-rekreacijski centri i sl., 3. potiču i organiziraju sudjelovanje studenata poslijediplomskih (doktorskih) studija U istraživanjima i aktivnostima subjekata I tijela iz stavka 2. ovog članka, 4. potiču uvođenje i primjena najnovijih vrhunskih tehnologija i inovacija koje korjenito mijenjaju način kreiranja proizvoda, usluga i socijalne komunikacije u svim područjima, 5. potiču rast inovacijskog potencijala prioritetnom ulogom inter/multi/transdisciplinarnih istraživanja. (3) Centri iz stavka 1. ovoga članka djeluju kao samostalne organizacije u pravnom prometu koje osniva sveučilište ili njegova sastavnica. Ostvarena se sredstva raspodjeljuju prema kriterijima i pravilnicima koje donosi upravljačko tijelo imenovano od osnivača. (4) Djelatnost centra ne financira se iz proračuna Ministarstva kao dijela državnog proračuna Republike Hrvatske. (5) Sredstva ostvarena aktivnostima centra vlastita su sredstava centra te ne podliježu odredbama Zakona o državnom proračunu odnosno Zakona o izvršenju državnog proračuna. D. VELEUČILIŠTE I VISOKA ŠKOLA Osnovne odredbe Članak 145. (1) Veleučilište i visoka škola su ustanove koje ustrojavaju i izvode stručne studije te obavljaju djelatnost u skladu s člankom 116. stavkom 4. ovog Zakona i svojem statutu. (2) Veleučilište je visoka škola koja izvodi barem tri različita studija iz barem tri različita polja. Veleučilište ne može imati visoke škole kao sastavnice. (3) Statutom veleučilišta i visoke škole uređuju se pitanja unutarnjeg ustroja, upravljanja i odlučivanja. (4) Statut veleučilišta i visoke škole donosi upravno vijeće na prijedlog stručnog vijeća, a potvrđuje ga osnivač. Tijela veleučilišta i visoke škole Članak 146. (1) Veleučilište i visoka škola imaju: – upravno vijeće, – stručno vijeće, – dekana, – i druga stručna i savjetodavna tijela čije se osnivanje, sastav i nadležnost uređuje statutom ili drugim općim aktom. (2) Dekana veleučilišta ili visoke škole bira i razrješava stručno vijeće s mandatom, na način i u postupku utvrđenim statutom veleučilišta ili visoke škole. Izbor dekana potvrđuje upravno vijeće. Dekan ima prava i obveze u smislu Zakona o ustanovama i za svoj rad je odgovoran stručnom vijeću i upravnom vijeću. (3) Stručno vijeće veleučilišta i visoke škole čine nastavnici, suradnici i studenti, u skladu sa statutom. Stručno vijeće, u skladu sa statutom, odlučuje o stručnim i nastavnim pitanjima. Studenti čine najmanje 15 % ukupnog broja članova stručnog vijeća. Studente – članove stručnog vijeća biraju sami studenti u skladu sa statutom veleučilišta i visoke škole. Na odlučivanje studenata u stručnom vijeću odnose se na odgovarajući način odredbe članka 134. ovog Zakona o suspenzivnog vetu na sveučilištu. (4) Upravno vijeće veleučilišta ili visoke škole ima pet članova od kojih tri imenuje osnivač a dva bira stručno vijeće veleučilišta ili visoke škole. Predsjednika upravnog vijeća biraju članovi između sebe. Dekan veleučilišta i visoke škole sudjeluje u radu upravnog vijeća bez prava glasovanja. (5) Upravno vijeće brine o ostvarivanju djelatnosti veleučilišta i visoke škole prema aktu o osnivanju i statutu, posebice brine o zakonitosti njihova rada, racionalnoj uporabi materijalnih i kadrovskih resursa, provođenju odluka stručnog vijeća, daje suglasnost na pojedine odluke dekana i stručnog vijeća u skladu sa statutom te obavlja ostale poslove predviđene statutom. 2. STUDIJI NA VISOKIM UČILIŠTIMA A. VRSTE STUDIJA Vrste studija: sveučilišni i stručni studij Članak 147. (1) Visoko obrazovanje provodi se kroz sveučilišne i stručne studije. (2) Sveučilišni studij osposobljava studente za obavljanje poslova u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnom svijetu, javnom sektoru i društvu općenito te ih osposobljava za razvoj i primjenu znanstvenih i stručnih dostignuća. (3) Stručni studij pruža studentima primjerenu razinu znanja i vještina koje omogućavaju obavljanje stručnih zanimanja i osposobljava ih za neposredno uključivanje u radni proces. (4) Sveučilišni i stručni studiji usklađuju se s opisom razina kvalifikacija koje se stječu njihovim završetkom prema propisima koji uređuju nacionalni kvalifikacijski okvir. (5) Studiji iz stavka 1. ovog članka moraju biti u skladu s europskim sustavom stjecanja i prijenosa bodova (u daljnjem tekstu: ECTS) po kojem se jednom godinom studija u punom nastavnom opterećenju u pravilu stječe najmanje 60 ECTS bodova. (6) ECTS bodovi dodjeljuju se studijskim obvezama studenata na temelju prosječno ukupno utrošenog rada koji student mora uložiti kako bi stekao predviđene ishode učenja u sklopu te obveze, pri čemu jedan ECTS bod predstavlja u pravilu 30 sati ukupnog prosječnog studentskog rada uloženog za stjecanje ishoda učenja. Sveučilišni studij Članak 148. (1) Sveučilišno obrazovanje obuhvaća: 1. preddiplomski sveučilišni studij, 2. diplomski sveučilišni studij i 3. poslijediplomski studij. (2) Sveučilišni studiji ustrojavaju se i izvode na sveučilištu. Poslijediplomski studiji mogu se izvoditi i u sveučilišnom i fakultetskom znanstveno inovacijskom institutu i u suradnji sa znanstvenim institutima. (3) Svaka razina sveučilišnog studija završava stjecanjem određenog naziva ili stupnja. (4) Studijski programi mogu se provoditi i kao integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studiji čijim završetkom se stječe najmanje 300 ECTS bodova. Preddiplomski studij Članak 149. (1) Na preddiplomskom sveučilišnom studiju, koji u pravilu traje tri do četiri godine, stječe se od 180 do 240 ECTS bodova. Preddiplomski studij osposobljava studente za diplomski studij te im daje mogućnost zapošljavanja na odgovarajućim poslovima. (2) Završetkom preddiplomskog studija stječe se akademski naziv prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) uz naznaku struke, ako posebnim zakonom nije određeno drukčije. (3) U međunarodnom prometu i diplomi na engleskom jeziku stručni naziv po završetku preddiplomskog studija je baccalaureus, odnosno baccalaurea. (4) Završetkom preddiplomskog sveučilišnog studija koji u pravilu traje tri do četiri godine, čijim završetkom se stječe od 180 do 240 bodova u skladu s europskim sustavom prijenosa bodova (u daljnjem tekstu: ECTS bodova), osoba stječe akademski naziv sveučilišni prvostupnik (baccalaureus), odnosno sveučilišna prvostupnica (baccalaurea) uz naznaku struke (na primjer: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica baccalaureus/baccalaurea) arheologije, sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) ekonomije, sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) prava i slično). (5) Kratica naziva iz stavka 4. ovoga članka je univ. bacc. uz naznaku struke (na primjer: univ. bacc. arh., univ. bacc. oec., univ. bacc. iur. i slično) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. (6) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, završetkom preddiplomskoga sveučilišnog studija u znanstvenom području tehničkih znanosti, osoba stječe akademski naziv sveučilišni prvostupnik (baccalaureus) inženjer, odnosno sveučilišna prvostupnica (baccalaurea) inženjerka uz naznaku struke (na primjer: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) inženjer/inženjerka geodezije i slično). (7) Kratica naziva iz stavka 6. ovoga članka je univ. bacc. ing. uz naznaku struke (na primjer: univ. bacc. ing. geod. i slično) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. Diplomski studij Članak 150. (1) Na diplomskom sveučilišnom studiju, koji u pravilu traje jednu do dvije godine, stječe se od 60 do 120 ECTS bodova. (2) Ukupan broj bodova koji se stječu na preddiplomskom i diplomskom studiju iznosi najmanje 300 ECTS bodova. (3) Završetkom diplomskog sveučilišnog studija stječu se akademski nazivi u skladu s posebnim zakonom koji uređuje akademske nazive. (4) Završetkom preddiplomskog i diplomskoga sveučilišnog studija ili integriranoga preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, čijim završetkom se stječe najmanje 300 ECTS bodova, osoba stječe akademski naziv magistar, odnosno magistra uz naznaku struke (na primjer: magistar/magistra arheologije, magistar/magistra ekonomije, magistar/magistra prava i slično). (5) Kratica naziva iz stavka 1. ovoga članka je mag. uz naznaku struke (na primjer: mag. arh., mag. oec., mag. iur. i slično) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. (6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, završetkom preddiplomskog i diplomskoga sveučilišnog studija ili integriranog preddiplomskog i diplomskoga sveučilišnog studija iz područja tehničkih znanosti, osoba stječe akademski naziv magistar inženjer odnosno magistra inženjerka uz naznaku struke (na primjer: magistar/magistra inženjer/inženjerka geodezije i slično). (7) Kratica naziva iz stavka 3. ovoga članka je mag. ing. uz naznaku struke (na primjer: mag. ing. geod. i slično) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. (8) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, završetkom diplomskog sveučilišnog studija medicine, stomatologije ili veterine osoba stječe akademski naziv doktor, odnosno doktorica uz naznaku struke (na primjer: doktor/doktorica medicine i slično). (9) Kratica naziva iz stavka 8. ovoga članka je dr. uz naznaku struke (na primjer: dr. med. i slično) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. Poslijediplomski studij Članak 151. (1) Poslijediplomski studiji su poslijediplomski doktorski i poslijediplomski specijalistički studij. (2) Poslijediplomski doktorski studij i poslijediplomski specijalistički studij može se upisati nakon završetka diplomskog sveučilišnog studija. (3) Poslijediplomski doktorski studij traje najmanje tri godine. Ispunjenjem svih propisanih uvjeta i javnom obranom doktorske disertacije u znanstvenim područjima se stječe akademski stupanj doktora znanosti (dr. sc.). Ispunjenjem svih propisanih uvjeta u umjetničkom području se stječe akademski stupanj doktora umjetnosti (dr. art.). (4) Iznimno, osobe koje su ostvarile znanstvena dostignuća koja svojim značenjem odgovaraju uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, na temelju odluke nadležnog vijeća utvrđenog statutom sveučilišta o ispunjavanju propisanih uvjeta te izrade i javne obrane doktorske disertacije, a uz suglasnost senata sveučilišta, mogu steći doktorat znanosti. (5) Iznimno, osobe koje su ostvarile umjetnička dostignuća koja svojim značenjem odgovaraju uvjetima za izbor u umjetničko-nastavna zvanja, na temelju odluke nadležnog vijeća utvrđenog statutom sveučilišta, o ispunjavanju propisanih uvjeta te izrade i javne obrane doktorske disertacije, a uz suglasnost senata sveučilišta, mogu steći doktorat umjetnosti. (6) Iznimno, osobe izabrane u umjetničko-nastavna zvanja i na umjetničko-nastavna radna mjesta, mogu temeljem umjetničkih radova, na temelju odluke nadležnog vijeća, utvrđenog statutom sveučilišta, o ispunjavanju propisanih uvjeta koje donosi senat sveučilišta, steći doktorat umjetnosti. (7) Kratica doktorskog akademskog stupnja stavlja se ispred imena i prezimena osobe. (8) Sveučilište može organizirati poslijediplomski specijalistički studij u trajanju od jedne do dvije godine, odnosno s radnim opterećenjem studenata od 60 do 120 ECTS bodova, kojim se stječe akademski naziv specijalist određenog područja (spec.), u skladu s posebnim zakonom. Naziv specijalist, odnosno njegova kratica dodaju se akademskom nazivu iz članka 149. stavka 3. ovoga Zakona. (9) Posebnim propisom utvrdit će se akademski naziv koji se stječe završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija, u slučaju kada je za određeno stručno područje posebnim zakonom propisano specijalističko usavršavanje. (10) Sveučilište općim aktom može odrediti stjecanje ECTS bodova na doktorskom studiju. Akademski nazivi u poslijediplomskom studiju Članak 152. (1) Završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija osoba stječe akademski naziv sveučilišni specijalist, odnosno sveučilišna specijalistica uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskog programa (na primjer: sveučilišni/a specijalist/specijalistica ekonomije, sveučilišni/a specijalist/specijalistica socijalne politike, sveučilišni/a specijalist/specijalistica financijske analize i slično), koji se može koristiti uz akademski naziv iz članka 150. ovoga Zakona. (2) Kratica naziva iz stavka 1. ovoga članka je univ. spec. uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskog programa (na primjer: univ. spec. oec., univ. spec. soc. polit., univ. spec. fin. anal. i slično), može se koristiti uz kraticu akademskog naziva iz članka 151. ovoga Zakona (na primjer: mag. oec. univ. spec. oec., mag. oec. univ. spec. soc. polit.) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. (3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, završetkom poslijediplomskoga specijalističkog studija u medicini, stomatologiji i veterini, osoba stječe naziv sveučilišni magistar odnosno sveučilišna magistra uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskog programa koji se može koristiti uz akademski naziv iz članka 150. ovoga Zakona. (4) Kratica naziva iz stavka 3. ovoga članka je univ. mag. uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivu studijskog programa, može se koristiti uz kraticu akademskog naziva iz članka 150. ovoga Zakona (na primjer: dr. med. univ. mag. epidem.) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. Stručni studiji Članak 153. (1) Stručno obrazovanje obuhvaća: kratki stručni studij, preddiplomski stručni studij, specijalistički diplomski stručni studij. (2) Stručni studiji provode se na visokoj školi ili veleučilištu. Stručni studiji mogu se provoditi i na sveučilištu. (3) Svaka razina stručnog studija završava stjecanjem određenog stručnog naziva. (4) Kratki stručni studiji traju od dvije do dvije i pol godine i njihovim se završetkom stječe od 120 do 150 ECTS bodova. Završetkom kratkoga stručnog studija stječe se stručni naziv stručni pristupnik/pristupnica uz naznaku struke, u skladu s posebnim zakonom. (5) Preddiplomski stručni studij traje tri godine može trajati do četiri godine, u slučaju kada je to u skladu s međunarodno prihvaćenim standardima. Završetkom preddiplomskog stručnog studija stječe se od 180 do 240 ECTS bodova te stručni naziv stručni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) uz naznaku struke, u skladu s posebnim zakonom. (6) Kratica stručnog naziva stavlja se iza imena i prezimena osobe. (7) Specijalistički diplomski stručni studij traje jednu ili dvije godine i njegovim se završetkom stječe od 60 do 120 ECTS bodova. Završetkom specijalističkog diplomskog stručnog studija stječe se stručni naziv stručni/a specijalist/ica određene struke, u skladu s posebnim zakonom. (8) Ukupan broj bodova koji se stječu na preddiplomskom i specijalističkom diplomskom stručnom studiju iznosi najmanje 300 ECTS bodova. (9) U slučaju kada je za određeno stručno područje posebnim zakonom propisano usavršavanje na razini specijalističkog diplomskog stručnog studija, odgovarajući stručni naziv utvrdit će se provedbenim propisom koji se donosi temeljem posebnog zakona. Akademski nazivi u stručnom studiju Članak 154. (1) Završetkom stručnog studija u trajanju kraćem od tri godine, čijim završetkom se stječe manje od 180 ECTS bodova, osoba stječe stručni naziv stručni pristupnik odnosno stručna pristupnica uz naznaku struke (na primjer: stručni/a pristupnik/pristupnica ekonomije, stručni/a pristupnik/pristupnica medicinske radiologije, stručni/a pristupnik/pristupnica politologije i slično). (2) Kratica naziva iz stavka 1. ovoga članka je pristup. uz naznaku struke (na primjer: pristup. oec., pristup. med. rad., pristup. polit. i slično) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. (3) Završetkom stručnog studija u trajanju od najmanje tri godine, čijim završetkom se stječe najmanje 180 ili više ECTS bodova, osoba stječe stručni naziv stručni prvostupnik (baccalaureus) odnosno stručna prvostupnica (baccalaurea) uz naznaku struke (na primjer: stručni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) ekonomije, stručni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) medicinske radiologije, stručni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) politologije i slično). (4) Kratica naziva iz stavka 3. ovoga članka je bacc. uz naznaku struke (na primjer: bacc. oec., bacc. med. rad., bacc. polit. i slično) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. (5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, završetkom stručnog studija u znanstvenom području tehničkih znanosti, osoba stječe stručni naziv stručni prvostupnik (baccalaureus) inženjer, odnosno stručna prvostupnica (baccalaurea) inženjerka uz naznaku struke (na primjer: stručni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) inženjer/inženjerka geodezije i slično). (6) Kratica naziva iz stavka 5. ovoga članka je bacc. ing. uz naznaku struke (na primjer: bacc. ing. geod. i slično) i stavlja se iza imena i prezimena osobe. (7) Završetkom specijalističkoga diplomskoga stručnog studija koji traje jednu do dvije godine, čijim završetkom se stječe u pravilu 60 do 120 ECTS bodova, osoba stječe stručni naziv stručni specijalist, odnosno stručna specijalistica uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskog programa (na primjer: stručni/a specijalist/specijalistica politehnike i slično), koji se može koristiti uz naziv stečen na stručnom studiju ili preddiplomskom sveučilišnom studiju. (8) Kratica naziva iz stavka 7. ovoga članka je struč. spec. uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskog programa (na primjer: struč. spec. politeh. i slično), može se koristiti uz kraticu naziva stečenog na stručnom studiju ili preddiplomskom sveučilišnom studiju i stavlja se iza imena i prezimena osobe. (9) Iznimno od stavka 8. ovoga članka, završetkom specijalističkoga diplomskoga stručnog studija iz područja tehničkih znanosti osoba stječe stručni naziv stručni specijalist inženjer, odnosno stručna specijalistica inženjerka uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskog programa (na primjer: stručni/a specijalist/specijalistica inženjer/inženjerka geodezije i slično), koji se može koristiti uz naziv stečen na stručnom studiju ili preddiplomskom sveučilišnom studiju. (10) Kratica naziva iz stavka 9. ovoga članka je struč. spec. ing. uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskog programa (na primjer: struč. spec. ing. geod. i slično), može se koristiti uz kraticu naziva stečenog na stručnom studiju ili preddiplomskom sveučilišnom studiju i stavlja se iza imena i prezimena osobe. (11) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, završetkom specijalističkoga diplomskoga stručnog studija u medicini, stomatologiji i veterini, osoba stječe stručni naziv diplomirani, odnosno diplomirana uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskog programa (na primjer: diplomirana medicinska sestra, diplomirani medicinski tehničar i slično), koji se može koristiti uz naziv stečen na stručnom studiju ili preddiplomskom sveučilišnom studiju. (12) Kratica naziva iz stavka 11. ovoga članka je dipl. uz naznaku struke ili dijela struke u skladu s nazivom studijskog programa (na primjer: dipl. ms., dipl. mt. i slično), može se koristiti uz kraticu naziva stečenog na stručnom studiju ili preddiplomskom sveučilišnom studiju i stavlja se iza imena i prezimena osobe. Prijenos ECTS bodova Članak 155. (1) Prijenos ECTS bodova može se provesti između različitih studija. (2) Kriteriji i uvjeti prijenosa ECTS bodova iz stavka 1. ovog članka propisuju se općim aktom visokog učilišta, odnosno ugovorom između visokih učilišta. Međunarodna suradnja, mobilnost i kompetitivnost Promicanje međunarodne suradnje Članak 156. Visoka učilišta promiču međunarodnu posebice europsku suradnju putem prekogranične suradnje, zajedničkih i združenih studija, mobilnosti studenata i nastavnika, izvođenjem nastave na hrvatskom i svjetskim jezicima. Članak 157. Prekogranično visoko obrazovanje podrazumijeva različite oblike suradnje visokih učilišta u izradi, odobravanju i izvedbi združenih studija i obrazovnih programa za stjecanje djelomične kvalifikacije, izvođenje studija koji su akreditirani u inozemstvu, na teritoriju Republike Hrvatske i izvođenje studija, koji su akreditirani u Republici Hrvatskoj u inozemstvu. Centri za međunarodnu suradnju i mobilnost Centri za međunarodnu suradnju i mobilnost Članak 158. (1) Visoka učilišta mogu osnivati centre za međunarodnu suradnju i mobilnost u svrhu internacionalizacije hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja i unaprjeđenja njegove međunarodne konkurentnosti. Centri posebno: 1. potiču više-jezično izvođenje obrazovnih programa na hrvatskom i svjetskim jezicima. 2. potiču i organiziraju osobito inozemno osposobljavanje hrvatskih nastavnika za izvođenje programa na drugim jezicima kao oblika odlazne mobilnosti. 3. organiziraju i realiziraju osobito dolaznu mobilnost inozemnih nastavnika za izvođenje nastave na drugim jezicima. 4. organiziraju i vode sustav odlazne i dolazne mobilnosti studenata u okviru programa i fondova EU. 5. brinu se za međunarodnu promociju studija na drugim jezicima unutar EU i posebno na svjetskom tržištu visokog obrazovanja, 6. organiziraju i promoviraju sustav stipendiranja za inozemne studente izvan EU, 7. predlažu aktivnosti i mjere za napredovanje hrvatskih sveučilišta i fakulteta na svjetskim rang-listama sveučilišta i povećanje broja inozemnih studenata na hrvatskim visokim učilištima. (2) Centri za međunarodnu suradnju i mobilnost djeluju kao samostalne organizacije u pravnom prometu koje osniva sveučilište ili njegova sastavnica. Ostvarena se sredstva raspodjeljuju prema kriterijima i pravilnicima koje donosi upravljačko tijelo imenovano od osnivača. Cjeloživotno učenje Članak 159. (1) Visoka učilišta mogu izvoditi različite obrazovne programe koji se ne smatraju studijem u smislu ovog Zakona, te se temelje na načelima cjeloživotnog učenja. (2) Visoka učilišta mogu u sklopu cjeloživotnog obrazovanja izvoditi cjelovite preddiplomske/diplomske studije s djelomičnim opterećenjem (izvanredni studiji), troškove kojih snose sami studenti i/ili poslodavci. (3) Visoka učilišta općim aktom uređuju načine i oblike provođenja aktivnosti koje se temelje na načelima cjeloživotnog učenja, uključujući načine i postupke utvrđivanja razlikovnih obveza studenata za potrebe promjene studijskog programa i/ili upisa na studij, dovršetka ranije započetog studija i priznavanja kompetencija stečenih izvan studijskog programa, a koje su uvjet za sudjelovanje na studiju. (4) Visoka učilišta općim aktom uređuju status studenata sa razlikovnim obvezama, polaznika obrazovnih programa koji se ne smatraju studijem i sudionika u aktivnostima kojima se promoviraju načela cjeloživotnog učenja. (5) Svi programi i postupci iz ovog članka sastavni su dio unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete te na odgovarajući način podliježu postupcima vanjskog osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. (6) Izvođenje programa iz stavka 1. ovog članka oslobođeno je poreza na dodanu vrijednost. Sveučilišni centri za cjeloživotno obrazovanje Članak 160. (1) Sveučilište i njegove sastavnice mogu osnivati sveučilišne centre za cjeloživotno obrazovanje i stručnu praksu studenata (dalje u tekstu: centri). Njihova je zadaća programiranje i organizacija različitih oblika obrazovanja i dodatnog/novog osposobljavanja stručnjaka kojima se prati i usavršava razvoj pojedinih struka u skladu s razvojem znanosti i tehnološkim napretkom. (2) Centar organizira seminare, kolokvije, radionice, tečajeve, tribine, konferencije i druge oblike osposobljavanja i dopunskog obrazovanja. (3) Posebnu djelatnost centra predstavlja odabir mentora i organizacija obvezne stručne prakse studenata nakon prve, na svakoj godini studija. Sredstva za mentorsku praksu osigurava državni proračun. (4) Centri za cjeloživotno obrazovanje i stručnu praksu studenata djeluju kao samostalne organizacije u pravnom prometu koje osniva sveučilište ili njegova sastavnica. Ostvarena se sredstva raspodjeljuju prema kriterijima i pravilnicima koje donosi upravljačko tijelo imenovano od osnivača. B. UPIS NA STUDIJ, NJEGOVO USTROJSTVO I IZVEDBA Uvjeti za upis Članak 161. (1) Upis studija obavlja se na temelju javnog natječaja koji objavljuje sveučilište, veleučilište ili visoka škola koji provode studij najmanje šest mjeseci prije početka nastave. Natječaj za upis mora sadržavati: uvjete za upis, broj mjesta za upis, postupak, podatke o ispravama koje se podnose i rokove za prijavu na natječaj i upis. (2) Sveučilište, veleučilište ili visoka škola utvrđuju postupak odabira pristupnika za upis na način koji jamči ravnopravnost svih pristupnika bez obzira na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinu, rođenje, društveni položaj, invalidnost, seksualnu orijentaciju i dob. Sveučilište, veleučilište ili visoka škola utvrđuju kriterije (uspjeh u prethodnom školovanju, vrsta završenog školovanja, uspjeh na klasifikacijskom ili drugom ispitu, posebna znanja, vještine ili sposobnosti i sl.) na temelju kojih se obavlja klasifikacija i odabir kandidata za upis. (3) Sveučilište, veleučilište i visoka škola utvrđuju koji su srednjoškolski programi odgovarajući preduvjet za upis pojedinoga studija. (4) Diplomski sveučilišni studij može upisati osoba koja je završila odgovarajući preddiplomski sveučilišni studij, a specijalistički diplomski stručni studij može upisati osoba koja je završila odgovarajući preddiplomski stručni studij. Visoka učilišta propisuju uvjete upisa. (5) Poslijediplomski studij može upisati osoba koja je završila diplomski sveučilišni studij. Sveučilište može propisati i druge uvjete za upis poslijediplomskog studija. (6) Iznimno, pod uvjetima koje propiše visoko učilište, studij se može upisati i bez prethodno završenoga odgovarajućeg školovanja, ako je riječ o iznimno nadarenim osobama za koje se može očekivati da će i bez završenoga prethodnog školovanja uspješno svladati studiji ako je sveučilište, veleučilište i visoka škola općim aktom definiralo kriterije za takve procjene. (7) Strani državljani upisuju se na studij pod jednakim uvjetima kao hrvatski državljani. Od državljana država koje nisu članice Europskog gospodarskog prostora se, u skladu s odlukom nadležnoga državnog tijela ili visokog učilišta, može tražiti plaćanje dijela ili pune cijene studija. Stranim državljanima se upis može ograničiti ili uskratiti ako je riječ o studiju koji se odnosi na vojno ili policijsko obrazovanje ili drugi studij od interesa za nacionalnu sigurnost. Studijski program Članak 162. (1) Studiji se ustrojavaju prema studijskom programu koji donosi visoko učilište. Studijske programe koji se izvode na sveučilištu donosi senat sveučilišta. (2) Kod utvrđivanja studijskog programa visoko učilište treba osobito brinuti da studij bude: usklađen s opisom skupova ishoda učenja, standardima zanimanja, programima za stjecanje i vrednovanje skupova ishoda učenja, programima za stjecanje kvalifikacija standarda i razinom kvalifikacije koja se stječe završetkom studijskog programa prema propisima koji uređuju hrvatski kvalifikacijski okvir u skladu s ovim Zakonom, usklađen sa strateškim dokumentom mreže visokih učilišta, na razini najnovijih znanstvenih spoznaja i na njima temeljenih vještina, usklađen s nacionalnim prioritetima i potrebama profesionalnog sektora, usporediv s programima u zemljama Europske unije. (3) Studijski program donosi se u skladu sa statutom i drugim općim aktom sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole te sadrži: 1. stručni ili akademski naziv ili stupanj koji se stječe završetkom studija, 2. akademske uvjete upisa na studij na početku studija, uvjete upisa studenta u sljedeći semestar ili trimestar, odnosno sljedeću godinu studija, kao i preduvjete upisa studijskih obveza, 3. predviđene ishode učenja koji se stječu ispunjavanjem pojedinačnih studijskih obveza, modula studija i ukupnog studijskog programa, kao i predviđen broj sati za svaku studijsku obvezu koji osigurava stjecanje predviđenih ishoda učenja, 4. za svaku studijsku obvezu dodijeljen odgovarajući broj ECTS bodova temeljen na prosječno ukupno utrošenom radu koji student mora uložiti kako bi stekao predviđene ishode učenja u sklopu te obveze, 5. oblik provođenja nastave i način provjere stečenih ishoda učenja za svaku studijsku obvezu, 6. popis drugih studijskih programa iz kojih se mogu steći ECTS bodovi, 7. način završetka studija, 8. odredbe o tome mogu li i pod kojim uvjetima studenti koji su prekinuli studij ili su izgubili pravo studiranja nastaviti studij. (4) ECTS bodovi ne trebaju biti navedeni na doktorskom studiju na kojem nije predviđeno njihovo stjecanje. Izvedbeni plan Članak 163. (1) Studiji se izvode prema izvedbenom planu nastave koji donosi visoko učilište. Izvedbeni plan se objavljuje prije početka nastave u odnosnoj akademskoj godini i dostupan je javnosti. Izvedbeni plan nastave obvezno se objavljuje na službenim Internet stranicama visokog učilišta, uključujući sažetke predavanja i drugih oblika nastave kao i tekst samih predavanja te drugih oblika nastave u iznimnim slučajevima nedostupnosti odgovarajuće literature. Izvedbenim planom nastave utvrđuju se: 1. nastavnici i suradnici koji će izvoditi nastavu prema studijskom programu, 2. mjesta izvođenja nastave, 3. početak i završetak te satnica izvođenja nastave, 4. oblici nastave (predavanja, seminari, vježbe, konzultacije, provjere znanja, individualna, grupna i mentorska umjetnička nastava, umjetnička nastavna produkcija i sl.), 5. način polaganja ispita, 6. ispitni rokovi, 7. popis literature za studij i polaganje ispita, 8. mogućnost izvođenja nastave na stranom jeziku te 9. ostale činjenice važne za uredno izvođenje nastave. (2) Ako se na studijski program upisuju studenti s djelomičnim opterećenjem, u izvedbenom planu nastave definira se ustroj i način izvođenja nastave za njih. (3) Donošenje izvedbenog plana nastave uvjet je za početak izvođenja nastave u toj akademskoj godini. (4) Studij se može organizirati kroz sustav učenja na daljinu, uz suglasnost senata odnosno Vijeća veleučilišta i visokih škola. Akademska godina Članak 164. (1) Akademska godina počinje 1. listopada tekuće a završava 30. rujna sljedeće kalendarske godine. (2) Nastava se ustrojava po semestrima ili trimestrima, prema odredbama statuta sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole. (3) Nastava može početi i prije početka akademske godine iz stavka 1. ovog članka, ako je tako propisano izvedbenim planom nastave za tu akademsku godinu, ali ne prije 1. rujna. Ocjene Članak 165. (1) Uspjeh studenta na ispitu i drugim provjerama znanja izražava se sljedećim ocjenama: 5 – izvrstan, 4 – vrlo dobar, 3 – dobar, 2 – dovoljan, 1 – nedovoljan. U indeks i/ili drugu odgovarajuću ispravu i/ili evidenciju studenta unose se prolazne ocjene: 5, 4, 3 i 2. (2) Izvedbenim programom može se utvrditi da se neki oblici nastave provode bez ocjenjivanja, ili da se ocjenjuju opisno. Ostala pitanja vezana uz studij Članak 166. (1) Statutom visokog učilišta, odnosno općim aktom o pravilima studiranja pobliže se uređuju pravila o ispitima (pisani, usmeni, praktični dio ispita, sustav preduvjeta i sl.), žalbi na ocjenu, postupku ponavljanja ispita, sadržaju, obliku i načina vođenja isprava o ispitima, o javnosti ispita, pravu uvida u ispitne rezultate te po potrebi i o drugim pitanjima. (2) Opći akti iz stavka 1. ovoga članka objavljuju se na način da budu dostupni javnosti, posebice studentima i pristupnicima za stjecanje statusa studenta. (3) Akademski ili stručni naziv ili stupanj oduzimaju se ako se utvrdi da je stečen protivno propisanim uvjetima za njegovo stjecanje, grubim kršenjem pravila studija ili na temelju doktorskog rada (disertacije) koji je plagijat ili krivotvorina. (4) Pokretanje i provođenje postupka oduzimanja akademskog ili stručnog zvanja provodi se u skladu s odredbama statuta ili drugog općeg akta visokog učilišta na kojemu je stečeno akademsko ili stručno zvanje ili stupanj. C. ZAVRŠETAK STUDIJA Uvjeti za završetak studija Članak 167. (1) Preddiplomski studij završava polaganjem svih ispita te, ovisno o studijskom programu, izradom završnog rada i/ili polaganjem završnog ispita u skladu sa studijskim programom. (2) Diplomski studij završava polaganjem svih ispita, izradom diplomskog rada i polaganjem diplomskog ispita i/ili izradom ili izvedbom umjetničkog djela u skladu sa studijskim programom. (3) Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij završava polaganjem svih ispita, izradom diplomskog rada i polaganjem diplomskog ispita i/ili izradom ili izvedbom umjetničkog djela u skladu sa studijskim programom. (4) Doktorski studij završava polaganjem svih ispita, izradom i javnom obranom znanstvene ili umjetničke doktorske disertacije. (5) Poslijediplomski specijalistički studij završava polaganjem svih ispita, izradom završnog rada i/ili polaganjem odgovarajućeg završnog ispita u skladu sa studijskim programom. (6) Studijskim programom može se utvrditi da poslijediplomski umjetnički studij završava polaganjem svih ispita te polaganjem završnog ispita pred ispitnim povjerenstvom i/ili izradom ili izvedbom umjetničkog djela. (7) Postupak prijave, ocjene i obrane doktorske disertacije odnosno izrade i/ili izvedbe umjetničkog djela uređuje se statutom sveučilišta ili općim aktom sveučilišta. (8) Kratki stručni studij i preddiplomski stručni studij završava polaganjem svih ispita. Studijskim programom može se predvidjeti i polaganje završnog ispita i/ili izrada završnog rada. (9) Specijalistički diplomski stručni studij završava polaganjem svih ispita, izradom završnog rada i polaganjem odgovarajućeg završnog ispita u skladu sa studijskim programom. (10) Završetkom studija u skladu s odredbama ovog članka student stječe odgovarajući stručni ili akademski naziv ili stupanj te druga prava u skladu s posebnim propisima. (11) Visoka učilišta dužna su donijeti pravilnike i prije početka studija sa studentima sklopiti ugovore kojima će urediti pitanja autorskih prava nad završnim radovima i time omogućiti njihovu javnu objavu. (12) Sveučilišta i fakulteti dužni su trajno objaviti završne radove u javnoj internetskoj bazi sveučilišne knjižnice u sastavu sveučilišta te u javnoj internetskoj bazi završnih radova Nacionalne i sveučilišne knjižnice. (13) Visoka učilišta dužna su donijeti pravilnike i prije početka studija sa studentima sklopiti ugovore kojima će urediti pitanja autorskih prava nad doktorskim disertacijama i time omogućiti njihovu javnu objavu. (14) Doktorske disertacije visoko učilište dužno je trajno objaviti u javnoj internetskoj bazi doktorskih disertacija Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Sveučilište je dužno osigurati da se i jedan otisnuti primjerak doktorske disertacije dostavi Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. (15) Završni radovi istovrsnih umjetničkih studija koji se realiziraju kroz umjetnička ostvarenja objavljuju se na odgovarajući način. Isprave o studiju Članak 168. (1) Po završetku sveučilišnoga preddiplomskog studija studentu se izdaje diploma kojom se potvrđuje završetak studija i stjecanje određenog akademskog naziva. (2) Nakon završetka diplomskog sveučilišnog, integriranog preddiplomskog i diplomskog sveučilišnog studija, poslijediplomskog sveučilišnog i poslijediplomskog specijalističkog studija studentu se izdaje diploma. Diplomom se potvrđuje da je student završio određeni studij i stekao pravo na akademski naziv ili stupanj. (3) Nakon završetka kratkog stručnog studija studentu se izdaje svjedodžba, a nakon završetka preddiplomskog stručnog studija i specijalističkog diplomskog stručnog studija studentu se izdaje diploma kojima se potvrđuje završetak studija i stjecanje određenog stručnog naziva. (4) Nakon završenog programa stručnog usavršavanja visoko učilište polazniku izdaje potvrdu koja sadrži opis obveza polaznika, a ako se opterećenje u sklopu programa mjeri ECTS bodovima, sadrži i ECTS bodove. (5) Uz svjedodžbu, diplomu ili potvrdu studentu se bez naknade i na hrvatskome i engleskom jeziku izdaje i dopunska isprava o studiju kojom se potvrđuje koje je ispite položio i s kojom ocjenom te s drugim podacima potrebnim za razumijevanje stečene kvalifikacije. (6) Diplome, svjedodžbe i potvrde koje izdaju visoka učilišta javne su isprave. (7) Sadržaj diploma i dopunskih isprava o studiju propisuje ministar. (8) Oblik diploma i dopunskih isprava o studiju, sadržaj i oblik svjedodžbi i potvrda te informacijskih paketa za prijenos ECTS bodova propisuje sveučilište, veleučilište i visoka škola. (9) Akademski i stručni nazivi i akademski stupanj unose se u potvrdu, svjedodžbu odnosno diplomu o završenom studiju te u dopunsku ispravu o studiju. (10) Akademski i stručni nazivi i akademski stupanj i njihove kratice na hrvatskom jeziku u potvrdi, svjedodžbi, odnosno diplomi te u dopunskoj ispravi o studiju, koje se izdaju na stranom jeziku, prevode se u odgovarajuće nazive i njihove kratice koje su prihvaćene u odnosnom jeziku. (11) Stečeni akademski i stručni nazivi i akademski stupanj koriste se u skladu s potvrdom, svjedodžbom, odnosno diplomom o završenom studiju. Standardi zanimanja i standard kvalifikacije Članak 169. (1) Standarde zanimanja, standarde kvalifikacija odnosno skupove ishoda učenja za upis u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira predlažu visoka učilišta koja su nositelji studijskih programa za zanimanja odnosno kvalifikaciju za koje se pojedini standard predlaže. (2) Uz zahtjev za upis standarda zanimanja, standarda kvalifikacije odnosno skupova ishoda učenja, pored dokumentacije predviđene zakonom, visoko učilište kao predlagatelj dostavlja i mišljenje o predloženom standardu zanimanja ili kvalifikacije drugih zainteresiranih visokih učilišta u svojstvu nositelja studijskih programa kojima se stječe zanimanje ili kvalifikacija za koji se predlaže standard. Vrednovanje prethodnoga učenja (ishodi učenja) Članak 170. (1) Visoko učilište općim aktom uređuje postupak priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja stečenih kroz formalno, neformalno obrazovanje te informalno učenje. (2) Postupkom priznavanja i vrednovanja prethodnog učenja provjeravaju se ishodi učenja u svrhu određivanja profila i razine kompetencija te obujma izraženih u ECTS bodovima. (3) Općim aktom iz stavka 1. ovog članka utvrđuju se postupak podnošenja zahtjeva, sadržaj zahtjeva, tijela nadležna za odlučivanje, načini provjere te druga pitanja važna za provedbu postupaka koja uključuju i postupke unutarnjeg osiguravanja kvalitete. Priznavanje inozemnih diploma i stručnih kvalifikacija Članak 171. Postupak priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija i inozemnih stručnih kvalifikacija za potrebe zapošljavanja provodi se u skladu s ovim Zakonom i Pravilnikom koji donosi ministar, te na temelju bilateralnih ili multilateralnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku. Akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija i priznavanje razdoblja studija odnosno ECTS bodova Članak 172. (1) Akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija i priznavanje razdoblja studija, odnosno ECTS bodova, obavlja visoko učilište u Republici Hrvatskoj na kojemu osoba želi nastaviti visokoškolsko obrazovanje. Vrednovanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija provodi stručno tijelo visokog učilišta u skladu s odredbama statuta. (2) U postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije uzima se u obzir isključivo stupanj postignutih znanja, vještina i kompetencija koji je stečen kvalifikacijom, bez usporedbe nastavnih programa. (2) Zahtjev za stručno priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija podnosi se Nacionalnom ENIC/NARIC uredu pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Zahtjev za akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija podnosi se nadležnom uredu za akademsko priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija na visokom učilištu. Stručno priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije Članak 173. (1) Agencija za znanost i visoko obrazovanje dužna je donijeti rješenje o priznavanju visokoškolske kvalifikacije u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za stručno priznavanje. (2) Protiv rješenja o priznavanju inozemne visokoškolske kvalifikacije stranka nema pravo žalbe, ali se može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim upravnim sudom. Dostava rješenja o priznavanju ENIC/NARIC uredu Članak 174. Visoko učilište nadležno za priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija obavezno dostavlja Nacionalnom ENIC/NARIC uredu izvornik i kopiju rješenja s preslikom dokumentacije o provedenom postupku najkasnije u roku od mjesec dana od dana donošenja rješenja. 3. STUDENTI Stjecanje statusa studenta Članak 175. (1) Status studenta stječe se upisom na sveučilište, veleučilište ili visoku školu a dokazuje se odgovarajućom studentskom ispravom, čiji minimalni sadržaj propisuje ministar a oblik sveučilište, veleučilište ili visoka škola. (2) Pravo na upis na visoko učilište ima svaka osoba koja je ispunila uvjete iz članka 161. ovog Zakona, u okviru kapaciteta visokog učilišta. Ako broj osoba koje su ispunile uvjete iz članka 161. ovog Zakona prelazi kapacitet visokog učilišta, pravo na studij imaju one osobe koje su u postupku klasifikacije ostvarile bolje rezultate. (3) Studenti mogu biti redoviti ili s djelomičnim nastavnim opterećenjem. (4) Redoviti su oni studenti koji studiraju prema programu koji se temelji na punoj nastavnoj satnici (puno radno vrijeme). Troškovi studija (studijskog programa) mogu redovitim studentima biti dijelom ili u cijelosti financirani iz državnog proračuna, u skladu s općim aktom sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole. (5) Sveučilišta, veleučilišta i visoke škole mogu s Ministarstvom potpisati jednogodišnje ili višegodišnje ugovore o subvenciji participacije redovitih studenata u troškovima studija, u kojima se obvezno navode ciljevi subvencije, aktivnosti i rezultati za ostvarenje ciljeva, indikatori praćenja provedbe te dinamika dostave izvještaja o provedbi ugovora. (6) Studenti s djelomičnim nastavnim opterećenjem su oni koji obrazovni program pohađaju uz rad ili drugu aktivnost koja traži posebno prilagođene termine i načine izvođenja studija u skladu s izvedbenim planom nastave. Troškove takvog studija u cijelosti ili dijelom snosi sam student, u skladu s općim aktom sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole. Voditelj i mentor Članak 176. (1) Statutom ili drugim općim aktom visokog učilišta utvrdit će se da se studentu odnosno grupi studenata imenuje voditelj iz redova nastavnika ili suradnika koji pomaže u studiju te prati studentov rad i postignuća. (2) Studentu poslijediplomskog studija obvezno se imenuje mentor pri čemu će se, prema mogućnostima, voditi računa o želji studenta. (3) Pobliže odredbe o voditelju i mentoru studenta utvrđuju visoka učilišta općim aktom. (4) Sveučilišta i njihove sastavnice mogu svojim općim aktom urediti uvođenje mentorske nastave u cjelinu ili dio preddiplomskog i diplomskog studijskog programa. O djelomičnom ili cjelovitom uvođenju mentorske nastave sveučilište i sastavnica potpisuju s nadležnim ministrom poseban ugovor kojim se definira način izvođenja i potrebna dodatna proračunska sredstva. Prava i obveze studenta Članak 177. (1) Student ima pravo na: 1. kvalitetan studij i obrazovni proces kako je to predviđeno studijskim programom, 2. sudjelovanje u stručnom i znanstvenom radu, 3. konzultacije i mentorski rad, 4. slobodu mišljenja i iskazivanja stavova tijekom nastave i drugih aktivnosti na visokim učilištima, 5. završetak studija u kraćem roku, 6. slobodno korištenje knjižnica i ostalih izvora informacija, 7. upisivanje predmeta iz drugih programa, u skladu sa statutom i na njemu utemeljenim propisima sveučilišta, 8. izjašnjavanje o kvaliteti (ocjenjivanje) nastave i nastavnika, 9. sudjelovanje u odlučivanju, u skladu sa statutom visokog učilišta, 10. pritužbu za slučaj povrede nekog od njegovih prava predviđenih zakonom ili općim aktima visokog učilišta, 11. sudjelovanje u radu studentskih organizacija, 12. mirovanje obveza studenta za vrijeme služenja vojnoga roka, za vrijeme trudnoće i do godine dana starosti djeteta, za vrijeme dulje bolesti te u drugim opravdanim slučajevima prekida studija, 13. odgovarajuću psihološku i zdravstvenu pomoć u studentskim poliklinikama ili drugim odgovarajućim zdravstvenim ustanovama te 14. druga prava predviđena statutom i drugim općim aktima visokog učilišta. (2) Student ima obvezu poštovati režim studija i opće akte visokog učilišta te uredno izvršavati svoje nastavne i druge obveze na visokom učilištu. Stegovna odgovornost studenata uređuje se općim aktima visokog učilišta. (3) Redoviti studenti imaju prava iz zdravstvenog osiguranja u skladu s posebnim propisima. (4) Pravilnicima koje donosi ministar uredit će se uvjeti i način ostvarivanja prava redovitih studenata iz studentskog standarda, i to na: subvencionirano stanovanje, subvencioniranu prehranu, prijevoz studenata s invaliditetom, državne stipendije, zajmove i druge novčane potpore. (5) Visoka učilišta provode studentsku evaluaciju studija putem ankete ili na drugi primjereni način. Rezultati evaluacije služe planiranju nastavnog i znanstvenog programa na visokim učilištima. Studentske ankete pomoćno su sredstvo programiranja nastavno-pedagoškog osposobljavanja mlađih suradnika i nastavnika, poticanja i isticanja nastavne izvrsnosti i uspjeha u podučavanju i mentorskom radu. Prestanak statusa studenta Članak 178. (1) Studentu prestaje status studenta: 1. kad završi studij, 2. kad se ispiše sa sveučilišta, veleučilišta ili visoke škole, 3. kad je isključena sa studija po postupku i uz uvjete utvrđene statutom ili drugim općim aktom visokog učilišta, 4. kad ne završi studij u roku utvrđenom statutom ili drugim općim aktom visokog učilišta te 5. iz ostalih razloga utvrđenim statutom ili drugim općim aktom visokog učilišta. (2) Studenti kojima prestane status studenta iz razloga navedenih u stavku 1. ovog članka, ne ulaze u evidenciju kojom se izračunava broj studenata po nastavniku u procesu (re)akreditacije visokih učilišta i drugim mjerilima kvalitete visokih učilišta. Studentsko predstavništvo (studentski zbor) Članak 179. (1) Studenti sudjeluju u upravljanju visokim učilištem kroz studentski zbor kao izborno predstavničko tijelo studenata visokog učilišta. (2) Studentski zbor visokog učilišta čine studenti visokog učilišta koje studenti izabiru na izborima između kandidata navedenih na izbornoj listi. (3) Studentski izbori uređuju se općim aktom sveučilišta. (4) Studentski zbor na visokom učilištu: 1. bira studentske predstavnike u senat i druga tijela sveučilišta te u vijeće i druga tijela drugih visokih učilišta, 2. bira studentske predstavnike u odgovarajuće organizacije, ustanove i trgovačka društva kojima je osnivač visoko učilište, 3. donosi plan i program rada studentskog zbora, 4. imenuje studentskog pravobranitelja, 5. brine o kvaliteti života studenata, a posebice o kvaliteti studijskog procesa, studentskom standardu, ostvarivanju studentskih prava i drugim pitanjima važnim za studente, 6. predlaže nadležnim tijelima visokih učilišta plan financiranja studentskih aktivnosti, 7. potiče izvannastavne aktivnosti studenata, 8. donosi opće akte studentskog zbora, 9. obavlja druge poslove od interesa za studente visokog učilišta. (5) Nadzor nad zakonitošću rada studentskog zbora obavlja čelnik visokog učilišta. (6) Hrvatski studentski zbor je koordinativno tijelo koje usklađuje rad svih studentskih zborova visokih učilišta u Republici Hrvatskoj na zajedničkim programima, raspravlja o pitanjima od zajedničkog interesa za studente te rukovodi aktivnostima u međunarodnoj suradnji. (7) Hrvatski studentski zbor donosi opće akte Hrvatskog studentskog zbora i poslovnik o svome radu. Poslovnik o radu Hrvatskog studentskog zbora stupa na snagu kada ga potvrdi većina studentskih zborova sveučilišta, veleučilišta i visokih škola. (8) Hrvatski studentski zbor ima svog predsjednika, zamjenika predsjednika i druga tijela Hrvatskog studentskog zbora, sukladno općim aktima Hrvatskog studentskog zbora. Statut studentskog zbora Članak 180. (1) Studentski zbor ima statut. Statut donosi visoko učilište, na prijedlog studentskog zbora pri čemu za njegovo donošenje treba glasovati većina ukupnog broja studentskih predstavnika u senatu sveučilišta, odnosno vijeću visokog učilišta. (2) Statutom studentskog zbora propisuje se: 1. način rada studentskog zbora, 2. tijela studentskog zbora, 3. sastav, način izbora i nadležnost pojedinog tijela studentskog zbora, 4. način imenovanja studentskog pravobranitelja, 5. način izbora predstavnika studenata u tijela visokog učilišta, 6. odgovornost tijela i članova studentskog zbora za neispunjavanje povjerenih im poslova vezanih uz rad studentskog zbora, 7. ostala pitanja važna za rad studentskog zbora. Financiranje studentskog zbora i studentskih udruga Članak 181. (1) Rad studentskog zbora financira se iz proračuna visokog učilišta na kojem studentski zbor djeluje. (2) Visoko učilište može, u skladu sa svojim mogućnostima, financirati i rad studentskih udruga koje na njemu djeluju. (3) Studentski zbor visokog učilišta dužan je raspisati javni natječaj za financiranje studentskih programa koje provode studentske udruge ili pojedini studenti. Studentski zbor koji je raspisao javni natječaj ne može na natječaj prijaviti svoj studentski program. (4) Proračunski fondovi, kriteriji za natječaje te način vrednovanja studentskih programa koje provode studentske udruge ili pojedini studenti, osim studentskih zborova, propisuju se općim aktom, kojeg predlaže studentski zbor, natpolovičnom većinom svih članova, a donosi senat sveučilišta odnosno vijeće visokog učilišta. Studentski pravobranitelj Članak 182. (1) Visoko učilište ima studentskog pravobranitelja kojeg imenuje studentski zbor na vrijeme od jedne godine, u skladu s općim aktom studentskog zbora. Mandat studentskog pravobranitelja može se jednom ponoviti. (2) Studentski pravobranitelj: prima pritužbe studenata koje se odnose na njihova prava i raspravlja o njima s nadležnim tijelima visokog učilišta, savjetuje studente o načinu ostvarivanja njihovih prava, može sudjelovati u stegovnim postupcima protiv studenata radi zaštite njihovih prava, obavlja druge poslove utvrđene općim aktom visokog učilišta. Evidencije u visokom obrazovanju Članak 183. (1) Visoka učilišta elektronički vode evidencije i zbirke podataka te obrađuju prikupljene osobne i druge podatke za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti. Navedene evidencije visoka učilišta mogu voditi i u tiskanom obliku. (2) Visoko učilište vodi sljedeće evidencije o osobnim podacima studenata: 1. evidenciju prijavljenih za postupke upisa na studij i programe stručnog usavršavanja, koja uključuje i rezultate postupka; 2. evidenciju studenata i polaznika programa stručnog usavršavanja; 3. osobni karton studenata i polaznika programa stručnog usavršavanja; 4. evidenciju o ispitima i drugim studijskim obvezama; 5. evidenciju studenata s punim (redoviti studenti) i djelomičnim nastavnim opterećenjem koji redovito upisuju narednu studijsku godinu ili semestar ili trimestar; 6. evidenciju studenata s punim (redoviti studenti) i djelomičnim nastavnim opterećenjem (izvanredni studenti) koji nisu u redovitom roku upisali narednu studijsku godinu ili semestar ili trimestar; 7. evidenciju studenata kojima je prestao status studenta; 8. evidenciju izdanih isprava o završetku studija te stečenih akademskih i stručnih naziva i akademskih stupnjeva; 9. druge evidencije propisane zakonom, provedbenim aktima i općim aktima visokog učilišta. (3) Visoko učilište vodi sljedeće evidencije o osobnim podacima zaposlenika: 1. osobni karton zaposlenika; 2. evidenciju nastavnika, suradnika i drugih osoba koje sudjeluju u nastavi te o njihovom nastavnom opterećenju; 3. druge evidencije propisane zakonom, provedbenim aktima i općim aktima visokog učilišta. (4) Visoka učilišta i studentski centri obvezni su za potrebe subvencioniranja studentskog standarda voditi sljedeće evidencije: 1. evidenciju prijava za subvencionirano stanovanje i korisnika subvencioniranog stanovanja; 2. evidenciju korisnika i razine prava na subvencioniranu prehranu, 3. evidenciju korisnika subvencioniranih troškova studija. (5) Postupak vođenja evidencija iz stavaka 2. do 4. ovog članka sastavni je dio unutarnjeg sustava osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete te podliježe postupcima vanjskog osiguravanja i unaprjeđivanja kvalitete. (6) Ministarstvo vodi sljedeće zbirke podataka o visokom obrazovanju: 1. Upisnik visokih učilišta; 2. Upisnik studijskih programa; 3. Evidenciju studenata; 4. Evidenciju studenata s punim (redoviti) i djelomičnim nastavnim opterećenjem (koji redovito upisuju narednu studijsku godinu ili semestar ili trimestar; i u redovitom roku stječu svjedodžbu o završetku preddiplomskog studija i diplomu o završetku diplomskog studija, 5. Evidenciju studenata s punim (redoviti) i djelomičnim nastavnim opterećenjem koji nisu u redovitom roku upisali narednu studijsku godinu ili semestar ili trimestar, i nisu u redovitom roku stekli svjedodžbu o završetku preddiplomskog studija i diplomu o završetku diplomskog studija, a kojima nije prestao status studenta prema članku 162. st. 3. ovog Zakona 6. Evidenciju studenata s invaliditetom; 7. Evidenciju diplomiranih studenata; 8. Evidenciju prijavljenih za upisni postupak koja uključuje i rezultate postupka; 9. Evidenciju prijavljenih i korisnike subvencioniranog stanovanja, prehrane i troškova studija; 10. Evidenciju zaposlenika visokih učilišta; 11. Evidenciju nastavnog osoblja i opterećenja u nastavi; 12. Druge evidencije i zbirke podataka propisane zakonom i provedbenim aktima te potrebne za provedbu zakonskih ovlasti. (7) Podatke za zbirke podataka iz stavka 6. ovog članka prikupljaju i obrađuju Ministarstvo i Agencija za; 1. potrebe utvrđivanja prava studenata na studij i drugih prava na teret javnih sredstava, 2. planiranje politika i praćenja visokog obrazovanja koje utvrđuje Nacionalno vijeće i druga tijela, 3. obavještavanja javnosti, planiranja i praćenja mreže visokih učilišta i studijskih programa koju predlaže i prati Nacionalno vijeće, 4. izradu analiza, statistika i provedbu istraživanja iz područja visokog obrazovanja, 5. provedbu postupaka vanjskog osiguranja kvalitete te izrade analiza i statističkih izvješća o visokom obrazovanju. (8) Ministar će, uz prethodno mišljenje Agencije, pravilnikom propisati sadržaj, način vođenja i način dostave podataka iz evidencija i zbirki podataka iz stavaka 2., 3., 4. i 6. ovog članka. 4. NASTAVNICI I SURADNICI Znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna, suradnička i stručna zvanja Članak 184. Znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja su docent (doc. dr. sc./dr. art., odnosno doc. art.), izvanredni profesor (izv. prof. dr. sc./dr. art., izv. prof. art.), redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom zvanju (prof. dr. sc./dr. art., prof. art.). Kratice naziva znanstveno-nastavnih i umjetničko-nastavnih radnih mjesta pišu se ispred imena i prezimena osobe koja je izabrana na navedeno radno mjesto. Znanstveno-nastavna zvanja odgovaraju znanstvenim zvanjima kako slijedi: docent odgovara znanstvenom suradniku, izvanredni profesor odgovara višem znanstvenom suradniku, redoviti profesor odgovara znanstvenom savjetniku, redoviti profesor u trajnom zvanju odgovara znanstvenom savjetniku u trajnom zvanju. Nastavna zvanja su predavač (pred.), viši predavač (v. pred.), profesor visoke škole (prof. v. š.), profesor visoke škole u trajnom zvanju (prof. v. š. tz.), lektor, viši lektor, umjetnički suradnik, viši umjetnički suradnik i umjetnički savjetnik. Kratice naziva nastavnih zvanja na nastavnim radnim mjestima pišu se iza imena i prezimena osobe koja je izabrana na navedeno nastavno radno mjesto. Suradnička zvanja su asistent i poslijedoktorand. Stručna zvanja su stručni suradnik, viši stručni suradnik i stručni savjetnik. Zvanja na sveučilištu i odgovarajuća radna mjesta Članak 185. Na sveučilištu ili sastavnici se provode izbori u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i suradnička zvanja te nastavna zvanja iz članka 184. stavka 3. ovog Zakona, kao i stručna zvanja, u skladu s ovim Zakonom. (2) Na sveučilištu ili sastavnici se nastavnici biraju u zvanja iz stavka 1. ovog članka i na odgovarajuća radna mjesta putem javnog natječaja te se s izabranim pristupnikom zaključuje ugovor o radu. (3) Sveučilište ili sastavnica statutom propisuje postupak izbora za zapošljavanje odnosno napredovanja, uvjete i kriterije za odabir najboljih kandidata u skladu sa strategijom sveučilišta u području zapošljavanja i napredovanja te godišnjim planom sveučilišta ili sastavnice zapošljavanja i napredovanja nastavnika i suradnika. (4) U odgovarajuće znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, suradničko i nastavno zvanje može se izabrati osoba i bez zaključivanja ugovora o radu koja ispunjava uvjete za izbor u odnosno zvanje ako sudjeluje ili će sudjelovati u izvođenju dijela ili cijele nastave određenog predmeta (naslovno zvanje) na visokom učilištu. (5) Provedba postupka izbora u naslovna znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna zvanja, nastavna i suradnička zvanja istovjetna je provedbi postupka izbora u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i suradnička zvanja na sveučilištu i sastavnicama i provodi se u skladu s ovim Zakonom i općim aktom Sveučilišta. (6) Visoko učilište može povjeriti izvedbu do jedne trećine nastavnog predmeta nastavnicima, znanstvenicima, umjetnicima ili stručnjacima bez obveze sklapanja ugovora o radu, a u skladu s odredbama statuta sveučilišta ili sastavnice i bez izbora u znanstveno-nastavno zvanje (gostujući profesor ili nastavnik), uz uvjet da ostatak nastavnog predmeta izvode osobe izabrane u znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna ili nastavna zvanja. (7) Pod uvjetima predviđenim statutom sveučilišta uglednom inozemnom profesoru ili istaknutom stručnjaku može se bez izbora u znanstveno-nastavno zvanje odnosno umjetničko-nastavno povjeriti izvođenje nastave iz određenog predmeta najdulje u dvije uzastopne akademske godine. (8) Iznimno, za glavne umjetničke predmete, odnosno studijske programe, koji se realiziraju kroz individualnu ili grupnu umjetničku nastavu i umjetničku nastavnu produkciju, mogu se u punom nastavnom opsegu predmeta angažirati vrhunski umjetnici, najdulje u dvije uzastopne akademske godine. (9) Studenti poslijediplomskog sveučilišnog studija mogu sudjelovati u izvođenju dijela nastave: seminara i vježbi preddiplomskog stručnog ili sveučilišnog studija, ili diplomskog sveučilišnog ili specijalističkog diplomskog stručnog studija, u skladu sa studijskim programom poslijediplomskog sveučilišnog studija i općim aktom sveučilišta, veleučilišta i visoke škole. Uvjeti za izbor u znanstveno-nastavna zvanja i odgovarajuća radna mjesta Članak 186. U znanstveno-nastavno ili umjetničko-nastavno zvanje može biti izabrana osoba sa znanstvenim zvanjem stečenim u odgovarajućem polju ili koja ispunjava uvjete za stjecanje toga znanstvenog zvanja pod uvjetom propisanim u članku 187. stavku 5. ovog Zakona i uvjete u pogledu obrazovnoga, nastavnog i stručnog rada koje propisuje Rektorski zbor, ako zadovoljava i druge uvjete propisane statutom sveučilišta odnosno sastavnice. Pristupnik može biti izabran u znanstveno-nastavno zvanje i na odgovarajuće radno mjesto ako ispunjava uvjete Rektorskog zbora te uvjete za izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje kako slijedi: docenta: znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik, ili znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, izvanrednog profesora: viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik, ili znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, redovitog profesora: znanstveni savjetnik ili znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, redovitog profesora u trajnom zvanju - znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. (3) Pri izboru na znanstveno-nastavno radno mjesto docenta posebno se vrednuje doktorsko ili poslijedoktorsko usavršavanje na drugoj uglednoj instituciji. Način vrednovanja utvrdit će Rektorski zbor u uvjetima iz stavka 1. ovog članka. (4) Uvjeti Rektorskog zbora iz stavka 1. ovog članka objavljuju se u »Narodnim novinama«. Način provjere ispunjavanja tih uvjeta te potreba i način provjere psihofizičkih osobina propisuje se statutom ili drugim općim aktom sveučilišta. (5) U znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta može biti izabran onaj pristupnik koji je izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta. (6) U znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora može biti izabran onaj pristupnik koji je izabran u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora i koji je bio najmanje pet godina u znanstveno-nastavnom zvanju docenta ili znanstvenom radnom mjestu znanstvenog suradnika. (7) U znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora može biti izabran onaj pristupnik koji je izabran u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i koji je bio najmanje pet godina u znanstveno-nastavnom zvanju izvanrednog profesora ili znanstvenom radnom mjestu višeg znanstvenog suradnika. (8) U znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju može biti izabran onaj pristupnik koji je izabran u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju i koji je bio najmanje pet godina u znanstveno-nastavnom zvanju redovitog profesora ili znanstvenom radnom mjestu znanstvenog savjetnika. (9) Ako je izbor redovitog profesora ili redovitog profesora u trajnom zvanju proveden na sastavnici sveučilišta, izbor potvrđuje senat sveučilišta. Minimalni uvjeti za napredovanje u više znanstveno-nastavno zvanje od docenta Članak 187. (1) Minimalni uvjet za napredovanje u više znanstveno-nastavno zvanje od docenta jest autorstvo ili suautorstvo najmanje dva međunarodna recenzirana znanstvena rada ili jednog međunarodnog patenta ili vođenje kompetitivnog projekta u posljednjih pet godina. (2) Za znanstvenike iz društvenih i humanističkih znanstvenih područja ovi uvjeti mogu se zamijeniti objavljivanjem jedne autorske ili uredničke znanstvene knjige u međunarodnim bazama podataka s priloženim dvjema istorazinskim recenzijama koje ju kategoriziraju kao znanstveni rad. Postupak izbora u znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja te odgovarajuća radna mjesta Članak 188. (1) Postupak izbora u znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja i odgovarajuća radna mjesta provodi sveučilište kod institucionalno integriranih sveučilišta, a sastavnica sveučilišta kod funkcionalno integriranih sveučilišta uz odgovarajuću primjenu članaka 93. i. 94. ovog Zakona, odredaba statuta sveučilišta i statuta sastavnice te općeg akta kojim su utvrđeni kriteriji za izbor najboljeg kandidata. (2) Postupci izbora u znanstveno-nastavna i umjetničko-nastavna zvanja i odgovarajuća radna mjesta provode se, osim onih temeljem članka 186. stavka 3. ovog Zakona, temeljem javnog natječaja koji se objavljuje u „Narodnim novinama“, na mrežnoj stranici sveučilišta odnosno sastavnice sveučilišta te na službenom mrežnom portalu za radna mjesta Europskog istraživačkog prostora. Natječaj mora biti otvoren najmanje 30, a najviše 60 dana. Odluka o izabranom kandidatu objavljuje se na mrežnoj stranici sveučilišta ili njegovoj sastavnici u roku od 8 dana od dana njegova dovršetka Svi pristupnici obavješćuju se o rezultatima natječaja u roku od 15 dana od dana njegova dovršetka. (3) Odluku o raspisivanju javnog natječaja iz stavka 2. ovog članka donosi sveučilište kod institucionalno integriranih sveučilišta odnosno sastavnica sveučilišta kod funkcionalno integriranih sveučilišta, uz prethodnu suglasnost sveučilišta, u skladu sa statutom sveučilišta i statutom sastavnice. (4) Ako više pristupnika ispunjava uvjete natječaja, izabire se onaj pristupnik koji je među njima najbolji kandidat. Kriterije za izbor između više kandidata propisuje sveučilište odnosno sastavnica koja provodi postupak izbora svojim općim aktom. Uz uvjete za izbor na radno mjesto koji su propisani ovim Zakonom sveučilište i sastavnica sveučilišta može svojim statutom ili drugim općim aktom utvrditi i dodatne uvjete. (6) Ako u je natječajnom postupku obveznog izbora izabrana druga osoba od zaposlenika koji se javio na natječaj za napredovanje u više zvanje, tom zaposleniku ponudit će se drugo odgovarajuće radno mjesto ili će mu se u nedostatku takvog radnog mjesta redovito otkazati ugovor o radu. (7) Ako se zaposlenik ne javi na javni natječaj za napredovanje, a ne bude reizabran u isto zvanje zbog neispunjenja propisanih uvjeta, otkazat će mu se ugovor o radu redovitim otkazom. Mogućnost reizbora i rokovi za pokretanje postupka Članak 189. (1) Zaposlenik izabran na znanstveno-nastavno radno mjesto ima pravo na jedan reizbor na isto znanstveno-nastavno radno mjesto, odnosno može ukupno provesti najviše deset godina u istom odnosno svakom nastavno-znanstvenom zvanju i radnom mjestu, osim u zvanju i na rednom mjestu redovitog profesora u trajnom zvanju za koje nema ponovnog izbora odnosno reizbora. (2) Postupak izbora u više znanstveno-nastavno zvanje odnosno postupak reizbora pokreće se, uz suglasnost zaposlenika, najranije šest mjeseci, a najkasnije tri mjeseca prije isteka roka od pet godina od dana izbora odnosno reizbora na postojeće znanstveno-nastavno radno mjesto. (3) Ako odluka o izboru na isto ili više zvanje i odgovarajuće radno mjesto ne bude donesena do isteka roka na koji je zaposlenik bio izabran u prethodnom izboru na sveučilištu ili sastavnici, njegov ugovor o radu traje do donošenja odluke o izboru. (4) Sredstva potrebna za povećanje plaća koje je rezultat redovitog izbora u više zvanje osigurava Ministarstvo u državnom proračunu. Prijevremeni izbor na znanstveno-nastavno radno mjesto Članak 190. (1) Ako se utvrdi da pristupnik ispunjava kriterije za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto u odnosu na ono na koje se bira, natječaj za izbor iz članka 185. stavka 2. i 3. ovog Zakona može biti raspisan i ranije od rokova propisanih tim stavcima, ali ne prije nego isteknu tri godine od njegovog prethodnog izbora na radno mjesto s nižim znanstveno-nastavnim zvanjem ako su osigurana sredstva potrebna za povećanje plaće zbog prijevremenog izbora na znanstveno radno mjesto. Prijevremeni izbor na znanstveno radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju nije dopušten. (2) Prije objave javnog natječaja iz stavka 1. ovog članka stručno vijeće mora na temelju mišljenja povjerenstva imenovanog u skladu s člankom 95. ovog Zakona prethodno utvrditi da pristupnik ispunjava kriterije za izbor na više znanstveno-nastavno radno mjesto od onoga u koje bi se birao te je potrebno da je pristupnik izabran u znanstveno zvanje koje je propisano za znanstveno-nastavno radno mjesto u koje bi se birao. (3). Sastav i imenovanje stručnog povjerenstva te postupak utvrđivanja ispunjenost kriterija za prijevremeni izbor na znanstveno-nastavna zvanja i odgovarajuća radna mjesta određuje sveučilište ili sastavnica svojim općim aktom. Odgovarajuća primjena uvjeta za izbor Članak 191. Odredbe članka 184. i 185. ovog Zakona na odgovarajući se način primjenjuju na nastavnike izabrane u umjetničko-nastavna zvanja i umjetničko-nastavna radna mjesta. Odredbe članka 184. i 185. ovog Zakona primjenjuju se u postupcima izbora u naslovna znanstveno-nastavna i nastavna zvanja. Mirovanje prava i obveza Članak 192. Za vrijeme bolovanja dužeg od tri mjeseca, izvršenja vojne obveze ili korištenja roditeljskog dopusta ili nekog drugog prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, a tijekom korištenja kojih zaposlenik ne radi ili radi sa skraćenim radnim vremenom, rokovi za izbor odnosno reizbor na znanstveno-nastavna zvanja, nastavna zvanja, suradnička zvanja, stručna zvanja i odgovarajuća radna mjesta ne teku. Rokovi za izbor odnosno reizbor ne teku i u slučajevima kad nastavnik obavlja javnu dužnost iz članka 204. stavka 5. ovog Zakona na njegov osobni zahtjev. (2) Osobama zaposlenima u suradničkim zvanjima produžuje se ugovor o radu na određeno vrijeme za onoliko vremena koliko je trajao neki od razloga iz stavka 1. ovog članka. Pravna zaštita Članak 193. (1) Protiv odluke sveučilišta ili sastavnice sveučilišta o izboru pristupnika u znanstveno- nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto može se pokrenuti upravni spor, a protiv odluke iz članka 202. stavka 5. ovog Zakona može se pokrenuti radni spor pred nadležnim sudom. (2) U radnom sporu ne može se donijeti odluka o izboru pristupnika u znanstveno-nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto nego samo poništiti nezakonita odluka i odrediti ponovno provođenje