Izvješće o provedenom savjetovanju - OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O RODILJNIM I RODITELJSKIM POTPORAMA

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje  , PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE Smatramo kako sustav rodiljnih i roditeljskih prava i potpora traži temeljitije izmjene, kao i da je Zakon potrebno poboljšati u više područja. Štoviše, potrebno je nanovo izraditi cijeli Zakon, a u cilju temeljite izmjene sustava, ali i njegova pojednostavljivanja za krajnjeg korisnika_cu, ali i same provoditelje_ice. Zakon sadrži preveliki broj odredaba kojima se stvara nepreglednost, neujednačenost i praznine u primjeni te je nužno revidirati i napisati novi zakonski tekst koji će biti jasniji i jednostavniji. Postojeću shemu dopusta trebalo bi izmijeniti, odnosno pojednostaviti, na način da se broj kategorija dopusta smanji te se uvedu prava za dvije vrste korisnika_ca - one koji ostvaruju primitak i one neaktivne. Osim toga, Zakon bi trebalo pisati inkluzivnim jezikom i pristupom, odnosno ravnopravno obuhvatiti sve vrste obitelji i partnerstava. Slijedom navedenog smatramo kako je u Zakonu potrebno napraviti sljedeće izmjene: 1. Napisati novi Zakon koji je će biti jasniji i jednostavniji; 2. Zakon pisati inkluzivnim jezikom i pristupom odnosno obuhvatiti sve vrste obitelji, partnerstva i korisnika_ca; Pritom se misli na bračne/izvanbračne/životne partnere_ice, jednoroditeljske obitelji, partnere_ice te u određenim slučajevima i druge osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu. Ideja je da sustav rodiljnih, očinskih/partnerskih i roditeljskih dopusta bude fleksibilan i daje mogućnosti prilagodbe različitim obiteljskim i životnim prilikama, a u svrhu dobrobiti roditelja i djeteta, kao i ostvarenja načela ravnopravnosti spolova, uključivanja žena na tržište rada te usklađivanja privatnog i poslovnog života. Naknade za korisnice_ke svih prava trebaju biti što više, odnosno usklađenije s prihodima koje su ostvarivali prije početka korištenja prava. 3. Postojeću shemu dopusta izmijeniti na način da se broj kategorija dopusta smanji te se uvedu prava za dvije vrste korisnika_ca - one koji ostvaruju primitak i one neaktivne; Navedeno znači da se zaposleni i samozaposleni roditelji objedine u istu kategoriju s roditeljima koji ostvaruju drugi dohodak i roditeljima poljoprivrednicima kao roditelji koji ostvaruju primitke te da za njih vrijede ista prava, a nezaposlene roditelje odnosno one izvan sustava rada staviti u kategoriju neaktivnih (s određenim iznimkama, npr. kada dolazi do prekida radnog odnosa neposredno prije trudnoće ili za vrijeme korištenja nekog prava). 4. Trajanje očinskog/partnerskog dopusta produžiti na 2 mjeseca. Propisati obvezu korištenja očevog dopusta u trajanju od mjesec dana. Preostalih mjesec dana dopusta mogu se koristiti i u nekom od fleksibilnih oblika (npr. jedan dan u tjednu, rad u nepunom radnom vremenu, u dijelovima). U slučaju da shema dopusta ostane ista (ne uvaži se točka 3), očevima koji spadaju u kategoriju poljoprivrednika/roditelja koji ostvaruju drugi dohodak treba također uvesti pravo na očev/partnerski dopust na opisan način; Minimalno trajanje očinskog dopusta kao samostalnog prava očeva ili drugog partnera_ice treba biti 2 mjeseca. Optimalno rješenje bilo bi da se Zakonom propiše obveza korištenja očevog/partnerskog dopusta u trajanju od mjesec dana. Preostalih mjesec dana tog dopusta ne bi bili obavezni te bi ih očevi/partneri_ce mogli koristiti kao rad s polovicom punog radnog vremena ili u drugim fleksibilnim oblicima, za razliku od prvih obaveznih mjesec dana. Nadalje, u praksi se javljaju različite situacije poput one da biološki otac nije više prisutan ili ne živi s majkom djeteta, a njezin bračni ili izvanbračni drug ili partner_ica živi u istom kućanstvu i svakodnevno skrbi o djetetu (djeci). Trebalo bi i te slučajeve obuhvatiti zakonskom odredbom te propisati da je iznimno pravo na očinski dopust u tom slučaju prenosivo na navedene osobe. Isto tako, ako tumačimo da je rođenje djeteta ustvari dolazak novog člana u obitelj, onda bi posvojiteljjima/udomiteljima/drugim osobama kojima se dijete povjerava na skrb očev dopust trebao biti zajamčen bez obzira je li dijete starije ili mlađe od 6 mj. Doduše, postoje odredbe koje daju određena prava ovim osobama, ali pitanje je kako će se tumačiti u praksi i hoće li im se dopuštati korištenje očeva dopusta - stoga je potrebno jasnije regulirati navedene situacije. Dodatni korak bi bio kada bi se u slučaju jednoroditeljskih obitelji ovaj dopust omogućio i partneru_ici koja nije roditelj djeteta ili drugim osobama poput članova šire obitelji ili kućanstva. Što se tiče korisnika_ca prava na rodiljnu poštedu od rada, roditelje koji ostvaruju drugi dohodak i roditelje poljoprivrednike potrebno je prebaciti u kategoriju roditelja koji ostvaruju prihode zajedno sa (samo)zaposlenim roditeljima te bi i za njih vrijedila navedeno pravo na očinski/partnerski dopust u predloženom obliku. U slučaju da ova kategorija roditelja bude i dalje odvojena, i očevi koji spadaju u kategoriju poljoprivrednika/roditelja koji ostvaruju drugi dohodak trebaju imati pravo na ovaj dopust u trajanju od 2 mjeseca na prethodno opisan način. 5. Omogućiti da svaki roditelj (neovisno o svom radnopravnom statusu ili radnopravnom statusu svog partnera_ice i o kategoriji korisnika_ca u koju spada) ima 4 mjeseca plaćenog roditeljskog dopusta, pri čemu samo 2 mjeseca može prenijeti na drugog roditelja (sukladno radnopravnom statusu tog roditelja na kojeg se dio dopusta prenosi). Visina se roditeljske naknade određuje sukladno radnopravnom statusu korisnika dopusta u trenutku kada želi koristiti svoje pravo i nevezano uz radnopravni status drugog roditelja. Ako shema dopusta ostane ista (ne uvaži se točka 3), isto pravo treba na odgovarajući način primijeniti i omogućiti roditeljima koji ostvaruju drugi dohodak i poljoprivrednicima; Dakle, svaki roditelj treba imati 4 mjeseca dopusta sukladno svom radnopravnom statusu i nevezano uz radnopravni status drugog roditelja. Nadalje, 2 mjeseca jedan roditelj treba moći prenijeti na drugoga, sukladno radnopravnom statusu tog roditelja (na kojeg se dio dopusta prenosi). Zakon ne smije uvjetovati ostvarenje prava roditelja radnopravnim statusom drugog roditelja, već kako je navedeno, svaki roditelj ima pravo na roditeljski dopust sukladno svom radnopravnom statusu u trenutku kada želi koristiti svoje pravo. U tom smislu, treba izmijeniti