Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o prijedlogu pravilnika o kriterijima i načinu povećanja opsega udjela europskih audiovizualnih djela neovisnih proizvođača

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 11. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: U stavku (2) navodi se „status hrvatskog neovisnog proizvođača, kako je definirano člankom 2. ovog Pravilnika“, međutim članak 2. trenutačno definira status neovisnog proizvođača, a ne neovisnog hrvatskog proizvođača te bi shodno tome riječ „hrvatskog“ trebalo brisati ili bi definiciju u članku 2. trebalo prilagoditi. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Odredba čl. 11. je specijalna odredba koja se odnosi doista samo na obvezu postizanja udjela hrvatskih audiovizualnih djela hrvatskih neovisnih proizvođača. Dakle, kriteriji iz čl. 2. se mutatis mutandis primjenjuje na subjekte iz čl. 11.
2 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 9. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Nadalje, način izvještavanja koji se propisuje za pružatelje linearnih usluga bio bi od koristi i za pružatelje usluga na zahtjev, osobito s obzirom na mogućnost dvogodišnjeg roka prilagodbe. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Postupak propisan za linearne pružatelje razlikuje se jer AEM nad linearnim uslugama ima izravnu nadlženost, jer su ti subjekti upisani u Upisnik pružatelja medijskih usluga, a što nije slučaj s pružateljima koji su pod nadležnošću druge države u EU-u. Osim navedenog, obveze pružatelja linearnih usluga odnose se na vremensku kvotu (10% vremena za EU djela neovisnih proizvođača) u kombinaciji s financijskom kvotom (5%) za hrvatske neovisne proizvođače, dakle na izviješća prema čl. 3. i 7. ovog prijedloga Pravilnika, dok se obveza pružatelja usluga na zahtjev odnosi isključivo na financijska ulaganja u proizvodnju ili otkup, uz mogućnost izuzeća, kao i uzimanje u obzir doprinosa uplaćenog u drugim državama (čl. 9. prijedldoga Pravilnika) tako da navedeni podaci nisu usporedivi
3 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 9. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Općenito smatramo da bi svrha Pravilnika trebala biti dati dodatnu pravnu sigurnost i postaviti pravila postupanja za Agenciju (kao i za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga). U tom smislu, Pravilnikom bi trebalo pojasniti smatra li se ulaganja izvršenim sklapanjem ugovora s neovisnim proizvođače, ili, primjerice, po prvoj uplati. Primljeno na znanje Prima se na znanje. Ulaganje se smatra izvršenim sklapanjem ugovora s neovisnim proizvođačem.
4 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 9. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Navodi se, u skladu sa ZEM-om, da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev može „otkupiti proizvedena hrvatska audiovizualna djela neovisnih proizvođača“. S obzirom na to da definicija neovisnog proizvođača traži da on raspolaže sekundarnim pravima, pitamo se kako će pružatelji audiovizualnih medijskih usluga uopće biti u poziciji ocijeniti raspolaže li doista pojedini proizvođač takvim pravima, tj. kvalificira li on za neovisnog proizvođača, ako pružatelj audiovizualnih medijskih usluga nije uopće bio uključen u proizvodnju, tj. samo želi otkupiti prava iskorištavanja određenog, već postojećeg sadržaja. Takva pravna nesigurnost i potencijalni problemi mogli bi međunarodne pružatelje usluga odvratiti od kupovine postojećeg hrvatskog sadržaja. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Svatko tko zaključuje ugovor u pogledu određenih prava, jamči da s tim pravima raspolaže i da je ovlašten zaključiti taj ugovor, u suprotnom postupa protuzakonito i odgovoran je drugoj ugovornoj strani. Predloženi tekst stoga ni na koji način ne može biti sporan, posebice ako je definirano da su primarna prava ona na primarnom teritoriju, te ukoliko ih Netflix otkupljuje za druge teritorije od proizvođača, a taj proizvođač navedena prava ugovorom prenosi Netflixu, navedeno je pitanje jedino i isključivo ugovorne odgovornosti proizvođača prema Netflixu za moguće pravne nedostatke. Neovisni proizvođač mora pružiti dokaze Netflixu, kao i bilo kojem drugom pružatelju audiovizualne medijske usluge, da raspolaže pravima, te i u ugovoru pod kaznenom i materijalnom odgovornošću garantira da raspolaže predmetnim pravima. Zatim, prodaju prava na neko AV djelo, u ovom sučaju postojećeg hrvatskog AV djela, može obavljati i distributer, koji također mora predočiti dokaze da je ovlašteni posrednik, odnosno distributer tog djela.