postupka. (3) Poništavanje odluke znanstvene organizacije o izboru na znanstveno radno mjesto predstavlja osobito važnu činjenicu radi koje će se izvanredno otkazati ugovor o radu zaključen na temelju poništene odluke. Počasno zvanje Članak 194. (1) Počasno znanstveno-nastavno ili umjetničko-nastavno zvanje je professor emeritus. (2) Počasno zvanje professor emeritus dodjeljuje sveučilište bez provođenja javnog natječaja zaslužnim redovitim profesorima u mirovini koji su se svojim znanstvenim ili umjetničkim radom posebno istakli i ostvarili međunarodnu reputaciju. (3) Postupak imenovanja i prava professora emeritusa pobliže se uređuju pravilnikom sveučilišta. Suradnička zvanja i odgovarajuća radna mjesta na sveučilištu Članak 195. Suradnička zvanja i odgovarajuća radna mjesta na sveučilištu su stručni asistent, asistent i poslijedoktorand. Asistent i poslijedoktorand biraju se iz redova najuspješnijih studenata temeljem javnog natječaja, a osobito uzimajući u obzir: - za asistenta: prosjek ocjena, duljinu studija, ostvarene posebne uspjehe na studiju (dekanova nagrada, rektorova nagrada i sl.), objavljene znanstvene i stručne radovi; - za poslijedoktoranda: prosjek ocjena na poslijediplomskom studiju, duljinu studija, broj i kvalitetu objavljenih znanstvenih i stručnih radova, sudjelovanje na znanstvenim projektima. Izbor kandidata u suradničko zvanje i odgovarajuće radno mjesto mora biti obrazložen na način da se utvrdi zadovoljenje kriterija iz stavka 1. ovog članka. Stručni asistenti, asistenti i poslijedoktorandi pomažu u provođenju dijela nastavnog procesa, provjeri znanja, znanstvenoj, umjetničkoj i stručnoj djelatnosti visokog učilišta u skladu s njegovom općim aktom. (4) Suradnici u suradničkom zvanju i radnom mjestu asistenta i poslijedoktoranda koji nisu završili nastavničke studije odnosno dužni su u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa završiti program pedagoških kompetencija na sveučilištu ili sastavnici. Sveučilište kod integriranih sveučilišta, a sastavnica kod funkcionalno integriranih sveučilišta, obvezni su osigurati sredstva za troškove programa pedagoških kompetencija. (5) Osobu koja je završila najmanje specijalistički diplomski stručni studij sveučilište odnosno sastavnica može izabrati u zvanje stručnog asistenta te s njom zaključiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme u svrhu održavanja nastave na visokom učilištu u skladu s njegovim općim aktom. (6) Osobu koja je završila diplomski sveučilišni studij, sveučilište odnosno sastavnica može izabrati u zvanje asistenta te s njom zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme, u najdužem trajanju od šest godina na suradničkom radnom mjestu asistenta. Asistent je dužan upisati i redovito pohađati poslijediplomski sveučilišni studij, osim za asistente u umjetničkom području. (7) Osobu koja je završila doktorski studij sveučilište odnosno sastavnica može izabrati u zvanje poslijedoktoranda te s njom zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme, u najdužem trajanju od četiri godina na suradničkom radnom mjestu poslijedoktoranda. (8) Suradnici na sveučilištu biraju se u skladu s općim aktom visokog učilišta pod uvjetima predviđenim člankom 111. ovog Zakona. (9) Iznimno od uvjeta predviđenih člankom 111. stavkom 3. ovog Zakona, na radno mjesto poslijedoktoranda u umjetničkom području, temeljem javnog natječaja, može biti izabran pristupnik koji nije završio sveučilišni (doktorski) studij, pod uvjetom da stručno povjerenstvo, sastavljeno u skladu s člankom 98. stavkom 2. ovog Zakona, prethodno pozitivno ocijeni umjetničku izvrsnost pristupnika. Vrednovanje rada stručnih asistenata, asistenata, poslijedoktoranada i mentora Članak 196. (1) Svake godine sveučilište odnosno sastavnica ocjenjuje rad stručnog asistenta. Ocjena se temelji na pisanom izvješću mentora u kojem se vrednuje kandidatova uspješnost u nastavnom radu. (2) Svake godine sveučilište odnosno sastavnica ocjenjuje rad asistenta. Ocjena se temelji na pisanom izvješću mentora u kojem se vrednuje kandidatova uspješnost u znanstvenom ili umjetničkom te nastavnom radu, kao i uspješnost na poslijediplomskom sveučilišnom studiju. Najmanje jednom u dvije godine poslijedoktorand podnosi stručnom vijeću izvješće o svom radu temeljem kojeg se vrednuje njegova uspješnost u znanstvenom ili umjetničkom te nastavnom radu. Ako stručno vijeće sveučilišta odnosno sastavnice drugi puta negativno ocjeni rad stručnog asistenta, asistenta ili poslijedoktoranda, otkazat će mu se ugovor o radu redovitim otkazom. Sadržaj, kriterije te postupak usvajanja izvješća iz stavaka 1. i 2. ovog članka propisuje visoko učilište općim aktom. Najmanje jednom u dvije godine sveučilište odnosno sastavnica ocjenjuje rad mentora na temelju njegovog izvješća o radu te izvješća i ocjene stručnog asistenta ili asistenta o mentoru. Mentor koji je dva puta ocijenjen negativno ne može više biti imenovan za mentora. Kriteriji ocjene i imenovanja mentora utvrđuju se općim aktom sveučilišta odnosno sastavnice. Nastavna i stručna zvanja na sveučilištu, veleučilištu i visokoj školi te odgovarajuća radna mjesta Članak 197. (1) Na veleučilištu i visokoj školi nastavnici se biraju u nastavna zvanja i na radna mjesta koja odgovaraju tim zvanjima. Iznimno, u slučajevima iz stavka 2. ovog članka, osobe se biraju u nastavna zvanja i na sveučilištu. Na veleučilištu i visokoj školi nema radnih mjesta koja odgovaraju znanstveno-nastavnim zvanjima, ali nastavu u svom zvanju mogu izvoditi nastavnici izabrani u znanstveno nastavna ili naslovna zvanja na sveučilištu. (2) Na sveučilištu, fakultetu i umjetničkoj akademiji izbor u nastavna zvanja obavlja se prema njihovom statutu u slučaju ako izvode stručni studij za potrebe toga studija, kao i ako je riječ o predmetu koji ne zahtijeva znanstveni pristup, ili na umjetničkoj akademiji za potrebe korepeticije i druge suradnje u obrazovnom procesu. (3) Isključivo za potrebe sveučilišnog studija jezika i književnosti nastavnici se biraju u nastavna zvanja lektora, višeg lektora i lektora savjetnika kao i za odgovarajuću glumačku glazbenu nastavu na umjetničkim akademijama. (4) U nastavno zvanje predavača i odgovarajuće radno mjesto može biti izabrana osoba koja ima završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, ispunjene nužne uvjete koje propisuju Rektorski zbor za sveučilište, odnosno Vijeće veleučilišta i visokih škola, najmanje tri godine radnog iskustva u struci, pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima, ako se prvi put izabire na nastavno radno mjesto, te ispunjene uvjete propisane statutom visokog učilišta. (5) U nastavno zvanje višeg predavača i odgovarajuće radno mjesto kod zasnivanja radnog odnosa može biti izabrana osoba koja ima završen diplomski studij ili stručni i specijalistički studij, ispunjene nužne uvjete koje propisuju Rektorski zbor za sveučilište, odnosno Vijeće veleučilišta i visokih škola, objavljene stručne radove, najmanje pet godina rada u struci, pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima ako se prvi put izabire na nastavno radno mjesto te ispunjene uvjete propisane statutom visokog učilišta. (6) U zvanje profesora visoke škole i na odgovarajuće radno mjesto na veleučilištu ili visokoj školi odnosno na sveučilištu može biti izabrana osoba s doktoratom, ispunjenim nužnim uvjetima koje propisuje Vijeće veleučilišta i visokih škola, odnosno Rektorski zbor, izvedenim značajnijim projektima, objavljenim radovima koji su znatno unaprijedili struku ili novim radovima nakon izbora na radno mjesto višeg predavača, najmanje osam godina radnog iskustva u struci, pozitivno ocijenjenim nastupnim predavanjem pred nastavnicima i studentima ako se prvi put izabire na nastavno radno mjesto te ispunjenim uvjetima propisanim od veleučilišta, visoke škole ili sveučilišta. (7) U zvanje lektora i na odgovarajuće radno mjesto može biti izabrana osoba koja ima završen diplomski studij, ispunjene nužne uvjete koje propisuju Rektorski zbor, objavljene stručne radove, najmanje tri godine radnog iskustva u struci, kod prvog izbora na nastavno radno mjesto, pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima te ispunjene uvjete propisane statutom visokog učilišta. (8) U zvanje višeg lektora i na odgovarajuće radno mjesto može biti izabrana osoba koja ima završen diplomski sveučilišni studij, ispunjene nužne uvjete koje propisuju Rektorski zbor, objavljene stručne radove, najmanje pet godina radnog iskustva u struci, kod prvog izbora na nastavno radno mjesto pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima te ispunjene uvjete propisane statutom visokog učilišta. (9) U zvanje lektora savjetnika lektora i na odgovarajuće radno mjesto može biti izabrana osoba koja ima završen diplomski sveučilišni studij, ispunjene nužne uvjete koje propisuju Rektorski zbor, objavljene stručne radove, najmanje osam godina radnog iskustva u struci, kod prvog izbora na nastavno radno mjesto pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje pred nastavnicima i studentima te ispunjene uvjete propisane statutom visokog učilišta. (10) U zvanje umjetničkog suradnika i na odgovarajuće radno mjesto može biti izabrana osoba koja ima završen diplomski umjetnički studij, ispunjene nužne uvjete koje propisuju Rektorski zbor, odnosno Vijeće veleučilišta i visokih škola, dokazanu umjetničku djelatnost, najmanje pet godina radnog iskustva u struci te ispunjene uvjete propisane statutom visokog učilišta. (11) U zvanje višega umjetničkog suradnika i na odgovarajuće radno mjesto može biti izabrana osoba koja ima završen diplomski umjetnički studij, ispunjene nužne uvjete koje propisuju Rektorski zbor, odnosno Vijeće veleučilišta i visokih škola, dokazanu umjetničku djelatnost, najmanje deset godina radnog iskustva u struci te ispunjene uvjete propisane statutom visokog učilišta. (12) U zvanje umjetničkog savjetnika i na odgovarajuće radno mjesto može biti izabrana osoba koja ima završen umjetnički diplomski sveučilišni studij, ispunjene nužne uvjete koje propisuje Rektorski zbor, odnosno Vijeće veleučilišta i visokih škola, dokazanu umjetničku djelatnost, najmanje 20 godina radnog iskustva u struci te ispunjene uvjete propisane statutom visokog učilišta. Lektori stranih jezika na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj i lektori hrvatskog jezika na visokim učilištima u inozemstvu Članak 198. (1) Na temelju međunarodnih ugovora i drugih akata, na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj mogu se zaposliti lektori stranih jezika, kao i lektori hrvatskog jezika i književnosti na stranim visokim učilištima, na osnovi ugovora o radu na određeno vrijeme. (2) Uvjete za izbor i zasnivanje radnog odnosa lektora hrvatskog jezika na stranim visokim učilištima propisuje pravilnikom ministar. (3) Lektor iz stavka 2. ovog članka koji je prethodno zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme u sustavu obrazovanja i znanosti u Republici Hrvatskoj ima pravo povratka na poslove na kojima je prethodno radio ili na druge poslove za koje ispunjava uvjete u roku od 30 dana od dana prestanka ugovora o radu lektora hrvatskog jezika na stranom visokom učilištu. (4) Uvjete za izbor i zasnivanje radnog odnosa lektora stranih jezika na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj propisuje visoko učilište svojim statutom. Suradničko zvanje i odgovarajuće radno mjesto na veleučilištu i visokoj školi Članak 199. (1) Suradničko zvanje na veleučilištu i visokoj školi je asistent. (2) Uvjete za izbor u suradničko zvanje asistenta i na odgovarajuće radno mjesto propisuju veleučilište i visoka škola svojim statutom. Stručna zvanja i odgovarajuća radna mjesta na visokim učilištima Članak 200. U stručna zvanja i na odgovarajuća radna mjesta na visokim učilištima mogu se izabrati osobe radi izvođenja dijela nastave i praktične nastave ili za provođenja znanstvenih i stručnih projekata pod uvjetima i u postupku predviđenom statutom visokog učilišta. Postupak izbora u nastavna i stručna zvanja te na odgovarajuća radna mjesta na visokim učilištima Članak 201. Postupak izbora u nastavna i stručna zvanja te odgovarajuća radna mjesta provodi visoko učilište u skladu sa statutom, na temelju javnog natječaja koji se objavljuje u „Narodnim novinama“ i na internetskoj stranici visokog učilišta te na službenom internetskom portalu za radna mjesta Europskoga istraživačkog prostora. Natječaj za nastavna radna mjesta mora biti otvoren najmanje 30 dana, a najviše 60 dana. Natječaj za stručna radna mjesta mora biti otvoren najmanje 8 dana, a najviše 30 dana. (2) Natječaj koji se raspisuje za izbor u više nastavno, odnosno stručno zvanje i radno mjesto, odnosno reizbor, zbog isteka roka na koji je zaposlenik izabran u prethodnom natječaju raspisuje se najkasnije tri mjeseca prije isteka roka i objavljuje se na mrežnim stranicama sveučilišta i sastavnice te mrežnim stranicama veleučilišta ili visoke škole. Posebnom odlukom stručnog vijeća visokog učilišta, i uz suglasnost zaposlenika, natječaj može biti raspisan i ranije od godine dana prije isteka roka na koji je zaposlenik izabran, ali ne prije nego što isteknu tri godine od prethodnog izbora. Natječaj za ponovni izbor u zvanje i odgovarajuće radno mjesto profesora visoke škole (trajno zvanje) raspisuje se najranije šest mjeseci prije isteka roka od pet godina od prvog izbora. Stručno vijeće visokog učilišta najkasnije 90 dana od zaključenja natječaja izabire u nastavno ili stručno zvanje i na odgovarajuće radno mjesto onog pristupnika koji u najvećoj mjeri udovoljava uvjetima natječaja i uvjetima Rektorskog zbora i uvjetima iz članka 199. ovog Zakona. Odluka o izabranom kandidatu objavljuje se na mrežnoj stranici sveučilišta ili njegovoj sastavnici odnosno veleučilištu ili visokoj školi u roku od 8 dana od dana njegova dovršetka. Svi pristupnici obavješćuju se o rezultatima natječaja u roku 15 dana od dana njegova dovršetka. Ako je u natječajnom postupku izabrana druga osoba, zaposleniku koji je do tada radio na tom radnom mjestu ponudit će se drugo radno mjesto, a ako takvog radnog mjesta nema otkazat će mu se ugovor o radu redovitim otkazom. Ako na natječaj iz stavka 1. ovog članka zaposlenik ne podnese prijavu ili ne bude izabran zbog neispunjavanja uvjeta za ponovni izbor, otkazat će mu se ugovor o radu redovitim otkazom. Ugovor o radu za znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i stručna radna mjesta Članak 202. (1) S osobama izabranim putem javnog natječaja u znanstveno-nastavna zvanja, umjetničko-nastavna zvanja, nastavna zvanja i stručna zvanja te odgovarajuća radna mjesta sklapa se ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom provođenja izbora na više radno mjesto i mogućnošću jednog reizbora. (2) S osobama koje su u postupku napredovanja izabrane putem javnog natječaja u viša znanstveno-nastavna zvanja, umjetničko-nastavna zvanja, nastavna zvanja i stručna zvanja te odgovarajuća radna mjesta osim redovitog profesora u trajnom zvanju te profesora visokog učilišta u trajnom zvanju sklapa se dodatak ugovora o radu s obvezom provođenja izbora na više radno mjesto i mogućnošću jednog reizbora. (3) Reizbor osobe u znanstveno-nastavnim, umjetničko-nastavnim, nastavnim i stručnim zvanjima i na odgovarajućim radnim mjestima, osim redovitih profesora u trajnom zvanju i profesora visoke škole u trajnom zvanju, vrši se na način da stručno povjerenstvo visokog učilišta podnosi stručnom vijeću visokog učilišta u kojem je pristupnik zaposlen izvješće o radu zaposlenika za razdoblje od pet godina od izbora odnosno reizbora na znanstveno-nastavno radno mjesto, umjetničko-nastavno radno mjesto, nastavno radno mjesto i stručno radno mjesto u skladu s općim aktima visokog učilišta. Stručno povjerenstvo se sastoji od tri člana koji moraju biti u istom ili višem zvanju i odgovarajućem radnom mjestu s obzirom na ono za koje se traži reizbor pri čemu dva člana stručnog povjerenstva moraju biti iz znanstvenog polja u kojem se traži reizbor. Ako se stručno povjerenstvo ne može sastaviti od znanstvenika u polju u kojem se traži reizbor, onda članovi stručnog povjerenstva mogu biti iz srodnih polja odnosno odgovarajućeg područja znanosti. Barem jedan član povjerenstva ne može biti zaposlenik visokog učilišta u kojem je zaposlen pristupnik. (4) Oblik izvješća te minimalne uvjete radnih obveza o kojima se podnosi izvješće iz stavka ovog članka za znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, nastavno i stručno radno mjesto propisuje Rektorski zbor. Visoko učilište općim aktom propisuje postupak odlučivanja o prihvaćanju izvješća, a može propisati i dodatne uvjete o kojima se podnosi izvješće iz stavka 2. ovog članka. (5) Ako zaposlenik izabran u znanstveno-nastavno zvanje, umjetničko-nastavno zvanje, nastavno zvanje i stručno zvanje te odgovarajuće radno mjesto ne bude izabran u više znanstveno-nastavno zvanje, umjetničko-nastavno zvanje, nastavno zvanje i stručno zvanje te na odgovarajuće radno mjesto istekom pet godina od reizbora na isto znanstveno-nastavno radno mjesto, umjetničko-nastavno radno mjesto, nastavno radno mjesto i stručno radno mjesto otkazat će mu se ugovor o radu redovitim otkazom. Zaposleniku će se otkazati ugovor o radu redovitim otkazom i ako u postupku reizbora stručno vijeće visokog učilišta ne prihvati pozitivno izvješće stručnog povjerenstva ili prihvati negativno izvješće o radu. (6) S osobom izabranom na znanstveno-nastavno, umjetničko—nastavno i stručno radno mjesto, a koja radi na projektu ograničenog trajanja, ugovor o radu može se zaključiti se na određeno vrijeme, bez obzira na ograničenja propisana Zakonom o radu, koje je jednako vremenu trajanja projekta ili dijela projekta na kojoj ta osoba radi. (7) Obveza podnošenja izvješća iz ovog članka prestaje nakon što zaposlenik bude izabran u znanstveno-nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju, i profesora visoke škole u trajnom zvanju. (8) Zaposleniku u znanstveno-nastavnom, umjetničko-nastavnom i nastavnom zvanju na visokom učilištu prestaje ugovor o radu istekom akademske godine u kojoj je navršio 67 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža. (9) Ako su sredstva za plaću nastavnika iz stavka 6. ovog članka osigurana iz namjenskih sredstava za znanstvene ili stručne projekte ili iz vlastitih sredstava visokog učilišta, visoko učilište mu može produljiti radni odnos i izvan ograničenja propisanih stavkom 6. ovog članka. (10) Nastavnik iz stavka 6. ovoga članka može se zaposliti na određeno vrijeme u drugom visokom učilištu, ako se na raspisani natječaj nije javio pristupnik koji ispunjava propisani uvjete za izbor na to radno mjesto. Takav nastavnik ne može biti jedini nositelj obveznih predmeta na tom visokom učilištu. Iznimke od prestanka ugovora o radu nakon navršenih 67 godina života Članak 203. (1) Iznimno, s nastavnikom visokog učilišta koji je zaposlen na znanstveno-nastavnom radnom mjestu redovitog profesora u trajnom zvanju odnosno profesora visoke škole u trajnom zvanju (drugi izbor) može se, na teret državnog proračuna, sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme i nakon nastupa uvjeta iz čl. 202. stavka 7. ovog Zakona, u maksimalnom trajanju do kraja akademske godine u kojoj navršava 70 godina života ako postoji potreba i znanstvenik zadovoljava kriterije izvrsnosti koje je propisao Nacionalno vijeće (2) Postojanje potrebe iz stavka 1. ovog članka utvrđuje čelnik visokog učilišta, na temelju mišljenja stručnog povjerenstva kojega je imenovao senat. (3) Mišljenje o udovoljenim kriterijima izvrsnosti iz stavka 1. ovog članka, utvrđuje Nacionalno vijeće temeljem prethodnog mišljenja odgovarajućeg matičnog odbora o znanstvenoj izvrsnosti i prethodnog mišljenja senata o nastavnoj izvrsnosti. (4) Protiv odluke čelnika koja je donesena protivno mišljenju stručnog vijeća iz stavka 2 ovog članka i mišljenja Nacionalnog vijeća iz stavka 3. ovog članka, moguće je pokrenuti postupak iz članka 133. stavka 2. ovog Zakona. (4) Iznimno od odredbe članka 202. stavka 7. ovog Zakona, zaposlenicima izabranim na položaj dekana i rektora produljuje se radni odnos do isteka mandata na koji su izabrani. Prava i obveze nastavnika i suradnika Članak 204. (1) Nastavnici i suradnici dužni su uredno izvršavati nastavne i druge obveze u skladu s općim aktima visokog učilišta te ispunjavati obveze u odnosu na znanstveni, umjetnički i stručni rad koji obavljaju na visokom učilištu. Posebnu pozornost dužni su posvetiti radu sa studentima, poticanju njihova samostalnog rada i kreativnosti te uključivanju u stručni, znanstveni i umjetnički rad. (2) Ugovori nastavnika i suradnika s drugim pravnim osobama izvan ustanove zaposlenja mogu se zabraniti, ograničiti ili uvjetovati ako se radi o ugovorima koji bi negativno utjecali na rad visokog učilišta ili ako je riječ o ugovoru s organizacijom koja svojom djelatnošću konkurira visokom učilištu s kojim nastavnik ili suradnik ima ugovor o radu. Rad protivno takvoj zabrani, ograničenju ili uvjetu razlog je za otkaz ugovora o radu. (3) Nastavnik ili znanstvenik može, uz uvjete propisane općim aktom visokog učilišta, koristiti plaćenu slobodnu studijsku godinu (sabbatical) radi znanstvenog, umjetničkog ili stručnog rada. Visoko učilište je dužno u tom razdoblju organizirati uredno izvođenje nastave te ispunjavanje drugih obveza umjesto odsutnog nastavnika. (4) Odlukom nadležnog tijela visokog učilišta nastavniku se mogu odobriti kraća (do šest mjeseci) ili dulja izbivanja (do dvije godine, a iznimno za trajanja projekta) zbog znanstvenog, umjetničkog i stručnog usavršavanja ili kojega drugoga opravdanog razloga. U vrijeme takve odsutnosti nastavniku mogu mirovati prava i obveze iz ugovora o radu ili se mogu izvršavati djelomično, u skladu s odlukom nadležnog tijela i/ili ugovora koji je sklopljen između nastavnika i visokog učilišta. Pri tome se mora osigurati uredno odvijanje nastave ili odgovarajuća zamjena za nastavnika. (5) Nastavnik ili znanstvenik tijekom obavljanja javne dužnosti na koju je imenovan ili izabran (npr. nastavnik ili znanstvenik izabran u Hrvatski sabor, dužnosnik kojeg je na dužnost imenovao Hrvatski sabor, predsjednik Republike, Vlada ili Ustavni sud, župan, gradonačelnik ili načelnik općine), i nastavnik ili znanstvenik izabran u Europski sud za ljudska prava, Europski parlament, Sud Europske unije te dužnosnik kojeg je na dužnost imenovala Europska komisija, odnosno radi čijeg je obavljanja sklopio odgovarajući ugovor, može obavljati nastavu i baviti se znanstvenim radom na visokom učilištu ili u drugoj znanstvenoj organizaciji tako da s visokim učilištem ili drugom znanstvenom organizacijom sklopi odgovarajući ugovor. Nastavnik ili znanstvenik koji obnaša javnu dužnost ima se pravo, u skladu s ugovorom sklopljenim s visokim učilištem ili drugom znanstvenom organizacijom, vratiti na radno mjesto na kojem je radio prije odlaska na javnu dužnost ili drugo odgovarajuće radno mjesto. (6) Osoba izabrana na položaj prorektora ili rektora može za vrijeme trajanja mandata pokrenuti i provesti izbor u više znanstveno zvanje, odnosno javiti se na raspisani natječaj za izbor u više znanstveno-nastavno zvanje te na odgovarajuće znanstveno-nastavno radno mjesto te nakon isteka mandata ima se pravo povratka na visoko učilište na kojem je radila prije izbora. (7) Odredbe ovog članka primjenjuju se na odgovarajući način i na znanstvenike u javnim znanstvenim organizacijama. Stegovna odgovornost Članak 205. Na povrede radnih i drugih obveza zaposlenika u znanosti i visokom obrazovanju primjenjuje se opći propisu o radnim odnosima. VI. REKTORSKI ZBOR I VIJEĆE VELEUČILIŠTA I VISOKIH ŠKOLA Rektorski zbor Članak 206. (1) Rektorski čine rektori javnih sveučilišta ili od njih ovlašteni predstavnici te jedan predstavnik rektora privatnih sveučilišta s pravom glasa i jedan predstavnik Vijeća veleučilišta i visokih škola bez prava glasa, a ovlašteno je odlučivati o određenim pitanjima od zajedničkog interesa za djelovanje i razvoj sveučilišta u Republici Hrvatskoj (2) Postupak i način izbora predstavnika privatnih sveučilišta utvrđuju privatna sveučilišta na zajedničkom sastanku rektora privatnih sveučilišta, a postupak i način izbora predstavnika Vijeća veleučilišta i visokih škola utvrđuje Vijeće veleučilišta i visokih škola. (3) Rektorski zbor odlučuje o pitanjima od zajedničkog interesa za djelovanje i razvoj sveučilišta u Republici Hrvatskoj. (4) Rektorski zbor donosi poslovnik kojim uređuje svoj rad i način odlučivanja. (5) Rektorski zbor: 1. propisuje, pravilnikom koji se objavljuje u „Narodnim novinama “, nužne uvjete za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna zvanja odnosno radna mjesta, 2. propisuje, pravilnikom koji se objavljuje u „Narodnim novinama “, nužne uvjete za reizborna znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna zvanja odnosno radna mjesta, 2. predlaže članove područnih znanstvenih i umjetničkih vijeća i matičnih odbora, 3. predlaže članove Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, 4. razmatra problematiku rada i razvoja sveučilišta i o tome donosi preporuke i mišljenja, 5. daje prethodno mišljenje na propise koji se odnose na sustav visokog obrazovanja te 6. obavlja i druge poslove predviđene ovim Zakonom i poslove koje mu povjere sveučilišta. Vijeće veleučilišta i visokih škola Članak 207. (1) Vijeće veleučilišta i visokih škola čine dekani svih veleučilišta i visokih škola u Republici Hrvatskoj. U radu Vijeća, bez prava odlučivanja, sudjeluje i predstavnik Rektorskog zbora. (2) Vijeće veleučilišta i visokih škola odlučuje o pitanjima od zajedničkog interesa za djelovanje i razvoj veleučilišta i visokih škola. (3) Vijeće veleučilišta i visokih škola donosi poslovnik o svom radu. (4) Vijeće veleučilišta i visokih škola: 1. propisuje, pravilnikom koji se objavljuje u „Narodnim novinama “, nužne uvjete za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora na nastavna zvanja, odnosno radna mjesta, 2. propisuje, pravilnikom koji se objavljuje u „Narodnim novinama “, nužne uvjete za reizbor na znanstvena radna mjesta, 3. predlaže članove iz veleučilišnih i visokoškolskih redova u Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, 4. razmatra problematiku rada i razvoja veleučilišta i visokih škola i o tome donosi preporuke i mišljenja, te 5. obavlja druge poslove predviđene ovim Zakonom i poslove koje mu povjere visoka učilišta. VII. FINANCIRANJE ZNANSTVENE DJELATNOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA Izvori financiranja Članak 208. (1) Visoka učilišta, instituti i druge znanstvene organizacije financiraju se iz: 1. sredstava osnivača, 2. državnog proračuna Republike Hrvatske, 3. proračuna jedinica lokalne, područne (regionalne) samouprave (dalje u tekstu proračuna JLP(R)S), 4. namjenskih sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske za: znanstvene programe i projekte raspodijeljenih preko Hrvatske zaklade za znanost, znanstvenih centara izvrsnosti i kolaborativnih znanstveno-tehnoloških programa i projekata prema prijedlogu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, za nastavno-umjetničku djelatnost prema prijedlogu Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj 5. namjenskih izvanproračunskih sredstava za istraživačke i druge znanstveno-stručne projekte i programe Hrvatske zaklade za znanost, fondova i programa Europske unije i drugih međunarodnih organizacija, zaklada i drugih oblika financiranja znanstveno-istraživačke, nastavno-umjetničke djelatnosti i znanstveno-istraživačke infrastrukture, 6. vlastitih prihoda ostvarenih od participacija studenata u troškovima studija, istraživačkih, umjetničkih i stručnih projekata, elaborata, ekspertiza, nakladničke i drugih djelatnosti, 7. vlastitih prihoda ostvarenih od sveučilišnih i ostalih zaklada, ostvarene dobiti trgovačkih društava i drugih pravnih osoba iz članka 123. stavka 2. ovog Zakona, 8. vlastitih prihoda od izravnih ulaganja pojedinaca, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba, što se odnosi na prihode od financijske i nefinancijske imovine, kamata, najma, zakupa i ostalih prihoda 9. donacija te 10. ostalih izvora. (2) Sveučilišta, veleučilišta, visoke škole i javni znanstveni instituti mogu se financirati samo iz onih izvora koji ne utječu na njihovu neovisnost i dostojanstvo. Vlastiti prihodi mogu se ostvarivati samo djelatnostima koje ne štete ostvarenju osnovnih zadaća sveučilišta, veleučilišta, visokih škola i javnih znanstvenih instituta. (3) Izvori financiranja evidentiraju se kako slijedi: 1. sredstva javnih sveučilišta, veleučilišta, javnih znanstvenih instituta i visokih škola navedena u točkama 1., 2., 3. i 4. stavka 1. dio su proračunskih sredstava Ministarstva odnosno državnog proračuna i ulaze u državnu riznicu, te proračunskih sredstava JLP(R)S. 2. sredstva sveučilišta, veleučilišta, javnih znanstvenih instituta i visokih škola navedena u točkama 5., 6., 7., 8. 9. i 10. stavka 1. ovog članka ostvarena samostalnom aktivnošću ne ulaze u proračunska sredstva Ministarstva odnosno u državni proračun i državnu riznicu i raspodjeljuju se u skladu s općim aktom znanstveno-obrazovne institucije u razmjernim iznosima na: unapređenje znanstvene, nastavne i druge djelatnosti, ulaganje u studentski standard i unapređenje studiranja, potpomaganje studentskih aktivnosti i razvoj infrastrukture i opreme za njihovo učenje, isplate dodatka na plaću, ugovora o djelu, autorskih ugovora i ugovora o radu u skladu s ovim Zakonom, povećanje redovite plaće zaposlenika razmjerno radu iznad norme, prema satnici u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, isplate naknada za rad u nastavi vanjskim suradnicima na temelju ugovora o djelu u skladu s propisom kojim se uređuju obvezni odnosi (4) Sredstva ostvarena podstavkom 2. stavka 3. ovog članka bilježe se u posebnoj statističkoj evidenciji Ministarstva potrebnoj za razvoj sustava i planiranje mreže institucija znanosti i visokog obrazovanja. Odluku o načinu vođenja evidencije propisuje ministar uz prethodno mišljenje Nacionalnog vijeća. 1. FINANCIRANJE IZ PRORAČUNA REPUBLIKE HRVATSKE Prijedlog proračunskih sredstava i njihova raspodjela Članak 209. Ministar nadležan za područje znanosti i visokog obrazovanja (dalje u tekstu; ministar) utvrđuje i Vladi Republike Hrvatske podnosi konačan prijedlog proračunskih sredstava za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje, uzimajući u obzir kriterije i prijedloge Nacionalnog vijeća. Članak 210. (1) Nacionalno vijeće posebnim „Naputkom o utvrđivanju kriterija za raspodjelu proračunskih sredstava za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje “(dalje u tekstu Naputak), utvrđuje kriterije za raspodjelu proračunskih sredstava za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje, na temelju prijedloga Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja u skladu s člankom 10., t. 11. i t. 18. i člankom 16. ovog Zakona. Naputak kao svoj sastavni dio može uključivati i međusobno usklađene kriterije institucijskog, programskog i drugih modela temeljnog, varijabilnog i stimulativnog proračunskog financiranja visokog obrazovanja i znanosti. Kriteriji mogu uključivati pokazatelje i odnose; broja nastavnika i studenta, raspoložive površine, znanstveno-istraživačke i znanstveno-nastavne izvrsnosti te umjetničko-nastavne izvrsnosti i druge relevantne pokazatelje iz Mreže visokih učilišta i Mreže javnih instituta, izvještaja matičnih odbora o izborima u znanstvena i umjetnička zvanja, dokumentacije akreditacijskih postupaka AZVO, izvještaja i ocjene znanstvenih projekata Hrvatske zaklade za znanost i drugih službenih izvora. (2) U skladu s kriterijima iz stavka 1. ovog članka ministar prikuplja prijedloge proračuna za financiranje znanosti i visokog obrazovanja na temelju prikupljenih prijedloga proračuna znanstvenih organizacija, sveučilišta, veleučilišta i visokih škola, u skladu s propisima kojima se planiraju i izvršavaju proračunska sredstva iz državnog proračuna te sačinjava početni prijedlog proračuna. Ako se uvodi posebno institucijsko, programsko ili neki drugi oblik varijabilnog, stimulativnog ili drukčijeg proračunskog financiranja na temelju kojih se donose posebne odluke Vlade ili ministra, ono mora biti transparentno prikazano dodatnim sredstvima, planiranim na temelju javnog poziva, u prijedlogu proračuna. Tako izrađeni početni prijedlog ministar dostavlja Savjetu za financiranje znanosti i visokog obrazovanja. Odluke o prijedlogu raspodjele proračunskih sredstava Članak 211. Savjet za financiranje znanosti i visokog obrazovanja, uzimajući u obzir Naputak iz stavka 1. članka 210. razmatra početni prijedlog proračuna te ga sa svojim mišljenjem dostavlja Nacionalnom vijeću. Nacionalno vijeće donosi „Objedinjenu odluku o prijedlogu raspodjele proračunskih sredstava “(dalje u tekstu; Objedinjena odluka) i dostavlja je ministru. Objedinjena odluka sastoji se od; Odluke o prijedlogu financiranja institucija visokog obrazovanja i znanosti i Odluke o prijedlogu financiranja znanstvenih istraživanja i znanstveno-istraživačke infrastrukture. Članak 212. (1) Odluka o prijedlogu financiranja institucija visokog obrazovanja i znanosti obuhvaća ukupna sredstva za temeljno, varijabilno i stimulativno financiranje pojedinih sveučilišta, veleučilišta, visokih škola, znanstvenih instituta i drugih znanstvenih organizacija. (2) Prijedlog ukupnih sredstava temeljnog institucijskog financiranja za pojedina sveučilišta, veleučilišta, visoke škole, znanstvene institute i druge znanstvene organizacije sastoji se od: 1. sredstva za plaće zaposlenih prema Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, a koji za zaposlene u znanstveno-nastavnim zvanjima naznačuje dio za znanstvenu i dio za nastavnu komponentu plaće prema nastavnim zvanjima, 2. sredstva za razvoj ljudskih potencijala u skladu sa zahtjevima i kriterijima osiguranja kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, 3. sredstva za troškove održavanja prostora, opreme i programa (3) Prijedlog ukupnih sredstava varijabilnog institucijskog ili programskog financiranja za sveučilišta, veleučilišta, visoke škole, znanstvene institute i druge znanstvene organizacije sastoji se od: 1. sredstava nagrađivanja nastavne izvrsnosti i inovativnosti, prema kriterijima i prijedlogu HPBP u skladu s člankom 10. t. 24. i člankom 18. ovog Zakona uz uvažavanje rezultata anonimnih studentskih anketa o kvaliteti nastave i nastavnika, 2. sredstva za nagrađivanje znanstveno istraživačke i umjetničke izvrsnosti, prema kriterijima i prijedlogu Savjeta HIP-a u skladu s člankom 10. t. 25. i člankom 19. ovog Zakona, 3. sredstva za nagrađivanje registriranih i nagrađivanih inovacija, prema kriterijima i prijedlogu VTI u skladu s člankom 10. t. 26. i člankom 20. ovog Zakona (4) Prijedlog ukupnih sredstava stimulativnog institucijskog ili programskog financiranja za sveučilišta, veleučilišta, visoke škole, znanstvene institute i druge znanstvene organizacije koji obuhvaća: (1) sredstva za poticanje studentske mentorske stručne prakse i pripremu mentora stručne prakse, prema kriterijima i prijedlogu HPBP, u skladu s člankom 10. točkom 24. i člankom 18. ovog Zakona, (2) sredstva za poticanje i provođenje mentorske nastave, prema kriterijima i prijedlogu HPBP, u skladu s člankom 10. točkom 24. i člankom 18. ovog Zakona, (3) sredstva za poticanje i provođenje višejezične nastave, prema kriterijima i prijedlogu HPBP, u skladu s člankom 10. t. 24. i člankom 18. ovog Zakona, (4) sredstva za pripremu i prijavu projekata i programa fondova EU, Europskog istraživačkog prostora (ERA), Europskog istraživačkog savjeta (ERC), temeljem javnog poziva, prema kriterijima i prijedlogu Savjeta HIP-a, u skladu s člankom 10. točkom 25. i člankom 19. ovog Zakona, (5) sredstva za pripremu i prijavu inovacija, patenata i zaštite intelektualnog vlasništva prema kriterijima i prijedlogu VTI u skladu s člankom 10. točkom 26. i člankom 20. ovog Zakona. Članak 213. (1) Odluka o prijedlogu financiranja znanstvenih istraživanja i znanstveno-istraživačke infrastrukture obuhvaća prijedlog dodjele sredstava za nabavku, održavanje i nediskriminacijsko korištenje nacionalne krupne znanstvene opreme, znanstveno-istraživačku aktivnosti i projekte, projekte Hrvatske zaklade za znanost, znanstveno nakladništvo i popularizaciju znanosti, financiranje rada Nacionalnog vijeća i njegovih tijela. (2) Prijedlog dodjele sredstava za financiranje znanstvenih istraživanja i znanstveno-istraživačke infrastrukture sastoji se od: 1. sredstava za ulaganje u stratešku znanstveno istraživačku infrastrukturu i nabavku nacionalne krupne znanstveno-istraživačke opreme prema kriterijima i prijedlogu HSFI, u skladu s člankom 10. točkom 23. i člankom 17. točkama 1. 2. ovog Zakona, 2. sredstava za uspostavu, održavanje i redovito funkcioniranje modela nediskriminirajućeg, dostupnog korištenja krupne znanstvene opreme članovima hrvatske znanstvene zajednice i istraživačima, bez obzira na njenu fizičku lokaciju, prema kriterijima i prijedlogu HSFII, u skladu s člankom 10. t. 23. i člankom 17. točkama 3. 4. ovog Zakona, 3. sredstava za uspostavu, održavanje i redovito funkcioniranje otvorene platforme Hrvatskog istraživačkog prostora prema prijedlogu i kriterijima Savjeta HIP-a, u skladu s člankom 10. točkom 25. i člankom 19. ovog Zakona (3) Prijedlog dodjele sredstava za znanstveno-istraživačku aktivnost i projekte Hrvatske zaklade za znanost sastoji se od: 1. sredstava za znanstveno istraživačku aktivnost i projekte znanstvenih centara izvrsnosti, kolaborativne znanstveno-tehnološke multidisciplinarne i međusveučilišne programe i projekte povezane s društvenim i gospodarskim partnerima, prema zajedničkom prijedlogu i kriterijima HSFII, Savjeta HIP-a i VTI, u skladu s člancima 10., 17., 19., i 20. ovog Zakona, 2. sredstava za financiranje znanstvenih projekata, Hrvatske zaklade za znanost, prema kriterijima i prijedlogu Upravnog odbora zaklade u skladu sa Zakonom o Hrvatskoj zakladi za znanost i s člankom 10. točkom 21. ovog Zakona. (4) Prijedlog sredstava za financiranje znanstvenog nakladništva, znanstvenih časopisa, publikacija radova s međunarodnih znanstvenih konferencija organiziranih u Hrvatskoj, prema kriterijima i prijedlogu Povjerenstva za znanstveno-izdavačku djelatnost, u skladu s člankom 10 točkom 27. i člankom 21. ovoga Zakona, (5) Prijedlog dodjele sredstva za financiranje rada Nacionalnog vijeća i njegovih tijela, Agencije i drugih tijela. (6) U prijedlogu proračuna ministar je dužan predvidjeti sredstva potrebna za projicirano napredovanje znanstvenika i nastavnika, te obnove i rasta ljudskih potencijala, na temelju planova znanstvenih organizacija i sveučilišta i u skladu s člankom 208. ovog Zakona. Financiranje visokih učilišta Članak 214. (1) Javna sveučilišta, veleučilišta i visoke škole financiraju se iz državnog proračuna uzimajući u obzir utvrđene kapacitete pojedinoga visokog učilišta, troškove pojedinih studija te ocjenu o njihovoj kvaliteti na temelju vrednovanja iz ovog Zakona. (2) Iz državnog proračuna mogu se financirati i privatna visoka učilišta, na temelju prethodno sklopljenog ugovora, pod uvjetom da: 1. obavljaju djelatnost u kojoj društvene potrebe nadilaze raspoložive mogućnosti javnih visokih učilišta ili je njihova djelatnost od posebnoga državnog interesa, 2. ispunjavaju uvjete propisane Zakonom, 3. udovoljavaju kriterijima i prioritetima koje zajednički utvrđuje Nacionalno vijeće, uzimajući u obzir raspoloživa sredstva i kvalitetu tih učilišta. (3) Sredstva iz državnog proračuna namijenjena sveučilištima, veleučilištima i visokim školama doznačuju se korisnicima u ukupnom iznosu, a korisnici ih svojim financijskim planom raspoređuju za pojedine namjene, u skladu sa statutom i drugim općim aktima; 1. financijski plan sveučilišta donosi senat na prijedlog rektora, 2. financijski plan sastavnice/fakulteta kod funkcionalno integriranog sveučilišta donosi stručno/fakultetsko vijeće na prijedlog dekana, 3. financijski plan sveučilišnog odjela kod institucionalno integriranog sveučilišta donosi stručno vijeće na prijedlog pročelnika sveučilišnog odjela, 4. financijski plan veleučilišta i visoke škole donosi stručno vijeće na prijedlog dekana. (4) Sastavnice sveučilišta dio vlastitih prihoda iz članka 208. stavka 1. točka 6. ovoga Zakona izdvajaju u proračun sveučilišta za kapitalna ulaganja i razvojne programe, te druge zajedničke fondove/aktivnosti, u skladu s općim aktima sveučilišta. Financiranje javnih znanstvenih instituta Članak 215. (1) Financijski plan javnog znanstvenog instituta predlaže ravnatelj. Odluku o financijskom planu donosi upravno vijeće na temelju prethodne suglasnosti ministra. (2) Djelatnost javnih znanstvenih instituta financira se sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske. (3) Uz suglasnost ugovornih strana dio djelatnosti instituta može se financirati i u skladu s posebnim ugovorima sklopljenima između Ministarstva i instituta na temelju kriterija i postupaka propisanih člankom 213. ovog Zakona. (B) 2. PLAĆE I PRIMANJA ZAPOSLENIKA I VANJSKIH SURADNIKA U SUSTAVU ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA Plaća Članak 216. Plaće sudionika u znanosti i visokom obrazovanju isplaćene iz državnog proračuna Republike Hrvatske utvrđuju se kolektivnim ugovorom u skladu sa Zakonom. Dodatak na plaću, ugovori o djelu i autorski ugovori Članak 217. Iz namjenskih prihoda definiranih u članku 208. stavku 1. točkama 3. i 4. i vlastitih prihoda definiranih u članku 209. stavku 1. točkama 5., 6., 7., 8., 10. ovoga Zakona može se isplatiti zaposlenicima i vanjskim suradnicima visokih učilišta, znanstvenih javnih instituta i drugih znanstvenih organizacija za: 1. rad na temelju ugovora o djelu u skladu s propisom kojim se uređuju obvezni odnosi, 2. rad na temelju ugovora o autorskom djelu kada rezultat zaposlenika ima obilježja autorskog djela, u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju autorska prava i srodna prava. Članak 218. Iz namjenskih prihoda definiranih u članku 208. stavku 1. točkama 3. i 4. ovog Zakona, može se po programu odnosno projektu, voditeljima isplatiti dodatak na plaću u maksimalnom iznosu do 100 %, te ključnim suradnicima programa odnosno projekta definiranim u odgovarajućem ugovoru ili odluci o imenovanju projektnog tima, dodatak na plaću u maksimalnom iznosu od 50 %, u odnosu na plaću koju bi zaposlenik ostvarivao obavljajući poslove svog radnog mjesta (bez obzira na izvor financiranja), a radi obavljanja aktivnosti vezanih uz provedbu programa odnosno projekta. Isplata mora biti utemeljena na objektivnim kriterijima koji se općenito primjenjuju u ustanovi u skladu s općim aktom, koje uvećanje se obračunava i isplaćuje za radno vrijeme na poslovima programa odnosno projekta, i mora biti u skladu s pravilima i obvezama projekta. Članak 219. (1) Zaposlenici znanstvene i znanstveno nastavne organizacije ili ustanove, ako su voditelji ili ključni suradnici međunarodnog kompetitivnog znanstveno-istraživačkog programa ili projekta , ili znanstvenog programa ili projekta s inozemnim izvorom financiranja, ili istraživačko-razvojnog projekta kojeg financiraju gospodarski subjekti, definirani u odgovarajućem ugovoru ili odluci o imenovanju projektnog tima, mogu za vrijeme trajanja znanstvenog programa ili projekta, ili istraživačko-razvojnog projekta, sporazumno izmijeniti odredbe postojećeg ugovora o radu tako da je dio radnog vremena plaćen iz istog izvora iz kojeg je bio plaćen prije dobivanja programa ili projekta, dok bi za ostatak radnog vremena isplata plaće bila iz sredstava programa ili projekta, ako je takva promjena ugovora o radu u skladu s pravilima programa ili projekta i općim aktima organizacije ili ustanove. (2) U slučaju promjene ugovora o radu u skladu sa stavkom 1. ovog članka, satnica rada za radno vrijeme rada na međunarodnom kompetitivnom znanstveno-istraživačkom programu ili projektu, ili znanstvenom programu ili projektu s inozemnim izvorom financiranja, ili istraživačko razvojnom projektu kojeg financiraju gospodarski subjekti, mora biti u skladu s pravilima programa ili projekta i može iznositi do 400 % u odnosu na satnicu rada koju bi zaposlenik ostvarivao obavljajući poslove svog radnog mjesta (bez obzira na izvor financiranja). (3) Ako je za stjecanje određenih prava prema odredbama ovog članka važno prethodno trajanje radnog odnosa u znanstvenoj ili znanstveno-nastavnoj organizaciji ili ustanovi, razdoblje rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu. (4) Promjena ugovora o radu iz stavka 1. ovog članka za znanstvenika ne utječe na rokove za izbor ili reizbor u znanstveno-nastavno zvanje i znanstveno radno mjesto. Ugovor o radu na nepuno radno vrijeme za programske odnosno projektne aktivnosti Članak 220. (1) Iz vlastitih prihoda definiranih u članku 208. stavku 1. točkama 5., 6., 7., 8., 9. ovoga Zakona može se isplatiti zaposlenicima dodatak na plaću u maksimalnom kumulativnom iznosu do 30 % u odnosu na plaću koju bi zaposlenik ostvarivao obavljajući poslove svog radnog mjesta (bez obzira na izvor financiranja) ako je isplata utemeljena na objektivnim kriterijima propisanima općim aktom visokog učilišta ili javnog znanstvenog instituta koji uređuje isplatu dodatka na plaću. (2) Kriteriji propisani općim aktom iz stavka 1. ovoga članka, koji uređuju isplatu dodatka na plaću moraju biti utemeljeni na nastavnom i/ili znanstvenom radu zaposlenika. (3) Ispunjenost kriterija provjerava čelnik institucije za svakog zaposlenika za iduću akademsku ili kalendarsku godinu na temelju rada u prethodnoj akademskoj ili kalendarskoj godini. (4) Dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka i dodatak na plaću iz članka 218. ovog Zakona te plaćanje prekovremenog rada sukladno kolektivnom ugovoru, međusobno se ne isključuju. 3. FINANCIRANJE MJERAMA POTPORE ISTRAŽIVANJA I RAZVOJA Cilj mjera potpore istraživanju i razvoju Članak 221. (1) Mjerama potpore istraživanju i razvoju cilj je povećanje ulaganja, osobito privatnog sektora, u istraživanje i razvoj, povećanje broja poduzetnika i drugih subjekata koji ulažu u istraživanje i razvoj te poticanje suradnje poduzetnika i drugih subjekata s organizacijama za znanstveno-istraživački rad i širenje znanja. (2) Mjere potpore istraživanju i razvoju dio su cjelovitog hrvatskog sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja za čiji se razvoj i kvalitetu kao najviše, od Hrvatskog sabora imenovano, stručno tijelo brine Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj u skladu s člankom 10. ovoga Zakona. Uvjeti za dodjeljivanje državne potpore Članak 222. Uvjeti za dodjeljivanje državne potpore za istraživačko-razvojne projekte, nadležnosti tijela Republike Hrvatske u pogledu dodjele državnih potpora za istraživačko-razvojne projekte, postupak utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za ostvarivanje prava, vođenje evidencija i izvještavanje te druga pitanja vezana uz ostvarivanje prava na potpore za istraživačko-razvojne projekte, regulirane su posebnim zakonom koji uređuje državne potpore za istraživačko-razvojne projekte i na njemu temeljenim propisima i aktima. Uloga Nacionalnog vijeća Članak 223. Osiguranje usklađenosti razvoja i politika visokog obrazovanja, znanstvenih istraživanja kojima pripadaju i mjere državne potpore istraživanja i razvoja i tehnološkog razvoja, obveza je i odgovornost Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Nacionalno vijeće u skladu s člankom 10. točkom 23. i člankom 20. ovog Zakona, imenuje VTI za Znanstveno-stručni savjet davatelja državne potpore za istraživačko-razvojne projekte odnosno provedbenog tijela kojemu ministarstvo nadležno za gospodarstvo, poduzetništvo i obrt kao davatelj potpore, povjerava pojedine aktivnosti u postupku davanja potpore u skladu sa zakonom koji uređuje državne potpore za istraživačko-znanstvene projekte. Uloga Znanstveno-stručnog savjeta Članak 224. (1) Znanstveno-stručni savjet prati i potiče razvoj istraživanja i razvoja osobito povezivanje znanstvenih organizacija i privatnih poduzetnika te drugih subjekata. U cilju osiguranja cjelovitosti i konzistentnosti nacionalnog sustava znanstvenih istraživanja i tehnološkog razvoja, rasta konkurentnosti hrvatskih gospodarskih subjekta putem inovacija i temeljnih, primijenjenih industrijskih i eksperimentalnih istraživanja Znanstveno-stručni savjet: 1. razmatra i daje prethodno mišljenje o godišnjem izvješću provedbenog tijela iz članka 5. Zakona o državnoj potpori za razvojno istraživačke projekte (Narodne novine br. 64/18). Obavezno mišljenje sastavni je dio godišnjeg izvješća koje podnosi Provedbeno tijelo o provedenim postupcima dodjele državnih potpora za istraživanje i razvoj. 2. razmatra i daje prethodno mišljenje o godišnjem planu rada i godišnjem financijskom planu provedbenog tijela iz članka 5. Zakona o državnoj potpori za razvojno istraživačke projekte (Narodne novine br. 64/18). Obavezno mišljenje sastavni je dio godišnjeg plana rada i godišnjeg financijskog poticanja istraživanja i razvoja davatelja potpore odnosno njegovog provedbenog tijela. Pribavljanje obvezujućih prethodnih mišljenja Članak 225. Davatelj potpore odnosno provedbeno tijelo ugradit će odredbu o pribavljanju prethodnih mišljenja Znanstveno-stručnog savjeta iz članka 223. ovog Zakona u odgovarajuće akte davatelja potpore odnosno provedbenog tijela u roku od 60 dana od donošenja ovog zakona. Ovlast Nacionalnog vijeća Članak 226. U svrhu analize, praćenja i poticanja ulaganja u istraživanje i razvoj, kao sastavnog dijela hrvatskog sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja, Nacionalno vijeće ima pravo tražiti podatke o svim dodijeljenim državnim potporama od ministarstva davatelja potpore, provedbenog tijela kojeg odredi davatelj potpore, korisnika potpore i ministarstva nadležnog za financije, u skladu sa zakonom koji uređuje državne potpore za istraživačko-znanstvene projekte. VIII. ETIKA U ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU Etičnost u znanosti i visokom obrazovanju Članak 227. (1) Etičnost je jedna od najviših vrijednosti u visokom obrazovanju i znanosti i uvjet njihova optimalnog funkcioniranja, pa je treba trajno osnaživati i štititi. (2) U cilju promicanja etičnosti, svako visoko učilište i znanstveni institut dužni su ustrojiti dva etička povjerenstva: etičko povjerenstvo za znanstvena istraživanja i etičko povjerenstvo za zaštitu akademske čestitosti. (3) Etičko povjerenstvo za znanstvena istraživanja razmatra zahtjeve za odobravanjem protokola istraživanja uključenih u završne, diplomske i doktorske radove te nacrte znanstvenih projekate koji uključuju istraživanja na ljudima, životinjama, odnosno osjetljivim podacima. (4) Etičko povjerenstvo za zaštitu akademske čestitosti razmatra prijave kršenja Etičkog kodeksa kojega donosi Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. (5) Sastav etičkih povjerenstava visokih učilišta, njihov izbor i način rada uređuju visoka učilišta svojim općim aktom, s tim da u svakom povjerenstvu treba biti najmanje jedan član koji nije zaposlenik institucije pri kojoj povjerenstvo djeluje te jedan student. Odlučivanje etičkih povjerenstava i pravna zaštita Članak 228. (1) Etička povjerenstva donose zaključke protiv kojih se može izjaviti prigovor odgovarajućem etičkom povjerenstvu sveučilišta odnosno Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju za znanstvene institute. (2) Integrirana sveučilišta dužna su ustrojiti Žalbeno etičko povjerenstvo. (3) Odluka po žalbi je konačna. (4) Konačni zaključak etičkog povjerenstva za zaštitu akademske čestitosti institucije o eventualnom kršenju etičkog kodeksa povjerenstvo dostavlja čelniku institucije koji je dužan reagirati u skladu s nadležnim pravilnikom o stegovnoj odgovornosti institucije odnosno matičnog sveučilišta. Odbor za etiku, etički kodeks i etička povjerenstva Članak 229. (1) Nacionalno vijeće imenuje Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Odbor) koji ima 9 članova, od kojih su četiri iz reda znanstvenika sa znanstvenih instituta, a pet iz reda sveučilišnih profesora. (2) Mandat članova Odbora je četiri godine. Nacionalno vijeće izabire članove Odbora na temelju javnog poziva upućenog zainteresiranoj javnosti da u roku od mjesec dana od objave poziva istakne prikladne kandidate za članove Odbora. (3) Članovi Odbora ne mogu biti rektori, prorektori, dekani, prodekani, ravnatelji te članovi Nacionalnog vijeća, predsjednik, potpredsjednici, glavni tajnik i voditelji zavoda HAZU. (4) Odbor ima predsjednika i zamjenika predsjednika, koje članovi Odbora biraju između sebe. (5) Primarna zadaća Odbora je promicanje etičkih načela i vrijednosti u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnim odnosima i u odnosima prema javnosti, te u primjeni suvremenih tehnologija i u zaštiti okoliša. (6) Odbor donosi etički kodeks kojim utvrđuje etička načela u visokom obrazovanju, znanstvenom radu, objavljivanju rezultata, odnosima među znanstvenicima, nastavnicima i drugim sudionicima u znanstvenom i obrazovnom procesu, postupcima i radnjama vezanim za tržišno natjecanje, te odnosu prema javnosti i sredstvima javnog priopćavanja. (7) Odbor donosi poslovnik o radu. (7) Odbor radi na sjednicama. Odbor donosi svoje načelne stavove u obliku preporuka, prijedloga ili primjedbi, većinom glasova. Članovi Odbora mogu izdvojiti mišljenje. (8) Odbor može Nacionalnom vijeću predložiti pokretanje postupka oduzimanja znanstvenog zvanja pred odgovarajućim matičnim odborom, a postupak se pokreće i vodi u skladu s člankom 102. ovog Zakona. (9) Odbor rješava žalbe protiv odluka etičkih povjerenstava znanstvenih instituta. (10). Izvješće o radu Odbora dio je godišnjeg izvješća o radu Nacionalnog vijeća. IX. NADZOR Nadzor nad zakonitošću Članak 230. (1) Upravni nadzor nad zakonitošću rada i općih akata visokih učilišta i drugih znanstvenih organizacija provodi Ministarstvo. (2) Nadzor iz stavka 1. ovog članka provodi se na način koji ne narušava autonomiju sveučilišta i ne ometa redoviti rad visokih učilišta i drugih znanstvenih organizacija. (3) Na temelju rezultata nadzora Ministarstvo može obustaviti izvršenje nezakonitih odluka i radnji visokih učilišta i znanstvenih organizacija. (4) Visoka učilišta dužna su dostaviti svu zatraženu dokumentaciju u postupku upravnog nadzora. Posebne ovlasti Ministarstva Članak 231. Posebne zadaće Ministarstva su : (1) predlaganje Vladi RH podzakonskih propisa iz oblasti znanosti, visokog obrazovanja, tehnološkog razvoja i inovacijskog sustava uz prethodno mišljenje Nacionalnog vijeća, (2) donošenje pravilnika, odluka, naputaka i drugih akata, (3) uspostava, vođenje i izrada evidencija, registara, upisnika i stručnih analiza kao što su: 1. vođenje sustava državnih stipendija te umrežavanje i koordinacija cjelokupnog sustava stipendija iz javnih izvora, donošenje odgovarajućih pravilnika, 2. izrada godišnje i srednjoročne analize upisa i upisnih kvota prema naputcima i obrascu Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, 3. izrada godišnje i srednjoročne analize uspješnosti završetka studija prema naputcima i obrascu Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, 4. uspostava evidencije studenata hrvatske dijaspore na hrvatskim sveučilištima, 5. uspostava obrazaca i vođenje godišnje evidencije nadarenih i nagrađivanih izvrsnih studenata na temelju prijedloga institucija sveučilišnog i veleučilišnog obrazovanja, 6. uspostava i vođenje godišnje evidencije ulaganja u objekte i programe studentskog standarda, 7. vođenje upisnika znanstvenika, znanstveno-obrazovnih institucija i studijskih programa visokog obrazovanja, 8. uspostava godišnje evidencije 10 % najuspješnijih znanstvenih suradnika, viših znanstvenih suradnika, znanstvenih savjetnika i znanstvenih savjetnika na prijedlog matičnih odbora, 9. uspostava godišnje evidencije 10 % (prema studentskim anketama) najbolje ocijenjenih docenata, izvanrednih profesora, redovnih profesora i redovnih profesora u trajnom zvanju na prijedlog senata sveučilišta temeljenih na anketama studenata i drugim dokumentima, 10. uspostava i vođenje godišnje evidencije praćenja karijera hrvatskih znanstvenika u inozemstvu koji su diplomirali/doktorirali na hrvatskim sveučilištima, 11. vođenje registra krupne znanstvene opreme i znanstvene infrastrukture prema kriterijima Nacionalnog vijeća, 12. provođenje postupaka natječaja nabave kapitalne opreme i znanstvene infrastrukture, na temelju prijedloga Nacionalnog vijeća, 13. upravljanje krupnim investicijskim projektima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, 14. izrada analitičkih podloga za sklapanje bilateralnih i multilateralnih ugovora o međunarodnoj suradnji u području znanosti i visokog obrazovanja, 15. izrada analiza i procjena učinaka sklapanja kolektivnih ugovora u području znanosti i visokog obrazovanja. X. PREKRŠAJNE ODREDBE Članak 232. (1) Novčanom kaznom od 30.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja: 1. obavlja izbor u znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, suradnička ili nastavna zvanja a da za to nema ovlasti (članak 97. stavak 1., članak 183. stavak 1. i članak 197. stavak 1. i 2.), 2. izabere u znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, suradničko ili nastavno zvanje osobu za koju zna ili mora znati da ne ispunjava uvjete za izbor ili izbor obavi ne poštujući postupak izbora predviđen ovim Zakonom (članci 98., 186. i 197.), 3. ne otkaže ugovor o radu osobi izabranoj u znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, suradničko ili nastavno zvanje i odgovarajuće radno mjesto u slučajevima kada ovaj Zakon predviđa otkazivanje ugovora o radu zbog neispunjavanja uvjeta za reizbor ili napredovanje ili ako ne poštuje odredbe ovoga Zakona o prestanku ugovora o radu radi navršenja određene dobi i mirovinskog staža ili radu izvan znanstvene organizacije ili visokog učilišta (članak 109. stavak 4., članak 112. stavak 4., članak 115. stavak 2., članak 188. stavci 6. i. 7., članak 193. stavak 3., članak 196. stavak 3., članak 201. stavci 4. i 5., članak 204. stavak 2.) 4. obavi izbor u znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, suradničko ili nastavno zvanje, odnosno izbor na odgovarajuće radno mjesto bez natječaja ako je ovim Zakonom predviđeno da će se izbor obaviti na temelju natječaja (članak 67. stavak 3., članak 85. stavak 1., članak 105. stavak 2., članak 111. stavak 1. i 3., članak 183. stavak 2., članak 186. stavak 2., članak 195. stavci 1. i 7., članak 201. stavak 1.), 5. suprotno članku 119. ovoga Zakona koristi naziv sveučilište, fakultet, umjetnička akademija, odnosno riječ »akademija« uz naziv područja umjetnosti te veleučilište i visoka škola, ili drugi naziv koji sadrži neki od tih pojmova, 6. započne obavljanje znanstvene djelatnosti ili djelatnosti visokog obrazovanja bez dopusnice ili tu djelatnost obavlja bez dopusnice kad je ona za obavljanje djelatnosti potrebna prema odredbama ovoga Zakona ili djelatnost obavlja na način koji nije predviđen dopusnicom, 7. svojim statutom ne predvidi tijela upravljanja ili njihov sastav kako je to predviđeno ovim Zakonom, 8. upiše studente na studij ili u višu godinu studija, a da za to nisu ispunjeni uvjeti predviđeni ovim Zakonom i općim aktom visokog učilišta (članak 161.), 9. izdaje isprave o studiju suprotno članku 168. ovoga Zakona ili studentu ne izda ispravu o studiju iako su za to ispunjeni, ovim Zakonom i općim aktima visokog učilišta, predviđeni uvjeti, 10. ne vodi evidencije o studentima (članak 183.), 11. ne postupi u skladu s člankom 230. stavkom 4. ovoga Zakona. (2) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi. (3) Za prekršaje iz ovoga članka ovlašteni podnositelj zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka je ministar ili osoba koju on ovlasti. (4) Osobi koja je počinitelj prekršaja iz stavka 1. i 2. ovoga članka može se izreći zaštitna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti fizičkoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi, odnosno zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti pravnoj osobi, u trajanju od 3 mjeseca do godine dana. Članak 233. (1) Novčanom kaznom od 10.000 kuna kaznit će se za prekršaj odgovorna osoba u znanstvenoj organizaciji odnosno visokom učilištu ako: 1. znanstvena organizacija ne donese opći akt u skladu s odredbom članka 105. stavka 3. ovog Zakona, 2. sveučilište i sastavnica ne donesu opći akt u skladu s odredbom članka 188. stavka 4. ovog Zakona, 3. sveučilište i sastavnica ne donesu opći akt iz članka 195. stavka 6. ovog Zakona, (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovog članka odgovorna pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom od 10.000 do 50.000 kuna. XI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Okončanje započetih postupaka Članak 234. (1) Postupci izbora u znanstvena zvanja, postupci izbora na znanstveno-nastavna zvanja i odgovarajuća radna mjesta, znanstvena radna mjesta te odgovarajući reizbori započeti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 123/03., 105/04., 174/04., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/07., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 60/15. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 131/17. –Uredba Vlade Republike Hrvatske). (2) Postupci reakreditacije visokih učilišta, znanstvenih organizacija i studijskih programa započeti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama Zakona o osiguravanju kvalitete o znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 45/09.). (3) Postupci inicijalne akreditacije visokih učilišta pokrenuti na temelju Zakona o osiguravanju kvalitete o znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 45/09.), a koji nisu okončani do stupanja na snagu ovog Zakona, dovršit će se prema odredbama ovog Zakona. (4) Ispunjavanje uvjeta usklađenosti studijskog programa s odgovarajućim standardom kvalifikacije iz Registra HKO-a iz članka 19. stavka 1., članka 25. stavka 1., članka 30. stavka 1. i članka 43. stavka 1. ovog Zakona u postupcima akreditacije i reakreditacije utvrđivat će se samo u slučaju ako je takav standard utvrđen i upisan u Registar HKO-a. Nastavak rada Agencije Članak 235. Agencija za znanost i visoko obrazovanje osnovana Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 45/09.) nastavlja s radom u skladu s odredbama ovog Zakona. Mreža visokih učilišta i mreža javnih znanstvenih instituta Članak 236. (1) Mrežu visokih učilišta i studijskih programa i Mrežu javnih znanstvenih instituta Nacionalno vijeće će donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. (2) Do dana stupanja na snagu Mreže visokih učilišta i studijskih programa iz stavka 1. ovog članka primjenjivat će se Mreža visokih učilišta i studijskih programa donesena na temelju Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 45/09.) u dijelu u kojem nije u suprotnosti s odredbama ovog Zakona. Mandat čelnika visokih učilišta i znanstvenih organizacija Članak 237. Nakon stupanja na snagu ovog Zakona rektor, prorektori, dekan, prodekani, čelnici ustrojbenih jedinica sveučilišta, ravnatelji znanstvenih instituta i članovi upravnih vijeća znanstvenih instituta ostaju na svojim dužnostima do isteka mandata na koji su imenovani. Mandat članova tijela Agencije Članak 238. Nakon stupanja na snagu ovog Zakona predsjednik i članovi Upravnog vijeća, ravnatelj, predsjednik i članovi Akreditacijskog savjeta ostaju na svojim dužnostima do isteka mandata na koji su imenovani. Usklađenje Statuta Agencije Članak 239. Upravno vijeće dužno je uskladiti Statut Agencije s odredbama ovog Zakona i zatražiti suglasnost Nacionalnog vijeća na Statut Agencije najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Donošenje pravilnika i drugih akata Članak 240. (1) Ministar će pravilnike iz članka 32. stavka 9., članka 80. stavka 3., članka 143. stavka 2., članka 168. stavka 7., članka 171., članka 183. stavka 8., članka 194. stavka 2. ovoga Zakona donijeti u roku od tri mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu. (2) Nacionalno vijeće će pravilnike iz članka 10. stavaka 2., 4. i 5., članka 15. stavka 4., članka 32. stavka 9. i članka 94. stavka 1. donijeti u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. (3) Akreditacijski savjet će pravilnike iz članka 49. stavak 4., članka 51. i članka 66. ovog Zakona donijeti u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu te će standarde iz članka 47. Ovoga Zakona donijeti u roku od šest mjeseci od njegovog stupanja na snagu. (4) Rektorski zbor će pravilnike iz članka 206. stavka 4. ovog Zakona donijeti u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. (5) Vijeće javnih znanstvenih instituta će pravilnike iz članka 88. stavka 4. ovoga Zakona donijeti u roku od tri mjeseca i uputiti ih na suglasnost Nacionalnom vijeću, a pravilnike iz članka 207. stavka 4. ovog Zakona donijeti će u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu (5) Visoka učilišta će donijeti pravilnike iz članka 132. stavka 2. i članka 167. stavaka 11. i 14. ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu. (6) Znanstvene organizacije će opći akt iz članka 105. stavka 3. ovoga Zakona donijeti u toku od tri mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu. (7) Sveučilišta i visoka učilišta će opće akte iz članka 188. stavka 4. i članka 194. stavka 6. ovoga Zakona donijeti u roku od tri mjeseca od dana njegovog stupanja na snagu. (8) Visoka učilišta i znanstveni instituti će svoje statute i druge opće akte uskladiti s odredbama ovog Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu. Prestanak važenja dosadašnjih propisa Članak 241. (1) Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti: - Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 123/2003., 105/2004., 174/2004., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/2007., 45/2009., 63/2011., 94/2013., 139/2013., 101/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 60/2015. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 131/2017. –Uredba Vlade Republike Hrvatske), - Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 45/2009.), - Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama (“Narodne novine”, broj 71/2007.), - Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (Narodne novine, broj 107/2007. i 118/2012.), - Dio III. (članci 9. – 16.) Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj 158/2003, 198/2003, 138/2006 i 45/2011). (2) Pravilnici i drugi propisi doneseni na temelju zakona iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi do donošenja pravilnika i drugih akata iz članka 239. ovog Zakon i primjenjuju se osim ako nisu u suprotnosti s odredbama ovog Zakona. Izmjena i dopuna drugih zakona Članak 242. (1) U Zakonu o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte (“Narodne novine”, broj 64/2018) dodaje se novi članak 16.a koji glasi: “Državne potpore za istraživačko-razvojne projekte u sustavima znanosti i visokog obrazovanja dodjeljuju se uz prethodno obvezujuće stručno mišljenje Vijeća za tehnologiju i inovacije iz članka 20. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.” (2) U Zakonu o Hrvatskoj zakladi za znanost (“Narodne novine”, broj 117/2001, 45/2009, 92/2010, 78/2012) u stavku 2. članka 5. riječi “Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske” zamjenjuju se riječima “Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj”, a riječi “Vlada Republike Hrvatske” zamjenjuju se riječima “Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj”. Stupanje na snagu Članak 243. Ovaj Zakon objavit će se u „Narodnim novinama “, a stupa na snagu osmog dana od dana objave. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
5 Sveučilište u Dubrovniku ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 37. Ako nije predviđeno da osobe na stručnim radnim mjestima budu nositelji kolegija, prijedlog je preformulirati stavak 5. članka 37. na način da glasi: „…te održavanja dijela nastave koja ne zahtijeva znanstveni pristup.“. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
6 Sveučilište u Dubrovniku ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 15. Predlaže se u članku 15. stavku 3. utvrditi kriterije za članstvo u sveučilišnom vijeću, kao što su primjerice odgovarajuće obrazovanje i potrebno iskustvo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
7 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 88.  U svijetu su ovakva tijela predviđena kao buffer tijela koja se formiraju od članova imenovanih od akademske zajednice i članova iz akademske zajednice i šire koje imenuje aktualna vlast. Ako je Ministarstvo odlučilo samo predlagati Saboru sve predstavnike, onda bi bilo barem poželjno prije izbora kandidata oglasiti kriterije po kojima će se vršiti izbor kako bi maksimalno objektiviziralo izbor ljudi prema kriteriju kompetentnosti u razumijevanju sustava, a ne prema kriteriju političke pripadnosti. Predlažemo da se ugradi takva obaveza Ministarstva. Primljeno na znanje Člankom 87. prijedloga Zakona propisano je iz kojih redova se biraju članovi Nacionalnog vijeća. Predloženo nije u skladu s metodološko-nomotehničkim pravilima izrade akata.