i st.3. i 4. čl.13. koji nisu u skladu s Direktivom koja propisuje da je roditeljski dopust pojedinačno pravo svakog radnika (što, između ostalog, znači da ne smije biti uvjetovano radnopravnim statusom drugog roditelja, i stavljaju očeve (muškarce) u nepovoljniji položaj nego majke (žene), jer majke (za razliku od očeva) dopust mogu koristiti potpuno neovisno o radnopravnom status oca. Nejasna je korelacija između majčinog (ne) korištenja potpore iz čl. 28. Zakona ili potpore iz čl. 31. Zakona s očevim pravom na korištenje roditeljskog dopusta. Rodiljna pošteda od rada i rodiljna briga o djetetu svojevrsni su “ekvivalent” rodiljnom (a ne roditeljskom) dopustu i smatramo da trebaju u potpunosti biti izuzeti prilikom određivanja (očevog) prava na korištenje roditeljskog dopusta. Ono što treba uskladiti jest s jedne strane pravo majke koja nije (samo)zaposlena da koristi roditeljsku poštedu od rada/roditeljsku brigu o djetetu, a s druge strane pravo (samo)zaposlenog oca da koristi roditeljski dopust. Dalje, roditelji koji ostvaruju drugi dohodak i poljoprivrednici nemaju mogućnost da im zajedničko pravo na roditeljsku poštedu od rada (koja odgovara pravu na roditeljski dopust (samo)zaposlenih roditelja) traje ukupno 8 mjeseci, a da jedan roditelj (najčešće otac) prenese na drugog 2 mjeseca svog dopusta. Ako ovi roditelji ne budu objedinjeni u jednu kategoriju sa (samo)zaposlenima kako predlažemo, smatramo da bi bilo dobro u skladu s duhom Direktive i na ovu kategoriju primijeniti prethodno navedene odredbe Direktive. 6. Ukinuti gornju granicu (delimitirati) naknade za roditeljski dopust. U slučaju da ostane gornja granica, vezati je uz 2 ili 3 prosječne plaće u RH, a ne uz proračunsku osnovicu; Pozdravljamo povećanje maksimalne visine iznosa naknade na 225% proračunske osnovice mjesečno. Međutim, gornju granicu naknade trebalo bi ukinuti. Ako do toga ne dođe, onda gornju granicu roditeljskih dopusta treba vezati uz prosječnu plaću u RH, a ne proračunsku osnovicu. Naime, proračunska osnovica se ne indeksira s troškovima života i već vrlo dugi niz godina se ne mijenja. Osim toga, u praksi se događa da očevi ne koriste pravo na roditeljski dopust i 2 mjeseca dopusta prenose na majke upravo iz financijskih razloga. Oni češće imaju veće plaće od svojih partnerica te bi razlika između plaće i maksimalnog iznosa naknade bila prevelik udar na kućni budžet. Stoga, ako u Zakonu ostane propisana gornja granica visine naknade onda ju je potrebno vezati uz prosječnu plaću u RH te propisati da je maksimalni iznos naknade u visini od 2 ili čak 3 prosječne plaće u RH. Kao što smo istaknule, proračunska osnovica po kojoj se sada računa naknada se ne indeksira s troškovima života te je preniska da bi se uzimala kao temelj za računanje visine naknade, dok je prosječna plaća realniji indikator stvarnog stanja. Osnovica na temelju koje će se računati naknada treba biti propisana ovim Zakonom. 7. Povećati naknade za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta u polovici punog radnog vremena te ih vezati uz iznos plaće, a ne proračunsku osnovicu. Isto napraviti i kod korištenja prava na rad u polovici punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta; Više naknade potrebno je propisati za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust u polovici punog radnog vremena iz čl. 15. st. 4. Zakona i prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta iz čl. 16. Zakona. Iako pozdravljamo povećanje naknade na maksimalno 110% proračunske osnovice mjesečno u prvom slučaju (isto je trebalo napraviti i za korisnice_ke prava iz čl.16.), to nije dovoljno. Naknada bi trebala iznositi 50% prethodno ostvarene plaće/prihoda i biti dostupna svim kategorijama roditelja. Dodajemo da je naknada za puno radno vrijeme 225,5% proračunske osnovice mjesečno, za pola radnog vremena ona u predloženom obliku iznosi 110% proračunske osnovice mjesečno. Polovina od 225,5 je 112, 75 te iako se ne radi o velikoj financijskoj razlici, nema razloga da naknada za roditeljski dopust u polovici punog radnog vremena ne iznosi 112,75% umjesto 110%. 8. Povećati naknade paušalnim obrtnicama_ima odnosno približiti ili izjednačiti naknade s prosječnom zaradom paušalne obrtnice_ka; U kategoriji samozaposlenih roditelja poseban se problem javlja kod izračuna naknada za paušalne obrtnice_ke. Ovim osobama visina naknade određuje se prema osnovici za plaćanje doprinosa te iznosi 2.937,92 kn mjesečno tijekom cijelog rodiljnog i roditeljskog dopusta (ako dopust koriste u punom radnom vremenu) ili 2.328,20 kn mjesečno (ako dopust koristite kao pravo na rad s polovicom radnog vremena u kojem slučaju obrt ne mora u mirovanje). Iako ove osobe imaju puno veće prihode, njihove naknade su minimalne te u praksi onemogućuju roditelje da koriste dopuste u punom smislu. Zakonsko rješenje trebalo bi ići u smjeru približavanja ili izjednačavanja visine naknade s prosječnom zaradom obrtnice_ka. 9. Ako se ne izmjeni shema dopusta (ne uvaži se točka 3), povećati naknade roditeljima koji ostvaruju drugi dohodak i roditeljima poljoprivrednicima odnosno približiti ili izjednačiti naknade s njihovom prosječnom zaradom; Problem niskih naknada javlja se i kod osoba osiguranih na temelju drugog dohotka (ugovora o djelu ili autorskog ugovora). Zakonodavac ih je svrstao u istu skupinu kao nezaposlene roditelje te u čl.30. st.1. propisuje da za vrijeme korištenja prava na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada imaju pravo na novčanu naknadu u iznosu 70% proračunske osnovice mjesečno (2.328,20 kuna). To znači da osobe koje rade na temelju spomenutih ugovora imaju iste naknade kao nezaposlene osobe, a sami uredno plaćaju doprinose i imaju veće prihode. Takva odredba se ne čini smislenom i pravednom te bi ta skupina roditelja trebala imati isti tretman kao i zaposleni roditelji. Kao što je prethodno navedeno, Zakon bi trebao normirati dvije kategorije roditelje - jednu bi činili zaposlene i samozaposlene osobe, uključujući i one koje rade u različitim „netipičnim“ oblicima rada, a drugu sve ostale odnosno neaktivne osobe. Alternativno, Zakonsko rješenje trebalo bi ići u smjeru približavanja ili izjednačavanja visine naknade s prosječnom zaradom navedenih osoba. 10. Omogućiti prijenos kvote na treću osobu (npr. partner_ica koji nije roditelj uz suglasnost drugog roditelja, šira obitelj) u iznimno opravdanim slučajevima; 11. Kod jednoroditeljskih obitelji propisati pravo majke/oca na korištenje roditeljskog dopusta u maksimalno propisanom trajanju od 8 mjeseci i omogućiti prijenos kvote na treće osobe (bračni drug koji nije roditelj, šira obitelj, članovi kućanstva); U odnosu na točke 10. i 11. prijedlog je da se u određenim iznimnim i opravdanim slučajevima kod roditeljskih dopusta/poštede treba propisati i mogućnost prijenosa dijela dopusta na treću osobu (npr. bračni drug koji nije roditelj uz suglasnost drugog roditelja, šira obitelj, članovi kućanstva). Npr. u slučaju da otac ne koristi očinski ili roditeljski dopust da isti prenese na majčinog partnera koji živi u istom kućanstvu i svakodnevno skrbi o djetetu. Navedeno svakako treba propisati kod jednoroditeljskih obitelji koje su jednostavno u odsustvu partnera/ice u nepovoljnijem položaju i nemaju jednako pravo te imaju kraće trajanje dopusta. Na taj način bi se znatno poboljšao položaj i pomoglo ovim obiteljima. Tako npr. samohrani roditelj ima manje dopusta nego roditelj u braku, a s obzirom da sam_a skrbi o djetetu, za njega_nju bilo bi povoljnije da ima mogućnost dopusta u barem jednakom trajanju kao i osobe koje skrbe o djetetu s partnerom_icom. Dakle, Zakonom treba propisati mogućnost da u slučaju jednoroditeljskih obitelji majka/otac imaju pravo koristiti roditeljski dopust u maksimalno propisanom trajanju od 8 mjeseci i proširiti krug osoba na koje se može prenijeti 2 mjeseca dopusta, a isto napraviti i u slučaju produženih dopusta. 12. Ukinuti uvjet staža osiguranja pri ostvarivanju prava na rodiljne i roditeljske dopuste iz statusa (samo)zaposlene osobe te visinu naknada računati prema prosjeku zadnjih 6 isplaćenih plaća. U slučaju da roditelj nema 6 isplaćenih plaća, za izračun naknade dovoljne su 2 platne liste te u tom slučaju iznimno može ostati propisan uvjet staža osiguranja od 6 mjeseci, bez obzira na prekide, u zadnjih 18 ili 24 mjeseca. (Ako uvjet staža ne bude ukinut u skladu s preporukom, sniziti ga na 6 mjeseci, bez obzira na prekide, u zadnjih 18 ili 24 mjeseca); Hrvatska je postepeno uvodila strože kriterije pristupa (punim) rodiljnim/roditeljskim naknadama, a koje se ostvaruju temeljem statusa zaposlenosti. Primjerice, dok je početkom 1990-ih za punu rodiljnu/roditeljsku naknadu bio dovoljan status zaposlenosti, danas je za istu potrebno minimalno 9 mjeseci kontinuiranog staža osiguranja neposredno prije početka dopusta ili 12 mjeseci s prekidima unutar 24 mjeseca, a što najviše pogađa roditelje s isprekidanim radnim karijerama. Takve izmjene posebno treba gledati u kontekstu promjena na tržištu rada i porasta prekarnih oblika zaposlenosti, posebice kod mladih koji se sve teže uključuju na formalno tržište rada i pronalaze stabilnije zaposlenje. U sklopu postojeće Zakonske odredbe pravednije je bilo propisati samo 9 mjeseci bez obzira na prekide jer se propisivanjem duljeg uvjeta staža od 12 mjeseci u slučaju prekida penalizira osobe koje su ostale bez posla ili su radile u prekarnim uvjetima. Osim toga, mišljenja smo da je potrebno izraditi detaljnu analizu trenutnih korisnika_ca prava, kako bi se utvrdilo da li bi uvjet staža, ako ostane propisan, trebao biti i manji te iznositi, primjerice, 6 mjeseci, koliko iznosi i razdoblje koje se uzima u obzir prilikom izračuna visine naknade. Naime, u tom je pogledu teško dati jasnu preporuku budući da nam nisu dostupni podaci iz kojih je vidljivo koliko zaposlenih roditelja zapravo ne zadovoljava uvjet staža osiguranja i zbog toga ostvaruje pravo na minimalnu naknadu. Rješenje koje bi svakako bilo najpovoljnije za roditelje, i za koje se zalažemo, jest ukidanje uvjeta staža osiguranja za ostvarivanje prava s osnova zaposlenosti (kao npr. u Sloveniji ili Njemačkoj). U tom slučaju svaki roditelj imao bi pravo na naknadu prosječne plaće koju je ostvario u zadnjih 6 mjeseci prije korištenja prava na dopust. Na taj način bi se uvjet staža „podveo“ pod uvjet ostvarenih prosječnih plaća, jer se podrazumijeva da je osoba zaposlena ako joj je isplaćeno 6 plaća. U slučaju da roditelj ne bi imao 6 isplaćenih plaća, za izračun naknade trebale bi biti dovoljne minimalno 2 isplaćene plaće i u tom slučaju iznimno bi mogao ostati propisan uvjet staža osiguranja od 6 mjeseci u zadnjih 18 ili 24 mjeseca (bez obzira na prekide). Tako je uostalom određeno i sada pri izračunu naknade plaće za vrijeme dopusta u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju kada roditelj zadovoljava staž osiguranja, a nema 6 isplaćenih plaća. To znači npr. da je za ostvarivanje prava na punu rodiljnu naknadu u iznosu od 100% prethodne plaće za zaposlene majke koje ispunjavaju uvjet staža osiguranja dovoljno da imaju 2 platne liste, pa bi ovu praksu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) trebalo propisati i Zakonom. Intencija propisivanja uvjeta staža osiguranja bila je da se izbjegnu tzv. fiktivna zapošljavanja u svrhu ostvarivanja prava na dopust. Međutim, takav stav gdje se roditelji, prvenstveno majke, percipiraju kao netko tko će htjeti prevariti državu je pogrešan, a HZZO ima na raspolaganju druge mehanizme kojima može provjeriti i sankcionirati slučajeve fiktivnih zapošljavanja. 13. Uvjet staža osiguranja propisati u slučaju kada majka ostane bez posla neposredno prije trudnoće ili otac prije korištenja očinskog dopusta i priznati pravo na naknadu kao zaposlenim osobama pod određenim uvjetima; Slovenski model trebalo bi primijeniti i u slučajevima kada roditelji ostanu bez posla neposredno prije trudnoće/rođenja djeteta. U našem sustavu oni se stavljaju u kategoriju nezaposlenih roditelja i imaju minimalne naknade, a prije toga su radili i ispunjavaju staž osiguranja. Primjenom modela kakav ima Slovenija tim bi se roditeljima (uz ispunjavanje određenih uvjeta npr. staža osiguranja) priznavalo pravo na naknadu temeljem statusa zaposlene osobe. Npr. u Sloveniji, žene koje nisu osigurane u vrijeme početka korištenja rodiljnog dopusta, ali jesu najmanje 12 mjeseci u posljednje tri godine prije početka, primaju iznos osnovnog minimalnog dohotka (543,29 €) uvećan za 20€ po svakom mjesecu osiguranja, ali ne više od 340 €. 