5 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 9. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Nije izričito navedeno, no tome bi, smatramo, trebalo biti tako, da se obveza ulaganja računa temeljem prihoda ostvarenih u prethodnoj godini. To jedino i ima smisla, no dok ZEM to izričito navodi kod linearnih kanala, ništa se ne navodi kod usluga na zahtjev pa smatramo da bi pojašnjenje Pravilnika u tom smislu bilo korisno i u skladu sa ZEM-om. Prihvaćen Prihvaća se. Ostvareni prihod se odnosi na godinu koja prethodi godini u kojoj se podnosi izvješće.
6 Danijel Pek PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Hrvatsko društvo nezavisnih producenata podržava predložene definicije iz stavaka 4 i 5 Pravilnika kao jasno tumačenje istovrsnih odredbi ZEM-a. Sposobnost i kapacitet za upravljanje pravima jedno je od osnovnih obilježja neovisne produkcije, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europskoj uniji i svijetu. Korištenje primarnih prava na određeno vremensko razdoblje, a zatim vraćanje tih prava neovisnom proizvođaču te zadržavanje sekundarnih prava, osnovni su zahtjevi postojanja neovisne produkcije te uvjet za europsko financiranje razvoja, proizvodnje i/ili distribucije audiovizualnih djela. Kreativna Europa - MEDIA vrlo precizno navodi da je neovisni producent samo ona tvrtka koja primarna prava za proizvedena djela može vratiti pod kontrolu i raspolaganje nakon isteka roka od 7 godina u slučaju produkcije ili najviše 10 godina u slučaju koprodukcije, te zadržava sekundarna prava na djelu. Na istim načelima sklopljen je koregulacijski sporazum između nezavisnih producenata i Hrvatske radiotelevizije te Agencije za elektroničke medije. 5 godina od sklapanja sporazuma možemo reći da su rezultati upravo suprotni onima koje komercijalne televizije i pružatelji usluga na zahtjev navode kao argumente protiv takvih odredbi - broj, zahtjevnost i kvaliteta hrvatskih audiovizualnih djela u programu javne televizije se iz godine u godinu povećava, a s time raste i njihova međunarodna uspješnost. Djela neovisnih proizvođača proizvedena za javnu televiziju redovito imaju visoku gledanosti, prodaju se na drugim tržištima te ulaze u ponudu pružatelja usluga na zahtjev i u Hrvatskoj i u regiji i na međunarodnim servisima, a njihova kvaliteta i zahtjevnost rastu. Uvjereni smo kako je to rezultat jačanja lokalne audiovizualne produkcije koja je omogućena u čl. 11 Zakona o HRT-u te koregulacijskim sporazumom, te kako će još bolje rezultate i međunarodni iskorak hrvatske audiovizualne industrije omogućiti i novi Zakon o elektroničkim medijima donesen 2021. godine. Što se tiče djela proizvedenih po licenci odnosno formatima, ne vidimo zapreke da se na njih primjenjuju jednaka pravila kao i za originalna djela. Ukoliko je nositelj licence odnosno formata neovisni proizvođač, te ukoliko isti raspolaže primarnim i sekundarnim pravima prema uvjetima Zakona o elektroničkim medijima, ne postoje prepreke da se djela proizvedena na taj način ubrajaju u kvote neovisne produkcije. No ukoliko je nositelj prava na djelo, neovisno radi li se o originalnom ili djelu po licenci, nakladnik televizije ili pružatelj usluge na zahtjev, u tom slučaju se ne radi o neovisnoj produkciji već o servisnoj ili izvršnoj produkciji i takva djela se ne mogu ubrajati u kvote kako ih je propisao Zakon. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 Danijel Pek PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Hrvatsko društvo nezavisnih producenata predlaže uvođenje kriterija prethodnog iskustva kao uvjet za status neovisnog proizvođača audiovizualnih djela. Na sličan način traži se dokaz prethodnog iskustva za sudjelovanje u programima Kreativne Europe - MEDIA ili kao kvalifikaciju za obavljanje poslova servisne produkcije u programu poticaja Filming in Croatia. Kriterij koji predlažemo nije restriktivan u smislu pristupa tržištu: dovoljno je da produkcijska kuća ili producent osobno bude potpisan kao glavni producent na najmanje jednom AV djelu koje je u prethodne 3 godine javno prikazano u kinima, na televiziji ili putem usluga na zahtjev. Na taj način traži se minimalna profesionalna legitimacija a ne ograničava se sloboda poduzetništva ili pristup tržištu. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Navedeni prijedlog prihvatljiv je kao kriterij kod prijave projekata, ne i kao sadržaj podzakonskog pravnog akta.