8 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 93.  Rektorski zbor RH ne mogu činiti privatna sveučilišta iz višestrukih razloga. Radi se o problematici javnih sveučilišta koja su počesto u konkurentskim odnosima s privatnima. Neprofitna orijentacija i javno dobro su temeljne vrijednosti javnog sveučilišta. Nadalje, značaj privatnih je nesrazmjeran javnim sveučilištima, profesionalna razina također, a osim toga malih privatnih sveučilišta može biti jako puno, što je posebni problem sastava i odlučivanja u Rektorskom zboru. Valja razumijevati različite uloge, a osobito motivacijske strukture privatnog i javnog visokog obrazovanja pa da se brzo shvati da to ne ide zajedno. Osim toga to je nerazumna promocija privatnog na račun javnoga. U nekim skandinavskim zemljama privatna sveučilišta nisu dopuštena, što ne zagovaramo, ali upozoravamo na razliku.  Neprihvatljivo je da sveučilište koje čini 60-70% kapaciteta hrvatskog visokoškolskog sustava ima isti broj glasova kao i svi ostali. Trebalo bi formirati ljestvicu broja glasova pri odlučivanju u Rektorskom zboru, a koja nije sasvim proporcionalna veličini sveučilišta, ali nije niti načelo jedno sveučilište jedan glas. Za uzor treba uzeti EU parlament u kojem Njemačka ima 20 puta više stanovnika od Hrvatske, ali nema toliko više glasova nego Hrvatska, ali ipak ima više. Postoje modeli.  Treba napisati da na prijedlog Ministarstva Rektorski zbog može sudjelovati u pregovorima za sklapanje kolektivnog ugovora, a ne da obavezno sudjeluje, jer moguće je da to Rektorski zbor ne želi, ili pak Ministarstvo to ne želi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
9 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 60. Vezano uz integrirane studije skrećemo pozornost da su oni specifičnost visokog obrazovanja u RH koja ima izravan utjecaj na mobilnost studenata čije je aktivno promicanje jedna od ključnih postavki bolonjskog sustava visokog obrazovanja. Naime, integrirani studiji onemogućavaju i unutarnju i međunarodnu mobilnost (promjenu studija nakon završetka prijediplomskog studija, nastavak studija na diplomskoj razini u inozemstvu i sl.), čime se studente iz RH dovodi u nejednak položaj na jedinstvenom obrazovnom prostoru EU. Također, integrirani programi utječu na dolaznu mobilnost studenata što svakako ima reperkusije i na međunarodnu konkurentnost navedenih studija u EU jer, zbog specifične, integrirane organizacije, sprječavaju dolazak stranih studenata na nastavak studija na diplomskoj razini u RH. Obzirom na navedeno smatramo da njihovo ustrojavanje treba dopustiti samo u iznimnim opravdanim slučajevima kada studij nije moguće organizirati u skladu sa bolonjskim sustavom visokog obrazovanja odnosno prijediplomskoj i diplomskoj razini. Obzirom da su u većini EU zemalja studiji koji su u RH integrirani, organizirani po principu prijediplomskog i diplomskog studija, smatramo da je to važno i da bi se studentima omogućilo mobilnost, promjenu studija ili upis diplomskog studija u inozemstvu što predmnijeva ostvareni status prvostupnika koji se dokazuje diplomom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
10 Sveučilište u Dubrovniku NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Sveučilište u Dubrovniku prepoznaje napore koje je resorno ministarstvo poduzelo u smjeru osuvremenjivanja temeljnog propisa koji uređuje visokoškolsku i znanstvenu djelatnost. S obzirom da je u ovom kontekstu nužno razmotriti predložene zakonske odredbe iz više perspektiva različitih dionika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, u nastavku se osvrćemo na pojedine odredbe Nacrta prijedloga Zakona. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
11 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 59. Kako iz stipulacije stavka 1. navedenog članka proizlazi, predloženim se zakonom u potpunosti onemogućava nastavak obrazovanja diplomantima stručnih studija na poslijediplomskoj razini. Također, navedena odredba, za razliku od većine zemalja EU, onemogućava horizontalnu mobilnost studenata sa stručnih na sveučilišne studije, što u svojoj suštini ima negativan učinak na mobilnost studenata što je temeljna vrijednost bolonjskog sustava visokog obrazovanja. Također, apsolutno onemogućavanje prelaska sa stručnog na sveučilišni studij u suprotnosti je i sa Nacionalnim planom za unaprjeđenje socijalne dimenzije visokog obrazovanja kojom je kao jedan od ciljeva definirano i olakšavanje studiranja ranjivim i podzastupljenim skupinama studenata kojima je ovako strogim pravilima znatno otežan pristup znanosti. Time se onemogućava prevladavanje individualnih teškoća pojedinaca što svakako smanjuje i mogućnosti uspjeha. Prema podacima EUROSTAT-a iz 2016. godine na stručne studije su uglavnom usmjereni studenti iz obitelji slabijeg imovnog stanja, i to u statusu izvanrednih studenata. Njima je, kako se predlaže ovim zakonskim prijedlogom, i dalje u potpunosti onemogućen nastavak formalnog obrazovanja na poslijediplomskoj razini, onemogućen im je upis poslijediplomskih studija, uključivo i poslijediplomski specijalistički studij, što smatramo da je potrebno ispraviti te im, uz određene uvjete omogućiti poslijediplomsko visoko obrazovanje. Pritom je važno imati na umu kako je u većini zemalja EU moguće upisati poslijediplomski studij, bilo znanstveni, bilo stručni, nakon završenog diplomskog stručnog studija. Primljeno na znanje U stavku 3. jasno stoji da iznimno, sveučilišni diplomski studij može upisati i osoba koja je završila odgovarajući stručni prijediplomski studij u skladu s općim aktom visokog učilišta koje provodi taj studij te uz polaganje razlikovnih ispita koje određuje visoko učilište.
12 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 43. Kao i u članku 42., u stavku 2. navedenog članka predlažemo propisati u kojem roku se pokreće postupak izbora na više radno mjesto i na čiju inicijativu. Također, stavkom 3. je propisano da se u stručno povjerenstvo imenuju zaposlenici koji su na hijerarhijski višoj razini ali u istom znanstvenom odnosno umjetničkom području i polju u odnosu na radno mjesto za koje se provodi izbor. Obzirom da umjetnička i znanstvena područja obuhvaćaju i interdisciplinarna područja znanosti i umjetnosti, predlažemo da se navedenom odredbom definira u kojem će se sastavu formirati stručno povjerenstvo u slučaju izbora na više radno mjesto u interdisciplinarnim područjima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predlagatelj je mišljenja da je norma jasna.
13 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 40. Iz odredbe navedenog članka, kojim se uređuje postupak provedbe natječaja za izbor nastavnika, znanstvenika i suradnika na slobodno radno mjesto proizlazi da se postupak odabira provodi bez osobnog kontakta i obavljenog razgovora sa pojedinim kandidatom koji ispunjava formalne uvjete natječaja. Kako je propisano u stavku 6. Povjerenstvo provjerava ispunjavaju li prijavljeni kandidati formalne uvjete i temeljem toga predlažu najboljeg kandidata, iako nije jasno po kojem kriteriju se kandidati ocjenjuju odnosno kako se odlučuje tko je najbolji kandidat između svih koji ispunjavaju sve formalne uvjete. Temeljem navedene odluke senat odnosno vijeće, bez razgovora sa kandidatom, odlučuje o usvajanju odnosno odbijanju navedenog prijedloga i to u dugačkom roku od 30 dana. Pri tome nije jasno ima li uvid u dokumentaciju svih prijavljenih kandidata. Također nije razrađeno iz kojih se razloga pojedini prijedlog može odbiti. Navedena odluka se dostavlja nadležnom matičnom odboru odnosno matičnom povjerenstvu koji ponovno utvrđuju ispunjava li kandidat Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije iako je njihovo ispunjavanje, sukladno članku 39. stavku 1. preduvjet za zapošljavanje na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena i nastavna radna mjesta, a stavak 6. članka 40. propisuje da stručno povjerenstvo ocjenjuje i njihovo ispunjavanje. Tu su propisani i izuzetno dugi rokovi koji sami za sebe proces zapošljavanja produžuju na 150 dana, a sa vremenom za obavljanje potrebnih administrativnih radnji može se protegnuti i na 6 mjeseci, za koje vrijeme nitko od uključenih nema obvezu razgovarati sa prijavljenim kandidatima ili na drugi način provjeravati njihove kompetencije. Obzirom da su koraci natječajnog postupka za zapošljavanje nastavnika, znanstvenika i suradnika propisani stavcima od 1. do 11., a u stavku 12. je propisano da se u slučaju izbora suradnika na slobodno radno mjesto ugovor o radu sklapa nakon donošenja odluke o usvajanju mišljenja stručnog povjerenstva iz stavka 6., nejasno je da li se na zapošljavanje suradnika primjenjuje neka skraćena procedura, ili je potrebno provesti sve korake kao i za zapošljavanje nastavnika i znanstvenika. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
14 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 39. Postupajući po pritužbama vezano uz zapošljavanje nastavnika, znanstvenika i suradnika u sustavu visokog obrazovanja, pučka pravobraniteljica je uočila da visoka učilišta u pravilu nemaju sistematizaciju radnih mjesta iz koje bi bilo vidljivo koliko ljudi je zaposleno odnosno koliko ih je potrebno zaposliti, na kojim radnim mjestima te koji su opći, a koji posebni uvjeti koje moraju ispunjavati kandidati na svim sistematiziranim radnim mjestima. Stoga pritužbe koje smo zaprimali ukazuju kako postoji mogućnost da se uvjeti prilagođavaju kompetencijama točno određenog kandidata čime se utječe na samu svrhu natječajnih postupaka. Da bi se to u budućnosti izbjeglo, potrebno je visoka učilišta obvezati da sistematizacijom radnih mjesta, pravilnikom o unutarnjem redu ili nekim drugim internim aktom precizno propišu sva sistematizirana radna mjesta sa točno definiranim uvjetima kojima će, uz razinu i vrstu obrazovanja, pobliže odrediti potrebno znanje i vještine kao i druge karakteristike koje su potrebne za obavljanje poslova svakog pojedinog radnog mjesta, kao što je to slučaj i sa drugim javnim službama. Iako navedena obveza proizlazi iz odredbe članka 39. stavka 1., pritužbe koje zaprimamo ukazuju na potrebu da se to izrijekom propiše, te u tom smislu predlažemo nadopuniti odredbu stavka 6. članka 37. i obvezati čelnike visokih učilišta da uz ustroj radnih mjesta, općim aktom definiraju i uvjete za svako od njih. S navedenim je potrebno uskladiti i stavak 9. članka 39. tako da se njime propiše da se dodatni kriteriji, koji su za svako radno mjesto sistematizirani na visokom učilištu jasno definirani općim aktom, objavljuju se i na mrežnim stranicama visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta na hrvatskom i engleskom jeziku. Vezano uz stavak 6. članka 39. i stavak 3. članka 79., predlažemo propisati barem osnovne kriterije po kojim se utvrđuje da je netko natprosječno odnosno iznimno uspješan student kako bi se, obzirom da je to uvjet za zapošljavanje na suradničkom radnom mjestu asistenta u javnoj službi, ujednačili kriteriji procjene natprosječne uspješnosti. Također predlažemo u čitavom zakonskom tekstu ujednačiti terminologiju te, primjerice u konkretnom slučaju, odlučiti se ili za sintagmu „natprosječno uspješan student“ ili „iznimno uspješan student“. Ukoliko nije riječ o istom pojmu, tada je potrebno pojasniti razliku. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
15 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 22. Predloženim člankom rektor sveučilišta dobio je ovlast procjenjivati eventualne nezakonitosti općeg akta fakulteta ili umjetničke akademije, a iz obrazloženja odredbe nije jasno koji je smisao i cilj navedene odredbe. Stavkom 2. je propisana da je dekan obavezan uskladiti odluku fakulteta/umjetničke akademije sa rektorovim upozorenjem u kojem izražava mišljenje (smatra) da je riječ o aktu koji je u suprotnosti sa zakonom odnosno statutom sveučilišta. Ogluha na rektorovo upozorenje može dovesti i do razrješenja dekana što, u kontekstu zajamčene akademske samouprave i pravne osobnosti fakulteta djeluje suviše otegotno kako u odnosu na dekana kao čelnika fakulteta, tako i za funkcioniranje čitavog sustava visokog obrazovanja. S druge strane, u člancima 104. i 105. je propisano da primjenu Zakona i temeljem njega donesenih propisa nadzire Ministarstvo, koje provodi i upravni nadzor u sklopu kojega utvrđuje i jesu li opći akti visokih učilišta u skladu sa Zakonom ili drugim propisom. Ministarstvo može, kako se dalje navodi, opći akt obustaviti od izvršenja te podnijeti prijedlog Visokom upravnom sudu RH za ocjenu njegove zakonitosti. Obzirom na navedeno, smatramo potrebnim uskladiti navedene odredbe te jasno propisati tko nadzire usklađenost općih akata visokog učilišta s zakonom i drugim propisima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
16 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 19. Stavak 1. navedenog članka propisuje tko čini fakultetsko vijeće (dekan, predstavnici nastavnika, suradnika i drugih zaposlenika i studentski predstavnici). Iako je stavkom 2. propisano da se sastav fakultetskog vijeća propisuje statutom fakulteta, istom se odredbom detaljno razrađuje zastupljenost studentskih predstavnika u fakultetskom vijeću (10% članova fakultetskog vijeća), što je u međusobnoj koliziji. Ukoliko je intencija zakonodavca osigurati minimalnu zastupljenost studentskih predstavnika u fakultetskom vijeću, to je potrebno i jasno navesti odredbom iz koje će proizlaziti da najmanje 10% članova fakultetskog vijeća mora biti iz redova studentskih predstavnika. Ukoliko to nije bila namjera, potrebno je navedenu odredbu dodatno obrazložiti i pojasniti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
17 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 10. Stavak 5. navedenog članka propisuje da se unutarnji ustroj sveučilišta i njegovih sastavnica uređuje statutom sveučilišta u skladu sa ovim Zakonom. S druge strane, člankom 17. je propisano da su fakulteti i umjetničke akademije sastavnice sveučilišta koje imaju pravnu osobnost, a njihovo unutarnje ustrojstvo se uređuje njihovim statutom koji mora biti u skladu sa statutom sveučilišta. Stoga je navedene odredbe potrebno međusobno uskladiti vodeći računa o tome da su fakulteti i umjetničke akademije, kao sastavnice sveučilišta sa pravnom osobnosti, ovlaštene svojim statutom same uređivati svoj unutarnje ustrojstvo u skladu sa Zakonom i statutom sveučilišta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
18 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 8. U stavku 3. propisano je da suglasnost na naziv visokog učilišta koje izvodi studije u području reguliranih profesija daje Ministarstvo. Međutim, iz navedene odredbe nije jasno je li riječ o odobravanju samog statusa takve ustanove ili naziva „visoko učilište“ koji ne mora jamčiti i sam status. Stoga predlažemo to jasnije stipulirati, kako bi se izbjeglo krivo razumijevanje odredbe. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predlagatelj propisa je mišljenja da je stavak 3. jasan.
19 Ured pučke pravobraniteljice ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 5. Nejasan je smisao i intencija odredbe 3. kojom je propisano da se na postupak kojim se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika, suradnika i studenata, te na postupak kojeg vode matični odbori odnosno matična povjerenstva, primjenjuju odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak, a ista nije pojašnjena niti u obrazloženju. Naime, osim Zakona o radu, na radne odnose u javnim službama primjenjuju se i odredbe kolektivnih ugovora - Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama te Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, iz čijih odredaba proizlazi da se radni odnos u sustavu visokog obrazovanja zasniva temeljem ugovora o radu čiji je sadržaj propisan odredbom članka 15. Zakona o radu. Obzirom na navedeno, nejasno je na koje se postupke misli u odredbi kojom je propisano da se na postupak kojim se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika, suradnika i studenata, primjenjuju odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak. Stoga predlažemo doraditi navedenu odredbu te pojasniti u kojim se postupcima primjenjuje Zakon o upravnom postupku – u postupcima u kojima se o pravima i obvezama aktera u sustavu visokog obrazovanja primjenjuje u okviru dodijeljenih javnih ovlasti ili je riječ o nekim drugim postupcima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
20 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI na središnjem državnom internetskom portalu (e-Savjetovanja) je otvoreno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. U skladu s ovlastima koje proizlaze iz čl. 18. st.2. Zakona o pučkom pravobranitelju (NN, br. 76/12) dostavljamo Vam naše mišljenje i prijedloge. Uvodno skrećemo pozornost na obrazloženje Zakona koje samo prepričava sadržaj odredbi što nije u skladu s pravilima nomotehnike i Poslovnika Hrvatskog sabora koji u članku 175. propisuje da se u obrazloženju zakona daju objašnjenja pojedinih odredbi koje sadrži prijedlog zakona. Prepričavanjem sadržaja zakonskih odredbi, a bez dodatnog pojašnjenja intencije zakonodavca i cilja predložene norme onemogućava se informirani uvid u nova zakonska rješenja te otežava njihova buduća primjena. Stoga predlažemo doraditi obrazloženje na način da se njime doista i pojasne ponuđena zakonska rješenja te svrha njihovog predlaganja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
21 Josip Periša ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 70. Članak 70. (1) Ako stara akademska godina završava 30. rujna, zašto se do sada nije uspjelo omogućiti studentima izlazak na ispitni rok do posljednjeg dana date akademske godine, nego ispitni rokovi završavaju do 23. rujna zbog ISVU-problema? Hoće li sada studenti moći izlaziti na ispitne rokove do kraja tekuće akademske godine? Primljeno na znanje Pitanje nije predmet ovog prijedloga Zakona.
22 Josip Periša ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 15. Članak 15. (1) 1. Kako ćemo znati i prema kojoj pravnoj osnovi imamo li u Sveučilišnom vijeću 5, 7 ili 9 članova te zašto su te razlike važne? 2. Ako je Sveučilišno vijeće tijelo analogno Sveučilišnom savjetu, onda sedmi član treba biti student predložen od Studentskog zbora Sveučilišta, a izabran većinom glasova na datoj sjednici Zbora. Ako je, kako ste i sami rekli, cilj njegovati dobre studentske europske prakse u svim tijelima Sveučilišta, kako je onda micanje studenta, u načelnom smislu (!), bolje od stavljanja Predsjednika Vijeća na prijedlog VRH? Primljeno na znanje Sveučilište će u skladu sa sveučilišnom autonomijom i akademskom samoupravom odrediti broj članova sveučilišnog vijeća.
23 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 45.  Nejasno je zašto se predlagatelj Zakona odlučio za izrazito nepovoljno rješenje koje dovodi do prestanka radnog odnosa temeljem samog zakona, a ne na način kako je to propisano Zakonom o radu, uobičajenom procedurom redovitog otkazivanja ugovora o radu. Na ovaj način suradnik ostaje bez ikakvih prava iz radnog odnosa koja bi imao u slučaju redovitog otkazivanja ugovora o radu. Smatramo kako je poželjno zadržati trenutno zakonsko rješenje prema kojem se u slučaju kada je suradnik negativno ocjenjen dvije godine uzastopno pokreće postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).  Također, nije sasvim jasno što u smislu stavka 4. znači sintagma „dvije godine uzastopno“. Naime, u stavku 2. navedeno je kako se rad suradnika ocjenjuje najmanje jednom godišnje, što znači da to može biti i češće.  Ako je dvije godine koje nisu uzastopne, trebalo bi ostaviti ustanovi mogućnost (ne obavezu) da taj radni odnos prekine u proceduri koja je ovdje predložena, ili takvu odredbu i slična pitanja ostaviti Kolektivnom ugovoru i na njega uputiti. Primljeno na znanje Predlagatelj Zakona smatra da je članak 45. jasan.
24 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 44.  Apsolutno je neodrživ prijedlog da se asistenti zapošljavaju na rok kraći od 6, odnosno 5 ili preciznije 4 i pol godine na institutima. Punih trideset godina u ovoj zemlji asistenti imaju radni odnos na 5 odnosno 6 godina na određeno vrijeme. Bilo je i ranijih pokušaja razbijanja takvih ugovora na kraće rokove, ali se od toga odustalo jer se shvatilo da prekarni radni režimi za tako osjetljivu populaciju predstavljaju za malu zemlju ozbiljno slabljenje znanstvenog kadrovskog potencijala i stimuliranje talentiranih ljudi da napuste svoju zemlju. Tajna uspješnih radnih odnosa u sustavu znanosti je balans između potrebne sigurnosti radnog mjesta i potrebne nesigurnosti. Radni odnos na određeno vrijeme na 6 odnosno 5 godina je dovoljno nesiguran za mladog čovjeka da se ne opusti i da ga potakne na rad i uspješnu karijeru, ali ga ne možemo zapošljavati od godine na godinu, jer su to mladi ljudi koji moraju imati barem neku sigurnost da mogu zasnovati obitelj i imati djecu. Navedena odredba znači da ugovor o radu asistenta može biti zaključen na bilo koje razdoblje do najdulje 6 godina (pa i primjerice na samo nekoliko mjeseci ili godinu dana). Smatramo kako je potrebno jasno propisati minimalno trajanje ugovora o radu kao i do sada za radno mjesto asistenta (po mogućnosti različitog, kraćeg minimalnog trajanja za asistente koji ne sudjeluju u nastavi), a koje bi objektivno omogućavalo asistentu završetak doktorskog studija, kao temeljnog zahtjeva i svrhe ovog radnog mjesta.  Zakonom treba razlikovati pojedine kategorije asistenata koje postoje u praksi te jasno diferencirati njihova prava i obveze, što ovim Zakonom nije riješeno. Ovim člankom bi trebalo jasno utvrditi i da se prava iz radnog odnosa asistenata čija se plaća osigurava iz projekata ne mogu razlikovati od prava asistenata čija se plaća osigurava iz državnog proračuna.  Ovakvom generalnom odredbom stavka 1. ne samo da su obuhvaćene razne heterogene skupine asistenata na visokim učilištima, već su na potpuno jednak način propisana prava i obaveze asistenata i na znanstvenim institutima. Međutim, to će za posljedicu imati, kao i do sada, postojanje različitih kategorija asistenata, sa bitno različitim pravima i obvezama.  Trenutno se problem javlja kod asistenata zaposlenih za potrebe rada na konkretnom projektu iz kojega se financira njihova plaća, a koji se obično zapošljavaju na određeno vrijeme, do završetka projekta (u pravilu na 3 godine). Propisivanje minimalnog trajanja ugovora o radu asistenta omogućilo bi ovoj kategoriji asistenata da ostanu zaposleni i nakon završetka projekta, uz osiguravanje plaće iz sredstava programskog ugovora, i to do zakonom propisanog minimalnog trajanja ugovora o radu, a koje bi im omogućilo uspješan završetak doktorskog studija.  U odnosu na stavak 4. ovog članka, postavlja se pitanje svrhovitosti radnih mjesta asistenata na veleučilištima, osobito s obzirom na odredbu članka 44. stavka 4. prema kojoj navedeni asistenti nemaju dužnost upisa doktorskog studija. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predlagatelj je mišljenja kako propisivanjem minimalnog, odnosno obveznog trajanja ugovora o radu na određeno za asistente nije u skladu s propisima kojima se uređuju radni odnosi jer nije moguće zakonom unaprijed utvrditi rok u kojem će pojedini asistent izvršiti obveze propisane zakonom.
25 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 43.  Člankom 43. stavkom 1. propisano je da se nastavnik/znanstvenik koji je na radnom mjestu proveo najmanje 5 godina može izabrati na više radno mjesto. Odredba je neprecizna – nejasno je misli li se na bilo koje više radno mjesto ili na prvo više radno mjesto? Također, otvara se pitanje, može li osoba bez obzira na vrijeme provedeno na određenom radnom mjestu, aplicirati na slobodno radno mjesto temeljem raspisanog javnog natječaja? S obzirom na odredbu zakona da se reizbor provodi na pet godina, je li izbor na više radno mjesto bez raspisivanja javnog natječaja moguće provesti u bilo kojem trenutku nakon provedbe reizbora zaposlenika?  Primjereno bi bilo propisati da se za izbor na svako radno mjesto odgovarajuće uvažavaju sva postignuća zaposlenika, pri čemu se za reizbor/izbor određeni dio njih posebno zahtjeva i vrednuje u određenom razdoblju prije reizbora odnosno izbora. Tako se uvažava ukupni znanstveni, nastavni, stručni ili umjetnički doprinos nastavnika, znanstvenika, umjetnika, a ne da ga se svodi na zaposlenika koji u pravilnim vremenskim razdobljima poslodavcu isporučuje tražene outpute, bez uvažavanja bilo kakvog prethodnog njegovog rada. Nejasno je zašto se propisuje da se uvažavaju isključivo uvjeti za izbor na više radno mjesto ostvareni od posljednjeg izbora/reizbora. Smatramo da bi se uvjeti za izbor morali procjenjivati najmanje od prošlog izbora, odnosno omogućiti da se zaposleniku u postupku izbora vrednuju svi uvjeti koji nisu vrednovani u izborima na kojima je biran na viša radna mjesta. Ova odredba Prijedloga Zakona ograničavajuća je i za donositelje Nacionalnih uvjeta izbora/reizbora jer će morati voditi računa da u uvjete za izbor ne stave one koji se ne mogu ispuniti u petogodišnjim razdobljima, a na strani zaposlenika će dolaziti do niza kalkulacija u pogledu vremena objave znanstvenih radova i drugih publikacija, naročito knjiga. Sva pitanja uvjeta za izbor/reizbor moraju se ostaviti nadležnim tijelima za njihovo donošenje, koji najprikladnije mogu procijeniti njihovu važnost za izbore na pojedina radna mjesta.  Iz stavka 1. proizlazi da se zaposlenik koji je na radnome mjestu proveo najmanje pet godina može izabrati na više radno mjesto, ali i ne mora. Postavlja se pitanje što je sa zaposlenikom koji ispunjava sve potrebne uvjete za izbor na više radno mjesto, međutim, iz nekog razloga (primjerice nedostatka koeficijenata) u odnosu na njega bude proveden postupak reizbora? Prema tekstu prijedloga Zakona ne postoji mogućnost da se takvi zaposlenici izaberu na više radno mjesto prije proteka 5 godina od reizbora. Prema našem mišljenju potrebno je Zakonom predvidjeti takvu mogućnost.  U slučaju kada nadležno vijeće usvoji negativno mišljenje ili odbije usvojiti pozitivno – postupak izbora/reizbora se za zaposlenika u tom trenutku završava – negativno. Dalje se u postupak na matične odbore/povjerenstva takvo izvješće ne šalje – šalje se samo pozitivno mišljenje. Što su onda opcije zaposlenika koji nije zadovoljan mišljenjem povjerenstva. Nema predviđenog pravnog lijeka, a posljedica je neizbor na više radno mjesto odnosno neprovedeni reizbor (jer se ove odredbe primjenjuju i na postupak reizbora!) i prestanak radnog odnosa na temelju samog zakona. Apsolutno je potrebno predvidjeti odgovarajuće pravne lijekove nakon svakog stadija postupka u kojem odluka za zaposlenika u bilo kojem postupku postaje konačna. Također, nejasno je što je sa slučajem kada nadležno tijelo donese odluku kojom ne potvrđuje da zaposlenik ispunjava uvjete za izbor/reizbor? Koji su pravni lijekovi na raspolaganju zaposleniku, od kojeg roka? Kome se dostavlja ta odluka i u kojem roku? Znači li to za zaposlenika koji nije izabran na više radno mjesto obvezu pokretanja postupka reizbora? U kojem roku počinje teći rok od 6 mjeseci za provođenje reizbora?  Potrebno je jako precizno razraditi postupak provedbe izbora na viša radna mjesta, osobito ako će se on primjenjivati i na reizbore jer o njima zaista ovisi radni odnos zaposlenika, ili uputiti na Kolektivni ugovor. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predlagatelj je mišljenja da je norma jasna.
26 Josip Periša ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 12. Članak 12. (2) Kako je točno "niska reprezentativnost i samim time dvojbeni legitimitet" razlog smanjenju broja studenata u Senatu za više od 40% uz jednog doktoranda te kako je točno u interesu studentske populacije manje studentskih glasova u načelnom smislu? U skladu s time, je li "niska reprezentativnost i samim time dvojbeni legitimitet" dovoljno dobar univerzalan kriterij za smanjenje broja studenata koji se treba odnositi i na postotak studenata u Fakultetskim vijećima ili je ovaj argument za smanjenje studenata ekskluzivan, tj. selektivno i arbitrarno odabran, isključivo vezan za Senat te ako jest, zašto? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
27 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 105. Smatramo kako bi ovim Zakonom trebala biti propisana izričita ovlast Ministarstva, sukladno Zakonu o ustanovama, da provodi upravni nadzor nad cjelokupnom zakonitošću rada i općih akata visokih učilišta i znanstvenih instituta, kako je to regulirano i trenutnim Zakonom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
28 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 56. Sadašnji ZZDVO predviđa stegovnu odgovornost isključivo nastavnika i suradnika, ali ne i stegovnu odgovornost svih zaposlenika. Nacrt sada donosi proširenje stegovne odgovornosti na sve zaposlenike visokih učilišta i znanstvenih instituta. Smatramo kako u odnosu na povrede radnih obveza nenastavnog/neznanstvenog osoblja nije racionalno provoditi stegovni postupak, već se dovoljna svrha po potrebi postiže primjenom Zakona o radu i njegovih odredaba za slučaj povreda obveza iz radnog odnosa. Također, posljednji dio rečenice stavka 1. određuje da zaposlenik stegovno odgovara i za narušavanje ugleda visokog učilišta odnosno znanstvenog instituta. Ovakva formulacija obuhvaća mogućnost da zaposlenik bude odgovoran za sva postupanja kojima je posljedica narušavanje ugleda ustanove, neovisno jesu li ona bila utemeljena i opravdana ili nisu. Primjerice, zaposlenik koji javno opravdano i osnovano upozori na određene nepravilnosti na visokom učilištu, također će svojim postupanjem narušiti ugled visokog učilišta, a po formulaciji iz članka 56. stavka 1. i takvo bi postupanje bilo podložno stegovnoj odgovornosti. Potrebno je preciznije odrediti razloge stegovne odgovornosti. Čitav članak bi trebalo bolje tehnički urediti. Stavak 5. trebao bi biti stavak 2., odnosno slijediti odmah iza stavka 1. Nejasno je što se htjelo propisivanjem stavka 2. kojim je određeno da visoko učilište, odnosno znanstveni institut osniva stegovno povjerenstvo, kada istodobno niti je određen njegov sastav, ni ovlasti ni nadležnosti. Također, nejasno je zašto ovlaštenja tijela iz stavka 3. ovog članka nisu napisana u odredbama koje reguliraju nadležnosti senata, FV-a, AV-a odnosno vijeća veleučilišta, nego ovdje na izdvojenom mjestu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
29 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 55. Člankom 55. stavkom 1. propisano je da visoko učilište/znanstveni institut osniva etičko povjerenstvo radi promicanja i zaštite etičkih načela. Logično je da se radi promicanja i zaštite etičkih načela donosi etički kodeks, nakon čega je funkcija etičkog povjerenstva postupanje u slučajevima njegovog kršenja. Dakle, treba stajati da se radi ispunjenja navedenih ciljeva donosi etički kodeks. Člankom 55. stavkom 2. propisano je da etički kodeks donosi senat, fakultetsko vijeće, akademijsko vijeće, vijeće veleučilišta, odnosno znanstveno vijeće – dakle propisana je nadležnost tijela za donošenje, međutim, nigdje nije propisana obveza donošenja takvog akta niti rok u kojem je to ustanova dužna učiniti. Nejasno je zašto je nadležnost pojedinih tijela za donošenje etičkih kodeksa izdvojena u ovom članku, a nije napisana kod pobrajanja nadležnosti tih tijela ranije u samom tekstu Prijedloga Zakona. Etičkim kodeksom se ne utvrđuju „etička djela“ kako određuje članak 55. stavak 2. (eventualno bi se moglo govoriti o „neetičkim djelima“), nego se njime definiraju načela i pravila profesionalne etike kojih su se zaposlenici dužni pridržavati u profesionalnom i javnom djelovanju i u vezi čijih je kršenja u odgovarajućoj proceduri moguće zatražiti utvrđivanje neetičnog postupanja zaposlenika, a koje onda može biti i osnova za daljnju stegovnu odgovornost zaposlenika. Člankom 55. stavkom 3. propisano je da se odluka etičkog povjerenstva o eventualnom kršenju etičkog kodeksa dostavlja čelniku visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta koji je dužan postupiti u skladu s pravilnikom o stegovnoj odgovornosti. Ovakva vrsta odredbe ne spada u zakon, već u opći akt visokog učilišta/znanstvenog instituta. Zakon na općeniti način treba propisati da etička odgovornost ne isključuje stegovnu, odnosno može biti osnova stegovne odgovornosti sukladno općem aktu visokog učilišta/znanstvenog instituta. Člankom 55. stavkom 4. određeno je da Nacionalno vijeće donosi smjernice kojim utvrđuje minimalna etička načela. Postavlja se pitanje – donosi li Nacionalno vijeće smjernice ili utvrđuje minimalna etička načela? Smjernica označava pravac u kojem je potrebno djelovati pa je nejasno kako je moguće kroz smjernice utvrditi minimalna etička načela, koja zatim postaju i sastavni dio etičkih kodeksa ustanova. Zašto jednostavno nije napisano da NV utvrđuje minimalna etička načela koja su polazišta za donošenje etičkih kodeksa visokih učilišta i znanstvenih instituta, a što jasno proizlazi iz ovlasti Nacionalnog vijeća (članak 86. stavak 1. točka 7.)? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Smisao odredbe upravo se očituje u tome da Nacionalno vijeće donosi smjernice kojim utvrđuje minimalna etička načela. Minimalna etička načela čine sastavni dio etičkog kodeksa visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta što podrazumijeva da ih svako visoko učilište odnosno znanstveni institut može dodatno razraditi što se nikako ne može smatrati nepovoljnim ili neučinkovitim rješenjem. Osim toga, treba imati na umu i specifičnosti znanstvenih područja te umjetničkog područja jer svako područje znanosti odnosno umjetnosti ima svoje posebnosti koje se trebaju odraziti kroz nadogradnju minimalnih etičkih načela. Ono što predlagatelj Zakona želi postići je da se visoka učilišta moraju držati određenog standarda koji je postavljen u tim minimalnim etičkim načelima dok je svaka nadogradnja samo dodana vrijednost.
30 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 52.  Osim što je nejasno kako će se dolaziti do takvih osoba (jer ne postoji ni obveza nekog internog ili javnog poziva), nejasno je i što je svrha zapošljavanja na određeno vrijeme od 6 mjeseci u odnosu na osobe koje su odsutne često i dulje razdoblje. Ne bi li bilo za te svrhe prikladnije provesti jednostavni javni natječaj preko službenih stranica visokog učilišta koji je otvoren npr. 8 dana i zaposliti osobu na određeno, do povratka nenazočnog zaposlenika na rad.  Otvara se pitanje tko zamjenjuje asistenta ili asistenticu kada je privremeno nenazočna (npr. porodiljni). Ne može ju zamjenjivati asistent jer je to per definitionem osoba koja upisuje doktorski studij. Otvara se pitanje u kojim poslovima ga zamjenjuje. Ima smisla samo zamjena na poslovima nastave, ali ne i u poslovima znanosti, jer je posao asistenta u znanosti pohađanje doktorskog studije ili rad na doktorskoj disertaciji i s njom povezanim istraživanjem? Preostaje ili zapošljavanje na 25% radnog vremena (ograničenje iz Kolektivnog ugovora) ili preuzimanje njegovih vježbi u okviru unutarnjih kadrovskih kapaciteta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
31 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 42.  Članak 42. predviđa bitno pooštravanje uvjeta reizbora i posljedica neudovoljavanju uvjetima za reizbor. Sadašnja situacija na primjeru znanstveno-nastavnog radnog mjesta: uvjeti reizbora su određeni Odlukom Nacionalnog vijeća te je za reizbor dovoljno udovoljiti trećini uvjeta za izbor u više znanstveno zvanje te jednom uvjetu Rektorskog zbora. U slučaju ne udovoljavanja uvjeta (negativnog izvješća), postupak reizbora se ponavlja nakon 2 godine te ako je izvješće i tada negativno dolazi do otkaza skrivljenim ponašanjem radnika. Po Prijedlogu Zakona, uvjeti reizbora su određeni već samim zakonom (polovina uvjeta za izbor) pri čemu u slučaju ne udovoljavanja uvjetima, dolazi do prestanka radnog odnosa odmah, temeljem zakona, dakle bez bilo kakvih prava zaposlenika.  Nejasno je zašto je zakonom kao uvjet za reizbor određena baš polovima uvjeta za izbor na više radno mjesto. Ako ne postoji obveza izbora na više radno mjesto, tada bi logično bilo da se za ostanak na istom radnom mjestu od zaposlenika traži ispunjenje polovine, odnosno nekog dijela uvjeta za izbor na radnom mjestu na kojem jest. Zašto bi zaposlenik trebao ispunjavati uvjete radnog mjesta (ili dio njih) na kojem možda nikada neće biti zaposlen pri čemu mu radni odnos prestaje u slučaju da se utvrdi da ne udovoljava polovini uvjeta za izbor na neko drugo radno mjesto, na kojem uopće nije zaposlen?  Nejasno je također, iz kojeg razloga se uvjeti reizbora određuju samim Prijedlogom Zakona. Zakonom ne bi smjeli biti propisani uvjeti reizbora, već bi se njihovo određivanje u cijelosti moralo prepustiti tijelu nadležnom za donošenje uvjeta izbora budući da se u vrijeme donošenja zakona ne može znati sadržaj niti težina uvjeta za izbor; primjereno je da se taj segment, kao što je to slučaj i sa uvjetima za izbor na radna mjesta prepusti Nacionalnom vijeću odnosno Vijeću veleučilišta, koji bi na prijedlog matičnih odbora odnosno rektorskog zbora, adekvatnije mogli urediti uvjete reizbora, vodeći računa o specifičnosti pojedinih znanstvenih područja i polja i razlici u težini ispunjenja pojedinih uvjeta za reizbor. Moramo se prisjetiti postupaka donošenja sada važećih uvjeta za reizbor kada smo u prvom nacrtu Odluke o uvjetima reizbora imali slučaj da su za pojedina područja (nenamjerno) de facto propisani stroži uvjeti nego za izbor. Nije isključeno da se to sada ponovi. Također, zaposlenik da bi bio reizabran mora ispuniti i polovinu dodatnih uvjeta za izbor na više radno mjesto koje propisuje sama ustanova. Može se dogoditi da pojedine ustanove propišu takve dodatne uvjete čija polovina će biti izazov ispuniti i vrlo dobrim nastavnicima/znanstvenicima, a da radi njihove naravi, specifičnosti ili specifičnosti znanstvenog područja u kojem obavljaju svoj rad, to u roku od 5 godina neće moći učiniti. Posljedica će biti da i u relativno visokom stupnju karijere, primjerice, kao redoviti profesori, ostanu bez posla i to temeljem samog zakona, bez ikakvih prava.  Za slučaj da kriteriji za reizbor ipak ostanu propisani Zakonom kao polovina kriterija za izbor, naglašavamo potrebu preciznog utvrđenja da se tako definirani kriteriji za reizbor primjenjuju tek od trenutka početka primjene novodonesenih Nacionalnih kriterija za izbor, a posebno uvažavajući potrebu propisivanja prijelaznog razdoblja za početak primjene istih.  Način prestanka radnog odnosa zaposlenika uslijed ne udovoljavanja uvjetima reizbora – prestanak ugovora o radu zaposlenika temeljem zakona je neprihvatljiv jer je prema zaposleniku neopravdano penalizirajući, a pravno je sporan budući da nema razloga zašto bi radni odnos prestajao temeljem samog zakona, a ne na način kako je to propisano općim propisom koji regulira radne odnose u RH. Posljedica ne udovoljavanju uvjeta za reizbor je prestanak radnog odnosa po sili zakona – to znači odmah i bez bilo kakvih prava iz radnog odnosa (dakle, nema otkaznog roka niti otpremnine, učinak kao da osoba ima ugovor o radu na određeno vrijeme). Budući da već i sada imamo slučajeve gdje se na pojedinim ustanovama za izbor na najviša radna mjesta traže uvjeti koje realno dobar dio zaposlenika nikada neće moći ispuniti (npr. vođenje međunarodnog kompetitivnog projekta za znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju koji uvjet bi se mogao tražiti za reizbor na radno mjesto profesora, a taj uvjet ne može biti ispunjen polovično – vođenje pola projekta ili projekta do pola), za razliku od onoga što možda pretpostavljamo, ovakva regulacija bi moguće mogla pogoditi i znanstvenike koji su jako solidni, ali radi nemogućnosti ispunjenja jednog specifičnog uvjeta neće biti u mogućnosti ispuniti polovinu uvjeta za izbor na naviše znanstveno radno mjesto, pa je rezultat toga da će pred kraj karijere možda ostati i nezaposleni. Ovo sigurno neće biti najčešći primjer, ali je moguć po prijedlogu Zakona. Treba uvažavati da je u pojedinim znanstvenim područjima jako teško ostvariti pojedine uvjete koji su pretpostavka izbora, a nekad će i polovina uvjeta zapravo značiti ispunjenje cijelog. Npr. ako se traži knjiga, ne može se napisati pola knjige, ako se traži mentorstvo s uspješno obranjenom doktorskom disertacijom, to ne može biti polovično, jedan CC rad ne može biti pola tog rad.  Posebno valja upozoriti na situaciju koja je moguća ako se uzmu u obzir odredbe članka 42. stavka 1. i stavka 5. Prijedloga. Naime, članom 42. stavkom 1. određeno je da postupak reizbora treba biti okončan najkasnije u roku šest mjeseci od dana pokretanja postupka, dok je stavkom 5. istog članka određeno da nastavniku, odnosno znanstveniku koji nije reizabran na postojeće radno prestaje radni odnos po sili zakona. Iz navedenih odredbi Prijedloga Zakona, proizlazi da bi po sili zakona mogao prestati i radni odnos i onoga zaposlenika koji u naravi ispunjava uvjete reizbora, ali u odnosu na kojeg postupak reizbora nije dovršen u roku od 6 mjeseci od njegova pokretanja, pri čemu razlog nedovršavanja postupka uopće ne mora biti na strani zaposlenika, nego recimo ustanovi. Primjerice, neki proceduralni razlozi (npr. neslaganja u mišljenju povjerenstva oko ispunjavanja uvjeta, nepravovremeni rad članova povjerenstva radi opravdanog ili neopravdanog razloga i sl.) Tu će biti ispunjeni svi uvjeti za prestanak radnog odnosa temeljem zakona (po zakonskoj formulaciji dovoljno je da zaposlenik „nije reizabran“ – ne piše da se mora utvrditi da ne ispunjava uvjete za reizbor!) do kojeg će i doći, a zaposlenik neće imati na raspolaganju bilo kakav pravni lijek da si pomogne.  Člankom 42. stavkom 2. Prijedloga Zakona određeno je da se reizbor nastavnika, odnosno znanstvenika provodi prema postupku koji je propisan za izbor nastavnika, odnosno znanstvenika na više radno mjesto člankom 43. ovoga Zakona. Primjenom navedenih odredbi, potpuno izostaje mogućnost da zaposlenik na bilo koji način preispita donesenu odluku povjerenstva o neispunjavanju uvjeta za reizbor. Nije navedeno kada je takva odluka konačna za zaposlenika, ima li protiv nje zaposlenik pravo na žalbu/pokretanje upravnog spora i u kojem trenutku– što su sve i pitanja koja ili nisu uopće ili nisu adekvatno riješena ni u kojem postupku izbora na radna mjesta – ni u postupku izbora po javnim natječaju niti u postupku izbora na viša radna mjesta. Samo u tim slučajevima, posljedice su manje za zaposlenika. U ovom slučaju, institut reizbora, koji može rezultirati prestankom radnog odnosa zaposlenika reguliran je s ukupno 5 stavaka jednog članka Zakona, pri čemu jedan stavak ni nema sadržaja nego je njime upućeno na odgovarajuću primjenu nejasnih i nerazrađenih odredbi drugog članka Prijedloga Zakona. To je stvaranje velike pravne nesigurnosti za zaposlenike.  U Prijedlogu Zakona svakako je potrebno uvjete reizbora ostaviti tijelima koje utvrđuju i uvjete izbora, brisati odredbe o izboru/reizboru „na“ pet godina, a propisati provedbu tih postupaka „svakih“ 5 godina, precizno i jasno regulirati provedbu postupka reizbora s pravom zaposlenika na preispitivanje donesene odluke ili ostaviti trenutnu regulaciju postupka provedbe reizbora i posljedica ne udovoljavanja uvjetima za reizbor (ponavljanje postupka u roku od dvije godine, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika u slučaju ponovljenog negativnog izvješća).  Stavak 5: Ako je nastavnik bio u procesu izbora na više radno mjesto, ali je ustanovljeno da nema uvjete onda se otvara pitanje roka za reizbor, jer mu je isteklo vrijeme u prethodnom postupku izbora na više radno mjesto. Trebalo bi definirati da rok počinje teći od dana prekida postupka izbora na više radno mjesto.  Niz je sličnih pitanja koje Zakon nije riješio. Neke je nužno da riješi Zakon, a dio pitanja može se prepustiti Kolektivnom ugovoru pa je nužno da Zakon uputi na Kolektivni ugovor. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
32 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 41.  Prema sadašnjim odredbama ZZDVO-a, nastavnik/znanstvenik može, ako za to udovoljava uvjetima, biti izabran na više radno mjesto već nakon tri godine provedene na nižem radnom mjestu (dakle od izbora do izbora mora proći najmanje 3 godine).  Člankom 41. stavkom 1. određeno je da se izbor nastavnika odnosno znanstvenika na radno mjesto provodi na 5 godina, a člankom 41. stavkom 2. da se nakon proteka tog roka od 5 godina nastavnik/znanstvenik reizabire na postojeće radno mjesto ili izabire na više radno mjesto. Ako se izbor na radno mjesto provodi na 5 godina, postavlja se pitanje na kojem radnom mjestu je nastavnik/znanstvenik zaposlen za vrijeme trajanja postupaka reizbora/izbora, a koji sukladno odredbama članaka 42. i 43. Prijedloga Zakona traju do 6 mjeseci (cca 180 dana).  Ovakva odredba nije ni u skladu s člankom 40. stavkom 13. kojim je određeno da se s osobama izabranima na radna mjesta nastavnika i znanstvenika zaključuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto. Dosljedno je propisati ne da se reizbor/izbor provodi na 5 godina, nego da se svakih 5 godina provodi reizbor nastavnika odnosno znanstvenika, pri čemu se onda ne otvaraju prethodno navedena pitanja, već je jasno da temeljem sklopljenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaposlenik nastavlja raditi na svom radnom mjestu do okončanja postupka izbora/reizbora.  Člankom 41. stavkom 3. konstatira se da je izborom nastavnika/znanstvenika na najviša nastavna odnosno znanstvena radna mjesta okončan postupak napredovanja/reizbora. Osim što se nigdje ne definira što je to postupak napredovanja (u drugim odredbama Prijedloga govori se uvijek o „izboru na više radno mjesto), iz navedene odredbe proizlazi da jedan postupak napredovanja/reizbora traje de facto cijelu karijeru nastavnika/znanstvenika do izbora na najviše radno mjesto, a što nije točno. Za svaki reizbor i izbor na više radno mjesto (napredovanje) provode se posebni postupci reizbora i izbora, u odnosu na koje je člancima 42. i 43. izričito propisano u kojem roku moraju biti okončani/ili će se smatrati okončanima (članak 42.st.1.- glasi: Postupak reizbora…..treba biti okončan najkasnije u roku šest mjeseci od dana pokretanja postupka). Dakle, članak 41. stavak 2. mora se preformulirati na način da izborom na najviša nastavna / znanstvena radna mjesta prestaje obveza reizbora. Izbor na više radno mjesto nije niti formuliran kao obveza, a jasno je da se nakon izbora na najviše radno mjesto, daljnji izbori ne mogu provoditi.  Također, nejasno je prestaje li i u kojem trenutku obveza reizbora za nastavna radna mjesta na sveučilištima, budući da ista nisu precizno ni definirana slijedom čega nije jasno radi li se o samo dva stupnja (predavaču i višem predavaču) nastavnih radnih mjesta na sveučilištima ili na sveučilištima postoje sva četiri stupnja (predavač, viši predavač, profesor stručnog studija i profesor stručnog studija u trajnom izboru). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predlagatelj je mišljenja da su predložene odredbe jasne.
33 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 40.  Člankom 40. stavkom 1. određeno je da se na slobodno radno mjesto zapošljava u postupku pokrenutom javnim natječajem. Postavlja se pitanje što je to slobodno radno mjesto, jer to Prijedlogom Zakona nigdje nije određeno. Vjerojatno se misli na novootvorena suradnička i docentska radna mjesta, međutim to mogu biti i upražnjena sistematizirana radna mjesta (odlazak iz sustava, prestanak radnog odnosa radi neispunjavanja uvjeta za reizbor). S obzirom da prijedlogom Zakona nije propisano da se na slobodno radno mjesto ne smije javiti osoba koja je trenutno zaposlena na ustanovi koja je raspisala javni natječaj, čini se kako ova odredba omogućava izigravanje odredbi o izboru na više radno mjesto temeljem kojih napredovanje nije moguće prije isteka roka od 5 godina od posljednjeg izbora/reizbora. Možda je upravo to i intencija predlagača da omogući ranije napredovanje temeljem raspisanog javnog natječaja, a ne i putem izbora na više radno mjesto. Samo tada ranije napredovanje nije posljedica zadovoljavanja uvjeta kvalitete, već slučajnog događaja, koji je nastupio oslobađanjem slobodnog radnog mjesta. PRIMJER 1. Možemo imati ovakvu situaciju – radi odlaska iz sustava ostaje slobodno (nepopunjeno) radno mjesto npr. redovitog profesora. Kako se sukladno Prijedlogu Zakona to slobodno radno mjesto popunjava u postupku pokrenutom javnim natječajem, na to radno mjesto mogao bi se javiti i zaposlenik koji je u radnom odnosu na toj ustanovi na nižem radnom mjestu – izvanrednog profesora i temeljem javnog natječaja biti izabran na više radno mjesto. Znači, ovisno o slobodnim radnim mjestima, neki zaposlenici bi mogli napredovati i prije isteka roka od 5 godina na radnom mjestu na koja su izabrani. PRIMJER 2. U vezi posljednje navedenog, potencijalno se javlja situacija u kojoj je moguće u cijelosti izigrati institut reizbora i pravnih posljedica neudovoljenju uvjetima za reizbor. Naime, kad nastavnik/znanstvenik ne udovolji uvjetima reizbora – prestaje mu radni odnos po sili zakona. Ostaje slobodno (upražnjeno) radno mjesto koje se popunjava javnim natječajem. Što priječi tog zaposlenika koji nije udovoljio uvjetima reizbora da se kroz javni natječaj ponovno zaposli na svom istom radnom mjestu s kojeg je otišao radi ne udovoljavanja uvjetima za reizbor? Vrlo je vjerojatno da će za njega biti i najbolji kandidat jer je na tom radnom mjestu radio. Također, takav zaposlenik se može javiti i na natječaj za popunjavanje bilo kojeg drugog nižeg radnog mjesta, npr. ako se u tom slučaju ustanova odluči umjesto višeg radnog mjesta, otvoriti docentsko slobodno radno mjesto. U tom slučaju takav će kandidat biti nesumnjivo puno bolji odnosno s puno boljim znanstvenim i nastavnim rezultatima od primjerice poslijedoktoranda koji se natječe za slobodno docentsko radno mjesto.  Prijedlogom Zakona su pooštreni uvjeti reizbora i pooštrena je sankcija za njihovo neispunjavanje (prestanak radnog odnosa temeljem zakona bez ikakvih prava zaposlenika), a istodobno zakon je u ovom dijelu nekonzistentan u regulaciji omogućavajući izigravanje predviđenog sustava i situacije u kojima se ista pravila neće primjenjivati na jednak način prema svim zaposlenicima.  Člankom 40. stavkom 3. određuje se da se stručno povjerenstvo u postupku izbora na radna mjesta temeljem javnog natječaja sastoji od tri člana zaposlenih na radnom mjestu iste ili više hijerarhijske razine. Međutim, nigdje u Prijedlogu zakona nisu utvrđene nikakve hijerarhijske razine. U naslovu članka 38. Prijedloga govori se o hijerarhiji radnih mjesta - a što s obzirom na značenje pojma „hijerarhija“ nije prihvatljiva klasifikacija. Naime, ne postoji niti treba postojati bilo kakva nadređenost/podređenost različitih redovnih nastavnih, znanstvenih i suradničkih radnih mjesta višim radnim mjestima. Primjerice, možemo govoriti da je mentor redoviti profesor nadređen suradniku, ali mu nije nadređen svaki redoviti profesor na fakultetu. Također, voditelj projekta ima određena prava prema suradnicima na projektu. Taj voditelj može biti, a često i jest na nižem radnom mjestu nego suradnik, ali mu je u određenom pogledu nadređen. Dovoljno je napisati da članovi povjerenstva moraju biti zaposleni na jednakom ili višem radnom mjestu od radnog mjesta za koje se provodi izbor.  Slijedom odredbe članka 40. stavka 3. Prijedloga Zakona mnoge ustanove bit će suočene s činjenicom da za sastav povjerenstva nemaju zaposlenih osoba na odgovarajućim, jednakim ili višim radnim mjestima. Posljedica će biti da će za pojedine ustanove, njihove zaposlenike birati članovi povjerenstva od kojih niti jedan član nije zaposlenik ustanove na kojoj se provodi javni natječaj. U vezi situacije gdje izvješće povjerenstva pišu osobe koje nisu zaposlenici ustanove koja provodi javne natječaje, potrebno je propisati osnovu na kojoj će ti zaposlenici biti dužni sudjelovati u takvim povjerenstvima – dakle obavljati rad za de facto drugu ustanovu u kojoj nisu zaposleni. Pojedine ustanove će u tom smislu imati jako veliko opterećenje, dok ga druge uopće neće imati. Predlažemo razmotriti i prijedlog po kojem bi povjerenstva u svim slučajevima bila sastavljena od osoba koje nisu zaposlenici ustanove na kojoj se provodi javni natječaj, a što bi možda bio dobar mehanizam otklanjanja često prisutne pristranosti među zaposlenicima iste ustanove koji su članovi povjerenstva.  Člankom 40. stavkom 4. propisano je da javni natječaj ne smije trajati kraće od 30 dana od dana raspisivanja javnog natječaja u Narodnim novinama, međutim, nije određeno koliko javni natječaj mora biti objavljen na EURAXESS-u. Po odredbi članka 40. stavka 4. dovoljno je da je objavljen bilo kada tijekom trajanja roka nakon objave u Narodnim novinama.  Nadalje, ovako proveden javni natječaj kandidatima koji su sudjelovali na javnom natječaju ali nisu predloženi kao najbolji kandidati ne daje bilo kakvu mogućnost provjere pravilnosti ili zakonitosti postupka utvrđivanja najboljeg kandidata od strane povjerenstva, pri čemu je za njih postupak provedbe zapošljavanja na temelju javnog natječaja završen upravo u trenutku donošenja mišljenja povjerenstva. Za sudionike natječaja nije predviđena niti mogućnost uvida u natječajnu dokumentaciju niti nikakav pravni lijek, primjerice da se barem obrate nadležnom vijeću s pisanom pritužbom ili žalbom na provedeni postupak utvrđivanja najboljeg kandidata prije nego vijeće, sukladno članku 40. stavku 8. donese odluku o usvajanju/odbijanju mišljenja stručnog povjerenstva.  Člankom 40. stavkom 10. određeno je da nadležni matični odbor/povjerenstvo odlukom utvrđuje ispunjava li predloženi kandidat Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije, odnosno Nacionalne veleučilišne kriterije, međutim sukladno odredbama članka 39. prijedloga zakona, postoje i drugi zakonski uvjeti za izbor na radno mjesto, čiju ispunjenost ocjenjuje i stručno povjerenstvo prilikom utvrđivanja najboljeg kandidata. Potvrđuje li nadležni matični odbor/povjerenstvo i njihovu ispunjenost? Također, u natječajnom postupku nije pitanje samo ispunjava li kandidat nacionalne uvjete, nego je li to i najbolji kandidat (jer svi kandidati vjerojatno i ispunjavaju nacionalne uvjete, inače se ne bi prijavljivali na natječaj) – tko to kontrolira, i je li kontrola potrebna? Nama se čini da bi suština postupka pred matičnim odborom trebala biti upravo kontrola pravilnosti utvrđenja i ispunjenosti uvjeta za izbor na radno mjesto koje je utvrdilo nadležno povjerenstvo i nadležno vijeće visokog učilišta/znanstvenog instituta, dakle potvrda tako donesenog mišljenja. Ovako ispada kao da se vode odvojeni postupci, o istoj stvari u kojoj matični odbori/povjerenstva ne kontroliraju čak ni sve uvjete za izbor.  Zakonska presumpcija da se radi propusta donošenja odluke u zakonskom roku smatra da je kandidat ispunio Nacionalne uvjete za izbor na radno mjesto, još uvijek ne znači da ih je ispunio sve (i one koje su zakonom određene) i da je najbolji kandidat. Stoga, matični odbor/povjerenstvo mora kontrolirati sve uvjete. Postoji li način da se to osigura?  Nigdje i ni na koji način nisu predviđeni pravni lijekovi za slučaj da se odluka nadležnog matičnog odbora/povjerenstva razlikuje od mišljenja povjerenstva, odnosno da MO/P ne donese pozitivnu odluku za kandidata? Može li se kandidat žaliti/pokrenuti upravni spor? Što je u tom postupku tada s onim kandidatima na natječaju koji su ispunjavali sve uvjete ali nisu izabrani kao najbolji kandidati?  Odredba članka 40. stavka 13. nespojiva je s odredbama o ograničavanju trajanja izbora/reizbora na radno mjesto nastavnika i znanstvenika iz članka 41. stavka 1. Naime, ako se propiše da se s nastavnikom za određeno radno mjesto sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme s obvezom reizbora/izbora svakih 5 godina, tada to znači da je izbor na navedeno radno mjesto neodređenog odnosno neograničenog trajanja uz uvjet ispunjenja propisane obveze reizbora. Međutim ako se odredi da se izbor/reizbor provodi na (!) 5 godina, nakon čega se provodi postupak reizbora ili izbora na više radno mjesto, onda se za obavljanje poslova ograničenog trajanja na de facto 5 godina na određenom radnom mjestu ne može sklapati ugovor o radu na neodređeno vrijeme, jer se ne radi o zapošljavanju na neodređeno, nego na određeno vrijeme – za vrijeme trajanja izbora – na 5 godina. Ako se ipak propiše sklapanje ugovora na neodređeno, pri čemu u slučaju ne udovoljavanja uvjetima reizbora, dolazi do prestanka radnog odnosa temeljem zakona (kao što se to čini ovim Prijedlogom Zakona), tada je zapravo postignut učinak kao da zaposlenik zapravo ima ugovor o radu na određeno vrijeme, jer njegovim prestankom (bez potrebe njegova otkazivanja, već samo na temelju zakona) zaposlenik neće imati nikakva prava povezana s činjenicom prestanka radnog odnosa na neodređeno vrijeme. Dodatno se otvara i pitanje – ako se osoba na nastavno/znanstveno radno mjesto izabire na 5 godina, nakon čega se provodi izbor/reizbor koji postupak traje cca 6 mjeseci – na kojem je radnom mjestu ta osoba za vrijeme trajanja tih postupaka? Dakle, zakonodavac se treba odlučiti radi li se ovdje o radnom odnosu na neodređeno vrijeme uz uvjet reizbora/izbora na radno mjesto (propisano člankom 40. stavkom 13.) ili se radi o izboru na radna mjesta na određeno vrijeme (propisano člankom 41.), ali tada status zaposlenika i postupak izbora/reizbora mora dodatno i dosljedno urediti, što sada nije slučaj. Jednostavnijim riječima: Radni odnos se sklapa na neodređeno vrijeme uz obavezu izbora ili reizbora na više radno svakih pet godina. Razlika je u tome je li obaveza reizbora propisana na 5 godina, ili svakih 5 godina. U slučaju neispunjenja ovog uvjeta radni odnos prestaje otkazom ugovora o radu sukladno općem propisu o radu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
34 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 38.  Sam naziv ovog članka pogrešno upućuje na postojanje položaja podređenosti i nadređenosti između zaposlenika na nižim odnosno višim stupnjevima radnih mjesta. Naime, korištenje riječi hijerarhija implicira da su zaposlenici na nominalno višim radnim mjestima nadređeni zaposlenicima na nominalno nižim radnim mjestima, što nije točno. Hijerarhija među tim radnim mjestima može na pojedinom visokom učilištu proizlaziti iz određenih položaja pojedinih zaposlenika, međutim nikako iz same činjenice da je neko radno mjesto nominalno niže ili više od drugoga. Naslov treba jednostavno glasiti: Stupnjevi radnih mjesta nastavnika, znanstvenika i suradnika.  Člankom 38. stavkom 1. određeni su nazivi znanstveno-nastavnih i umjetničko-nastavnih radnih mjesta te kratice naziva tih radnih mjesta. U kraticama naziva radnih mjesta, nalaze se i kratice akademskih naziva odnosno stupnjeva doktora znanosti (dr.sc.)/doktor umjetnosti (dr.art). Akademski naziv/stupanj ne pripada radnom mjestu nego osobi koja se na radno mjesto zapošljava te je preduvjet zapošljavanja na radnom mjestu. Stoga se ne može koristiti za određivanje kratice radnog mjesta. Osim toga, korisno je razmisliti da se kratice naziva pojednostave, tj. pokrate. Jednostavnije kratice bi olakšale razumijevanje naših nazivlja u odnosu na ljude koji nisu u sustavu. Primjerice doc. dr. sc sasvim uvjerljivo može biti zamijenjen samo s kraticom doc. sc, jer radno mjesto docent ne može biti bez doktorata pa se to podrazumijeva, ali ne mora biti u znanosti pa se to mora napisati, jer postoji i doc.art. Vrijedi isto i za prof. sc.  Člankom 38. stavkom 2. određena su znanstvena radna mjesta od najnižeg prema višem (treba stajati najvišem). Postavlja se pitanje zašto i znanstvenim radnim mjestima nisu određene kratice?  Odredbe ovog prijedloga Zakona propustile su precizno definirati koja nastavna radna mjesta postoje na sveučilištima, a koja na veleučilištima, slijedom čega ostaje nejasno postoje li treći i četvrti stupanj radnog mjesta predavača (profesor stručnog studija i profesor stručnog studija u trajnom izboru) samo na veleučilištima ili i na sveučilištima. Ako je zaista intencija predlagatelja da na sveučilištima i dalje postoje samo dva stupnja nastavnih radnih mjesta: predavač i viši predavač, naš je prijedlog da se Zakonom uspostavi i treći stupanj radnog mjesta predavača kako bi sva nastavna radna mjesta na sveučilištima imala jednak broj stupnjeva odnosno jednaku mogućnost napredovanja.  Stavkom 4. ovog članka propisuju se nastavna radna mjesta na umjetničkim akademijama, odnosno umjetničkim odjelima sveučilišta te se grupiraju u dvije skupine. Pritom nije jasno koja su točno prava i obveze novopredviđenih radnih mjesta korepetitora te što točno čini razliku između novih radnih mjesta korepetitora (korepetitora, viših korepetitora i korepetitora savjetnika) i postojećih radnih mjesta umjetničkih suradnika (umjetničkih suradnika, viših umjetničkih suradnika i umjetničkih savjetnika). Također, nejasno je znači li ovakva podjela da na umjetničkim akademijama ne mogu postojati nastavna radna mjesta iz skupine predavača?  U članku 38. stavku 7. bi, sukladno njegovom sadržaju, trebalo urediti kratice radnih mjesta kojima se pridodaju akademski nazivi/stupnjevi osobe zaposlene na takvom radnom mjestu, a ne da se to nespretno čini stavkom 1. ovog članka. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
35 SANJA MATIĆ SKOKO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI predsjednica ZV-a Instituta za oceanografiju i ribarstvo u ime navedenog tijela Smatramo da javni znanstveni instituti zaslužuju imati tijelo koje bi bilo pandan Rektorskom zboru koje bi artikuliralo određene interese ovog dijela sustava, obavljalo određene funkcije, osobito u području definiranja različitih kriterija, te bilo viša instanca Znanstvenim vijećima pojedinih Instituta za mnoga pitanja (primjerice, etička pitanja). Predlažemo da se u Zakonu predvidi takvo tijelo, te navedu njegove zadaće i ovlasti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
36 SANJA MATIĆ SKOKO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI predsjednica ZV-a Instituta za oceanografiju i ribarstvo u ime navedenog tijela Ovaj Nacrt Zakona (članak 41) je propustio uvesti obvezu napredovanja u znanstvenim radnim mjestima, što ga u tom djelu ne čini reformskim ukoliko pretpostavimo da je cilj reforme podizanje kvalitete. U definiranju postupka izbora na više radno mjesto i prije isteka od 5 godina (što je određeni pokazatelj izvrsnosti) (članak 43, stavak 12) nepotrebno se propustilo navesti kriterije. Umjesto toga će ti kriteriji biti propisani posebnim Pravilnikom kojeg donosi ministar. Predlažemo da se kriteriji navedu u Zakonu. Iz Nacrta zakona nije jasno da li nakon izbora na više radno mjesto Ministarstvo preuzima financiranje povećane plaće djelatnika, ili se i dalje provodi politika koeficijenata. Ovo bi trebalo jasno napisati u Zakonu. Primljeno na znanje Stavak 12. članka 43. ne nalazi se u objavljenom prijedlogu Zakona.
37 SANJA MATIĆ SKOKO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI predsjednica ZV-a Instituta za oceanografiju i ribarstvo u ime navedenog tijela U članku 31 stavak 4 se navodi da javni znanstveni instituti izrađuju znanstvene i stručne podloge za potrebe RH. Smatramo da javni znanstveni instituti trebaju imati i tu društveno korisnu ulogu i funkciju i staviti se na raspolaganje državi kada je potrebna pomoć oko izrade stručnih i strateških dokumenata. Međutim, ova aktivnost Instituta mora biti valorizirana prilikom vrednovanja njihovog rada. Također je potrebno osigurati da stručni poslovi za potrebe RH ne budu takvog obima koji bi ugrozio temeljnu misiju javnih znanstvenih instituta, a to je znanstveno-istraživačka djelatnost. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
38 SANJA MATIĆ SKOKO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI predsjednica ZV-a Instituta za oceanografiju i ribarstvo u ime navedenog tijela Za javne znanstvene institute, Nacrt zakona donosi povećanja ovlasti Upravnih vijeća i određenu marginalizaciju Znanstvenih vijeća. Naime, lista ovlasti Upravnih vijeća jako se povećala u odnosu na sve prethodne inačice Zakona. Primjerice, Upravno vijeće donosi misiju i strategiju razvoja znanstvenog instituta (na prijedlog Znanstvenog vijeća) ili Upravno vijeće predlaže osnivaču promjenu djelatnosti i statusne promjene znanstvenog instituta. Dakle, znanstvenici instituta nemaju nikakvu ulogu u utvrđivanju i provođenju znanstvene politike, donošenju misije i strategije razvitka svoje vlastite institucije. Štoviše, ništa ih se neće pitati kada osnivač odluči promijeniti njihovu djelatnost ili status. Umjesto toga, o tome će odlučivati osnivač preko većine u Upravnom vijeću. Istovremeno, uloga Znanstvenih vijeća je marginalizirana i svedena na tehničke zadatke i davanje neobaveznih mišljenja. U svim dosadašnjim inačicama Zakona, prva točka u nabrajanju ovlasti Znanstvenog vijeća bila je: Utvrđuje i provodi znanstvenu politiku instituta. U ovom Nacrtu Zakona ovakva je formulacija izbačena. Predlažemo da se ovako definirana uloga Znanstvenog vijeća vratiti u ovaj Nacrt zakona. Znanstveno vijeće je u javnim znanstvenim institutima iznimno važno tijelo kojem treba prepustiti vođenje znanstvene politike instituta. Uloga osnivača je da kroz Upravno vijeće kontrolira zakonitost rada Instituta, te opravdanost trošenja financijskih sredstava. Uloga osnivača je također da donese transparentne kriterije kojima će ocjenjivati znanstvenu uspješnost i rezultate Instituta, a sustav nagrađivanja upravo se treba temeljiti na toj ocjeni. Razumijemo, motive osnivača da financira one znanstvene teme koje su od strateške važnosti za RH i za to postoje brojni alati kojima se to može poticati (javni pozivi za znanstvene i projekte kroz Zakladu za znanost ili druge izvore financiranja). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
39 SANJA MATIĆ SKOKO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI predsjednica ZV-a Instituta za oceanografiju i ribarstvo u ime navedenog tijela U Članku 102. stavak 10 Nacrta zakona stoji da će sadržaj programskog ugovora, proračunsku formulu, pokazatelje i kriterije utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokove sklapanja programskog ugovora, te kvalitativne i kvantitativne indikatore za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom Vlada RH propisati Uredbom. Ipak, smatramo da bi bilo dobro da se ovaj dio Zakona proširi za par stranica, gdje bi se dalo više detalja o samim Programskim ugovorima i postupku pregovaranja, vrednovanju rezultata (tko vrednuje, po kojim kriterijima i tko donosi te kriterije), o čemu se sve može pregovarati (primjerice, jesu li nova radna mjesta predmet pregovaranja i kako se to odražava na ostale financijske stavke programskog ugovora). Zalažemo se princip da ulaganja u institucije (financijska sredstva, infrastruktura, kapitalna oprema, ljudski potencijal, osobito karijere mladih znanstvenika) moraju biti u korelaciji s rezultatima vrednovanja. Institucije koje ostvaruju dobre rezultate i pokazuju pozitivne trendove zaslužuju veću pažnju. Varijabilni dio u programskim ugovorima, koji se jedini dovodi u vezu s ostvarenim rezultatima, čini svega 15% financijskih sredstava iz programskih ugovora. Možda bi taj udio trebao biti veći. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
40 SANJA MATIĆ SKOKO NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI predsjednica ZV-a Instituta za oceanografiju i ribarstvo, u ime navedenog tijela Problematiku znanosti i visokog obrazovanja trenutno regulira 16 različitih zakona. Šteta je što ovaj Nacrt zakona nije objedinio barem nekoliko najvažnijih zakona, posebice Zakon o osiguravanju kvalitete, te Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost, što bi svakako dalo cjelovitiji i vjerodostojniji uvid u smjer reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja u RH. Jednako tako, smatramo da bi bilo bolje da su rješenja mnogih pitanja, za koja se u Nacrtu zakona kaže da će biti naknadno regulirana Pravilnicima i Uredbama, već ugrađena u Nacrt. Programski ugovori su jedan od ključnih reformskih elemenata koje donosi Nacrt zakona. Model organizacije znanstveno-istraživačkog rada, njegovog financiranja i vrednovanja ostvarenih rezultata kroz Programske ugovore ocjenjujemo pozitivno i smatramo da taj model ima veliki potencijal ako ga se razradi na način koji će omogućavati podizanje uvjeta za rad (ulaganje u infrastrukturu, opremu i osobito ljudski potencijal), biti značajna financijska potpora istraživačkim aktivnostima, potaknuti razradu objektivnih kriterija vrednovanja, te ulaganja u institucije dovesti u vezu s rezultatima vrednovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
41 Hrvatska udruga za znanstvenu komunikaciju - ZNAK II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA, B) Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Iz nacrta prijedloga Zakona nije vidljivo na koji način će prijedlog unaprijediti znanost i visoko obrazovanje u RH, te pridonijeti ostvarivanju očekivanih ishoda. Europska strategija razvoja sveučilišta, znanosti i istraživanja promiče izvrsnost, inovativnost, jednakost, raznolikost, inkluzivnost (pritom se ne misli na mobilnost koja je zapravo opisana kao inkluzivnost u ovom nacrtu prijedloga Zakona) i održivost, i to prvenstveno putem javnog financiranja, a što se ne iščitava iz nacrta prijedloga. Iako pozdravljamo namjeru da se unaprijede i olakšaju procesi u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, omogući veća mobilnost te otvori prostor za transformaciju u ekološki prihvatljivije (što ne pretpostavlja isključivo uporabu zelenih tehnologija već i optimiranje procesa rada te učinkovitije korištenje resursa) i digitalno društvo, smatramo da bi prijedlog trebalo doraditi kao osnovu za postizanje tih ciljeva, a pritom sačuvati autonomiju sveučilišta, te osigurati zakonske pretpostavke za financiranje i djelovanje znanstvenih i znanstveno-stručnih društava te znanstvenog izdavaštva, kao važnih segmenata znanstvenog djelovanja u RH. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
42 MARIJO RAJIČ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Poštovani, Ovaj Nacrt Zakona prepoznaje potencijal dualnog obrazovanja i usklađivanja s potrebama tržišta rada što je jedini način kako sustavno pristupiti stvaranju gospodarski povoljnog okruženja za mlade naraštaje. U prijedlogu su vidljivi pomaci u dobrom smjeru kada govorimo o digitalnoj transformaciji i poticanju mobilnosti s uvođenjem digitalnih diploma i novih načina ocjenjivanja. Na koncu, novi zakon potiče primijenjenu znanost i razmjenu iskustava odnosno suradnju akademske zajednice i poslodavaca. Ovakvim pristupom zakon stvara pozitivne promjene koje će kvalitetnije pripremati mlade za suvremenu ekonomiju, zadržavati i privlačiti visokoobrazovani kadar natrag u Hrvatsku i možebitno postaviti naš akademski sustav na kartu najkompetitivnijih u ovom dijelu Europe i svijeta. Marijo Rajič Glavni tajnik Koordinacije županijskih savjeta mladih Republike Hrvatske Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
43 Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 62. (7) Predlažemo detaljnije i jasnije propisivanje ove obveze. Je li intencija obveza da svi doktorski radovi budu trajno dostupni u otvorenom pristupu? Sudeći prema prvoj rečenici – da; no u drugoj se rečenici koristi samo riječ objaviti, što ostavlja prostor za interpretaciju jer u praksi nacionalnog/sveučilišnog/fakultetskog repozitorija rad se može objaviti u: a) Otvorenom pristupu (rad i podaci o radu dostupni su javnosti) b) Otvorenom pristupu nakon N-broja mjeseci (rad je dostupan javnosti nakon nekog vremena, a podaci o radu odmah) c) Ograničeni pristup na pripadnike znanstvene zajednice (rad je dostupan suženoj javnost, a podaci o radu dostupni su javnosti) d) Ograničeni pristup na pripadnike matične ustanove (rad je dostupan dodatno suženoj javnosti, a podaci o radu dostupni su javnosti) e) Zatvoreni pristup (rad je nedostupan, a podaci o radu dostupni su javnosti) Također, u izdavaštvu općenito objava nije sinonim za javnu dostupnost bez ograničenja, stoga bi trebalo pobliže definirati što se misli pod objaviti u drugoj rečenici ovog članka. U slučaju da se misli na dostupnost rada u otvorenom pristupu bez ograničenja, otvara se pitanje što je s onim radovima u kojima postoje "pitanja" iz područja autorskih i srodnih prava/prava intelektualnog (industrijskog) vlasništva. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predlagatelj je mišljenja da su obveze jasno propisane.
44 Branko Štefanović (Sveučilište VERN') ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 10. Članak 10. stavak (1): Sveučilište obavlja djelatnost visokog obrazovanja, znanstvenu odnosno umjetničku djelatnost i stručnu djelatnost u najmanje dva znanstvena područja … Osvrt: Ovaj članak, stavak (1), koji podrazumijeva obavljanje obrazovne i znanstvene djelatnosti u paketu, u kombinaciji sa člankom 2., stavkom (2), koji utemeljenje visokog obrazovanja određuje kao nedjeljivost nastavnog rada i znanstvenog istraživanja …, neizravno isključuje mogućnost sveučilištima da se alternativno opredijele za znanstvena istraživanja, ili za prijenos znanja, odnosno nastavničku aktivnost. Znanost, posebice istraživanja u područjima znanosti, i obrazovanje, posebice nastavna aktivnost u visokom obrazovanju, međusobno su povezane, ali istovremeno bitno različite „discipline“ u smislu pretpostavljenih osobina, afiniteta, sposobnosti, kompetencija… njihovih aktera. Iz tog razloga, a s namjerom da se i jednima i drugima pruži mogućnost maksimalnog angažmana i razvoja u područjima djelovanja koja ih vesele i za koja su kompetentni, u posthumboltovskom vremenu neka akademski napredna okruženja sveučilištima otvaraju prostor za odabir hoće li biti research universities ili teaching universities ili oboje. Uz pretpostavljenu obvezatnu suradnju između ta dva tipa sveučilišta, bilo bi to u interesu izvrsnosti kako u područjima znanosti tako i u sveučilišnoj visokoj naobrazbi. Prijedlog: U kontekstu najavljivanih ozbiljnih reformi sveučilišnog obrazovanja, sveučilištima kao ustanovama treba otvoriti mogućnost definiranja vlastite „institucijske profilacije“, odnosno odabira hoće li djelovati kao: • znanstveno istraživačko sveučilište (research university) ili/i • visokoobrazovno sveučilište (teaching university) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
45 Ana Tkalac Verčič ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 14. Rektora javnoga sveučilišta trebali bi birati nastavnici svih sastavnica Sveučilišta (docenti, izvanredni profesori, redoviti profesori, redoviti profesori u trajnom zvanju) iz reda redovitih profesora i redovitih profesora u trajnom zvanju. Takav pristup izboru rektora bio bi transparentniji i smanjio bi mogućnost izbornih manipulacija. Delegatski sustav izbora nema opravdanja, osim ostvarenja partikularnih interesa. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
46 Ana Tkalac Verčič ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 92. Nužno je definirati kriterije kriterije znanstvene i/ili nastavne izvrsnosti za izbor članova Matičnih povjerenstava. Primljeno na znanje Predlagatelj Zakona smatra da kriterij kojim je propisano da se članovi matičnih odbora biraju iz reda redovitih profesora, redovitih profesora u trajnom zvanju, znanstvenih savjetnika i znanstvenih savjetnika u trajnom zvanju upućuje na kriterij izvrsnosti izbora.
47 Hrvatska udruga za znanstvenu komunikaciju - ZNAK ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 96. Financiranje znanstvenog izdavaštva se u nacrtu prijedloga novog Zakona ne spominje osim kao izvor vlastitih prihoda znanstvenih instituta i visokih učilišta. U važećem Zakonu čl. 108 je navedeno da se znanstveno izdavaštvo, znanstvene konferencije te znanstveno i znanstveno-stručne udruge financiraju iz proračunskih sredstava, što je u ovom nacrtu prijedloga u potpunosti izostavljeno. Izuzimanjem tih stavki iz nacrta prijedloga gubi se zakonska osnova za njihovo financiranje, što nije u skladu sa smjernicama razvoja otvorene znanosti u EU, posebice Akcijskog plana za dijamantni otvoreni pristup (https://eua.eu/news/845:eua-signs-action-plan-for-diamond-open-access.html). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
48 Hrvatski sveučilišni sindikat ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 15. Poštovani, Vezano uz članak 15., što je ujedno i najbolji dokaz koliko je vremena još potrebno do donošenja konačnog prijedloga nacrta nekog novog zakona, niz je nedosljednosti unutar samog sustava i koncepta djelovanja i rada Sveućilišnog vijća. Naime, istaknute su forme "ako ovo, onda ono" što je zakonski gledano - neprihvatljivo. Članova je ili 4 ili 9 i o čemu to točno ovisi, odnosno o čemu predlagatelj misli da to ovisi kada ovaj koncept tako postavlja. Odnosno ili je tijelo potrebno ili nije, a ako jest unaprijed je nužno znati zašto ono mora imati 4 ili 9 članova, jer ovo nije zamišljeno kao "pro forme" tijelo u koje će se imenovati pojedinci radi zadovoljavanja različitih društvenih grupa, pa će ih trebati više ili manje. Potom je nedosljednost u tomu što nije jasno tko predlaže tog 5.tog, odnosno 9.tog člana (rektor??). Također, kaže se kako oni između sebe biraju predsjednika, a naknadno je navedeno kako rektor javnog sveučilišta predsjeda sjednicom ovoga tijela. Također, navedeno je tko ne bi smjeli biti članovi toga tijela, no nije navedeno tko su prihvatljivi kandidati. Sve ovo upućuje na izuzetno ozbiljnu doradu ovoga članka, jer on može dugoročno biti opasan po cijeli sustav, a s obzirom na ovlasti koje su mu ovim nacrtom povjerene. Srdačan pozdrav, doc.dr.sc. Vlatka Vukelić. Primljeno na znanje Sveučilište će u skladu sa sveučilišnom autonomijom i akademskom samoupravom odrediti broj članova sveučilišnog vijeća. Sveučilište i osnivač samostalno donose stručnu odluku tko će biti imenovan u ovo tijelo.
49 Hrvatska udruga za znanstvenu komunikaciju - ZNAK ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 5. U drugom dijelu nacrta prijedloga Zakona se uopće ne spominju ostali subjekti znanstvene djelatnosti, navedeni u sadašnjoj verziji Zakona u čl. 24, u što spadaju između ostalog znanstvene i znanstveno-stručne udruge i Hrvatska zaklada za znanost, niti se spominju ustanove od posebnog značaja, navedene u čl. 22 sadašnjeg Zakona, u koje spadaju HAZU i Leksikografski zavod "Miroslav Krleža". Nejasno je zašto su ti subjekti izuzeti iz nacrta prijedloga novog Zakona, jer se time gubi zakonska osnova za financiranje njihovog djelovanja, što će se negativno odraziti na ukupan znanstveni sustav. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
50 dipl. ing. Damir Stanzer NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA Ne slažem se s tvrdnjom Agencije za mobilnost i programe Europske unije: "u točki II. Pregled stanja i osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom te posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona jasno je prikazano trenutačno stanje visokog obrazovanja i znanosti u Republici Hrvatskoj, razlozi zbog kojih se donosi novi Zakon, kao i strateška osnova za donošenje Zakona." Naime, trenutačno stanje u točki II. prikazano je neispravnim grafikonima i pripadajućim tekstualnim komentarima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
51 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi Opis stanja, tekstualni dio i prikazani grafikoni, nisu u potpunosti ispravni. Primjerice, navedeno je da je „Hrvatskoj za projekte u sklopu programa Obzor 2020 dodijeljen ukupan iznos od samo 137 milijuna eura pa se u usporedbi s drugim državama članicama EU-a nalazi među zemljama koje su povukle najmanje sredstava iz programa Obzor 2020“. No sam Horizon 2020 u gomili statističkih podataka za Hrvatsku navodi da je na 24. mjestu (od 29) po broju istraživača na 1 milijun stanovnika, po pokazatelju „R&D intensity ranking“ smo na 23. mjestu (od 29), po pokazatelju „Participation rank“ smo na 23. mjestu (od 29), a po podjeli budžeta („Budget share rank“) smo upravo na 24. mjestu (od 29), pa se čini da smo po raspodjeli novca iz europskih projekata točno tamo gdje i trebamo biti. Grafikoni na slici 4 i slici 7 sadrže vrlo zastarjele podatke prosjeka godina 1996-2017., u prosjeku opisuju stanje u godini 2007. te su s te strane neprimjeren opisu današnjeg stanja. Nisu svi podaci iz preambule pouzdani i na tome bi trebalo ozbiljno poraditi. Osim toga tekst samog Nacrta zakona ne korespondira svim zaključcima i intencijama preambule, koja na nekim mjestima nudi i najavljuje neoliberalni pristup visokom obrazovanju (sugestije o većoj tržišnoj aktivnosti ustanova – sustavu treba upravo suprotno). Implementaciju takvih stavova u tekstu Nacrta nismo uočili, ali smo uočili tendenciju prekarijata predviđenog za suradnička radna mjesta. Stoga ocjene i zaključke iz preambule valja uskladiti s tekstom Zakona, a iz teksta zakona izbaciti odredbe pretjerano nesigurnih radnih režima, koji se oslanjaju na nepouzdane podatke iz preambule. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju
52 Institut za filozofiju ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 86. Ako je Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj nadležno i za umjetničku djelatnost (vidi čl. 86. st. 1. al. 1, 2, 3, 6, 9, 11), onda mu treba promijeniti naziv u “Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost, umjetnost i tehnološki razvoj”. St. 1. al. 7. “donosi minimalna etička načela” je problematično (usp. čl. 55.). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
53 Institut za filozofiju ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 55. Ovaj članak ne predviđa postojanje saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju ili sličnog nacionalnog tijela. To znači da znanstveni instituti i visoka učilišta nemaju prizivnu instancu, dok sveučilišta imaju (prva instanca su etička povjerenstva fakulteta, druga instanca su etički savjeti sveučilišta). Jedan način da se ovome doskoči jest da se Nacionalnom vijeću dodijeli uloga najviše instance arbitriranja u etičkim pitanjima. Međutim, to može biti loš način, jer nije izvjesno da Nacionalno vijeće posjeduje odgovarajuću ekspertizu, a gotovo je sigurno da ne raspolaže s potrebnim vremenom za pažljivo razmatranje pojedinačnih etičkih slučajeva. K tome, preporuka je da postoje nacionalna tijela koja se bave zaštitom i promidžbom etike u znanosti i visokom obrazovanju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
54 Staroslavenski institut ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 102. U ovaj je članak potrebno unijeti zaštitnu klauzulu kojom se garantira visina plaća ugovorena prilikom sklapanja programskog ugovora te podrobnije razrađuje način i rokovi sklapanja dodatka programskom ugovoru u slučaju povećanja rashoda za plaće i materijalna prava te povećanje materijalnih troškova poslovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
55 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 10. Ovom formulacijom iz stavka 1 omogućuje se bujanje već i ovako velikog broja sveučilišta u RH. Treba li svaka županija imati sveučilište u vrijeme modernih komunikacijskih tehnologija? Sveučilište bi trebalo biti sve-učiliše. Ako zbog razvojnih, nacionalnih i populacijskih razloga (nikako ne i politikantskih) treba postojati manje sveučilište u nekim udaljenijim područjima (npr. Dubrovnik), tada bi trebalo napisati da u takvim iznimnim slučajevima zakonodavac može osnovati sveučilište koje ne zadovoljava sve uvjete iz Zakona, ali ne manje od sljedećih uvjeta i pobrojati ih…, pri čemu se Vlada RH obavezuje osigurati sve kadrovske i materijalne uvjete za razvoj takvog sveučilišta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
56 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 36. Stavkom 4. ovoga članka propisano je da mandat ravnatelja javnog znanstvenog instituta traje četiri godine i može se ponoviti, bez posebno propisanog ograničenja. Nejasno je iz kojeg razloga predlagatelj Zakona smatra da se mandat ravnatelja treba moći neograničeno ponavljati, posebice uzevši u obzir što se ovim prijedlogom Zakona mandati rektora i dekana ograničavaju na samo dva mandata. Sve mandate, rektora, dekana i ravnatelja treba ujednačeno riješiti. Primljeno na znanje S obzirom na to da se radi o velikom broju instituta koji su različiti po svojoj veličini, specifičnom znanstvenom području i polju djelovanja i istraživanja, te uzimajući u obzir kako temeljem sadašnjeg zakonskog okvira ne postoji ograničenje broja mandata ravnatelja što se pokazalo dobrim zakonskim rješenjem, predlagatelj ostaje pri svojem mišljenju kako ne bi smjelo biti ograničenja u broju mandata ravnatelja.
57 Institut za filozofiju NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Institut za filozofiju podupire donošenje novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te predlaže sljedeće izmjene Nacrta prijedloga (ad čl. 3, 33, 55, 64, 83, 86 i 87.). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
58 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 21. Stavak 2. Dekan sklapa ugovor na puno radno vrijeme. Ovdje ostaje cijeli prostor nejasnoća i nereguliranosti. Otvara se pitanje: je li on sklapa novi ugovor ili potpisuje aneks postojećeg? S obzirom na praksu, preferencije čelnika i odredbe Kolektivnog ugovora moguće je da dekan zadržava dio nastavnih ili znanstvenih obaveza. Stoga je potrebno propisati da li on uz upravljačke poslove, odnosno poslovne obaveze može raditi i dio nastavnih i znanstvenih obaveza. Kolektivni ugovor je to predvidio kao mogućnost. Za daljnju regulaciju omjera mogućih aktivnosti te oblika ugovornog odnosa i vraćanja na staro radno mjesto treba uputiti na Kolektivni ugovor. Zanimljivo da su u stavku 7. ovog članka svi uvjeti za postupak razrješenja dekana i za samo razrješenje postavljeni logično i drugačije nego za razrješenje rektora (trećina i polovina članova je cenzus za postupak, odnosno razrješenje). Predviđa se u neredovitim situacijama i predsjedanje najstarijeg člana (kod sveučilišnog vijeća predlaže se predsjedanje rektora). Primljeno na znanje Navedeno je riješeno propisima koji uređuju radne odnose.
59 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 20. Sindikat je višekratno upozorio na amatersko upravljanje našim ustanovama. Njima često upravljaju ljudi koji nemaju specifična znanja iz financijskog poslovanja, znanja o upravljanju ljudima i resursima, iz ekonomike poslovanja te iz pravnih i radno-pravnih pitanja. Kadrovski potencijal stručnih ljudi u ovim pitanjima, pogotovo na nekim fakultetima je nedostatan, kao posljedica niskih plaća i zabrane zapošljavanja. Ovaj problem valja riješiti. Taman kada dekani pohvataju neka iskustva prestaje im mandat. Prvo, držimo da se mandati trebaju uskladiti s mandatom rektora, dakle, četiri plus moguće četiri godine. Drugo, valja uvesti ili ravnatelje fakulteta, koji bi imali specifična znanja potrebna za upravljanje ustanovama, ili uvesti licencu za upravljanje, koju dekani dobivaju na temelju seminara koje bi Ministarstvo ili sveučilište moralo organizirati za sve novoizabrane čelnike naših ustanova. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
60 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 19. O studentskim predstavnicima u fakultetskim vijećima vrijedi analogija za komentar koji smo dali vezano za predstavnike studenata u senatu. U odnosu na stavak 3. točku 4. ističemo kako iz stipulacije predmetne odredbe, kao i drugih odredaba prijedloga Zakona, nije jasno na kojoj se razini sklapaju programski ugovori, odnosno sklapa li fakultet koji je sastavnica sveučilišta koje je već sklopilo programski ugovor također i pojedinačni programski ugovor ili je takva opcija moguća samo u slučaju kada sveučilište nije sklopilo programski ugovor ili u slučaju kada ga je sveučilište sklopilo, ali pojedini fakultet nije uključen u sadržaj i primjenu istog. Pretpostavljamo kako će navedena pitanja biti uređena uredbom Vlade iz članka 102. st. 10. prijedloga Zakona, međutim, mišljenja smo kako je potrebno navedena pitanja preciznije urediti već samim Zakonom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
61 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 16. Nije jasno kako tumačiti da Vlada ima svoje osnivačke ovlasti u smislu Zakona o ustanovama i odlučivanja o statusnim promjenama javnih sveučilišta u slučaju kada nema inicijative odnosno prijedloga samog sveučilišta. Je li jedini način na koji može doći do izdvajanja sastavnice, iz sastava postojećega javnog sveučilišta i osnivanja novoga javnog sveučilišta samo i isključivo na prijedlog dvije trećine svih članova senata javnog sveučilišta? Stvari nisu decidirane i netko bi mogao tako interpretirati tekst stavka 1. Ukoliko je to zaista intencija ove odredbe, riječ je o, prema našem mišljenju, pretjeranom ograničavanju osnivačkih ovlasti RH u odnosu na javna sveučilišta, odnosno posljedično o uskraćivanju državi mogućnost reorganizacije visokog obrazovanja. OSNIVAČKA ULOGA I OSNIVAČKI POTENCIJAL DRŽAVE Niti sveučilište niti njegove sastavnice nisu čimbenik koji može i smije sprječavati postupak izdvajanja neke sastavnice i osnivanja novoga sveučilišta, kao što niti sastavnice ne mogu raditi to na svoju ruku. Sveučilište nije klub. O tome može odlučivati samo i jedino država kao osnivač sveučilišta. Sveučilište može dati tek mišljenje, ali blokirati proces je nezamislivo. Na taj način državi bi bila uskraćena mogućnost reorganizacije visokog obrazovanja. Takva uskrata nema veze s autonomijom sveučilišta. To bi u demokratskom i društvenom smislu bilo apsolutno neprihvatljivo jer bi građanima onemogućilo da, posredstvom države, zaštite svoje legitimne interese i aspiracije za poboljšanjem uvjeta na sveučilištu i za odgovornim i transparentnim funkcioniranjem javne institucije. Tako nešto petrificiralo bi status quo, što je anakrono s obzirom na dinamiku modernih društava. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
62 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 15.  Stavak 1: Sveučilišno vijeće je tijelo nadzora i zato bi u njemu trebao biti i jedan član najreprezentativnijeg sindikata koji djeluje na sveučilištu. Sindikat je jedan od četiri ključna čimbenika sustava (stakeholdera) koji s obzirom na iskustvo i vrstu aktivnosti može biti od važne pomoći u pitanjima s kojima se bavi sveučilišno vijeće. On može biti dodatni član vijeća u sveučilišnoj kvoti, s time da bi ta kvota onda imala nekoga tko ne dolazi iz upravljačkih struktura, niti u njihovo ime, a veoma je važno da se čuje glas iz rakursa znanstvenika i nastavnika koji nisu upravljači u sustavu, već imaju svoje akademske, radno-pravne i profesionalne probleme. To je doprinos demokratizaciji i većem stupnju kontrole na sveučilištu po nizu pitanja koja se tiču pojedinaca na sveučilištu. Ako se takav logičan, koristan i demokratičan prijedlog ne prihvati, onda se sindikalnog predstavnika barem treba uključiti u rad vijeća, bez prava glasa. Valja primijetiti da je predstavnik sindikata, i predstavnik zaposlenika prisutan u mnogim tijelima naših ustanova od upravnih vijeća instituta, senata, fakultetskih vijeća, vijeća veleučilišta. Ne vidimo niti jedan razlog da se predstavnik sindikata ne uključi i u rad sveučilišnog vijeća.  Stavak 3: Valjalo bi još jednom razmisliti da članovi sveučilišnog vijeća koje imenuje osnivač te predsjednik sveučilišnog vijeća ne smiju biti zaposlenici i vanjski suradnici tog, ali niti drugih sveučilišta. Doduše, time se smanjuje kompetentni ljudski potencijal za razumijevanje i odlučivanje o sveučilištu pa bi o tome trebalo razmisliti i vidjeti iz kojih društvenih skupina bi osnivač mogao imenovati svoje članove sveučilišnog vijeća.  Stavak 5: Nije racionalno da je za pokretanje postupka razrješenja rektora potrebna dvotrećinska većina članova sveučilišnog vijeća. Time se može opstruirati inicijalni postupak, koji nikako nije i odluka. Dvotrećinska većina bi imala smisla u slučaju odluke o razrješenju rektora kada bi sveučilišno vijeće imalo ovlast razrješenja, ali za sam postupak, to doista nema smisla. Štoviše, mi držimo da bi sveučilišno vijeće trebalo imati ovlast razrješenja rektora, koju bi tada u tom slučaju trebalo izglasati najmanje dvotrećinski, i uz obaveznu verifikaciju na Senatu u tajnom glasovanju (običnom većinom). S obzirom da ovo tijelo nema upravljačke funkcije već nadzorne, za što postoji vitalni interes građana i poreznih obveznika, onda ovakav prijedlog ne može biti protivan načelu autonomije sveučilišta, jer je sastavni dio pojma autonomije u svim međunarodnim kodifikacijama pojam „accountability“ ili polaganje računa društvenom okruženju.  Stavak 6: Nije jasno čemu ovaj stavak. Sveučilišnom vijeću ovlasti daje zakonodavac, a ne netko treći. Ako nadležnosti sveučilišnog vijeća ne smiju imati utjecaja na autonomiju, onda zakonodavac neka to niti ne dopusti. Koliko vidimo predlagač to nije niti dopustio, štoviše sveo je ulogu sveučilišnog vijeća ispod realnih potreba hrvatskog društva i samog sveučilišta. Odredba da se vijeću ne smiju dati nadležnosti, djeluje kao ustavna odredba koja je namijenjena zakonodavcu. Kome je ovdje ona namijenjena? Osim toga, da bi se moglo napisati takav stavak mora se imati definiran pojam autonomije sveučilišta, što treba napraviti u članku 4. iz kojeg će se vidjeti što je svrha uopće autonomije sveučilišta, sukladno međunarodnoj kodifikaciji tog pojma.  Stavak 8: Neprihvatljivo je da rektor ima bilo kakvu funkciju u sveučilišnom vijeću. To je contradictio in adjecto. To negira svrhu nadzorne funkcije sveučilišnog vijeća. Privremeno predsjedanje treba pripasti najstarijem članu vijeća dok se ne izabere predsjednik.  Stavak 11. Neprihvatljivo je da sveučilišno vijeće konstatira kako postoje nepravilnosti u radu sveučilišta i u radu rektora i da je jedina moć sveučilišnog vijeća da o tome obavijesti senat, i to, ne radi smjene ili druge vrste odgovornosti, već radi raspravljanja o tom pitanju. Neshvatljivo. Također, treba svakako navesti da sveučilišno vijeće mora dati i rok u kojem je nužno poduzeti mjere da se uklone nepravilnosti. REZIME: Država se nema što petljati u akademska pitanja, ali mora imati obavezu u nadzoru nad upravno-financijskim pitanjima. Moraju postojati jamstva za odgovorno upravljanje financijama te za ulogu zadnjeg arbitra u slučaju blokade zakonitog, demokratskog i učinkovitog postupanja (pravo na suspenziju odluka tijela sveučilišta). Mora postojati tijelo koje ima kapacitet da učinkovito nadzire zakonitost i odgovorno postupanje uprave sveučilišta, na što nas upućuje obilje nedavnih primjera nezakonitog postupanja, nezakonitog zapošljavanja i neodgovorne upotrebe javnih sredstava u rektoratu jednog sveučilišta, na štetu većine njegovih sastavnica. Mora postojati tijelo koje predstavlja građane i porezne obveznike i štiti njihov legitimni interes da sveučilište funkcionira odgovorno prema cijelome društvu, prema poreznim platišama, roditeljima studenata, ali i prema produktivnim dijelovima sveučilišta. Prema aktualnom Nacrtu, u ovom članku u stavku 2., predsjednika sveučilišnog vijeća imenuje se dogovorom članova ovoga vijeća, a ako nema dogovora imenuje ga Sabor. Međutim, potpuno je besmisleno da to Sabor treba raditi s dvotrećinskom većinom. To je doprinos blokadi sustava i delegitimaciji demokratske većine, jer neka manjinska oporbena politička skupina može trgovati s tim presudnim pitanjem koji se tiče nadzora nad radom sveučilišta, tim prije jer je još jedan čudan prijedlog u tekstu Zakona unesen, a to je da dok se ne imenuje predsjednik sveučilišnim vijećem upravlja onaj koji treba biti nadziran. Doista neshvatljivo. Valja znati da je u mnogim razvijenim demokratskim zemljama država prisutnija neusporedivo jače i više nego što je ovdje riječ kod sveučilišnog vijeća i to u mnogim drugim funkcijama (sve do imenovanja rektora, o čemu u dijelu naše sveučilišne javnosti postoji zaprepašćujuće nepoznavanje stvari). Tijela nadzora nisu svagdje buffer tijela u kojima zajednički sjede predstavnici akademske zajednice i države. Stoga bez dominantne uloge države takva tijela nemaju svrhu, jer autonomiju sveučilišta ne mogu ugrožavati građani sa svojim legitimnim interesom za kontrolom stanja na državnom sveučilištu, posredstvom jedino mogućeg entiteta u društvu koji to može raditi, a to je država. Autonomiju može ugroziti neka politika. U tom slučaju to postaje politički i demokratski problem i tada je potrebno voditi političku bitku i zato je važno imati pravo na štrajk za ugrožavanje autonomije sveučilišta, što u ovom Nacrtu nema unatoč našem inzistiranju. Međutim, ovdje na ovom pitanju i u ovom kontekstu koji se tiče izgradnje sustava i mehanizama država nije isto što i politika. Država je ovdje terminus tehnicus. Stoga, ne čini se smislenim zbog moguće slutnje da bi neka politika u budućnosti mogla ugroziti autonomiju sveučilišta onemogućiti građanima konstituiranje sustava, tj. tijela i mehanizama, koja će osigurati njihovu stvarnu i stalno prisutnu potrebu nadzora nad sveučilištem. Iz tih svih razloga ovi se prijedlozi u Nacrtu Zakona čine apsolutno iracionalnim i društveno štetnim. To rješenje u pogledu uloge osnivača u neskladu je s međunarodnom stvarnošću i aktualnim trendovima. To rješenje doprinos je petrifikaciji status quo-a, što je sasvim suprotno potrebama sveučilišta i društva u modernim i dinamičnim vremenima. U tom kontekstu i u toj funkciji vijeće bi trebalo imati i ovlast potvrđivanja izbora rektora. Jer tek je tada rektorov autoritet neupitan, ako iza njega stoji i demokratska većina kao zastupnik interesa građana, i tek tada postoji izvjesnost da će taj rektor voditi brigu o korisnoj i aktivnoj ulozi sveučilišta u društvu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
63 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 14. Za izbor rektora vrijedi ista argumentacija kao i za izbor senata. To je u praksi dokazano neuspješan model. Ovakav način izbora olakšava održanje status quoa na sveučilištu. Vrijedi ista preporuka: ostavimo to statutima sveučilišta, kada već ne postoji politička hrabrost da se upravljanje sveučilištem uredi na moderan način po bilo kojem modelu zapadnih demokratskih zemalja, u kojima je izbor rektora demokratski legitimiran od strane većine kvalificiranih članova akademske zajednice, a često i dodatno od strane države kao financijera i posrednika između poreznih obveznika i akademske zajednice. Kao alternativu predlažemo izbor rektora javnim natječajem koji provodi Sveučilišno vijeće, a čiji izbor potvrđuje senat, ili obrnuto. Potpuno je besmisleno da se kao uvjet za pokretanje postupka razrješenja rektora traži natpolovična većina članova senata. Ako postoji natpolovična većina za postupak onda je rektoru legitimitet već time uvjerljivo poljuljan. Primjereno demokratskim standardima za postupak bi bilo pristojno tražiti 10 posto članova senata. Broj od dvije trećine članova senata potrebnih za razrješenje rektora postavljen je nerazumno za tako odgovornu dužnost. Iz odredbe stavka 7. proizlazi da rektor koji svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči sveučilištu ili sastavnici veću štetu može i dalje ostati na funkciji ako ga podupire svega trećina članova senata. Mišljenja smo da bi, posebice imajući u vidu značaj razloga za razrješenje navedenih u točkama 3. i 4. stavka 6., natpolovična većina glasova trebala biti dovoljna za razrješenje rektora. Za pitanje kršenja zakona s većim posljedicama ili nanošenja veće štete razriješiti rektora treba moći Sveučilišno vijeće običnom većinom. Suprotstavljanje ovakvom rješenju u ime navodne autonomije sveučilišta je znak već poslovične zloupotrebe ili nerazumijevanja toga pojma. Nema autonomije bez odgovornosti prema široj društvenoj zajednici. Uloga sveučilišnog vijeća je nadzorna koja mora imati i snagu odlučivanja o blokadi nezakonitih i štetnih odluka i smjeni onih koji krše društvene norme. Sveučilišno vijeće nije revizija. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
64 Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 40. PRIMJEDBA SE PODNOSI U IME VIJEĆA BIOTEHNIČKOG PODRUČJA: Nadležnosti Vijeća područja propisana je člankom 23. Statuta Sveučilišta u Zagrebu. Vijeće biotehničkog područja između ostalog potvrđuje izbore u znanstveno-nastavna te nastavna zvanja za koje postupke izbora provode nadležne sastavnice. Prema prijedlogu novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ukida se dualizam zvanja i radnih mjesta te za nastavna i znanstveno-nastavna radna mjesta ostaju samo radna mjesta. Ostaju minimalni, tzv. nacionalni kriteriji, ali ovaj puta za znanstvena i znanstveno-nastavna radna mjesta. Kriterije donosi Nacionalno vijeće, na prijedlog matičnih odbora koji se osnivaju na razini polja. Ustanove (Fakulteti) su dobili veću autonomiju u postupku izbora, ali uz finalnu kontrolnu točku matičnih odbora za izbore na nova radna mjesta i napredovanja. Ustanove (Fakulteti) su dobile obavezu propisivanja dodatnih kriterija (viših od nacionalnih) za napredovanje. Primjerice, potvrda izbora u znanstveno-nastavno zvanje docent ili izvanredni profesor više ne bi bila u nadležnosti Vijeća područja već Matičnog odbora kao ni utvrđivanje kriterija izbora u znanstveno-nastavna te nastavna zvanja. Smatramo kako se normativnom regulacijom navedenom u članku 40. stavku 3. Zakona gubi status Ovlaštenog vijeća te svi fakulteti koji imaju dva zaposlena nastavnika u određenom polju umjetnosti mogu u tom polju izabirati nastavnike. Time se ruše i razvodnjavaju dosad postignuti kriteriji izbora u zvanja koji su u dijelu postupka bili u nadležnosti Ovlaštenih vijeća. U cilju osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, posebice za umjetničko područje, trebalo bi zadržati komponentu izbora u zvanja putem ovlaštenih Vijeća kao dio postupka koji bi prethodio izboru u odgovarajuće radno mjesto. Matični je odbor (barem do sada) odlučivao o tome ispunjava li kandidat-pristupnik uvjete za izbor u znanstvenu komponentu znanstveno-nastavnog zvanja. Pitanja koja se tiču nastave, institucionalnog i van institucionalnog rada i druga pitanja utvrđivalo je nadležno Vijeće područja Sveučilišta odnosno Senat. Postojale su dvije različite instance koje su propitivale raznorodne vrste uvjeta, ispunjava li ih predloženik-pristupnik natječaja ili ne. Stoga Vijeće biotehničkog područja smatra da je regulacija važećeg Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju pravilnija i da ju ne treba mijenjati. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
65 Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 21. Odredba članka 21. stavka 7. nije u skladu (nije razmjerna) s člankom 14. stavkom 7. Za pokretanje postupka razrješenja rektora je potrebna dvotrećinska većina, a za pokretanje postupka razrješenja dekana jedna trećina članova fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća. Vezano za odredbu članka 21. stavka 8. smatramo da bi bilo dobro predvidjeti i ulogu rektora, odnosno senata. Ako fakultetsko, odnosno akademijsko vijeće ne može izabrati dekana velika je vjerojatnost da neće moći imenovati ni vršitelja dužnosti dekana. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
66 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 12. SASTAV SENATA Dosadašnji sastav senata pokazao se neučinkovitim ili nesposobnim ostvarivati svoju svrhu, što je opće poznata činjenica u javnom životu RH. Budući da se iz ovog Nacrta da iščitati da očito ne postoji politička volja izvršne vlasti koja bi bila spremna propisati sastav i način rada senata, a koji bi onemogućio ispoljene slabosti, bilo bi možda najbolje Zakonom uputiti na više modela izbora i sastavljanja senata (izbori na sveučilištu među nastavnicima, izbori po znanstveno-nastavnim područjima ili poljima itd, ili pak postojeći delegatski model) pa neka statutima sama sveučilišta sebi izaberu neko rješenje. Manje je zlo prepustiti ta pitanja sveučilištima samima kroz njihove statute nego obavezati i one zdrave intelektualne sredine na dokazano neuspješan sustav upravljanja sveučilištima po kojemu senat čine osobe koje se nalaze u izravnoj financijskoj ovisnosti o rektoru i koje nemaju puno manevarskog prostora za brigu o sveučilištu samome jer nose teret brige o fakultetima kojima su na čelu. Takav delegatski sistem formiranja Senata znači da u njemu svi prije svega brinu o partikularnim interesima onih koji su ih izabrali, tj. svojih sastavnica, a ne postoji pravi motiv za brigu o sveučilištu kao cjelini pa toga gotovo da i nema. Ako o tome ne brine niti rektor na primjereni način onda nastupa pravi poremećaj vrijednosti i funkcioniranja, kao što nas praksa na to upozorava. STUDENTI U odnosu na predloženi tekst članka 12. stavak 2. mislimo da se Zakonom treba uputiti na statute sveučilišta po tom pitanju. Zakon bi trebao tek odrediti najmanji postotak studenata članova Senata. Napisati fiksni postotak je neprovediva odredba. Trebalo bi uputiti na statute da odrede na svakom sveučilištu broj studenata poslijediplomskih studija, iako tu postoje velike dvojbe. Ako se radi o asistentima onda su oni primarno zaposlenici sveučilišta, a ne studenti, a ako se radi o studentima poslijediplomskih studija koji nisu zaposlenici sveučilišta, otvara se pitanje koji je razlog njihovog sudjelovanja u Senatu, koji je stupanj njihove zainteresiranosti i kako će se oni birati? Mislimo da su neka druga pitanja studentske participacije neusporedivo relevantnija. Ovim putem posebno ističemo kako smatramo nužnim propisati obvezu studenata da participiraju u izborima za sastav studentskog zbora čime bi se nedvojbeno osigurao održivi legitimitet studentskih predstavnika, baš kao što bi trebalo mogućnost njihova ocjenjivanja nastavnika pretvoriti u njihovo pravo i obavezu. U stavku 5 bilo bi dobro prepustiti statutima sveučilišta da odlučuju o tome trebaju li studenti sudjelovati u postupku izbora rektora i prorektora. S obzirom na izostanak održive izborne legitimacije studentskih predstavnika držimo da se to pitanje treba prepustiti statutima samih ustanova, ako se već nema volje propisati obavezno glasovanje na studentskim izborima. Druga je mogućnost da studentski predstavnici mogu sudjelovati u radu Senata samo ako je na izbore izašao zakonom određeni kvalificirani broj studenata, npr. trećina ili četvrtina studenata na sveučilištu. Takvi izbori se mogu odvijati i elektorski pri čemu elektori moraju imati potrebni cenzus na svojim ustanovama. Ako nemaju ne mogu ući u elektorsku skupštinu. STATUSNE PROMJENE U odnosu na stavak 3. točku 6. i 8. ističemo kako je potrebno preciznije stipulirati doseg ovlasti senata prilikom odlučivanja o pitanjima koja se tiču statusnih promjena sveučilišta, odnosno uskladiti i razjasniti ovlasti iz ove točke i ovlasti iz čl. 16. Zakona. Prema točki 6. i 8. ovdje proizlazi da Senat odlučuje o statusnim promjenama na sveučilištu. Nije jasno radi li to uz suglasnost Vlade RH ili samostalno. S obzirom da je člankom 16. propisano da jednu takvu statusnu promjenu (izdvajanje sastavnice i osnivanje novog sveučilišta) može tek predložiti Vladi RH, koja dakle, kao osnivač, o tome odlučuje, otvara se pitanje da li ostale promjene može donositi sa ili bez suglasnosti Vlade RH. Ostale su promjene internog karaktera, npr. spajanje fakulteta, osnivanje novih fakulteta i slično. Zakon bi trebao odgovoriti radi li to senat samostalno ili uz suglasnost osnivača. KAKO TO SENAT PROVODI REIZBORE I IZBORE NA RADNA MJESTA U odnosu na točku 13. istog članka, a s obzirom da navedeno nije detaljnije pojašnjeno ni u člancima koji govore o izboru na radna mjesta, ukazujemo kako ostaje nejasno u kojim to slučajevima Senat provodi reizbore i izbore na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, znanstvena, nastavna, suradnička i stručna radna mjesta zaposlenika sveučilišta. Je li riječ samo o izborima zaposlenika s kojima sveučilište sklapa ugovore o radu ili je riječ o sudjelovanju senata u postupku izbora zaposlenika pojedinih sastavnica te na koji način se to sudjelovanje senata realizira. Nadamo se da nije riječ o ovom potonjem . Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
67 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 11. Nejasno je na koji točno način sveučilišno vijeće nadzire rad sastavnica javnog sveučilišta, što proizlazi iz odredbe stavka 1. ovog članka, s obzirom da u članku 15. koji detaljnije uređuje ovlasti sveučilišnog vijeća nije navedena niti jedna konkretna ovlast koja bi istom tijelu omogućavala nadzor nad radom sastavnica. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
68 Branko Štefanović (Sveučilište VERN') NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI OPĆENITI OSVRT NA Nacrt Predložene promjene, koje unaprjeđuju odnos prema stručnoj visokoj naobrazbi te, naročito, one koje umanjuju diskriminirajući odnos prema privatnome sektoru visokog obrazovanja, doprinijet će razvoju visokoobrazovnog sustava u cjelini i njegovom prilagođavanju potrebama tržišta rada i razvoja gospodarstva. U tome smislu, posebno su korisne predložene odredbe koje: • omogućuju prelazak studenata sa stručne na sveučilišnu vertikalu uz polaganje razlikovnih ispita • ozakonjuju naziv stručni magistar, umjesto postojećeg dvojbeno smislenog naziva stručni specijalist • uključuju rektore svih privatnih sveučilišta u sastav Rektorskog zbora, umjesto da ih, prema postojećem zakonu, predstavlja samo rektor jednog od njih Imajući u vidu specifičnosti djelovanja, naročito poslovnog djelovanja, privatnih sveučilišta u odnosu na javna (državna), a posljedično i razlike u modelima upravljanja istima, u Nacrtu nerijetko nije dovoljno jasno istaknuto koje se odredbe odnose na sva visoka učilišta, koje samo na javna (državna), a koje samo na privatna. Sa ciljem uklanjanja mogućih nejasnoća, bilo bi dobro u odgovarajućem dijelu zakona, poželjno već u uvodnim napomenama, uvrstiti članak sljedećeg sadržaja: Odredbe ovoga zakona koje su propisane visokim učilištima bez navođenja radi li se o javnim/državnima ili privatnima, vrijede jednako, kako za javna/državna tako i za privatna. Ono što je odredbama ovog zakona izrijekom propisano isključivo državnim visokim učilištima, privatna reguliraju svojim statutom i/ili drugim općim aktom. Svi daljnji članci Nacrta trebali bi biti prilagođeni ovoj uvodnoj odredbi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
69 Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 56. Radni odnos zaposlenika visokih učilišta zasniva se ugovorom o radu pa je Zakon o radu opći propis koji se primjenjuje u radu tih zaposlenika. Zakon o radu više ne poznaje disciplinsku (stegovnu) odgovornosti radnika jer su te su odredbe davno brisane, dok su zadržane u ovom Zakonu. Zakonom je određeno da zaposlenik visokog učilišta može stegovno odgovarati samo za djelo koje je u vrijeme počinjenja prema pravilniku o stegovnoj odgovornosti bilo propisano kao stegovno djelo i za koje je bila propisana stegovna sankcija. U praksi je pravilo da se povrede radne obveze ne navode taksativno, već primjerice jer je vrlo teško unaprijed točno definirati sve moguće pojavne oblike povreda. Ukoliko se neka povreda „zaboravi“ navesti u popisu stegovnih djela, tu povredu neće biti moguće ni sankcionirati jer će naknadno nadopunjavanje popisa biti irelevantno s obzirom da djelo mora biti propisano kao stegovno djelo u trenutnu njegovog počinjenja. Na ovaj bi način mnoga djela, koja objektivno jesu povrede radne obveze, mogla ostati nesankcionirana samo zato što nisu na vrijeme predviđena u pravilnicima. Stoga predlažemo Zakon uskladiti sa Zakonom o radu i brisati ovu odredbu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
70 Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 51. Potrebno je s Ministarstvom uskladiti primjenu ove odredbe kako bi se osigurali dodatni koeficijenti za zaposlenike čije je napredovanje odgođeno uslijed produžene mogućnosti rada zaposlenika koji će umjesto sa 65 godina, otići u mirovinu sa 67 godina. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
71 Stjepan Ćurčić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 77. Ne vidim smisao ograničavanja trajanja studiranja izvanrednim studentima jer sami snose troškove svog studiranja i prilagođavaju ga radnim obvezama. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
72 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 5. Iz odredbe stavka 3. dalo bi se zaključiti da se želi isključiti primjena odredaba općih propisa o radu na određene aspekte radnopravnih odnosa zaposlenika u sustavu visokog obrazovanja te znanstvene i umjetničke djelatnosti. Naime, nejasno je na koje se točno postupke kojima se odlučuje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika i suradnika referira stavak 3. ovog članka. Nastavnici, znanstvenici i suradnici primarno su zaposlenici ustanova koji u vezi prava i obveza iz radnog odnosa sklapaju ugovore o radu te je o njihovim pravima i obvezama prvenstveno ovlašten odlučivati poslodavac unutar njihovog radnopravnog odnosa, u kojem slučaju se nedvojbeno primjenjuju opći propisi o radu. Odredbom članka 5. stavka 3. zapravo se određuje da se na odlučivanje o pravima i obvezama nastavnika, znanstvenika i suradnika primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku što bi značilo da će primjerice o pravu na godišnji odmor nastavnika (pravo iz radnog odnosa) fakultet odlučivati u upravnom postupku. To bi ujedno značilo i da ako zaposlenik nije zadovoljan s rješenjem o korištenju godišnjeg odmora, protiv njega može podnijeti žalbu, a zatim pokrenuti i upravni spor. Pretpostavljamo da to ipak nije bila intencija predlagatelja stoga predlažemo da se u stavku 3. precizno navede da se na radnopravni status zaposlenih u javnim ustanovama primjenjuju opći propisi o radu, osim u slučajevima određenima Zakonom, kada se na odlučivanje o pojedinim pravima i obvezama primjenjuje opći propis kojim je uređen upravni postupak. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
73 Sveučilište u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 110. Stručni nositelji izrade nacrta prijedloga zakona u prijelaznim odredbama svugdje polazi od činjenično pogrešne premise da su do sada, tj. prema sada važećemu ili ranije važećim režimima u području znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, postojala znanstveno-nastavna radna mjesta ili umjetničko-nastavna radna mjesta. Postojala su i postoje znanstveno-nastavna i umjetničko nastavna ZVANJA, te odgovarajuća radna mjesta. Sve takve odredbe (među kojima su odredbe članka 110. ogledni primjeri) treba cjelovito izmijeniti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
74 Sveučilište u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 109. Članak 109. predlaže se dopuniti novim stavkom 3.: „Konstituirajuću sjednicu saziva i vodi rektor sveučilišta bez prava glasa, do izbora predsjednika sveučilišnog vijeća u skladu s ovim Zakonom.“ Predloženim stavkom ispunjava se pravna praznina o tom tko saziva i vodi sjednice sveučilišnog vijeća do izbora njegova predsjednika. Primljeno na znanje Predloženo je propisano člankom 15. stavkom 8. prijedloga Zakona.
75 Hrvatska udruga za znanstvenu komunikaciju - ZNAK A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi Analiza postojećeg stanja nije utemeljena na novijim podacima i metodološki je netočna, na što su mnoge kolege upozovarale, uključujući prof. Damira Stanzera s Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu. To potvrđuje i istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Stanfordu (https://journals.plos.org/plosbiology/article/authors?id=10.1371/journal.pbio.3000918), prema kojem je 47 hrvatskih znanstvenika (od toga njih pola sa Sveučilišta u Zagrebu) u top 2 % najcitiranijih znanstvenika u svijetu. Osim toga, 134 hrvatska znanstvena časopisa su indeksirana u bazi WoS CC (https://mjl.clarivate.com/search-results), a njih 163 u bazi Scopus (https://www.scimagojr.com/journalrank.php?country=HR), po čemu smo daleko bolji od zemalja (npr. Austrije, Belgije, Češke, Švedske, Danske) s kojima smo uspoređeni u analizi postojećeg stanja. Pritom ne treba zanemariti činjenicu da smo prema % BDP-a koji izdvajamo za znanost i znanstveno izdavaštvo pri dnu ljestvice europskih zemalja, što pri analizi nije uopće uzeto u obzir. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju
76 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 103. - Stavak 2. – smatramo da je neprihvatljivo, neprimjereno, suprotno inozemnim primjerima i ponovo praktično neostvarivo da se u slučaju nepotpisivanja programskog ugovora sredstva doznačena javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu umanjuju za 5 % svake godine sve do sklapanja programskog ugovora. Predlažemo formulaciju prema kojoj će se u svakoj godini u kojoj programski ugovor nije dogovoren ustanovi privremeno doznačiti 95 % ponuđene osnovne proračunske komponente. Takva mjera je razumna za privremeno financiranje ustanove do završetka pregovaračkog postupka (što je i temeljni smisao). Kao što smo najavili kod članka 96. na ovom mjestu navodimo motive koji Zakonu imperativno nedostaju, a koje nismo ranije objasnili: - Kategorizacija stručnog rada (vezani stručni rad za znanost i nastavu i stručni rad za tržište – u okviru poslova iz ugovora o radu ili izvan tog okvira), te ograničenja takvoga rada s obzirom na sadržaj (zabrana trivijalnog rada i nelojalne konkurencije, dopuštenje i poticanje visokospecijaliziranog stručnog rada potrebnog društvu i misiji ustanove). - Radi jasnoće i konzistentnosti u odnosu na razne aspekte i probleme financiranja, smatramo nužnim u Zakonu razlikovati i definirati temeljnu i dopunsku djelatnost javnih visokih učilišta i znanstvenih instituta. Temeljna djelatnost je spomenuta u članku o osnovnoj proračunskoj komponenti, ali nigdje nije definirana, a to je nužno kako radi povezanosti s izvorima financiranja, tako i radi razlikovanja vrsti stručnog rada, jer jedan dio stručnog rada mora biti dio temeljne djelatnosti, a drugi svakako ide u dopunsku djelatnost. Osnovnu djelatnost čine znanstvena istraživanja, nastava i umjetnička djelatnost, kao i stručni rad kada je on neposredna pretpostavka ili posljedica znanstvenog rada ili je u funkciji kvalitete nastavnog i znanstvenog procesa. Prilikom sklapanja programskih ugovora nužno je predvidjeti da se osnovna djelatnost primarno financira sredstvima osnivača i namjenskim prihodima. Dopunske djelatnosti mogu obuhvaćati poslove kojima se visoka učilišta i javni instituti smiju baviti sukladno ovom Zakonu te podzakonskim aktima koji reguliraju ova pitanja, poput pravilnika iz članka 97. ovog Zakona i Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, te se obavljanje takvih poslova u pravilu treba financirati iz nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda ustanove, a iznimno i sredstvima općih prihoda i primitaka državnog proračuna, ako za to postoji važan društveni i razvojni interes (ako i kada tako odluči financijer). Primjerice, u kategoriju dopunskih poslova pripadaju stručni i znanstveni projekti visokih učilišta i javnih instituta koji se obavljaju za tržište i u tržišnim uvjetima, kao i različite vrste nastavnih programa, tečajeva, radionica i slično, koji se ne smatraju studijima u smislu ovog Zakona i nisu dio temeljne djelatnosti (normirane radnim normama Kolektivnog ugovora). - Jasna regulacija načina plaćanja stručnog rada – u redovnom radnom vremenu, u prekovremenom radu i putem (autorskog) ugovora o djelu - Ograničenja takvog stručnog rada s obzirom na visinu primitaka (opcija) tragom prakse i pravilnika naših ustanova. - Neka od tih i slijedećih pitanja se mogu urediti i Pravilnikom Ministarstva, neka Kolektivnim ugovorom ali Zakon bi morao dati izričita ovlaštenja Ministarstvu odnosno Kolektivnom ugovoru za takvu regulaciju. - Zakonom je nužno regulirati ono što lex specialis može regulirati drugačije od lex generalisa, a što je specijalna potreba našeg sustava, i što ne mogu niti Pravilnik Ministarstva niti Kolektivni ugovor. To su: 1. pitanja uklanjanja pretjeranog ograničenja broja prekovremenih sati u kreativnom radu, 2. otvoriti mogućnost planiranja prekovremenog rada u našem sustavu, što se pokazuje kao nužnost ako hoćemo da naše ustanove djeluju zakonito. 3. specijalna regulacija rada na (autorski) ugovor o djelu, koja mora biti fleksibilnija od generalne regulacije ovoga pitanja. Ova gore tri pitanja ne mogu biti uređena Pravilnikom, već samo Zakonom. - Znanstveni rad za tržište: kada jeste javna služba, i kada može biti financiran od države, a kada ne. Ostali sadržaji koji nedostaju: - Definiranje rada na patentima i inovacijama (je li to stručni ili znanstveni rad); - Nedostaje proces zaključivanja programskih ugovora; - Propisati obaveznu solidarnost i smanjenje nejednakosti među ustanovama - između onih koji imaju mogućnost ostvarenja vlastitih prihoda i onih koji to nikako nemaju: osnivanje fonda za izravnanje materijalnog standarda iz sredstava vlastitih prihoda i sredstava državnog proračuna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
77 Sveučilište u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 95. Budući da je u internetskom savjetovanja glava VII. i njezin naslov ponuđen kao nastavak članka 95. (koji pripada u VI. dio, Potpora visokom obrazovanju, znanstvenoj i umjetničkoj djelatnosti), osvrt na Sedmi dio zakona: Financiranje visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, daje se ovdje, a sadržajno se odnosi na cijeli sedmi dio (čl. 96.-103.). Odredbe o financiranju su nepotpune, neprecizne, nadasve nedorečene i time podložne različitim i tumačenjima. Takvo zakonsko rješenje nije prihvatljivo. Nacrtom se u potpunosti mijenja način financiranja sustava znanosti i visokog obrazovanja, a Ministarstvo predloženim zakonskim rješenjima uvodi konfuziju, pravnu nesigurnost i ne samo da narušava, nego u potpunosti ukida financijsku autonomiju sveučilišta. Ovo je već vidljivo u definiranju izvora sredstava za financiranje visokih učilišta (čl. 96.), jer ona de facto gube vlastite prihode (skoro svi prihodi visokih učilišta i znanstvenih instituta su određeni kao sredstva osnivača ili namjenska sredstva). Navedeno nema samo puko terminološko značenje, nego će u kontekstu primjene zakona o državnom proračunu izazvati negativne posljedice na financijsko poslovanje visokih učilišta. Čak ni takvo drastično ograničavanje financijske autonomije sveučilišta nije dovoljno Ministarstvu, pa čl. 97. st. 3. određuje da ministar pravilnikom utvrđuje kriterije raspolaganja vlastitim prihodima. Drugim riječima, čak i o malom dijelu sredstava kojim bi visoka učilišta mogla samostalno raspolagati, ministar će odrediti način na koji se ona mogu koristiti. Predloženi način financiranja visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti u potpunosti ukida financijsku autonomiju sveučilišta, i stavlja ministra i politiku kao odlučujućeg faktora u upravljanju sveučilištem. Podređenost visokih učilišta Ministarstvu i političkoj vlasti očituje se i u zakonodavnom okviru za sklapanje programskih ugovora. Nacrt ne samo što ne donosi jasna pravila sklapanja programskih ugovora na sveučilištima čije sastavnice imaju pravnu osobnost, i ostavlja ovo pitanje otvoreno različitim tumačenjima, već u čl. 102. st. 10. određuje da sadržaj programskog ugovora, proračunsku formulu, pokazatelje i kriterije utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokove sklapanja programskog ugovora te kvalitativne i kvantitativne indikatore za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom Vlada Republike Hrvatske utvrđuje uredbom. Ni takvo duboko neodrživo rješenje koje omogućuje vladi da arbitrarno mijenja sve bitne elemente programskih ugovora i time dovede visoka učilišta u potpuno podređeni položaj prema Vladi i Ministarstvu nije dovoljno ovlaštenom predlagatelju zakona. Ide se i dalje od toga. Zbog toga Ministarstvo predlaže da ako se programski ugovor ne sklopi u rokovima propisanim uredbom, za sljedeću akademsku godinu doznačit će se 95 % osnovne proračunske komponente koja je ponuđena u pregovaračkom postupku. U biti, članak 103. programskom ugovoru uskraćuje svako obilježje ugovora, pa čak i disparitetnog ugovora ili ugovora s nepoštenim odredbama iz perspektive javnog sveučilišta. Riječ je o očiglednoj ucjeni u kojoj javno sveučilište mora sklopiti ugovor, a ne želi li ga sklopiti ili ga ne želi sklopiti pod određenim uvjetima koje diktira politička vlast, druga strana jednostavno može pričekati istek rokova, a javno sveučilište bit će snagom ovih odredaba penalizirano. To ostavlja i mogućnost zloraba i prisile, što negira samu bit autonomije sveučilišta, a to se ogleda u tome što ove norme sile sveučilište na sklapanje programskog ugovora, neovisno kakav je sadržajem i odgovara li mu, samo zato da ne bi podleglo penalizaciji. Konačno, kako bi u potpunosti osiguralo podređen položaj visokih učilišta, ministarstvo je i sredstva za plaće zaposlenih i njihovih materijalna prava obuhvatilo programskim ugovorima. Premda se radi o stavkama koje ne mogu biti podložne pregovorima, jer se plaće zaposlenih i njihova materijalna prava utvrđuju kolektivnim ugovorom u skladu sa zakonom, o njima bi također prema mišljenju Ministarstva trebalo pregovarati svake tri godine. Nejasno je o čemu bi visoka učilišta pregovarala s Ministarstvom glede plaća zaposlenih, ali jasno je da njihovim uvrštavanjem u programske ugovore prijetnja penalizacije postaje prijetnja financijskog opstojnosti institucija. Jer ako visoka učilišta na pristanu na diktat Ministarstva, 5 % smanjiti će se sredstva za plaće, i ona će se umanjivat za 5 % svake godine sve do sklapanja programskog ugovora. Umjesto da se odredilo da će se prilikom sklapanja programskih ugovora pregovarati o potrebama za zapošljavanje u trogodišnjim programskim razdobljima, gdje bi se na temelju dogovora definiralo zapošljavanje novih nastavnika, znanstvenika, suradnika te ostalog osoblja sukladno ciljevima programskih ugovora, te potrebama javnih učilišta i znanstvenih instituta, Ministarstvo je odlučilo u programske ugovore uključiti plaće svih zaposlenika, za koje je već dalo suglasnost o zapošljavanju, s jednim ciljem - kako bi u potpunosti osiguralo podređenost sveučilišta Ministarstvu. Umjesto da je Ministarstvo predložilo rješenja koja bi osigurala jačanje strateškog planiranja, izvrsnosti i financijske odgovornosti znanstvenih i visokoobrazovnih institucija, te transparentnost njihova poslovanja, cilj Ministarstva je da preko odredbi o financiranju visokih učilišta i znanstvenih instituta uspostavi potpunu kontrolu nad upravljanjem sveučilištem. Ovakva namjera jasno proizlazi iz niza odredbi ovog i drugih prijedloga nacrta zakona kojima se oduzimaju ovlasti, i to u potpuno stručnim pitanjima, Nacionalnom vijeću za Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj i drugim neovisnim tijelima, s ciljem da se sva moć nad sustavom koncentrira u Ministru kao političkom nositelju vlasti. Prenošenje osnivačkih prava na Ministarstvo, i time obezvrjeđivanje uloge Hrvatskog sabora, sastav sveučilišnog vijeća, te odredbe o financiranju u potpunosti razotkrivaju tu namjeru. Međutim, kako bi se uistinu osigurala potpuna kontrola nad sustavom znanosti i visokog obrazovanja, potrebno je oslabjeti položaj visokih učilišta , odnosno sveučilišta u pregovorima oko programskih ugovora. Zbog toga i neodređenost zakonskih normi glede postupka pregovaranja, i otvaranje mogućnosti da sastavnice pregovaraju o programskim ugovorima izravno s Ministarstvom mimo Sveučilišta. Navedenim se ne samo zadire u organizacijsku autonomiju Sveučilišta, već se de iure i de facto dezintegrira Sveučilište u jednom od najbitnijih područja, suprotno deklariranoj intenciji nacrta prijedloga da se stvori pravni i financijski okvir za organizacijsku i funkcionalnu integraciju sveučilišta, Ne samo što nacrt prijedloga razbija Sveučilište na pojedine sastavnice, već time i slabi položaj Sveučilišta i sastavnica u pregovaračkom procesu s Ministarstvom, te otvara mogućnost da Ministarstvo politikom divide et impera u potpunosti razjedini Sveučilište. Ovo će imati pogubne posljedice za Sveučilište u cjelini. Iz niza odredbi proizlazi kako je ovo i prikriveni cilj ovog nacrta prijedloga, jer slabljenjem Sveučilišta osigurava se neprikosnoveni položaj Ministra i Vlade kao apsolutnog upravljača cijelim sustavom. Predloženo zakonsko uređenje u suprotnosti je s ustavnim jamstvom autonomije, dosadašnjim zakonskim uređenjem, te odlukama Ustavnog suda. Stoga je nužno napraviti niz izmjena u nacrtu prijedloga zakona, posebno u pogledu financiranja sustava visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti, kako bi se osigurala organizacijska i financijska autonomija sveučilišta, ostvario pravni i financijski okvir za organizacijsku i funkcionalnu integraciju sveučilišta, te onemogućila politička kontrola nad sveučilištem. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
78 KRISTIAN VLAHOVIČEK ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 61. Stavak 4 izmijeniti da glasi: (4) Sveučilišni specijalistički studij može upisati osoba koja je završila odgovarajući sveučilišni diplomski studij ili sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij. Sveučilišni specijalistički studij može upisati i osoba koja je završila stručni diplomski studij uz polaganje razlikovnih ispita koje određuje visoko učilište i/ili uz najmanje pet godina radnoga staža u području izvođenja studija. Uvjete upisa na sveučilišni specijalistički studij utvrđuje visoko učilište. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
79 Sveučilište u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 86. Predlaže se zadržavanje rješenja iz važećeg zakona prema kojemu je Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj. Prijedlog nacrta degradira Nacionalno vijeće i oduzima mu niz ovlasti. Umjesto da se zadržala važnost i uloga ovog krovnog nacionalnog tijela koje bi trebalo skrbiti za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, Ministarstvo je odlučilo oslabiti ovo tijelo i niz njegovih ovlasti prenijeti na političku instancu – ministra, iako se njima uređuju potpuno stručna pitanja. Administrativne poslove za Nacionalno vijeće ovim se Nacrtom predlaže prebaciti s Agencije za znanost i visoko obrazovanje (kako je u aktualnom zakonu) izravno na Ministarstvo, iako je Ustavni sud Republike Hrvatske u točki 4.2.1. Odluke broj U-II-1304/2013 od 16. srpnja 2013. (Narodne novine, broj 99/13, https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2013_07_99_2258.html) već utvrdio da je Nacionalno vijeće: - „tijelo posebne vrste koje je odgovorno Hrvatskomu saboru i ne spada među upravna tijela i organizacije pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta“ - „neovisno saborsko tijelo“ - „stručno tijelo Hrvatskoga sabora od posebnoga značenja“ - „tijelo javne vlasti“. Stoga takva etatizacija Nacionalnog vijeća nije prihvatljiva. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
80 KRISTIAN VLAHOVIČEK ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 43. Jezični popravak u stavku 11: (11) Nakon dostave odluke iz stavka 9., odnosno nastupom pretpostavke iz stavka 10. ovog članka visoko učilište, odnosno znanstveni institut s izabranim kandidatom sklapa dodatak ugovoru o radu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
81 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 96. - Stavak 3. alineja 1.- Školarine se trenutno tretiraju kao vlastiti prihod i koriste se za najrazličitije namjene što u sustavu stvara motivaciju za povećanjem školarina. Sukladno čl. 52. Zakona o proračunu, namjenskim prihodima mogu se definirati prihodi za posebne namjene, čije se korištenje i namjena utvrđuju zakonom. Shodno tome, ovaj Zakon treba školarine studenata definirati kao prihode za posebne namjene koji se mogu koristiti isključivo za dodatno poboljšanje kvalitete nastave, uvjeta studiranja i za naknadu troškova održavanja nastave studenata koji plaćaju školarine. - Stavak 3., alineja 4: Odredbe treba uskladiti sa Zakonom o proračunu jer nije jasno govori li ova alineja o namjenskim ili vlastitim prihodima. Prihodi od pobrojanih aktivnosti smatraju se vlastitim prihodima, ako su ostvareni obavljanjem poslova na tržištu i u tržišnim uvjetima te ako ih mogu obavljati i drugi pravni subjekti izvan općeg proračuna. U suprotnom riječ je o namjenskim prihodima. - Stavak 4. – Umjesto trenutne formulacije trebalo bi izravno samo napisati što to čini vlastite prihode, na isti način na koji su opisana sredstva osnivača i namjenski prihodi u prethodnim stavcima. Dakle sadržaj već dobrim dijelom postoji u predmetnom stavku 4., ali je bolje formulaciju uskladiti sa Zakonom o proračunu i izravno napisati da vlastite prihode čine „sredstva pribavljena iz drugih izvora, odnosno obavljanjem poslova za tržište i u tržišnim uvjetima, a koje mogu obavljati i drugi pravni subjekti izvan općeg proračuna te koji ne štete ostvarivanju osnovne misije niti narušavaju ugled, ekonomsku i akademsku neovisnost i dostojanstvo visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.“ - Otvaraju se pitanja: kakve su posljedice nepoštivanja ovoga članka, odnosno je li ovaj članak deklaracija, instrukcija ili norma koja obavezuje. Kako osigurati njegovu primjenu? Ovom poglavlju o financiranju nedostaju krucijalni sadržaji nužni za odgovarajuće i transparentno funkcioniranje sustava. S obzirom da su primjedbe u ovoj raspravi organizirane na način da se unose prema člancima pa ono što nedostaje teško se može smjestiti uz neki konkretni članak, one motive i ona pitanja koje treba ugraditi u Zakon navesti ćemo na kraju poglavlja. Primljeno na znanje Članak 96. prijedloga Zakona je u skladu s propisima kojima se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje proračuna.
82 Maja Novak Lađarević ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 41. Podržavam prijedlog Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. Stavak (3) članka 41. trebao bi glasiti: "Izborom nastavnika, odnosno znanstvenika na radno mjesto redovitog profesora u trajnom izboru, znanstvenog savjetnika u trajnom izboru, PREDAVAČA SAVJETNIKA U TRAJNOM IZBORU i profesora stručnog studija u trajnom izboru okončan je postupak napredovanja, odnosno reizbora." Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
83 Maja Novak Lađarević ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 39. Nedopustivo je da čl. 39., stavak (4) izjednačava uvjete za nastavno radno mjesto, suradničko radno mjesto asistenta i stručno radno mjesto. Nastavnici u nastavnim zvanjima predavača i viših predavača dosad su, uz ostale uvjete, morali ispunjavati i uvjet od najmanje tri godine radnog iskustva u struci (za predavače), odnosno najmanje pet godina radnog iskustva u struci (za više predavače) te imati pozitivno ocijenjeno nastupno predavanje kod prvog izbora u zvanje. Prema trenutnom prijedlogu, u nastavna zvanja predavača i višeg predavača moguće je izabrati početnika bez ikakvog iskustva u nastavnom radu. Pritom su nastavnici u nastavnim zvanjima na sveučilištima nositelji svojih kolegija, kreiraju njihove silabuse, određuju ciljeve, brinu o postizanju ishoda učenja, održavaju sve oblike nastave (predavanja, vježbe, seminare) te u konačnici vrednuju i ocjenjuju rad studenata kroz pismene i usmene ispite. Usporedbe radi, asistenti ne mogu biti nositelji, držati predavanja ili ocjenjivati studente, a postoje i razlozi zašto je tome tako. Smatram da početnici bez iskustva ne bi smjeli biti birani u nastavna zvanja, uz svu odgovornost koju ta zvanja podrazumijevaju. Ukoliko je, pak, intencija upravo izjednačiti nastavno zvanje predavača/višeg predavača i suradničko zvanje asistenta, tada je jedno od to dvoje suvišno pa se može i ukinuti. Ili predavačima/višim predavačima treba smanjiti nastavnu normu i omogućiti stjecanje doktorata znanosti pa ih na taj način uistinu izjednačiti s asistentima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
84 Denis Škulec NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Poštovani, podržavam nacrt prijedloga zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
85 Maja Novak Lađarević ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 38. Prema načelu pravednosti, predavačima na sveučilištu nužno je omogućiti napredovanje nakon izbora u zvanje višeg predavača, čime bi im se omogućio ravnopravan položaj u odnosu na ostale kategorije nastavnika u sustavu visokog obrazovanja. U tom smislu podupirem prijedlog Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. Osim toga, u skladu s proklamiranim ciljevima promicanja izvrsnosti i istraživačkog rada, krajnje je vrijeme da sustav znanosti i visokog obrazovanja iznađe način kako nastavnike u nastavnim zvanjima poduprijeti u stjecanju doktorata znanosti umjesto što ih se u tome sustavno obeshrabruje (primjerice, megalomanskom nastavnom normom, nedostupnošću ikakve financijske potpore, pa i omalovažavajućim stavom da njihov rad ionako "ne zahtijeva znanstveni pristup", kako navodi čl. 37, stavak (1) ovog prijedloga Zakona) - iako je, nota bene, doktorat znanosti jedan od uvjeta Rektorskog zbora za izbor u nastavna zvanja predavača i višeg predavača (!). Sustav znanosti i visokog obrazovanja već dugo njeguje maćehinski, diskriminatoran i neprincipijelan odnos prema nastavnicima u nastavnim zvanjima predavača i viših predavača, dok trenutni prijedlog Zakona takav odnos samo dodatno legitimira. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
86 Matea Tekić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Poštovani, podržavam nacrt prijedloga zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju .
87 Branko Štefanović (Sveučilište VERN') ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 63. Članak 63. Naslov: Kratki studij Osvrt: Budući da se iza naslova u Članku 63. nadalje govori isključivo o stručnom kratkom studiju, ovakav naslov zbunjuje, jer izaziva dojam da, osim stručnih, postoje još neki, recimo sveučilišni ili neki drugi kratki studiji, koji nisu obuhvaćeni ovim poglavljem zakona. A takvih drugih kratkih studija nema. Logično je, stoga, da i naslov bude sukladan. Prijedlog Promijeniti naslov u: Stručni kratki studij Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
88 MIROSLAV VRANIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Poštovani, podržavam nacrt prijedloga zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Lijep pozdrav, Miroslav Vranić Studenska inicjativa "300=300" Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
89 Marieta Dajkovic ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 41. Podržavam prijedlog Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. Marieta Djaković, viša predavačica Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
90 Marieta Dajkovic ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 38. Podržavam prijedlog Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. Marieta Djaković, viši predavač Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
91 Marieta Dajkovic ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 12. Podupirem prijedlog Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. Marieta Djaković, viši predavač Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju
92 Marieta Dajkovic ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 2. U potpunosti podržavam prijedlog Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. Nastavna djelatnost je jedna od ključnih djelatnosti visokoškolskih ustanova. Marieta Djaković, viša predavačica Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
93 ANITA MILANOVIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI 300=300 Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
94 Maja Novak Lađarević ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 2. Nedopustivo je da čl. 2 izostavlja nastavnu djelatnost i nastavnike, a odnosi se na osnovna načela visokog obrazovanja. Visokoobrazovne institucije primarno vrše upravo nastavnu djelatnost, a nositelji su nastavne djelatnosti primarno nastavnici, a ne isključivo znanstvenici i umjetnici. Podržavam prijedloge izmjena i obrazloženja Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
95 Sveučilište u Zagrebu A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi Objektivna, cjelovita i pouzdana analiza postojećeg stanja pretpostavka je kvalitetne reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja. Nažalost, podaci kojima Ministarstvo i njegovi predstavnici u nacrtu prijedloga zakona, kao i u javnim istupima o reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja potkrjepljuju potrebu izmjene zakonodavnog okvira su nepotpuni, netočni i u pojedinim dijelovima tendenciozni. Istaknuti ćemo nekoliko takvih primjera koji pokazuju neozbiljan i površan pristup analizi postojećeg stanja, a koji dovode u pitanje pojedine zaključke na kojima se temelji prijedlog reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja i donošenja novog zakonskog okvira. Prvo, Ministarstvo polazi od iznimno velikog broja visokih učilišta u Republici Hrvatskoj u odnosu na druge države. Pri tom se broj od 129 visokih učilišta u Republici Hrvatskoj komparativno uspoređuje s Austrijom, Češkom, Irskom i Slovenijom. Nije jasno na temelju kojih kriterija su odabrane baš te, a ne neke druge države, i je li na tako sporadičnom (i nereprezentativnom) uzorku moguće donositi bilo kakve zaključke. Možda je Ministarstvo kao kriterij uzelo izdvajanje za istraživanje, visoko obrazovanje i razvoj, prema kojemu je 2020. g. Austrija izdvajala 1.364,20 EUR, Češka 400,80 EUR, dok Hrvatska samo 154,40 EUR po stanovniku. Ili je možda kao kriterij uzet broja studenata, ili se radi o nekim drugi parametrima koje Ministarstvo smatra bitnim? Ne znamo, jer nigdje nismo čuli niti mogli iščitati objašnjenje zašto su baš te države uzete u razmatranje, tako da nije jasno zašto je broj visokih učilišta u odabranim zemljama relevantan za zaključak da u Hrvatskoj postoji preveliki broj visokih učilišta. Puno ozbiljniji nedostatak analize s kojom je Ministarstvo izašlo u javnost pitanje je ukupnog broja visokih učilišta u navedenim državama. Dok su u slučaju Hrvatske u brojku od 129 visoka učilišta uključena sva javna i privatna sveučilišta (9), fakulteti (66), umjetničke akademije (6), sveučilišni odjeli (11), veleučilišta (17), i visoke škole (17), isto nije učinjeno za ostale države koje su uključene u ovu komparativnu analizu. Uzmimo za primjer Češku na čijem primjeru Ministarstvo tvrdi da postoji samo 69 visokih učilišta. Poražavajuće je što je dovoljno samo otići na stranice češke Nacionalne agencije za međunarodno obrazovanje i istraživanje (https://portal.studyin.cz/en/find-your-institution/ ) kako bi saznali da u Češkoj postoji 26 javnih, 2 državne i 33 privatnih visokoobrazovnih institucija koje imaju svoje sastavnice. Tako npr. Karlovo sveučilište u Pragu ima 17 fakulteta, 4 sveučilišna instituta, 5 sveučilišnih odjela itd.; Masarykovo sveučilište u Brnu ima 10 fakulteta s više od 200 odjela i klinika; Češko tehničko sveučilište u Pragu (CTU) ima 8 fakulteta i jedan institut; Sveučilište u Ostravi ima 6 fakulteta; Tehnološko sveučilište u Brnu ima 8 fakulteta i 2 sveučilišna instituta; Sveučilište Palacky u Olomoucu ima 8 fakulteta, Sveučilište Zapadne Češke u Plzenu ima 9 fakulteta i 2 instituta. Samo s ovih 7 javnih sveučilišta došli smo do broja od više od 80 visokih učilišta, sukladno kriterijima prema kojima je Ministarstvo došlo do brojke od 129 visoka učilišta u Republici Hrvatskoj. Problem je međutim u tome da je ostalo još ukupno 19 javnih, 2 državne i 33 privatne visokoobrazovne institucije čije sastavnice nismo pridodali navedenoj brojci. Drugim riječima, u Češkoj Republici postoji znatno veći broj visokih učilišta nego što je Ministarstvo prikazalo, ako zbrajamo javna i privatna sveučilišta, fakultete, umjetničke akademije, sveučilišne odjele itd., tj. ako se koristi ista polazišna matrica za analizu kao i u Republici Hrvatskoj. Slično vrijedi i za Austriju. Ministarstvo ovdje navodi da je broj visokih učilišta 82. Publikacija austrijskog saveznog ministarstva za obrazovanja, znanost i istraživanje iz 2020. godine pokazuje međutim da je 2019. godine u Austriji postojalo ukupno 79 javnih i privatnih sveučilišta (Grunddaten zum österreichischen Billdungsystem, 2019 / Key Figures on the Austrian educational system, 2019, Wissenschaft in Österreich / Statistiken – 2020, Bundesministerium, Bildung, Wissenschaft und Forschung). Ako naglasimo da Sveučilište u Beču ima 20 sastavnica, Sveučilište u Innsbrucku 16, Sveučilište u Grazu 6, itd., jasno je kako je ukupan broj visokih učilišta u Austriji, sukladno kriterijima Ministarstva, znatno veći od prikazanog. Ozbiljna analiza o opravdanosti ili neopravdanosti broja visokih učilišta treba se temeljiti na jasnoj i istovjetnoj metodologiji, tj. da se uspoređuju jednake, a ne različite kategorije. Osim toga, za donošenje meritornih zaključaka na temelju komparativnog pristupa bilo bi poželjno u analizu uključiti sve, a ne samo neke države članice EU, jer potonje pokazuje tendencioznost, da se uzima nekoliko država koje bi možda mogle potvrditi stavove Ministarstva, a ne uzima se u obzir druge koje u cijelosti devalviraju zaključke našeg ministarstva. Uostalom, i sam grafički prikaz s kojim je Ministarstvo izašlo u javnost naslovljen je „Trenutno stanje broja visokih učilišta u zemljama EU“. Drugo, u javnoj raspravi o nacrtu zakona predstavnici Ministarstva polaze od prevelikog broja studijskih programa u odnosu na ostale zemlje EU. Analiza podataka s kojim je Ministarstvo izašlo u javnost ponovno pokazuje nedostatke i slabosti u analitičkom pristupu. Za početak, ponovno su odabrane samo neke države članice EU (Austrija, Danska, Estonija, Finska, Latvija, Norveška i Slovenija) bez jasnih kriterija zašto su ove države odabrane za usporedbu, ili zašto nije rađena analiza na temelju istih država kao i kod broja visokih učilišta. Ponovno, s obzirom da je naslov grafičkog prikaza broj studijskih programa u zemljama EU, onda je Ministarstvo trebalo navesti sve države članice kao pokazatelj da li imamo previše ili premalo studijskih programa, te usporediti ih s drugim podacima relevantnim za donošenje navedenog zaključka. I kod ove analize puno ozbiljnije pitanje je da li se uspoređuje usporedivo, i da li se na istim kriterijima zbrajaju studijski programi u Hrvatskoj i drugim državama. Zbunjujuće je što Ministarstvo i u pogledu broja studijskih programa u Hrvatskoj barata različitim podacima, te nije jasno da li Hrvatska ima 1638, 1541 ili 1734 studijskih programa. Treće, Ministarstvo ističe kako na visokim učilištima broj zaposlenih neopravdano raste u odnosu na kontinuirano manji broj osoba koje upisuju visoko obrazovanje. Pri tom navodi da je broj zaposlenih na visokim učilištima u studenom 2016. g. iznosio 14 630, dok u studenome 2021. g. evidentirano je 15.433 zaposlenih, što je povećanje od 5 %, ili od 803 zaposlena. Pri tom Ministarstvo zanemaruje činjenicu da je četvrtina od broja zaposlenih u navedenom razdoblju zaposleno na javnim sveučilištima osnovanim od strane Republike Hrvatske u posljednjih nekoliko godina. Istovremeno, Ministarstvo potpuno zanemaruje i svjesno zaboravlja da je u posljednjih sedam godina značajno povećanje broja zaposlenih posljedica odluke Ministarstva o administrativnom prenošenju radnih mjesta znanstvenih novaka s pripadajućim koeficijentima na ustanove u sustavu visokog obrazovanja. Time su se postojeća proračunska sredstva programa usavršavanja više stotina znanstvenih novaka izravno preusmjerili sveučilištima u formi trajnih koeficijenata za kadrovsku obnovu sveučilišta. Dok s jedne strane Ministarstvo sada ističe kako problemi u sustavu proizlaze iz neopravdanog povećanja broja zaposlenih na teret sredstava državnog proračuna i prevelikog broja visokih učilišta, prigodno zaboravlja da je do povećanja broja zaposlenih došlo na temelju odluka samog Ministarstva. Isto tako Ministarstvo sada ističe da u Hrvatskoj postoji preveliki broj visokih učilišta i ustanova u sustavu visokog obrazovanja, a s druge strane Republika Hrvatska je u posljednjih 20 godina osnovala 5 novih javnih sveučilišta (do 2002. godine imali smo 4 javna sveučilišta). Od toga su u posljednjih sedam godina osnovana dva nova javna sveučilišta. Sveučilište u Zagrebu uvijek je podupiralo nova sveučilišta i razvoj sustava znanosti i visokog obrazovanja, ali s obzirom na argumentaciju Ministarstva Sveučilište smatra da se Ministarstvo treba odrediti prema pitanju politike dugoročnog razvoja visokoobrazovnog sustava, i što država želi ili ne želi podupirati i osnivati. Prilikom argumentacije razloga za donošenja novog zakona mnogi problemi na koje Ministarstvo ukazuje (preveliki broj visokih učilišta, rast broja zaposlenih na teret sredstava državnog proračuna, studijskih programa itd.) proizlaze iz politike koju vodi Ministarstvo i državna vlast u posljednjih 20 godina, a ne javna sveučilišta. Novi zakonodavni okvir koji se sada predlaže na temelju tih i takvih argumenata ne može i neće u tom pogledu ništa promijeniti. Četvrto, u pogledu indikatora znanstvene izvrsnosti, neprihvatljivo je da se Ministarstvo u ocjeni stanja hrvatske znanosti koristi zastarjelim podacima. Podaci na temelju kojih Ministarstvo predlaže najveći reformski zahvat u sustavu znanosti temelji se na podacima o citiranosti radova po znanstveniku za razdoblje od 1996. do 2017. godine (slika 4), broju patenata na milijun stanovnika za 2017. godinu (slika 5), najboljih 10% znanstvenih radova kao funkcije udjela BDP-a koji se ulaže u istraživanje i razvoj za razdoblje od 2016-2018. (slika 6), te prosjeku citiranosti po radu u odnosu na udio ulaganja u istraživanje i razvoj u BDP-u, prosjek 1996-2017. g. (slika 7). Umjesto da Ministarstvo na temelju najnovijih podataka vjerodostojno i pouzdano predstavi trenutno stanje hrvatske znanosti, oslanjamo se na zastarjele podatke iz 2017. i 2018. godine, bez podataka za posljednjih 5 godina. Još manje je jasno zašto su za ocjenu učinkovitosti sustava koji se temelji na Zakonu donesenim 2003. godine relevantni podaci za razdoblje od 1996. do 2003.godine. Uz sve navedeno, upitni su zaključci do kojih dolazi Ministarstvo. Obzirom da se Ministarstvo koristi podacima iz 2018./2017. i prijašnjih godina, skrenuti ćemo pažnju na zaključak Europske komisije iz 2018. godine kako je učinkovitost izdataka za istraživanje i razvoj u Hrvatskoj u skladu s usporedivim gospodarstvima. Europska komisija međutim upozorava kako je u usporedbi s prosjekom EU-a, uspješnost zemlje u smislu kvalitete znanstvenih radova vrlo niska. Kao uzrok zaostajanja za ostalim državama članicama EU, Komisija na prvo mjesto stavlja javno financiranje. Ili kako se u izvješću navodi, „to je velikim dijelom rezultat nedostatnih javnih ulaganja u istraživanje i razvoj.“ Peto, iz prethodnog proizlazi da osim što Ministarstvo nije ponudilo utemeljenu kritičku analizu krupnih nedostataka, ali i pozitivnih rezultata hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja na temelju najnovijih i točnih podataka, u potpunosti je propustilo staviti ocjenu objektivnog stanja u kontekst primarnog problema sustava, dugotrajnog funkcioniranja temeljem niske razine financiranja što ima višestruko negativan učinak na učinkovitost cijelog sustava. Analiza uspješnosti (ili neuspješnosti) hrvatske znanosti u proteklih 20 godina bez uzimanja u razmatranje dugotrajne podfinanciranosti visokog obrazovanja i znanosti zanemaruje jedan od bitnih problema koji značajno utječu na kvalitetu kao i na položaj nacionalnog sustava u odnosu na europsko okruženje. To je sigurno relevantno ako se rade komparativne usporedbe s drugim državama članicama EU, a posebno u pogledu učinkovitosti hrvatskih ulaganja u znanost što se ističe kao jedan od bitnih ciljeva predložene reforme. Komparativnom analizom podataka bjelodano je zaostajanje Republike Hrvatske u nacionalnim javnim/proračunskim izdvajanjima za znanost i visoko obrazovanje. Ne ulazeći dublje u analizu, želimo istaknuti da se Hrvatska nalazi na začelju u pogledu izdvajanja za istraživanje, visoko obrazovanje i razvoj. Dok su u EU u 2020. godini izdvajanja za znanost i visoko obrazovanje iznosila 2,32 posto BDP-a, ili 695,60 EUR po stanovniku, u Republici Hrvatskoj 1,25%, ili 154,40 EUR po stanovniku. Očigledno je da ako želimo povećati uspješnost našeg sustava znanosti i obrazovanja i približiti se u tom pogledu ostalim državama članicama EU, kako je nužno i značajno povećanje financiranja sustava. Stoga je potpuno neprihvatljiva ocjena koju Ministarstvo iznosi, da uzmemo li u obzir ulaganja u istraživanje i razvoj iz državnog proračuna i broj najboljih znanstvenih radova, možemo zaključiti da bi broj najboljih znanstvenih radova za Hrvatsku mogao biti mnogo veći s istim ili manjim ulaganjima. Izvor: Eurostat 2020 Denmark 1.624,80 € Sweden 1.623,80 € Belgium 1.378,80 € Austria 1.364,20 € Norway 1.349,80 € Germany 1.273,20 € Finland 1.254,70 € Luxembourg 1.157,60 € Ireland 925,60 € France 805,60 € Slovenia 480,70 € Italy 425,30 € Czechia 400,80 € Estonia 361,90 € Spain 333,10 € Portugal 314,30 € Greece 230,80 € Hungary 224,80 € Lithuania 204,70 € Cyprus 199,50 € Poland 192,10 € Malta 169,40 € Croatia 154,40 € Slovakia 153,70 € Latvia 109,10 € Bulgaria 75,30 € Romania 53,10 € Zaključno, Sveučilište u Zagrebu ne bježi od činjenice kako naš sustav znanosti i visokog obrazovanja zaostaje za većinom država članica EU-a ne samo zbog niske razine financiranja, već i zbog niza drugih slabosti, te da su nužne promjene kako bi povećali efikasnost znanstveno-istraživačke djelatnosti i kvalitetu sustava visokog obrazovanja. Međutim, najveća reforma u posljednjih 20 godina, kojom se koncepcijski mijenja sustav znanosti i visokog obrazovanja, zavrjeđuje studiozniji pristup temeljen na najnovijim, točnim i potpunim podacima. Objektivna ocjena stanja kao polazište institucionalnih reformi pretpostavka je za osmišljavanje ispravnih rješenja i nužnih promjena te njihovog ugrađivanja u novu legislativu s ciljem stvaranja kvalitetnije, društveno odgovornijeg i međunarodno prepoznatljivog sustava znanosti i visokog obrazovanja. Drugim riječima, pretpostavka uspješne reforme bilo kojeg sustava, pa i znanosti i visokog obrazovanja, objektivno je sagledavanje postojećeg stanja. Nažalost, ova kratka analiza pokazuje kako je Ministarstvo propustilo napraviti dubinsku analizu postojećeg stanja temeljenu na objektivnim pokazateljima, koja bi poslužila kao podloga za ovu sveobuhvatnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
96 Paola Horvat Sovilj ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 112. Ovako koncipiran članak 112. omogućuje diskriminaciju prema dobi za sve osobe koje su maturu položile prije uvođenja državne mature 2010. i kao takav je neodrživ. Osobe koje su maturirale po tada važećim zakonima ne smiju biti diskriminirane ili prisiljavane na ponovno polaganje jer je riječ o bezrazložnom zadiranju u već stečena prava. Potrebno je omogućiti pristup nastavku školovanja pod jednakim uvjetima za sve visokoobrazovne programe. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
97 MARKO PAVASOVIĆ ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 39. Poštovani, zašto se zakonski nameće obveza uvođenja dodatnih kriterija od strane visokog učilišta? Što Nacionalni, sveučilišni, znanstveni i umjetnički kriteriji, kako ih nazivate, nisu dovoljni? Uvođenje ili ne uvođenje dodatnih uvjeta propisanih internim aktima pojedine sastavnice je autonomno pravo sastavnice i ne smije biti zakonski uvjetovano. Primljeno na znanje S ciljem poticanja izvrsnosti kriterija za izbora i podizanja kvalitete, a pri tome uzimajući u obzir različitosti ustanova i znanstvenih, odnosno umjetničkih područja i polja u kojima obavljaju djelatnost, predloženo je propisivanje dodatnih kriterija uz Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije.
98 MARKO PAVASOVIĆ ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 40. Poštovani, uvođenjem termina "slobodno radno mjesto" u stavku (1) implicirate na mogućnost novog zapopšljavanja po principu "1 za 1" (oslobođenje radnog mjesta prestankom ugovora o radu). Pretpostavka je da time ukidate koeficijente u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Ukoliko je to cilj, svjesni ste da ograničavate nova zaposlenja, a time i ne dozvoljavate izvršavanje odredbi iz KUZVO-a koji se odnose na opterećenja nastavnika i suradnika u radnim satima u nastavni na godišnjoj razini. Što ako je saastavnici, sukladno maksimalnom propisanom nastavnom opterećenju nastavnika i suradnika, nužno potreban novi nastavnik? Da li smatrate da ste navedeno riješili uvođenjem naslovnog nastavnika u prijedlog Zakona i time prepustili sastavnici da se time sama brine kako će ispuniti uvjete iz KUZVO-a jer je sastavnica dužna financirati naslovnog nastavnika iz vlastitih sredstava? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
99 Florijan Galić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 19. Poštovani, kao student i osoba upućena u rad studentskih zborova i bivši potpredsjednik Studentskog zbora Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu, smatram da studentskim predstavnicima treba onemogućiti sudjelovanje u glasanju za izbor rektora/dekana zbog smanjenja malverzacija koje se mogu dogoditi, ogledno na primjerima koje čujemo iz Sveučilišnog zbora u Zagrebu u prošlom mandatu i mnogim drugim. Suspenzijski veto na odluke vezane uz studentski standard su odličan iskorak u pravom smjeru gdje se ojačava studentska populacija, a ne studentski predstavnici kao pojedinci. U stavku (5) ovog članka je navedeno "(...) Studentski predstavnici u fakultetskom, odnosno akademijskom vijeću ne sudjeluju u glasanju u postupku izbora nastavnika i suradnika na radna mjesta.". Preporučio da se ovaj stavak proširi na način da studentski predstavnici u fakultetskom, odnosno akademskom vijeću ne sudjeluju u glasanju pri izboru dekana fakulteta, te ostalih članova uprave. Ovaj prijedlog pravdam činjenicom da studentima tijekom studiranja nije previše bitno tko je na mjestu dekana fakulteta, a dok imaju pravo glasa često se može dešavati trgovina utjecajem od strane kandidata za izbor dekana. S ovime bi to bilo smanjeno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
100 Josip Bota ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 26. Predlažem osiguravanje reprezentativnost studentskih predstavnika na način da se uvede obavezno glasovanje prilikom upisa u novu akademsku godinu ili uz definiranje minimalnog praga izlaznosti od 30% studentskog glasačkog tijela veleučilišta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
101 Sveučilište u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 6. Predlaže se brisanje članka 6. stavka 4. (kao i odgovarajućeg dijela odredbe članka 7. stavka 2.). Apsurd je da javno visoko učilište može biti ustrojeno kao ustrojstvena jedinica tijela državne uprave. Sustav državne uprave s jedne i sustav visokog obrazovanja s druge strane dva su odvojena sustava koja imaju svoje posebitosti i koja su bitno različita, od ustavnog jamstva sveučilišne autonomije, sustava napredovanja itd., što otvara niz pitanja u pogledu funkcioniranja tako ustrojenih javnih visokih učilišta. Ujedno naznačeno uređenje ograničava i sužava sveučilišnu autonomiju koja je zajamčena čl. 68. Ustava. Umjesto predloženog, Sveučilište u Zagrebu predlaže da se zadrži postojeće uređenje prema kojemu sveučilište ili veleučilište i Vlada Republike Hrvatske mogu posebnim sporazumom ustrojiti posebne studijske programe za potrebe vojnog, policijskog i/ili diplomatskog obrazovanja u okviru sveučilišta ili veleučilišta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
102 Sveučilište u Zagrebu NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Predlaže se promjena naziva zakona u: Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Od Ministarstva znanosti i obrazovanja predloženo inverzirano rješenje predstavlja potpuni diskontinuitet i naziva i posljedične strukture zakona. Također, osim diskontinuiteta, koji je i meritorno i tehnički, pa i nomotehnički nepotreban i neoportun, postavlja se pitanje poručuje li se time nešto što je u biti drugačije od dosadašnjih shvaćanja, tj. poručuje li se da znanstvena djelatnost jest drugotna i da nju stvara visoko obrazovanje, a ne kao do sada da visoko obrazovanje proizlazi iz znanstvene djelatnosti kao prvotne i najvažnije kategorije. U tom smislu, neodrživo je predloženo rješenje stručnog nositelja izrade propisa koje se obrazlaže time da većinu materije obuhvaća visoko obrazovanje, a ne znanstvena djelatnost. Time obrazlagati takav diskontinuitet smatramo neodrživim. Promjena naziva, kako je predlažemo, podrazumijeva i rekonceptualizaciju strukture općeg akta tako da na prvo mjesto dođe materija znanstvene djelatnosti, a zatim materija visokog obrazovanja. Ad Opće odredbe Sveučilište u Zagrebu provelo je javnu raspravu na sastavnicama i vijećima područja o nacrtu Zakona. U cilju da se izbjegne dupliranje komentara u pogledu pojedinih odredbi nacrta Zakona, Sveučilište u Zagrebu dalo je komentare i prijedloge izmjena nacrta Zakona na najvažnije odredbe te odredbe koje se odnose izravno na Sveučilište. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
103 Sveučilište u Zagrebu NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Sveučilište u Zagrebu Senat Klasa: 602-03/22-07/03 Urbroj: 380-020/284-22-6 Zagreb, 22. ožujka 2022. Nakon provedene javne rasprave na sastavnicama i vijećima područja Sveučilišta u Zagrebu, a na temelju članka 29. Statuta Sveučilišta u Zagrebu i prijedloga Povjerenstva za analizu nacrtâ zakonskih prijedloga u sklopu rasprave o reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja te prijedloga Rektorskog kolegija u širem sastavu od 21. ožujka 2022., Senat Sveučilišta u Zagrebu, na 10. sjednici u 353. ak. god. održanoj 22. ožujka 2022., donijelo je ZAKLJUČKE O NACRTIMA ZAKONÂ O ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU U KONTEKSTU CJELOVITE REFORME SUSTAVA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA I. Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je izradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja odbacuje se u cijelosti zbog: • netransparentnog postupka izrade, • nesuglasnosti s Poslovnikom Hrvatskog sabora (čl. 174.) i Poslovnikom Vlade Republike Hrvatske (čl. 29. st. 3. i 4.), jer mu nedostaju procesne pretpostavke za donošenje zakona: 1. ustavna osnova donošenja zakona, 2. ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te utvrđenje posljedica koje će donošenjem zakona proisteći, 3. ocjena i izvori potrebnih sredstava za provođenje zakona i 4. obrazloženje predloženoga teksta zakona, • narušavanja ustavne vrijednosti autonomije sveučilišta kao i drugih ustavnih vrijednosti (sastavom sveučilišnog vijeća osigurana je prevlast političkih struktura, a njegovim širokim ovlastima omogućen je upravljački utjecaj na sveučilišni život), • isključivanja „akademskih sloboda, akademske samouprave i autonomije sveučilišta“ te „poštivanja i afirmacije ljudskih prava“ (citati iz važećeg Zakona) iz kruga temeljnih načela visokog obrazovanja, • izravnog uplitanja Ministarstva u poslove akademske samouprave (predviđeno je da ministar donosi pravilnik o prijevremenom napredovanju, st. 12. čl. 43., a također i pravilnik o kriterijima raspolaganja vlastitim prihodima javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta, st. 2. čl. 97.) i izvorne ovlasti sveučilišne autonomije (u čl. 6 predviđeno je da ministarstvo može izvan sveučilišta osnovati javni fakultet ili umjetničku akademiju), • obezvrjeđivanja uloge i statusa senata kojemu su oduzete brojne ovlasti koje su sadržane u važećim propisima (odlučivanje o uvjetima studiranja i studentskom standardu, o koordiniranju međunarodne suradnje, o izdavačkoj djelatnosti, potvrđivanje izbora dekana fakulteta i umjetničkih akademija itd.), • obezvrjeđivanja uloge i statusa Rektorskog zbora u čiji sastav ulaze rektori svih sveučilišta, a ne samo rektori javnih sveučilišta kako je propisano važećim Zakonom, • deklasiranja uloge i statusa Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj koje je od „najvišeg stručnog tijela koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj“ (čl. 6. važećeg Zakona) svedeno na manipulativni upravljački instrument izvršne vlasti; predviđeno je ne samo da Ministarstvo preuzme od AZVO-a administrativne i stručne poslove za Nacionalno vijeće nego i da, umjesto nadležnog saborskog odbora, utvrđuje kandidate za članove Nacionalnog vijeća; preko Nacionalnog vijeća Ministarstvo bi ostvarilo kontrolu i nad matičnim odborima koje imenuje Nacionalno vijeće, dok se predviđenim ukidanjem područnih znanstvenih vijeća Nacionalnom vijeću oduzimaju osnovne stručne kompetencije, • srozavanja profesionalnog dostojanstva zaposlenika u znanstvenim i znanstveno-nastavnim zvanjima (ukidanje znanstvenih i znanstveno-nastavnih zvanja, ukidanje slobodne studijske godine za osobe na znanstveno-nastavnim mjestima nižim od mjesta redovitog profesora kojima je taj institut najpotrebniji, ukidanje kraćih ili duljih izbivanja radi znanstvenog, umjetničkog ili stručnog usavršavanja itd.), • nerazumijevanja biomedicinskog područja, koje prednjači udjelom u ukupnoj znanstvenoj produkciji, izostanka regulacije ili nedorađenih odredbi koje se odnose na specifičnosti tog područja (kumulativni radni odnosi, izvođenje kliničke nastave, nastavne baze, sveučilišne bolnice, inozemna nastava, kadrovski deficit itd.) • nerazumijevanja visokoškolskog umjetničkog obrazovanja, derogiranja svih dosadašnjih postignuća u uređenju visokoškolskog umjetničkog područja, podržavanja neravnopravnog tretmana nastavnika u umjetničko-nastavnim i znanstveno-nastavnim zvanjima (radnim mjestima), neuvažavanja specifičnosti obrazovnog procesa u umjetničkom području (pojedinačni, mentorski rad, visok udio vanjske suradnje itd.), • neodgovornog ukidanja znanstvenih centara izvrsnosti koji su u važećem Zakonu definirani kao „znanstvena organizacija ili skupina znanstvenika koja po originalnosti, značenju i aktualnosti rezultata svoga znanstvenog rada ide u red najkvalitetnijih organizacija ili skupina u svijetu unutar svoje znanstvene discipline“ (čl. 29), • ignoriranja potrebe za znanstvenim radnim mjestima u laboratorijima, istraživačkim jedinicama i centrima izvrsnosti na fakultetima, što je naglašeno važno za tehničko i prirodoslovno područje, • uništavanja same ideje programskog ugovaranja uvođenjem penalizacije kao sredstva prisile nad drugom stranom ugovornog odnosa, čime se pregovaranje pretvara u diktat, • izostavljanja istraživačkih i obrazovnih infrastruktura kao njihova povezivanja s međunarodnim infrastrukturama iz zakonske regulacije te nejasnog tretiranja e-infrastrukture, • nekonzistentnog i pogrešnog tretiranja informacijskih sustava u znanosti i visokom obrazovanju, • niza nepromišljenih i neprovedivih zakonskih rješenja, • izostanka nužnih obrazloženja, posebice za radikalne zahvate u postojeći sustav znanosti i visokog obrazovanja (dokument koji je trebao sadržavati obrazloženja i koji je neslužbenim putem dospio u javnost u punoj je diskrepanciji sa tekstom Nacrta prijedloga Zakona). II. Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, prihvaća se kao polazišna podloga za raspravu o cjelovitoj reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja. Za provedbu cjelovite reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja nužno je u prvom koraku napraviti ekspertnu analizu postojećeg stanja, a zatim u primjerenim rokovima provesti temeljitu raspravu u akademskoj zajednici, u institucijama znanosti i visokog obrazovanja te u najširem krugu zainteresirane javnosti. III. Odbijaju se isforsirani reformski zahvati u sustav znanosti i visokog obrazovanja na temelju neverificiranih ciljeva i pod pritiskom dodjeljivanja europskih sredstava, što se doživljava kao financijska ucjena, kao udar na profesionalno dostojanstvo djelatnika u sustavu te kao poništavanje autonomije u donošenja meritornih strateških odluka unutar sustava znanosti i visokog obrazovanja. IV. U skladu s time odbacuje se isforsirano i nelogično donošenje novog ili mijenjanje postojećeg Pravilnika o izboru u znanstvena zvanja, posebice prije nego se izradi „odgovarajuća ekspertna analiza radno-pravnog okvira znanstvenog rada“, koja je kao preduvjet navedena u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti (str. 883). Donošenje novog ili mijenjanje postojećeg Pravilnika o izboru u znanstvena zvanja nelogično je i besmisleno u kontekstu odredbi Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, prema kojima se ukidaju znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja, pa bi donošenjem novog zakona takav pravilnik postao bespredmetnim u trenutku donošenja. V. S obzirom na posebni položaj koji Sveučilište u Zagrebu ima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, s oko 50% udjela prema broju studenta i s preko 50% udjela u ukupnim znanstvenim postignućima prema različitim parametrima, očekuje se da ovi zaključci neće biti ignorirani u daljnjoj raspravi i provedbi reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja te se, pod tom pretpostavkom, dostavljaju Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru, Predsjedniku Republike Hrvatske, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Rektorskom zboru, senatima javnih sveučilišta u Republici Hrvatskoj, javnim znanstvenim institutima kao i hrvatskoj javnosti. Rektor prof. dr. sc. Damir Boras, v. r. OBRAZLOŽENJE 1) Cjelovita reforma sustava znanosti i visokog obrazovanja kao okvir rasprave Na temelju čl. 13. Statuta Sveučilišta u Zagrebu i preporuke Rektorskog kolegija u užem sastavu rektor je 3. siječnja 2022. godine donio Odluku o imenovanju Povjerenstva za analizu nacrtâ zakonskih prijedloga u sklopu rasprave o reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja (Klasa: 602-03/22-07/3; Urbroj: 380-012/246-22-1). Povjerenstvo je dobilo zadaću analizirati nacrte zakonskih prijedloga u sklopu rasprave o reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja, valorizirati i sistematizirati rezultate rasprave na sastavnicama Sveučilišta te pripremiti platformu za raspravu na tematskoj sjednici Senata. Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, koji je izradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, dostavljen je prvi put sveučilištima 24. veljače 2022., uoči sjednice Rektorskog zbora od 25. veljače 2022., na kojoj su ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovan Fuchs i državni tajnik Ivica Šušak predstavili Nacrt prijedloga Zakona. Tom je prilikom zaključeno da će u iduća tri tjedna, do 18. ožujka 2022. javna sveučilišta provesti raspravu o Nacrtu. Na sjednici Rektorskog kolegija u užem sastavu 28. veljače 2022. ocijenjeno je da je, s obzirom na dalekosežne implikacije i posljedice te zakonske inicijative, raspoloživi rok za raspravu prekratak, te je utvrđen vremenski plan i način provođenja javne rasprave u vremenski zadanom okviru. Slijedom rasprave i mišljenja, donesenog na Rektorskom kolegiju, rektor prof. dr. sc. Damir Boras uputio je 28. veljače 2022. poziv dekanicama i dekanima, članovima Senata i članovima vijeća područja da se, povodom zakonske inicijative Ministarstva znanosti i obrazovanja, aktivno uključe u šire zasnovanu raspravu o stvaranju novog zakonodavnog okvira za sveobuhvatnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja. U pozivu su dane smjernice o načinu provođenja rasprave: „S obzirom na činjenicu da je problematika znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, osim u temeljnom Zakonu, regulirana dijelom ili u cijelosti u čak 15 drugih zakona, jasno je da se o Nacrtu zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokog obrazovanja ne može raspravljati izolirano, ne uzimajući u obzir cjelinu zakonske regulative za to područje. Takav cjeloviti pristup primijenjen je u paralelnoj zakonskoj inicijativi Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Nacionalno vijeće imenovalo je 21. prosinca 2020. godine Povjerenstvo zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja. Povjerenstvo je imenovano u reprezentativnom sastavu u koji su ušli predstavnici svih sveučilišta i više znanstvenih instituta. Nakon devetomjesečnog rada Povjerenstvo je završilo rad te je 14. listopada 2021. Nacionalnom vijeću uputilo Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Posebna vrijednost ovog zakonskog nacrta sastoji se u cjelovitom pristupu kojim je zakonsko uređenje područja znanosti i visokog obrazovanja sagledano u cjelini i u relaciji prema zakonskim rješenjima u drugim zakonima. U tom smislu, radi cjelovitog sagledavanja zakonskih rješenja u javnu raspravu na Sveučilištu u Zagrebu, koja se ne bi trebala odvijati kao rasprava o jednom nacrtu zakona nego kao rasprava o cjelovitoj reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja, upućujemo oba zakonska nacrta. Molimo čelnike sastavnica Sveučilišta da s priloženim materijalima upoznaju sve djelatnike svojih sastavnica, da organiziraju tematske sjednice fakultetskih i akademijskih vijeća te da rezultate provedene javne rasprave dostave na Sveučilište najkasnije do utorka 15. ožujka 2022. kako bi posebno povjerenstvo, na temelju rezultata javne rasprave, moglo pripremiti platformu za raspravu na sjednici Senata.“ U raspravi je dostavljenim komentarima, primjedbama i sugestijama sudjelovalo pet vijeća područja kao i 24 sastavnice Sveučilišta te više djelatnika Sveučilišta s individualnim prilozima: a) Vijeće umjetničkoga područja s dokumentom u kojem su objedinjeni prilozi tri akademije i jednog fakulteta: • Akademija dramske umjetnosti • Akademija likovnih umjetnosti • Muzička akademija • Arhitektonski fakultet b) Vijeće tehničkoga područja te dodatno sa zasebnim prilozima fakulteta iz tog područja: • Fakulteta elektrotehnike i računarstva • Fakulteta strojarstva i brodogradnje • Fakulteta prometnih znanosti • Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta • Tekstilno-tehnološkog fakulteta • Geotehničkog fakulteta • Grafičkog fakulteta • Metalurškog fakulteta c) Vijeće društveno-humanističkoga područja te dodatno sa zasebnim prilozima fakulteta iz tog područja: • Fakulteta hrvatskih studija • Ekonomskog fakulteta • Fakulteta organizacije i informatike • Fakulteta političkih znanosti • Fakulteta filozofije i religijskih znanosti • Kineziološkog fakulteta • Učiteljskog fakulteta d) Vijeće biotehničkoga područja te dodatno sa zasebnim prilozima fakulteta iz tog područja: • Agronomskog fakulteta • Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije • Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta e) Vijeće biomedicinskoga područja f) Prirodoslovno-matematički fakultet g) Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu 2) Usporedna sadržajna analiza Nacrta prijedloga Zakona MZO-a i Nacrta prijedloga Zakona Povjerenstva Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj [Tablična analiza ne može se prenijeti u sustav esavjetovanja.gov.hr/ pa se upućuje na činjenicu da je ona dostupna na stranicama 6-12 PDF-a http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Mediji/Priopcenja/Zakljucci_Senata_o_nacrtima_zakona_koji_se_odnose_na_reformu_sustava_znanosti_i_visokoga_obrazovanja.pdf ] 3) Pravna analiza ključnih odredbi i implikacija u Nacrtu prijedloga Zakona MZO-te u Nacrtu prijedloga Zakona Povjerenstva Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj a) Neodrživost argumenta da brojnost novela i četiri odluke Ustavnog suda RH zahtijevaju novi zakon U nastavku se donosi izbor različitih općih akata (namjerno su obuhvaćeni različiti takvi akti da se vidi netočnost tvrdnje Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske) koji su novelirani jednako ili više nego važeći Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, a nikada se nije postavljalo pitanje donošenje novoga propisa. • Zakon o obvezama i pravima državnih dužnosnika (NN br. 101/98, 135/98, 105/99, 25/00, 73/00, 30/01, 59/01, 114/01, 153/02, 163/03 – vidjeti članak 21. Zakona o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, 16/04, 30/04, 187/04, 121/05, 151/05 - Uredba o dopuni, 141/06, 17/07, 34/07 - Odluka USRH, 107/07, 60/08, 38/09, 150/11, 22/13, 22/13 – vidjeti članak 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o posebnim pravima predsjednika Republike Hrvatske po prestanku obnašanja dužnosti, 103/14 – Odluka USRH, 3/15 – Uredba, 93/16, 44/17 – vidjeti članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru i 66/19) • Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi (NN, br. 37/01, 38/01 - ispravak, 71/01, 89/01, 112/01, 7/02 – ispravak, 17/03, 197/03, 21/04, 25/04, 92/05, 131/05, 81/06, 11/07, 47/07, 109/07, 58/08, 32/09, 140/09, 21/10, 38/10, 77/10, 113/10, 22/11, 142/11, 31/12, 49/12, 60/12, 65/12, 78/12, 82/12, 100/12, 124/12, 140/12, 16/13, 25/13, 52/13, 96/13, 126/13, 2/14, 94/14, 140/14, 151/14, 76/15, 100/15, 71/18, 73/19, 63/21 i 13/22) • Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN, broj 25/13, 72/13,151/13, 09/14, 40/14, 51/14, 77/14, 83/14, 87/14, 120/14, 147/14, 151/14, 11/15, 32/15, 38/15, 60/15, 83/15, 112/15, 122/15, 10/17, 39/17, 40/17, 74/17, 122/17, 9/18, 57/18, 59/19, 79/19, 119/19, 50/20, 128/20, 141/20, 17/21, 26/21, 137/21 i 9/22) • Zakon o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika (NN, br. 10/99, 25/00, 1/01-Uredba, 30/01, 59/01, 114/01, 116/01, 64/02, 153/02, 17/04, 8/06, 142/06, 34/07 - Odluka USRH, 134/07 - Uredba, 146/08, 155/08 – Uredba, 39/09, 155/09 – Uredba, 14/11, 154/11 – Uredba – prestala važiti, 12/12, 143/12, 100/14 – Odluka USRH, 147/14,120/16 i 16/19) • Sudski poslovnik (NN, br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17 – ispravak, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21 i 145/21) • Zakon o parničnom postupku, Službeni list SFRJ, br. 4/77 – 35/91; Nar. nov., br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – v. čl. 50. Zakona o arbitraži, 117/03, 88/05 – v. čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, 2/07 – v. Odluku USRH od 20. prosinca 2006., 84/08, 96/08 – v. Odluku USRH od 9. srpnja 2008., 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – v. Odluku USRH od 11. srpnja 2014., 70/19. • Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, br. 91/96, 68/98 – vidjeti članak 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak) • Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN, br. 92/96, 39/99 - Odluka USRH, 42/99 - ispravak Odluke USRH, 92/99 - ispravak, 43/00 - Odluka USRH, 131/00 - Odluka USRH, 27/01 - Odluka USRH, 34/01 – ispravak Odluke USRH, 65/01 - Odluka USRH, 118/01 - Odluka USRH, 80/02, 81/02 – ispravak i 98/19) [ovdje imamo 7 odluka Ustavnog suda RH + 1 ispravak odluke Ustavnog suda RH pa nije donesen novi zakon] • Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN, br. 87/08, 86/09, 92/10, 105/10 – ispravak, 90/11, 16/12, 86/12, 126/12 – pročišćeni tekst, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19 i 64720 - Uredba) • Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (NN, br. 33/92, 57/92 – Uredba, 77/92, 86/92 - pročišćeni tekst, 58/93, 2/94, 76/94, 108/95, 108/96 – vidjeti članak 77. Zakona o pravima hrv. branitelja…, 82/01, 94/01 – vidjeti članak 148. Zakona o pravima hrvatskih..., 103/03,148/13 i 98/19) • Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN, br. 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13 – pročišćeni tekst, 33/13, 148/13 i 92/14 i 121/17- vidjeti članak 216. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, njegovim stupanjem na snagu 14. prosinca 2017. prestaje važiti Zakon, osim članaka 13. ‒ 30., 33. i 33.a koji prestaju važiti 1. siječnja 2019.) • Odluka o utvrđivanju Popisa dijagnostičkih i terapijskih postupaka u zdravstvenim djelatnostima - vremenski i kadrovski normativi (NN br. 15/92, 29/93, 65/93, 31/95, 73/99, 3/00, 18/00, 118/01, 44/02, 76/02, 85/02, 92/02, 130/02, 151/02, 11/03, 32/03, 43/03, 203/ 03, 30/05, 88/05, 136/06, 16/07, 40/07, 57/07, 80/07, 84/07 - ispravak, 98/07, 111/07, 130/07, 54/08, 85/08, 133/08, 2/09, 10/09 – ispravak, 17/09, 110/10, 49/13, 65/13, 99/13, 103/13, 125/13, 34/14 i 74/14) • Odluka o osnovama za sklapanje ugovora u provođenju specifične zdravstvene zaštite (NN, br. 47/14, 157/14, 139/15, 28/16, 26/17, 132/17, 119/18, 32/19, 128/19, 22/20, 147/20, 119/21 i 145/21) • Odluka o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN, br. 56/17, 73/17 – ispravak, 30/18, 35/18 – ispravak, 119/18, 32/19, 62/19, 94/19, 104/19, 22/20, 84/20, 123/20, 147/20, 12/21, 45/21 i 144/21) • Pravilnik o plaćanju naknada za pravo uporabe adresa, brojeva i radiofrekvencijskog spektra (NN, br. 154/08, 28/09 – ispravak, 97/10, 92/12, 62/14, 147/14, 138/15, 77/16, 126/17, 55/18, 99/18, 64/19, 73/20, 139/21 i 141/21) b) Sustavnost pristupa i drugi opći akti Izrada nacrta prijedloga zakona iz područja znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja podrazumijeva sustavnost pristupa i uzimanje u obzir analizu čitavoga niza općih akata, počevši od Ustava RH i pravoga značenja njegova čl. 68, preko općih akata zakonskog i podzakonskog ranga, ali i na osobit način kolektivnih ugovora koji predstavljaju mjerodavno pravo i specijalniji akt u odnosu na opći radnopravni režim. Propis zakonskoga ranga zakona iz područja znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja čini sedes materiae, pa čak i svojevrstan zakon od sistemskog značenja, međutim on tu nije ni približno jedini režim koji se pojavljuje, nego postoji još niz specijalnih i nadovezujući režima s kojima on mora biti usklađen i kojima se nužno mora prilagoditi. Također, pristupanje izradi takvog zakonskoga općeg akta prethodno podrazumijeva široku i stručnu analizu područja i predmeta normiranja kako bi se ono temeljilo na pouzdanim i empirijski potvrđenim podatcima. Naznačene zahtjeve poštovao je Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja, dok Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ne samo da to nije proveo i uvažio, nego je u mnogim područjima proturječan specijalnim važećim zakonskim režimima. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju u normativnom smislu je lex specialis i sedes materiae. U tom području on je pravi sistemski zakon, a takvi zakoni traže stabilnost i kontinuitet, poput – primjerice – Zakona o parničnom postupku, čija se novela baš sada priprema i koji je isti zakon kakav je donesen 1978. godine. Premda je potonji zakon izrazito noveliran, mijenjan odlukama Ustavnog suda RH, a u krajnjoj liniji pisan je i na više jezika, on je uvijek ostao onaj isti zakon iz 1978. godine. [Zakon o parničnom postupku, Službeni list SFRJ, br. 4/77 – 35/91; Nar. nov., br. 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – v. čl. 50. Zakona o arbitraži, 117/03, 88/05 – v. čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, 2/07 – v. Odluku USRH od 20. prosinca 2006., 84/08, 96/08 – v. Odluku USRH od 9. srpnja 2008., 123/08 – ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – v. Odluku USRH od 11. srpnja 2014., 70/19]. Status i funkciju kakav u parničnom procesu ima Zakon o parničnom postupku, u području znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja ima Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i stoga ni meritorno ni nomotehnički ne postoji potreba za donošenjem novoga zakona ili uvođenjem kakvih oštrih obrata u kontinuitet i ustaljenu paradigmu na kojoj počiva to područje. Dakako, određene intervencije i poboljšice potrebne su i dobrodošle, ali ne oštri obrati poput takvih koji su predviđeni u Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. c) Koncept i naziv zakona te pitanje kontinuiteta Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju sistemski je zakon koji ima načelno i konceptualno značenje. Kada se kaže da je sistemski misli se na to da je on postavio paradigmu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja koja ne samo da je trajna i dugovjeka kategorija, nego je ujedno riječ o sistemskoj paradigmi koja podrazumijeva kontinuitet, stečenost određenih prava, ali i činjenicu da su neke njegove norme primjenom konzumirale prava i ovlaštenja njegovih adresata te da se u njih, stoga jer su stečena i konzumirana, ne može povratno (retroaktivno) zadirati. Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja temelji se na institucionalnom kontinuitetu, svijesti o konzumiranju postojećih normi i stečenim pravima, te stoga zadržava postojeći naziv zakona (koji se uvriježio i koji faktički u stvarnosti ima svoju ustaljenu pokratu (ZZDVO). To nužno podrazumijeva i zadržavanje postojeće strukture i dvodijelnosti kod kojih na prvo mjesto ide znanstvena djelatnost, a zatim visoko obrazovanje. Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u cijelosti napušta postojeću paradigmu i kontinuitet stvarajući ni iz čega neka nova i revolucionarna rješenja koja nemaju ni tradiciju ni kontinuitet i koja ne pokazuju svijest o tome da se neke stvari ne mogu mijenjati jer su normativno konzumirane i pripadaju kategoriji stečenih prava. To se dijelom ogleda i u sasvim novom nazivu zakona, koji suprotno svoj dosadašnjoj normativnoj stvarnosti i praksi na prvo mjesto stavlja visoko obrazovanje, a na drugo znanstvenu djelatnost. To se onda nužno prelijeva i na strukturu zakona, jer se na prvom mjestu uređuje visoko obrazovanje, a zatim znanstvena djelatnost, što je potpuno obrnuto nego sve što je do sada postojalo. Osim diskontinuiteta, koji je i meritorno i tehnički, pa i nomotehnički nepotreban i neoportun, postavlja se pitanje poručuje li se time nešto što je u biti drugačije od dosadašnjih shvaćanja, tj. poručuje li se da znanstvena djelatnost jest drugotna i da nju stvara visoko obrazovanje, a ne kao do sada da visoko obrazovanje proizlazi iz znanstvene djelatnosti kao prvotne i najvažnije kategorije. Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja sveobuhvatniji je u kontekstu opsežne analize predstavljene u uvodnom obrazloženju. Jasno se može vidjeti da se reforme pokreću radi potreba društva, a ne radi pristupa sredstvima iz EU fondova – kao što je to slučaj u Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Na taj način je prijedlog koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja sustavno promišljen, dubinski, nudi sustavna dugoročna rješenja i ima cjelovit obuhvat. Važno je napomenuti da je taj prijedlog također usuglašen s temeljnim i aktualnim dokumentima kao što su Program Vlade Republike Hrvatske (2020.-2024.), Nacionalni plan oporavka i otpornosti (2021.-2026.) i Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. U obrazloženju Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti može se zaključiti da su izmjene gotovo isključivo temeljene na novom modelu financiranja, odnosno implementaciji cjelovitih programskih ugovora čija je strateška podloga Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2020.-2026. Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ne sadržava analizu postojećeg stanja te jasnu nit vodilju koja povezuje postojeće stanje s ciljevima iz nacionalne strategije ili EU strateških okvira i ciljeva. Osim toga, podcijenjena je uloga sveučilišta te se zakonom ruši autonomija sveučilišta i njegovih sastavnica. d) Autonomija Sveučilišta Članak 68. Ustava RH jamči autonomiju Sveučilišta. Riječ je o, normativno gledajući, vrlo snažnom i rezolutnom ustavnom izričaju koji se ne svodi samo na to da sveučilišna sloboda postoji ili da se podrazumijeva, nego da se ona baš jamči. Bit toga je da je sveučilište samosvojno, a njegovo ustrojstvo, unutarnja organizacija i djelovanje njegovi vlastiti, i ničiji tuđi – pogotovo ne političke vlasti. Jamstvo autonomije sveučilišta iz čl. 68. Ustava RH znači da ona predstavlja stvarnost i da efektivno postoji, a ne to da je krinka ili privid ili kakva nominalna ili deklarativna kategorija koja efektivno ne postoji. Takva autonomija sveučilišta postoji od osnivanja suvremene hrvatske države i odgovarajuće je vrednovana u Nacrtu prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja. Autonomija sveučilišta ponajprije podrazumijeva da je sveučilište stvarno i kao partner otpočetka uključeno u izradu propisa koji se na njega odnose. To sa Nacrtom prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti uopće nije bio slučaj, nego je Rektorskom zboru taj tekst dostavljen na očitovanje kao gotov i zadan manje od 24 sata prije negoli im je predstavljen, a zatim je za tako važan i sistemski zakon ostavljeno samo tri tjedna za očitovanje, i to u uvjetima kada je riječ o sasvim novom zakonu koji stubokom, konceptualno i paradigmatski mijenja čitav koncept znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. To sveučilišna autonomija sigurno nije jer je u takvom kontekstu uključivanje sveučilišta u nešto što je zadano i već gotovo ekscesni formalizam i samo razlog da je akademska zajednica tobože formalno bila upoznata s njegovim sadržajem, a u stvarnosti je dovedena pred potpuno gotov čin. Smisao primjene zakona iz čl. 68. st. 2. Ustava RH nije da se njegovim pravilima autonomija ograničuje i sužuje, devalvira ili u cijelosti obezvrjeđuje, što se Nacrtom prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti grubo čini. U najvećoj mjeri to se čini uvođenjem Sveučilišnog vijeća, njegovom strukturom, načinom izbora njegova predsjednika u kojem može sudjelovati Vlada RH (čl. 15. st. 1.) i posebno njegovim ovlastima u čl. 15. st. 4. koje, kako god se nazivale, sigurno se ne svode na nadzor (kao nadzornog tijela, što je dobrodošlo), nego su čisti čini upravljanja, a to dodatno postaje vidljivim u tome da ono može pokrenuti postupak za razrješenje rektora. Premda Ustav RH jamči da sveučilište samostalno odlučuje o svojem ustrojstvu i djelovanju, politička vlast posredstvom Sveučilišnog vijeća, osim upravljanja sveučilištem, zapravo može utjecati i na to tko će biti rektor. Prema tome, zakonska razrada čl. 69. Ustava RH u biti znači devalvaciju te ustavne odredbe i negiranja sveučilišne autonomije. Postojeći Sveučilišni savjet ima isključivo nadzorne ovlasti. Sveučilišno vijeće – nominalno je nadzorno tijelo, u stvarnosti upravlja sveučilištem. U čl. 11. st. 1. normativno se ustvrđuje da je sveučilišno vijeće nadzorno tijelo. To je tijelo koje bi trebalo zamijeniti savjet sveučilišta, međutim, s njime nema gotovo nikakve poveznice. Apsurdan je broj i način imenovanja četvorice od sedam članova što u biti čini politička vlast. Trojicu imenuje osnivač (=Hrvatski sabor), a predsjednika imenuje šest članova (ali ne među sobom, nego to mora biti netko sedmi), no ako se ne mogu među sobom dogovoriti, toga sedmoga imenuje Vlada RH kao politička vlast. To otvara golem prostor manipulacijama, tj. da se svjesno izbjegava dogovor šestorice članova kako bi politička vlast mogla postaviti predsjednika toga tijela. Osim što može pokrenuti postupak razrješenja rektora, to tijelo temeljem čl. 15. st. 4. u stvarnosti, gledajući meritum, a ne pogrešno nazivanje stvari, ima upravljačke, a ne samo nadzorne ovlasti, što je iz perspektive sveučilišne autonomije neprihvatljivo. Posebno se te stvarne upravljačke kompetencije ogledaju u njegovoj ovlasti da potvrđuje prijedloge Programskog ugovora. Riječ je o zadnjem koraku prije negoli se temeljem čl. 98 započnu pregovori s Ministarstvom o programskom ugovoru, jer taj članak predviđa njegovo formuliranje kroz neku vrstu pregovora tih dviju strana. Položaj Sveučilišnog vijeća je takav da nakon niza koraka koji se poduzimaju najprije na sastavnicama, pa zatim na sveučilištu, na kraju sve ovisi o njemu i njegovoj odluci hoće li ga potvrditi ili ne. Potvrđivanje nije nadzorna funkcija, nego takva koja odlučuje, a samim time je i upraviteljska. Sveučilišno vijeće pritom može obezvrijediti čak četiri prethodna koraka od kojih se dva odvijaju na sastavnici (izrada prijedloga programskog ugovora od dekana – čl. 20. prihvaćanje dekanova prijedloga na vijeću sastavnice – čl. 19.), rektorov prijedlog ukupnog programskog ugovora – čl. 13 i prijedlog programskog ugovora koji prihvaća senat – čl. 13.) Sveučilišno vijeće kao koncept je neodrživo. Kada se uređuje sastav Sveučilišnog vijeća ide se logikom 3 člana (daje Sveučilište) + 3 (daje Sabor RH) + 1 (koji je predsjednik i kojega in ultima linea imenuje Vlada RH). Postavlja se pitanje o tome tko saziva sjednicu vijeća s 3+3, prema kojim pravilima, kako to vijeće djeluje i odlučuje, jer ono se u biti konstituira tek izborom sedmoga članka koji je predsjednik i koji glede toga ima inicijativu, no on dok nije imenovan ne postoji. Osim što je takav sastav i provenijencija članova nonsens (to je specifikum kakav nigdje drugdje ne postoji) i flagrantni mehanizam potencijalne političke kontrole nad sveučilištem, on ne može funkcionirati jer u biti to vijeće mora djelovati prije svojega konstituiranja i vrlo vjerojatno morat će djelovati na više sjednica za koje se ne zna tko ih saziva, tko ih vodi, kojom se većinom odlučuje, kako se odlučuje i dr. Sastav Sveučilišnog vijeća ne odražava dalekosežnost i heterogenost utjecaja te temeljnu važnost sveučilišta kao integrativnog čimbenika. U sastav sveučilišnog vijeća ne uključuju se predstavnici gradova u kojima djeluju sastavnice, ne uključuju se komorske organizacije niti ikakvi drugi važni društveni čimbenici, nego 3 predstavnika bira Hrvatski sabor, a još jednoga potencijalno Vlada RH. Takav sastav ne odražava ono što sveučilište jest i još više što bi u perspektivi trebalo biti, kao najširi društveni medij koji pripada svima i koji izgrađuje društvo. Napokon, sastav toga vijeća potpuno razbija koncept dosadašnjeg savjeta kao nadzornog tijela, logiku njegova strukturiranja prema provenijencijama članova. Statusne promjene javnog sveučilišta iz čl. 16. Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti kao put razbijanja sveučilišta. O izdvajanju sastavnice iz javnog sveučilišta odlučuje Vlada RH, a ne javno sveučilište. Senat javnog sveučilišta daje prijedlog za to, a da bi se podnio prijedlog potrebna je pretjerano mala većina – natpolovična većina svih članova Senata. Ta bi većina trebala biti najmanje 2/3 jer je riječ o bitnoj i velikoj statusnoj promjeni koja nepovratno razbija javno sveučilište pa bi za nju trebala biti potrebna kvalificirana, a ne obična većina. I ovdje zakonska odredba ne ostavlja nikakvu autonomiju sveučilištu premda mu je nominalno i puko formalno na beznačajan način dodjeljuje u svemu nebitnome, osim u meritorno važnim stvarima. Pokretanje postupka razrješenja rektora i njegovo razrješenje. Teška je povreda sveučilišne autonomije da Sveučilišno vijeće temeljem čl. 14. st. 7. može pokrenuti postupak razrješenja rektora. Ako je Sveučilišno vijeće nadzorno tijelo (a to jedino smije biti temeljem čl. 68. Ustava RH), neodrživa je takva odredba temeljem koje bi se ono direktno miješalo u unutarnje poslove sveučilišta. Jednako je neodrživa i premala većina u Senatu (1/3 članova) koja se zahtijeva za donošenje odluke o razrješenju rektora. To stubokom odudara od dosadašnjih rješenja i čitavu stvar čini krajnje jednostavnom, a rektorovu poziciju teškom, nezahvalnom i nadasve lako ucjenjivom. Znajući, k tome, kako se imenuje Sveučilišno vijeće, to ostavlja golem prostor političkim utjecajima na rad i razrješenje rektora, što je duboko protivno Ustavom RH proklamiranoj sveučilišnoj autonomiji. Ova materija nalazi se u očiglednoj neravnoteži s funkcijom i položajem dekana sastavnice. Za pokretanje postupka razrješenja dekana Sveučilišno vijeće nema ovlasti, nego ovlast za to ima samo fakultetsko vijeće, a većina potrebna za razrješenje dekana u fakultetskom ili akademijskom vijeću jednaka je kao i u Senatu za razrješenje rektora. Prema tome, lakše je razriješiti rektora sveučilišta nego dekana sastavnice, jer postupak razrješenje rektora dodatno može pokrenuti Sveučilišno vijeće. Riječ je o apsurdu. e) Osnivačka prava nad sveučilištem i sastavnicama Apsurd je da Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti u čl. 7. st. 2. uređuje da osnivačka prava nad fakultetima, umjetničkim akademijama i ostalim sastavnicama sveučilišta može imati i nadležno ministarstvo. Svako sveučilište i njegova sastavnica osnovano je u određenom trenutku temeljem odgovarajućega općega pravnog akta (u pravilu zakona) iz kojega proizlazi tko mu je osnivač i tko je imatelj osnivačkih prava. Nonsens je 2022. godine uređivati nešto što se dogodilo i što je nepromjenjiva činjenica te, napokon, konzumirana norma. Primjerice, Sveučilište u Zagrebu osnovano je odgovarajućim zakonskim člankom iz 1874. godine (u doba bana Ivana Mažuranića), iz čega je sasvim razvidno tko mu je tada bio i tko je do danas ostao osnivač i imatelj osnivačkih prava. Zar će se nakon otprilike 150 godina nekakvim zakonom uređivati ili revidirati ta činjenica?! f) Radnopravni status rektora i prorektora U čl. 14. st. 2. Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti određuje se da: Na javnom sveučilištu rektor zasniva radni odnos u punom radnom vremenu. Riječ je o dubioznoj i radnopravno neodrživoj odredbi koja podrazumijeva prestanak radnog odnosa na sastavnici rektoru i prorektorima, prekid svake radnopravne formalne poveznice sa sastavnicom, i isključivo radni odnos na javnom sveučilištu. Kako se rektori biraju iz reda redovitih profesora i redovitih u trajnom zvanju koji potječu sa sastavnica, takva im odredba onemogućava ikakvu znanstveno nastavnu poveznicu sa sastavnicom s koje potječu, primjerice oni tamo ne mogu ni najmanje sudjelovati u nastavi, konzultativnoj djelatnosti i sl. (što ako su jedini nositelji kolegija i sl.), što je i znanstveno i nastavno neprihvatljivo. Prihvatljivo je takva apsolutna ograničenja možda postaviti glede drugih javnih i privatnih sveučilišta, ali ne i glede sastavnica javnog sveučilišta s kojih rektor (i prorektori) potječe. Potonje ne isključuje mogućnost određivanja limita koliko rektor (i prorektori) smiju sudjelovati u nastavnom procesu na sastavnicama. Međutim, ovdje se nameće problematika radnopravnog odnosa na sastavnici, što kad rektor (i prorektor) prestanu biti rektorima (i prorektorima), što je s postojećim radnim odnosom na sastavnici, uvjetima za napredovanje i sl. g) Rektorski zbor Rektorski zbor u Republici Hrvatskoj trebali bi činiti samo rektori javnih sveučilišta, pri čemu rektori privatnih sveučilišta mogu biti samo pridruženi bez prava glasa. Anomalija se sastoji i u tome da ne postoji odredba da se u Rektorskom zboru glasovi ponderiraju ovisno o veličini sveučilišta. h) Predstavnik reprezentativnog sindikata u Senatu Vrlo je dvojbeno što je reprezentativan sindikat iz čl. 12. st. 4., prema kojem kriteriju i s obzirom na koju se sastavnicu određuje takav status. Primjerice, neki sindikat na jednoj sastavnici može biti izrazito zastupljen, na drugoj ne, pa se opravdano nameće pitanje o kriteriju i mjestu reprezentativnosti kao pretpostavci pozivanja njegova predstavnika na sjednice senata. i) Nejasnost položaja studenata i studentskih predstavnika Bit sveučilišta čine i studenti koji svoju volju, htjenja i dr. izražavaju posredstvom vlastitih izabranih predstavnika u sveučilišnim tijelima, na sastavnicama i njihovim tijelima te drugdje. To je i tradicija u hrvatskom i europskom visokom obrazovanju [O važnosti studentskog sudjelovanja u sveučilišnim tijelima vidi više u: Student Engagement in Europe: society, higher education and student governance (eds. M. Klemenčić, S. Bergan, R. Primožić, Council of Europe Higher Education Series No. 20, Strasbourg: Council of Europe, 2015], ali prvenstveno stečeno pravo studentske populacije da bude zastupljena s 15 % u kolegijalnim tijelima, posebno u Senatu sveučilišta, Savjetu sveučilišta, fakultetskim vijećima i drugdje te da se ta njezina zastupljenost ogleda i kroz efektivno pravo glasa u stvarima koje se odnose na tu sveučilišnu kategoriju osoba. Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ne jamči mjesto studentskom predstavniku u Sveučilišnom vijeću, dok studentskim predstavnicima u fakultetskim vijećima daje samo pravo tražiti suspenzivni veto (čl. 19. st. 5.), što je više iluzorno nego efektivno pravo. S druge strane, Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja poštuje tu tradiciju i stečeno pravo, ali i pitanja od posebnog interesa za studente (u čl. 134.), što je hvalevrijedno. Također, glede studenata Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja sadržava jedan čitav zaseban dio (čl. 175.-183.) vrednujući time važnost studenata, njihova prava, organizacijska pitanja, tijela i dr. Glede studenata još je nekoliko važnih nejasnoća i nedosljednosti. Temeljem čl. 12. st. 5. studentski predstavnici ne sudjeluju u biranju rektora (i prorektora) [Navedeno se ističe i u dokumentu koji je Ministarstvo znanosti i obrazovanja objavilo u veljači ove godine (Novosti u Zakonu – studenti ne sudjeluju u izboru dekana i rektora te izboru na radna mjesta nastavnika i profesora). Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Zagreb, veljača 2022. godine], ali iz članka 14. proizlazi da se računaju u trećinu članova senata koja pokreće postupak razrješenja rektora, pa i u natpolovičnu većinu svih članova senata kada se donosi odluka o njegovu razrješenju („o razrješenju rektora odlučuje senat natpolovičnom većinom glasova SVIH članova“). Dakle, ne biraju, ali razrješuju rektora i dekana, što predstavlja zakonski i logični neodrživo pravno rješenje. Jednako je i na sastavnicama u pogledu funkcije dekana. S obzirom da za odluku senata o izlasku neke sastavnice iz sveučilišta Zakon zahtijeva natpolovična većina SVIH članova senata, ako studentski predstavnici čine 15 % Senata, u tim konstelacijama studentski predstavnici predstavljaju važan i snažan, a moguće je i presudan čimbenik, u donošenju ovako ključnih odluka. Drugim riječima, dok se studentima oduzima ili ograničava pravo glasa u pitanjima koja su od njihova neposredna interesa, istovremeno im se daje pravo glasa koja su prvenstveno od interesa za nastavnike zaposlene na sveučilištima i njihovim sastavnicama. j) Obezvređivanje autonomije sveučilišta glede nadzornih ovlasti sveučilišta nad fakultetom, odnosno umjetničkom akademijom S gledišta RH svi autonomni opći akti koje donosi sveučilište ili njegove sastavnice su podzakonski akti, i među njima iz perspektive RH nema niti može biti hijerarhije. Međutim, u vlastitim (unutarnjim) okvirima sveučilišta, što je izričaj njegove autonomije, postoji hijerarhija među aktima koje donosi sveučilište i onima koje donose sastavnice, jer opći akti sveučilišta na sveučilištu su većeg ranga od općih akata sastavnica te potonje moraju biti u skladu kako s njima tako i sa zakonskim i ustavnim okvirom u RH. To podrazumijeva da sveučilište mora imati vlastito tijelo koje nadzire usklađenost općih akata sastavnica s općim aktima sveučilišta i dodatno sa pozitivnim zakonodavstvom RH. Praksa je da sveučilište u stvarnosti ima to tijelo i da je riječ o jednom od najvažnijih tijela sveučilišta. Člankom 22. st.1. Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti opisane nadzorne ovlasti sveučilišta glede usklađenosti sa zakonskim i statutarnim režimom (koje obavlja Odbor za Statutarna pitanja) ukidaju se te se ovlasti prenose na Visoki upravni sud RH. Potonje odredbe su konfuzne, jer se najprije govori o tome da rektor provodi nadzor jesu li opći akt fakulteta, odnosno umjetničke akademije u suprotnosti sa zakonom i/ili statutom sveučilišta, da bi se zatim odredilo da će rektor Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnijeti zahtjev za ocjenu zakonitosti općeg akta. Premda se isprva naznačuje, no tom odredbom nije obuhvaćen nadzor nad statutarnošću i usklađenošću općih akata sastavnice s općim aktima sveučilišta, u nadolazećim stavcima opet se uređuje nadzor nad zakonitošću i statutarnošću koje provodi sam rektor. Odredbe st. 1. i st. 2.-4. ne mogu se međusobno pomiriti, one su duboko proturječne i međusobno isključujuće. Postavlja se, na kraju, pitanje tko i kada odlučuje o zakonitosti i statutarnosti? Visoki upravni sud RH ili Senat na inicijativu rektora? Koga rektor o tome izvještava: Visoki upravni sud RH ili Senat? k) Umjesto integracije, daljnja fragmentacija Sveučilišta Integracija sveučilišta trend je u Europi i svijetu, a međunarodna iskustva pokazuju kako pridonosi učinkovitijem upravljanju i raspolaganju resursima, strateškom planiranju, fleksibilnosti, boljoj vidljivosti i brendiranju. Integrirana sveučilišta moćnija su u prezentaciji rezultata svoga rada, posebno znanstvenih rezultata. Predloženi Zakon ne pridonosi jačanju suradnje između sastavnica Sveučilišta, nego upravo suprotno, zadržava se fragmentirana struktura i mogućnost da se svaki fakultet „ponaša“ kao malo Sveučilište. Navedeno vidimo u derogiranju odredbi sadašnjeg zakona u pogledu nadzornih ovlasti sveučilišta nad fakultetom, odnosno umjetničkom akademijom, ali i u pogledu načina biranja dekana. Prema sadašnjem zakonu senat sveučilišta potvrđuje izbor dekana fakulteta i umjetničkih akademija (čl. 59. st. 2.). Prijedlog Zakona ne navodi ovu nadležnost senata (čl. 12. st. 3.), već određuje da je konačna odluka o izboru i razrješenju dekana u nadležnosti fakultetskog, odnosno akademijskog vijeća, što dodatno slabi položaj sveučilišta. Zajedno s ukidanjem ovlasti Senata da većinom ukupnog broja članova donosi konačnu odluku o suspenziji dekana ili drugog čelnika sastavnice sveučilišta koju u slučaju nepoštivanja zakona, drugih propisa i statuta donosi rektor, te o obustavljanju od izvršenja odluke dekana i ostalih čelnika sastavnica Sveučilišta, ako je navedena odluka protivna zakonu ili statutu, koju također donosi rektor, a senat je treba potvrditi, Zakon ovakvim rješenjima slabi upravljački položaj i mogućnost nadzora sveučilišnih tijela u odnosu na sveučilišne sastavnice, te time doprinosi daljnjoj fragmentiranosti sveučilišta. l) Ukidaju se zvanja i zamjenjuju radnim mjestima Članak 110. Nacrta prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ni ne spominje znanstveno-nastavna zvanja premda su ona prema pozitivnopravnom okviru stvarnosti. Naime, sada se osobe izabiru u zvanja, a ne na radna mjesta čiji su nazivi jednaki nazivu zvanja. Navedeni članak predviđa postojanje samo radnih mjesta te, još k tome, stvara privid kao da sada zvanja ne postoje nego radna mjesta. U biti čl. 110. ukida znanstveno-nastavna zvanja te ih pretvara u radna mjesta. Razlika među tim konceptima je bitna. Navedeni obrat protivan je stečenim pravima (jer tko je u nastavno-nastavnom zvanju ostaje u njemu jer je to pravo stekao izborom) i ima legitimno očekivanje da će ispunjenjem uvjeta biti izabran u više takvo zvanje) i kolektivnom ugovoru. Radno mjesto je nestalna i nestabilna kategorija koja je isključivo radnopravne provenijencije, ono znanstveno-nastavnu kategoriju veže samo uz sebe i dok se osoba nalazi na radnom mjestu, a ne i izvan toga (dakle, netko je redoviti profesor u trajnom zvanju dok je na radnom mjestu, izvan toga on to nije niti bi se takvim smio predstavljati). Napokon, radno se mjesto može ukinuti, znanstveno-nastavno zvanje ne! U tom smislu, posebno je potrebno upozoriti na članak 37. st. 6., koji određuje da se ustroj radnih mjesta nastavnika, znanstvenika suradnika i drugih zaposlenika propisuje općim aktom visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
104 prof. dr. sc. Josip Jurčević NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI ODBOR ZA ZNANOST I VISOKO OBAZOVANJE DOMOVINSKOG POKRETA SMATRA DA JE NUŽNO OBUSTAVITI POSTUPKE DONOŠENJA PAKETA ZAKONA U REŽIJI AKTUALNOG MINISTRA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA POLAZEĆI OD NAČELNOG STAVA DA DIONICI SUSTAVNE POLITIČKE KORUPCIJE NE MOGU PROVODITI REFORMU SUSTAVA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA. STAJALIŠTE ODBORA ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE DOMOVINSKOG POKRETA ŠIROKO JE ELABORIRANO I POTKRIJEPLJENO ANALITIČKIM PODACIMA TE JE U FORMI ZAHTJEVA I APELA UPUĆENO NA RELEVANTNE POLITIČKE I DRUŠTVENE ADRESE. ODBOR ZA ZNANOST I VISOKO OBRAZOVANJE DOMOVINSKOG POKRETA SMATRA DA JE ARGUMENTACIJU KOJA JE IZNESENA U ZAHTJEVU/APELU POTREBNO UZETI U OBZIR U SKLOPU SAVJETOVANJA SA ZAINTERSIRANOM JAVNOŠĆU O NACRTU PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI. Domovinski pokret Odbor za znanost i visoko obrazovanje Vlaška ulica 81a 10000 Zagreb Ne mogu dionici sustavne političke korupcije provoditi reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja PREDMET: A. Zahtjev za obustavljanje reformskog procesa sustava znanosti i visokog obrazovanje dok nadležna tijela ne rasvijetle osnovane sumnje u političku korupciju u resornom vođenju tih sustava B. Apel za aktivnu podršku u stvaranju društvene i političke spremnosti za borbu protiv sustavne političke korupcije počevši od Ministarstva znanosti i obrazovanja Adresati Zahtjeva: Mr. sc. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup, Zagrebačka nadbiskupija Gđa Zlata Hrvoj-Šipek, glavna državna odvjetnica, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske Gosp. Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora Gosp. Nikola Grmoja, predsjednik Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije Hrvatskog sabora Akademik Željko Reiner, predsjednik Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora Gđa Marija Jelkovac, predsjednica Odbora za zakonodavstvo Hrvatskog sabora Gosp. Mišel Jakšić, predsjednik Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora Gosp. Domagoj Hajduković, predsjednik Odbora za europske poslove Hrvatskog sabora Gđa Katica Glamuzina, predsjednica Odbora za predstavke i pritužbe Hrvatskog sabora Gđa Nataša Novaković, predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Adresati Apela: Gosp. Zoran Milanović, Predsjednik Republike Hrvatske Gđa Ursula von der Leyen, Predsjednica Europske komisije Gđa Tamara Laptoš, glavna tužiteljica u Uredu europskog javnog tužitelja Rektori javnih sveučilišta Klubovi zastupnika u Hrvatskom saboru Predsjednici parlamentarnih stranaka Znanstvene i kulturne institucije Udruge građana i strukovne organizacije Sredstva javnog priopćavanja A. ZAHTJEV ZA OBUSTAVLJANJE REFORMSKOG PROCESA SUSTAVA ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA DOK NADLEŽNA TIJELA NE RASVIJETLE OSNOVANE SUMNJE U POLITIČKU KORUPCIJU U VOĐENJU TIH SUSTAVA O pojmu sustavne političke korupcije Pojam „sustavne političke korupcije“ ovdje koristimo u smislu kako ga je definirao poznati sigurnosni stručnjak prof. dr. sc. Mirko Bilandžić: „Sustavna politička korupcija dominantan je oblik upravljanja Hrvatskom, dominantan oblik društvenih odnosa, osvajanja vlasti i održavanja na vlasti. Takav model nije rezultirao samo urušavanjem, uništavanjem ili pljačkom hrvatske države i hrvatskog društva, već su nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi i prljavo-partikularni interesi i utjecaji doveli do negativne kadrovske selekcije i bitnih deficita institucionalnih državnih kapaciteta.“ [Ivan Perkov „Sustavna politička korupcija ozbiljna je prijetnja Hrvatskoj“, intervju s prof. Mirkom Bilandžićem, Universitas (Split-Zagreb), br.143, 27. rujna 2021., str. 16] Sustavna politička korupcija (dalje: SUPOK) patološka je socio-politička pojava koja se generira u sferi politike i državnih institucija odakle se prelijeva na ukupne društvene odnose i zbivanja. SUPOK sustavno uništava produktivne društvene potencijale, antagonizira društvene energije koje, u najboljem slučaju, završavaju u stagnaciji općeg društvenog razvoja, a najčešće u procesima propadanja kao što je evidentno u akutnom stanju hrvatske države i društva. Na razini društvene svijesti SUPOK proizvodi frustracije širokih razmjera, stvara osjećaj beznađa te pokreće mehanizam paničnog bijega iz besperspektivne situacije, što je rezultiralo samoubilačkom stopom iseljavanja koja bjelodano potvrđuje da su procesi propadanja doprli do same srži nacionalne opstojnosti. SUPOK kao patološka socio-politička pojava može poprimiti različite oblike od širokog spektra kaznenih djela preko političkih devijacija do etičkih prijestupa. Utoliko je u detektiranje, istraživanje i stručno elaboriranje ovog problema potrebno, u interdisciplinarnoj interakciji, uključiti veći broj znanstvenih disciplina. O razmjerima i ozbiljnosti problema svjedoči činjenica da je detektiran čak i u teološkoj perspektivi, gdje je poznat pod nazivom „strukture grijeha“. O tome papa Ivan Pavao II. izrijekom govori u enciklici Solicitudo rei socialis iz 1987. godine [usp. Stipe Tadić, „Grijesi i strukture“, Nova prisutnost, 10/2012., str. 397-398], na što se u našim prilikama, s iznimnim javnim odjekom, u više navrata pozivao kardinal Josip Bozanić. Međutim, sustav znanosti, unutar kojega bi trebalo istražiti problem i postaviti konceptualni okvir za njegovo praktično rješavanje, dospio je i sam pod izravnu kontrolu sustava političke korupcije, koji je upravo na ogledan način izgrađen u resoru Ministarstva znanosti i obrazovanja, što se očituje u pritiscima, ucjenama, prijetnjama, besmislenim direktivama, nazivanjima, pozivanjima u Ministarstvo, trgovačkim pogodovanjima, nevjerojatnim komplotima, dirigiranjem medija, tabuiziranjem i sličnim koruptivnim alatima kojima vrhuška iz resornog ministarstva na dnevnoj bazi „upravlja“ sustavom znanosti i visokog obrazovanja. Iz navedenoga proizlazi neotklonjiv zaključak da borbu protiv političke korupcije treba pod hitno početi upravo od resora znanosti i obrazovanja. Urgentnost političke, istražne i pravosudne intervencije u resor iz kojega se upravlja sustavima znanosti i visokog obrazovanja potencirana je grčevitim pokušajem aktualnog ministra i kompaktne koruptivne mreže oko njega da neformalnu praksu SUPOK-a, koju se još uvijek ima osnove smatrati devijantnom, najavljenom sveobuhvatnom promjenom zakonskog okvira ozakoni te u najavljenoj sveobuhvatnoj reformi sustava znanosti i visokog obrazovanje pretvori u institucionalni standard. Transformacija Nacionalnog vijeća prema zamišljenom zakonu To se može ilustrirati na primjeru predviđenog transformiranja uloge Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj (dalje: Nacionalno vijeće) u sklopu sveobuhvatne reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja. Prema važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju Nacionalno vijeće definirano je kao „najviše stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti, visokog obrazovanja i tehnološkog razvoja u Republici Hrvatskoj“ (čl. 6. st. 1.). Da bi moglo autonomno obavljati zadaće „najvišeg stručnog tijela“ Nacionalno vijeće stavljeno je pod ingerenciju Hrvatskog sabora kao nositelja zakonodavne vlasti, pa je tako predviđeno da članove i predsjednika Nacionalnog vijeća imenuje Sabor na prijedlog saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. Odnos prema izvršnoj vlasti jasno je postavljen u odredbi da Nacionalno vijeće „na svoje sjednice poziva ministra te po potrebi druge članove Vlade RH, koji mogu sudjelovati u raspravi bez prava glasa“. Unatoč izričitoj volji zakonodavca da Nacionalno vijeće djeluje u potpunoj neovisnosti u odnosu na izvršnu vlast, aktualni ministar ostvario je, zahvaljujući sustavu političke korupcije, potpunu kontrolu nad radom „najvišeg stručnog tijela“. SUPOK je iznimno učinkovit oblik djelovanja jer neformalno povezuje pojedince bez obzira na njihovu pripadnost različitim institucijama ili različitim stranama u podjeli vlasti. Bilo je dovoljno da aktualni ministar, kao predstavnik izvršne vlasti, s predsjednicom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, kao predstavnicom zakonodavne vlasti, uspostavi zakulisni dosluh o budućem sastavu Nacionalnog vijeća da bi preko „svojih ljudi“ zagospodario „najvišim stručnim tijelom“. Na njihovu nesreću operaciju su izveli traljavo tako da je imenovanje novih članova Nacionalnog vijeća, s jedne strane, osporeno utemeljenim i neugodnim prigovorima dok je, s druge strane, završilo u humorističkim vodama nakon što je novi sastav Nacionalnog vijeća, zbog visokog udjela ministrovih lovačkih drugara, koje je u suradnji s predsjednicom Odbora uspio ubaciti u prijedlog za imenovanje, prozvan „lovačkim društvom“. Saborski zastupnik i član Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Damir Bakić razotkrio je u saborskoj raspravi skandalozni postupak u kojem je Odbor predložio osam novih članova Nacionalnog vijeća [https://www.youtube.com/watch?v=FMNRDrhcHCI]. Prijedlog novih članova izglasan je na temelju „papirića iz hlača i sakoa“, pri čemu predsjednica Odbora nije dopustila raspravu prije nego tek nakon obavljenog glasovanja, što je zastupnik Bakić ocijenio „nezamislivim i negacijom parlamenta“. Na prigovor da u odabiru predloženika nisu bili uvaženi kriteriji iz javnog poziva i odgovarajuće zakonske odredbe (znanstveni doprinos, regionalna zastupljenost, zastupljenost znanstvenih i umjetničkih područja, rodna ravnopravnost) samouvjerena predsjednica Odbora dala je antologijski odgovor u stilu „sanctae simplicitatis“ da će se „ubuduće o tome voditi računa“. U Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, koji je početkom ožujka ove godine iz radionice u Ministarstvu znanosti i obrazovanja neplanirano i nakratko dospio u stvarnu javnu raspravu, predviđeno je da Nacionalno vijeće, koje je inače u Nacrtu izgubilo prestižnu oznaku „najvišeg stručnog tijela“, imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Ministarstva. Taj radikalni zahvat u postojeću regulaciju, koji u bitnome mijenja status Nacionalnog vijeća, vješto je prikriven i odaje ga tek uzgredno preciziranje da će Ministarstvo pritom „voditi računa o razmjernoj zastupljenosti znanstvenih područja i umjetničkog područja te regionalnoj zastupljenosti članova“ (čl. 88. st. 3. Nacrta). Time otpada potreba za „papirićima iz hlača i sakoa“ i za nametanjem predizborne šutnje prije glasovanja. Drugim riječima, aktualni ministar svoje devijantno ponašanje prema važećim propisima kojim je, u tehnologiji sustavne političke korupcije, „najviše stručno tijelo“ uspio pretvoriti u poslušničko tijelo izvršne vlasti, svojim Nacrtom zakona pokušava legalizirati i nametnuti kao institucionalni standard. Bila bi to konačna pobjeda sustavne političke korupcije, jer bi ona time postala zakon, a borba protiv korupcije postala bi protuzakonita djelatnost. Ovdje treba tek naznačiti da se aktualni ministar, kao što je to opisano u slučaju Nacionalnog vijeća, na isti način, dakle prema nekom zamišljenom svom zakonu koji se tek nedavno pojavio u formi nacrta, odnosio i prema drugim tijelima u sustavu visokog obrazovanja, pri čemu je posebnu brutalnost iskazao početkom 2021. godine u neviđenim pritiscima na Sveučilišni savjet Sveučilišta u Zagrebu, preko kojega je pokušao destabilizirati jedini sveučilišni sustav u državi koji je u stanju pružiti otpor Ministarstvu kako bi time pripremio teren za nadolazeću veliku zakonodavnu obmanu. U čemu se sastoji velika zakonodavna obmana ministra Radovana Fuchsa? Dobro je poznato da je Radovan Fuchs već bio ministar (2009.-2012.), ali je zbog efekta kratkog kolektivnog pamćenja slabo poznato da je njegov prethodni mandat završio fijaskom. Pokušaj da njemu svojstvenim metodama nametne paket od tri zakona za područje znanosti i visokog obrazovanja neslavno je propao 2011. godine u plebiscitarnom odbijanju koje je uspjelo kao nikad dotad objediniti akademsku zajednicu, ali i znatno šire društvene snage uključujući i suprotstavljene političke stranke. U uređenoj državi ne bi se moglo dogoditi da netko s takvom hipotekom za vratom ponovno postane ministar. Ako bi se nekom zabunom to i dogodilo, parametrima zdrave pameti nije moguće shvatiti da bi takvom resornom ponavljaču smjela dopustiti nova prilika da istim metodama, s istim ciljevima i akterima reprizira resorno zlostavljanje akademske populacije iz prethodnog mandata. Nova prilika stvorila se slijedom nevolja koje su snašle Europu i posebice Hrvatsku, koju je uz pandemiju dodatno pogodio snažni potres. Kako nevolje, prema narodnoj mudrosti, nikada ne dolaze same nego se vole grupirati tako se navedenim nevoljama, u slučaju Hrvatske, pridružila i treća u obliku reprize Fuchsovih zakona iz 2011. godine. Za razliku od prve dvije, ova treća se mogla spriječiti. Tako dolazimo do problema resorne samovolje aktualnog ministra, koju može provoditi s obzirom na evidentnu činjenicu da je od mandatara dobio carte blanche za slobodnu eksploataciju resora bez ikakvih ograničenja. Pitanje o razlozima i stvarnim motivima za tu vrstu iživljavanja izvršne vlasti nad najobrazovnijim dijelom nacije odnosi se na više razine vlasti, što ovdje nije u fokusu. Nova prilika ukazala se u obliku Uredbe 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost [https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.L_.2021.057.01.0017.01.HRV&toc=OJ%3AL%3A2021%3A057%3ATOC] (dalje: Uredba), koja je otvorila mogućnost da države članice iz europskih fondova dobiju znatna bespovratna financijska sredstva radi ublažavanja posljedica krize uzrokovane pandemijom te radi jačanja otpornosti na krizne izazove. Uredbom su države članice, koje se žele uključiti u mehanizam dodjele europskih sredstava, dobile obvezu da do 30. travnja 2021. Europskoj komisiji dostave Nacionalni plan oporavka i otpornosti (skraćeno: Nacionalni plan). Plan oporavka i otpornosti zamišljen je kao „sveobuhvatni i koherentni paket mjera za provedbu reformi i javnih ulaganja“ (čl. 17. st. 1.). Uredba je međutim neoprezno otvorila mogućnost da se nacionalni plan oporavka i otpornosti, kao administrativni preduvjet za dobivanje europskih sredstava, može integrirati u jedinstveni dokument s nacionalnim programom reformi (čl. 18. st.3). S obzirom na činjenicu da pritom nisu propisane procedure i pravila za takvo povezivanje raznorodnih dokumenta, time su širom otvorena vrata za političke manipulacije kojima se dodjela europskih sredstava može iskoristiti kao financijska ucjena za provođenje samovoljnih mjera pod krinkom nužnih reformi. Nacionalni program reformi zahtijeva bitno različitu metodologiju izrade i bitno različitu proceduru donošenja od Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, koji se donosi u prigodnu svrhu „povlačenja“ europskih sredstava. Nacionalni program reformi kao strateški dokument može donijeti samo Hrvatski sabor. Naravno da je Hrvatska, čim se ukazala prilika, ušla na „širom otvorena vrata“ i krenula pogrešnim putem, posebice što se tiče reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja. To je izrijekom potvrdio gosp. Andrej Plenković, predsjednik Vlade Republike Hrvatske u uvodnom obrazlaganju „Informacije o sažetku Nacrta Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026.“ koja se kao točka našla na dnevnom redu Hrvatskog sabora znakovitog datuma 1. travnja 2021. Tom prigodom premijer je rekao: „Dakle, kao što znate, Nacionalni plan oporavka i otpornosti, koji će biti fuzioniran s Nacionalnim programom reformi, u svojoj je naravi akt koji usvaja Vlada Republike Hrvatske, a ne Hrvatski sabor.“ Ovdje se ne može ulaziti u analizu je li uopće i u kojoj bi mjeri tehnologija „fuzioniranja“ bila zlorabljena u drugim dijelovima Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, ali sa sigurnošću možemo tvrditi da je aktualni ministar znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Radovan Fuchs upravo u toj tehnologiji izveo svoju veliku zakonodavnu obmanu u području znanosti i visokog obrazovanja. Njegova se velika zakonodavna obmana sastoji od inicijalnog podmetanja vlastitih interesnih projekcija pod krinkom neupitnih reformi u Nacionalni plan oporavka i otpornosti, te potom od niza krupnih prevara i raznih smicalica, pomoću kojih, nakon što je Nacionalni plan odobren, nastoji forsiranjem tzv. „promjene zakonodavnog okvira“ brzinski provesti svoju inicijalno podmetnutu kvazireformu. Pritom se kao momentom pritiska, kao što je to od samog početka bilo zamišljeno, u prvom redu služi financijskom ucjenom „povlačenja“ europskih sredstava, ali i brojnim drugim, već spomenutim koruptivnim pomagalima. Inicijalno podmetanje Inicijalno ugrađivanje zamisli ministra Fuchsa i njegova interesnog kruga pod maskom nužnih reformi u tekst nacrta Nacionalnog plana oporavka i otpornosti počelo je u odajama Ministarstva nekoliko mjeseci prije nego je donesena Uredba, u vrijeme kada se inače na razini Vlade užurbano radilo na pripremanju nacrta Nacionalnog plana. Na izradi dijela nacrta Nacionalnog plana koji se odnosio na znanost i visoko obrazovanje radilo je nekoliko dužnosnika i službenika, među kojima je bila samo jedna osoba s iskustvom u znanosti i visokom obrazovanju te s odgovarajućim konceptualnim kapacitetom. Budući da je zastupala heretičke stavove - da bi u izradu Nacionalnog plana trebalo uključiti akademsku zajednicu, te posebno Rektorski zbor i Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, zatim da u Nacionalni plan treba uvrstiti znanstvene centre izvrsnosti kao i sustav znanstvenog izdavaštva te da treba osigurati ravnopravan tretman društveno-humanističkih znanosti – bila je tretirana kao protivnik reformskih ideja te je postupno dospjela u izolaciju. Bile su to zabranjene teme. Ako bi nešto od tih tema uspjela uvrstiti u tekst nacrta Nacionalnog plana, to bi preko noći bilo izbrisano. Premda je bila u nadređenom statusu državne tajnice, bila je izložena svojevrsnom mobingu od strane podobnih službenika iz ministrova povjerljivog kruga. Jedini izlaz iz neprijateljskog radnog okruženja i psihički nepodnošljive situacije bila je ostavka na dužnost državne tajnice. Razriješena je dužnosti 4. ožujka 2021., čime je bila uklonjena i zadnja prepreka da ministar i njegov amaterski krug modeliraju svoj dio nacrta Nacionalnog plana prema vlastitim željama. U onome što su napravili zrcali se tragični raskorak između visokih ambicija koje prelaze u megalomaniju i više nego skromnih kompetencija koje su tek dostajale da se rječnikom, kakav obožava europska birokracija, sroči programski galimatijas kojemu je svrha ionako bila da prikrije stvarne namjere, ali da, nakon što se pribavi blagoslov europskih tijela, formalno omogući njihova realizacija u obliku paketa novih zakona. Pitanje je zašto ministar koji bi se, zajedno sa svojim diletantskim timom, morao svojski namučiti da korektno provede i minornu novelaciju zakona, preuzima megalomansku zadaću donošenja paketa zakona kojim se želi stvoriti „novi zakonodavni okvir“ i obaviti „sveobuhvatnu reformu“ sustava znanosti i visokog obrazovanja. O njihovu diletantizmu i nedoraslosti za zahtjevnije zakonodavne projekte dovoljno svjedoči podatak da Ministarstvo pravosuđa i uprave ne može potvrditi usklađenost nacrta prijedloga zakona sa Zakonom o općem upravnom postupku, zbog čega se ne može započeti zakonodavni postupak. Naime, Vlada RH u 13. sazivu na 24. sjednici održanoj 24. svibnja 2016. donijela je Zaključak o obvezi dostave Izjave o usklađenosti nacrta prijedloga zakona sa Zakonom o općem upravnom postupku [ https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//2016/Sjednice/2016/24%20sjednica%20Vlade//24%20-%2017.pdf]. Njime su obvezana središnja tijela državne uprave da u pripremi nacrta prijedloga zakona koji sadržava odredbe kojima se uređuju pojedina pitanja upravnog postupka dostave Ministarstvu uprave Izjavu o usklađenosti nacrta prijedloga zakona i Prikaz usklađenosti postupovnih odredbi sa Zakonom o općem upravnom postupku. Nacrt prijedloga zakona uz koji nije priložena potpisana Izjava o usklađenosti nacrta prijedloga zakona neće se uputiti u daljnji zakonodavni postupak, nego će se vratiti stručnom nositelju na doradu. Izjava o usklađenosti nacrta prijedloga zakona i Prikaz usklađenosti postupovnih odredbi sa Zakonom o općem upravnom postupku predviđaju da ministarstvo koje predlaže nacrt zakona mora jednoznačno i uvjerljivo ispuniti rubrike: Odredbe nacrta prijedloga zakona koje se odnose na upravno postupanje (broj članka i tekst odredbi), Odredbe Zakonom o općem upravnom postupku, koje dopuštaju da se pojedina pitanja upravnog postupka uređuju drukčije, Drugi razlozi za drukčije propisivanje pojedinih pitanja upravnog postupka, Obrazloženje. Na to Ministarstvo uprave treba dati svoje mišljenje je li prijedlog odredbe u skladu sa odredbama Zakona o općem upravnom postupku? (da/ne). Nacrt zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ne može dobiti pozitivno mišljenje jer uvodi postupke sui generis i želi biti lex specialis, ali je podnormiran i delegira razradu pravila postupka na provedbene propise, što je nesukladno načelima vladavine prava, hijerarhije propisa i objektivne pravne sigurnosti. Paket zakona stara je opsesija ministra Fuchsa još iz vremena prvog njegova pojavljivanja u ulozi resornog spasitelja. U neredu paketa, u mnoštvo drugih, po mogućnosti zbunjujućih regulacija, najlakše je sakriti stvarnu namjeru agilnog zakonotvorca da se sustav znanosti i visokog obrazovanja zakonski uredi po mjeri sustavne političke korupcije, odnosno da se politička korupcija ozakoni i oslobodi ponižavajućeg položaja u kojem se mora koristiti „papirićima iz hlača i sakoa“. Neka sve bude elegantno i legalno. Stvarna je namjera i glavni razlog ministrova opterećivanja sa zakonskim paketom koncentriranje političke i upravljačke moći u osobi ministra i u pripadajućem resoru radi kadrovskog zaposjedanja sustava u prvom koraku, utjecaja na financijske tokove u drugom koraku te, u konačnici, radi utjecaja na završno „poniranje“ financijskih tokova u institucionalne i personalne okvire. Ta namjera, izražena u koruptivnom trokoraku, nije vidljiva u programskom galimatijasu Nacionalnog plana, što je razumljivo, jer ju je tamo trebalo upravo prikriti. Ona će u punom sjaju bljesnuti u prvim nacrtima zakona koji su izišli iz zakonodavne radionice Ministarstva. U Nacionalnom planu trebalo je tek inicijalno podmetnuti lažnu (neobrazloženu i neverificiranu) potrebu za donošenjem paketa zakona, koja će se, nakon odobrenja Nacionalnog plana na europskim tijelima, pretvoriti u državnu obvezu Hrvatske prema Europskoj uniji pod prijetnjom gubitka povećih iznosa bespovratnih sredstva. U paketu su se tako našla tri nova zakona iz segmenta znanosti i visokog obrazovanja: 1) Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost; 2) Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i 3) Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju. U paket je, za svaki slučaj, dometnut i jedan novi pravilnik (Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja). Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost kao zakonodavni prioritet S obzirom na okolnost da aktualni ministar pokazuje posebnu osjetljivost za financijska pitanja te posebnu brižnost za financijske tokove, ne čudi da je donošenje novoga Zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost postalo njegov zakonodavni prioritet. Samo dvadesetak dana nakon što je predsjednica Europske komisije gđa Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije 8. srpnja 2021. svečano uručila gosp. Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade RH odobreni Nacionalni plan oporavka i otpornosti, ministar Fuchs je stavio Zakon o Hrvatskoj zakladi za znanost u proceduru savjetovanja sa zainteresiranim javnošću. Savjetovanje je otvoreno 29 srpnja 2021. i trajalo je do 28 kolovoza 2021., što znači da je održano usred kolektivnog godišnjeg odmora u sustavu znanosti i visokog obrazovanja (?!). U obrazac savjetovanja uneseno je ukupno 15 općih komentara, od kojih se samo jedan odnosio na tekst Prijedloga zakona, dok su ostali sadržavali uniformnu poruku kako „u potpunosti podržavaju Prijedlog Zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost“, što neodoljivo podsjeća na „papiriće iz sakoa i hlača“, pogotovo što je tekst s jednog papirića krivo prepisan tako da se komentator „u potpunosti složio“ s prijedlogom „Zakona o Hrvatskoj nakladi za znanost“. Jedan je komentar, onaj koji se odnosio na sadržaj Prijedloga zakona, dala sveučilišna profesorica, dok su preostalih 14 komentara unijeli srednjoškolski i osnovnoškolski nastavnici, pri čemu je najveći interes zabilježen u populaciji osnovnoškolskih nastavnika (8 komentara). Kako nije logično da bi se u javnom savjetovanju s (ne)zainteresiranom javnošću najvećim dijelom pojavile osobe koje u svom profesionalnom životu ne dolaze u doticaj s djelatnošću Hrvatske zaklade za znanost, opravdano je posumnjati da bi posrijedi moglo biti lažiranje javne rasprave u mehanizmu trgovanja utjecajem. Osnovana sumnja u takvu mogućnost proizlazi iz činjenice da bezrezervni podržavatelji Prijedloga zakona mahom dolaze iz sustava osnovnog i srednjeg obrazovanja, u kojem su ovisni o nadležnom ministru pa bi mogli biti zainteresirani da mu se dodvore u stvari do koje je njemu posebno stalo. Nije nemoguće da bi na takvo iskazivanje odanosti mogli biti potaknuti iz ministrova neposrednog okružja. No, to bi definitivno bila drugačija vrsta zainteresiranosti od one koju prvenstveno ima u vidu Zakon o pravu na pristup informacijama ili Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Ministar je imao peh da je jedna pripadnica zainteresirane javnosti za vrijeme godišnjeg odmora pratila stranicu javnog savjetovanja pa je tako propala stopostotna podrška (ne)zainteresirane javnosti Prijedlogu zakona. Štoviše, dežurna pripadnica zainteresirane javnosti u svom je komentaru precizno detektirala devijantni motiv ne samo za donošenja ovog zakona nego i za donošenje čitavog paketa Fuchsovih zakona. Sve ono što je u ovom komentaru rečeno o dovođenju Zaklade „u ovisnički položaj u odnosu na MZO“ u Prijedlogu Zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost, do zadnjeg se zareza može primijeniti na status Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, zatim na status Rektorskog zbora i konačno na status svakog pojedinog sveučilišta (preko sveučilišnog vijeća) u Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Komentar prenosimo u cijelosti: „U članku 3. stoji da je osnivač Zaklade RH, a osnivačka prava i obveze u ime RH ostvaruje ministarstvo nadležno za znanost. Premda se odabir tijela koje ostvaruje osnivačka prava i obveze čini logičnim, pitam se nije li na taj način Zaklada stavljena u ovisnu i podređenu poziciju naspram Ministarstva znanosti i obrazovanja, dok je namjera osnivanja HRZZ da bude neovisna institucija s ciljem razvoja i promicanja znanosti i tehnologije u RH. Ovo je promjena u odnosu na postojeći Zakon o HRZZ, u kojem tog "zastupanja" MZO nema. Zašto taj "zastupnik" nije npr. Sabor RH nego nadležno ministarstvo? I u nekim drugim člancima prijedloga novog Zakona o HRZZ vidljivo je da MZO ima kontrolu i završnu riječ, što nije bio slučaj u postojećem Zakona o HRZZ. Npr. u novom prijedlogu Strateški plan Zaklade se donosi uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za znanost (članak 10), dok je u dosadašnjem Zakonu strateški plan predlagan izravno i neovisno o MZO Saboru RH (koji ga je onda i donosio), što je po mojem sudu bolje rješenje koje je upućivalo na neovisnost i samostalnost Zaklade, a sada to nije slučaj. Svojevrsni ovisnički položaj Zaklade u odnosu na MZO vidljiv je po mojem sudu i u odredbi da se Pravilnik o uvjetima i postupku dodjele sredstava za ostvarivanje svrhe Zaklade donose "uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za znanost", što upućuje na izravnu kontrolu MZO nad Zakladom, odnosno sredstvima financiranja. Ta je kontrola i eksplicirana u članku 18. Dakle, čini se da je ključna promjena novog prijedloga Zakona o HRZZ u odnosu na stari veća kontrola MZO nad radom Zaklade, dok je minorizirana uloga Sabora RH, što ne vidim kao strateški dobru odluku i mislim da nije u duhu namjere s kojom je Zaklada osnovana. Mislim da je važno da u sustavu imamo nezavisnu instituciju koja se vodi jedino i isključivo kriterijima znanstvene izvrsnosti, bez posredničkog uplitanja resornog ministarstva. Iz novoga se prijedloga Zakona o HRZZ čini kao da je Zaklada više "podružnica" MZO, a manje samostalna i nezavisna institucija sustava. Srdačan pozdrav, prof. dr. Dinka Čorkalo Biruški“ Osim u navedenom komentaru, koji je od velike važnosti zbog pravodobnosti reakcije i kristalne artikulacije problema, zainteresirana se javnost masovnije oglasila o Prijedlogu Zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost sredinom ožujka 2022. donekle zakašnjelim Otvorenim pismom premijeru, ministru znanosti i saborskim zastupnicima [https://www.index.hr/vijesti/clanak/69-znanstvenika-vladi-zaustavite-stetan-zakon/2347495.aspx]. U Otvorenom pismu 69 znanstvenika, koji su bili izravno uključeni u dosadašnji rad Zaklade, traži da se Zaklada ne podvodi pod utjecaj politike i da se u njenom radu ne napuštaju kriteriji znanstvene izvrsnosti. Dopis završava apelom da se zaustavi zakonodavni korak u pogrešnom smjeru: „Novi prijedlog zakona kojim se rad Zaklade stavlja pod nadzor politike, a kriteriji znanstvene izvrsnosti kod izbora stručnih tijela se jasno i izrijekom ne spominju znači veliki korak natrag, te apeliramo da se taj korak ne napravi“. Ova je reakcija bila donekle, ali ne u potpunosti zakašnjela. Došla je, doduše, nakon što je Prijedlog zakona bio prihvaćen u prvom čitanju na sjednici Sabora 28. siječnja 2022., ali je došla dovoljno ranije nego li je Vlada na sjednici 31. ožujka 2022. bez ikakva problematiziranja usvojila konačni Prijedlog zakona u kojem su kontrolni mehanizmi Ministarstva nad Zakladom tek kozmetički ublaženi. U konačnom Prijedlogu zakona uvažene su neke primjedbe iz saborske rasprave, ali nitko nigdje nije ni spomenuo ovdje citiranu, supstancijalnu primjedbu iz savjetovanja sa zainteresiranom javnošću kao ni Otvoreno pismo 69 znanstvenika. To svjedoči o tome u kojoj mjeri izvršna vlast (ne)uvažava stavove zainteresirane javnosti. Arogantno neobaziranje na mišljenja i stavove zainteresirane javnosti moglo bi prouzročiti probleme i otvoriti neugodna pitanja toj istoj vlasti kada stane u red za dodjelu očekivanih sredstava iz fondova Unije prema pravilima Mehanizma, koja kao obvezatan dokazni element predviđaju „sažetak provedenog postupka savjetovanja s relevantnim nacionalnim dionicima“ (Uredba, točka 39. preambule), odnosno objašnjenje „načina na koji je doprinos dionika uzet u obzir u planu za oporavak i otpornost“ (Uredba, čl 18. točka 4.q.). Što bi se uopće o tome moglo napisati? Prevare i smicalice u forsiranju novog zakona Dok je prvi zakon iz Fuchsova paketa uspio „ispod radara“ proći ljetno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću te dospjeti do drugog čitanja u saborskoj proceduri prije nego što se oglasio alarm zainteresirane javnosti, drugi je zakon iz istog paketa, Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti dobio eksplicitnu odbijenicu Senata Sveučilišta u Zagrebu prije nego što je ušao u postupak javnog savjetovanja. U Zaključcima [http://www.unizg.hr/fileadmin/rektorat/Novosti_press/Mediji/Priopcenja/Zakljucci_Senata_o_nacrtima_zakona_koji_se_odnose_na_reformu_sustava_znanosti_i_visokoga_obrazovanja.pdf] koji su doneseni na sjednici Senata 22. ožujka 2022., pod točkom I. stoji da se „Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti koji je izradilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja odbacuje u cijelosti“. U nastavku je taksativno navedeno 18 razloga za takav rezolutni stav Senata. U točki II. Zaključaka stoji: „Nacrt prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji je izradilo Povjerenstvo za zakonske akte koji uređuju sustav znanosti i visokog obrazovanja Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, prihvaća se kao polazišna podloga za raspravu o cjelovitoj reformi sustava znanosti i visokog obrazovanja.“ Time je prekršen tabu ministra Fuchsa i njegove zakonodavne sljedbe, kojim je bilo najstrože zabranjeno spominjati alternativni Nacrt prijedloga Zakona koji je izradilo Povjerenstvo Nacionalnog vijeća, pa čak i smatrati da takav zastrašujući entitet smije uopće postojati. Tabu je preko „lovačke komponente“ prenesen na novi sastav Nacionalnog vijeća tako da je postalo nezamislivim da bi na sjednicama Nacionalnog vijeća u novom sastavu netko izustio tu strogo zabranjenu sintagmu. Ostalo je neizvjesno hoće li ministar Fuchs Zaključke Senata Sveučilišta u Zagrebu također proglasiti tabuom, ponašati se kao da ne postoje i svoj neslavni Nacrt prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanosti uputiti u postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. U Priopćenju Ministarstva od 6. travnja 2022. državni tajnik Ivica Šušak najavio je da će javna rasprava o Nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti početi „krajem ovog tjedna“. Usp. [https://www.glasistre.hr/hrvatska/predstavnicima-studentskih-zborova-predstavljen-zakon-o-visokom-obrazovanju-788837]. Senat je očigledno imao u vidu i takav scenarij pa je u Zaključke pod točkom V. ugradio upozorenja protiv mogućeg ignoriranja: „S obzirom na posebni položaj koji Sveučilište u Zagrebu ima u sustavu znanosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, s oko 50% udjela prema broju studenta i s preko 50% udjela u ukupnim znanstvenim postignućima prema različitim parametrima, očekuje se da ovi zaključci neće biti ignorirani u daljnjoj raspravi i provedbi reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja te se, pod tom pretpostavkom, dostavljaju Nacionalnom vijeću za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Vladi Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru, Predsjedniku Republike Hrvatske, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Rektorskom zboru, senatima javnih sveučilišta u Republici Hrvatskoj, javnim znanstvenim institutima kao i hrvatskoj javnosti.“ Istodobno s rušenjem tabua počelo se u akademskoj i široj javnosti [https://www.youtube.com/watch?v=wrn5EK9_fYo&t=3s] razmotavati klupko prevara i smicalica kojima se ministar, uglavnom u duetu sa sveprisutnim državnim tajnikom, služio i nastavlja služiti kako bi osporeni zakonski nacrt pod svaku cijenu progurao kroz proceduru donošenja i ustoličio kao važeći zakon. Prva se prevara sastoji u tome što je u Nacrtu prijedloga novoga zakona, umjesto promišljenih i inovativnih regulacija, u bitnim odredbama kao i u temeljnoj intenciji tek recikliran stari sadržaj i smisao plebiscitarno odbačenih zakonskih nacrta iz 2011. godine. To međutim i nije ni moglo ispasti drugačije s obzirom na činjenicu da je oba zakonska nacrta pisao isti autor. Državni tajnik Ivica Šušak u javno dostupnom životopisu samodopadno se pohvalio svojim ne baš pohvalnim autorstvom, što je inače podatak koji se u to vrijeme čuvao kao najstroža tajna: „Tijekom 2010. i 2011. godine sudjelovao sam, kao član, u radu Radne skupine Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH za izradu nacrta zakonskih tekstova iz područja znanosti, visokog obrazovanja te statusa sveučilišta. Osobno sam izradio tekst nacrta Zakona o znanosti te sam suautor teksta nacrta Zakona o visokom obrazovanju.“ [https://zaklada.civilnodrustvo.hr/uploads/files/sectionModuleFile/2021/07/23/PfgVA25gTSp2fXrWBWYOGzHQRNXD8KhV.pdf] Druga je prevara u tome što je Nacrt sadržajno protivan strateškim dokumentima koji se navode u Predgovoru Nacionalnog plana (str. 2), a koji bi trebali biti obvezujući za nove zakonske inicijative iz tog okvira. Posebno je neshvatljivo da Nacrt izravno proturječi odrednicama Programa Vlade RH 2020.-2024., iz čega bi se moglo zaključiti da je ministar Fuchs dobivenom carte blanche oslobođen čak i od obveza u odnosu na Program Vlade u kojoj sjedi kao ministar. Navodimo neke od odrednica iz Programa Vlade koje Nacrt prijedloga novog zakona načinom izrade i sadržajem izravno krši: „Donijet će se novi temeljni zakon koji će sustavno i sveobuhvatno urediti cijeli sustav znanosti i visokog obrazovanja, uključujući i uređenje sustava za osiguranje kvalitete.“ „Kako bi svi pridonijeli pripremi novog zakonskog i strateškog okvira, u dijalog će se uključiti cijelu akademsku zajednicu, Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, članove Rektorskog zbora i Vijeća veleučilišta i visokih škola.“ „Vlada će se zalagati za zadržavanje sustava izbora u znanstvena zvanja kao jamca kvalitete …“ „Jačat će se znanstvene centre izvrsnosti na STEM području te osigurati odgovarajuću financijsku potporu znanstvenim centrima izvrsnosti na području društveno-humanističkih znanosti koja su od strateškog značaja za Hrvatsku i njegovanje nacionalnog identiteta.“ Treća je prevara u tvrdnji da donošenje najavljenih novih zakona i drugih akata iz ove domene od nas traži Europska unija, što ministar i njegov zakonotvorni pobočnik vole naglasiti u službenim dopisima na ovu temu. Prava je istina da prema Ugovoru o Europskoj uniji obrazovanje spada u isključivu nadležnost država članica (čl. 6), dok je istraživanje u vrlo uskom segmentu (utvrđivanje i provedba programa) u zoni podijeljene nadležnosti (čl. 4). Četvrta je prevara da je najavljenu potrebu za novim zakonima koja je, kao što je već objašnjeno, podmetnuta u Nacionalni program, kao preuzetu obvezu moguće ispuniti isključivo donošenjem novih zakona i to po koruptivnom ukusu aktualnog ministra. Druga su se ministarstva već preorijentirala na donošenje izmjena i dopuna postojećih zakona [https://m.vecernji.hr/vijesti/odgada-se-zakon-o-radu-hrvatskoj-visi-750-milijuna-eura-iz-eu-regulirat-ce-se-samo-dvije-stavke-1576299]. Ministar Fuchs je postao svjestan opasnosti logičnog zaključivanja pa je na vrijeme lansirao svoju petu prevaru da je, nakon nekoliko noveliranja, po Ustavu RH i nekom neodređenom zakonu, nužno donijeti novi zakon, što je detaljno opovrgnuto u spomenutim Zaključcima Senata Sveučilišta u Zagrebu. Prevaru je ciljano lansirao na sjednici Rektorskog zbora u Rijeci 25. veljače 2022. kako nekom od rektora ne bi pala na um ta grešna pomisao. Ministar je tom prilikom kazao: „Intencija je bila da prvo predstavimo Zakon Rektorskome zboru, izmjene i dopune postojećeg Zakona nisu na stolu niti su bile od početka, jer ne mogu biti niti Odlukom Ustavnog suda, ako se ne varam, koji je naložio da se promijeni kompletan Zakon, jer su neki elementi postojećeg Zakona neprimjenjivi, tako da ne znam kako postoji ideja koja nikad nije bila komunicirana da će se mijenjati postojeći Zakon, koji je već ne znam koliko puta promijenjen do sada i zakonski se više ne može mijenjati.“ Niz prevara, operativnih smicalica i koruptivnih alata, koji su navedeni na početku teksta, mogao bi se nastaviti unedogled. No, dovoljno je rečeno u smislu obrazloženja naslovno istaknutog zahtjeva za obustavljanjem reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja dok se ne rasvijetle osnovane sumnje u političku korupciju u resornom vođenju tih sustava. Preostaje precizirati zahtjeve nadležnim tijelima za donošenje interventnih odluka te za rasvjetljavanje osnovanih sumnji u političku korupciju. Zahtjevi i molbe nadležnim tijelima za donošenje interventnih odluka te za rasvjetljavanje sumnji u političku korupciju 1.) Tražimo da se utvrdi odgovornost, koje god vrste (politička, etička, pravna), izv. prof. dr. sc. Vesne Bedeković, predsjednice Odbora za obrazovanje znanost i kulturu Hrvatskog sabora zbog nepropisnog vođenja postupka predlaganja novih članova Nacionalnog vijeća, jer nije dopustila raspravu i slobodno formuliranje prijedloga prije glasovanja o izboru predloženika za članove Nacionalnog vijeća. S obzirom da nije dopustila raspravu prije izglasavanja prijedloga te da nije pripremila analitičku podlogu za donošenje odluke Odbora, stvorila je uvjete za donošenje protuzakonitog prijedloga novih članova Nacionalnog vijeća, te u konačnici za donošenje protuzakonite odluke Sabora o njihovu imenovanju, jer u postupku imenovanja nije uvažena odredba članka 9. st. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koja propisuje da „se članovi Nacionalnog vijeća u zvanju znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju te redovitog profesora u trajnom zvanju biraju se iz redova vrhunskih znanstvenika, osobito onih koji imaju svjetski priznate znanstvene radove iz više znanstvenih polja“ kao ni odredba članka 11. st. 1. Zakona koja propisuje da članove Nacionalnog vijeća „imenuje Hrvatski sabor na prijedlog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, vodeći računa o zastupljenosti predstavnika iz područja znanosti i umjetnosti, te regija (…)“. 2.) Nadalje, tražimo od Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa da utvrdi ima li elemenata sukoba interesa i zloporabe položaja u strelovitom profesionalnom napredovanju dr. sc. Vesne Bedeković za vrijeme obavljanja dužnosti saborske zastupnice, ministrice za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te predsjednice Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora. Vesna Bedeković napustila je 13. listopada 2016. godine radno mjesto dekanice Visoke škole za menedžment u turizmu i informatici u Virovitici u nastavnom zvanju profesorice više škole da bi već na sjednici Stručnog vijeća za društveno područje Sveučilišta u Zadru 18. veljače 2019. bila izabrana u znanstveno-nastavno zvanje izvanredne profesorice na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću [usp.https://www.unizd.hr/Portals/0/zapisnici/sv/2018_19/2018_19_dr_V_zapisnik_20190218.pdf?ver=GDHS8IYBfQHWuno8m-gA9w%3d%3d]. U vrijeme izbora imala je odobrenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa samo za obavljanje edukacijske djelatnosti na Visokoj školi za menedžment u turizmu i informatici u Virovitici te na inozemnom visokom učilištu (Mostar) [usp. Mišljenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa broj 711-I-1644-M-176/16-02-11 0d 17. studenog 2016. godine: https://www.sukobinteresa.hr/sites/default/files/akti/2016/m-178-16-02.pdf] Takvo je odobrenje sasvim je razumljivo s obzirom na činjenicu da je V. B. te djelatnosti obavljala prije nego se počela profesionalno baviti politikom, ali se ono ne odnosi na moguće širenje „poslovanja“ na nova visoka učilišta. Stvaranje novih poslovnih aranžmana za vrijeme obavljanja političke dužnosti po definiciji je koruptivno, jer pritom nije moguće isključiti politički utjecaj dužnosnika. Takve situacije opravdano pobuđuju sumnje u trgovinu utjecajem, pa se tako i u ovom slučaju javlja sumnja u koincidenciju da je, u vrijeme dok se provodi postupak izbora predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu u naslovno znanstveno-zvanje na Sveučilištu u Zadru, rektorica tog Sveučilišta i profesorica na Odjelu za pedagogiju bila imenovana za vanjsku članicu upravo toga odbora. Možda je to čista slučajnost, a možda i nije. Međutim, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa u svom je Mišljenju od 24. srpnja 2019. bilo „široke ruke“ pa je umjesto odobrenja za obavljanje edukativne djelatnosti na konkretnim visokim učilištima (u Virovitici i Mostaru) izdalo opće odobrenje za „održavanje nastave na domaćim i inozemnim učilištima i sveučilištima“ [Usp. Mišljenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa broj 711-I-1470-M-106/19-02-11 0d 24. srpnja 2019. godine: https://www.sukobinteresa.hr/hr/misljenja/vesna-bedekovic-m-10619-misljenje]. Povjerenstvo se nije izjasnilo o brzim napredovanjima, pa je sada u prilici da to učini. Povjerenstvo, a možda i neko drugo tijelo, trebalo bi se također očitovati o činjenici da je dr. sc. Vesna Bedeković, za vrijeme obavljanja dužnosti predsjednice Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, uspjela pripremiti novo radno mjesto na koje planira „aterirati“ nakon silaska s dužnosti. Bez obzira što se u znanstveno-nastavno zvanje dala izabrati na Sveučilištu u Zadru, na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću, za svoje trajno akademsko nastanjenje ipak je izabrala prestižniji fakultet u metropoli, što samo po sebi pokazuje kako onim dužnosnicima koji se znaju koristiti pozicijom stoje na raspolaganju široke mogućnosti izbora. 3.) Tražimo da Hrvatski sabor poništi ili ukine Odluku o imenovanju članova Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj koju je donio na sjednici 23. travnja 2021. (Klasa: 021-13/21-07/36, Narodne novine, br. 44/21) zbog toga što je donesena na temelju prijedloga koji je izrađen u nedemokratskom i koruptivnom (u smislu SUPOK) postupku, te zbog toga što je u meritumu protuzakonita, odnosno protivna odredbama čl. 9. st. 2. i čl. 11. st. 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. 4.) Sugeriramo da Hrvatski sabor donese novu Odluku o imenovanju članova Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj na temelju prijedloga Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu koji će biti donesen u korektnoj proceduri, uz uvažavanje demokratskih i parlamentarnih načela, na osnovi analitičke podloge te nakon održane rasprave na sjednici Odbora (prije, a ne poslije glasovanja!). U analitičkoj podlozi za raspravu i odlučivanje trebalo bi valorizirati svih 45 pristupnika, koji su se odazvali javnom pozivu, prema parametrima zakonskih odredbi koje se odnose na izbor članova Nacionalnog vijeća. Takav radni materijal mogla bi prirediti neovisna ekspertna skupina ili stručne službe Sabora. 5.) Tražimo od Vlade Republike Hrvatske da Prijedlog zakona o Hrvatskoj zakladi za znanost povuče iz postupka donošenja u Hrvatskom saboru. Snažna indicija, koja upućuje na nužnost takvog proceduralnog „koraka unatrag“, sadržana je Odluci o imenovanju članova Upravnog odbora Hrvatske zaklade za znanost od 2. lipnja 2021. (Klasa: 021-13/21-07/42, Narodne novine, br. 63/21, https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_06_63_1210.html) u kojoj se, u činjenici da su se u sastavu Odbora „našla“ dva (od kojih je jedan „došao“ na poziciju predsjednika Odbora) bivša dužnosnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, tijesno povezana s aktualnim ministrom, lako je prepoznati utjecaj sustavne političke korupcije. Navedena Odluka može poslužiti kao pokazna vježba za „prvi korak“ (kadrovsko zaposjedanja institucija) u sklopu „koruptivnog trokoraka". 6.) Tražimo od Vlade Republike Hrvatske da pokrene postupak izrade strateškog okvira za reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja te da u tu svrhu imenuje povjerenstvo u reprezentativnom sastavu u koje će ući delegirani predstavnici državnih tijela, sveučilišta, drugih visokih učilišta, znanstvenih institucija i studenata. Zadaća bi tog povjerenstva bila da - na temelju stručne analize postojećih zakona i pravilnika, koji se odnose na sustav znanosti i visokog obrazovanja, uzimajući pritom u obzir, u prvom redu, Polazišta za strukturnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj i Program Vlade Republike Hrvatske (2020.-2024.) izradi smjernice za reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja. Smjernice bi, nakon šire verifikacije, postale obvezujući okvir za izradu zakona i pravilnika, čime bi bila zajamčena konzistencija normativnih akata u području znanosti i visokog obrazovanja. Do donošenja Smjernica trebalo bi obustaviti rad na izradi i donošenju novih zakonskih prijedloga i podzakonskih akata u tom području. 7.) Molimo kardinala Josipa Bozanića da u ime Nadbiskupije zagrebačke preispita financijsku transakciju kojom je Nadbiskupija krajem 2011. godine isplatila iznos od 12.000.000 kuna kao naknadu za raskid ugovora o najmu zemljišta, površine od 6.500 četvornih metara, koje se nalazi blizini Hrvatskog katoličkog sveučilišta, na rok od 99 godina. Ova transakcija pobuđuje sumnju u mogući utjecaj „strukture grijeha“ s obzirom na okolnost da je u transakciju bila umiješana tvrtka Ilica Centar d.o.o. u kojoj je jedan od direktora bio Rikard Fuchs, sin aktualnog ministra, dok je drugi direktor dolazio iz tvrtke Stipić Grupa d.o.o. koja je bila jedan od investitora na unajmljenom zemljištu. Naime, aktualni ministar bio je na dužnosti ministra i u vrijeme kada je transakcija obavljena, dok je niz godina prije toga bio dužnosnik u Ministarstvu znanosti pa je mogao imati utjecaja na odluke koje su se donosile u svezi sa ustrojavanjem i statusom Hrvatskog katoličkog sveučilišta. 8.) Tražimo od Državnog odvjetništva RH da a) nezavisno od nalaza Nadbiskupije zagrebačke, provjeri sumnje koje se javljaju u svezi s transakcijom iz prethodne točke; b) donese odgovarajući pravorijek iz svoje nadležnosti u svezi s osnovanim sumnjama, koje su iznesene u hrvatskim medijima (afera „Pandora papers“), o mogućoj povezanosti aktualnog ministra s offshore-poslovanjem njegova sina, Rikarda Fuchsa: https://www.portal-ostro.hr/hr/pandora-papers https://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20211014IPR14912/pandorini-dokumenti-zastupnici-traze-istrage-ostre-mjere-i-nove-propise https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pandora-mu-nije-jedina-afera-fuchsov-sin-u-hrvatskoj-vodi-razgranat-biznis-povezan-je-s-cak-24-tvrtke-i-dvije-intrigantne-poslovne-price-20211004 https://www.hop.com.hr/2022/02/21/mr-sc-arna-sebalj-otkriva-mega-aferu-trese-se-hdz-i-stolica-omrazenom-ministru-fuchsu/ c) provjeri poslovanje tvrtke N.I.R., uvoz-izvoz, konzalting usluge, d.o.o. sa sjedištem na adresi Mlinovi 88, Zagreb. Tvrtka je osnovana 1991. godine, a iz Registra je brisana 2013. godine. Jedini osnivač, član Društva i direktor tvrtke bila je Maja Marija Fuchs, supruga aktualnog ministra, koji je za vrijeme poslovnog vijeka tvrtke obnašao visoke dužnosti u Ministarstvu znanosti (1993.-2000. - pomoćnik ministra; 2004.-2008. – pomoćnik ministra; 2008.-2009. – državni tajnik; 2000.- 2012. – ministar). U svezi s navedenim vremenskim preklapanjem, javlja se sumnja da je aktualni ministar kao državni dužnosnik mogao imati utjecaja na subjekte iz domene nadležnosti Ministarstva koji su poslovali s tvrtkom. d) rasvijetli sumnje u vezi s njegovim decenijskim utjecajem na djelovanje i vođenje Veterinarskog instituta u kojem se pojavljivao u različitim formalnim i neformalnim ulogama. Određeno vrijeme bio je čak zaposlenik na pola radnog vremena, što su drugi zaposlenici percipirali kao fiktivno zapošljavanje, a bio je i predsjednik Upravnog vijeća. Pod sumnjom su ostala njegova korištenja institutskih resursa, prije svega lovišta „Šumbar“ kod Karlovca, kojim je u to vrijeme Institut raspolagao (kasnije će se pobrinuti da ga prenese u ingerenciju Instituta za medicinska istraživanja na kojem je stalno zaposlen) kao i službenog terenskog vozila u lovačke svrhe. Kao ministar odgovoran je za štićenje neregularnog stanja i održavanje višekratno prijavljivanih nepravilnosti na Veterinarskom institutu. B. APEL ZA AKTIVNU PODRŠKU U STVARANJU DRUŠTVENE I POLITIČKE SPREMNOSTI ZA BORBU PROTIV SUSTAVNE POLITIČKE KORUPCIJE POČEVŠI OD MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Molimo institucije, tijela i pojedince kojima je ova predstavka upućena u formi apela da se pobliže upoznaju s problemom, te da ovu predstavku prihvate kao poticaj za stvaranje društvene i političke spremnosti za bitni pomak od deklarativnih osuda na davanje konkretnih doprinosa i poduzimanje konkretnih mjera u borbi protiv sustavne političke korupcije kao rodnog mjesta za brojne druge oblike devijantnog i nezakonitog ponašanja, te kao ishodišta društvenih frustracija, političke apatije i drugih negativnih tendencija u državi i društvu. Borba protiv korupcije u Hrvatskoj pokazala se neuspješnom jer se s jedne strane vodila na razni proklamacija, te s druge strane na razini posljedica. Stoga se svako konkretno sankcioniranje utvrđene korupcije doživljava kao slučajno pa i nepravedno, jer se postavlja pitanje zašto se netko sankcionira za nešto što mnogi drugi nekažnjeno rade, jer je to standardni oblik ponašanja. Stoga je težište borbe protiv korupcije potrebno premjestiti na razinu u kojoj se korupcija generira kao standardni oblik ponašanja, a to je razina sustavne političke korupcije. Dva su razloga zbog kojih je bitni pomak u borbi protiv korupcije potrebno početi upravo od Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja; prvi je što je u ovom resoru sustavna politička korupcija dovedena do pune zaokruženosti i savršenstva oblika; drugi je što bi sustav znanosti i visokog obrazovanja trebalo sačuvati kao slobodan prostor u kojem se razvija kritičko mišljenje, osvještava stvarno stanje i osmišljavaju strategije za otklanjanje devijantnih pojava u društvu. Urgentni razlog zbog kojega borba protiv sustavne političke korupcije mora početi „sada i ovdje“ proizlazi iz evidentne činjenice da „stvaranje novog zakonodavnog okvira za sveobuhvatnu reformu sustava znanosti i visokog obrazovanja“ u režiji aktualnog ministra nije ništa drugo nego pokušaj institucionaliziranja i legaliziranja sustavne političke korupcije. Stvarni je cilj njegove lažne reforme da, koncentracijom političke moći u Ministarstvu i demontažom postojećih institucija s autonomnim ovlastima (resorni apsolutizam), institucionalno omogući i legalizira koruptivni trokorak: 1) kadrovsko zaposjedanje institucija, 2) kontrolu financijskih tokova i 3) utjecaj na završnu raspodjelu financijskih sredstava. Koordinator odbora Domovinskog pokreta prof. dr. sc. Josip Jurčević, v. r. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
105 Josip Bota ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 12. Predlažem osiguravanje reprezentativnost studentskih predstavnika na način da se uvede obavezno glasovanje prilikom upisa u novu akademsku godinu ili uz definiranje minimalnog praga izlaznosti od 30% studentskog glasačkog tijela svake sastavnice. Primljeno na znanje Prijedlog ćemo razmotriti.
106 Josip Bota ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 19. Predlažem osiguravanje reprezentativnost studentskih predstavnika na način da se uvede obavezno glasovanje prilikom upisa u novu akademsku godinu ili uz definiranje minimalnog praga izlaznosti od 30% studentskog glasačkog tijela sastavnice. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
107 Tomislav Krznar ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 90. U nacrtu Zakona predlaže se ukidanje postojećih područnih vijeća kao što se i uočava nedostatno objašnjena veza između Nacionalnog vijeća i matičnih odbora. Ovlasti koje su imala područna vijeća - na razini područja znanstvene djelatnosti, što je širi vidik o predloženih nadležnosti matičnih povjerenstava - prema trenutačnoj regulativi osiguravala su kvalitetniji rad u upravljanju znanstvenom infrastrukturom (kategorizacija časopisa, praćenje kvalitete rada časopisa i međunarodne vidljivosti itd.), sudjelovanjem u određivanju kriterija "uspona po akademskoj ljestvici", praćenjem sadržaja međunarodnih akademskih aktivnosti te omogućavanja boljeg uključivanja hrvatskih znanstvenih kapaciteta u međunarodni znanstveni prostor. Predložena rješenja u odnosu na trenutnu situaciju su "korak unatrag" budući da iz sadržajnih, strukturalnih i provedbenih razloga ne mogu osigurati potrebne uvjete za ravnomjeran razvoj znanstvenih istraživanja po znanstvenim područjima. Posebno složenu situaciju može se uočiti u području humanističkih znanosti uzevši u obzir posebnosti pripadajućih polja. Ukidanje područnih vijeća otvara prazninu u funkcionalnom sustavu, a predloženo rješenje ne daje uvide u potencijalno bolje situacije. Predlaže se očuvanje postojećih područnih vijeća. Izv. prof. dr. sc. Tomislav Krznar, član Područnog vijeća za humanističke znanosti, Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
108 Tomislav Stojanov NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Nacrt prijedloga Zakona ne predviđa postojanje tijela za akademsku etiku i čestitost na nacionalnoj razini. Zaključak iz uvodnog pregleda stanja da je rješavanje etičkih pitanja na nacionalnoj razini “nepotrebno administrativno opterećenje” posve je neprimjeren i nepromišljen u vremenu snažno ugroženih akademskih vrijednosti u Europi, a o čemu svjedoči i Bonska deklaracija o slobodi znanstvenih istraživanja iz 2020. Republika Hrvatska potpisnica je navedene deklaracije. U njoj se, među ostalim, govori o ulozi vlada u zaštiti akademskih sloboda: “Prepoznajemo važnost potrebe postojanja snažnih zakonskih okvira, utemeljenih na vladavini zakona i osiguravanju i zaštiti akademskih sloboda, kako znanstvenih ustanova, tako i pojedinih istraživača.” Ukidanje nacionalnog tijela za etiku za akademsku zajednicu ne doprinosi uvođenju snažnih zakonskih okvira. Tijela zadužena za njihov nadzor ne smiju se dokidati nego upravo suprotno - osnaživati. Nacionalno tijelo za akademsku etiku i čestitost potrebno je i iz sljedećih razloga: (1) Znanstvenici zaposleni u javnim znanstvenim institutima, kao i dio zaposlenika na sveučilištima, imaju samo jednu razinu etičke zaštite, što predstavlja diskriminaciju u odnosu na, primjerice, zaposlenike Sveučilišta u Zagrebu koji imaju dvije etičke razine – na fakultetima i na Etičkom savjetu Sveučilišta. Svi znanstvenici moraju imati višu etičku razinu kojoj se moraju moći obratiti radi izbjegavanja potencijalnog sukoba interesa ili u slučaju složenijih etičkih postupaka. (2) Određena etička pitanja, kao što su ugrožavanje akademskih sloboda, sumnje na plagijarizam ili akademski mobing, vrlo su osjetljiva i složena, te zahtijevaju dobro educirane i motivirane članove etičkih povjerenstava. Postojanje nacionalnog tijela od iznimne je važnosti da bi se takve prijave mogle procesuirati jer je praksa pokazala da se institucionalna etička povjerenstva ne mogu nositi s visoko osjetljivim predmetima. Potreba za postojanjem nacionalnog tijela za etiku u znanosti i visokom obrazovanju iznesena je i u Otvorenom pismu Vladi RH o stanju u hrvatskoj znanosti i visokom obrazovanju i o planu razvoja do 2026. od 2. studenog 2021., koje je potpisalo 30 znanstvenika. Stoga, predlažemo da zakonodavac predvidi uspostavljanje nacionalnoga tijela za etiku i čestitost u znanosti i visokom obrazovanju. Zakon svakako treba predvidjeti i obavezno obrazovanje svih članova etičkih povjerenstava u akademskoj zajednici u zemlji, kao i potrebu za promocijom etičkih vrijednosti i čestitosti, uključujući mjere za prevenciju narušavanja etičkih vrijednosti i čestitosti. Dr. sc. Pavel Gregorić, Institut za filozofiju Prof. dr. sc. Mirko Planinić, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu Prof. dr. sc. Vlatko Silobrčić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Dr. sc. Tomislav Stojanov, University of Nottingham, UK Prof. dr. sc. Blaženka Divjak, Fakultet organizacije i informatike, Sveučilište u Zagrebu Dr. sc. Mladen Domazet, Institut za političku ekologiju Izv. prof. dr. sc. Vesnica Garašić, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu Prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu Dr. sc. Iva Škrinjar, Institut Ruđer Bošković Prof. dr. sc. Maja Vehovec, umirovljena znanstvena savjetnica, Sveučilište u Rijeci Nastavno na Otvoreno pismo Vladi RH o stanju u hrvatskoj znanosti i visokom obrazovanju i o planu razvoja do 2026. od 2. studenog 2021. https://zenodo.org/record/5005986 Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
109 Tomislav Stojanov ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 56. Predlažemo izbacivanje „narušavanje ugleda visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta“. Ugled se vrlo različito tumači, stoga uvođenje ovakve odredbe u zakon može narušiti akademske slobode ili druga prava pojedinaca. S predloženim zakonskim rješenjem pretpostavlja se da bi stegovno povjerenstvo moralo znati gdje završava sloboda akademskog izražavanja, a počinje ugled ustanove. Ovo je još jedan dokaz potrebe postojanja nacionalnog tijela za etiku jer stegovno povjerenstvo ne može donijeti takve odluke bez etičkog povjerenstva. Dr. sc. Pavel Gregorić, Institut za filozofiju Prof. dr. sc. Mirko Planinić, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu Prof. dr. sc. Vlatko Silobrčić, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Dr. sc. Tomislav Stojanov, University of Nottingham, UK Prof. dr. sc. Blaženka Divjak, Fakultet organizacije i informatike, Sveučilište u Zagrebu Dr. sc. Mladen Domazet, Institut za političku ekologiju Izv. prof. dr. sc. Vesnica Garašić, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Sveučilište u Zagrebu Prof. dr. sc. Hrvoje Kraljević, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu Dr. sc. Iva Škrinjar, Institut Ruđer Bošković Prof. dr. sc. Maja Vehovec, umirovljena znanstvena savjetnica, Sveučilište u Rijeci Nastavno na Otvoreno pismo Vladi RH o stanju u hrvatskoj znanosti i visokom obrazovanju i o planu razvoja do 2026. od 2. studenog 2021. https://zenodo.org/record/5005986 Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
110 Tomislav Stojanov ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 85. Definicija tko je sve znanstvenik jest preširoka. Osoba upisana na doktorski studij NE MOŽE biti nazvana znanstvenikom. To je formalno moguće tek obranom doktorske disertacije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
111 Tomislav Stojanov ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 39. Prijedlog Zakona navodi tri temeljna kriterija odabira osobe za radno mjesto u sustavu znanosti i visokog obrazovanja: (1) odgovarajući stupanj obrazovanja, (2) ispunjavanje Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija, te (3) dodatni kriteriji visokog učilišta ili instituta. Međutim, nigdje se ne kaže da kandidat s većim brojem ispunjenih kriterija ima prednost pri zapošljavanju. Predlažem da se izrijekom navede da kandidat s većim brojem zadovoljenih kriterija ima prednost pri zapošljavanju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predloženo nije u skladu s metodološko-nomotehničkim pravilima izrade akata.
112 Tomislav Stojanov ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 87. Postoji Rektorski zbor i Zbor veleučilišta, ali zašto ne postoji zbor koji bi objedinjavao javne znanstvene institute? Potreba za postojanjem tijela koje bi uskladilo rad mnogobrojnih javnih znanstvenih instituta jasno se vidi u članku 87. stavci 3 u kojoj se govori o predlaganju kandidata za članove Nacionalnog vijeća od strane javnih znanstvenih instituta. Dok s jedne strane Rektorski zbor i Zbor veleučilišta predlažu svoje kandidate, iza kojih stoje mnogobrojne procedure i višestruke razine akademskoga potvrđivanja (odsjek, fakultetsko vijeće, senat, rektorski zbor), javni znanstveni instituti mogu dobiti svoga kandidata u Nacionalnom vijeću na temelju samo jedne instancije – znanstvenoga vijeća, a koje u konačnici može predstavljati iznimno mali broj članova. Primljeno na znanje U Republici Hrvatskoj ima 25 javnih znanstvenih instituta različitih po veličini, broju znanstvenika i znanstvenom području u kojem institut obavlja djelatnost te je predlagatelj mišljenja da u ovom trenu nije moguće formirati zbor javnih znanstvenih instituta.
113 MIRNA VARGA ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 46. U potpunosti podržavam prijedlog Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. Osim navedenih skupina, i nastavnici u nastavnim zvanjima trebaju imati pravo na plaćenu slobodnu studijsku godinu kako bi mogli usavršavati svoje nastavničke kompetencije, ali i posvetiti se znanstveno-stručnom radom koji je, također, sastavni dio njihovog posla. Dr.sc. Mirna Varga, viša predavačica Katedra za zajedničke sadržaje, Filozofski fakultet u Osijeku Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
114 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Iako se u prvom članku te kroz obrazloženje donošenja novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti definira da se prijedlog Zakona donosi, između ostalog, s ciljem propisivanja temeljnih načela obavljanja djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti… te osnovnih pitanja u vezi s izvođenjem studija i pravima i obavezama studenata te ističe da bi Zakon trebao pozitivno utjecati i na uključivanje u sustav visokog obrazovanja većeg broja pripadnika marginaliziranih skupina među kojima su i studenti s invaliditetom, predložene odredbe i dalje nisu usklađene s UN-ovom Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom koju se RH ratifikacijom obvezala poštivati i ugraditi u svoje nacionalno zakonodavstvo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
115 Neven Pintarić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 77. Hrvatski studentski zbor smatra da se stavak 5. treba promijeniti te glasi: Redoviti student je obvezan završiti studij najkasnije u roku koji je dvostruko dulji od trajanja studija. Predloženi članak u Nacrtu Zakona vrijedi za redovite i izvanredne studente. Ograničavanje duljine studiranja za studente izvanrednih studija ne smije se prihvatiti jer studenti sami plaćaju studij. Postavlja se pitanje što kad student ne završi fakultet u ovom vremenskom intervalu, gubi li pravo školovanja na tom studijskom programu, na tom fakultetu, sveučilištu ili možda u Republici Hrvatskoj? Može li se prebaciti na sličan studijski program i nastaviti studirati? Ako se može prebaciti, navedeni stavak gubi smisao. U ime Hrvatskog studentskog zbora, Neven Pintarić Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
116 Neven Pintarić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 77. Hrvatski studentski zbor predlaže brisanje članka 77. stavka 4. jer se studijski programi kao i načini polaganja ispita (broj ispitnih rokova, provođenje kontinuirane provjere…) znatno se razlikuju po visokim učilištima. Ograničavanje broja puta polaganja studijskih godina ne uvažava sustav ECTS bodova te doprinosi nejednakosti studija i polaganja ispita. Pojam studijske godine nije definiran. Izrazito neujednačena praksa upisivanja studenata u više godine studija (npr. na pojedinim studijima su predmeti iz jednog semestra vezani uz predmete iz drugog semestra). U ime Hrvatskog studentskog zbora, Neven Pintarić Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
117 Neven Pintarić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 68. Hrvatski studentski zbor smatra da se članak 68. mora jasnije definirati. Status redovitog ili izvanrednog studenta potrebno je nedvosmisleno i precizno definirati. U ime Hrvatskog studentskog zbora, Neven Pintarić Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
118 Neven Pintarić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Mišljenje Hrvatskog studentskog zbora o Nacrtu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Hrvatski studentski zbor, glavno koordinativno tijelo svih studentskih zborova koje predstavlja 160.000 studenata, prepoznaje nužnost promjene Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te pozdravlja namjeru Ministarstva za iniciranjem navedenog. Studentice i studenti su nezaobilazni i najzastupljeniji članovi akademske zajednice te čine njezin temeljni razvojni potencijal. Uz ostale vrijednosti, akademska zajednica snažno promiče ravnopravnost i uključivost, a poštivanje tih vrijednosti očituje se ili niječe u odnosu studenata, ostalih sudionika u akademskoj zajednici i institucija unutar akademske zajednice. S obzirom na to da zaštita autonomije sveučilišta proizlazi iz zaštite akademske slobode pojedinaca unutar akademske zajednice, u Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti nužno je osigurati autonomiju svih članova akademske zajednice pa tako i studentica i studenata. Utoliko je iznimno zabrinjavajuća namjera Ministarstva znanosti i obrazovanja da ukine stečena prava studentskih predstavnika na sudjelovanje u glasanju u postupku izbora nastavnika i suradnika na radna mjesta. Sustav visokog obrazovanja navedenim se Nacrtom udaljava od procesa poučavanja sa studentom u središtu - jednog od ključnih ciljeva EHEA (Europskog prostora visokog obrazovanja). Nadalje, pojedini prijedlozi krše osnovna studentska prava osigurana Bolonjskim procesom, koja prepoznaje i brani ESU (European Students’ Union), krovna studentska organizacija koja predstavlja 20 milijuna studentica i studenata. Oduzimanje navedenih stečenih prava studentima otvara pitanje razložnosti i legitimiteta postojanja predstavničkih tijela studenata, s obzirom na to da podrazumijeva sužavanje ili potpuno uskraćivanje prava studentskog tijela na reprezentaciju. Hrvatski Nacionalni plan oporavka i otpornosti identificira važnost osnaživanja mladih u svrhu demografske revitalizacije te kao ključan aspekt navodi: “Mladima je potrebno dati mogućnost za angažman i aktivno uključivanje u život zajednice i procese donošenja odluka. Poticat će se veće uključivanje mladih u savjete mladih te njihovo sudjelovanje u procesima odlučivanja o upravljanju javnim poslovima od interesa i značaja za mlade i aktivno uključivanje u javni život.” Oduzimanje prava studenticama i studentima na odlučivanje time je u suprotnosti s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti. Kao punopravni građani i članovi akademske zajednice, studentice i studenti s ostalim dionicima dijele odgovornost prema svome obrazovanju i institucijama koje postavljaju okvire obrazovnog procesa. S obzirom na to da studentice i studenti nisu bili uključeni u proces izrade Nacrta Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (nadalje: Nacrt Zakona), mi kao predstavnici studentica i studenata Republike Hrvatske ne možemo prihvatiti Nacrt Zakona bez izmjena navedenih u Prijedlogu izmjena Hrvatskog studentskog zbora na Nacrt Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Zanemarivanje studentskih doprinosa, prigovora i sugestija ometa institucionalni napredak jer se time svjesno i namjerno zanemaruje i diskriminira jedinstvenu perspektivu studentske populacije kao korisnika institucija i najzastupljenijeg člana akademske zajednice. Posljedično, narušava se legitimitet studentskog predstavništva, Hrvatskog studentskog zbora kao središnjeg predstavničkog tijela studentica i studenata te se derogira i obezvrjeđuje reprezentativnost studentske populacije u sklopu institucija i uloga studenata kao dionika visokog obrazovanja. U ime Hrvatskog studentskog zbora, Neven Pintarić Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
119 Ivica Ratković ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 56. U ime INSTITUTA ZA TURIZAM ˝Smatramo kako nema potrebe za proširenje odredbi koje se odnose na stegovnu odgovornost, a kako je to već propisano odredbama važećeg zakona. Proširenjem obveze na sve zaposlenike visokih učilišta odnosno znanstvenih instituta stvara se situacija pretjeranog normiranja problematike koja je već uređena Zakonom o radu, pravilnikom o radu te ostalim zakonskim i internim propisima koji uređuju prava i obveze zaposlenika. Važeći zakonski propisi te interni akti poslodavaca daju sasvim adekvatan okvir koji kvalitetno regulira povrede radnih obveza te narušavanje ugleda visokih učilišta odnosno znanstvenih instituta. Donošenje posebnog akta, osnivanje posebnog tijela te provođenje posebnih postupaka u pogledu stegovne odgovornosti zaposlenika ne donose ništa novoga osim što generiraju samo dodatan i nepotreban birokratski posao. Predlažemo da odredbe članka 56. budu preuzete iz članka 104. važećeg zakona.' Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
120 ANKICA KNEZOVIĆ ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 37. Podržavam prijedloge izmjena i obrazloženja Udruge nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. mr.sc. Ankica Knezović, viši predavač, Ekonomski fakultet Sveučilište u Zagrebu Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
121 IVICA SMOJVER NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Mišljenje Područnog znanstvenog vijeća za tehničke znanosti o Nacrtu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Zagreb, 4.6.2022. Na svojoj online sjednici održanoj 1.6.2022. Područno znanstveno vijeće za tehničke znanosti u sastavu Prof. dr. sc. Biljana Kovačević Zelić Prof. dr. sc. Srećko Krile Prof. dr. sc. Goran Martinović Prof. dr. sc. Doris Novak Prof. dr.sc. Ivan Petrović Prof. dr. sc. Dragan Poljak Prof. dr. sc. Pero Raos Prof. dr. sc. Tatjana Rukavina Prof. dr. sc. Ivica Smojver Prof. dr. sc. Karin Šerman Prof. dr. sc. Anica Trp finaliziralo je svoje mišljenje o ovom dokumentu. Generalni je stav da Nacrt Zakona (u daljem tekstu Zakon) ne donosi bitne novine u sustav znanosti, nužne kako bi visoko-obrazovna i znanstvena djelatnost u Republici Hrvatskoj uspješno pratila svjetske trendove te se svojim djelovanjem približila respektabilnim svjetskim institucijama. Novi Zakon predstavlja samo promjenu dosadašnjeg zakona, bez suštinskih iskoraka, te je u svojoj biti retrogradan i bez dovoljno ambicije. S druge strane, u brojnim elementima Zakon smanjuje autonomiju sveučilišta i sastavnica (vidljivo iz analize nekih članaka Zakona kako slijedi). Na žalost, Zakon ne potiče izvrsnost i nije terminološki usklađen. Time Zakon ne daje nužni pravni okvir koji bi bio u funkciji pokretača znanstvenih promjena važnih za podizanje tehnološke razine zemlje, kao i poticanje napretka društva u cjelini. U Zakonu se provlači znatan broj promjena koje su naznačene samo marginalno, uz pretpostavku da će konačno normativno oblikovanje biti regulirano odgovarajućim naknadno usvojenim pravilnicima i zakonima. Time je, zapravo, u ovom trenutku nemoguće sagledati cijeli sustav te se otvaraju brojne pravne nedoumice koju mogu rezultirati da se takvim naknadnim dokumentima izmijeni duh Zakona uz opasnost unošenja pravnih nedorečenosti i nesigurnosti. U čl. 6. nacrta nije jasno na koji će se način vršiti transformacija Visokih škola (neprepoznatih u novom Zakonu) u Veleučilišta. Nije propisano koje uvjete mora zadovoljiti Visoka škola u postupku ove transformacije. U čl. 15. nedorečen je postupak u kojem se bira 7 članova Sveučilišnog vijeća (3 imenuje senat, 3 osnivač). U čl. 19. definirano je da u Fakultetsko vijeće ulaze predstavnici nastavnika i dr. što se kosi s čestom praksom da u vijeće ulaze svi nastavnici. U čl. 39. st. 7. definirana je funkcija Nacionalnog vijeća za znanost kojem je gotovo u potpunosti isključena funkcija donošenja odluka, već isto uglavnom „predlaže, prati, daje mišljenje, raspravlja“. Time se Nacionalnom vijeću uskraćuju brojne bitne funkcije koje je do sada vršilo te se značajno smanjuje njegova važna funkcija u reguliranju brojnih područja znanstvenog, visokoobrazovnog i tehnološkog djelovanja. U čl. 42. pitanje reizbora ostaje neregulirano, jer nije propisano koliko se uzastopnih reizbora može provesti i pod kojim uvjetima. U čl. 43. st. 12. u procesu ispunjavanja posebnih kriterija, odgovarajući pravilnik donosi Ministar. Time je Rektorski zbor, odgovarajući Matični odbor i sl. u potpunosti isključen iz procesa što predstavlja vrlo lošu praksu. U čl. 50. ponovno Ministar propisuje pravilnik kriterija za izbor lektora, čime su odgovarajuća stručna tijela (Rektorski zbor, odgovarajući Matični odbor, Nacionalno vijeće za znanost i sl. ) u potpunosti isključeni iz procesa. U čl. 53. nije propisano u kojim uvjetima se može koristiti naslovno znanstveno-nastavno zvanje, i kada prestaje važiti pravo njegovog korištenja. Naime, za razliku od navedenog, znanstveno-nastavno zvanje je vezano uz radno mjesto, i odlaskom u mirovinu prestaje pravo korištenja istog. Pitanje naslovnih zvanja je ovdje u znatnoj mjeri neregulirano. U čl. 68. gdje se definira izvanredni studij, nije propisano kako će se isti izvoditi u skladu s pravilima Bolonjskog procesa i obaveznim pohađanjem nastave. U čl. 74. st. 2. definirano je da se u akademskim kraticama ne stavlja prefiks univ., dok se za stručnog prvostupnika stavlja prefiks struč. Stoga, u primjeni tih kratica nedostaje dosljednost. Nadalje, u st. 5. definirano je da se uz titulu dr. sc. stavlja naznaka struke. Takva praksa do sada nije postojala i u primjeni će izazvati brojne nedoumice. U čl. 79 st. 3. propisano ja da Ministar odobrava upis dodatnog studija iznimno uspješnim studentima, pri čemu su neopravdano Rektor(i) i Dekan(i) odgovarajućih sveučilišta i fakulteta potpuno isključeni iz procesa donošenja odluke. U čl. 88. nije dovoljno jasno definirano koja je funkcija Ministarstva u definiranju liste kandidata – da li isto provjerava zadovoljavaju li svi kandidati sve formalne uvjete ili Ministarstvo zadržava i pravo isključivanja nekih kandidata iz daljeg postupka selekcije i izbora temeljem svojih kriterija; isto vrijedi i za čl. 92. st.5. i ostale slične izbore. U čl. 117. potpuno je u procesu izbora isključeno Sveučilište (Senat i odgovarajuće vijeće područja) već je sve u nadležnosti Matičnog odbora. Rokovi za donošenje pojedinih kriterija su vrlo kratki (npr. tri mjeseca od imenovanja članova Matičnog odbora) Postoji niz članaka (97., 100., 102.) koji definiraju pitanje programskih ugovora. Načelno, iako u svojoj osnovi pozitivno, financiranja kroz programske ugovore je u velikoj mjeri nedorečeno i otvara prostor za različita tumačenja. Npr. nejasno je prema kojim smjernicama će u čl. 97. Ministar propisati kriterije za raspolaganje vlastitim (ostalim) prihodima. Stoga, tim se člankom izravno intervenira u financijsku autonomiju znanstvenih i znanstveno-nastavnih institucija. Nadalje u čl. 102. ugovaranje programskih ugovora i daljnja provedba je definirano nedorečeno i neegzaktno. Obzirom da se cjelokupni sustav financiranja temelji na pregovaračkom postupku, sadržaj programskog ugovora, proračunska formula, pokazatelji i kriteriji utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokovi sklapanja programskog ugovora te kvalitativni i kvantitativni indikatori za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom, trebaju biti definirani ovim Zakonom, a ne uredbom Vlade kako je to navedeno u čl. 102. st. 10. Prijelazne odredbe su definirane previše općenito, pri čemu bi bili poželjni dulji prijelazni rokovi. U nekim od odredbi, kod negativnih ocjena, vrednovanje je previše restriktivno i predviđa vrlo radikalne mjere. Kako bi se Zakon osuvremenio i znanstvena učinkovitost približila svjetskim trendovima, predlažemo zakonsku mogućnost definiranja projektnih radnih mjesta, radi odgovornog provođenja projekata za koje je institucija ugovorom preuzela obveze s definiranim rokovima i traženim rezultatima. Ovdje se prije svega misli na projekte financiranih iz europskih mehanizama ili izravno od strane gospodarstva. Stoga bi u Zakonu bilo nužno dodati članak u kojem se definira pet kategorija istraživača (od mladog istraživača do istraživačkog profesora), kao i kategorija administrativno-financijskog voditelja projekta, uz mogućnost znatno bržeg i jednostavnijeg sustava zapošljavanja, bez potrebe javnog natječaja kao i uz odgovarajuće kvalitetno financiranje njihovog rada. U postojećem zakonu su u potpunosti izbačeni Znanstveni centri izvrsnosti, mada su to uobičajene organizacijske jedinice (ograničenoga trajanja) za provođenje sveobuhvatnih, višedisciplinarnih temeljnih istraživanja u razvijenim europskim državama. U Hrvatskoj već postoji iskustvo u provedbi znanstvenih centara izvrsnosti i ono je iznimno pozitivno. Umjesto ukidanja mogućnosti osnivanja novih ZCI-jeva, trebalo bi njihov koncept dalje razraditi jer bi ZCI-jevi dugoročno mogli biti vrlo važna poluga u razvoju i transformaciji hrvatske znanosti. Ostale znanstvene organizacijske jedinice koje bi trebale naći svoje mjesto u ovom zakonu jesu Znanstveni i/ili znanstveno-tehnologijski parkovi koji omogućuju organizirani oblik suradnje znanstvene i industrijske zajednice, uz potporu lokalne uprave i Vlade, na provođenju sveobuhvatnih primijenjenih istraživanja koja mogu značajno pridonijeti razvoju neke industrijske grane na razini države. Nadalje, tu su i Znanstveno-tehnologijske organizacije kao organizacijske cjeline koje mogu činiti okosnicu razvoja novih proizvoda na temelju rezultata znanstvenih istraživanja, koje će potom komercijalizirati male i srednje tvrtke. Smatramo da u ovom očitovanju predložene promjene, potrebna pojašnjenja kao i uvrštavanje novih mjera u Zakon, mogu znatno doprinijeti većoj učinkovitosti visoko-obrazovnog i znanstvenog sustava u Republici Hrvatskoj s konačnim ciljem veće vidljivosti i kvalitete ostvarenih rezultata, kao i boljitku društva u cjelini. Za Područno znanstveno vijeće za tehničke znanosti, predsjednik, Prof. dr. sc. Ivica Smojver Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
122 Filip Prpić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 61. Upis na poslijediplomski specijalistički studij bi trebao biti nedvosmisleno omogućen osobama koje su završile diplomski studij koji završava na razini 7.1st ili 7.1sv HKO. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
123 dipl. ing. Damir Stanzer A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi "možemo zaključiti da bi broj najboljih znanstvenih radova za Hrvatsku mogao biti mnogo veći s istim ili manjim ulaganjima (slika 6)." Ovakvo zaključivanje nije ispravno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
124 Marieta Dajkovic ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 37. U potpunosti podržavam prijedloge i obrazloženja izmjena stavka (1) članka 37. kako su ih u svojim komentarima izložili Udruga nastavnika jezika struke na visokoškolskim ustanovama. Marieta Djaković, viša predavačica Interdisciplinarni studij Kultura i turizam, Fakultet ekonomije i turizma "Dr. Mijo Mirković", SveučilišteJurja Dobrile u Puli Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
125 dipl. ing. Damir Stanzer A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi U pregledu stanja i kao jedan od razloga donošenja zakona navodi se i ovo: "zastarjeli model izvaninstitucionalnog dodjeljivanja znanstvenih, odnosno znanstveno-nastavnih zvanja." Sam izraz "zastarjeli" uključuje negativan vrijednosni sud o postojećem modelu temeljenom (i) na zvanjima, no u tekstu nije opisan problem sam po sebi. U poglavlju C , "Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona", nije obrađena ova tema, pa se ne zna koje se pozitivne promjene očekuju od ukidanja zvanja. Postojeći model zvanja jedna je od temeljnih komponenti sustava s kojom su svi zaposlenici saživljeni, a ima veliki utjecaj na motivaciju zaposlenika. Stoga bi bilo dobro predočiti nekakve podatke o provedenom istraživanju utjecaja promjene takvog modela u našem sustavu. Jedna komponenta koju bi trebalo istražiti i predočiti je cijena promjene, problematika i vrijeme prilagodbe na novo, a druga je anticipiranje djelovanja zaposlenika u predloženom novom modelu bez zvanja. Trebalo bi se usredotočiti na unutarnju motivaciju postojećih zaposlenika te na ulaznu motivaciju mladih, u sustavu bez zvanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
126 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 110. Komentar na stavak 3: „Nastavnik, znanstvenik i suradnik koji je u znanstveno, znanstveno-nastavno, umjetničko-nastavno, nastavno, suradničko ili stručno zvanje izabran prije stupanja na snagu ovoga Zakona zadržava stečeno zvanje.“ Nejasno je što točno u novom sustavu predstavlja to zadržano stečeno zvanje. Ima li to zadržano zvanje ikakvih implikacija na radno-pravni status osobe i pojedina prava u sustavu, ili je to tek titula bez formalnog značaja? Primljeno na znanje Stavkom 3. člankom 110. prijedloga Zakona propisano je da nastavnik, znanstvenik i suradnik zadržava stečeno zvanje, a kriteriji za izbor na radno mjesto utvrdit će se Nacionalnim sveučilišnim, znanstvenim i umjetničkim kriterijima koje će donijeti Nacionalno vijeće te dodatnim kriterijima koje će donijeti visoko učilište, odnosno znanstveni institut općim aktom.
127 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 110. Komentar na stavak 1: Uz promijenjen sustav treba dati dulji prijelazni period za prilagodbu. Uobičajeno je do sad bilo da se granica prijelaznog perioda postavlja na otprilike pola perioda jednog izbora/reizbora, s time da su se do sad mijenjali uvjeti za iste. Shodno tome, kandidati kojima je manje od npr. 2 godine do isteka roka izabirali su se još po starim uvjetima, a oni s više vremena prilagođavali su se novim uvjetima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Kriteriji za izbor propisat će se Nacionalnim sveučilišnim, znanstvenim i umjetničkim kriterijima koje će donijeti Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj te dodatnim kriterijima koje će donijeti visoko učilište, odnosno znanstveni institut općim aktom.
128 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 107. Novčana kazna od 50-300 tisuća kuna (Članak 107/1) može imati vrlo nepovoljan utjecaj na funkcioniranje institucije, pa treba biti oprezan s kažnjavanjem. Tako drastične kazne trebaju se ostaviti situacijama u kojima je nedostatak mogao biti uklonjen u predviđenom roku, a nije uklonjen. Iz tog razloga treba preformulirati Članak 105/3 Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
129 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 105. „Ako Ministarstvo utvrdi nedostatke ili propuste u radu visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta zatražit će otklanjanje nedostataka ili propusta u roku 60 dana. Ako visoko učilište, odnosno znanstveni institut u postavljenom roku ne otkloni nedostatak ili propust u radu, protiv visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta i odgovorne osobe u visokom učilištu, odnosno znanstvenom institutu pokrenut će se prekršajni postupak u skladu s devetim dijelom ovoga Zakona.“ Nejasno je na koje nedostatke i propuste u radu visokog učilišta se misli. Ukoliko to jesu oni koje je moguće ukloniti u roku od 60 dana, onda je članak smislen. Ukoliko se radi o propustima za čije rješavanje objektivno treba proći više vremena, potrebno je u ovaj članak unijeti formulaciju koja omogućuje neki dulji prijelazni period, uz jasno izvještavanje o pokrenutim postupcima uklanjanja problema i nadzor progresa od strane Ministarstva. Novčana kazna od 50-300 tisuća kuna (Članak 107/1) može imati vrlo nepovoljan utjecaj na funkcioniranje institucije, pa treba biti oprezan s kažnjavanjem. Tako drastične kazne trebaju se ostaviti situacijama u kojima je nedostatak mogao biti uklonjen u predviđenom roku, a nije uklonjen. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Članak 105. prijedloga Zakona je u skladu s metodološko-nomotehničkim pravilima izrade akata i odredbama zakona kojim je uređen opći upravni postupak.
130 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 103. Nema potrebe smanjivati osnovna sredstva na 95%. Već je i dostava same osnovne komponente u iznosu od 100% (bez razvojne i izvedbene komponente) dovoljna kazna, a osnovni troškovi, predmet osnovnog financiranja, moraju biti namireni za normalno funkcioniranje ustanove. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
131 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 102. “(11) Rokovi za pregovaranje i potpisivanje programskih ugovora moraju biti usklađeni s rokovima propisanima za donošenje državnog proračuna.“ Je li primjerenija akademska umjesto kalendarske godine? Izmještanje uobičajenih akademskih procesa s akademske u kalendarsku godinu stvara dodatne komplikacije visokim učilištima. Primljeno na znanje Kao što je navedeno u stavku 11. članka 102. rokovi za pregovaranje i potpisivanje programskih ugovora moraju biti usklađeni s rokovima propisanim za donošenje proračuna, a proračun se donosi za kalendarsku godinu.
132 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 102. „Sadržaj programskog ugovora, proračunsku formulu, pokazatelje i kriterije utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokove sklapanja programskog ugovora te kvalitativne i kvantitativne indikatore za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom Vlada Republike Hrvatske utvrđuje uredbom.“ Formalno utvrđivanje uredbom od strane Vlade nije sporno. No trebalo bi jasnije definirati sudionike procesa izrade te proračunske formule, pokazatelja i kriterija, komponenti te kvalitativnih i kvantitativnih indikatora koji će se koristiti. To je izuzetno složeno područje, a konačni ishod stvaranja okvira programskog ugovora ima nesaglediv utjecaj na financiranje i sustav u cjelini. U tom postupku bi osim Vlade trebao sudjelovati i širi krug ekspertata za problematiku, pa treba razmisliti o formulaciji „u suradnji s“ ili “na prijedlog“ s nekim akademskim tijelom ili tijelima koja imaju stručna znanja za takvu problematiku. Moguće i novooformljenog stručnog tijela za tu problematiku. Važno je uključiti što širi krug ljudi iz sustava, jer je sustav vrlo složen. Svaki pojedinac ima znanje o jednom segmentu sustava, gleda sustav iz svoje vlastite niše. Ukoliko bude zbirno odlučivao (i) o nišama sustava koje manje poznaje, može doći do grešaka, a one u ovako presudnoj temi kakvo je financiranje mogu donijeti puno problema. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
133 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 102. Potrebno je ovdje nekako definirati i obveze Ministarstva. To bi bilo dobro i na drugim mjestima u Zakonu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
134 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 100. „Udio razvojne proračunske komponente u financijskom planu javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta ne može biti veći od 25 % iznosa osnovne proračunske komponente utvrđene programskim ugovorom.“ Tih 25% je prevelik iznos u odnosu na osnovnu komponentu s obzirom na način dodjele tih sredstava, a to je pregovaranje. Ovako velika količina novca koja se dodjeljuje na taj način može dovesti institucije u neravnopravan položaj u smislu izvedbenog uspjeha i pripadajućeg financiranja. Broj 25% treba znatno sniziti, npr. na 10%. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
135 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 100. "Javno visoko učilište, odnosno javni znanstveni instituti dužni su u pregovaračkom postupku utvrditi razvojne ciljeve koji proizlaze iz njihove strategije i usklađeni su s nacionalnim strateškim dokumentima, a ostvarivost je mjerljiva u razdoblju primjene sklopljenog programskog ugovora. " Ovdje postoji problem kratkoće roka za ostvarenje strateških ciljeva. Budući da će se financirati samo ciljevi čija „ostvarivost je mjerljiva u razdoblju primjene sklopljenog programskog ugovora“, postoji pritisak prema odustajanju od dugoročnijih ciljeva i prelazak na short-term ciljeve. Sa "strategije" se prelazi u "taktiku". To nije uvijek najbolje rješenje. Moguća alternativna formulacija je: „napredak u ostvarenju ciljeva mjerljiv u razdoblju primjene sklopljenog programskog ugovora“. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
136 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 99. Treba detaljnije definirati osnovnu komponentu financiranja, te dinamiku dostavljanja sredstava. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
137 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 98. Je li primjerenija akademska umjesto kalendarske godine? Izmještanje uobičajenih akademskih procesa s akademske u kalendarsku godinu stvara dodatne komplikacije visokim učilištima i institutima. Primljeno na znanje Kao što je navedeno u stavku 11. članka 102. rokovi za pregovaranje i potpisivanje programskih ugovora moraju biti usklađeni s rokovima propisanim za donošenje proračuna, a proračun se donosi za kalendarsku godinu.
138 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 88. Nejasna je veza pojma „javni poziv“ iz ovog članka s prethodnim člankom u kojem su jasno navedeni konkretni predlagatelji kandidata. Znači li to da se nakon javnog poziva kandidati sami javljaju predlagateljima, ili je to javni poziv samim predlagateljima da sami predlože kandidate? Primljeno na znanje Javim pozivom pozivaju se predlagatelji da u propisanom roku predlože kandidate za članove Nacionalnog vijeća.
139 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 87. Predstavnici profesora sveučilišta čine 7 od 15 članova Nacionalnog vijeća, a predlaže ih Rektorski zbor. Ukoliko se Rektorski zbor formira od rektora svih sveučilišta (i javnih i privatnih), kako je navedeno u Članku 93., u doglednom periodu bi predstavnici javnih sveučilišta u Nacionalnom vijeću mogli spasti na vrlo malen broj. S obzirom i na ulogu definiranja kriterija, to bi moglo imati negativan utjecaj na kvalitetu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
140 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 86. „na prijedlog matičnih odbora donosi Nacionalne sveučilišne, znanstvene i umjetničke kriterije“ Što su „sveučilišni kriteriji“? Primljeno na znanje Navedeno će biti uređeno Nacionalnim sveučilišnim, znanstvenim i umjetničkim kriterijima.
141 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 54. Navedeno je da profesor emeritus može sudjelovati što znači da može ali ne mora. Ako ne sudjeluje u nastavi – koji je njegov radno-pravni status? Je li to jedino zvanje (a ne radno mjesto) predviđeno zakonom, nešto što se pripisuje osobi kao takvoj, a ne radnom mjestu kojeg privremeno obavlja kao kod drugih nastavnika? Primljeno na znanje Profesor emeritus nije u radnom odnosu sa visokim učilištem.
142 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 42. Po formulaciji čitavog članka, ukoliko 6 mjeseci nakon isteka 5 godina u prethodnom zvanju kandidat nije reizabran, radni odnos prestaje „po sili zakona“. No što je sa slučajem nastavnika koji je nakon 5 godina pokrenuo postupak izbora na više radno mjesto, ali su Sveučilište, Senat ili Matični odbor u tom dugotrajnom postupku izbora na više radno mjesto utvrdili da nastavnik nema ispunjene uvjete za napredovanje (npr. neki od uvjeta pokazali su se spornima)? Takav nastavnik svakako ima sve uvjete za reizbor, ali u tom slučaju više nema vremena da u roku od 6 mjeseci nakon izbora bude reizabran, jer je u tih 6 mjeseci provodio postupak napredovanja. Treba dodati stavak koji definira da u takvom slučaju, slučaju neuspjelog napredovanja, rok za reizbor ne počinje teći od trenutka isteka 5 godina nakon zadnjeg izbora/reizbora, nego od dana prekida postupka napredovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predloženo nije u skladu s metodološko-nomotehničkim pravilima izrade akata.
143 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 19. "Studentski predstavnici koje biraju studenti u skladu sa zakonom kojim se uređuju studentske organizacije i statutom fakulteta, odnosno umjetničke akademije čine 10% članova fakultetskog vijeća od čega 20% mogu biti studenti poslijediplomskih studija, ako fakultet odnosno umjetnička akademija izvodi poslijediplomski studij." Pretpostavljam da se pod „od čega 20% mogu biti studenti poslijediplomskih studija“ mislilo na maksimalno (ili do) 20%. U nekim slučajevima nije moguće ostvariti puni broj koji odgovara 20%, pa je dobro to definirati. Primljeno na znanje Odredbom se određuje maksimalni udio.
144 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 15. "Članovi sveučilišnog vijeća koje imenuje osnivač te predsjednik sveučilišnog vijeća ne smiju biti državni dužnosnici, članovi Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj, službenici Ministarstva niti zaposlenici i vanjski suradnici tog sveučilišta." Možda bi bilo dobro dodati da članovi sveučilišnog vijeća koje imenuje osnivač te predsjednik sveučilišnog vijeća ne smiju biti niti zaposlenici niti vanjski suradnici drugih visokih učilišta, s obzirom da može biti riječ o konkurentskim ustanovama. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
145 dipl. ing. Damir Stanzer ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 12. "Studentski predstavnici koje biraju studenti u skladu sa zakonom kojim se uređuju studentske organizacije i statutom sveučilišta, čine 10% članova senata od čega 20% mogu biti studenti poslijediplomskih studija." Pretpostavljam da se pod „čine 10% članova senata od čega 20% mogu biti studenti poslijediplomskih studija“ mislilo na maksimalno (ili do) 20%. U nekim slučajevima nije moguće ostvariti puni broj koji odgovara 20%, pa je dobro to definirati. Primljeno na znanje Navedeni postotak (20%) predstavlja gornju granicu, a ne uvjet.
146 dipl. ing. Damir Stanzer A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi U prikazu visokoobrazovne komponente sustava nije jasno dokazana ispravnost navedene teze „Broj zaposlenih na visokim učilištima neopravdano raste u odnosu na kontinuirano manji broj osoba koje upisuju visoko obrazovanje.“ Ta neopravdanost je prikazana rastom i padom pojedinih parametara (broja zaposlnih ili studenata), ali nije u odnosu na neki poželjan standard. Nejasno je iz kojeg prikazanog parametra proizlazi teza da „postojeći sustav karakterizira niska produktivnost“. Iz prikazanog nije jasno kako se točno proračunalo i na koji način će se ostvariti navedeni plan „povećati vrijednost nacionalnog h-indeksa s trenutačne vrijednosti 287 na 327 te udio znanstvenih publikacija među 10 % globalno najviše citiranih publikacija kao postotak znanstvenih publikacija zemlje s 3,55 % na 5,2 %“. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju
147 dipl. ing. Damir Stanzer A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi Navedeno je „Uzmemo li u obzir ulaganja u istraživanje i razvoj iz državnog proračuna i broj najboljih znanstvenih radova, možemo zaključiti da bi broj najboljih znanstvenih radova za Hrvatsku mogao biti mnogo veći s istim ili manjim ulaganjima“ te „iako je udio ulaganja u istraživanje i razvoj u BDP-u u Hrvatskoj nizak, mnoge zemlje s nižim udjelom ulaganja imaju veći prosjek citiranosti po radu. Nizak omjer citiranosti i financiranja u Hrvatskoj pokazuje da je ulaganje u istraživanje neučinkovito“. Oba zaključka su upitna i neutemeljna na podacima, s obzirom na neuračunavanje komponenata domaćeg privatnog ulaganja u prvom slučaju, te inozemnog javnog i inozemnog privatnog sufinanciranja znanstvene produkcije kod članaka koji se objavljuju u međunarodnim kolaboracijama u oba prikaza. Grafikoni na slici 4 i slici 7 sadrže vrlo zastarjele podatke prosjeka godina 1996-2017., u prosjeku opisuju stanje u godini 2007., te su s te strane potpuno neprimjere opisu današnjeg stanja. Dodatan problem je u izjednačavanje citiranosti s kvalitetom u popratnim tvrdnjama. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
148 dipl. ing. Damir Stanzer A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi „Hrvatska je nešto iznad prosjeka EU-a prema broju citiranih radova, ali ima i najveći broj necitiranih radova“. To nisu točni podaci. Hrvatska je pri vrhu EU po broju citiranih radova, a nema najveći broj (niti udio) necitiranih radova. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
149 dipl. ing. Damir Stanzer A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi Navedeno je kao problem: „Hrvatskoj je za projekte u sklopu programa Obzor 2020 dodijeljen ukupan iznos od samo 137 milijuna eura pa se u usporedbi s drugim državama članicama EU-a nalazi među zemljama koje su povukle najmanje sredstava iz programa Obzor 2020“. No sam Obzor 2020 u gomili statističkih podataka navodi da je Hrvatska na 24. mjestu (od 29) po broju istraživača na 1 milijun stanovnika, po pokazatelju „R&D intensity ranking“ smo na 23. mjestu (od 29), po pokazatelju „Participation rank“ smo na 23. mjestu (od 29), a po podjeli budžeta („Budget share rank“) smo upravo na 24. mjestu (od 29), pa se čini da smo po podjeli novca točno tamo gdje trebamo biti, proporcionalno broju znanstvenika. Imamo manji apsolutni broj znanstvenika nego drugi, pa to znači da je logično imati i manji apsolutni broj projekata Obzor 2020 i manji apsolutni iznos povučenog novca iz Obzora 2020. Nije jasno što je točno problem u tome. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
150 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 99. Programski ugovori – neprihvatljiva odredba o zakonom određenoj penalizaciji ustanova zbog nepotpisivanja programskih ugovora smanjenjem temeljnog financiranja u visini 5% temeljnog financiranja za svaku godinu za koju se ne sklopi programski ugovor Člankom 99. Prijedloga Zakona je određeno da osnovna proračunska komponenta javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta obuhvaća sredstva kojima se financiraju osnovni zahtjevi i potrebe javnog visokog učilišta, odnosno javnog znanstvenog instituta koje proizlaze iz obavljanja njihove djelatnosti utvrđene Zakonom, a posebice se odnose na: plaće i materijalna prava zaposlenih, materijalne troškove poslovanja, izdatke za studentski standard, izdatke za obavljanje znanstvene, odnosno umjetničke djelatnosti, sredstva za tekuće i investicijsko održavanje nastavne, znanstvene i umjetničke infrastrukture, izdatke za provedbu projekata od interesa za Republiku Hrvatsku, sredstva za tekuće i investicijsko održavanje nastavne, znanstvene i druge infrastrukture, sredstva za znanstveno i stručno osposobljavanje i usavršavanje, sredstva za izdavačku djelatnost i sredstva za druge osnovne troškove. Člankom 103. Prijedloga Zakona je propisano da ako se programski ugovor ne sklopi, javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu za sljedeću proračunsku godinu doznačit će se 95 % osnovne proračunske komponente koja je ponuđena u pregovaračkom postupku. U slučaju iz stavka 1. ovoga članka pregovori o programskom ugovoru nastavit će se u godini privremenog financiranja radi njegova sklapanja. U tom slučaju sredstva doznačena javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu umanjivat će se za 5 % svake godine sve do sklapanja programskog ugovora. Sukladno Prijedlogu Zakona sadržaj programskog ugovora, proračunsku formulu, pokazatelje i kriterije utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokove sklapanja programskog ugovora te kvalitativne i kvantitativne indikatore za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom Vlada Republike Hrvatske propisuje uredbom. Dakle, ustanove će biti primorane potpisivati programske ugovore, inače gube po 5% iznosa za temeljno financiranje (uključivo plaće i materijalna prava zaposlenika) i to pod uvjetima i pravilima koje jednostrano donosi Vlada RH Uredbom. Čini se vrlo nepovoljna situacija za sveučilišta, posebno s obzirom na visinu propisanog iznosa koji se godišnje gubi u slučaju nesklapanja programskog ugovora. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
151 Antea Janković ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 58. Poštovani, polaganje državne mature, kao obveznog uvjeta za upis studijskih programa, dovodi u nepovoljan položaj maturante strukovnih srednjih škola, kao i maturante stranih država, prilikom upisa na studije iz razloga što završetak svog srednjoškolskog obrazovanja isti postižu na temelju drukčijih oblika završnih ispita/obrana (a ne temeljem polaganja državne mature kakvu poznajemo u RH). Predlažem uvođenje fleksibilne odredbe za učenike strukovnih i inozemnih srednjih škola, a vezane za uvjete upisa na studije, sa naglaskom na omogućavanje upisa na temelju prijemnog ispita ili ispunjavanja dodatnih uvjeta koje postavlja veleučilište, kao alternativnim uvjetima spram polaganja državne mature. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
152 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 12. Stavak (1): Smatramo da bi pri određivanju broja predstavnika zaposlenika sa sastavnica sveučilišta trebalo propisati da se uzima u obzir broj zaposlenika i studenata sastavnice. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
153 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 10. Stavak (4): Nije jasno uključuje li „pravna osoba“ i trgovačko društvo. Smatramo da je potrebno naglasiti mogućnost komercijalizacije rezultata istraživanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
154 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 3. Stavak (3): "... te rezultate znanstvenog istraživanja učiniti dostupnim javnosti" Treba uzeti u obzir činjenicu da neka istraživanja podliježu odredbama povjerljivosti iz ugovora s nekom drugom institucijom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
155 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Članak 12 Zakona o radu (pročišćeni tekst zakona NN 93/14, 127/17, 98/19 na snazi od 01.01.2020.) donosi bitno ograničenje za znanstveno-istraživačke institucije. U njemu je definirano da radnik ne može sklopiti ugovor na određeno u trajanju duljem od tri godine niti da ukupno trajanje različitih uzastopnih ugovora kod istog poslodavca ne smije biti dulje od tri godine. Takav zakon naravno štiti prava radnika, ali s druge strane paradoksalno ograničava prava mladih znanstvenih istraživača koje znanstveno-istraživačke institucije zapošljavaju na račun kompetitivnih europskih i hrvatskih projekata. Za takve istraživače poželjno je da su što duže u znanstveno-istraživačkom statusu i sustavu te da napreduju s projekta na projekt. Trenutno ograničenje praktički zahtjeva da se istraživač, koji je primjerice radio godinu dana na jednom projektu i treba prijeći na drugi, trogodišnji projekt, financiran europskim novcem mora 2 mjeseca "ohladiti" odnosno zaposliti izvan matične institucije nakon što mu prođe ukupno 36 mjeseci ili to mora učiniti prije prelaska na novi projekt. I matičnoj instituciji, i radniku i državi je od visokog interesa da se radni odnos odvija neprekinuto, kako bi se što više radnih sati teretilo kao satnica na europski projekt, kako bi se istraživač što dulje i kvalitetnije bavio znanstvenim radom. Ponekad nije moguće naći adekvatno dvomjesečno radno mjesto u nekom drugom poduzeću ili instituciji stoga istraživači odlaze na burzu ili su demotivirani zakonskim ograničenjima te napuštaju sustav znanosti. Prirodan je razvoj istraživača, od mlađeg, do iskusnog i vrhunskog istraživača, a taj proces traje dulje od tri godine, odnosno nekoliko puta po tri godine. Takve kategorije poznaje i hrvatska i europska istraživačka praksa. Molimo vas da razmotrite naš prijedlog da se u idućim izmjenama „Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti“ izričito uvrsti dozvola da se znanstveni istraživači mogu, uz vlastiti zahtjev, zapošljavati uzastopno na kumulativno razdoblje dulje od 3 godine. Ovdje je trenutni članak 12 ZOR-a. Ugovor o radu na određeno vrijeme Članak 12. (1) Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. (2) Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona mora navesti. (3) Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. (4) Ograničenja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na prvi ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme. (5) Svaka izmjena, odnosno dopuna ugovora o radu na određeno vrijeme koja bi utjecala na produljenje ugovorenog trajanja toga ugovora, smatra se svakim sljedećim uzastopnim ugovorom o radu na određeno vrijeme. (6) Prekid kraći od dva mjeseca ne smatra se prekidom razdoblja od tri godine iz stavka 3. ovoga članka. (7) Ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
156 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI U Nacrtu novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti trebaju se sistematiziraju knjižnice i stručni knjižnični djelatnici. Prema važećem Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ZZDVO(NN 131/17) knjižnice su sistematizirane: 1. Čl. 54. st. 2 Ustroj sveučilišta i njegove sastavnice Sveučilište može kao sastavnice...imati...knjižnice... Kao i odredbe o završnim radovima koje su studenti dužni javno objaviti u bazi sveučilišne knjižnice u sastavu..čl. 83. st. 11 Zakon o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti - ZKKD(2019) 2. ČL. 8, st. Vrste knjižnica: sveučilišna, visokoškolska, znanstvena... , Čl. 10., st. 1 ... visoka učilišta i javni znanstveni instituti dužni su osnovati knjižnicu..., Čl. 12. St. 2, Standarde za visokoškolske, sveučilišne i znanstvene knjižnice donosi... ministar nadležan za znanost i obrazovanje... Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja(NN 28/2017) 3. Čl. 2 st. 4...zastupljenost indeksiranost časopisa u bazama...utvrđuju knjižnice javnih visokoškolskih i znanstvenih ustanova... Iz navedenog zakonodavnog okvira ZZDVO i ZKKD jasno je da visokoškolske ustanove imaju sveučilišne i visokoškolske knjižnice, koje posluju prema Standardima, i čije su obveze i poslovanje navedene u zakonima i Standardima za visokoškolske, sveučilišne i znanstvene knjižnice. Prema uvidu u Nacrt Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, kojeg je sastavnicama dostavio MZO, knjižničari koji su bili uključeni u raspravu na sastavnicama uočili su: Knjižnice i knjižničari se nigdje ne spominju, osim u Pravima studenata u čl. 77, st. 5 5...besplatno korištenje građe knjižnice te znanstvenih i stručnih izvora na visokom učilištu... Međutim, u Nacrtu prijedloga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju koje je izradilo Nacionalno vijeće za znanost, Povjerenstvo za zakonske akte, uvažen je status knjižnice kao subjekta znanstvene djelatnosti i sastavnice sveučilišta u čl. 81 st. 1 i čl. 123 st. St 2. ! Stoga smatramo kako ovaj propust u Nacrtu novog ZZDVO treba ispraviti, te smatramo kako je interes Sveučilište u Zagrebu zastupati svojih 177 stručnih knjižničnih djelatnika. Nije na odmet spomenuti kako svaka sastavnica prilikom akreditacije uključuje knjižnicu kao mjesto gdje se taj posao obavlja, ali i kao pozitivni bod koji se dobije prilikom akreditacije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
157 Hrvatska udruga za znanstvenu komunikaciju - ZNAK ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 101. Primjetno je da je u nacrtu prijedloga novog Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti izuzet značajan segment znanstvenih aktivnosti koji se provodi putem znanstvenih i znanstveno-stručnih udruga. Takve udruge danas znatno pridonose ukupnim znanstvenim aktivnostima u Republici Hrvatskoj, prije svega udruživanjem znanstvenika i ostalih djelatnika različitih znanstvenih i visokoobrazovnih institucija, ali i neposrednim aktivnostima, kao što su organiziranje znanstvenih skupova ili izdavanje znanstvenih časopisa i knjiga, a gotovo su u potpunosti ovisna o javnom financiranju. U trenutno važećem Zakonu znanstvene i znanstveno-stručne udruge sastavni su dio sustava znanosti (čl. 24) i njihovo financiranje regulirano je člankom 108. stavak 3, no u nacrtu novog Zakona one više nisu dio sustava znanosti, pa prestaje i zakonska osnova za njihovo financiranje. To će negativno djelovati na ukupan sustav znanosti u Republici Hrvatskoj i poremetiti neke od važnih poluga znanstvene infrastrukture. Također, iz nacrta prijedloga novog Zakona čl. 99 vidljivo je da se znanstveno izdavaštvo tretira kao izvor vlastitih prihoda znanstvenih instituta i visokih učilišta što je posve oprečno trendovima europske i svjetske znanosti koji se kreću u smjeru dijamantnog pristupa otvorenoj znanosti (tzv. Akcijski plan za dijamantni otvoreni pristup, dostupan na: https://eua.eu/news/845:eua-signs-action-plan-for-diamond-open-access.html) i financiranja dijamantnih znanstvenih časopisa, koji se ne financiraju naplaćivanjem pretplate ili naplatom troškova objavljivanja autorima. Dosadašnji sustav znanstvenog izdavaštva u kojem su najkvalitetniji časopisi bili izravno financirani javnim sredstvima ovim prijedlogom Zakona nestaje, a istovremeno Zakon ne predviđa adekvatnu zamjenu, što može dovesti do nepotrebnog i neželjenog gašenja većine hrvatskih znanstvenih časopisa, pa i onih najkvalitetnijih, koji su dugogodišnjim radom osigurali mjesto u najprestižnijim svjetskim citatnim bazama. Stoga smatramo da uočene nedostatke u nacrtu prijedloga novog Zakona treba ispraviti te osigurati stabilnost znanstvene infrastrukture, koja se ne sastoji samo od javnih instituta, visokih učilišta i nekolicine znanstvenih institucija navedenih u nacrtu Zakona. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
158 Damir Pišković ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 62. Po stavku 4. nitko ne može upisati Doktorski studij tko nije završio sveučilišni program? Sva sreća što se može doktorat upisati van RH. 300=299,99 Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
159 IVOR LONČARIĆ ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 101. Nije jasno mogu li visoka učilišta odnosno znanstveni instituti izgubiti sredstva ako nisu uspješni u ostvarivanju utvrđenih ciljeva. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
160 A.Uvodić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 58. Predloženi uvjeti upisa, člankom 58. stavkom 3, na temelju kojih stručni prijediplomski studij može upisati osoba koja je završila odgovarajući program srednjoškolskog obrazovanja u trajanju od najmanje četiri godine i položila državnu maturu, mogli bi nepovoljno utjecati na maturante strukovnih srednjih škola, odnosno njihovu mogućnost nastavka visokog obrazovanja. Ispiti državne mature polažu se iz općeobrazovnih predmeta čime su maturanti strukovnih škola u odnosu na maturanate gimnazijskih usmjerenja manje pripremljeni za polaganje istih (temeljem sadržaja gimnazijskog kurikuluma). Uvjetovanje polaganja državne mature moglo bi rezultirati smanjenjem upisanih maturanata strukovnih srednjih škola na stručne studije. Ukoliko bi se omogućili i drugi uvjeti upisa (primjerice putem prijemnog ispita kojeg provodi visoko učilište) za one maturante koji su završili strukovne srednje škole moglo bi se i kroz visoko obrazovanje pozitivno utjecati na razvoj deficitarnih stručnih zanimanja za koje su se maturanti strukovnih škola i školovali. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
161 DAVORKA VUKOVIĆ ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 56. Smatram da nije potrebno propisivati donošenje posebnog pravilnika o stegovnoj odgovornosti kada su takve odredbe propisane pravilnikom o radu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
162 Ivo Poljak NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Poštovani, ISPRIČAVAM se na zlouporabi ovog komentatorskog prostora. Zakon sam već komentirao u članima 1.,74. i 113., i to bi bili moji stavovi o istima. Razlog, radi kojeg ovdje i ovako reagiram, je moja "mala" zabrinutost vezana za diskriminaciju izraženu od brojnih komentatora ovog e-savjetovanja, tipa ; 0=0, 100=100, 300=300 (visoko logičko zaključivanje). Svim "diskriminacijom zabrinutim i zatečenim intelektualcima" na znanje ; (mala) DISKRIMINACIJA je kad vaše bivše visoko učilište slavi obljetnicu djelovanja, tiska prigodni zbornik, sa imenima svih diplomiranih studenata od početka djelovanja do danas, ali vas nema (inače, tragovi, dokumenti, veza vas i fakulteta postoji, isto,upis, indeks, diploma, dodatak dipl., suradnja i objavljeni stručni radovi i dr.,sve postoji, ali eto vas i imena vašeg nema) (veća) DISKRIMINACIJA je kad sam nakon 38 g.rada kod istog poslodavca saznao (od nekog dointelektualaca) da sam cijelo vrijeme u služb.evidenciji vođen kao KV radnik. (...a već pri zaposlenju sam imao 5 stupanj obrazovanja,...hm... gdje li su stupnjevi nestali). Prvih 8 god.radio sam posao sa osobno višim kvalifikacijama od zahtjevanih za to radno mjesto. Drugih 10 god., uz dogovorno prihvaćanje firme, radio sam posao sa petim stupnjem, na poslu, koji je za stupanj viši od mojeg. Posljednjih 20 god.prije otkaza, na istom radnom mjestu radim sa diplomom tehn.studija. Po dobivenom otkazu, na zavodu za mirovinsko osiguranje iz spisa saznajem da sam od 1985.g.vođen kao KV radnik (kao da sam bez pučke škole). DISKRIMINACIJA je OČITA.( kako diskriminirani dimiskriminatori diskriminiraju) DISKRIMINACIJA je i kad vam sud u tzv.hitnom postupku (radi radnog spora) traje tri godine.(konačnog rješenja još nema) DISKRIMINACIJA je i kad prvu godinu nemate održano niti jedno sudsko ročište. DISKRIMINACIJA je i kad u godinama "tzv.medicinskih izolacija" nemate kunu naknade, a posebno ne 4000 kn soc.zaštite. DISKRIMINACIJA je i kad vam u ovom stanju niti otpremnina, niti kredit nije moguć. DISKRIMINACIJA je i kad bi vam se izračunavala visina mirovine po ovim kondicijama, kao i iznos mirovine. DISKRIMINACIJA je kad vam i resorna komora uvjetuje pristup istoj sa pragom od 300 ECTS, (pozivajući se na ovaj zakon) dok druge srodne komore predlažu i primaju srednjošolce u svoju komoru, (po drugom zakonu,valjda radi propulzije i svježine ideja). DISKRIMINACIJA je kad župan, gradonačelnik, ministar, saborski zastupnik, šef nekog odjela, novinar, urednik, akademik, i poneki drugi djelatnik, ne obvezuje ni jedan članak ovog zakona. (ne mogu biti niti nastavnici, niti znanstvenici, a odličnici ...??) DISKRIMINACIJA je kad u svojoj životnoj sredini (širi prostor), danas, svojim radom inicirate i doprinesete važnom razvojnom infrastrukturnom projektu vrijednom preko pedeset milijuna kuna, a da to "nitko ne zna" niti želi znati. (sva sreća, isti je nepomičan, mjerljiv i velik više stotina metara) Moja ISPRIKA na sudioništvu (ovdje i ovako) u Vašem e-savjetovanju. Hvala na razumijevanju, (ako čitatelj ima potrebu podsmijeha, predlažem, sve pročitati ponovo ) . I.Poljak Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
163 Marko Miletić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 10. Novim nacrtom Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti ne navodi se regulativa vezana za organizacijsko funkcioniranje odjela, te je potrebno ukomponirati pravni okvir funkcioniranja (organizacijski) kao što je to trenutno napravljeno člankom 64 postojećeg Zakona. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
164 nikola đaković NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Poštovani, svakako bi prvo pohvalio želju Ministarstva za osuvremenjive Zakona što je sigurno ogroman trud. Ovdje bih izložio neka viđenja gledajući iz perspektive kliničkog bolničkog centra (KBC-a) kao jedne specifične bolničke ustanove koja je prema dosadašnjim propisima upisana u Upisnik znanstvenih organizacija pod Ostale znanstvene organizacije. Pod tim Ostalim znanstvenim organizacijama su uvršteni razni javni i privatni subjekti koji nisu bili registrirani kao visoka učilišta ili javni znanstveni instituti ali su imali prepoznate veće ili manje potencijale za znanstveni rad. Prema Nacrtu prijedloga Zakona predviđa se ukidanje Upisnika znanstvenih organizacija i nije razvidna formalna budućnost tih Ostalih znanstvenih organizacija u novo predviđenom sustavu. Mišljenja sam da kao mala zemlja ograničenih kapaciteta trebamo poticati znanstveni rad svih mogućih dionika. Klinički bolnički centri, iako prvenstveno zdravstvene ustanove, su specifični jer su nastavne baze našim visokoškolskim ustanovama i u njima prosječno radi više od stotinu (!) djelatnika s doktoratom znanosti te je razvidna potreba da se u takvim ustanovama aktivno i institucionalno potiče znanstveni rad. Prepoznavanje takvih ustanova u sustavu i kroz Upisnik sigurno je opravdano s njihovom ulogom vidljivom i mjerljivom kroz scientometrijske podatke. Na primjer, kao rezultat znanstvenog i stručnog rada djelatnici KBC-a Sestre milosrdnice iz Zagreba godišnje objave oko 250 radova u časopisima uvrštenim u indeksne i citatne baze (Web of Science Current Contents Connect, Web of Science Core Collection, Web of Science Medline i Scopus). U ovom KBC-u se izdaju tri znanstvena časopisa (Acta Clinica Croatica od 1962. godine, Archives of Psychiatry Research od 1965. godine, Libri Oncologici od 1972. godine). Gledajući postavljene objavljene ciljeve donošenja ovoga Zakona klinički bolnički centri i ostale kliničke ustanove u zdravstvu su idealne za ostvarivanje mnogih navedenih ciljeva. KBC u svojoj suštini je uronjen u sve sastavnice „kvadrata znanja” (obrazovanje, istraživanje, inovacije i društvene usluge) jer kroz sudjelovanje u praktičnom obrazovanju mladih, primijenjenom znanstvenom istraživanju i stalnim inovacijama najbolje može ispunjavati svoje važne društvene usluge. KBC je kao bolnica i ključno mjesto poticanja praktičnog transfera znanja i tehnologija u gospodarski sektor što je glavna pretpostavka za podizanje razine konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Zbog prožimanja višestrukih uloga KBC-a (zdravstvo, nastava i istraživanje), kroz brzu praktičnu primjenu rezultata istraživanja i inovacija, olakšava se uspostavljanje mehanizama za njihovu tržišnu komercijalizaciju. Mišljenja sam da je i dalje nužno i na formalni način prepoznati taj potencijal i time jednim dijelom i pomoći pristup takvih organizacija europskim i ostalim sredstvima za istraživanje i razvoj. U ovim gospodarski izazovnim vremenima važno je naglasiti da takvo formalno prepoznavanje ne iziskuje dodatna opterećenja državnog proračuna. S poštovanjem Nikola Đaković Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
165 Marko Viskić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, O B R A Z L O Ž E N J E Poštovani, uz članak 7., na koji će način visoka učilišta koja su osnovali županije, gradovi i općine nastaviti s radom kao privatna visoka učilišta.? Je li ovo "privatna" omaška? S poštovanjem dr.sc. Marko Viskić Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Člankom 108. stavkom 5. prijedloga Zakona propisano je da visoko učilište osnovano od jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave prije stupanja na snagu Zakona nastavlja s radom.
166 Jadranka Stojanovski NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Ne sumnjajući u najbolje namjere predlagatelja, ovaj Nacrt prijedloga ne donosi rješenja za probleme detektirane u dijelu Pregled stanja i osnovna pitanja (nabrajanje problema bez dostatne argumentacije, mogućnosti uvida u podatke i referenciranja na znanstvena istraživanja). Glavni dio - Zakon od visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti - isključivo je orijentiran na dionike, njihovu strukturu, ovlasti, nadležnosti i odnose. Dio koji bi se bavio uspješnom provođenju znanstvenih istraživanja i osiguravanju znanstvene komunikacije u skladu sa smjernicama i preporukama Europske komisije i drugih međunarodnih tijela u ovom Nacrtu prijedloga nije prisutan. Prevladava dojam da predlagatelj sugerira da znanstvenici ne rade dovoljno, kao i moguće smanjivanje sredstava koja se ulažu u znanost, istovremeno povećavajući "uspješnost" mjerenu brojem objavljenih radova, citata, h-indexa, JIF-a i drugih, tj. primjenom kriterija vrednovanja koji se sustavno napuštaju. Razvidan je izostanak jasne vizije o suvremenom zakonodavnom okviru koji prvenstveno osigurava kvalitetna i odgovorna znanstvena istraživanja i sustav znanstvene komunikacije usklađen s europskim i svjetskim trendovima, koji potiče suradnju akademske zajednice s gospodarstvom i društvom u cjelini. Iako uloga dionika mora biti prisutna u Zakonu, razrada struktura, uloga i nadležnosti može biti puno općenitija, dok bi se detaljna razrada nalazila u dodatnim dokumentima i pravilnicima. Fokus na zacrtavanje okvira koji će omogućiti uspješno provođenje znanstvenih istraživanja (u skladu sa Strategijom), dobre istraživačke prakse i odgovornu znanost svakako bi osigurali razvoj znanosti u RH usklađen s razvojem znanosti unutar EU. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
167 Marko Viskić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 77. Poštovani, u vezi Čl.77.st.5. potrebno je napomenuti da je važeći stavak u konfliktu s trenutnim pravilnicima o doktorskim studijima nekih visokih učilišta. Ako Čl.62.st.3. definira da doktorski studij traje tri godine, onda bi prema Čl.77.st.5 mogao trajati najviše 6 godina, što danas često nije slučaj. Nadam se da će ovaj članak imati za implikacije izmjenu važećeg trajanja doktorskih studija koje je besmisleno. S poštovanjem dr.sc. Marko Viskić Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
168 Hrvatsko katoličko sveučilište ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 12. Pozdravljamo prijedlog da studentski predstavnici ne mogu sudjelovati u izboru dekana i rektora jer svojim statusom nemaju nikakvih kompetencija za biranje kandidata na tako odgovorne funkcije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
169 Hrvatsko katoličko sveučilište ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 100. U odredbama prvog prijedloga Nacrta Zakona bilo je je utvrđeno financiranje visokih učilišta i znanstvenih instituta na temelju potpisanih međunarodnih ugovora (u st. 2. članka je bilo navedeno: „Djelatnost visokog učilišta i znanstvenog instituta, može se financirati sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske kada obveza financiranja proizlazi iz sklopljenog međunarodnog ugovora.“), ali u odredbama novog Nacrta Zakona to nije utvrđeno. Nije utvrđena ni mogućnost sklapanja programskih ugovora s privatnim visokim učilištem ili znanstvenim institutom ako postoji mogućnost dogovora i sklapanja programskog ugovora između nadležnog ministarstva za visoko obrazovanje i znanstvenu djelatnost i privatnog visokog učilišta koje izvodi studij ili studije. Budući da su međunarodni ugovori dio važećeg zakonodavstva, držimo da bi bilo uputno u donošenju novog Nacrta Zakona implementirati odredbe koje propisuju osnivanje i financiranje visokih učilišta iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
170 Hrvatsko katoličko sveučilište ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 77. Iz stavka 4. nije jasno može li visoko učilište postaviti restriktivnije uvjete duljine studiranja. Primjerice, na Hrvatskome katoličkom sveučilištu na preddiplomskoj i diplomskoj razini studenti mogu ponavljati samo jednu godinu studija, a na integriranim studijskim programima dvije godine. Iz našeg iskustva, ovakvi uvjeti polučili su dobre rezultate (kraće trajanje studiranja od hrvatskog prosjeka), stoga smatramo da bi navedeni stavak trebao propisivati maksimalnu dužinu studiranja, ali da bi svako visoko učilište trebalo imati mogućnost donijeti i restriktivnije uvjete. Primljeno na znanje Stavak 5. određuje maksimalno trajanje studija dok se stavkom 4. određuje koliko puta student u redovnom statusu može ponavljati svaku studijsku godinu. Predlagatelj Zakona smatra da je ovakvo normativno rješenje optimalno u smislu povećanja završnosti studija.
171 Sveučilište u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 103. S obzirom na to da se cjelokupni sustav financiranja temelji na pregovaračkom postupku, sadržaj programskog ugovora, proračunska formula, pokazatelji i kriteriji utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokovi sklapanja programskog ugovora te kvalitativni i kvantitativni indikatori za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom trebaju biti definirani ovim Zakonom, a ne uredbom Vlade kako je to navedeno u članku 102(10). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predloženo nije u skladu s metodološko-nomotehničkim pravilima izrade akata.
172 Sveučilište u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 102. S obzirom na to da se cjelokupni sustav financiranja temelji na pregovaračkom postupku, sadržaj programskog ugovora, proračunska formula, pokazatelji i kriteriji utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokovi sklapanja programskog ugovora te kvalitativni i kvantitativni indikatori za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom trebaju biti definirani ovim Zakonom, a ne uredbom Vlade kako je to navedeno u članku 102(10). Primljeno na znanje Predloženo nije u skladu s metodološko-nomotehničkim pravilima izrade akata.
173 Sveučilište u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 100. S obzirom na to da se cjelokupni sustav financiranja temelji na pregovaračkom postupku, sadržaj programskog ugovora, proračunska formula, pokazatelji i kriteriji utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokovi sklapanja programskog ugovora te kvalitativni i kvantitativni indikatori za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom trebaju biti definirani ovim Zakonom, a ne uredbom Vlade kako je to navedeno u članku 102(10). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
174 Sveučilište u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 98. S obzirom na to da se cjelokupni sustav financiranja temelji na pregovaračkom postupku, sadržaj programskog ugovora, proračunsku formulu, pokazatelje i kriterije utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokove sklapanja programskog ugovora te kvalitativne i kvantitativne indikatore za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom treba biti definirano ovim Zakonom, a ne uredbom Vlade kako je to navedeno u članku 102(10). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Predloženo nije u skladu s metodološko-nomotehničkim pravilima izrade akata.
175 Sveučilište u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 97. U dijelu prijedloga Zakona koji regulira Financiranje javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta u članku 97 (2) nejasna je formulacija. Također, pod člankom 97(3) Otvara se pitanje na koji se način trošenjem vlastitih prihoda prema kriterijima Ministarstva ostvaruje akademska samouprava koja je definirana u članku 4(2) koji glasi: „Akademska samouprava obuhvaća: 1. utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata, 2. predlaganje, odnosno izbor čelnika te izbor nastavnika i 3. upravljanje financijskim i drugim resursima, u skladu s načelom javne odgovornosti, ovim Zakonom i drugim propisima? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
176 Hrvatsko katoličko sveučilište ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 62. U st. 3. definirano je da se doktorskim studijima stječe 180 ECTS bodova. Pitanje je moraju li svi doktorski studiji biti organizirani kroz sustav ECTS bodova, odnosno mogu li se doktorski studiji mentorskog tipa organizirati bez uvođenja ECTS bodova? Primljeno na znanje Stavak 3. jasno određuje broj ECTS bodova za doktorski studij.
177 Hrvatsko katoličko sveučilište ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 14. Mandat rektora od 6 godina je predugačak, četverogodišnji mandat je bolje rješenje uz mogućnost ponovnog izbora. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
178 Hrvatsko katoličko sveučilište ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 6. U ranijim zakonima, a i u europskom zakonodavstvu se navodi da sveučilište obuhvaća sve ustanove visokog obrazovanja neovisno o nazivima, položaju i Osnivaču. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
179 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 116. Predlaže se brisati čl. 116. st. 1. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
180 Hrvatsko katoličko sveučilište NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI Pitanje je kako će se primjena Zakona implementirati u Uredbe (primjerice o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova) i koja će se radna mjesta financirati ako se Sveučilištima ostavlja unutarnji ustroj radnih mjesta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
181 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 102. Odredbe o programskim ugovorima su nejasne za sastavnice Sveučilišta koje imaju pravnu osobnost. Iz navedenog nije razvidno na koji način fakulteti mogu učinkovito ostvarivati svoje aktivnosti po pitanju znanstvenog, umjetničkog i nastavnog rada i osigurati održivo poslovanje Fakulteta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
182 Jadranka Stojanovski ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 3. "(3) Članovi akademske zajednice u radu trebaju štititi znanstvenu istinu i istraživačku nepristranost, poštovati autorska prava te postupati odgovorno prema društvenoj zajednici u kojoj djeluju. Članovi akademske zajednice obvezni su poštovati etička načela pri znanstvenom istraživanju, umjetničkom stvaralaštvu i poučavanju te rezultate znanstvenog istraživanja učiniti dostupnim javnosti. " Svakako bi trebalo pojasniti koncept "štićenja znanstvene istine" i revidirati ga. Nadalje, "poštivanje etičkih načela" moglo bi se zamijeniti s poštivanjem načela odgovorne znanosti, u što je uključena i etika. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
183 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 99. Sklapanje programskih ugovora i navođenje komponenti od čl. 99. do čl. 101. je nejasno za sastavnice Sveučilišta koje imaju pravnu osobnost. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
184 Jadranka Stojanovski II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA, C) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona "Modernizacijom Zakona olakšat će se suradnja sustava znanosti s gospodarstvom, što će dovesti do lakšeg prijenosa ljudskog kapitala i znanja iz sustava znanosti u sustav gospodarstva." Svakako bi trebalo reći nešto konkretnije o ovom važnom pitanju. Na koji će se način "olakšati"? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
185 Jadranka Stojanovski II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA, B) Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom "Također, sustavno se rješava pitanje nadzora nad svim tijelima sveučilišta jer se dugogodišnjom primjenom ZZDVO-a pokazao kao manjkav sustav koji nije u potpunosti uspostavio jasne i transparentne mehanizme kontrole nad zakonitošću rada tijela sveučilišta..." Ne samo da sustavi kontrole trebaju biti transparentni, nego cjeloviti sustav znanosti i visokog obrazovanja, a posebice sustavi vrednovanja i financiranja, trebaju biti u potpunosti transparentni. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju
186 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 97. Potrebno je detaljnije pojasniti odnos kriterija koje donosi ministar s aktima fakulteta po pitanju kriterija raspolaganja vlastitim prihodima. (čl.97. st.3.) Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
187 Jadranka Stojanovski A)  Pregled stanja, b) Strateška osnova za donošenje Zakona "Nužno je izraditi suvremeni zakonodavni okvir koji će omogućiti implementaciju suvremenih načela u hrvatskom sustavu znanosti i visokog obrazovanja..." Iako se predlagatelj poziva na dva važna dokumenta Europske komisije, njihov sadržaj nije prisutan u ovom Prijedlogu. Također, zakonodavni okviri naprednijih europskih zemalja, npr. Francuske, Finske, Švedske i dr. mogli bi predlagateljima osigurati uvid u suvremene zakonodavne okvire. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju
188 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 93. Čl. 93. st. 2. t.6. - prati i unaprjeđuje Bolonjski proces, predlaže se preformulirati (upotrijebljen je kolokvijalni izraz bez dostatno određenih značenja). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
189 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 53. Nejasno je provođenje postupka izbora naslovnih nastavnika budući da se ukidaju znanstvena zvanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
190 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 52. U čl. 52. st.1. nedorečeno je kako će se izbor nastavnika provesti u praksi (s obzirom na nepostojanje javnog natječaja, a uzimajući u obzir kvalitetu nastavnog kadra). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Isto će se urediti općim aktima ustanove.
191 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 38. Nepotrebno je ponovno mijenjanje terminologije poslijedoktorand-viši asistent. Potrebno je jasnije definirati nastavna radna mjesta u umjetničkom području na fakultetima, s obzirom na ista na umjetničkim akademijama. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
192 Jadranka Stojanovski A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi "Uzmemo li u obzir ulaganja u istraživanje i razvoj iz državnog proračuna i broj najboljih znanstvenih radova, možemo zaključiti da bi broj najboljih znanstvenih radova za Hrvatsku mogao biti mnogo veći s istim ili manjim ulaganjima (slika 6)." Uzmemo li u obzir da su ulaganja RH u znanost, ako se promatra postotak GDP-a tj. GERD, među najnižima u EU, ostaje sasvim nejasno što predlagatelj želi poručiti ovom rečenicom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
193 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 22. Čl.22. st.1. Je li rektor ovlašten obustaviti opći akt fakulteta ako je protivan zakonu ili statutu, ili bi to bilo u domeni Senata? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
194 Marko Viskić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 12. Poštovani, Čl.12.st.5. trebao bi glasiti: "(5) Studentski predstavnici u senatu imaju pravo suspenzivnog veta pri odlučivanju o pitanjima promjene uvjeta studija, pitanjima studentskog standarda te drugim pitanjima važnim za studente koja su utvrđena statutom sveučilišta. Način upotrebe suspenzivnog veta i potrebna većina prilikom obveznoga ponovnog odlučivanja uređuje se statutom sveučilišta. Studentski predstavnici u senatu ne sudjeluju u glasanju u postupku izbora nastavnika i suradnika na radna mjesta." Ne postoje argumenti zašto bi studentski predstavnici imali pravo suspenzivnog veta po pitanju izmjene nastavnih programa i izvedbenog plana studija. S poštovanjem dr.sc. Marko Viskić Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
195 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 20. U čl. 20. st. 2. t.3. kontardiktorno je tko je na Fakultetu ovlašten donositi opće akte, dekan ili fakultetsko vijeće. Primljeno na znanje Predlagatelj Zakona smatra da stavak 2. i 3. nisu u kontradikciji. Stavak 2. govori o ovlastima, a stavak 3. o obvezi podnošenja izvješća.
196 Učiteljski fakultet u Zagrebu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 15. Čl.15.st.2. posljednja rečenica, predsjednika sveučilišnog vijeća imenuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom na prijedlog Vlade RH, predlaže se korigirati, možda bi bilo efikasnije promijeniti proceduru imenovanja predsjednika sveučilišnog vijeća. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
197 Jadranka Stojanovski A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi "Nadalje, Hrvatska je nešto iznad prosjeka EU-a prema broju citiranih radova, ali ima i najveći broj necitiranih radova. Drugim riječima, Hrvatska se ističe velikim udjelom publikacija slabe kvalitete , mjereno brojem necitiranih publikacija u odnosu na broj citiranih publikacija, po zaposlenom u istraživanju i razvoju (FTE) i po tomu je najlošija u Europi (slika 4)." Svakako je potrebna referenca na istraživanje iz kojeg proizlaze ovi zaključci. Drugo, trendovi reforme prosudbe u znanosti (koje bi predlagatelji trebali dobro poznavati) uvelike se odmiču od tradicionalne metrike (tradicionalna citiranost i JIF časopisa u kojima znanstvenci objavljuju radove), a uvodi se cijeli niz novih metričkih indikatora, uvažavanje načela otvorene znanosti (uključujući utjecaj na gospodarstvo i društvo) kao i značajni pomak prema kvalitativnoj prosudbi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju
198 Marko Viskić II. PREGLED STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE PROISTEĆI DONOŠENJEM ZAKONA, C) Posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona Poštovani, u tekstu je navedeno: "Osim toga, Zakonom će se urediti sustav znanstvenih i znanstveno-nastavnih radnih mjesta sukladno preporukama o mogućnosti prilagodbe rasporeda rada te fleksibilnijih radnih uvjeta za znanstvenike koji su roditelji i pružatelji skrbi." Na koji bi se konkretno način taj sustav uredio ovim Zakonom, s obzirom da se u tekstu Zakona izrijekom ne spominje ništa u vezi ove teme, izuzev produženja ugovora o radu na određeno za osobe zaposlene na visokim učilištima i znanstvenim institutima u statusu suradnika? Hoće li to pitanje biti riješeno izmjenom pojedinačnih pravilnika o radu visokih učilista, ili naknadnom izmjenom ZOR-a, ili na neki treći način? S poštovanjem dr.sc. Marko Viskić Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju. Člankom 48. prijedloga Zakona propisano je mirovanje rokova za izbor i reizbor nastavnika, znanstvenika i suradnika te produljenje ugovora o radu suradnika. Navedeno će biti propisano i općim aktom visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta.
199 IVOR LONČARIĆ ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 42. Podržavam intenciju ovog članka no mislim da bi puno bolje rješenje umjesto polovine kriterija bilo da postoje posebni kriteriji za reizbor. Primjerice mi na IRB-u imamo kao uvjet za izbor u zvanje savjetnika uspješno vođenje jednog doktoranda i jednog projekta. Očito je da se takvi uvjeti ne mogu prepoloviti, a mislim da su dobri u svrhu poboljšanja znanosti u RH. Polovina bi se mogla uvesti na način da se propiše da nacionalni kvantitativni kriteriji za reizbor moraju biti najmanje polovina kriterija za izbor. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
200 Jadranka Stojanovski A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi "Razlozi zbog kojih se Zakon donosi" uglavnom su utemeljeni na izjavama, grafovima i postotcima čiji izvor je nepoznat, koji nisu popraćeni referencama na ažurne izvore podataka ili na istraživanja objavljenja u znanstvenoj literaturi. Grafički prikazi su ponekad tendenciozni i nisu sukladni znanstvenim metodama (npr. Slika 10 i čudni izbor skale na osi X). Također (većinom) nedostaje usporedba sa sličnim podacima zemalja u okruženju ili prosjecima EU. Ako čak i uzmemo u obzir da su izneseni podaci točni, ažurni i provjereni, a iz njih izvedeni zaključci i detektirani problemi objektivni i valjani, razvidno je da daljnji tekst Prijedloga novog Zakona ne nudi moguća rješenja većine navedenih problema. Također, među razlozima nema onih najvažnijih, a to su usklađivanje Zakona s prisutnim trendovima razvoja sustava znanosti unutar EU. Vidljivo je da predlagatelji nisu pročitali i proučili važne strateške dokumente, preporuke i izvješća Europske komisije (uključujući i ona obvezujuća za RH), Europske udruge sveučilišta (EUA), Lige europskih istraživačkih sveučilišta (LERU), UNESCO i dr. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju
201 nikola đaković ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 119. Poštovani, podržavam prijedlog Sveučilišnog računskog centra vezano za članak 119. Takvo rješenje iziskuje povećani napor Ministarstva i Agencije ali dugoročno slaže zdrave temelje i jača cijeli sustav te u konačnici olakšava rad i Ministarstvu i Agenciji. Nikola Đaković Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
202 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 17. U cilju uvažavanja specifičnosti integriranog sveučilišta nastalog procesom pravne i funkcionalne integracije sastavnica koje su prethodno imale pravnu osobnost, predlažu se dopune i uvrštavanje izraza fakultet/umjetnička akademija bez pravne osobnosti, a koje izvode cjelokupan studij/e u okviru djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvenu i stručnu djelatnost (za razliku od odjela koji sudjeluju u izvedbi studija i razvijaju znanstveni, umjetnički i stručni rad u jednom znanstvenom polju ili interdisciplinarnom znanstvenom području – prema starom Zakonu). Međutim, u novom zakonu se ne spominje pravna integracija (potiče se u razvojnoj komponenti organizacijska i funkcionalna integracija) – da li to znači da i dosadašnja pravno integrirana Sveučilišta usklađuju se sa novim Zakonom ustrojem fakulteta/akademija s pravnom osobnošću prema čl. 17 nacrta novog Zakona (a mogu i dosadašnja pravno integrirana i neintegrirana sveučilišta imati i sastavnice bez pravne osobnosti poput odjela, instituta, zavoda, centara…) – u tom slučaju ne bi trebale donje dopune (izvidjeti mogućnosti obzirom na Zakon o osnivanju Sveučilišta u Puli). Ukoliko to nije slučaj, a u nacrtu Zakona nisu definirani odjeli (osim da nemaju pravnu osobnost),, a ni fakulteti bez pravne osobnosti, kako će se pravno integrirano sveučilište uskladiti sa Zakonom?Ili vraćanjem pravne osobnosti sastavnicama pa postaje samo funkcionalno integrirano ili dopunom Zakona za fakultete/akademije bez pravne osobnosti? Primljeno na znanje Odredbe zakona će se urediti na način da će se uvesti mogućnost osnivanja fakulteta i umjetničke akademije bez pravne osobnosti te će se definirati i svrha odjela kao sastavnice.
203 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 100. Članak 100. stavak 3. dopuniti riječima ne može biti manji od…Osim limita na gornju granicu, trebalo bi osigurati i minimum, odnosno određeni razvojni poticaj svim sveučilištima, osobito manje razvijenima – progresivni poticaj, inače bez prorazvojnih resursa se stagnacija produljuje, a razvojni jaz produbljava. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
204 Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (Srce) ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 118. Ukoliko se prihvate prethodni prijedlozi Srca, uskladiti u članku 118. stavak (1) na odgovarajući način. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
205 Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (Srce) ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 107. Ukoliko se prihvate prethodni prijedlozi Srca, uskladiti u članku 107. stavak (1) alineje 8., 9. i 10. s tim prijedlozima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
206 Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (Srce) ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 75. Predlaže se brisanje članka 75. uz obavezno dodavanje novog članka 95a. (kako je predloženo u nastavku) OBRAZLOŽENJE: Predlažemo kvalitetnije uređivanje pitanja evidencija i to cjelovito i integralno u sustavu visokog obrazovanja zajedno s evidencijama znanstvene djelatnosti u novom članku 95a. Pri tome smatramo da Zakon ne treba ulaziti u propisivanje konkretnih sustava, posebno ne lokalnih sustava za poslovanje ustanova (kao što je ISVU), nego da se prvenstveno treba fokusirati na uspostavu i održavanje tzv. nacionalnih evidencija, odnosno središnjih informacijskih sustava u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
207 Institut za etnologiju i folkloristiku ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 110. Smatramo da su stavci 1. i 3. ovoga članka u koliziji jer iz ovakvih odredbi proizlazi da znanstvenici nastavljaju raditi na znanstvenim radnim mjestima na kojima su zaposleni, ali i da zadržavaju stečena znanstvena zvanja. U Zakonu bi trebalo pojasniti znači li to da znanstvenik, koji radi na nižem znanstvenom radnom mjestu, a izabran je u više znanstveno zvanje, stupanjem na snagu novog zakona automatski prelazi na više znanstveno radno mjesto. Vezano uz stavak 4. molimo pojašnjenje budući da je nejasno do kada bi znanstvenik trebao raditi prema ovoj odredbi. Naime, ugovori o radu znanstvenika sklapaju se na neodređeno te stoga nemaju utvrđen rok isteka ugovora već su isti vezani za trenutno važeće propise (ZZDVO/ZOR) prema kojima znanstvenik radi do isteka kalendarske godine u kojoj je navršio 65 godina života. Primljeno na znanje Stavkom 3. člankom 110. prijedloga Zakona propisano je da znanstvenik izabran u znanstveno zvanje prije stupanja na snagu ovog Zakona zadržava stečeno zvanje, a kriteriji za izbor na znanstveno radno mjesto utvrdit će se Nacionalnim sveučilišnim, znanstvenim i umjetničkim kriterijima koje će donijeti Nacionalno vijeće te dodatnim kriterijima koje će donijeti visoko učilište, odnosno znanstveni institut općim aktom. Stavak 4. članka 110. prijedloga Zakona će se dopuniti.
208 Institut za etnologiju i folkloristiku ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 108. Rokove za usklađenje iz stavka 1. i 2. potrebno ujednačiti budući da je usklađenje ustroja vezano uz usklađenje statuta i općih akata. Smatramo da bi rokovi za usklađenje internih akata koje imaju institucije trebali biti duži od rokova propisanih za donošenje podzakonskih akata na razini države (rokovi propisani člankom 118.) budući da postoji mogućnost da će akte institucije biti potrebno uskladiti i s navedenim podzakonskim aktima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Propisani rokovi su u skladu s metodološko-nomotehničkim pravilima izrade akata.
209 Luka Perušić A)  Pregled stanja, a) Razlozi zbog kojih se Zakon donosi »... neadekvatni kriteriji napredovanja te zastarjeli model izvaninstitucionalnog dodjeljivanja znanstvenih, odnosno znanstveno-nastavnih zvanja.« - U prijedlogu nije obrazloženo zašto bi se to smatralo zastarjelim. Osim toga, u Hrvatskoj u mnogim zakonima postoji očuvanje zvanja pored radnog mjesta. Primjer za to je Pravilnik o letačkoj službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, gdje je vojni pilot zvanje, a ne radno mjesto, i opstaje neovisno o radnom mjestu. Ovakav nastup Predlagatelja nema nikakve veze sa zastarjelošću i sve što postiže je da najobrazovaniji ljudi zajednice nemaju kredibilitet svoga zvanja unutar znanstveno-obrazovne prije svega, a onda i šire zajednice. Ovime se poručuje da ne postojimo onkraj radnog mjesta i ovaj Prijedlog do te mjere unižava status visoke obrazovanosti i znanstvene djelatnosti da čak titule doživljava kao referencu na radno mjesto, što je ispod svake kulturne razine. Osim toga, biranje zvanja je bila autonomna akademska procedura. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju
210 Sveučilište u Splitu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 96. Prihodi sveučilišta. Sveučilište u Splitu smatra esencijalnim zakonski zajamčiti punu financijsku autonomiju visokih učilišta (sveučilišta i sastavnica), u skladu s dosadašnjom praksom, odlukama Ustavnog suda i važećim propisima. Stoga se predlaže preformulirati članak 96. Nacrta zakona koji govori o izvorima financiranja visokih učilišta i vrstama prihoda kojima raspolažu. Naglasak pritom treba staviti na kategoriju vlastitih sredstava koji bi općenito trebao obuhvatiti sva raspoloživa sredstva osim onih koja se sveučilištu doznačuju iz državnog proračuna. Sintagma „namjenski prihodi/sredstva“ nema samo terminološki značaj, nego izaziva pravnu nesigurnost i negativne posljedice na poslovanje visokih učilišta u kontekstu primjene nekih drugih zakona – o državnom proračunu i izvršenju državnog proračuna, Temeljnog kolektivnog ugovora i sl. - pa je treba izbaciti iz Nacrta, odnosno zamijeniti sintagmom „vlastita sredstva/prihodi“. Tradicionalnu praksu izuzimanja akademskih institucija od obveze svakogodišnjeg vraćanja nepotrošenih sredstava u državni proračun, temeljenu na formalnoj odluci koja se svake godine opetovano ugrađuje u Zakon o izvršenju državnog proračuna, trebalo bi zakonski učiniti stalnom (najbolje u Zakonu o državnom proračunu) kako bi sveučilište s određenom (pravnom) sigurnošću uzmoglo ostvarivati svoju punu misiju, odnosno vršiti i one svoje legitimne zadaće koje nisu dotirane iz državnog proračuna. Time se, dakako, ne izbjegava obveza na namjensko i kontrolirano raspolaganje vlastitim sredstvima. U kontekstu financiranja valja upozoriti i na nedovoljnu preciznost u uređenju materije programskih ugovora u Nacrtu zakona. Iz predloženih formulacija, naime, nije jasno je li u zakonskoj namjeri sklapati programske ugovore samo sa sveučilištima ili/i njihovim sastavnicama. Primljeno na znanje Članak 96. prijedloga Zakona u skladu je s propisima kojima se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje proračuna.
211 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 107. Nigdje se ne navode prekršaji, nepoštivanje procedura i kazni za druge adresate ako se ne pridržavaju odredaba ovog Zakona (primjerice izbora novih članova Nacionalnog vijeća u zakonskom roku što se i dogodilo prije imenovanja sadašnjih članova – po isteku roke proteklo je više od godinu dana dok Sabor to konačno nije učinio Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
212 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 96. U Nacrtu Zakona nije eksplicitno navedeno koliki se postotak Državnog proračuna mora odvojiti za financiranje znanosti i visokog školstva, nego se štoviše uvodi institut pregovaračkog postupka (čl. 98., st. 2, čl. 103, st. 2), čega nema u sadašnjem Zakonu. To je zaista neprihvatljivo jer uvodi nesigurnost u ishod takvih pregovora i pitam se što po tom pitanju rade nadležni sindikati. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
213 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 92. Zašto se prema st. 1 ovog članka smanjuje broj članova MO-a (s 11 na 9), a istovremeno se u znatnoj mjeri povećava obim posla MO-a kao što je: – učestalost saziva sjednica MO-a (jednom mjesečno umjesto svakih 60 dana, a da se ne uračunavaju ljetni i zimski praznici; v. gore čl. 90, st. 4); – preuzimanje djelokruga rada bivših Područnih odbora (v. čl. 90, st. 2, alineje 3, 4 i 5) – preuzimanje postupaka izbora u znanstveno-nastavna zvanja (v. gore čl. 40, 41, 43 i 90) i postupaka reizbora (v. čl. 42 i čl. 90, st. 2)? Je li prema st. 5 ovog članka Ministarstvo kompetentno da utvrđuje listu kandidata za članove MO-a s obzirom da: – za razliku od članova Nacionalnog vijeća nema djelatnike s adekvatnim znanstvenim i nastavno-znanstvenim zvanjima koji bi odlučivali o listama prijavljenih kandidata; – proizlazi kako će Ministarstvo Nacionalnom vijeću proslijediti listu u kojoj su i kandidati u nižim zvanjima od redovitog profesora i redovitog profesora u trajnom zvanju pa ima potrebu ovim stavkom “upozoriti” Nacionalno vijeće kako ipak treba voditi računa da većinu članova MO-a čine upravo “redoviti profesori i redoviti profesori u trajnom izboru”? – Štoviše, st. 1 ovog članka izrijekom je navedeno kako “Članovi matičnog odbora imenuju se na četiri godine iz reda redovitih profesora, redovitih profesora u trajnom izboru, znanstvenih savjetnika i znanstvenih savjetnika u trajnom izboru u odgovarajućem polju” pa je st. 5 u opreci s njim navodeći kako bi većina članova MO-a trebala biti u navedenim zvanjima Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
214 Sveučilište u Splitu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 43. Nastavnici i suradnici. U diskusiji je problematizirano pitanje nadležnosti za donošenja konačne odluke u postupku izbora nastavnika i suradnika. Iz formulacije članaka 40. i 43. moglo bi se zaključiti da se konačna odluka o tome prepušta matičnim odborima. Predlaže se preraditi te odredbe tako da se matičnim odborima povjeri provođenje dijela postupka, tj. donošenje odluke o ispunjavanju uvjeta, ali da konačna odluka na temelju koje se s odabranim kandidatom sklapa radni odnos, bude na fakultetskom vijeću ili senatu (za samostalne studije, sveučilišne odjele ili integrirana sveučilišta). Predlaže se preispitivanje namjere uvođenja instituta reizbora za naslovne nastavnike, budući da se obveza periodičnog izbora ili reizbora nastavnika logički vezuje uz radna mjesta. Nadalje, predlaže se jasnije definirati status i prava gostujućih nastavnika, te zakonski urediti mogućnost angažiranja naslovnih suradnika (uz nastavnike) bez kojih bi se mnoga visoka učilišta suočila s poteškoćama u izvođenju praktične nastave. Iz istih razloga predlaže se također povećati postotke angažiranja dokazanih stručnjaka iz prakse uz nadzor znanstveno-nastavnog osoblja, ili barem predvidjeti opravdane izuzetke od pravila “25%“ (čl. 79. st. 3.). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
215 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 90. Pored st. 2, alineje 1. i 2. ovog članka zaboravilo se na nastavnike/znanstvenike koji ispunjavaju navedene kriterije izbora u viša znanstvena zvanja, a za više radno mjesto matične im ustanove ne mogu osigurati ugovore o radu, ili na one znanstvenike koji su do sada imali pravo pokrenuti postupak izbora na vlastiti trošak (mahom onih koji nisu zaposleni u struci, a obranili su doktorske disertacije)? – Podrazumijeva li se da će MO-i provoditi svoj dio postupka izbora u zvanje (v. gore čl. 40, 41, 42, 43 i 90) i za one koji su zaposleni na visokim učilištima, a za koje vrijede uvjeti Rektorskog zbora – vraćamo li se na objedinjene znanstvene i znanstveno-nastavne provedbe postupaka izbora u zvanje? – Podrazumijeva li se da zbog st. 2 ovog članka i čl. 42 Odluka o minimalnim uvjetima radnih obveza za reizbor na znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, nastavna i stručna radna mjesta te o obliku izvješća stručnog povjerenstva o radu zaposlenika u postupku reizbora (NN 24/2021-543) Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj neće niti stupiti na snagu 1. lipnja 2022. kako je njome propisano? Naime, Nacrtom ovog Zakona propisani su nešto drugačiji uvjeti i postupak reizbora od onih navedenih u toj Odluci. Predstavljaju li alineje 3, 4 i 5 stavka 2 ovog članka nove elemente djelokruga rada MO-a, odnosno one koje trenutno imaju Područni odbori (koji se očigledno ukidaju)? Primljeno na znanje Stavkom 3. člankom 110. prijedloga Zakona propisano je da nastavnik, znanstvenik i suradnik zadržava stečeno zvanje, a kriteriji za izbor na radno mjesto utvrdit će se Nacionalnim sveučilišnim, znanstvenim i umjetničkim kriterijima koje će donijeti Nacionalno vijeće. Prijelaznim i završnim odredbama prijedloga Zakona propisan je rok za donošenje i početak važenja Nacionalnih sveučilišnih, znanstvenih i umjetničkih kriterija.
216 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 86. Prema ovom članku Nacrta Zakona se uopće ne spominje da Nacionalno vijeće utvrđuje kriterije za raspodjelu proračunskih sredstava (kako je to postojećim Zakonom propisano čl. 108, st. 1.). Prelazi li i to u nadležnost Ministarstva? Dojma sam da se znatno smanjuje djelokrug neovisnog rada Nacionalnog vijeća, koje postaje ovim Nacrtom Zakona sve ovisnije o Ministarstvu. Primljeno na znanje Navedeno će biti uređeno novim modelom financiranja visokih učilišta i znanstvenih instituta i Uredbom Vlade Republike Hrvatske sukladno članku 102. stavku 10. prijedloga Zakona.
217 Sveučilište Jurja Dobrile u Puli ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 54. Ovim člankom Nacrta Zakona (unatoč stavku 3) se dozvoljava visokim učilištima da naslove emeritusa mogu umirovljenjem dobiti i docenti odnosno znanstveni suradnici? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
218 Sveučilište u Splitu ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 12. Sudjelovanje studenata u izborima čelnika visokih učilišta te nastavnika i suradnika. U diskusiji su sudjelovali i čelnici Studentskog zbora na razini Sveučilišta i sastavnica koji su iznijeli prigovor protiv sužavanja studentskih prava u stručnim vijećima visokih učilišta (senata i fakultetskih vijeća), posebice prava na sudjelovanje u izborima čelnika te nastavnika i suradnika (čl. 12. st. 5 i čl. 19. st. 5.). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
219 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 94. »Elektronička infrastruktura sustava visokog obrazovanja, znanstvene i umjetničke djelatnosti« - Ovaj Prijedlog nema nikakvo rješenje za istraživačku i podatkovnu strukturu, što bi se trebalo smatrati glavnim indikatorom da će znanstvenici u sustavu imati još goru podršku od strane državnih struktura i da je Prijedlog u fundamentalnom smislu - tamo gdje je doista važan - bezidejan. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
220 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 103. »U tom slučaju sredstva doznačena javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu umanjivat će se za 5 % svake godine sve do sklapanja programskog ugovora.« - Ovaj se stavak odnosi na prethodno najavljenu penalizaciju koja se zasniva na nepovjerenju prema temeljim institucijama visokog obrazovanja i znanstvene djelatnosti i otvara mogućnost da ministar sam procjenjuje što bi njemu visoko učilište trebalo ponuditi. Uz to, Prijedlog ne daje nikakva regulacijska rješenja za samo ideju kako bi se imala sprovesti u praksi, što ustvari znači ili da predlagatelj ne zna kako bi se to trebalo napraviti ili ne želi otkriti kako to ustvari planira provesti. U svakom se slučaju takvo rješenje ne može smatrati cjelovitim i dobrim za sustav znanosti i visokog obrazovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
221 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 102. »(10) Sadržaj programskog ugovora, proračunsku formulu, pokazatelje i kriterije utvrđivanja visine udjela pojedinih proračunskih komponenti, postupak pregovaranja i rokove sklapanja programskog ugovora te kvalitativne i kvantitativne indikatore za mjerenje uspješnosti ostvarenja ciljeva utvrđenih programskim ugovorom Vlada Republike Hrvatske utvrđuje uredbom.« - Drugim riječima, Ministar ne samo da propisuje znanost kao takvu, kriterije financiranja, matične odbore i radna mjesta nego i sadržaj programskih ugovora i to na taj način da ovaj zakon to ne upriličuje jasno i eksplicitno, nego se ostavlja na arbitrarnu volju ministru nakon općeg usvajanja, fantomskom stavkom o pisanju uredbe. Ovo niti se može nazvati cjelovitim zakonskim rješenjem, niti se može uzeti benevolentnim rješenjem za dobrobit znanosti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
222 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 102. »(4) Programski ugovor obvezno sadrži odredbe o: [...].« - Ovdje se definiraju kategorije ugovora bez da se zna što je cilj kao pojam, što je pokazatelj kao pojam, a što je ishod kao pojam, odnosno što to zapravo sadrži. Osim toga, nedovoljno jasna regulacija mogla bi rezultirati smanjivanjem plaća i otkazima – i to u situaciji kadrovske potkapacitiranosti i podfinanciranosti znanstvenog sustava. Sve u svemu, radi se o izrazito loše strukturiranoj ideji financiranja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
223 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 102. »(2) Programskim ugovorom ugovara se ostvarivanje unaprijed definiranih ciljeva visokog učilišta, odnosno znanstvenog instituta, koji su usklađeni s nacionalnim strateškim dokumentima.« - Ova je stavka pokazatelj fundamentalnog problema, s obzirom na to da recentni nacionalni strateški dokumenti dezavuiraju društvene, a pogotovo humanističke znanosti i eksplicitno preferiraju neka primijenjena područja vezana uz tehniku i digitalne sustave. Ugrubo znači to da se planovi i želje visokih učilišta ne mogu prihvatiti ako nisu usklađeni s nekim strateškim dokumentima napisanima bez konzultacije sa znanstvenom zajednicom, a to znači da fundamentalno autonomija istraživanja ne postoji i da Prijedlog ugrožava ustavne zagarantiranosti. Osim toga, u većini dokumenata od strateške važnosti ne postoje ni financijske, ni kadrovske, ni materijalne projekcije stanja stvari i mogućnosti te nisu donošeni u suradnji s akademskom zajednicom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
224 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 97. »st. 3: Kriterije raspolaganja vlastitim prihodima ministar utvrđuje pravilnikom.« - Nastavno na prethodni komentar, moralo bi se smatrati nedopustivim da bi jedna osoba na državnoj funkciji, čija je uloga očuvanje sustava u skladu sa zajednicom koja je tvori, mogla samostalno određivati ne samo znanstvena polja i matične odbore nego i kriterije raspolaganja prihodima za ugovore koje će sama osmišljati i odobravati. To je nešto što isključivo treba razmatrati i odlučivati struka i do ove je točke u pravilniku moć ministarske pozicije narasla apsolutno. Upravo je ovo jedno od stvari koja je oduzeta širem tijelu Nacionalnog vijeća i stručnjacima s njim povezanima i to očigledno s ciljem kontrole nad svim akademskim ustanovama u javnom prostoru. Štoviše, bitne informacije o tome kako bi se to provodilo ovdje nisu naznačene, nego samo najavljene kroz pisanje pravilnika, što cjelokupnu proceduru i kriterije čini arbitrarnim. To se niti može smatrati cjelovitim zakonskim rješenjem, niti rješenjem za dobrobit znanosti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
225 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 97. »(1) Sredstva iz državnog proračuna Republike Hrvatske doznačuju se javnom visokom učilištu, odnosno javnom znanstvenom institutu na temelju programskog ugovora.« - Ovaj koncept, zajedno s jako izraženom i arbitrarnom moći ministra pri tvorbi znanstvenih polja, kriterija financiranja i sadržaja ugovora, te vezano s idejom penalizacije iz članka 103. ovoga Prijedloga, u praksi znači mešetarsko pregovaranje s podređenošću institucije ministru, davanje prednosti komercijalnim proizvodima, te potencira stvaranje atmosfere neprijateljstva i služavništva. Programski ugovori imaju smisla kao prostor dodatnog financiranja za kakve dodatne programe, posebne projekte, no da je javna sveučilišta ovise o kontingenciji jednog Ministra – i to kao da članovi akademske zajednice i njihove obitelji nisu porezni obveznici – je potkopavanje javnog sustava autonomne i otvorene znanosti. Treba ovdje podsjetiti, da se guranje ovoga koncepta zasniva na tvrdnji o neefikasnosti sustava, koja se temelji na užasno loše metodologijski provedenom preliminarnom istraživanju danom u prvom dijelu Nacrta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
226 ZAGREBAČKA ŠKOLA EKONOMIJE I MANAGEMENTA ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 57. Predlažemo za Zakon predvidi mogućnost uspostave ustanove koja će biti isključivo za doktorske studijske programe odnosno diplomske studijske programe u pojedinim područjima poput nekih inozemnih visokih učilišta; npr. HHL Leipzig Graduate School of Management, HEC Paris, London Business School INSEAD, ESMT Berlin jer bez te mogućnosti, onemogućava se uspostava ustanova koje bi nudile vrhunsku specijaliziciju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
227 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 95. »FINANCIRANJE VISOKOG OBRAZOVANJA I ZNANSTVENE DJELATNOSTI« - Iz zakona je potpuno izbačeno financiranje rada i proizvodnje znanstveno-stručnih udruga i društava te druge podržavajuće infrastrukture, što je devastirajuće za već prepoznat model otvorene i javno financirane hrvatske znanosti koja pritom izrazito ovisi o slobodnom radu neprofitnih državnih udruga, društava i organizacija. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
228 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 91. »(1) Matično povjerenstvo osniva se prema znanstvenim područjima, odnosno za umjetničko područje. Broj matičnih povjerenstva, njihovu nadležnost za pojedina područja te način rada pravilnikom utvrđuje ministar.« - Moralo bi se smatrati nedopustivim da bi jedna osoba na državnoj funkciji, čija je uloga očuvanje sustava u skladu sa zajednicom koja je tvori, mogla samostalno određivati matične odbore i to imajući istovremeno moć određivanja znanstvenih područja, polja i grana. To je nešto što isključivo treba razmatrati i odlučivati struka. Upravo je ovo jedno od stvari koja je oduzeta širem tijelu Nacionalnog vijeća i stručnjacima s njim povezanima i to očigledno s ciljem kontrole nad krajobrazom postupaka izbora. Štoviše, bitne informacije o tome kako bi se to provodilo ovdje nisu naznačene, nego samo najavljene kroz pisanje pravilnika, što cjelokupnu proceduru i kriterije čini arbitrarnim. To se niti može smatrati cjelovitim zakonskim rješenjem, niti rješenjem za dobrobit znanosti. Primljeno na znanje Sukladno propisima koje uređuju sustav državne uprave podzakonske propise u pravilu donosi nadležni ministar za resorno područje.
229 Niko Radović, mag.iur., glavni tajnik Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 56. Brisati cijeli članak 56. prijedloga Zakona. Radni odnosi na visokom učilištu su ugovorni odnosi obzirom da se isti zasnivaju ugovorom o radu. Stoga u slučaju povrede radne obveze od strane radnika zaposlenog na visokom učilištu nema potrebe propisivati drugačije postupanje u odnosu na postupanje prema ZOR-u kao općem propisu o radu. Osobito nema potrebe propisivati vođenje nekakvog stegovnog postupka i time praktički uvoditi "sudski radni spor" na visokom učilištu (podnošenje „tužbe“, zakazivanje „ročišta“ pred stegovnim povjerenstvom, izvođenje dokaza, donošenje „presude“, podnošenje „žalbe“, potencijalno uključivanje odvjetnika u stegovni postupak kao punomoćnika radnika i dr.) Konačno, propisivanjem stegovne odgovornosti radnika i nametanjem visokim učilištima obveze donošenja općeg akta (pravilnik o stegovnoj odgovornosti) zakonodavac zapravo sprječava visoko učilište da primjeni neposredno odredbe ZOR-a koje uređuju postupanje poslodavca u slučaju povrede radnih obveza od strane radnika, jer bi se radnici u slučaju sudskog radnog spora mogli pozvati na to da visoko učilišta kao poslodavac nije prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu provelo takav stegovni postupak, te bi samo zbog toga odluka o otkazu ugovora o radu u sudskom radnom sporu mogla biti utvrđena nezakonitom. Nadalje, postavlja se pitanje kakve to uopće stegovne sankcije može visoko učilište izreći radniku, osim onih već propisanih ZOR-om (pisana opomena, redoviti i izvanredni otkaz)? Premještaj na drugo radno mjesto zasigurno ne može, jer je radno mjesto ugovoreno ugovorom o radu i ne može se nekakvom stegovnom sankcijom radnika premjestiti na poslove za koje nije sklopljen ugovor o radu. Naravno, radniku se može dati redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, ali to je opet izravna primjena odredbi članka 123. ZOR-a za koju visokom učilištu kao poslodavcu ne treba nikakav opći akt (pravilnik o stegovnoj odgovornosti). Nadalje, radnika se ne može nit novčano kazniti, jer se novčane kazne mogu propisivati isključivo zakonom a ne općim aktima poslodavca. Također, ZOR-om je zabranjen prijeboj plaće radnika, stoga bi takvo novčano kažnjavanje radnika predstavljalo prekršaj poslodavca za koji se poslodavcu može izreći novčana kazna od 30.000,00 do 60.000,00 kn. Također, radniku se ne može izreći niti javna opomena jer bi to bilo protivno GDPR-u. Konačno, stavak 5. ovog članka je u potpunosti neprimjenjiv u praksi, obzirom da navedeni članak zapravo predstavlja institut kaznenog prava „nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege“, a kojem nema mjesta u ugovornom odnosu. Naime, kod radnih odnosa praktički je nemoguće predvidjeti kako sve može doći do povrede radnih obveza od strane radnika, a same povrede radnih obveza u smislu posljedica, odnosno opravdanosti eventualnog otkaza ugovora o radu zavise od cijelog niza okolnosti u svakom pojedinačnom slučaju. Stoga bi u takav opći akt (pravilnik o stegovnoj odgovornosti) trebalo staviti iznimno mnogo (vjerojatno više stotina) mogućih povreda radnih obveza, ili moguće povrede radnih obveza propisati na toliko općenit odnosno neodređen način da to više ne bude nikakav popis povreda radnih obveza nego samo prepisane odredbe ZOR-a koje reguliraju redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i izvanredni otkaz. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
230 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 85. »Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, znanost i tehnološki razvoj«: Uz prethodno navedene velike probleme, srozavanje Nacionalnog vijeća na savjetodavno tijelo bez obveze uvažavanja, a što se, među ostalim, vidi i po premještanju ove teme s drugog na posljednje mjesto u tekstu zakona u usporedbi s tekućim Zakonom, pojavljuje se kao očigledno bitna namjera Predlagatelja. Ugrubo se može reći da se ovim zakonom ne može lako rastrojiti koncepcija Nacionalnog vijeća i koncepcija sveučilišta, pa će se nacionalno vijeće derogirati bez ukidanja, a sveučilišta preskočiti u nekim bitnim proceduralnim elementima. Kada pogledamo što je sve Nacionalnom vijeću oduzeto i gdje je prebačeno: - oduzeto donošenje kriterija za dodjelu sredstava ustanovama, prebačeno na Ministra; - oduzeto davanje suglasnosti za uvjete rektorskog zbora, prebačeno na Ministra; - oduzeto formiranje znanstvenih područja, polja i grana, prebačeno na Ministra; - oduzeto utvrđivanje uvjeta zvanja; - oduzeto formiranje matičnih odbora, prebačeno na Ministra; - oduzeto zalaganje za policentričnu znanost; - oduzeti centri izvrsnosti (koji su općenito eliminirani iz zakona zajedno s kolaborativnim znanstvenim programima, znanstveno-tehnološkim parkovima i ustanovama od posebne važnosti); - oduzeto vrednovanje minimuma radnih obaveza; onda, čini mi se, postaje očiglednim da Predlagatelj želi da Ministar ima apsolutnu moć nad oblikovanjem znanstveno-obrazovnog sustava i ne želi struku u svojim procedurama. Nacionalno vijeće u ovom modelu postaje i dodatna poluga moći. Stoga je veća autonomija fakulteta »patka«, jer možda djelomično izbacuje sveučilište iz procedura, ali svaki detalj ovisi o dobroj volji Ministra. I takav bi se pristup morao u potpunosti izmijeniti u tekstu zakona, e da bi zakon mogao biti u interesu razvoj znanosti i ljude koji to nose. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
231 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 81. »Ciljevi znanstvene i umjetničke djelatnosti« - S obzirom na trenutno važeći Zakon, (1) izbačeni su opisi znanstvene djelatnosti i sudionika u znanstvenoj djelatnosti; (2) izbačeno je da »znanstveni rad ne podliježe nikakvim ograničenjima ili zahtjevima formalne naravi osim etičnosti«, (3) izbačeno je da formalni zahtjevi ne uvjetuju bavljenje znanstvenim radom; (4) izbačeno je da se studenti i drugi mogu baviti znanstvenim radom (u čl. 77 navodi se da ipak mogu studenti); (5) izbačene su ustanove od posebne važnosti i drugi subjekti znanstvene djelatnosti. Ove su odluke neutemeljene, a upućuju na to da Prijedlog nije rješenje za znanost i visoko obrazovanje, nego ima namjeru preustroja odnosa institucija. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
232 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 81. »(2) Znanstvena i interdisciplinarna područja, polja i grane te umjetničko područje, polja i grane ministar utvrđuje pravilnikom.« - Moralo bi se smatrati nedopustivim da bi jedna osoba na državnoj funkciji, čija je uloga očuvanje sustava u skladu sa zajednicom koja je tvori, mogla samostalno određivati znanstvene discipline. To je nešto što isključivo treba razmatrati i odlučivati struka. Upravo je ovo jedno od stvari koja je oduzeta širem tijelu Nacionalnog vijeća i stručnjacima s njim povezanima i za to se ne može naći drugoga motiva nego s ciljem kontrole nad krajobrazom znanstvenih disciplina. Štoviše, bitne informacije o tome kako bi se to provodilo ovdje nisu naznačene, nego samo najavljene kroz pisanje pravilnika, što cjelokupnu proceduru i kriterije čini arbitrarnim. To se niti može smatrati cjelovitim zakonskim rješenjem, niti rješenjem za dobrobit znanosti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
233 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 81. »(1) Znanstvena i umjetnička djelatnost u Republici Hrvatskoj obavlja se u znanstvenim i interdisciplinarnim područjima i poljima te umjetničkom području i poljima.« - Područja, polja [i grane] nisu ni mjesta, ni prostori, ni ustanove, nego referentna klasifikacija znanstvenog opredjeljenja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
234 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 77. »2. sudjelovanje u znanstvenom i stručnom radu [...].« - Ovo nije propisano općim načelima u kojima nema mjesta za studente u znanstvenom radu, za razliku od odredbi koje ta prava daju studentima po trenutno važećem Zakonu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
235 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 76. »3) Student u izvanrednom statusu studira [...]« - U Prijedlogu nije definirano što je izvanredni, a što redovni studentski status, statusi se mogu razlučiti tek po članku 78. i to neizravno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
236 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 38. »(1) Znanstveno-nastavna, odnosno umjetničko-nastavna radna mjesta od najnižeg prema višemu su docent (doc. dr. sc. / doc. dr. art. / doc. art.), izvanredni profesor (izv. prof. dr. sc. / izv. prof. dr. art. / izv. prof. art.), redoviti profesor i redoviti profesor u trajnom izboru (prof. dr. sc. / prof. dr. art. / prof. art.).« - Dr. sc. i dr. art. su akademski stupnjevi, to nisu ni zvanja ni radna mjesta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
237 Luka Perušić ZAKON O VISOKOM OBRAZOVANJU I ZNANSTVENOJ DJELATNOSTI, Članak 36. »RADNA MJESTA NASTAVNIKA, ZNANSTVENIKA I SURADNIKA« - U skladu s prethodnim komentarom: ukidanje znanstvenih zvanja je nepotrebno i po znanstvenike obezvrijeđujeće. Zvanje je stupanj u zanimanju, odnosi se i na osebujnu misiju koje izvjesno zanimanje sa sobom nosi te omogućuje fleksibilno kretanje po radnim mjestima. Primjer za to je Pravilnik o letačkoj službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, gdje je vojni pilot zvanje, a ne radno mjesto, i opstaje neovisno o radnom mjestu. Ovime se poručuje da ne postojimo onkraj radnog mjesta i ovaj Prijedlog do te mjere unižava status visoke obrazovanosti i znanstvene djelatnosti da čak titule doživljava kao referencu na radno mjesto, što je ispod svake kulturne razine. Osim toga, biranje zvanja bila je izravno autonomna akademska procedura. Primljeno na znanje Zahval