14. Omogućiti fleksibilnije korištenje tzv. produženih dopusta u slučaju rođenja blizanaca, trećeg i svakog sljedećeg djeteta (npr. omogućiti veću naknadu ukoliko je roditelj manji broj mjeseci na dopustu) te iako je propisana obvezna neprenosiva kvota od minimalna 2 mjeseca, optimalno rješenje jest da iznosi 20% sveukupnog trajanja dopusta (ako dopust traje 30 mjeseci, 6 mjeseci treba biti neprenosivo); Zakon propisuje da u slučaju rođenja blizanaca, trećeg i svakog sljedećeg djeteta roditeljski dopust traje 30 mjeseci, a u pravilu ga koriste oba roditelja u trajanju od 15 mjeseci. Ako ga koristi samo jedan roditelj onda traje 30 mjeseci (čl.14. st.4.). Pozdravljamo uvođenje dijela dopusta koji je neprenosiv, odnosno tzv. obavezna kvota drugog roditelja (najčešće oca) u trajanju od 2 mjeseca, kao što traži Direktiva. Međutim, smatramo da bi navedena kvota trebala biti duža. U pogledu produženih dopusta trebalo bi razmotriti koliko bi bilo optimalno trajanje neprenosive kvote, posebno s obzirom na nepovoljne utjecaje tzv. dugih dopusta na povratak i položaj žena na tržištu rada. Jedno od mogućih rješenja je propisati neprenosivi dio u iznosu od oko 20% ukupnog trajanja dopusta (kao npr. u Francuskoj ili Austriji). Naime, roditeljski dopusti u trajanju od 30 mjeseci (produženi dopusti) imaju negativan učinak na položaj žena na tržištu rada pa je upitno da li bi se uopće trebali koristiti u takvom obliku. S obzirom na trenutno stanje mreže dječjih vrtića, produžene dopuste ne treba skroz ukinuti, ali svakako treba otvoriti prostor da se oni skrate te ujedno i omogućiti roditeljima da njihovo korištenje prilagode svojim potrebama. Jedno od rješenja može biti uvođenje mogućnosti da se produženi dopust koristi u kraćem razdoblju uz veću naknadu, čime bi se potaknuo i brži povratak roditelja, prvenstveno žena, na tržište rada. Konkretno, roditeljima bi se dao na raspolaganje jednaki sveukupni iznos naknade koji sada mogu iskoristiti kroz 30 mjeseci dopusta uz mogućnost da taj isti sveukupni iznos naknade iskoriste kroz, primjerice, 20 mjeseci, a čime bi im se povećao iznos mjesečne roditeljske naknade. Alternativno, u slučaju omogućavanja manje fleksibilnosti i mogućnosti izbora od strane roditelja, moguće je da se izričito propišu tek dva modaliteta korištenja produženih dopusta i to: konkretan viši iznos naknade ukoliko se dopust koristiti 15 ili 18 mjeseci, dok i dalje ostaje u primjeni minimalna naknada ukoliko se dopust koristi u trajanju do 30 mjeseci. U svakom slučaju, obavezna neprenosiva kvota iznosila bi 20% sveukupnog trajanja dopusta. Ako ukupno trajanje dopusta ostane na trenutnih 30 mjeseci, neprenosivu kvotu treba propisati u trajanju od 6 mjeseci. Ista pravila treba propisati i kod roditelja koji ostvaruju drugi dohodak/poljoprivrednika koji mogu koristiti roditeljsku poštedu u trajanju do navršene 3. godine života djeteta za blizance, treće i svako sljedeće dijete, ako shema dopusta ostane nepromijenjena. 15. U slučajevima kada je za korištenje ili prijenos prava potrebna je suglasnost drugog roditelja, a ne može se dobiti (npr. roditelj u zatvoru, roditelj žrtva nasilja, trajno poremećeni ili narušeni odnosi) propisati iznimku ili nadomjestak za suglasnost; Za korištenje ili prijenos nekih prava potrebna je suglasnost tj. supotpis drugog roditelja. Temeljem iskustva iz prakse, smatramo da je potrebno regulirati situacije u kojima dogovor roditelja nije moguć (npr. roditelj u zatvoru, roditelj žrtva nasilja, trajno poremećeni ili narušeni odnosi). S obzirom da ove situacije nisu posebno propisane Zakonom, ostaje pravna praznina koja se u praksi rješava na različite načine te bi Zakon trebao adresirati kako postupati u takvim slučajevima. 16. Propisati da stanka za dojenje traje sve dok majka doji i osigurati puni iznos plaće za vrijeme korištenja prava na teret HZZO-a; Radnica koja doji dijete tijekom rada u punom radnom vremenu, ima pravo na stanku za dojenje djeteta (čl.19.) u trajanju od dva sata dnevno koja se ubraja se u radno vrijeme. Može se koristiti jednokratno ili dva puta u tijeku dana u trajanju od po sat vremena. Radnica koja doji dijete može ovo pravo koristiti do navršene 1. godine života djeteta, a izmjenama Zakona bi se trebalo omogućiti da traje sve dok majka doji. Čl.6. Zakona navodi da je radnica koja doji zaposlena radnica majka djeteta u dobi do navršene prve godine života djeteta koje doji, koja o tom svom stanju pisanim putem obavijesti svoga poslodavca najkasnije 30 dana prije povratka na rad. Ta bi se definicija također trebala promijeniti u navedenom smislu. Nadalje, radnica za vrijeme korištenja ovog prava ima pravo na naknadu plaće koja iznosi 100% proračunske osnovice, preračunate na satnu osnovicu za mjesec za koji se obračunava odnosna naknada. Naš prijedlog je da ima 100% plaće tj. da se osigura puni iznos plaće za vrijeme korištenja prava na stanku za dojenje djeteta na teret HZZO-a, a poslodavac bi trebao osigurati uvjete za dojenje na radnom mjestu. 17. Propisati da radnica koja doji dijete nije obvezna raditi noću dok god traje dojenje (što znači duže od godine dana djetetova života), dok radnica koja je rodile, a ne doji, nije obavezna raditi noću do godine dana života djeteta ( u tom smislu izmijeniti i Zakonske definicije u čl.6.); Zakon u čl.20. st.6. propisuje da trudna radnica ili radnica koja je rodila ili radnica koja doji dijete nije obvezna raditi noću tijekom trudnoće, u razdoblju do godine dana života djeteta odnosno u razdoblju dok doji dijete pod uvjetom da predoči potvrdu nadležnog liječnika specijalista ginekologa o svojoj trudnoći ili potvrdu liječnika specijalista pedijatra o dojenju djeteta ili potvrdu liječnika specijalista medicine rada, kojom se potvrđuje da je to neophodno za sigurnost i zdravlje trudne radnica ili radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete, odnosno za sigurnost i zdravlje djeteta. Ovakva zakonska formulacija ostavlja dvojbe da li predmetno pravo traje godinu ili duže od godinu dana dok majka doji. Intencija zakonodavca nije u potpunosti jasna s obzirom da se pravopisno zarez ne piše kad riječ „odnosno“ ima rastavnu ulogu tj. kad je istoznačna vezniku „ili“. Izmjene zakona trebale bi ići u smjeru trajanja ovog prava dok god traje dojenje (što znači duže od godine dana djetetova života), dok bi radnice koje su rodile, a ne doje ovo pravo imale do godine dana života djeteta. 18. Kod korištenja prava na mirovanje radnog odnosa do 3. godine života djeteta propisati iznimku te omogućiti korištenje prava na privremenu nesposobnost za rad te pravo na rodiljni/roditeljski dopust kao zaposlenim osobama odnosno pod istim uvjetima pod kojim je ostvareno prava za prethodno dijete; Zakon u čl.22. uređuje pravo na mirovanje radnog odnosa do treće godine djetetova života na način da nakon što je iskorišteno pravo na rodiljni i roditeljski dopust ili pravo na rad s polovicom punoga radnog vremena prema ovom Zakonu, jedan od zaposlenih roditelja ima pravo ne raditi do navršene 3. godine života djeteta (st.1.). Za vrijeme korištenja ovog prava st.2. članka propisuje da prava i obveze zaposlenog roditelja iz radnog odnosa miruju, a pravo na obvezno zdravstveno osiguranje te pravo na mirovinsko osiguranje ostvaruje se prema propisima kojima je uređeno to pravo. Poslodavac jedan primjerak odluke o mirovanju radnog odnosa zaposlenog roditelja do treće godine djetetova života obvezno dostavlja Zavodu radi evidencije. Temeljem te odredbe i u skladu sa Zakonom poslodavac u pravilu odjavljuje roditelje s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Međutim, ako majka u tom periodu ponovo zatrudni zbog toga što nema obvezno zdravstveno osiguranje po osnovi zaposlenja neće niti imati odgovarajuća prava kao radnica. Bez obzira što njen radni odnos i dalje traje (ali je u mirovanju), ona nema pravo na plaćeno bolovanje zbog čuvanja trudnoće, a pravo na rodiljni dopust i naknadu bi ostvarila kroz Zakonsku kategoriju roditelja izvan sustava rada. U ovom slučaju Zakon bi trebao predviđati iznimku te bi se trebalo ići u korist majke i omogućiti joj da ostvaruje pravo na bolovanje te rodiljni/roditeljski dopust kao zaposlena osoba odnosno pod istim uvjetima pod kojim je ostvarivala prava za prethodno dijete. 19. Propisati pravo bračnog druga djetetovog roditelja na posvojiteljski ili sličan dopust/poštedu/brigu za sve kategorije korisnika_ca prava; Čl. 35. st. 1. Zakona propisano je da (samo)zaposleni posvojitelj ima pravo na posvojiteljski dopust pod uvjetom da supružnik posvojitelja djeteta nije roditelj djeteta. Iz zakonske formulacije proizlazi da posvojitelj koji je bračni drug djetetovog roditelja nema pravo na posvojiteljski (ni bilo koji drugi) dopust. Takvu odredbu trebalo bi izmijeniti te bi specifične okolnosti trebalo uvažiti neovisno da li je biološki roditelj iskoristio pravo na roditeljski dopust. Isti uvjet propisan je i kod drugih posvojitelja (koji ostvaruje drugi dohodak ili je poljoprivrednik ili nezaposlena osoba ili osoba izvan sustava rada) u čl.39. st. 1 i st. 2. 20. Ukinuti uvjet istog radnopravnog statusa u slučaju prijenosa prava na posvojiteljsku poštedu od rada i posvojiteljsku brigu o djetetu na bračnog druga koji je posvojenjem postao roditelj posvojenog djeteta; Prema čl. 28. st. 3. i čl. 29. Zakona, roditelji izvan sustava rada prenose među sobom prava na način da majka koja koristi pravo na rodiljnu poštedu od rada može na oca prenijeti korištenje prava sukladno njegovom radnopravnom statusu i neovisno o radnopravnom statusu majke. Roditelj koji koristi pravo na roditeljsku poštedu od rada može prekinuti korištenje tog prava radi zaposlenja ili samozaposlenja te prenijeti preostali dio neiskorištenog prava drugom roditelju, sukladno njegovu radnopravnom statusu. S druge strane, odredba iz čl. 39. st. 5. koji regulira prijenos prava posvojitelja koji ostvaruje drugi dohodak ili poljoprivrednik ili je nezaposlen i posvojitelja izvan sustava rada navodi kako oni mogu prekinuti korištenje prava na posvojiteljsku poštedu od rada i posvojiteljsku brigu o djetetu ili to pravo prenijeti na bračnog druga koji je posvojenjem postao roditelj posvojenog djeteta pod uvjetom da imaju isti radnopravni status. Odnosno iz ove odredbe proizlazi da je kod ovih posvojitelja prijenos prava uvjetovan istim radnopravnim statusom. Navedeno se, čini nam se, prilikom zadnje zakonske izmjene zaboravilo izmijeniti i to bi trebalo popraviti. 21. Jasno urediti tko su ovlaštenici kojih prava iz obveznog mirovinskog osiguranja i način njihovog ostvarivanja; Prema čl. 25. Zakona (samo)zaposleni roditelji za vrijeme korištenja prava u predmetnom članku imaju prava iz obveznoga mirovinskog osiguranja i pravo na plaćene doprinose prema posebnim propisima. Ista prava, sukladno čl. 30. st. 3., pripadaju i korisnicima rodiljne i roditeljske poštede od rada (roditelji koji ostvaruju drugi dohodak, roditelji poljoprivrednici i nezaposleni roditelji) za vrijeme korištenja tih prava. U praksi nije dovoljno jasno kako korisnici rodiljne i roditeljske poštede od rada ostvaruju ta prava. Prema našem shvaćanju, za razliku od (samo)zaposlenih roditelja koji ih ostvaruju automatizmom, ovi korisnici_ce bi trebali podnijeti osobni zahtjev Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO). Naime, čl. 14. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisuje da je na osobni zahtjev obvezno osiguran roditelj koji obavlja roditeljsku dužnosti u prvoj godini života djeteta, a nije osiguran po drugoj osnovi. Međutim, ako uspoređujemo taj članak s čl. 30. st. 3. Zakona ostaje nejasno radi li se o istom pravu te primjenjuje li se mehanizam osobnog zahtjeva i u slučaju čl. 30. st.3. S druge strane, čl.31. Zakona nije propisano da roditelji izvan sustava rada, odnosno korisnici rodiljne i roditeljske brige o djetetu imaju prava iz obveznoga mirovinskog osiguranja i pravo na plaćene doprinose prema posebnim propisima, ali se i na njih primjenjuje navedeni čl.14. st.1 Zakona o mirovinskom osiguranju. Kako nije jasno radi li se o istim ili različitim pravima u slučajevima korisnika_ca rodiljne i roditeljske poštede od rada i zašto roditelji izvan sustava rada po čl.31. Zakona nemaju ova prava, a po čl.14. Zakona o mirovinskom osiguranju imaju, nužno je Zakonom jasnije urediti tko su ovlaštenici kojih prava i način njihovog ostvarivanja. Odnosno, u čl. 25. trebalo bi obuhvatiti i korisnike_ce iz čl. 30. i 31. Zakona. 22. Ukinuti potrebu za pribavljanjem suglasnosti poslodavca za početak ili ponovnu uspostavu korištenja prava i jasno propisati pod kojim uvjetima poslodavac može odgoditi neprihvaćanje namjere o mijenjanju načina korištenja prava. Svakako pozdravljamo da se izmijenio članak koji navedeno uređuje s obzirom da je prethodna odredba u praksi stvarala probleme jer su roditelji često smatrali da ne mogu ostvariti promjenu prava bez pristanka poslodavca, a HZZO je svojim tumačenjima mijenjao zakonske odredbe te tražio poslodavčevu suglasnost prije početka korištenja nekog prava što u Zakonu dosada nije bio slučaj. Nadalje, implementacijski problemi također su nastajali jer je Zakon upućivao na uvjete za odgađanje usvajanja zahtjeva do 30 dana koji su utvrđeni propisima o radu, dok samim Zakonom o radu nije ništa propisano. Stoga je postojala pravna praznina koja je omogućavala poslodavcima proizvoljna postupanja. Posljednjim Zakonskim izmjenama se navedeno donekle mijenja, ali i dalje mislimo da ova odredba ide na štetu roditelja odnosno radnica_ka. S obzirom da se radi o pravu roditelja, svakako je u redu da se poslodavca pravovremeno obavijesti o početku korištenja, ali njegova suglasnost ne bi trebala ni na koji način utjecati na vrijeme početka korištenja prava. Odnosno trebalo bi propisati da je radnik_ca obavezna obavijestiti poslodavca o namjeri početka korištenja ili mijenjanja načina korištenja nekog prava najmanje 30 dana prije početka istoga, ali nikako uvjetovati ostvarenje istog dostavljanjem pisane suglasnosti poslodavca niti propisati odgađanje početka korištenja prava za 30 dana. Iznimno je moguće odredbu o odgodi ostaviti u slučaju mijenjanja načina korištenja prava. Dakle, poslodavčeva suglasnost može odgoditi korištenje prava za 30 dana samo iznimno, a odgoda obavezno mora biti pisano obrazložena i utemeljena na ovim zakonom izričito propisanim i restriktivno razlozima za odgodu. U slučaju da radnik_ca može dokazati najavu korištenja prava (npr. slanjem e-maila na službenu adresu poslodavca ili slanjem preporučene poštanske pošiljke/pošiljke s povratnicom, pri čemu se trenutak slanja treba smatrati trenutkom kada je poslodavac obaviješten), a poslodavac ne izda suglasnost ili zatraži 30-dnevnu odgodu iz neobrazloženih ili Zakonom neutemeljenih razloga, treba propisati da će HZZO radniku_ci odobriti korištenje najavljenog prava s datumom početka korištenja koji je naveden u obavijesti upućenoj poslodavcu. Nije prihvaćen Obrazloženje po točkama: 1. Središnji državni ured za demografiju i mlade je započeo s aktivnostima izrade Nacrta prijedloga Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te će se tijekom samog procesa izrade razmotriti sve pristigle primjedbe i prijedlozi. 2. Središnji državni ured za demografiju i mlade je započeo s aktivnostima izrade Nacrta prijedloga Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te će se tijekom samog procesa izrade razmotriti sve pristigle primjedbe i prijedlozi. 3. Kao korisnici prava navode se osobe koje ostvaruju drugi dohodak (primjerice ugovor o djelu), poljoprivrednici izvan sustava PDV-a i nezaposlene osobe po propisima o zapošljavanju, koje imaju pravo na rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada koji su se prije stupanja na snagu inicijalnog ZRRP-a 2009. prema tada važećim propisima smatrali nezaposlenim osobama i kao takve obvezno su morale biti prijavljene Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Treću socijalnu skupinu korisnika prava čine osobe izvan sustava rada koji ne ulaze ni u jednu od naprijed navedenih socijalnih skupina - učenici, studenti, umirovljenici, osobe na profesionalnoj rehabilitaciji ili osobe koje su prema propisima iz socijalne skrbi nesposobne za rad. Prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora vezana su uz ravnopravni status korisnika te su zavisna o njihovom statusu u obveznom zdravstvenom osiguranju – iz predloženog nije jasno na koji bi se način, pravno uredio njihov status kada bismo ih objedinili u istu korisničku skupinu. 4. Očinski dopust novo je pravo u hrvatskom pravnom sustavu. U primjeni je tek nešto duže od mjesec dana. Mišljenja smo da je u ovom trenutku 10 odnosno 15 kalendarskih dana koji su plaćeni u visini pune plaće radnika odnosno korisnika, optimalno te ćemo u narednom razdoblju pratiti kretanje broja korisnika ovog prava. Dodatno, ovo pravo smatramo dobrim poticajem za odluku očeva o korištenju roditeljskog dopusta na koji imaju pravo 2 mjeseca te za koji je naknada plaće od 1. kolovoza 2022. povećana. Ukoliko se pokaže nužnim, obzirom na primjenu u praksi, te ukoliko će biti otvorene mogućnosti u okviru državnog proračuna, prilikom izrade Nacrta prijedloga Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama razmotrit ćemo uvođenje novina u odredbe vezane za predmetno pravo. 5. Prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora vezana su uz ravnopravni status korisnika te su zavisna o njihovom statusu u obveznom zdravstvenom osiguranju – iz predloženog nije jasno na koji bi se način, pravno uredio njihov status kada bismo ih objedinili u istu korisničku skupinu. 6. Predloženi pristup nije prihvatljiv. Naime, proračunska osnovica predstavlja stručni termin koji se koristi za obračun drugih naknada i primanja propisanih posebnim propisima te je ista uređena Zakonom o izvršavanju državnog proračuna za 2022. godinu. Moguća povećanja naknada razmotrit će se i planirati u narednom razdoblju, a u skladu s raspoloživim sredstvima državnog proračuna. 7. Predloženi pristup nije prihvatljiv. Naime, proračunska osnovica predstavlja stručni termin koji se koristi za obračun drugih naknada i primanja propisanih posebnim propisima te je ista uređena Zakonom o izvršavanju državnog proračuna za 2022. godinu. Moguća povećanja naknada razmotrit će se i planirati u narednom razdoblju, a u skladu s raspoloživim sredstvima državnog proračuna. 8. Središnji državni ured za demografiju i mlade upoznat je s okolnostima specifičnog položaja roditelja koji su vlasnici paušalnih obrta, ali i s odredbama propisa prema kojima navedena skupina korisnika uplaćuje određene doprinose, te posljedično tome i ostvaruje pravo na niže naknade. Nije moguće predvidjeti iznimku za ovu kategoriju korisnika budući da se Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama ne veže za iznos minimalne plaće niti u odnosu na druge skupine korisnika iz ovog Zakona. 9. Moguća povećanja naknada razmotrit će se i planirati u narednom razdoblju, a u skladu s raspoloživim sredstvima državnog proračuna. 10. i 11. Vezano uz predloženu mogućnost da vremenske potpore i pripadajuće novčane potpore umjesto majke, odnosno oca djeteta može ostvariti treća osoba ističemo da je važno odrediti razloge koji ispunjavaju svrhu ovoga prava odnosno da postoje određene opravdane okolnosti uslijed kojih roditelj nije u mogućnosti skrbiti o djetetu. Naime, svrha korištenja prava iz sustava obiteljskih potpora je usmjerena na potrebu da se roditelj kao korisnik prava, primarno posveti skrbi o djetetu za što mu je i omogućeno korištenje navedenog prava u skladu s uvjetima predviđenim važećim Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama, a da su iznimno kao korisnici predviđene i druge osobe kojima je dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na čuvanje i odgoj. Važećim Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama omogućeno je da korisnik bude i skrbnik maloljetnog djeteta kojem je rješenjem nadležnog tijela to dijete povjereno na čuvanje i odgoj ili druga fizička osoba kojoj je maloljetno dijete odlukom nadležnog tijela povjereno na čuvanje i odgoj, prema svom radno pravnom statusu, a pod uvjetom da ima status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju i ako s tim djetetom živi u zajedničkom kućanstvu. Svrha rodiljnih i roditeljskih potpora općenito, pa tako i roditeljskog dopusta je omogućavanje njege i brige o djetetu, podizanje djeteta, zaštita materinstva i usklađenje obiteljskog i poslovnog života. Sukladno tome, priznavanje prava korisnicima na vremenske i novčane potpore zasniva se na zadovoljenju njihovih potreba kao roditelja, kao i potreba djeteta za stalnom i adekvatnom njegom i brigom. Osobito je važno omogućiti roditeljima primjereno vrijeme za brigu o djetetu i socijalnu sigurnost obitelji te osigurati vremensko razdoblje za dopust poslije rođenja djeteta, tijekom njegove najranije dobi. 12. i 13. Smatramo da je trenutna odredba vezana uz staž osiguranja opravdana, osobito imajući u vidu da je ista mijenjana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama iz 2020. godine. Naime, razdoblje trajanja prethodnog osiguranja zaposlenog ili samozaposlenog roditelja kao uvjeta za ostvarivanje prava na roditeljski dopust odnosno naknadu plaće, po uzoru na odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, izmijenilo se na način da se trajanje prethodnog osiguranja smanjilo kako bi bilo povoljnije za korisnike prava (umjesto dotadašnjih 12 mjeseci neprekidno uvedeno je 9 mjeseci odnosno umjesto 18 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine uvedeno je 12 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine). 14. Postojeća zakonska rješenja pružaju dovoljno široke mogućnosti prilagodbe prava korisnicama, a povećanje naknada planirat će se u narednom razdoblju. 15. Provedbeno tijelo nije iskazalo navedene probleme u praksi, te su do sad, bez većih teškoća, postupali u navedenim situacijama i rješavali zahtjeve u korist stranaka. 16. Smatramo da je pravo na stanku za dojenje optimalno propisano postojećim odredbama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. 17. Središnji državni ured za demografiju i mlade je započeo s aktivnostima izrade Nacrta prijedloga Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te će se tijekom samog procesa izrade razmotriti sve pristigle primjedbe i prijedlozi. 18. Navedeno zakonsko rješenje je u skladu sa svrhom prava na mirovanje radnog odnosa. 19. Smatramo da su odredbe važećeg Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama u ovom dijelu jasne te optimalno uređuju predmetnu problematiku. 20. Primljeno na znanje te će se podrobnije razmotriti potreba dodatnog zakonskog uređenja navedenog. 21. Središnji državni ured za demografiju i mlade je započeo s aktivnostima izrade Nacrta prijedloga Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama te će se tijekom samog procesa izrade razmotriti sve pristigle primjedbe i prijedlozi. 22. Predloženo rješenje uzima u obzir i potrebe radnika i potrebe poslodavaca te smatramo da je predmetno sada dobro normirano i jasno vezano uz postupanje u praksi.
2 Rafaela Plentaj  , 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Preporuka je povisiti iznos naknade za korisnike prava na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju do navršene 8. godine života. Povećanje bi trebalo biti najmanje dvostruko, umjesto trenutnih 2328,20 kn naknada bi trebala iznositi najmanje 4600,00 kn, uvažavajući i prateći rast prosječne plaće, ali i rast troškova života i inflaciju. S obzirom da se u statistici navodi da ovo pravo koristi 5064 korisnika, radi se o oko 5000 obitelji koje žive (odnosno preživljavaju) sa zaista nedovoljnim iznosom novca koji nije dostatan za troškove života i potrebnu terapiju, njegu, hranu i prijevoz. Primljeno na znanje U tijeku je izrada novog Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama kojim su planirane daljnje promjene u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora koje bi pridonijele većem pozitivnom učinku na ukupna pronatalitetna kretanja kao i učinku u odnosu na zaposlene i samozaposlene korisnike rodiljnih i roditeljskih potpora. Cilj je i osnaživanje financijskih potpora zaposlenih i samozaposlenih roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju koji koriste dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života te roditelje koji koriste pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta.
3 DARKO KOVAČEVIĆ  , 2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA Načelno pozdravljam svaku mjeru koja će doprinijeti podizanju životnog standarda obitelji s djecom, a osobito obitelji s malom djecom, i njihovom pravu na dostojanstven život kroz stvaranje socijalnih, kulturnih, odgojnih, materijalnih i drugih uvjeta. No smatram da se ograničavanjem povećanja novčanih naknada samo na tzv. „drugih šest mjeseci“ tj. do 1. godine života djeteta, neće postići ciljevi populacijske politike kao ni ostvarenje ravnopravnosti spolova. Za zaustavljanje negativnih demografskih trendova uzrokovanih niskim natalitetnim stopama i iseljavanjem, potrebno je stopu fertiliteta koja sada iznosi oko 1,5 djeteta po ženi u reproduktivnoj dobi, i ni približno ne osigurava čak ni razinu potrebnu za zamjenu stanovništva, povećati na iznad 3 djeteta. Dakle, treba učiniti život obiteljima s troje i više djece ne samo mogućim nego privlačnim i društveno prihvatljivim. U Hrvatskoj se od mlade obitelji očekuje da ima dvoje djece, ni manje ni više. Stanovi su u prosjeku dvosobni, 50-tak metara kvadratnih. Režije su jedva podnošljive za četveročlane obitelji. Kad imate troje i više djece svi kućni proračuni padaju u vodu. I okolina vam se istovremeno divi kako uspijevate preživjeti i čudi „što vam je to trebalo“. Naročito je teško preživjeti trogodišnji roditeljski dopust s jednom plaćom roditelja koji radi i novčanom naknadom od 2.328,20 kn koju prima drugi roditelj, pa to pravo na dopust ostaje gotovo deklaratorno jer se roditelji iz financijskih razloga često odlučuju ne koristiti to pravo te se vraćaju na posao. Pozdravljam sve nove izmjene Zakona tj. povećanje naknada za drugih šest mjeseci korištenja roditeljskog dopusta, ali je žalosno da opet zakonodavac ne prepoznaje i ne mijenja tj. ne povećava naknade za treće dijete i blizance i to za zadnje dvije godine korištenja rodiljskog dopusta. Dakle, to je nedopustivo, poglavito u vidu konstantne velike priče popravljanja demografskog stanja koje je katastrofalno u državi, a ovim propustom zakonodavca da poveća navedene naknade do kraja treće godine korištenja roditeljskog dopusta na minimalno 120 % iznosa proračunske osnovice, opet se ne čini ključan potez da obitelji tj. roditelji bez brige o elementarnoj egzistenciji se odluče na treće dijete. Na kraju se, i što je apsurdno - financijski isplativije će opet biti, taj trogodišnji dopust provesti na bolovanju radi njege jednog od djeteta gdje naknada iznosi 100% prosječne plaće korisnika do maksimalnih 4.257,28 kn, također na teret HZZO-a. No, takav režim zbog organizacije radnog vremena i radnih zadataka, nije fer prema poslodavcu korisnika naknade, osobito privatnom poduzetniku, koji zbog nepredvidivosti bolovanja ne može na idealan način organizirati zamjenu za radnika (najčešće radnicu) – korisnika (korisnicu), pa frustriran poslodavac posljedično otkazuje ugovor o radu te obitelj s troje ili više djece ostaje na vjetrometini s jednom plaćom. Kako je na trogodišnjem roditeljskom dopustu kao i na bolovanju radi njege djeteta više nego u pravilu majka, a ne otac (jer je činjenica da su žene slabije plaćene od muškaraca čak i za isti posao, pa odluka o korištenju roditeljskog dopusta do treće godine djeteta ili bolovanja za njegu djeteta u pravilu pada na majke), to definitivno loše utječe na rizik od ekonomske ovisnosti žena o drugim članovima obitelji i neravnomjernu raspodjelu rodnih uloga u društvu. Ti se efekti mogu poništiti samo ako se novčane naknade dovedu na razinu koja će osiguravati primjereno pokriće troškova roditeljstva i participacije u polovici troškova obitelji. Svi su suglasni da je prosječna mirovina premala za pokriće troškove jednočlanog domaćinstva koje zbog povijesnih okolnosti, vrlo vjerojatno, ima riješeno stambeno pitanje, a za listopad 2019. godine ona je iznosila 2.802,72 kn (izvor: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje; http://www.mirovinsko.hr/UserDocsImages/korisnici%20mirovina%202019/km11za10_2019.pdf), dok se istovremeno očekuje da obitelj s troje i više djece polovicu troškova života pokrije s 2.328,20 kn, a u većini slučajeva stambeno pitanje rješavaju kreditom ili su, još gore, podstanari. Statistika je neumoljiva i razloge zašto se na prekid trudnoće odlučuju najčešće žene kojima bi to bilo treće dijete treba tražiti upravo u lošem ekonomskom položaju obitelji (prvenstveno majki) s troje i više djece. Napominjem da je proračunska osnovica koja se primjenjuje za obračun i isplatu naknada i drugih primanja na temelju posebnih zakona (između ostalog za rodiljne i roditeljske naknade) za koje se sredstva osiguravaju u državnom proračunu utvrđena na temelju prosječne neto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za 2000. godinu te već devetnaest godina iznosi 3.326,00 kn ("Prosječne mjesečne isplaćene neto i bruto plaće za 2000. godinu" NN 20/2001, "Iznos prosječne neto plaće svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj kalendarskoj godini i svote doplatka za djecu iz članaka 24., 25., 26., 28. i 29. Zakona o doplatku za djecu" NN 44/2001, "Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2001. godinu" NN 82/2001). Usporedbe radi, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prosječna neto plaća zaposlenih u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj za 2018. godinu iznosila je 6.242,00 kn, tj. 87,67% više nego 2000. godine. (https://www.jutarnji.hr/arhiva/rodilje-u-hrvatskoj-jedine-zakinute-iz-bivse-jugoslavije/3302813/) Također, ističem da doplatak za djecu koji najčešće ostvaruju obitelji s više djece nije nikakav alibi za nepodizanje roditeljskih naknada nakon 1. godine života djeteta, jer su iznosi doplatka za djecu već 20 godina isti i simbolični, a i broj djece i korisnika doplatka za djecu je u strmoglavom padu. Planirani iznosi koji nisu iskorišteni trebali bi se iskoristiti za povećanje pojedinačnih iznosa doplatka za djecu. Kao što se i navodilo u ranijoj Ocjeni stanja unutar nacrta trenutno važećeg Zakona o izmjenama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, za vrijeme korištenja roditeljskih potpora (roditeljskog dopusta, roditeljske poštede od rada te roditeljske brige o djetetu) roditeljima treba biti osigurana socijalna sigurnost kroz odgovarajuću visinu naknade plaće ili novčane naknade. Kroz pripadajuće rodiljne i roditeljske naknade kojima bi se održao i jačao materijalni standard i kvaliteta života obitelji utječe se na lakše odlučivanje na roditeljstvo i proširenje obitelji. Stoga treba osnažiti roditelje i obitelji s troje i više djece i učiniti ih društveno prihvatljivom i privlačnom „formom“ roditeljstva te predlažem povećanje novčanih naknada za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust za blizance, treće i svako sljedeće dijete iz trenutno važećeg članka 12. st. 11. predloženog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, koje trenutno i dalje iznose mizernih 70% proračunske osnovice, i to na minimalno 150% proračunske osnovice mjesečno. To je jedini ispravan put i jedina ozbiljna mjera, uz ostale dobre stvari koje su se dogodite zadnjim izmjenama i dopunama Zakona, a kojima bi se dalo do znanja od strane zakonodavca da doista želi popraviti demografsku sliku i stanje naše male i ponosne hrvatske nacije, a ne samo administrativno uskladiti Zakon sa nekakvim europskim "direktivama". Dakle, dobro je da se donosi u potpunosti novi Zakon u cjelini i isti treba biti temelj i oslonac svim obiteljima i garancija kako im neće zbog povećanja broja članova obitelji automatski pasti životni standard, a poglavito obiteljima s troje i više djece, što je nažalost danas slučaj. Dakle, nije i ne smije novac i materijalna prava biti na prvom mjestu kada se razmišlja o prinovi u obitelji, ali ako zakonodavac omogući obiteljima dostojan život u vidu prihoda i za treće i svako naredno dijete, to je velika stvar i demografska slika bi se u Hrvatskoj u vrlo brzom roku popravila na bolje. Djelomično prihvaćen U tijeku je izrada novog Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama kojim su planirane daljnje promjene u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora koje bi pridonijele većem pozitivnom učinku na ukupna pronatalitetna kretanja kao i učinku u odnosu na zaposlene i samozaposlene korisnike rodiljnih i roditeljskih potpora. Cilj je i osnaživanje financijskih potpora zaposlenih i samozaposlenih roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju koji koriste dopust za njegu djeteta do navršene osme godine djetetova života te roditelje koji koriste pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta.