Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama Kaznenog zakona, s Konačnim prijedlogom Zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Autonomna ženska kuća Zagreb PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA KAZNENOG ZAKONA Iako se ovaj prijedlog izmjena Kaznenog zakona odnosi na usklađivanja koja je potrebno izvršiti s obzirom na uvođenje valute Eur, AŽKZ ponavlja sve važne prijedloge izmjena koje su bitne iz aspekta unaprijejđenja pravne zaštite žrtava i to kako slijedi: 1. U odnosu na čl. 87 KZ AŽKZ smatra da Republika Hrvatska de iure i de facto nije u cijelosti prepoznala strukturalnu narav nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja. Problem neprepoznavanja strukturalne naravi ovog oblika nasilja dovodi do daljnjih problema u inkriminacjiama, pa i u dualitetu prekršajnog i kaznenog uređenja problematike nasilja jer zakonodavac ne razlikuje rodno uvjetovano nasilje od drugih oblika nasilja do kojih može doći u obitelji. Na različitim stručnim raspravama, u radnim skupinama, vrlo se često miniorizira problematika rodno uvjetovanog nasilja, ignorira se i stavlja u opći kontekst nasilja unatoč postojanju niza međunarodnih dokumenata koji Državu obvezuju da osobitu pozornost usmjeri na rodno uvjetovano nasilje ( razloge vidjeti u preambuli Istamulske konvencije). S obzirom da je rodno uvjetovano nasilje ono koje je usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nesrazmjerno pogađa ženu ( čl. 3 t.d. Konvencije), mehanizmi Države trebaju biti efikasniji, a promicanje pune ravnopravnosti znatno snažnije izraženo i kroz pravni okvir i kroz dobre prakse. Vijeće Europe ( u daljnjem tekstu : VE) je svrhu Konvencije definiralo nakon što je prethodno prepoznalo da je ostvarenje de iure i de facto ravnopravnosti žena i muškaraca ključan element u sprječavanju nasilja nad ženama, da je nasilje nad ženama rezultat povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca koji su doveli do dominacije nad ženama i do diskriminacije žena od strane muškaraca te do sprječavanja punog napretka žena. VE je prepoznalo strukturalnu narav nasilja nad ženama kao rodno utemeljenog nasilja, te jednog od ključnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce. VE je prepoznalo da su žene i djevojčice izložene većem riziku rodno utemeljenog nasilja nego muškarci, te da nasilje u obitelji nesrazmjerno pogađa žene. S obzirom da se svrha Konvencije i svrha Kaznenog zakona vezano uz problematiku nasilja podudaraju, AŽKZ kontinuirano ustraje u svom prijedlogu da se u čl. 87. KZ uvrste definicije iz čl. 3. t. a i d. Konvencije, te da se na adekvatan način ugrade u relevantna kaznena djela: a) nasilje nad ženama smatra se kršenjem ljudskih prava i oblikom diskriminacije žena i označava sva djela rodno utemeljenog nasilja koja imaju za posljedicu ili će vjerojatno imati za posljedicu tjelesnu, seksualnu , psihičku ili ekonomsku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu ili namjerno oduzimanje slobode, bilo da se pojavljuju u javnom ili privatnom životu. b) rodno utemeljeno nasilje nad ženama označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nesrazmjerno pogađa ženu. 2. U odnosu na čl. 81., 82. i 83. KZ AŽKZ predlaže da se aktualne izmjene i dopune KZ prošire i na pitanje kaznenopravne politike u odnosu na djecu. Svoj prijedlog temelji na čl. 64. Ustava RH i praksi u radu sa ženama koje su kao djevojčice bile žrtve seksualnog zlostavljanja. 1. U tom smislu predlaže preispitati propisane kazne zatvora iz glave - kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to na način da se postrože zakonski propisani okviri kažnjavanja. 2. Nadalje ,predlaže ozbiljno propitati pitanje zastare u odnosu na kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, s obzirom na razorne posljedice na život djece i njihovu kasniju sposobnost podnošenja kaznene prijave u zadanim zastarnim rokovima. Mirovanje tijeka zastare do nastupa punoljetnosti za kaznena djela iz čl. 154. st. 1.t.2., 158, 159. i čl. 166 . KZ , nije dovoljno dobro iz aspekta zaštite prava žrtava koje su nasilje pretrpjele kao djeca. Institut zastare naime postoji radi konačnosti i pravne sigurnosti, a temelji se na utvrđenju da primjena kaznene sankcije poslije duže vremena postaje nesvrsishodnom. No kod žrtava seksualnog nasilja koji su nasilje pretrpjeli kao djeca odgođena je sposobnost pokretanja postupka, s obzirom na niz posljedica koje trpe. S obzirom da su djeca prema Ustavu RH pod posebnom zaštitom države ( čl. 64) potrebno je ojačati pravni okvir koji će zlostavljanoj djeci omogućiti pokretanje kaznenog postupka u kasnijoj fazi života kada će za prijavu biti sposobni i pri tome ukloniti ograničavajući faktor zastarnog roka. U tom smislu AŽKZ predlaže promjenu čl. 81 st. 2, 82. st.3. i 83. st.2, KZ na način da se propiše da kazneni progon i izvršenje kazne ne zastarjevaju za kaznena djela 154. st.1.t.2. i st. 2. - teško kazneno djelo protiv spolne slobode u odnosu na žrtve posebno ranjive zbog njezine dobi , 158 - spolna zloupotreba djeteta mlađeg od petnaest godina; čl. 159 - spolna zloupotreba djeteta starijeg od petnaest godina; čl. 166 - teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Razlozi: Hrvatska je ratificirala Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Konvenciju VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji pa su stoga Konvencije dio unutarnjeg pravnog poretka i izvor prava koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona. Presuda Sttubbings i drugi protiv Velike Britanije relevatna je za ovaj prijedlog budući je razmatrana u predmetu ženske osobe koja je kao dijete bila zlostavljana, a nije mogla prijaviti zlostavljanje zbog nastupa zastare. Zaštitu je osoba pokušala ostvariti pred Ustavnim sudom i pred Europskim sudom, no nije je uspjela dobiti budući je potrebno izvršiti promjene pravnog okvira koji se tiču zastare u odnosu na seksualno zlostavljanje djece. Podnositeljica u predmetu Sttubings v. GB je žena koja je u djetinjstvu sexualno zlostavljana od svog usvojitelja i njegovog sina. Zbog toga je tijekom mladenaštva i kao odrasla žena trpjela ozbiljne psihičke probleme. Nije mogla funkcionirati u vezama. Pokušala je suicid. Tek kao odrasla osoba , u tretmanu kod kod psihijatra, po prvi puta je shvatila da postoji veza između seksualnog zlostavljanja koje je pretrpjela kao dijete i njezinih psihičkih problema koji je onesposobljavaju u normalnom življenju života . Podnijela je tužbu protiv počinitelja nasilja tražeći naknadu štete zbog zlostavljanja. Tužba joj je odbačena zbog proteka zastarnog roka. Druga tužiteljica ( u istom predmetu) J.L. kao dijete je bila zlostavljana od svog oca. Kao žena patila je od depresije, nesanice, naglih promjena raspoloženja, nije mogla ostvariti normalnu partnersku vezu. Kada je u jednom trenutku zatražila pomoć psihijatra zbog nemogućnosti uspostave balansa u svom životu , tijekom terapije je shvatila da njezini problemi proizlaze iz činjenice da je kao dijete bila seksualno zlostavljana. Pokušala je samoubojstvo. Pokrenula je postupak radi naknade štete , a njezina tužba je odbačena zbog nastupa zastare. Treća tužiteljica (u istom predmetu) J.P. zlostavljana je u ranom djetinjstvu od učitelja u školi. Patila je od depresije i noćnih mora, osjećala se drugačijom jer nije mogla ostvariti partnersku vezu. Tek kada je kao tridesetogodišnjakinja teško podnijevši očevu smrt zatražila pomoć psihijatra, povratila je dio potisnutih sjećanja te je tijekom terapije shvatila da je uzrok njezinih problema seksualno zlostavljanje koje je proživjela kao dijete. Pokrenula je postupak radi naknade štete, a njezina tužba je odbačena zbog nastupa zastare. Svi tužitelji su tvrdili da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Kod svih tužitelja zajedničko je bilo dugo razdoblje neshvaćanja da je njihovo ozbiljno narušeno zdravlje posljedica seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu. U okviru pozitivnih obveza Države koja proizlaze iz ratificiranih Konvencija ali i Ustava RH, zakonodavac bi trebao prepoznati važnost nezastarjevanja kaznenih djela seksualnog zlostavljanja djece. Kazneni zakon međutim ne propisuje nezastarijevanje kaznenih djela seksualnog zlostavljanja djece, premda je notorno da se radi o izvanredno teškim kaznenim djelima koja ostavljaju trajne posljedice za žrtve. Početak tijeka zastare od nastupa punoljetnosti nije dovoljan u zaštiti osoba koje su pretrpjele seksualno zlostavljanje u djetinjstvu jer su posljedice traume često takve da onemogućuju žrtvu da u duljem razdoblju pokrene odgovarajući sudski postupak. Zlostavljanje u djetinjstvu dovodi do promjena na mozgu žrtava koje se prema „Kanadskoj studiji“ , Gallup, mogu prenositi na potomke. Naučnici su do rezultata došli pregledom moždanog tkiva 18 osoba koje su počinile samoubojstvo, a za koje je bilo poznato da su zlostavljanje u djetinjstvu. U genomu svih 18 žrtava samoubojstva došlo je do promjena u jednoj substanci koja utječe na produkciju proteina u živčanim stanicama. Do promjena ne dolazi u samim genima nego u dijelovima DNK koji reguliraju aktivnost gena. Istraživanje je dokazalo da je mozak u djetinjstvu dok se razvija vrlo osjetljiv, te da iskustva iz tog razdoblja mogu imati trajne posljedice na reakcije mozga. Stoga AŽKZ predlaže promjenu zakonskog okvira in favorem žrtava. . 3. U odnosu na čl. 153. KZ S obzirom da je temeljni element kaznenog djela silovanja nedobrovoljnost (ECHR: M.C. v Bugarska; čl. 36 Konvencije VE o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i drugog nasilja u obitelji) pozitivno je obuhvaćanje svih oblika silovanja u jedno kazneno djelo i tu promjenu AŽKZ podržava . No, AŽKZ predlaže da propisana kazna za osnovni oblik djela bude od tri do osam godina imajući u vidu teške pojavne oblike ovog kaznenog djela koji upućuju na potrebu propisivanja strožijeg kažnjavanja, osobito kada se ima u vidu osobito blaga kaznenopravna praksa kroz izricanje kazni koje se kreću oko zakonskog minimuma. Podizanje zakonskog minimuma sa 6 mjeseci na 1 godinu za osnovni oblik djela nije dovoljno budući je politika izricanja zakonskih minimuma i ublažavanja kazni u praksi snažno prisutna. Sukladno članku 49. KZ ako je za neko kazneno djelo propisana minimalna kazna zatvora od 1. g. ona se može ublažiti do šest mjeseci, a ako je propisan minimum od tri godine, kazna se može ublažiti do jedne godine. Imajući u vidu potrebu snaženja odgovora države na rodno uvjetovano nasilje i iskazanu političku volju da se upravo ovim izmjenama pridonese boljoj zaštiti žrtava i oštrijem progonu počinitelja budući se na taj način suzbijaju svi oblici diskriminacije žena i promiče puna ravnopravost žena i muškaraca, kaznu je potrebno propisati u trajanju od tri do osam godina. 4. U odnosu na čl. 156. KZ Dosadašnje izmjene i dopune KZ nisu obuhvatile čl.156. KZ - spolno uznemiravanje na način kako bi to proizlazilo iz Istambulske konvencije. Stoga AŽKZ predlaže da se promjenama obuhvati i ovo kazneno djelo. AŽKZ je u svojim dosadašnjim sudjelovanjem u e-savjetovanjima vezano uz prijedlog izmjena ZZNO predložila da spolno uznemiravanje ne bude predmetom razmatranja u prekršajnim nego u kaznenim postupcima, budući dovodi do nepotrebnog dualiteta i daljnjih problema razgraničenju u primjeni zakona i pravila ne bis in idem. Čl. 40. Istambulske konvencije nalaže obvezu Državi da poduzme mjere kojima će osigurati da svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili tjelesnog ponašanja seksualne naravi s ciljem ili učinkom povrede dostojanstva neke osobe, osobito ako stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo ozračje, bude predmet kaznenih ili drugih pravnih sankcija. Spolno uznemiravanje na koje se primjenjuje ZZNO i čl. 156.. KZ predstavlja protupravna djela koja nesrazmjerno pogađaju žene, stoga AŽKZ smatra da promjene zakonskog okvira, nedugo nakon ratifikacije Konvencije, trebaju dovesti do željenih promjena u vidu snažnijeg i jasnijeg odgovora države na rodno uvjetovano nasilje. Stoga, AŽKZ predlaže da se u čl. 156. uskladi sa Istambulskom konvencijom te da da čl. 40 Istamublske konvncije bude ugrađen kao osnovni oblik djela, a da sadašnji čl. 1. postane kvalifikatorno oblik djela, time da su dodane i riječi : prema bliskoj osobi i ako je djelo počinjeno iz mržnje. Predloženi tekst izmjene i dopune glasi: 1. Tko spolno uznemirava drugu osobu kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine 2. Tko spolno uznemirava drugu osobu kojoj je nadređen ili koja se prema njemu nalazi u odnosu zavisnosti ili koja je posebno ranjiva zbog teške bolesti, invaliditeta, ovisnosti, trudnoće, teške tjelesne ili duševne smetnje, ili prema bliskoj osobi ili je djelo počinjeno iz mržnje kaznit će se kaznom tavora od jedne do pet godina. Nije prihvaćen Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 23. prosinca 2020. godine donijela Nacionalni plan zamjene hrvatske kune eurom, u kojem je sadržan pregled svih važnijih aktivnosti koje će sudionici priprema za uvođenje eura, iz privatnog i javnog sektora, provoditi u okviru priprema za uvođenje eura. S tim u svezi, Kazneni zakon (Narodne novine, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21) uvršten je u I. skupinu zakona koji sadržavaju značajnija pozivanja na hrvatsku kunu i koje je potrebno izmijeniti prije uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a koji zakon je, sukladno točki 4. Zaključka Vlade Republike Hrvatske o provedbi zakonodavnih aktivnosti povezanih s uvođenjem eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, usmjeren isključivo na provedbu prilagodbe uvođenju eura i u kojim su sve odredbe izmijenjene isključivo zbog te prilagodbe te je iz navedenog razloga razvidna potreba donošenja ovoga Zakona po hitnom postupku. Slijedom navedenoga, Vaš prijedlog izmjena Kaznenog zakona biti će razmotren prilikom sljedećih izmjena i dopuna Kaznenog zakona.