8 Danijel Pek PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Hrvatsko društvo nezavisnih producenata predlaže osnivanje registra odnosno očevidnika neovisnih proizvođača audiovizualnih djela. Smatramo kako bi takav očevidnik koji bi vodila Agencija za elektroničke medije olakšao provedbu Zakona i Pravilnika na način da bi se teret dokazivanja statusa maknuo s neovisnih proizvođača, a nakladnicima bi smanjio rizik ulaska u poslovne odnose s produkcijskim kućama za koje se naknadno može ispostaviti da nisu zadovoljavale uvjetima iz Zakona i Pravilnika. Agencija bi, kao što Pravilnik i predviđa, imala mogućnost uvida i provjere u poslovne knjige i ugovore između nakladnika i producenata i na taj način uvijek dostupne aktualne podatke o statusu neovisnog proizvođača. Produkcijske kuće bi imale obvezu dokazivanja statusa samo pred jednim tijelom, a ne pred više različitih nakladnika, a nakladnici jednostavan uvid u status produkcijske kuće. Nije prihvaćen Ne prihvaća se, ali se prijedlog prima na znanje i za potencijalnu raspravu s dionicima o potrebi i eventualnom rješenju takovog registra
9 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Slijedom navedenog, predlažemo ukloniti definiciju sekundarnih prava, a podredno razjasniti da proizvođač sekundardna prava može licencirati, tj. dodijeliti pružatelju audiovizualnih medijskih usluga. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Raspolaganje sekundarnim pravima kao jedan od uvjeta za priznanje statusa neovisnog proizvođača audiovizualnih djela propisan je odredbom čl. 49. st. 1. ZEM-a. Stoga je potrebno ovim Pravilnikom definirati pojam sekundarnih prava, s obzirom na to da isto nije učinjeno samim ZEM-om. Ni ovaj Pravilnik ni ZEM ne priječe pregovore između pružatelja medijskih usluga i neovisnih proizvođača AV djela o raspolaganju primarnim i sekundarnim pravima, ali osiguravaju da je to raspolaganje omogućeno.
10 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: U definiciji primarnih prava navodi se da su to prava emitiranja i „drugog korištenja“. U kontekstu hrvatskog prava, teško je razumjeti što „korištenje“ jest u smislu autorskog prava, pa predlažemo koristiti ustaljenu hrvatsku pravnu terminologiju iz područja prava zaštite intelektualnog vlasništva. Djelomično prihvaćen Djelomično se prihvaća. Naime, iako je u definiciji primarnih prava određeno da se istima smatraju prava emitiranja i drugog korištenja na vlastitim platformama, što znači da je vrlo jasno koji su oblici korištenja mogući ako se radi o vlastitim platformama pružatelja medijskih usluga, u svrhu potpunog razjašnjenja pojma “korištenje na vlastitim platformama” primjedba se prihvaća na način da će se primarna prava definirati kao prava emitiranja i drugog priopćavanja javnosti na vlastitim platformama na teritoriju Republike Hrvatske.
11 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Važno je uočiti i to da bi takva ograničenja, čini se, bila primjenjiva i kad pružatelj medijske usluge financira proizvodnju u većinskom dijelu (kako je navedeno u definiciji, proizvođač je neovisan ako sudjeluje s „najmanje 5%“, sukladno članku 49. stavku (3) ZEM-a). To je nelogično jer bi tako bitan trošak i rizik koji pružatelj usluge preuzima trebao rezultirati i pristupom svim pravima temeljem ugovora s neovisnim proizvođačem, bez nepotrebnih zapreka. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Kao što je već navedeno, ni ovaj Pravilnik ni ZEM ne priječe pregovore između pružatelja medijskih usluga i neovisnih proizvođača AV djela o raspolaganju primarnim i sekundarnim pravima. Dakle, ne postoji nikakva zabrana raspolaganja sekundarnim pravima, već se osigurava pravo raspolaganja neovisnog producenta.
12 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Treće, definicija primarnih prava ograničava teritorijalni opseg isključivo na Hrvatsku. Međutim, svrha članka 2. jest definirati neovisnog proizvođača – dakle, ne neovisnog hrvatskog, nego neovisnog EU proizvođača. U tom kontekstu, čini se nelogičnim da se određuje teritorijalni opseg primarnih prava samo kao Hrvatska – naime, ako je proizvođač neovisni proizvođač iz Portugala ili Belgije, primarna prava bi se trebala odnositi na tu državu članicu EU-a. ZEM je taj koji definira kada djela tih proizvođača moraju biti europska ili čak samo hrvatska djela, a ZEM također i definira pojam hrvatskog audiovizualnog djela. Drugim riječima, doista je moguće da se radi o neovisnom belgijskom proizvođaču koji proizvodi hrvatsko djelo. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Prava nisu nužno povezana s proizvođačem i njegovim statusom, već su vezana uz pojedinačno djelo. Prava iskorištavanja vežu se uz tržište za koje je to djelo nastalo. Ako Netflix naruči djelo od neovisnog proizvođača za Hrvatsku, onda će imati prava za Hrvatsku, a ne za Belgiju. Čak i ako je neovisni proizvođač iz Belgije.
13 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Drugo, pod pretpostavkom da se sekundarna prava mogu licencirati, tj. dodijeliti pružatelju audiovizualne medijske usluge, nejasno je, između ostalog, može li to biti ekskluzivan dogovor, za dugoročno razdoblje (uključujući ugovor na neodređeno). Ako ne mogu, to će vjerojatno dovesti do toga da su proizvođači prisiljeni zadržati prava koja oni sami niti žele, niti mogu dalje iskorištavati. Općenito, takva situacija dovela bi do percepcije pružatelja audiovizualnih medijskih usluga o hrvatskom tržištu kao negostoljubivom za dugoročnije investicije koje bi bile održive. Primljeno na znanje Prima se na znanje. Pravilnik ne sprečava pružatelja AV medijskih usluga da u pregovorima od neovisnog proizvođača ugovori raspolaganje primarnim i sekundarnom pravima na duže razdoblje. Nije jasno zašto se navodi da nije jasno može li se navedenim sekundarnim pravima raspolagati kada navedeno nije ni na koji način zapriječeno.
14 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Ako bi prema ovoj definiciji neovisni proizvođači morali zadržati sekundarna prava kako bi ostvarili status neovisnosti, Hrvatska bi bila jedinstven slučaj u EU nametanja takvog zahtjeva. To će umanjiti poticaj ulaganjima u hrvatski sadržaj jer nameće takve uvjete ugovorima s neovisnim proizvođačima kojima se umanjuje početna vrijednost njihove proizvodnje jer ih se obvezuje da uskrate određena prava. Navedeno bi bilo slučaj neovisno o tome želi li proizvođač doista zadržati ta prava ili je li u mogućnosti iskorištavati ih i ostvarivati koristi od njih. Štoviše, upravo je pružatelj audiovizualne medijske usluge ona ugovorna strana koja je u najboljoj poziciji ostvariti ta sekundarna prava, a proizvođači ne bi uopće smjeli dogovarati licenciranje, odnosno dodjelu tih prava pružatelju medijske usluge. Primljeno na znanje Prima se na znanje. Netočno je da bi Hrvatska bila jedinstven slučaj nametanje zahtjeva vezanog uz sekundarna prava. Npr, to su zakonska i podzakonska rješenja u nekoliko europskih država (npr. Italija, Norveška, Francuska). A upravo je Netflix nedavno u Njemačkoj potpisao sporazum kojim prihvaća institut sekundarnih prava. Nadalje, navedena odredba o sekundarnim pravima je svakako u duhu AVMS Direktive 2010/13 Europskog Parlamenta i Vijeća, (revidirana Direktivom (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća), jer se u recitalu 71. iste (koji se odnosi na čl. 17.) ističe kako: „Pri određivanju „producenata koji su neovisni o televizijskim kućama” kako je navedeno u članku 17. države članice bi posebno trebale na odgovarajući način uzeti u obzir kriterije, kao što je vlasništvo produkcijske tvrtke, iznos programa koje osigurava ista televizijska kuća i vlasništvo sekundarnih prava“. Ponovno se naglašava da je nejasno otkuda tumačenje da se u pogledu sekundarnih prava ne bi smjelo dogovarati licenciranje, no razlika u odnosu na primarna prava jest ta da su primarna prava uobičajeno stečena upravo sufinanciranjem odnosno sudjelovanjem u proizvodnji.
15 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: U tom kontekstu, uočavamo pravne nejasnoće, koje ćemo navesti u cilju unapređenja trenutačnog nacrta. Primjerice, nije potpuno jasno da se sekundarna prava mogu dodijeliti pružatelju audiovizualnih medijskih usluga unutar sporazuma o (ko)produkcijskom financiranju temeljem kojeg se dodjeljuju primarna prava te da se mogu uračunavati u iznos koji pružatelj medijskih usluga koristi za izvještaj o ispunjenju svoje obveze ulaganja. Po nama, tome bi doista trebalo biti tako, jer ne postoje nikakvi ni praktični ni načelni razlozi protiv toga, no tekst nije sasvim jasan. S obzirom na to da će obvezu ulaganja morati ispunjavati i pružatelji usluga usmjereni na Hrvatsku, dodjela prava prikazivanja izvan Hrvatske promiče hrvatske talente i autore te omogućuje da djela budu izložena međunarodnoj publici, a što u konačnici dovodi i do povećanja privlačnosti tržišta i poslovnog rasta u ovoj gospodarskoj grani. Stoga pružatelji usluga poput Netflixa, koji djeluju globalno, imaju upravo interes stjecati prava prikazivanja djela kako u zemlji porijekla tog djela, tako i na međunarodnoj razini, čineći tako predmetni sadržaj dostupnim znatno široj publici. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. Zakon i pravilnik ne sprečavaju Netflix niti drugog nakladnika, pružatelja audiovizualnh medijskih usluga ili pružatelja usluga na zahtjev da s neovisnim proizvođačima sklope ugovore za korištenje prava za više država i za duža razdoblja. Bitno je samo da neovisni proizvođač i nakon takvog korištenja nastavlja upravljati i primarnim i sekundarnim pravima, odnosno da se ne radi o total buyout modelu - otkupu zauvijek i za sva tržišta. Namjena tog rješenja, ovdje, ali i svugdje u EU-u jest da pravima i dalje upravlja neovisni proizvođač kako bi imao status neovisnog proizvođača. Nadalje, obzirom da je obveza pružatelja audiovizulanih medijskih usluga na zahtjev, a temeljem čl. 28 st. 1. podstavka 2. ZEM-a ulaganje 2% bruto prihoda ostvarenih u RH ili u proizvodnju ili u otkup hrvatskih AV djela neovisnih proizvođača, nejasno je pitanje može li se pitanje stjecanja prava tretirati ispunjavanjem navedenog uvjeta. Naime, prava se stječu ili ulaganjem u proizvodnju (te stjecanjem primarnih prava) ili otkupom (stjecanjem prava na prethodno stvorenom sadržaju). S obzirom na to da se radi o prihodima ostvarenim u RH i o ulaganju u AV djela u RH, nije prihvatljivo uključivanje iznosa za otkup sekundarnih prava za druga tržišta u ispunjenje kvote koja je propisana prvenstveno za područje RH.
16 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Definicija primarnih i sekundarnih prava je novota u hrvatskom pravu te, kao takva, smatramo zaslužuje posebnu pozornost. Kako nam je poznato, neke predložene definicije su ispuštene iz konačne verzije novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (u kojem su implementirane i odredbe EU direktive 2019/790). Trenutačni nacrt Pravilnika je toga svjestan, međutim predložene definicije su nejasne, zbunjujuće te nisu u skladu s dobrom praksom i svrhom čitavog okvira – nameće se pitanje je li Pravilnik doista najbolje mjesto za uvođenje takvih definicija. Navedeno će vjerojatno imati negativan utjecaj na daljnji razvoj audiovizualne industrije u Hrvatskoj. Primljeno na znanje Prima se na znanje. Definicija primarnih i sekundarnih prava u ovom Pravilniku povezana je striktno s potrebama definiranja statusa neovisnog proizvođača AV djela. U Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima ne postoji pojam ni primarnih ni sekundarnih prava, kao što ne postoji ni pojam neovisnog (a niti ovisnog) proizvođača i u tom kontekstu je isto nepovezivo. Svrha navedenih definicija je utvrđivanje jasnih parametara za ispunjavanje odgovarajućih kvota predviđenih AVMS Direktivom i ZEM-om, te nije u korelaciji s propisima iz područja autorskog i srodnih prava. Stoga je upravo ovaj Pravilnik pravo mjesto koje pojašnjava i definira pojmove koji postoje u ZEM-u.
17 RTL Hrvatska d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. Predlaže se izbaciti točku 5. stavka 1. članka 2., uključujući i identičnu odredbu iz čl. 49. st. 1. ZEM-a jer su protivne ustavnopravnom poretku i legislativnom okviru Republike Hrvatske. Naime, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/2021) koji uređuje autorsko i srodna prava, uključujući i prava producenata, ne poznaje podjelu prava na primarna i sekundarna. Takvu podjelu ne poznaje ni EU legislativa, uključujući i tzv. Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva 2010/132/EU, posljednji put izmijenjena Direktivom 2018/1808), kao ni Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i vijeća, od 17. travnja 2019. o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ. Predlaže se u potpunosti obrisati stavke 4. i 5. članka 2., jer su protivni ustavnopravnom poretku i legislativnom okviru Republike Hrvatske i Europske Unije . Naime, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/2021) koji uređuje autorsko i srodna prava, uključujući i prava producenata, ne poznaje podjelu prava na primarna i sekundarna. Takvu podjelu ne poznaje ni EU legislativa, uključujući i tzv. Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama (Direktiva 2010/132/EU, posljednji put izmijenjena Direktivom 2018/1808), kao ni Direktiva (EU) 2019/790 Europskog parlamenta i vijeća, od 17. travnja 2019. o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ. Ovdje su primarna prava proizvoljno određena kao prava emitiranja AV djela i prikazivanja putem vlastitih platformi, dok su sekundarna prava proizvoljno određena kao sva druga prava osim prava emitiranja AV djela i prikazivanja putem vlastitih platformi te prava ne tržištima izvan Republike Hrvatske. Proizvoljnim ograničavanjem razdoblja korištenja „primarnih prava“ te vraćanja istih neovisnom proizvođaču direktno se zadire u načelo poduzetničke i tržišne slobode zajamčeno člankom 49. Ustava Republike Hrvatske, kao i slobodu znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva te zaštitu moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenog, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva koju jamči članak 69. Ustava Republike Hrvatske. Nadalje, odredba je protivna osnovnim načelima obveznih odnosa odnosno slobodi uređivanja obveznih odnosa i ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, sadržanima u člancima 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima. Konačno odredba je protivna i brojnim odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji, osim što ne poznaje primarna i sekundarna prava, jamči slobodu raspolaganja autorskim djelom. Drugi pasus stavka 5. dodatno otežava položaj nakladnika televizije/pružatelja audiovizualne medijske usluge i praktički ukida televizijski program kakvog danas poznajemo. Naime, poznato je da se većina televizijskih emisija producira prema tzv. formatima, odnosno predlošcima emisija koji do najsitnijih detalja određuju konačni izgled emisije, uključujući koncept, grafike, glazbu, odabir sudionika, voditelja, rasvjetu, brendiranje itd. Nositelji prava na formatima, odnosno licencori, bez iznimke zahtijevaju da se producent drži svih zadanih parametara formata i strogo nadziru samu produkciju. Licencori, također bez iznimke, inzistiraju i na prijenosu svih prava intelektualnog vlasništva na njih. Na opisani način licencori štite svoje formate i drže kontrolu nad njima. Prema spornoj odredbi proizvodnja emisija temeljenih na bilo kakvom formatu više se ne može ubrajati u kvotu od 10% jer proizvođač takve emisije ne može se smatrati neovisnim proizvođačem prema zadanim definicijama ovog pravilnika. Dodatno, nakladnici su osuđeni na nove i neprovjerene proizvode nad kojima nemaju nikakvu kontrolu i za koje se ne može predvidjeti gledanost ni uspjeh, a o čemu direktno ovise prihodi, planiranje prodaje i u konačnici sami opstanak nakladnika, o čijem opstanku ovisi i opstanak proizvođača. Stavci 4. i 5. članka 2. ovog pravilnika tako mogu prouzročiti potpuno suprotni učinak od ciljanog. Nije prihvaćen Ne prihvaća se. U dijelu u kojem su prigovori o postojanju sekundarnih prava u ZEM-u i Pravilniku vidjeti odgovor na komentar broj 11 i komentar br. 13. Kao što smo već naveli, EU legislativa, a posebice AVMS Direktiva u svom recitalu br. 71. poznaje i direktno i nedvosmisleno navodi pojam sekundarnih prava. Navedeno nije povezano s propisima vezanim uz autorsko pravo (koji te pojmove izrijekom ne sadrže, posebice ne citirane direktive). Stoga je pozivanje na Direktive koje se odnose na autorskopravnu regulativu pogrešno. Definiranjem pojma primarnih i sekundarnih prava ni na koji način se ne utječe na poduzetničke i tržišne slobode i mogućnost raspolaganja pravima, pa tako niti na Ustavom zajamčene dobrote. Jedina posljedica definiranja svojstva primarih i sekundarnih prava i mogućnosti raspolaganja tim pravima je tretman proizvođača AV djela, odnosno pitanje ispunjavanja kriterija o neovisnosti. Navedeno je uvriježeno u mnogim državama članicama Europske unije, dijelom kroz zakonodavne akte i podzakonske propise, dijelom kroz postojeću praksu, kao i kroz programe Europske komisije za potporu audiovizualnoj industriji. Vezano uz djela rađena po licenci odnosno formatu, bitno je samo, kao i u slučaju originalno proizvedenih djela, tko i na koji način raspolaže primarnim i sekundarnim pravima. Ukoliko pravima raspolaže nakladnik, pružatelj audiovizualne medijske usluge, odnosno pružatelj usluge na zahtjev, producent je tehnička usluga i ne može biti neovisni proizvođač jer nije razvio proizvod, ne upravlja kreativnim procesom niti na isti ima utjecaj, kao što nema ni sekundarna prava na njega. Upravo na navedeno ukazuje i komentar koji navodi da “nositelji prava na formatima, odnosno licencori, bez iznimke zahtijevaju da se producent drži svih zadanih parametara formata i strogo nadziru samu produkciju”. Razlog i cilj zaštite, te poticanja neovisne produkcije je razvoj kreativnog sektora, odnosno kreativnosti kao takve, a u ovom slučaj taj razlog u potpunosti izostaje
18 Nova TV d.d. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA, Članak 2. NOVA TV d.d. prigovara/daje sugestiju predloženoj odredbi čl. 2. stavka 5 nacrta Pravilnika. Predložena odredba čl. 2. st. 5. Pravilnika u cijelosti glasi: (5) Za potrebe ovog pravilnika sekundarna prava su definirana kao sva ostala prava koja nisu obuhvaćena primarnim pravima, odnosno kao prava na iskorištavanje audiovizualnog djela na tržištima izvan Republike Hrvatske, a koja su u posjedu neovisnog proizvođača. Za stjecanje sekundarnih prava nužno je da neovisni proizvođač od samog početka upravlja kreativnim i poslovnim razvojem predmetnog audiovizualnog djela, te drugim produkcijskim procesima. Samo obavljanje izvršne, odnosno servisne produkcije nije dovoljno za stjecanje sekundarnih prava niti takvog proizvođača kvalificira neovisnim proizvođačem, a kako je definirano stavkom 1. ovog članka. NOVA TV d.d. smatra da je predložena odredba pod (5) prvi stavak ograničavajuća za neovisnog proizvođača u odnosu na proizvodnju audiovizualnih djela temeljem licence jer je proizvodnja AV djela temeljem adaptacije književnih djela , odnosno po licencama, česta. Stoga predlažemo da se stavak (5) nadopuni kako slijedi: (5) Za potrebe ovog pravilnika sekundarna prava su definirana kao sva ostala prava koja nisu obuhvaćena primarnim pravima, odnosno kao prava na iskorištavanje audiovizualnog djela na tržištima izvan Republike Hrvatske, a koja su u posjedu neovisnog proizvođača. U slučaju proizvodnje po licenci smatra se da neovisni producent raspolaže sekundarnim pravima. Prihvaćen Ne prihvaća se. Vidjeti odgovor na komentar broj 11 i broj 14.
19 Danijel Pek PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA Hrvatsko društvo nezavisnih producenata udruga je produkcijskih kuća usmjerenih na neovisnu audiovizualnu produkciju, čiji je cilj jačanje hrvatskog AV tržišta, osnaživanje domaćih autora, filmskih radnika i produkcijskih kuća te povećanje broja i kvalitete audiovizualnih djela izvorno proizvedenih na hrvatskom jeziku i namijenjenih publici u Hrvatskoj i svijetu. Načelno smatramo kako je novi Zakon o elektroničkim medijima iz 2021. postigao povijesni iskorak u jačanju hrvatske audiovizualne industrije kao izuzetno važnog dijela kreativne industrije, kako je prepoznao namjere i duh AV direktive prema jačanju lokalno proizvedenog sadržaja, europske kulturne i identitetske raznolikosti te ponajviše izazove jedinstvenog digitalnog tržišta. Predloženi pravilnik nastavlja se na slovo i duh Zakona o elektroničkim medijima, u skladu je s tekstom zakona te dodatno precizira njegovu provedbu. U osnovi podržavamo ovakav tekst pravilnika te ćemo predložiti neke promjene koje će ga po našem mišljenju učiniti jasnijim i efikasnijim. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
20 Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka odvjetničko društvo d.o.o. PRAVILNIK O KRITERIJIMA I NAČINU POVEĆANJA OPSEGA UDJELA EUROPSKIH AUDIOVIZUALNIH DJELA NEOVISNIH PROIZVOĐAČA Komentari temeljem punomoći u ime Netflix International B.V.: Netflix je usluga streaminga videa na zahtjev na temelju pretplate (SVoD) koja korisnicima omogućuje gledanje velikog broja TV emisija, filmova, dokumentarnih filmova i drugog sadržaja, putem interneta, na bilo kojem od tisuća uređaja povezanih s internetom, u vrijeme koje korisnik sam odabere. Pružamo globalnu uslugu, dostupnu u više od 190 zemalja s više od 220 milijuna pretplatnika. Posvećeni smo pronalaženju najboljih priča - sadržaja koji rezoniraju s lokalnom ili regionalnom publikom, istovremeno dajući priliku pristupa globalnoj publici. Netflix je osnovan u Nizozemskoj, a u Hrvatskoj je dostupan od 2016. Krajem 2020. uložili smo u lokalizaciju naše usluge u Hrvatskoj. To je ulaganje pokrilo kako dostupnost sadržaja naše usluge na hrvatskom jeziku, tako i korisničko sučelje s uslugom na hrvatskom jeziku – ta je funkcionalnost dostupna i našim korisnicima koji se nalaze izvan Hrvatske. Pozdravljamo nacrt i napore koje Agencija za elektroničke medije ulaže u razjašnjenje obveza temeljem novog, prošlogodišnjeg Zakona o elektroničkim medijima („ZEM“). Nacrt pokriva i više negoli je to predviđeno člankom 50. stavkom (9) ZEM-a, no s obzirom na potrebu za tumačenjem pojedinih odredbi ZEM-a (osobito glede obveza pružatelja audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev), podržavamo takav pristup. Međutim, uočili smo da trenutačni nacrt ne uzima u obzir sve obveze koje pružatelji usluga na zahtjev imaju, a osobito oni koji su, poput Netflixa, dostupni u Hrvatskoj, ali im je poslovni nastan u drugoj državi članici EU. Kako je pojašnjeno u daljnjim komentarima, trenutačno predloženi dodatni zahtjevi za ispunjenje statusa neovisnog proizvođača umjesto davanja poticaja predmetnoj industriji u skladu s ciljem članka 13 (2) AVMSD-a, mogli bi dovesti do ometanja daljnjih ulaganja i razvoja tržišta audiovizualnih usluga. Kao međunarodni pružatelj usluga, nastojimo osigurati lokalni sadržaj za lokalnu publiku, ali omogućiti i pristup međunarodnoj publici, što je u interesu i autora i naših korisnika i raznovrsnosti ponude na tržištu. Nadalje, neka važna operativna pitanja u zakonu nisu pojašnjena – način izvještavanja za pružatelje usluga na zahtjev, relevantna godina za izračun obveze ulaganja te u kojem trenutku se obveza ulaganja smatra ispunjenom. Želimo podijeliti naša razmatranja, kako bismo pridonijeli daljnjem razjašnjenju nužnom za učinkovitu usklađenost s propisanim obvezama te smo na raspolaganju i za sva daljnja pitanja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje