Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o sportu

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Dino Belosevic O B R A Z L O Ž E N J E , Članak 79. 3.) U odnosu na članak 79. stavak 2. Nacrta – trajna novčana naknada Predlaže se povećanje iznosa trajne novčane naknade: - 175% (umjesto 100%) prosječne prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu zlatnu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje -150% (umjesto 80%) prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu srebrnu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te za osvojenu zlatnu medalju na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih,koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna nagrada isplaćuje -125% (umjesto 60%) prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu brončanu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te za osvojenu srebrnu medalju na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, sportovima i disciplinama koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje -100% (umjesto 40%) prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu brončanu medalju na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, sportovima i disciplinama koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje. Karijera vrhunskih sportaša znači potpunu posvećenost svakodnevnim višednevnim treninzima te čestim putovanjima na pripreme i natjecanja izvan mjesta prebivališta, što te sportaše dovodi u nepovoljan položaj u trenutku prelaska iz sportske u poslovnu karijeru u odnosu na njihove vršnjake izvan sustava vrhunskog sporta, koji su u tom periodu imali priliku steći bogato radno iskustvo i uvjete za daljnji napredak u struci. S obzirom da su kroz najviša svjetska postignuća u sportu značajno doprinijeli promociji RH te isti služe kao uzor i poticaj mladim generacijama, predlaže se povećanje iznosa trajnih novčanih naknada kao adekvatna naknada za navedenu izvrsnost i ostvareni doprinos. S obzirom na izniman značaj osvajanja zlatne olimpijske medalje predlaže se da ta medalja podrazumijeva i nešto značajniju razliku u postotku naknade u odnosu na ostale medalje u nizu. Nije prihvaćen Trajna novčana mjesečna naknada ostvaruje se kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, a to su natjecanja najviše razine, olimpijske igre i svjetska prvenstva. Sukladno fiskalnim mogućnostima i činjenici da vrhunski sportaši imaju različite stipendije na lokalnoj razini uvodi se jedinstvena stipendija za prve tri kategorije, dok se za najviši rang vrhunskih sportaša (I. kategorija) uvodi i nadoknada doprinosa. Mišljenja smo kako je ovim Zakonom raspon prava vrhunskih sportaša za vrijeme i nakon karijere poprilično povećan. Napominjemo kako se ovim Zakonom predviđa i stipendiranje stjecanja kvalifikacija za sadašnje i bivše vrhunske sportaše. Uz navedeno valja naglasiti kako trajna naknada nije vezana uz činjenicu da li je korisnik istovremeno zaposlenik ili umirovljenik i kolika su mu mjesečna primanja po drugim osnovama
2 Dino Belosevic O B R A Z L O Ž E N J E , Članak 79. 2.) U odnosu na članak 79. stavak 1. Nacrta - trajna novčana naknada Predlaže se: 2.1.) utvrditi pravo na trajnu novčanu nagradu i za sportaše koji su ostvarili medalju na europskom seniorskom prvenstvu u olimpijskom sportu i olimpijskoj disciplini 2.2.) pomicanje dobne granice za ostvarenje prava na trajnu novčanu mjesečnu naknadu sa 45 na 35 godina života Obrazloženje: 2.1. Sportaši predlažu uvrštenje i prava na trajnu mjesečnu novčanu naknadu i za medalje ostvarene na europskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama iz razloga što je konkurentnost sportskih rezultata na evropskoj razini vrlo visoka, te sportska postignuća, odnosno medalje na tim natjecanjima imaju veliku međunarodnu vrijednost (primjer tek održanog EP u atletici). Visina trajne naknade utvrdila bi se u određenom razmjeru u odnosu na olimpijske i svjetske medalje (80% za zlatnu seniorsku europsku medalju u olimpijskom sportu i olimpijskoj disciplini, 60% za srebrnu europsku seniorsku medalju i 40% za brončanu europsku seniorsku medalju u olimpijskom sportu i olimpijskoj disciplini) 2.2. Sportska karijera vrhunskih sportaša vrlo je intenzivna, iscrpljujuća i kraća nego karijere u drugim područjima. Sportaši često završavaju karijeru oko 35. godine života i nakon što završe sportski karijeru, trebaju se uključiti u poslovni svijet. Kako često nemaju obrazovanja, radnog iskustva, a ni posla, sportaši ostaju i bez prihoda koje su ostvarivali za vrijeme sportske karijere, tako da bi im trajna novčana naknada u toj dobi bila vrlo vrijedna, ukoliko su završili svoju sportsku karijeru. Različiti sportovi imaju različite zahtjeve po pitanju trajanja sportske karijere, kao i početka odnosno završetka iste. U pojedinim sportovima sportaši vrlo rano, već od 5. godine kreću sa svakodnevnim treninzima i njihova karijera samim time (zbog istrošenosti organizma i visokih motoričkih zahtjeva) ranije završava. S druge strane postoje sportovi u kojima se najveći sportski rezultati mogu postizati do 50. godine, pa i duže. S obzirom na navedeno, uvjetom da sportaš trajnu novčanu naknadu ne može ostvariti dok ne navrši 45 godina života stavlja u vrlo neravnomjeran položaj različite sportove i sportaše, a samim time može utjecati i na usmjeravanje (odnosno ne usmjeravanje) djece u određeni sport. Prilagođavati dobnu granicu svakom pojedinom sportu je nezahvalno, ali zato je prijedlog da se dobna granica za sve sportove spusti na navršenih 35 godina života. Između 30. i 35. godine života većina vrhunskih sportaša je primorana završavati aktivnu sportsku karijeru jer je iznimno teško nakon te dobi zadržati najvišu razinu rezultata koju su do tada postizali te im je potrebno upravo u tom periodu osigurati mogućnost prilagodbe na život nakon sportske karijere. U obzir treba uzeti i da se radi o dobi u kojoj često sportaši već imaju ili upravo planiraju obitelj, odnosno djecu, te je upravo u ovom nezahvalnom i teškom prijelaznom periodu iz jedne (sportske) u drugu (poslovnu) karijeru sportašima koji su najvišim svjetskim rezultatima zadužili RH potrebno osigurati financijsku stabilnost i sigurnost. U tom smislu, osim što bi stavilo u puno ravnopravniji položaj sve sportove i sportaše, pretpostavka je da bi snižavanje dobne granice na navršenih 35 godina života u jednom dijelu pozitivno utjecalo i na demografiju. Nije prihvaćen Trajna novčana mjesečna naknada ostvaruje se kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, a to su natjecanja najviše razine, olimpijske igre i svjetska prvenstva. Sukladno fiskalnim mogućnostima i činjenici da vrhunski sportaši imaju različite stipendije na lokalnoj razini uvodi se jedinstvena stipendija za prve tri kategorije, dok se za najviši rang vrhunskih sportaša (I. kategorija) uvodi i nadoknada doprinosa. Mišljenja smo kako je ovim Zakonom raspon prava vrhunskih sportaša za vrijeme i nakon karijere poprilično povećan. Napominjemo kako se ovim Zakonom predviđa i stipendiranje stjecanja kvalifikacija za sadašnje i bivše vrhunske sportaše. Uz navedeno valja naglasiti kako trajna naknada nije vezana uz činjenicu da li je korisnik istovremeno zaposlenik ili umirovljenik i kolika su mu mjesečna primanja po drugim osnovama.
3 Dino Belosevic O B R A Z L O Ž E N J E , Članak 77. 1.) Prijedlog za izmjenu u članku 77. – Obvezni doprinosi Predlaže se da se i pravo na uplatu doprinosa iz sredstava državnog proračuna RH osim za vrhunske sportaše I. kategorije, osigura i za vrhunske sportaše II. kategorije. S obzirom na veliki značaj prava na plaćanje doprinosa iz državnog proračuna za vrhunske sportaše I. kategorije, predlaže se proširenje tog prava i na vrhunske sportaše II. kategorije. Naime, II. kategoriju sportaši mogu ostvariti također iznimno visokim rezultatskim kriterijima isključivo na međunarodnim natjecanjima. Sportaši koji ostvare kriterij za dobivanje II. kategorije su u pravilu sportaši koji, kao i sportaši koji su ostvarili kriterij za I. kategoriju, treniraju svakodnevno te veliki dio vremena provode na službenim putovanjima zbog priprema i natjecanja. Iako ne one najviše, sportaši II. kategorije ostvaruju iznimno značajne rezultate i osvajaju medalje na velikim međunarodnim natjecanjima te na taj način također promiču RH po cijelom svijetu. S obzirom na velike napore i vrijeme koje sportaši trebaju za treninge i natjecanja u pravilu ne mogu preuzeti obveze redovnog posla, kako bi navedena prava na staž i zdravstveno osiguranje ostvarili vlastitim radom. Iz navedenog razloga smatramo da je pravo na uplatu obveznih doprinosa potrebno proširiti i na sportaše II. kategorije. Nije prihvaćen Sukladno fiskalnim mogućnostima i činjenici da vrhunski sportaši imaju različite stipendije na lokalnoj razini uvodi se jedinstvena stipendija za prve tri kategorije, dok se za najviši rang vrhunskih sportaša (I. kategorija) uvodi nadoknada doprinosa.
4 Moje poslovanje O B R A Z L O Ž E N J E , Članak 57. Članak 15. ovog nacrta zakona ne sadrži tekst o pravilniku kojim sepropisuju standardi i normativi mjera na sportskim natjecanjima, odnosno ne postoji stavak 6. (kao niti 4. niti 5.) Prihvaćen Usklađeno u tekstu.
5 ZAGREBAČKI SKIJAŠKI SAVEZ PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE , Članak 126. Čl. 126. st 1. (1) Do stupanja na snagu propisa iz članka 121. ovoga Zakona ostaju na snazi propisi koji su doneseni na temelju Zakona o sportu („Narodne novine“ broj 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15, 19/16, 98/19, 47/20 i 77/20 - Uredba) i propis donesen na temelju Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“ broj 70/19 i 47/20), i to: (…) -Pravilnik o sigurnosti na uređenim skijalištima („Narodne novine“ broj 68/91) U čl. 126. st. 1. određeno je ukidanje Pravilnika o sigurnosti na uređenim skijalištima do donošenja propisa određenih u čl. 121. Međutim, u čl. 121. se ne navodi obveza donošenja odgovarajućeg pravilnika. Slijedom predlaže se da se u čl. 60. ili 61. ili na drugo odgovarajuće mjesto doda tekst čiji je sadržaj u bitnom: Za skijališta uz ostale uvjete ministar nadležan za sport propisat će dodatne uvjete koji se odnose na sigurnost korisnika tih objekata. Po potrebi, jednako se može postupiti i za kupališta. Prihvaćen Dodano u članak 57. stavak 3.
6 Pravobranitelj za djecu RH PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE , Članak 121. Prethodno utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za sudjelovanje u sportskoj pripremi i natjecanju, iznimno je značajno radi prevencije stradavanja. Držimo da bi valjalo skratiti rokove za donošenje pravilnika iz članka 15. stavka 3. zbog presudnog utjecaja njegovih budućih odredbi na život i zdravlje sportaša (radi se o Pravilniku o načinu obavljanja zdravstvenog pregleda, specijalnosti liječnika koji obavljaju zdravstveni pregled, vremenskim rokovima, vrsti i opsegu pregleda sportaša za pojedini sport, učenika i studenata koji sudjeluju u natjecanjima u sustavu školskog i akademskog sporta te organizaciji medicinske pomoći u sportu). Prihvaćen Skratit će se rok.
7 ZAGREBAČKI SKIJAŠKI SAVEZ PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE , Članak 121. (2) Čelnik ijela državne uprave nadležan za zdravstvo će u roku od dvanaest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti propis iz članka 15. ovoga Zakona. -kod druge riječi fali slovo (t) tijela ne ijela Prihvaćen Dodano u tekst.
8 Zajednica sportskih udruga Čakovca PREKRŠAJNE ODREDBE , Članak 117. U prekršajnim odredbama predložiti da se za nepoštivanje odredbi ČL. 75 st. 4. te nepoštivanje članka da sredstvima za zadovoljavanje javnih potreba u sportu raspolaže sportska zajednica kažnjava JL(R)S s određenim iznosom (barem 1.000 eura), a čelnik te JLRS puta pet toga iznosa. OBJAŠNJENJE: Iako je postojećim Zakonom jasno propisano da sredstvima za zadovoljavanje javnih potreba u sportu raspolaže sportska zajednica to nije uvijek bio slučaj, nego je u nekim županijama i gradovima dio sredstava išao preko sportske zajednice, a dio je dodjeljivala JL(R)S, a u pojedinima je čak skoro pa zaobiđena sportska zajednica.. Revizijski nadzori financiranja sporta u JL(R)S su pokazali velike neujednačenosti i dok se ponegdje upozoravalo na nepravilnosti i davale se jasne smjernice drugdje su te stvari bile preskakane. Zbog toga se predlaže novčana kazna za JL(R)S i za njenog čelnika. Nije prihvaćen Predloženim odredbama se ravnomjerno za počinjeni prekršaj kažnjava pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
9 HOK PREKRŠAJNE ODREDBE , Članak 117. Uz članak 117. Predložene iznose novčanih kazni za fizičke osobe, uključivo i obrtnike koji obavljaju djelatnosti u sportu ocjenjujemo previsokima te predlažemo propisati niže kazne, kako je to zastupljeno i u drugim zakonskim propisima. Nije prihvaćen Predloženim odredbama se ravnomjerno za počinjeni prekršaj kažnjava pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
10 KRUNOSLAV PERIŠIN PREKRŠAJNE ODREDBE , Članak 117. PRIJEDLOG: U članku 117. točka 1. dopunjuje se na način da iza brojeva „18., 19., 20. i 21.“ dodaje se: „osim u slučaju ako stručne poslove za obrtnika obavlja zaposlena osoba u obrtu koja ispunjava uvjete iz navedenih članaka.“ OBRAZLOŽENJE: Člankom 24. stavak 2. prijedloga ovog Zakona, propisano je da se na osnivanje i djelovanje primjenjuje poseban propis kojim se uređuje poslovanje obrta. Člankom 9. stavak 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“ br. 143/13, 127/19 i 41/20) propisano da, fizička osoba može obavljati vezani obrt ako uz opće uvjete iz članka 8. ovoga Zakona ispunjava i poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednjeg strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita. Stavkom 3. istog članka, propisano je da fizička osoba koja ispunjava opće uvjete iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, a ne ispunjava poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita iz stavka 1. ovog članka i poseban uvjet iz stavka 2. ovog članka, može obavljati vezani obrt ako na tim poslovima zaposli radnika, u punom radnom vremenu, koji udovoljava ovim uvjetima. Iz navedenog proizlazi da će obrtnik – fizička osoba, moći zaposliti osobu koja ispunjava i poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednjeg strukovnog obrazovanja, dok člankom 42. stavak 2. ovog prijedloga, pravna osoba navedeno neće moći. Iz navedenog proizlazi da, obrtnik može zaposliti osobu sa odgovarajućim uvjetom navedenim u člancima 18., 19., 20. i 21., te da navedenu djelatnost ne mora osobno obavljati i shodno tome ne treba biti novčano kažnjen. Nije prihvaćen Navedena kazna se odnosi na svaku fizičku osobu koja obavlja stručne poslove u sportu, a nije ispunila uvjete za te poslove.
11 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA ZAPREKE ZA OBAVLJANJE POSLOVA U SUSTAVU SPORTA , Članak 114. Dok prema članku 112. stavku 2. alineji 1. Prijedloga novog zakona o sportu član tijela, osoba ovlaštena za zastupanje ili osoba ovlaštena za vođenje poslova ne može biti osoba: -koja je pravomoćno kažnjena za kaznena djela ili protiv koje se VODI KAZNENI POSTUPAK propisane člankom 111. stavkom 1. i 2. ovoga Zakona a jednaka odredba vrijedi i za osobe u sportskim savezima u jedinicama lokalne ili područne (regionalne) samouprave i sportskoj zajednici prema članku 113. alineji 1. Prijedloga novog zakona o sportu, prema članku 114. Prijedloga novog zakona o sportu član tijela, osoba ovlaštena za zastupanje te osoba ovlaštena za vođenje poslova po odluci ovlaštenog tijela ili na temelju općeg akta NACIONALNOG SPORTSKOG SAVEZA ili KROVNOG SPORTSKOG UDRUŽENJA ne može biti osoba samo koja je PRAVOMOĆNO OSUĐENA za kaznena djela iz članka 111. stavka 1. i 2. podstavka 2. do 7. Prijedloga novog zakona o sportu, što znači da ovdje regulativa ne uključuje i osobe protiv kojih je POKRENUT kazneni postupak, kao kod sportskih klubova i gradskim i županijskim sportskim savezima te sportskim zajednicama, a čime su iz neobjašnjenog razloga dužnosnici u nacionalnim sportskim savezima i krovnim sportskim udruženjima stavljeni u povoljniji položaj. Također treba uzeti u obzir da ako pravomoćna presuda suda kojom bi se utvrdila krivnja osobe, nije donijeta evidentno je da i nadalje vrijedi presumpcija nevinosti koja predstavlja temeljno načelo suvremenog sustava ljudskih prava. Radi se o pravnom mehanizmu kojim se osigurava da je svaka osoba nevina dok joj se ne dokaže krivnja. Direktiva (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016.g. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku nalaže da se nadležna državna tijela i organi vlasti, pa tako i stranke u postupku, trebaju suzdržavati od prikazivanja osumnjičenika ili okrivljenih osoba kao već krivih, kako u sudnici, tako i u javnosti. Ujedno člankom 28. Ustava Republike Hrvatske stoji: „Svatko je nedužan i nitko ga ne može snatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.“, stoga ako će u novom zakonu o sportu stajati da se osobe protiv koji je pokrenut kazneni postupak izjednačavaju s osobama kojima su izrečene pravomoćne presude za kaznena djela, onda defitivno treba navesti u novi zakon o sportu koja su to nadležna tijela državne uprave koja će eventualno isplatiti odštete svim osobama u sportu, koje su maknute sa svojih funkcija temeljom zakonskih odredaba, a protiv kojih je bio pokrenut kazneni postupak u kojem se iste na kraju proglase pravomoćno NEVINIM. Nije prihvaćen Usklađeno s propisima kojima se uređuju kaznene evidencije.
12 KRUNOSLAV PERIŠIN ZAPREKE ZA OBAVLJANJE POSLOVA U SUSTAVU SPORTA , Članak 112. PRIJEDLOG: U članku 112. stavak 1. i 2. riječi: „član uprave, nadzornog odbora, upravnog odbora“ potrebno je zamjeniti riječima „član upravnog ili izvršnog tijela, član nadzornog tijela“. OBRAZLOŽENJE: Navedeno je potrebno ispraviti u općenitiji pojam, budući da sukladno Zakonu o udrugama, sportski klubovi samostalno uređuju unutarnji ustroj, te su mogući različiti nazivi za upravna, odnosno izvršna tijela: “Izvršni odbor ili Predsjedništvo“ ili za nadzorna tijela :“Arbitražno povjerenstvo“, a što ovim pojedinačnim propisivanjem nije izričito navedeno. Prihvaćen Izmijenjeno u tekstu.
13 Pravobranitelj za djecu RH ZAPREKE ZA OBAVLJANJE POSLOVA U SUSTAVU SPORTA , Članak 111. Predlažemo nadopuniti odredbu čl. 111. st.4. Nacrta na način da se ista primjenjuje i u slučaju saznanja o počinjenju i nekog od kaznenih djela iz čl.1.i.2., čak i ako su počinjeni na štetu odrasle osobe. Naime, neka kaznena djela, osobito seksualni delikti i kaznena djela nasilja počinjeni na štetu odrasle osobe mogu predstavljati rizik za djecu pa je i u takvim slučajevima važno predvidjeti i osigurati njihovu zaštitu. Zaštitu je u slučajevima iz čl. 111. st. 4. potrebno produljiti i do isteka sigurnosne mjere zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti. Također, valja predvidjeti i zaštitu djece u odnosu na počinjenje prekršaja, osobito vezano za prekršajna djela spolnog uznemiravanja (koja se sankcioniraju kroz odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije i Zakona o ravnopravnosti spolova) te nasilna ponašanja (primjerice, fizičko nasilje odraslih osoba prema djetetu) koja se također, u praksi vrlo često tretiraju kao prekršaj protiv javnog reda i mira. Nadalje, potrebno je jasnije regulirati zaštitu djece u slučaju kada se sportske djelatnosti obavljaju putem obrta (obrtnik-fizička osoba), kao i putem školskih sportskih društava koje nemaju pravnu osobnost. Primljeno na znanje U slučaju počinjenja kaznenih djela, teško je definirati činjenicu i trenutak saznanja, a osobito štetnost posljedica počinjenog djela te ishod budućeg postupka. Uvažavajući činjenicu kako nema registra iz kojeg bi se podaci mogli crpiti, kao i nemogućnost povezivanja s maloljetnom osobom, stavljanje takvog tereta na klubove i saveze, moglo bi dovesti do neprovedivosti takve odredbe. Savezi ovaj viši standard mogu osigurati svojim općim aktima, uvažavajući iskustvo s učestalim slučajevima ako isti postoje.
14 MILJENKO CVJETKO ZAPREKE ZA OBAVLJANJE POSLOVA U SUSTAVU SPORTA , Članak 111. Članak 111. (4) Ovim dijelom zakona prevencija zlostavljanja sportasa je svedena na minimum. Zakon bi morao biti proaktivan i omogucavati sto vise prevencije, a ne reaktivan i prepustati prevenciju zlostavljanja sportasa prepustati drugim institucijama (DORH i pravosudje). Scenarij 1: Osoba koja je kriva za prometnu nesrecu u kojoj ima tezih posljedica i podignuta je kaznena prijava, ukoliko netko prijavi pravnoj osobi (!!!), biti ce udaljena sa poslova u sportu. Scenarij 2: Osoba koja je kazneno prijavljena za silovanje punoljetnog sportasice ili sportasa, nece biti udaljena sa poslova u sportu, cak i ako je prijavljeno pravnoj osobi - poslodavcu. Ovime tocka iz II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom koja glasi: -posljedice osude i kaznenog djela prilagođavaju se na način da zapreka za obavljanje sportskih djelatnosti budu samo ona djela koja su zbog svoje naravi i težine realna zapreka za obavljanje sportskih djelatnosti; jednostavno pada u vodu. Potrebne su definicije i semanticka znacenja: 1. "poslovi u sportu u kojima se dolazi kontakt sa djecom" Ovo je diskriminatorno i nedoreceno. Kaznena djela mogu se ciniti i protiv punoljetnih (maldjih punoljetnih) osoba. Iz kaznene prijave protiv Sande Corak, Hrvoja Lindija i ostalih iz HJS-a vidljivo je da postoji cijeli niz "kontakta". 2. "pravna osoba u sustavu sporta kao poslodavac sazna" Koju dokumentaciju treba ispuniti za "saznavanje"? Biljezi? Primljeno na znanje Komentar ne sadrži konkretan prijedlog za izmjenu teksta Zakona.
15 Tomislav Krtinić ZAPREKE ZA OBAVLJANJE POSLOVA U SUSTAVU SPORTA , Članak 111. U stavcima 1. i 2. članka 111. potrebno je umjesto trenutno nuđenih formulacija koje započinju iza riječju "Osoba", a završavaju navođenjem brojeva "Narodnih novina" i zatvorenom zagradom, upisati sljedeće: "Osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti ili po prijedlogu ili je pravomoćno osuđena za prekršaj s elementima nasilja ili mržnje". Obrazloženje Trenutne ponuđene formulacije vezano za kaznena djela su nekompletne, odnosno nisu uzeta u obzir niti sva teža kaznena djela iz citiranih kaznenih zakona, a u potpunosti su zanemareni i neki drugi zakoni kojim su propisana kaznena djela, kao npr. Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima ("NN" 117/03, 71/06, 43/09, 34/11.) kojim su propisana kaznena djela vezana upravo uz sport i sportska natjecanja (sudjelovanje u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe iz članka 31.a, organiziranje nasilja na športskim natjecanjima iz članka 31.b, uništavanje stvari ili imovine na športskom natjecanju iz članka 31.c te nepoštivanje mjera i zabrana iz članka 31.d). Pored toga, korištenje definicija koje sadrže precizne nazive kaznenih djela ili njihovih oblasti, a naročito ukoliko sadrže precizno navođenje naziva zakona i brojeva "Narodnih novina" u kojima su objavljeni, dovodi do mogućnosti pojave pravnih praznina u situacijama kad neko od navedenih kaznenih djela ili njihovih oblasti promijeni naziv ili definiciju ili ukoliko se neki od citiranih zakona izmijeni i/ili dopuni. Uz to, društvo je putem Zakonodavca, Hrvatskog sabora, gradiralo kaznena djela na ona za koja se progoni po službenoj dužnosti, ona za koja se progoni na prijedlog oštećenika, te na ona za koja se postupak pokreće privatnom tužbom. To je ujedno i redoslijed djela u odnosu na društvenu zainteresiranost da se njihovi počinitelji progone, a društvene funkcije u sportu, poglavito s obzirom da se što izravno (neposrednim radom s djecom u sportu), što neizravno (u smislu uzora) radi i o edukaciji djece i mladeži, zahtijevaju najviše moralne vrednote u pojedinaca koji takve funkcije obavljaju, odnosno htjeli bi ih obavljati, pa je s takvih stajališta neprihvatljivo da se u sportske strukture provuku osobe koje povredom takvih pravnih normi zavrjeđuju prijekor, a ne mogućnost obavljanja djelatnosti u sportu. Nadalje, neopravdano su iz vida ispušteni teži prekršaji, a među njima svakako prekršaji s elementima nasilja ili mržnje, kao što su, primjerice, prekršaji iz članka 39. stavka 1. točki 1., 2. i 5. te članka 39.a stavka 1. točke 2., 3. i 4. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, prekršaji iz glave VI. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("NN" 85/08. i 112/¸12.), prekršaji iz glave XII. Zakona o ravnopravnosti spolova ("NN" 82/08. i 69/17.), prekršaji koji obuhvaćaju napade i tučnjave iz članka 13. i 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("NN" 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94) itd. Nije prihvaćen Odredba je usklađena s propisima kojima se uređuju kaznene evidencije što osigurava njezinu provedbu i mogućnost pribavljanja podataka iz predmetnih evidencija.
16 HRVATSKI GIMNASTIČKI SAVEZ PROVEDBA ZAKONA , Članak 110. Predlaže se u članku 110. stavku 2. kao kriterij dodati i "borba protiv zlostavljanja". Prihvaćen Dopunit će se stavak 2. kako je predloženo.
17 Pravobranitelj za djecu RH PROVEDBA ZAKONA , Članak 110. Predlažemo dopuniti stavak 2. na način da se kao jedan od kriterija vrednovanja doda i skrb o djeci sportašima, te implementacija sustava licenci za rad s djecom (prema prijedlogu pravobraniteljice uz čl. 20. Nacrta). Djelomično prihvaćen U tekst Zakona dodana skrb o djeci sportašima. Budući da sustav licenciranja nije obvezan, razlikovanje razina trenera koji mogu raditi s djecom je jedan od alata zaštite djece i mladi.
18 Janja Ricov PROVEDBA ZAKONA , Strateško planiranje Bilo bi poželjno utvrditi rokove za usklađivanje akata o strateškom planiranju koji se tiču sporta na lokalnoj razini! Nije prihvaćen Strateško planiranje je dostatno regulirano propisom koji uređuje strateško planiranje u Republici Hrvatskoj.
19 HOK DRŽAVNE NAGRADE , Članak 91. Uz članak 91. Predlažemo jasno definirati sportski dopust, tko ga ostvaruje i pod kojim uvjetima, sve u skladu s propisima kojima se uređuju radni odnosi. Nije prihvaćen Budući da je primjena ove odredbe povezana s troškovima na strani onoga tko dopust odobrava, nije moguće nametati obavezu niti osigurati pravo. Odredba je podloga za pregovore o njenom ostvarivanju bilo kroz pojedinačne ugovore i sporazume, bilo kroz kolektivno pregovaranje.
20 Janja Ricov DRŽAVNE NAGRADE , Članak 91. Ako je u popisu sportske djelatnosti obavljanje niz poslova, kako će npr. trener koji mu je to kao osnovni posao imati realiziran sportski dopust. Kako netko u sportskoj administraciji (npr. nacionalni savez) može ostvariti pravo na sportski dopust. Nije jasno napisano u kojim prilikama se taj sportski dopust može ostvariti. Primljeno na znanje Budući da je primjena ove odredbe povezana s troškovima na strani onoga tko dopust odobrava, nije moguće nametati obavezu niti osigurati pravo. Odredba je podloga za pregovore o njenom ostvarivanju bilo kroz pojedinačne ugovore i sporazume, bilo kroz kolektivno pregovaranje.
21 Pravobranitelj za djecu RH PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 85. Činjenica da odredba propisuje mogućnost ostvarivanja različitih prava sportaša i trenera, dovodi u sumnju da će primjena ove odredbe u praksi biti neujednačena. Korištenje svih nabrojenih prava treba biti jednako dostupno svima pod jednakim, pravičnim i unaprijed utvrđenim kriterijima te stoga predlažemo ovu odredbu korigirati i dopuniti. Primljeno na znanje Ova odredba ne osigurava određeno pravo niti opseg ni kriterije korištenja. Smisao odredbe je pružiti davatelju prava njegovo uključivanje u program javnih potreba, ali i prepoznavanje ovih prava kao dijela mogućih primitaka sportaša.
22 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 81. HPO-u je prema postojećoj zakonskoj regulativi bilo omogućeno isplaćivanje Paraolimpijske stipendije sportašima uvrštenima u Paraolimpijske programe (sudionici Paraolimpijskih igara). Prema odredbama nove regulative u čl. 81. stavak 3. HPO stipendiju ne može isplaćivati sportašima koji primaju nacionalnu sportsku stipendiju ukoliko im se ista isplaćuje iz javnih izvora. Ista je situacija i s Olimpijskim stipendijama za sudionike Olimipijskih igara. Kako bi se izbjegla situacija da se najkvalitetnijim hrvatskim sportašima smanje stipendije, predlažemo brisati stavak 3. u članku 81. Nije prihvaćen Navedenim stavkom je propisano da se iz državnog proračuna ne može isplaćivati stipendija vrhunskim sportašima za istu svrhu, ali navedeno ne isključuje olimpijske stipendije, razvojne programe i slično.
23 HRVATSKI GIMNASTIČKI SAVEZ PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 79. 1.) U odnosu na članak 79. stavak 1. Nacrta – trajna novčana naknada Predlaže se: 1.1.) utvrditi pravo na trajnu novčanu nagradu i za sportaše koji su ostvarili medalju na europskom seniorskom prvenstvu u olimpijskom sportu i olimpijskoj disciplini 1.2.) pomicanje dobne granice za ostvarenje prava na trajnu novčanu mjesečnu naknadu sa 45 na 35 godina života Obrazloženje: 1.1. Predlaže se uvrštenje prava na trajnu mjesečnu novčanu naknadu i za medalje ostvarene na europskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama iz razloga što je konkurentnost sportskih rezultata na europskoj razini u svim sportovima vrlo visoka te sportska postignuća, odnosno medalje na tim natjecanjima imaju veliku međunarodnu vrijednost. Značaj osvajanja medalja za RH na europskim prvenstvima potvrđuje i činjenica da se, osim za olimpijske i svjetske medalje, državna nagrada za vrhunska sportska postignuća dodjeljuje i za europske medalje. Visina trajne novčane mjesečne naknade utvrdila bi se u određenom razmjeru u odnosu na olimpijske i svjetske medalje (75% za zlatnu seniorsku europsku medalju u olimpijskom sportu i olimpijskoj disciplini – ekvivalent brončanoj svjetskoj medalji, 50% za srebrnu europsku seniorsku medalju i 25% za brončanu europsku seniorsku medalju u olimpijskom sportu i olimpijskoj disciplini) 1.2. Sportska karijera vrhunskih sportaša vrlo je intenzivna, iscrpljujuća i kraća nego karijere u drugim područjima. Vrhunski sportaši u pravilu, tj. u većini sportova završavaju karijeru (ili im razina rezultata značajno počinje opadati) oko 35. godine života ili ranije, a nakon što završe sportsku karijeru, trebaju se uključiti u poslovni svijet. Kako često nemaju obrazovanja, radnog iskustva, a ni osiguranog posla, sportaši u kratkom periodu ostaju i bez prihoda koje su ostvarivali za vrijeme sportske karijere, tako da bi im trajna novčana naknada u toj dobi bila vrlo vrijedna. Različiti sportovi imaju različite zahtjeve po pitanju trajanja sportske karijere, kao i početka odnosno završetka iste. U pojedinim sportovima (poput gimnastike) sportaši vrlo rano, već od 5. godine života kreću sa svakodnevnim treninzima i njihova karijera samim time (zbog istrošenosti organizma i visokih motoričkih zahtjeva) ranije završava. S druge strane postoje olimpijski sportovi (manji postotak sportova) u koje se kreće sa svakodnevnim treninzima u kasnijoj dobi te se zbog specifičnosti sporta najveći sportski rezultati mogu postizati čak i nakon 50. godine života. S obzirom na navedeno, uvjetom da sportaš trajnu novčanu naknadu ne može ostvariti dok ne navrši 45 godina života stavlja u vrlo neravnomjeran položaj različite sportove i sportaše, a samim time može utjecati i na usmjeravanje (odnosno ne usmjeravanje) djece u određeni sport. Prilagođavati dobnu granicu svakom pojedinom sportu je nezahvalno, ali zato je prijedlog da se dobna granica za sve sportove spusti sa sadašnjih 45 na navršenih 35 godina života. Između 30. i 35. godine života većina vrhunskih sportaša je primorana završavati aktivnu sportsku karijeru jer je iznimno teško nakon te dobi zadržati najvišu razinu rezultata koju su do tada postizali te im je potrebno upravo u tom periodu osigurati mogućnost prilagodbe na život nakon sportske karijere. U obzir treba uzeti i da se radi o dobi u kojoj često ti sportaši već imaju ili upravo planiraju obitelj/djecu, te je upravo u ovom nezahvalnom i teškom prijelaznom periodu iz jedne (sportske) u drugu (poslovnu) karijeru sportašima koji su najvišim svjetskim i europskim rezultatima zadužili RH potrebno osigurati financijsku stabilnost i sigurnost. U tom smislu, osim što bi stavilo u puno ravnopravniji položaj sve sportove i sportaše, vrlo je realna pretpostavka da bi snižavanje dobne granice na navršenih 35 godina života u jednom dijelu pozitivno utjecalo i na demografiju. 2.) U odnosu na članak 79. stavak 2. Nacrta – trajna novčana naknada Predlaže se povećanje iznosa trajne novčane naknade te uvrštenje prava na trajnu mjesečnu novčanu naknadu i za medalje ostvarene na europskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama: - 150% (umjesto 100%) prosječne prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu zlatnu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje -125% (umjesto 80%) prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu srebrnu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te za osvojenu zlatnu medalju na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih,koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna nagrada isplaćuje -100% (umjesto 60%) prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu brončanu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te za osvojenu srebrnu medalju na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, sportovima i disciplinama koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje -75% (umjesto 40%) prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu brončanu medalju na svjetskim seniorskim prvenstvima i zlatnu medalju na europskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, sportovima i disciplinama koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje. -50% prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu srebrnu medalju na europskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, sportovima i disciplinama koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje. -25% prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu brončanu medalju na europskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, sportovima i disciplinama koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje. Obrazloženje: Karijera vrhunskih sportaša znači potpunu posvećenost svakodnevnim treninzima te vrlo česta putovanja na pripreme i natjecanja izvan mjesta prebivališta, što te sportaše dovodi u nepovoljan položaj u trenutku prelaska iz sportske u poslovnu karijeru, u odnosu na njihove vršnjake izvan sustava vrhunskog sporta, koji su u tom periodu imali priliku steći bogato radno iskustvo i uvjete za daljnji napredak u struci. S obzirom da su kroz najviša svjetska i europska postignuća u sportu značajno doprinijeli promociji RH te isti služe kao uzor i poticaj mladim generacijama, predlaže se povećanje iznosa trajnih novčanih naknada kao adekvatna naknada za navedenu izvrsnost i ostvareni doprinos te usklađivanje s naknadama koje izdvajaju zemlje u okruženju. Nije prihvaćen Trajna novčana mjesečna naknada ostvaruje se kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, a to su natjecanja najviše razine, olimpijske igre i svjetska prvenstva. Sukladno fiskalnim mogućnostima i činjenici da vrhunski sportaši imaju različite stipendije na lokalnoj razini uvodi se jedinstvena stipendija za prve tri kategorije, dok se za najviši rang vrhunskih sportaša (I. kategorija) uvodi i nadoknada doprinosa. Mišljenja smo kako je ovim Zakonom raspon prava vrhunskih sportaša za vrijeme i nakon karijere poprilično povećan. Napominjemo kako se ovim Zakonom predviđa i stipendiranje stjecanja kvalifikacija za sadašnje i bivše vrhunske sportaše. Uz navedeno valja naglasiti kako trajna naknada nije vezana uz činjenicu da li je korisnik istovremeno zaposlenik ili umirovljenik i kolika su mu mjesečna primanja po drugim osnovama.
24 DRUŠTVO SPORTAŠA VETERANA I REKREATIVACA PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 79. Predlaže se dodavanje u članku 79. stavku 1. vrednovanje i rezultata ostvarenih na europskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim disciplinama u olimpijskom sportu. Time bi predloženi tekst članka 79. st. 1. glasio kako slijedi: „Pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu ostvaruje sportaš koji je osvojio medalju na olimpijskim igrama/paraolimpijskim igrama/olimpijskim igrama gluhih i svjetskom/europskom seniorskom prvenstvu u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, ako ima ispunjene sljedeće uvjete: […].“ Dalje se predlaže razmjerna raspodjela u odnosu na ostvarenu zlatnu, srebrnu, odnosno brončanu medalju na europskom seniorskom prvenstvu. Navedeni prijedlog proizlazi iz dosadašnje komunikacije među bivšim vrhunskim sportašima koji su zamijetili potrebu da se vrednuje i medalja ostvarena na europskim seniorskim prvenstvima. Jednako tako treba uzeti u obzir da zemlje koje već imaju trajnu novčanu naknadu, imaju praksu vrednovanja, odnosno nagrađivanja vrhunskih rezultata ostvarenih na europskim seniorskim prvenstvima, a kako bi se time što više uključili i motivirali mladi sportaši u bavljenje sportom te osobito ženska populacija među njima. Predlaže se dodavanje u članku 79. novi stavak 2. koji bi glasio kako slijedi: Pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu ostvaruje sportašica/sportaš koji je osvojio zlatnu medalju na svjetskom seniorskom prvenstvu u neolimpijskom sportu ili neolimpijskoj disciplini u olimpijskom sportu te sportašica/sportaš koji je osvojio zlatnu medalju na svjetskom prvenstvu u sportu koji u trenutku osvajanja medalje nije bio olimpijski sport te je naknadno uvršten u redovni program OI, a isto je državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, ako ima ispunjene i sljedeće uvjete: - hrvatsko državljanstvo, - prebivalište u Republici Hrvatskoj, - navršenih 45 godina života, - nije pravomoćno osuđen za počinjeno kazneno djelo iz članka 111. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, - sportaš/sportašica dobitnik je najvišeg državnog priznanja za sport, - sportaš/sportašica koji je izabran za najboljeg sportaša/sportašicu Republike Hrvatske ili bivše države. Daljnji je prijedlog da se isti sportaši uvrste u dosadašnji članak 79. st. 2. t. 2. kojom se istima dodjeljuje 80% prosječne neto plaće. Donošenje ove odluke znatno bi doprinijelo statusu sportašicama i sportašima koji su kao mladi sportaši odabrali svoj sport i disciplinu, kojim su koristili svoje pravo na odabir sporta i discipline, te su u istima ostvarili rezultate koji su objektivno na vrhunskoj razini. Nadalje treba istaknuti kako je odredba ograničenog dosega jer je primarno riječ o osobama koje su uz navedeni vrhunski rezultat, morale dobiti i najviše državno priznanje za sport, biti proglašeni najuspješnijim sportašima/sportašicama Republike Hrvatske ili bivše države. Nije prihvaćen Trajna novčana mjesečna naknada ostvaruje se kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, a to su natjecanja najviše razine, olimpijske igre i svjetska prvenstva.
25 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 79. Članak 79. stavak 11. Iza termina „paraolimpijskim igrama“dodati tekst: “i svjetskim seniorskim prvenstvima u paraolimpijskim sportovima i disciplinama“ te iza termina:“olimpijskim igrama gluhih“, dodati tekst: „i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama gluhih“. Tako izmjenjen tekst Čl 79. stavak 11 glasi: (10) Hrvatskom olimpijskom odboru za osvajače medalja na olimpijskim igrama i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama, zatim Hrvatskom paraolimpijskom odboru za osvajače medalja na paraolimpijskim igrama i svjetskim seniorskim prvenstvima u paraolimpijskim sportovima i disciplinama odnosno Hrvatskom sportskom savezu gluhih za osvajače medalja na olimpijskim igrama gluhih i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama gluhih, vode službene evidencije te izdaju uvjerenja o osvojenim medaljama. Obrazloženje: Izmjenama se dopunjuje obveza Hrvatskog paraolimpijskog odbora i Hrvatskog sportskog saveza gluhih s vođenjem evidencije osvajača medalja na svjetskim prvenstvima analogno odredbama čl. 79. stavka 1. jednako kako je to propisano i za Hrvastki olimpijski odbor, u stavku 10. istog članka. Prihvaćen Dodano u tekst.
26 Hrvatski sportski savez gluhih PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 79. Budući da je predviđena trajna novčana mjesečna naknada za osvajače medalja na svjetskim prvenstvima parasporta i sporta gluhih, onda je potrebno ovlastiti HSSG i HPO da vode službene evidencije te izdaju uvjerenja o tim osvojenim medaljama Prihvaćen Dodano u tekst.
27 Hrvatski sportski savez gluhih PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 79. (11 ) Hrvatskom olimpijskom odboru za osvajače medalja na olimpijskim igrama i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama, zatim Hrvatskom paraolimpijskom odboru za osvajače medalja na paraolimpijskim igrama i svjetskim seniorskim prvenstvima u paraolimpijskim sportovima i disciplinama odnosno Hrvatskom sportskom savezu gluhih za osvajače medalja na olimpijskim igrama gluhih i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama gluhih, vode službene evidencije te izdaju uvjerenja o osvojenim medaljama. Prihvaćen Dodano u tekst.
28 HRVATSKI GIMNASTIČKI SAVEZ PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Trajna novčana naknada Smatramo da bi treneri/izbornici trebali primati trajne novčane naknade za ista ostvarenja i u istom iznosu kao i sportaši, tj. osim za olimpijske medalje da se za trenere/izbornike dodaju i svjetske te po mogućnosti i europske medalje. Isto se već niz godina primjenjuje i za sportaše i trenere kod isplate državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća. Nije prihvaćen Sportaš je za vrijeme aktivnog bavljenja natjecateljskim sportom u manjoj mogućnosti biti u radnom odnosu, dok se trener u isto vrijeme poslom trenera bavi temeljem obavljanja djelatnosti bilo u radnom odnosu, bilo kao samostalnom djelatnošću i svoju temeljnu djelatnost može obavljati i karijeru graditi do mirovine.
29 Hrvatski judo savez PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Trajna novčana naknada Bilo bi logično da sportaš i trener primaju trajne novčane naknade za ista ostvarenja (bez obzira na iznos naknade). U članku 79. se navodi kako pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu ostvaruje sportaš koji je osvojio medalju .... i svjetskom seniorskom prvenstvu. Kod trajnih mjesečnih naknada izborniku odnosno treneru svjetska prvenstva nisu istaknuta. Sportskih prvaka u olimpijskim sportovima i disciplinama u RH imamo izuzetno malo, a bez trenera se rezultati ne ostvaruju. Nije prihvaćen Sportaš je za vrijeme aktivnog bavljenja natjecateljskim sportom u manjoj mogućnosti biti u radnom odnosu, dok se trener u isto vrijeme poslom trenera bavi temeljem obavljanja djelatnosti bilo u radnom odnosi, bilo kao samostalnom djelatnošću i svoju temeljnu djelatnost može obavljati i karijeru graditi do mirovine.
30 HRVATSKI GIMNASTIČKI SAVEZ PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 77. Predlaže se da se pravo na uplatu obveznih doprinosa iz sredstava državnog proračuna RH osim za vrhunske sportaše I. kategorije, osigura i za vrhunske sportaše II. kategorije (u potpunosti ili barem 50%). Obrazloženje: S obzirom na veliki značaj prava na plaćanje obveznih doprinosa iz sredstava državnog proračuna RH za vrhunske sportaše I. kategorije, predlaže se proširenje tog prava i na vrhunske sportaše II. kategorije. Naime, II. kategoriju sportaši mogu ostvariti također iznimno visokim rezultatskim kriterijima isključivo na međunarodnim natjecanjima. Sportaši koji ostvare kriterij za dobivanje II. kategorije su u pravilu sportaši koji, kao i sportaši koji su ostvarili kriterij za I. kategoriju, treniraju svakodnevno te veliki dio vremena provode na službenim putovanjima zbog priprema i natjecanja. Iako ne one najviše, sportaši II. kategorije ostvaruju iznimno značajne rezultate i osvajaju medalje na velikim međunarodnim natjecanjima te na taj način također promiču RH po cijelom svijetu. S obzirom na velike napore i vrijeme koje ti sportaši ulažu u treninge, pripreme i natjecanja, u pravilu ne mogu preuzeti obveze redovnog posla, kako bi navedena prava na staž i zdravstveno osiguranje ostvarili vlastitim radom. Iz navedenog razloga smatramo da je pravo na uplatu obveznih doprinosa potrebno proširiti i na sportaše II. kategorije, u cijelosti ili barem 50% (u tom slučaju, ukoliko želi ostvariti to pravo, ostatak do 100% bi podmirio sportaš). Nije prihvaćen Sukladno fiskalnim mogućnostima i činjenici da vrhunski sportaši imaju različite stipendije na lokalnoj razini uvodi se jedinstvena stipendija za prve tri kategorije, dok se za najviši rang vrhunskih sportaša (I. kategorija) uvodi nadoknada doprinosa.
31 ZAJEDNICA SPORTSKIH UDRUGA GRADA RIJEKE "RIJEČKI SPORTSKI SAVEZ" PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 77. RSS predlaže i ukazuje na nužnost i važnost dopune Članka 77. Nacrta prijedloga Zakona o sportu- obvezni doprinosi Predlaže se da se i pravo na uplatu obveznih doprinosa iz sredstava državnog proračuna RH osim za vrhunske sportaše I. kategorije, osigura i za vrhunske sportaše II. I III. Kategorije, na način: - vrhunski sportaš I. kategorije -100 % obveznih doprinosa - vrhunski sportaš II. kategorije -75 % obveznih doprinosa - vrhunski sportaš III. kategorije -50 % obveznih doprinosa. Nije prihvaćen Sukladno fiskalnim mogućnostima i činjenici da vrhunski sportaši imaju različite stipendije na lokalnoj razini uvodi se jedinstvena stipendija za prve tri kategorije, dok se za najviši rang vrhunskih sportaša (I. kategorija) uvodi nadoknada doprinosa.
32 Pravobranitelj za djecu RH PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 76. Svakako bi trebalo zadržati odredbu važećeg zakona u kojoj se izričito navodi da sportaš ima pravo na korištenje sportskih građevina. Naime, Ured pravobraniteljice za djecu zaprimio je više pritužbi iz različitih krajeva Hrvatske koje se odnose na sporne odluke jedinica lokalne samouprave kojima se sportskim klubovima u kojima treniraju djeca onemogućava korištenje sportskih građevina (često su u pozadini takvih pritužbi zamjetni konfliktni odnosi odraslih – o tome i u komentaru uz naslov iznad čl. 59). Valja stoga propisati pravo sportaša na korištenje sportskih građevina te ujedno drugim odredbama Zakona o sportu regulirati obvezu osiguravanja pravičnih i transparentnih kriterija za njihovo korištenje. Nadalje, potrebno je regulirati i pravo sportaša na: - informaciju o značajkama i pravilima pojedinog sporta (s obzirom na karakteristike određenih sportova čije treniranje medicinska struka ne preporuča djeci i adolescentima - treniranje sportova koji uključuju ciljane udarce u glavu), - informaciju o pravilima, aktima i načinu funkcioniranja sportskih klubova i saveza - informaciju o dostupnosti mehanizmima zaštite u slučaju povreda prava Primljeno na znanje Termini i pravo korištenja definirano je aktima na razini vlasnika, odnosno jedinice lokalne i regionalne razine. Svakako treba naglasiti kako je pravo na pristup informacijama regulirano drugim propisom te kako povjerenik za informiranje provodi aktivne mjere podizanja svijesti o važnosti objave općih akakta i pravovremenog pružanja informacija.
33 GORDANA KOSMAT PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Članak 76. Da li je definirano koji Trener? Trener 1. razine Trener 2. razine Trener 3. razine ili Trener 4. razine koji ima minimalno završen preddiplomski stručni studij i 180 ESC boda. Tko se zapravo smatra Trenerom? Nije prihvaćen Pojam trener se u članku 76. primjenjuje na sve trenere definirane ovim Zakonom.
34 Pravobranitelj za djecu RH PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA , Prava sportaša, trenera i izbornika Odredbom članka 35. Nacrta regulirano je kako sportski savez, između ostaloga, uređuje i pitanja koja se odnose na stegovnu odgovornost sportaša, dok je odredbom članka 37. st. 5. Nacrta regulirano kako nacionalni sportski savez općim aktom uređuje, između ostaloga i stegovnu odgovornost osoba u sustavu sporta. Kako bi se izbjegla neujednačena postupanja različitih saveza po pitanju vođenja stegovnih postupaka prema djeci sportašima, predlažemo dopuniti ovaj odjeljak na način da se njime predvide ujednačeni kriteriji i jamstva za djecu koja su osumnjičena da su počinila određeni stegovni prekršaj, posredno da se regulira donošenje posebnog pravilnika kojima bi se reguliralo vođenje stegovnih postupaka prema djeci sportašima. Važno je zajamčiti djeci i njihovim zakonskim zastupnicima pravo na informaciju i pravo na sudjelovanje u postupku, koje se, vidljivo je iz pojedinačnih slučajeva, u praksi ponekad krši. Također s obzirom na sveukupni značaj sporta u životu djece (dobrobit za zdravlje, razvoj, socijalizaciju, odgojnu komponentu sporta i dr.) treba ujednačiti postupanja i mjere za djecu za koju se utvrdi da su počinila stegovni prekršaj uvažavajući princip postupnosti, proporcionalnosti, pravednosti i pravodobnosti te posebice cijeneći preventivni karakter sporta u životu djeteta. Primljeno na znanje Stegovnu odgovornost nije moguće ujednačeno propisati za više od 100 sportova te 12000 sportskih udruga uvažavajući sve njihove specifičnosti. Pravo na informaciju i sudjelovanje u postupku zajamčeno je drugim propisima, no svakako treba podizati svijest o važnosti njihove primjene.
35 Zajednica sportskih udruga Čakovca FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Vratiti članak koji jasno govori kako sredstvima za zadovoljavanje javnih potreba u sportu raspolaže sportska zajednica kao što je to u sadašnjem zakonu, odnosno proširiti to na školski sportski savez i akademski sportski savez. OBJAŠNJENJE: Ovim člankom sve rješavaju sve moguće nejasnoće u postojećem članku 4. oko toga tko raspolaže financijskim sredstvima. U članku 7. izbaciti dio „kriterije financiranja javnih potreba u sportu“. OBJAŠNJENJE: U sadašnjem Zakonu toga nema i što je nepotrebno jer kriterija financiranja javnih potreba u sportu postavlja sportska zajednica jer ona raspolaže sredstvima iz proračuna za sport. Nema smisla da sportska zajednica mora provoditi kriterije koje je donijela JL(R)S. Ovo bi imalo smisla za one JL(R)S koje nemaju sportske zajednice. Djelomično prihvaćen Stavak 2. ovoga članka će se izmijeniti na način da sredstva osiguravaju jedinice lokalne i regionalne samouprave, a stavkom 4. je definirano da sportske zajednice predlažu i provode u jedinici u kojoj su osnovani iz čega je jasno da se financiraju za dio programa javnih potreba u sportu koji provode. Stavak 7. će se nadopuniti na način da sportske zajednice predlažu kriterije u onim jedinicama lokalne i regionalne u kojima su osnovani jer više od 300 jedinica lokalne niti nema sportsku zajednicu. A kriteriji iz stavka 7. se ne odnose samo na kriterije za dio programa kojeg provode sportske zajednice već za cijeli program javnih potreba u sportu.
36 Anja Matovina FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije Čl. 75. - nužno je da članak bude jasan te da se nedvojbeno može zaključiti tko i kada osigurava sredstva (JL(P)RS s donošenjem proračuna), tko provodi (zajednica sportova) i slično. Prihvaćen Stavak 2. ovoga članka će se izmijeniti na način da sredstva osiguiavaju jedinice lokalne i regionalne samouprave, a stavkom 4. je definirano da sportske zajednice predlažu i provode u jedinici u kojoj su osnovani iz čega je jasno da se financiraju za dio programa javnih potreba u sportu koji provode.
37 Anja Matovina FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije St.7. Propisuje da jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave općim aktom detaljnije propisuju kriterije financiranja javnih potreba u sportu, metodologiju i rokove za izradu i dostavu prijedloga programa javnih potreba, način izvršavanja programa javnih potreba, i način i rokove izvještavanja o provedbi programa javnih potreba te metodologiju izrade finanacijskih planova korisnika javnih potreba u sportu. Prijedlog: Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu općim aktom detaljnije propisati kriterije financiranja javnih potreba u sportu, metodologiju i rokove za izradu i dostavu prijedloga programa javnih potreba .... Obrazloženje: S obzirom na to da zajednice sportova provode program javnih potreba u sportu, detaljni kriteriji financiranja, metodologija, rokovi ... propisani su općim aktima zajednica sportova, pa u tom smislu smatramo da jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne bi trebale imati obvezu ali mogu općim aktom detaljnije urediti ovo područje. Djelomično prihvaćen Stavak 7. će se nadopuniti na način da sportske zajednice predlažu kriterije u onim jedinicama lokalne i regionalne u kojima su osnovani jer više od 300 jedinica lokalne niti nema sportsku zajednicu. A kriteriji iz stavka 7. se ne odnose samo na kriterije za dio programa kojeg provode sportske zajednice već za cijeli program javnih potreba u sportu.
38 Anja Matovina FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije St.4.- Program javnih potreba predlažu i provode sportska zajednica te školski i akademski sportski savez u JLP/R/S u kojoj su osnovani. Prijedlog: Program javnih potreba predlažu i provode sportska zajednica te školski i akademski sportski savez u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj su osnovani. Sportska zajednica objedinjuje prijedloge školskog i akademskog saveza u jedinstven program javnih potreba u sportu u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave. Obrazloženje: u čl. 76. st. 5. aktualnog Zakona o sportu navedeno da sredstvima za zadovoljenje javnih potreba .... raspolaže sportska zajednica u jedinicama lokalne i područne (regionalne )samouprave i Gradu Zagrebu. Sredstva za izvršenje programa zadovoljavanja javnih potreba ... jedinica lokalne samouprave prenosi na račun sportske zajednice ... U prijedlogu novog zakona nije prenesena ova formulacija no isto se postupanje iz konteksta podrazumijeva. Slijedom navedenog, ukoliko zajednica sportova raspolaže cjelokupnim iznosom osiguranim za javne potrebe u sportu odnosno provodi program javnih potreba koji uključuje i – provođenje sportskih aktivnosti djece, mladeži i studenata (čl. 75 st.2 podstavak 2) zaključuje se da zajednica sportova objedinjuje programe i školskog i akademskog saveza te jedinici lokalne/regionalne samouprave dostavlja jedinstveni prijedlog javnih potreba u sportu. S tim u vezi St.5. istog članka dalje uređuje se postupanje u slučajevima kada na području jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije osnovana sportska zajednica ili školski te akademski sportski savez - Ako na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije osnovana sportska zajednica ili školski te akademski sportski savez, o provođenju programa javnih potreba iz ovog članka odlučuje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno ovom Zakonu i općim aktima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nije prihvaćen Zbog specifičnosti školskog i akademskog sporta koji se provodi u odgojno-obrazovnim ustanovama mišljenja smo kako isti moraju biti odvojeni.
39 Anja Matovina FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije St.3. - Predstavničko tijelo donosi Program javnih potreba u sportu. Prijedlog: Izvršno tijelo JL/R/S donosi program javnih potreba u sportu. Obrazloženje: Čl. 69 st.2. propisuje da se „Namjena i raspodjela sredstava za financiranje javnih potreba u sportu na državnoj razini pobliže definira programom javnih potreba u sportu na državnoj razini koji donosi čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport, a koji se donosi u skladu s državnim proračunom Republike Hrvatske ...“ Nadalje, čl 70. St.9. propisuje da su izmjene i dopune programa javnih potreba u sportu i financijskog plana (na državnoj razini) moguće u okviru ukupnog iznosa, a prethodnu odluku o odobrenju izmjena donosi tijelo državne uprave nadležno za sport. (izvršno tijelo). St. 11. istog članka propisuje da za izmjene i dopune programa manje od 5% godišnje po pojedinoj stavci nije potrebno prethodno odobrenje S obzirom da na nacionalnoj razini program javnih potreba u sportu donosi izvršno tijelo čime se uvelike doprinosi većoj oprerativnosti u provođenju, predlažemo da se analogijom isti modus primijeni i na lokalnoj i regionalnoj razini. Nije prihvaćen Zakon o Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (NN 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19, 144/20) u članku 73. propisuje kako predstavničko tijelo grada, općine i županije donosi odluke i opće akte, dok u članku 74. propisuje kako gradonačelnik, općinski načelnik ili župan osigurava izvršavanje općih akata. Program javnih potreba je opći akt, a Zakon o sportu ne može derogirati zakon kojim se uređuje lokalna i područna samouprava.
40 Anja Matovina FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije St.1. Mjerila za osiguranje sredstava za financiranje javnih potreba u sportu na razini lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave i odluku o korištenju sredstava donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Primjedba: Da li se navedenom odredbom mijenja procedura donošenja javnih potreba na lokalnoj/regionalnoj razini? Operativno, u ovom trenutku u J(P)RS se po usvajanju prijedloga javnih potreba u sportu zajednice sportova odnosno po donošenju javnih potreba u sportu od strane predstavničkog tijela Županije zajedno s proračunom, odmah stječu uvjeti za prijenos sredstava te operativno provođenje programa od strane zajednice sportova. Također, potrebno je jasno definirati na što se odnose spomenuta "mjerila" te da li je "odluka o korištenju sredstava" zapravo program javnih potreba u sportu. Kroz cijeli članak navode se razni akti odnosno za provedbu javnih potreba prema prijedlogu članka 75. potrebno je čak 4 akta. Prihvaćen Briše se riječ mjerila iz stavka 1.
41 ZAJEDNICA SPORTSKIH UDRUGA GRADA RIJEKE "RIJEČKI SPORTSKI SAVEZ" FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. ZAJEDNICA SPORTSKIH UDRUGA GRADA RIJEKE "RIJEČKI SPORTSKI SAVEZ", Rijeka, predlaže i ukazuje na nužnost i važnost dopune Članka 75. st.7. Nacrta prijedloga Zakona o sportu- Javne potrebe u sportu na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini na način da sada umjesto (7) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave općim aktom detaljnije propisuju kriterije financiranja javnih potreba u sportu, metodologiju i rokove za izradu i dostavu prijedloga programa javnih potreba, način izvršavanja programa javnih potreba, način i rokove izvještavanja o provedbi programa javnih potreba te metodologiju izrade financijskih planova korisnika javnih potreba u sportu. isti glasi: (7) Ako na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije osnovana sportska zajednica, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave općim aktom detaljnije propisuju kriterije financiranja javnih potreba u sportu, metodologiju i rokove za izradu i dostavu prijedloga programa javnih potreba, način izvršavanja programa javnih potreba, način i rokove izvještavanja o provedbi programa javnih potreba te metodologiju izrade financijskih planova korisnika javnih potreba u sportu. Nije prihvaćen Stavak 7. će se nadopuniti na način da sportske zajednice predlažu kriterije u onim jedinicama lokalne i regionalne u kojima su osnovani jer više od 300 jedinica lokalne niti nema sportsku zajednicu. A kriteriji iz stavka 7. se ne odnose samo na kriterije za dio programa kojeg provode sportske zajednice već za cijeli program javnih potreba u sportu, u kojem je program kojeg provode sportske zajednice jedan dio. Analogno Zakonu o sportu koji je za sve segmente financiranja sporta javnim sredstvima na državnoj razini (krovna sportska udruženja, građevine, velike sportske manifestacije…) propisao kriterije, ovim stavkom se ta obveza daje jedinicama lokalne i regionalne samouprave kako bi svaki građanin imao uvid u kriterije financiranja sporta u svojoj jedinici lokalne i regionalne razine.
42 Zajednica sportova Primorsko-goranske županije FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Prijedlog za potpunu izmjenu članka 75 1 ) Predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave donosi godišnji program javnih potreba u sportu i odluku o korištenju sredstava na prijedlog sportske zajednice te školskog I akademskog sportskog saveza u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj su osnovani. 2. ) Javne potrebe u sportu za koje se sredstva osiguravaju iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, su: 1-poticanje razvoja i promocija sporta 2-provođenje sportskih aktivnosti djece, mladeži i studenata 3-djelovanje sportskih udruga, sportskih zajednica i sportskih saveza 4-sportska priprema, domaća i međunarodna natjecanja te opća i posebna zdravstvena zaštita sportaša 5-školovanje i osposobljavanje stručnog kadra u sportu 6-zapošljavanje osoba za obavljanje stručnih poslova u sportu 7-sportska stipendija 8-sportsko-rekreacijske aktivnosti građana 9-sportske aktivnosti djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom i 10-planiranje, izgradnja, održavanje i korištenje sportskih građevina značajnih za jedinicu lokalne i područne (regionalne) samouprave (3) sportska zajednica te školski i akademski sportski savez raspolažu sredstvima za provođenje JP u sportu iz stavka 2. točke 1. do 9. (4) Ako na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije osnovana sportska zajednica ili školski te akademski sportski savez, o kriterijima financiranja I provođenju programa javnih potreba iz ovog članka odlučuje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno ovom Zakonu i općim aktima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. (5) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave gdje je osnovana sportska zajednica ili školski te akademski sportski savez, općim aktom detaljnije propisuju metodologiju i rokove za izradu i dostavu prijedloga programa javnih potreba, način izvršavanja programa javnih potreba, način i rokove izvještavanja o provedbi programa javnih potreba te metodologiju izrade financijskih planova korisnika javnih potreba u sportu. (6) Tijelo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nadležna za sport prati i nadzire izvršenje programa financiranja javnih potreba u sportu i prati korištenje i utrošak sredstava za te programe Obrazloženje: (Sve su Sportske zajednice u županijama osnovane) (akademski sportski svezi u terotorijalnom smislu ne podudaruaju se sa administrativnim granicama lokalne a često regionalne samouprave) Nije prihvaćen Stavak 7. će se nadopuniti na način da sportske zajednice predlažu kriterije u onim jedinicama lokalne i regionalne u kojima su osnovani jer više od 300 jedinica lokalne niti nema sportsku zajednicu. A kriteriji iz stavka 7. se ne odnose samo na kriterije za dio programa kojeg provode sportske zajednice već za cijeli program javnih potreba u sportu, u kojem je program kojeg provode sportske zajednice jedan dio. Analogno Zakonu o sportu koji je za sve segmente financiranja sporta javnim sredstvima na državnoj razini (krovna sportska udruženja, građevine, velike sportske manifestacije…) propisao kriterije, ovim stavkom se ta obveza daje jedinicama lokalne i regionalne samouprave kako bi svaki građanin imao uvid u kriterije financiranja sporta u svojoj jedinici lokalne i regionalne razine.
43 Mario FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. U potpunosti se slažemo s prijedlogom Plivačkog kluba “Cipal” Split. Članak 75. stavak 4 treba glasiti: (4) Program javnih potreba u sportu predlažu i provode sportska zajednica, parasportski savez, športski savez gluhih te školski i akademski sportski savez u jedinici lokalne i područne samouprave u kojoj su osnovani. Obrazloženje: Položaj sporta gluhih sportaša i parasportasa unutar sportske zajednice dugi je niz godina podređen samovolji lokalne sportske zajednice koja odbija prepoznati potrebu adekvatnog financiranja sporta gluhih i parasporta te osvajača medalja na međunarodnim natjecanjima i olimpijskim igrama. Tako je već niz godina ovim sportašima uskraćena stipendija, treneri, prevoditelji, naknada za troškove na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima i time gotovo onemogućeno bavljenje vrhunskim sportom. Ovim člankom bi se smanjila na najmanju moguću razinu diskriminacija gluhih sportaša i parasportaša, a time i potreba za zaštitom sportske inspekcije radi ostvarivanja prava zajamčenih zakonom o sportu Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom.
44 Zagrebački športski savez osoba s invaliditetom FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Članak 75. stavak 7. Na kraju stavka dodati novu rečenicu koja glasi: (7)Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nadležne za sport temeljem propisanih kriterija i programa općim aktom definiraju izdvajanje od ukupnih financijskih sredstava namjenjenih za sport obvezne minimalne stope (prijedlog 4%) financijskih sredstava za parasport. Nije prihvaćen Sukladno mišljenju Ministarstva financija sredstva u proračunu JLP(R)S osiguravaju se u skladu s mogućnostima i potrebama financiranja sporta na razini same JLP(R)S. Slijedom navedenoga ne može se odrediti postotak izdvajanja za parasport i sport gluhih kao niti da se sredstva namjenjuju posebno za parasport ili sport gluhih.
45 Zagrebački športski savez osoba s invaliditetom FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Članak 75. stavak 2. Sredstva iz stavka 2. ovoga članka, umjesto mogućnosti financiranja parasporta, treba definirati kao obavezno financiranje parasporta. Prihvaćen Riječi: "mogu osigurati" promijenit će se u: "osiguravaju".
46 Janja Ricov FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Stavak 7. ovog članka predviđa opći akt kojim jedinice lokalne (regionalne) somouprave propisuju kriterije financiranja javnih potreba u sportu, metodologiju, rokove... i ostalo. Do sada nije zabilježeno da je neka jedinica lokalne samouprave donijela takav akt koji je prije bio opcija. Sve jedinice lokalne samouprave obavezivale su primjenu Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge za sve udruge, što je proizlazilo iz same Uredbe. Jedinice lokalne samouprave mogu i dalje tražiti primjenu Uredbe, no dosadašnja praksa je pokazala složenost primjene te Uredbe, izuzetno duge rokove za provedbu tih procedura, neprimjenjivost Priručnika i obrazaca, te bi svakako trebalo preporučiti praksu državne razine, gdje se Pravilnikom definirao drugačiji način primjene standarda koji su propisani Uredbom. Također je to važno, jer su obrasci iz Pravilnika (za državnu razinu) stavljali prikaz pojedinih programa iz više izvora. Ovim prijedlogom gdje će se klubovi moći javljati na natječaj Ministarstva izuzetno je bitno iskaz svih izvora za isti program. Javne potrebe za koje se sredstva u proračunu mogu osigurati su između ostalih i planiranje, izgradnja, održavanje i korištenje sportskih građevina. Dio korištenja sportskih objekata koji su vlasništvo grada, dijelom se iskazuju posebno u proračunu, dok se školski i drugi objekti (kojima upravljaju savezi ili klubovi) stave u realizaciju sportskoj zajednici. Ovo područje trebalo bi biti na jednoj istoj razini, jer se radi u pravilu o velikim financijskim sredstvima, u kojima se radi velika razlika između upravljača (a što je dodatno opisano kod upravljanja sportskim građevinama). Djelomično prihvaćen Stavak 7. će se nadopuniti na način da sportske zajednice predlažu kriterije u onim jedinicama lokalne i regionalne u kojima su osnovani jer više od 300 jedinica lokalne niti nema sportsku zajednicu. A kriteriji iz stavka 7. se ne odnose samo na kriterije za dio programa kojeg provode sportske zajednice već za cijeli program javnih potreba u sportu, u kojem je program kojeg provode sportske zajednice jedan dio. Analogno Zakonu o sportu koji je za sve segmente financiranja sporta javnim sredstvima na državnoj razini (krovna sportska udruženja, građevine, velike sportske manifestacije…) propisao kriterije, ovim stavkom se ta obveza daje jedinicama lokalne i regionalne samouprave kako bi svaki građanin imao uvid u kriterije financiranja sporta u svojoj jedinici lokalne i regionalne razine. Zakon o sportu je propis koji je financiranje i donošenje programa javnih potreba u sportu uredio i na državnoj i lokalnoj razini te se navedena Uredba ne primjenjuje u tom postupku. Osim u natječajima poput natječaja „Hrvatska pliva“ i sličnih projekata.
47 Plivački klub "Cipal" Split FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Članak 75. stavak 4. Iza termina „sportska zajednica“, dodati tekst:“ parasportski savez, športski savez gluhih“ Tako izmijenjen tekst Čl. 75. stavak 4 glasi: (4) Program javnih potreba u sportu predlažu i provode sportska zajednica, parasportski savez, športski savez gluhih te školski i akademski sportski savez u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj su osnovani. Obrazloženje: Zakonodavac je prepoznao značaj i važnost Hrvatskog paraolimpijskog odbora i Hrvatskog sportskog saveza gluhih za populaciju koju predstavlja te im je u Nacionalnom vijeću za sport osigurao po jednog stalnog člana ( st.1.,čl. 4. Zakona o športu), što im omogućuje pozicioniranje unutar cjelokupnog sustava sporta na državnoj razini, a samim tim i sudjelovanje u kreiranju Javnih potreba u Športu na državnoj razini, odnosno raspodjeli sredstava između krovnih sportskih udruženja. Bez obzira na veličinu i značaj i to što parasportski savez i športski savez gluhih na lokalnoj razini predstavljaju dva krovna športska udruženja, njihov položaj unutar sportske zajednice u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj su osnovani, nije zadovoljavajući. S obzirom na to unutar Skupštine sportske zajednice u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj su osnovani, imaju samo dva glasa, a gotovo nikada nisu u Upravnom odboru koji predlaže Program javnih potreba, u pravilu o njihovim potrebama odlučuju oni koji ne prepoznaju njihove potrebe niti se isto trude. Nameće se zaključak, kako pozitivno rješenje na državnoj razini o institucionalnoj zastupljenosti Hrvatskog paraolimpijskog odbora i Hrvatskog športskog saveza gluhih, nije primijenjeno na lokalnoj te shodno tome zakonodavac mora postupiti shodno prijedlogu. Predloženim izmjenama prijedloga novog Zakona o Športu , parasportski savez i sportski savez gluhih na lokalnoj razini , dobivaju značaj koji im zakonodavac namjenjuje unutar sportske zajednice u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj su osnovani, ispravlja se nepravda i diskriminacija gdje su o njihovim potrebama odlučivali drugi, te jedino na ovaj način mogu planirati odražavanje postojećih športskih aktivnosti, rat i razvoj u populaciji koju zastupaju. Članak 75. stavak 5. Iza termina „sportska zajednica“, dodati tekst:“ parasportski savez, sportski savez gluhih“ Tako izmijenjen tekst Čl. 75. stavak 5 glasi: (5) Ako na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije osnovana sportska zajednica, parasportski savez, sportski savez gluhih, ili školski te akademski sportski savez, o provođenju programa javnih potreba iz ovog članka odlučuje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno ovom Zakonu i općim aktima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Obrazloženje: Predloženim promjenama, dopunjuje se taksativno navođenje dijelova sustava sporta RH koji predlažu i provode Program javnih potreba u sportu na lokalnoj razini. Članak 75. stavak 7. Iza termina „izrade financijskih planova korisnika javnih potreba u sportu“, dodati tekst: „pri tome vodeći računa o značaju i brojnosti populacije koju predstavnici krovnih sportskih udruženje (HOO, HPO, HŠSG, HAS i HŠSS) na lokalnoj razini, unutar sportske zajednice predstavljaju. Tijekom izrade planova, mora se voditi račun o tome da veličina financijskih sredstava namijenjena predstavnicima krovnih sportskih udruženja na lokalnoj razini, unutar sportske zajednice, bude ekvivalent veličine populaciji koju predstavljaju“. Tako izmijenjen tekst Čl. 75. stavak 7 glasi: (7) Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave općim aktom detaljnije propisuju kriterije financiranja javnih potreba u sportu, metodologiju i rokove za izradu i dostavu prijedloga programa javnih potreba, način izvršavanja programa javnih potreba, način i rokove izvještavanja o provedbi programa javnih potreba te metodologiju izrade financijskih planova korisnika javnih potreba u sportu, pri tome vodeći računa o značaju i brojnosti populacije koju predstavnici krovnih sportskih udruženje (HOO, HPO, HŠSG, HAS i HŠSS) na lokalnoj razini, unutar sportske zajednice predstavljaju. Tijekom izrade planova, mora se voditi račun o tome da veličina financijskih sredstava namijenjena predstavnicima krovnih sportskih udruženja na lokalnoj razini, unutar sportske zajednice, bude ekvivalent veličine populaciji koju predstavljaju. Strategijom razvoja parasporta u Republici Hrvatskoj 2022.-2030. kao strateškog dokumenta s akcijskim planom djelovanja u području parasporta utvrđeno je kako su „Skromna financijska sredstva s kojima raspolažu županijski parasportski savezi su ograničavajući čimbenik daljnjeg razvoja sustava parasporta na razini županija te je potrebno njihovo sustavno osnaživanje. (str. 101)“ i „Apsolutna i relativna nejednaka financijska snaga analizom obuhvaćenih gradskih parasportskih saveza ukazuje na nejednake uvjete za razvoj parasporta u različitim gradovima. (str. 107 i 108)“ Analiza financiranja sporta na području Grada Splita i Splitsko-Dalmatinske županije, provedena je na temelju prikupljenih podataka o izvršenju proračuna promatranih JLP(R)S prema funkcijskoj klasifikaciji. Izdvajanje za Program javnih potreba u sportu Splitsko-dalmatinske županije u odnosu na ukupne rashode proračuna, na razini je nešto više od 0,50%, te je shodno tome i ulaganje u sport osoba sa svim oblicima invaliditeta simbolično. Kada se promatra izdvajanje za ŠSOSI Grada Splita kao sastavnicu splitskog sporta koja okuplja sportaše sa svim oblicima invaliditeta, dolazi se do zaključka kako je isto na nedovoljno niskoj razini i kreće se; 1,37% - 2016., 1,30% -207.g., 1,31% - 2018.g., 1,35% - 2019.g. i 1,07% - 2020.g., od sredstava predviđenih za predstavnike krovnih sportski udruženja na lokalnoj razini unutar Splitskog saveza sportova kao sportske zajednice odgovorne za alokaciju financijskih sredstava. Glavni razlog je neopravdano diskriminirajuća alokacija financijskih sredstava na štetu ŠSOSI Grada Splita, kao predstavnika osoba s invaliditetom, obzirom da u Zakonu o sportu ne postoji odredba koja bi obvezala odsjek za sport, odjela društvenih djelatnosti Grada Splita kao ni Splitski savez sportova oko veličine izdvajanja za predstavnike ovog krovnog sportskog udruženja na lokalnoj razini. Kada se promatra izdvajanje za Splitski sportski savez gluhih kao sastavnicu splitskog sporta koja okuplja sportaše s oštećenjima sluha, dolazi se do zaključka kako je isto na nedovoljno niskoj razini i kreće se; 0,43% - 2016., 0,39% -207.g., 0,37% - 2018.g., 0,52% - 2019.g. i 0,53% - 2020.g., od sredstava predviđenih za predstavnike krovnih sportski udruženja na lokalnoj razini unutar Splitskog saveza sportova kao sportske zajednice odgovorne za alokaciju financijskih sredstava. Glavni razlog je neopravdano diskriminirajuća alokacija financijskih sredstava na štetu Splitskog sportskog saveza gluhih, kao predstavnika osoba s oštećenjem sluha, obzirom da u Zakonu o sportu ne postoji odredba koja bi obvezala odsjek za sport, odjela društvenih djelatnosti Grada Splita kao i Splitski savez sportova oko veličine izdvajanja za predstavnike ovog krovnog sportskog udruženja na lokalnoj razini. Temeljem analize na primjeru Grada Splita od milja zvanog „Naj sportski grad na svitu“ i Splitsko- dalmatinske županije, došlo se do katastrofalnih rezultata po pitanju postotka izdvajanja za predstavnike krovnih sportskih udruženja (HPO i HŠSG) na lokalnoj razini unutar sportske zajednice, nažalost izrada Strategije parasporta 2022.-2030.g-, pokazala je da je stanje i u ostalim sportskim zajednicama jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, mnogo gore. Zbog svega navedenog predlaže se izdvajanje za predstavnike krovnih sportskih udruženja (HPO i HŠSG) na lokalnoj razini unutar sportske zajednice, shodno brojnosti populacije koju isti predstavljaju. ( Ako u JLP(R)S imamo 13% ili 14% ili 15% OSI, tada ukupno izdvajanje za predstavnika HPO i HŠSG na lokalnoj razini mora biti najmanje 13% ili 14% ili 15%). Važno je napomenuti kako ova izmjena ne iziskuje dodatne materijalne troškove za JLP(R)S, nego ispravlja dosadašnju diskriminatornu praksu prilikom raspodjele financijskih sredstava predstavnicima krovnih sportskih organizacija (HPO i HŠSG) na lokalnoj razini unutar sportske zajednice. Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom. Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih imaju izjednačen status s ostalim krovnim sportskim organizacijama i u nekim segmentima ulaganja, a posebnu u segmentu broja članova i raspodjele financija državne razine gdje su po članu financirane s većim iznosom od ostalih krovnih sportskih organizacija.
48 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Članak 75. stavak 7. Na kraju stavka dodati novu rečenicu koja glasi: (7 )Sredstva iz stavka 2 i 5. ovoga članka, trebaju obavezno sadržavati izdvajanje odgovarajućih financijskih sredstava namijenjenih posebno za parasport i sport gluhih. Obrazloženje: Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 06/07, 03/08 i 05/08) u čl. 30. st. 5. propisuje „S ciljem omogućavanja sudjelovanja osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugima u rekreativnim, slobodnim i športskim aktivnostima, te razonodi, države potpisnice će poduzeti odgovarajuće mjere u svrhu: (a) poticanja i promicanja sudjelovanja, u najvećoj mogućoj mjeri, osoba s invaliditetom u redovnim športskim aktivnostima na svim razinama; (b) osiguranja mogućnosti organiziranja, razvoja i sudjelovanja u športskim i rekreacijskim aktivnostima namijenjenim osobama s invaliditetom i u tu će se svrhu poticati osiguravanje odgovarajućeg vodstva, obuke i sredstava, na jednakoj osnovi s drugima; (c) osiguranja pristupa osoba s invaliditetom športskim, rekreacijskim i turističkim odredištima; (d) osiguranja djeci s teškoćama u razvoju jednakog pristupa sudjelovanju u igri, rekreaciji, slobodnim i športskim aktivnostima, uključujući i one aktivnosti koje su dio obrazovnog sustava; (e) osiguranja pristupa osobama s invaliditetom uslugama koje pružaju organizatori rekreacijskih, turističkih, slobodnih i športskih aktivnosti.“ Trenutno je predloženo sadržajem teksta čl. 75. vezano za st. 6. i 7. prijedloga novog Zakona o sportu da tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nadležna za poslove sporta prate i nadziru izvršenje programa financiranja javnih potreba u sportu i prate korištenje i utrošak sredstava za te programe, a ona trebaju biti najmanje 5% proračuna. Kako općenito sport s jedne strane i Parasport i sport gluhih s druge strane predstavljaju različite vrste sporta namijenjene vrlo različitim dijelovima populacije smatramo potrebnim da se posebno i za njih propiše obveza izdvajanja određenih financijskih sredstava na lokalnoj i područnoj razini kako bi na jednaki način i na ravnopravnoj osnovi i osobe s invaliditetom imali mogućnost realizacije aktivnosti te kako bi se poštivale preuzete ranije navedene međunarodne obveze. Podsjećamo kako aktualni podaci ukazuju da u Republici Hrvatskoj osobe s invaliditetom čine gotovo 14% ukupnog stanovništva (prema podacima nadležnog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Republici Hrvatskoj je na dan 9. ožujka 2022. godine bilo evidentirano ukupno 612.212 osoba s invaliditetom), a da se vrlo mali dio njih kontinuirano ima mogućnost baviti se sportom i sportskim aktivnostima što za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju ima višestruke korisne socijalne, rehabilitacijske i zdravstvene učinke. Također, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom u Izvješću o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2021. godinu (str. 292) preporučila je provođenje aktivnosti kojima će se svim dionicima u sportu, ali i općenito u cijelom društvu, podizati razina svijesti o važnosti omogućivanja uključivanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom u rekreativne i sportske aktivnosti. Potrebno je sve udruge i sportske klubove dodatno poticati i pružati podršku u provedbi takvih aktivnosti, a posebnu pažnju potrebno je usmjeriti na roditelje djece s teškoćama u razvoju kako bi pravovremeno bili upoznati s time u kojoj mjeri sport pozitivno utječe i koliko je značajan za psihofizički razvoj djece, za njihov osobni razvoj, samoostvarenje i uključivanje u društvo. Nadalje, donositeljima odluka na nacionalnih, regionalnoj i lokalnoj razini ukazano je na potrebu osmišljavanja i osiguravanja mjera kojima će se poticati inkluzivni programi i projekti kojima se djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom uključuju u rekreativne i sportske aktivnosti zajedno s djecom bez teškoća u razvoju i osobama bez invaliditeta. Strategijom razvoja parasporta u Republici Hrvatskoj 2022.-2030. kao strateškog dokumenta s akcijskim planom djelovanja u području parasporta utvrđeno je kako „Skromna financijska sredstva s kojima raspolažu županijski parasportski savezi su ograničavajući čimbenik daljnjeg razvoja sustava parasporta na razini županija te je potrebno njihovo sustavno osnaživanje. (str. 101)“ i „Apsolutna i relativna nejednaka financijska snaga analizom obuhvaćenih gradskih parasportskih saveza ukazuje na nejednake uvjete za razvoj parasporta u različitim gradovima. (str. 107 i 108)“ Zbog svega navedenog ponovno se predlaže razmotriti propisivanje i određivanje obveze minimalne stope izdvajanja određenih financijskih sredstava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave namijenjenih posebno za Parasport i sport gluhih za što danas postoji evidentna potreba.“ Nije prihvaćen Sukladno mišljenju Ministarstva financija sredstva u proračunu JLP(R)S osiguravaju se u skladu s mogućnostima i potrebama financiranja sporta na razini same JLP(R)S. Slijedom navedenoga ne može se odrediti postotak izdvajanja za parasport i sport gluhih kao niti da se sredstva namjenjuju posebno za parasport ili sport gluhih.
49 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Članak 75. stavak 5. Iza termina „sportska zajednica“, dodati tekst:“ parasportski savez i sportski savez gluhih“ Tako izmjenjen tekst Čl 75. stavak 5 glasi: (5) Ako na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije osnovana sportska zajednica, parasportski savez sportski savez gluhih ili školski te akademski sportski savez, o provođenju programa javnih potreba iz ovog članka odlučuje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno ovom Zakonu i općim aktima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Obrazloženje: Predloženim promjenama, dopiunjuje se taksativno navođenje dijelova sustava sporta RH koji predlažu i provode Program javnih potreba u sportu na lokalnoj razini. Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom.
50 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Članak 75. stavak 4. Iza termina „sportska zajednica“, dodati tekst:“ parasportski savez sportski savez gluhih“ Tako izmjenjen tekst Čl 75. stavak 4 glasi: (4) Program javnih potreba u sportu predlažu i provode sportska zajednica parasportski savez sportski savez gluhih te školski i akademski sportski savez u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj su osnovani. Obrazloženje: Predloženim promjenama, dopiunjuje se taksativno navođenje dijelova sustava sporta RH koji predlažu i provode Program javnih potreba u sportu na lokalnoj razini. Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom.
51 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. Članak 75. stavak 2. alineja 9. Termin „osoba s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom“ zamijeniti terminom: „parasporta i sporta gluhih “. Tako izmjenjen tekst Čl 75. stavak 2. alineja 9 glasi: - sportske aktivnosti parasporta i sporta gluhih Prihvaćen Dodano u tekst.
52 GORDANA KOSMAT FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. (2) Javne potrebe u sportu za koje se sredstva mogu osigurati iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave su: -poticanje razvoja i promocija sporta -poticanje razvoja i promociju parasporta (NADOPUNITI) -sportske aktivnosti djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom i ( u nastavku komentar) Sportske aktivnosti djece sa teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom se mogu odnositi na tjelesno vježbanje i rekreaciju dok su Paraspotski klubovi i parasportaši članovi Sportskih saveza koji sudjeluju na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Mislim da se u Zakonu o sportu parasport trebaju izjednačiti u svim pravima kao sport zdravih. Nisu parasportaši manje vrijedni sportaši ako imaju tjelesno, osjetilno ili intelektualno oštećenje. Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom.
53 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. (5) Ako na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave nije osnovana sportska zajednica, parasportski savez, sportski savez gluhih ili školski te akademski sportski savez, o provođenju programa javnih potreba iz ovog članka odlučuje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno ovom Zakonu i općim aktima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom.
54 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. (4) Program javnih potreba u sportu predlažu i provode sportska zajednica, parasportski savez, sportski savez gluhih te školski i akademski sportski savez u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojoj su osnovani. Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom.
55 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. !!!VAŽNO!!! Obrazloženje: Budući da na međunarodnoj razini postoje odvojeni sustav sporta osoba s invaliditetom (para sport-IPC) i sport gluhih (ICSD) te također u Republici Hrvatskoj dva odvojena sportska i ravnopravna krovna saveza (HPO i HSSG) te zbog činjenice da je sport gluhih od početka djelovanja odvojen (Prve OIG održane 1924., a prve POI održane su 1960. godine) potrebno je i zakonski jasno odvojiti ta dva sportska sustava kako ne bi dolazilo do nepotrebnih što namjernih što nenamjernih zabuna i nedoumica. Na lokalnoj razini gluhi sportaši često doživljavaju nepravdu u odnosu na svoje ostale kolege sportaše jer jedinice lokalne samouprave različito tumače riječi zakona „osobe s invaliditetom“ tako neke JLS prepoznaju gluhe sportaše u ostvarivanju njihovih prava dok ih druge ne prepoznaju. Jasnom raščlambom „sporta osoba s invaliditetom“ na „parasport“ i „sport gluhih“ izbjegla bi se razna tumačenja Zakona o sportu te nametnula obveza JLS da skrbe o sportu gluhih i gluhim sportašima u svom području djelovanja bez dodatnih tumačenja nadležnog Ministarstva. Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom.
56 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 75. (2) -sportske aktivnosti djece s teškoćama u razvoju te parasportaša i gluhih sportaša Prihvaćen Dodano u tekst.
57 Pravobranitelj za djecu RH FINANCIRANJE SPORTA , Članak 74. U skladu s težnjom i potrebom da sudjelovanje djece u sportu bude pristupačno (besplatno), valjalo bi normom osigurati da sufinanciranje programa ima izravan učinak na klupske članarine. Nije prihvaćen S obzirom da se navedenim člankom definira sufinanciranje programa i projekata nije moguće navedeno propisati i kontrolirati.
58 Pravobranitelj za djecu RH FINANCIRANJE SPORTA , Članak 73. Osim izgradnje sportskih građevina važno je voditi računa i o njihovoj obnovi i održavanju. Prihvaćen Dopuniti će se članak 73.
59 Pravobranitelj za djecu RH FINANCIRANJE SPORTA , Članak 70. Predlažemo dopuniti odredbu na način da se prijevoz djece sportaša normira kao posebnu aktivnost koja se financira putem krovnih sportskih udruženja. Brojni klubovi, a naročito manji klubovi koji nemaju organizacijske i financijske kapacitete, putovanja na natjecanja/turnire i pripreme organiziraju na način da djecu prevoze treneri vlastitim ili klupskim vozilima. Nerijetko se radi o putovanjima na relacijama od više stotina kilometara pri čemu se na put za povratak kućama u pravilu kreće u kasnim poslijepodnevnim satima, nakon odrađenog turnira. Broj kilometara, umor, iscrpljenost, vožnja noću, te upitno iskustvo vozača koji vozi djecu, prijetnja su sigurnosti djece! Nažalost, događala su se i smrtna stradavanja prilikom ovakvih putovanja. Radi prevencije stradavanja smatramo nužnim ovo pitanje urediti zakonom. Neke lokalne zajednice već su otprije prepoznale problem te su svojim aktima regulirale ovu materiju na način da su predvidjele sredstva za prijevoz djece sportaša i preuzele na sebe organizaciju prijevoza. Kako bi se jednaki standard zaštite osigurao u svim sredinama držimo da je pitanje prijevoza sportaša potrebno posebno naglasiti kao javnu potrebu u sportu i osigurati odgovarajuću financijsku i organizaciju podršku klubovima vezano uz organizaciju i financiranje putovanja na natjecanja, pripreme i turnire. Primljeno na znanje Prijevoz na natjecanja je trošak koji je prihvatljiv na svim razinama javnih potreba u sportu u dijelu gdje se financira sudjelovanje na natjecanjima, kao što je i smještaj prihvatljiv trošak te stoga nije potrebno navesti svaki pojedini trošak.
60 Anja Matovina FINANCIRANJE SPORTA , Članak 70. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije U st. 11. definira se da za izmjene i dopune programa manje od 5% godišnje po pojedinoj stavci nije potrebno prethodno odobrenje tijela državne uprave nadležnog za sport, no došlo je do greške pozivom na stavak 7. istog članka koji se odnosi samo na programe Hrvatskog akademskog sportskog saveza, umjesto na stavak 8. koji se odnosi na sva krovna sportska udruženja. Prihvaćen Izmijenjeno u tekstu.
61 Plivački klub "Cipal" Split FINANCIRANJE SPORTA , Članak 70. Članak 70. Stavak 12. Iza termina “propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport”, dodaje se “ pri čemu isti, posebno mora voditi računa o tome jesu li dostavljeni prijedlozi u skladu sa značajem i brojnosti populacije koju krovna sportska udruženja (HOO, HPO, HŠSG, HASS i HŠSS) na državnoj razini, kao temeljni nositelji sustava sporta predstavljaju” Tako izmijenjen tekst Čl. 70. stavak 12. glasi: (12) Sadržaj programa javnih potreba u sportu, metodologiju i rokove za izradu i dostavu programa javnih potreba u sportu i financijskog plana krovnih sportskih udruženja, način izvršavanja te način i rokove izvještavanja o provedbi ovih programa pravilnikom propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport, pri čemu isti, posebno mora voditi računa o tome jesu li dostavljeni prijedlozi u skladu sa značajem i brojnosti populacije koju krovna sportska udruženja (HOO, HPO, HŠSG, HASS i HŠSS) na državnoj razini, kao temeljni nositelji sustava sporta predstavljaju” Obrazloženje izmjena članak 70. stavak 12. Najnovije statistike Svjetske zdravstvene organizacije govore kako oko 15% svjetske populacije ima neku vrstu invaliditeta, a procjena je da se oko 2% bavi različitim sportskim aktivnostima i to u zemljama s visokim životnim standardom, zadnje istraživanje u Republici Hrvatskoj, navodi kako je taj postotak samo 1% (Petrinović, 2014, str. 47). Kako bi se povećao postotak prakticiranja sportskih aktivnosti osoba sa svim oblicima invaliditeta o kojima na državnoj razini brinu Hrvatski paraolimpijski odbor (dalje u tekstu: HPO) i Hrvatski športski savez gluhih (dalje u tekstu : HŠSG), a samim tim i ispunile obveze koje je Republika Hrvatske preuzela prihvaćanje međunarodne konvencije o pravu osoba s invaliditetom, potrebno je uravnotežiti postotak izdvajanja istim krovnim sportskim udruženjima u odnosu na cjelokupni iznos koji pripada krovnim sportskim udruženjima s brojnosti iste populacije u hrvatskom društvu. Kada se promatra period od 2016.g.-2020.g može se reći sljedeće: Hrvatski paraolimpijski odbor participirao je 7,44%-2016.g., 9,27%.2017.g., 8,98%-2018.g., 8,90%2019.g. i 9,24%-2020.g. u odnosu na ukupan iznos koji se izdvaja za krovna sportska udruženja unutar Programa javnih potreba u sportu na državnoj razini. Hrvatski sportski savez gluhih participirao je 1,45%-2016.g., 2,77%-2017.g., 1,65%-2018.g., 1,62%-2019.g. i 1,58%-2020.g. u odnosu na ukupan iznos koji se izdvaja za krovna sportska udruženja unutar Programa javnih potreba u sportu na državnoj razini. Kada bi zbrojili izdvajanje za HPO i HŠSG u promatranom periodu, dolazimo do sljedećih podataka: 8.89%-2016.g. 12.04%-2017.g.,10.63%-2018.g., 10.51%-2019.g. i 10.82%-2020.g. u odnosu na ukupan iznos koji se izdvaja za krovna sportska udruženja. Može se reći da to nije nedostižno, i uz malo truda HPO i HŠSG imali bi ravnopravan položaj u odnosu na ostala krovna sportska udruženja kada govorimo o državnoj razini. Samo usvajanje prijedloga promjena ne zahtijeva dodatna financijska sredstva, nego HPO i HŠSG, omogućava ravnopravan položaj u odnosu na ostala krovna sportska udruženja u raspodijeli financijskih sredstava namijenjenim krovnim sportskim udruženjima, kako bi u duhu Zakona raspolagali s dovoljnim financijskim sredstvima za prakticiranje sportskih aktivnosti, populacije koju predstavljaju. Nije prihvaćen Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih imaju izjednačen status s ostalim krovnim sportskim organizacijama i u nekim segmentima ulaganja, a posebno u segmentu broja članova i raspodjele financija državne razine gdje su po članu financirane s većim iznosom od ostalih krovnih sportskih organizacija.
62 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR FINANCIRANJE SPORTA , Članak 70. Članak 70. stavak 2. alineja 10. Iza termina „olimpizma“, dodati tekst:“ i paraolimpizma“ Tako izmjenjen tekst Čl 70. stavak 2. alineja 10 glasi: - poticanje sporta olimpizma i paraolimpizma na svim razinama i Prihvaćen Dodano u tekst.
63 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 70. -organizacija nacionalnih prvenstava, kupova i turnira nacionalne razine u organizaciji nacionalnih sportskih saveza i krovnih sportskih saveza Obrazloženje: HSSG organizira državna prvenstva gluhih u nekoliko sportova, u sportovima u kojima ne postoje nacionalni sportski savezi gluhih, stoga je potrebno navesti da i krovni sportski savez organizira prvenstvo (u ovom slučaju HSSG) Prihvaćen Dodano u tekst.
64 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 70. -poticanje sporta i olimpizma/paraolimpizma/olimpizma gluhih na svim razinama Prihvaćen Dodano u tekst.
65 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 70. -olimpijski/paraolimpijski program/olimpijskih program gluhih unutar kojega se financiraju nastupi i pripreme sportaša za nastupe na ljetnim i zimskim olimpijskim/paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te drugim više sportskim natjecanjima Prihvaćen Dodano u tekst.
66 Pravobranitelj za djecu RH FINANCIRANJE SPORTA , Članak 68. Komentar na odredbu čl. 68. st.2.: Primarna javna potreba u sportu na svim razinama treba biti poticanje uključivanja sve djece u sport (uključivši parasport i sport gluhih). I prije epidemije Covida izazov je bio kako neaktivnu djecu motivirati na sport, što je u post-pandemijsko vrijeme još više naglašeno. Podaci o broju djece koja nisu fizički aktivna su više nego zabrinjavajući. Upravo zato, nužno je sustavno voditi računa o uključivanju djece u sport, djeci osigurati pristup i dostupnost sportskim sadržajima (fizička i financijska pristupačnost) te sigurno okruženje u kojem se sportom mogu baviti, sukladno svojim potrebama, interesima i željama. Također kao javnu potrebu u sportu valja naglasiti i prijevoz djece na natjecanja, jer je to nenormirano područje, te kao takvo prepušteno stihiji. Više o tome uz članak 70. Nacrta. Djelomično prihvaćen U članku 68. stavak 2. dodaje se kao javna potreba poticanje bavljenja sportom djece i mladih. Prijevoz na natjecanja je trošak koji je prihvatljiv na svim razinama javnih potreba u sportu u dijelu gdje se financira sudjelovanje na natjecanjima, kao što je i smještaj prihvatljiv trošak te stoga nije potrebno navesti svaki pojedini trošak.
67 Plivački klub "Cipal" Split FINANCIRANJE SPORTA , Članak 68. Sport u današnje vrijeme predstavlja jedan od najvažnijih fenomena suvremenog društva, a u njemu na razne načine sudjeluju stotine milijuna ljudi. Sportski klubovi i istaknuti sportaši, uz sve agresivniji interes medija za marketinški najpopularnije sportove, sportske klubove i sportaše, predstavljaju važan izvor identifikacije velikog broja ljudi širom svijeta. Ono što je posebno pozitivno, brojni pojedinci pokušavaju pronaći poveznicu s iznimnim sportskim postignućima koji su prije svega rezultat dugogodišnjeg rada, predanosti i visoke motiviranosti bez čega ozbiljan uspjeh u sportu nije moguć. Sport je u Republici Hrvatskoj već desetljećima iznimno važan segment društvenog života, ali segment o kome se vrlo rijetko strateški i cjelovito promišlja, osim kada se treba poistovjeti s vrhunskim sportskim postignućima naših sportaša. Sport je društvena djelatnost od posebnog značaja, a postojeći financijski pokazatelji, pokazuju koliko se izdvaja iz državnog proračuna za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i daljnji razvoj sporta tijekom promatranog perioda. Izdvajanja za sport na državnoj razini u odnosu na BDP tijekom perioda 2016.-2020. kreću se od oko 0,06 do 0,09%, dok se izdvajanja za sport u odnosu na ukupne rashode državnog proračuna kreću od 0,19% do 0,22%. Kada se promatra izdvajanje za sport s državne razine vlasti u odnosu na ostale zemlje Europske unije, može se reći kako smo po tom pitanju jedni od najgorih. Do sličnih rezultata došao je i Eurostat u svom istraživanju, po kojem je RH u 2016.g. za sport i rekreaciju izdvaja mizernih 0,06% BDP-a, najmanje u EU (HOO, 2019, str.1). Istodobno izdvajanje za religiju u promatranom razdoblju je od 1,57 do 1,82 puta veće nego izdvajanja za sport, a za kulturu prosječno oko 5 puta veće nego izdvajanje za sport. Kada se govori o nedovoljnom i jako niskom izdvajanju države za Program javnih potreba u sportu u odnosu na BDP, taj trend nije novi, on je aktualan dugi niz godina. U pred kriznoj 2008.g. izdvajanje iznosi 0,11% BDP-a te u kriznoj 2011.g. pada na 0,04% BDP-a, što je manje od svih tadašnjih članica EU-a (Bronić, et al., 2012, str. 174). Temeljem svega iznesenog, jasno je kako državna ulaganja u sport NISU u skladu s onim što hrvatski sport vraća državi, kao jedna od njezinih najuspješnijih djelatnosti. Osim međunarodne promocije, koja se u našem slučaju izravno manifestira i na porast turističke posjećenosti, pa tako i prihoda od turizma, sport je djelatnost koja pridonosi i povećanju potrošnje građana, a to se bitno odražava i na punjenje državnog proračuna. Općenito nedovoljan iznos ulaganja u stavku sporta i rekreacije, upućuje na odsustvo svijesti o dugoročnoj važnosti sporta i rekreacije za ekonomsku održivost zdravstvenog i mirovinskog sustava. S obzirom na znanstveno dokazanu poveznicu između ulaganja u sport i psihofizičkog zdravlja populacije te kvalitete ljudskog kapitala, što izravno utječe na ishode tržišta rada (plaću, zaposlenost i produktivnost), pokazatelji poput očekivanog trajanja života po kojem smo također pri europskom dnu ne trebaju nas čuditi. Globan, (2019, str. 4), u svojoj analizi naglašava kako smo po pitanju državnih izdvajanja za sport i rekreaciju na samom EUROPSKOM DNU, ali kada se gledaju državna izdvajanja za kulturu, političke stranke, religijske zajednice i civilne udruge, tu NADMAŠUJEMO puno bogatije članice Europske unije. Shodno zaključku europskih analitičara, za državu naše razine gospodarskog razvoja godišnje proračunsko izdvajanje za sport trebalo bi biti četiri do pet puta veće, odnosno između 900 milijuna i 1 milijarde kuna, što bi u promatranom periodu predstavljalo oko 0,25 % BDP-a (Globan, 2019, str. 6). Prosjek 28 članica Europske unije iznosi 0,33 posto BDP-a, a to je razina kojoj bi u budućnosti trebala težiti i Republika Hrvatska (HOO, 2019, str.1). U slučaju dostizanja ciljane ili prosječne razine koje izdvajaju članice EU, značajno bi se poboljšao položaj sporta, a samim tim i parasporta. Primljeno na znanje Komentar nije usmjeren na prijedlog promjene teksta Zakona.
68 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR FINANCIRANJE SPORTA , Članak 68. Članak 68. stavak 1. Termin „osoba s invaliditetom“ zamijeniti terminom: „parasport i sport gluhih “. Tako izmjenjen tekst Čl 68. stavak 1. glasi: Republika Hrvatska potiče vrhunski sport, zdravstveno usmjerenu tjelesnu aktivnost, školski i akademski sport, parasport i sport gluhih te sportske aktivnosti djece i mladih kroz financiranje javnih potreba u sportu na državnoj razini Prihvaćen Dodano u tekst.
69 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 68. (2) Javne potrebe u sportu su: - izgradnja, obnova, održavanje i opremanje sportskih građevina od interesa za razvoj sporta na državnoj ili na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, - organizacija međunarodnih i nacionalnih sportskih natjecanja, priredbi i manifestacija - skrb o pripremama i nastupu hrvatskih sportaša na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama, olimpijskim igrama gluhih te svjetskim i europskih prvenstvima, svjetskim i europskim prvenstvima parasporta te svjetskim i europskim prvenstvima gluhih Obrazloženje: Obrazloženje: Vrh sportske djelatnosti su nastupi hrvatskih sportaša na velikim međunarodnim natjecanjima, a njihovi nastupi i uspjesi glavni su promotor Republike Hrvatske u svijetu stoga je potrebno izričito navesti da RH putem javnih potreba u sportu izričito skrbi o nastupu svojih sportaša na velikim međunarodnim sportskim natjecanjima Nije prihvaćen Člankom 68. stavkom 2. podstavkom 3. propisano je da su javne potrebe u sportu osiguravanje uvjeta za pripreme i nastup sportaša na međunarodnim natjecanjima što nedvojbeno podrazumijeva skrb o nastupu sportaša na velikim međunarodnim sportskim natjecanjima.
70 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 68. Budući da na međunarodnoj razini postoje odvojeni sustav sporta osoba s invaliditetom (para sport-IPC) i sport gluhih (ICSD) te također u Republici Hrvatskoj dva odvojena sportska i ravnopravna krovna saveza (HPO i HSSG) te zbog činjenice da je sport gluhih od početka djelovanja odvojen (Prve OIG održane 1924., a prve POI održane su 1960. godine) potrebno je i zakonski jasno odvojiti ta dva sportska sustava kako ne bi dolazilo do nepotrebnih što namjernih što nenamjernih zabuna i nedoumica Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom. S obzirom na navedeno nepotrebno je posebno razdvajati sportski sustav parasporta i sporta gluhih.
71 Hrvatski sportski savez gluhih FINANCIRANJE SPORTA , Članak 68. (1) Republika Hrvatska potiče vrhunski sport, zdravstveno usmjerenu tjelesnu aktivnost, školski i akademski sport, parasport i sport gluhih te sportske aktivnosti djece i mladih kroz financiranje javnih potreba u sportu na državnoj razini. Prihvaćen Dodano u tekst.
72 Tomislav Milković FINANCIRANJE SPORTA , Javne potrebe u sportu Javne potrebe u sportu, ukinuti kriterij koji govori da pojedini klub mora imati natjecatelje u seniroskom uzrastu (pojedinačni i ekipni sportovi), iz razloga što se vjerojatno često sredstva namjenjena mlađim kategorijama preliju u seniorski pogon a omladinski pogon služi samo iz gore opisanog razloga. Natjecanje za sredstva uvjetovati programom. Nije prihvaćen Niti jedna odredba Zakona vezana uz javne potrebe u sportu ne propisuje kriterij da klub mora imati natjecatelje u seniorskom uzrastu.
73 Marko Hrabar FINANCIRANJE SPORTA , Članak 67. Marko Hrabar, mag. iur., odvjetnik, sveučilišni specijalist sportskog prava: Opet ni na koji način nisu potaknuti poduzetnici na sponzorstva i/ili donacije, bilo kroz veća porezna rasterećenja, bilo kroz preusmjeravanje primjerice dijela dobiti. Činjenica što je drugim zakonom propisana mogućnost neoporezivost i priznavanje kao troška kod uplate do 2% prošlogodišnjih prihoda je očito ekstremno nedovoljna mjera kojom bi se potaknulo ulaganje privatnog kapitala u sport. Primljeno na znanje Navedeno nije predmet ovoga Zakona.
74 Mirko Ivančić FINANCIRANJE SPORTA , Prihodi pravnih i fizičkih osoba u sustavu sporta Financiranje sporta je jedno od najvažnijih pitanja koje Zakon o sportu treba riješiti, a već, po tko zna koji put, se ovaj problem zanemaruje i samo se općenito i u vječno prožvakanim frazama spominje u prijedlogu Zakona. Uspješnost svakog sporta skoro pa direktno proporcionalno ovisi o mogućnostima financiranja istog. Ekonomski najsnažnije zemlje, regije ili gradovi imaju i najbolje sportaše. Ovoj tvrdnji mislim da ne treba nikakvo pojašnjenje. Novi Zakon o sportu mora odgovoriti adekvatno ovom izazovu. Ostanak na financiranju po nekakvom pra-starom modelu (javne potrebe županija ili gradova, a što je samo drugo ime za bivše SIZ-ove SOFK-e itd…) vodi direktno u stagnaciju sporta, pogotovo u županijama i gradovima koji su slabije razvijeni jer te iste županije i gradovi nemaju sredstava ni za osnovne potrebe građana, a kamoli za sport (koji se svugdje tretira kao trošak). Zakon o sportu MORA definirati porezni status sporta. U ovom dijelu on MORA bit Lex specialis Poreznom zakonu. To ne bi bio prvi put da je Zakon o sportu Lex specialis nekom općem zakonu jer istu smo situaciju imali sa Zakonom o športu (NN 77/1995) kada je isti definirao preuzimanje sportskih objekata i tada je bio Lex specialis u odnosu na Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Znači, može se kad se HOĆE !!!! Država to zna lijepo riješiti kada joj je u interesu. Klubovi koji neophodna sredstva za funkcioniranje pokušavaju namaknuti mimo javnih davanja/potreba, dakle nekom privrednom djelatnošću (najčešće iznajmljivanjem nekretnina ili proizvodnjom dobara) danas plaćaju ogromna porezna davanja jer ih Porezna uprava tretira kao poduzetnike koji ostvaruju DOBIT te im se tom logikom i naplaćuje porez na dobit (12% ili 18% dobiti ovisno o iznosu godišnjeg prihoda). Da stvar bude gora takva „dobit“ se računa kao prihod ostvaren mimo javnih davanja/potreba umanjen za rashod ali samo tog „privrednog“ dijela kluba. Drugim riječima, klubovima takvu dobit ne umanjuje npr. kupljen rekvizit za sportsku djelatnost (lopta, strunjača, čamac, sprava itd..) niti plaće trenera ili bilo što iz „sportskog“ dijela kluba. Takvim načinom dolazimo do toga da je u velikoj većini slučajeva skoro kompletan prihod iz „privrednog“ dijela kluba u stvari „dobit“ pa su i iznosi poreza na takvu „dobit“ vrlo veliki i na taj način imamo odliv sredstava iz klubova. Tako dolazimo do paradoksa da takvi klubovi u stvari pune razne proračune (državni, županijski, gradski) u znatno većem iznosu od onog kojeg, za svoju sportsku djelatnost, dobivaju temeljem raznih javnih davanja/potreba iz tih istih proračuna. Tko koga ovdje financira i tko je kome trošak ?!?!?!. Svi znamo da amaterski sportski klubovi (dakle oni u kojima ne postoji zarada od prodaje sportaša) sva sredstva koja prikupe i potroše na sportske aktivnosti i da tu nema nikakve „dobiti“ pogotovo nema takve dobiti koja bi se dijelila članovima kluba ili bilo kome drugom!!! Drugi paradoks je kod obračuna PDV-a. Dakle, svaki privredni subjekt plaća samo RAZLIKU između izlaznog i ulaznog PDV-a, dok klubovi koji imaju „privrednu“ djelatnost plaćaju ZBROJ izlaznog i ulaznog PDV-a. Naime, kada klub izda račun za npr iznajmljivanje nekretnine, ne može od tako naplaćenog PDV-a odbiti PDV koji plaća za nabavku sportskog rekvizita (lopta, strunjača, čamac, sprava itd..). Tako klub državi mora platiti i prikupljeni PDV od izlaznih računa, a plaća i PDV koji mu je naplaćen prilikom nabave rekvizita. Dakle, TREBATE sjesti s Ministarstvom financija i riješiti bar ova dva banalna problema – „dobit“ i PDV. To bar nije teško, naravno ako ima volje. Ukoliko vam trebaju neki dokazi za gore izrečene tvrdnje slobodno me kontaktirajte. Sve imam crno na bijelom. O olakšicama pri ulaganju privatnog kapitala u sport o čemu je nešto komentirao i Tomislav Milković neću ovdje ni govoriti. To je znanstvena fantastika za naše porezne organe. Primljeno na znanje Financiranje je važno pitanje koje je Zakonom prilično detaljno uređeno, a Ministarstvo turizma i sporta aktivno radi na daljnjem poboljšanju uvjeta za bavljenje sportom.
75 Tomislav Milković FINANCIRANJE SPORTA , Prihodi pravnih i fizičkih osoba u sustavu sporta Jasno mi je da idući komtenari ne pripadaju direktno ovom zakonu: Treba omogućiti trenerima otvaranje paušalnog obrta, treneri su vrlo često volonteri, ili im trenerski rad nije osnovna djelatnost. Na taj način bi se klubovima omogućilo lakše honoriranje rada trenera pogotovo što iznosi prosječnog honorara iznosti manje od 1500kn mjesečno. Treba omogućiti privatnom kapitalu da kroz porezne olakšice na donacije ili sponzorstva uđe u sport, s ciljem zadržavanja materijalnih sredstava u sportu (isti novac će se preliti na plaće igrača-porez i davanja, putovanja ekipa- najam autobusa/hotela...) Omogučiti klubovima da sredstva koja uprihode od prodaje ulaznica, klubskih obilježja (maice, dresove) osloboditi porez pod gore navedenim uvjetom. Primljeno na znanje Člankom 24. propisano je da treneri mogu sportske djelatnosti obavljati u obrtu. Nadalje, a vezano uz ostale prijedloge, isti su u nadležnosti Ministarstva financija.
76 HOK NACIONALNI INFORMACIJSKI SUSTAV U SPORTU , Članak 66. Uz članak 66. Odredba stavka 15. ovoga članka uređuje postupak zahtjeva za upis u registar pravnih osoba u sportu, kako su po odredbi članka 7. i članka 38. razvrstani i fitnes centri. Ukazujemo na činjenicu da su obrtni koji obavljaju djelatnost fitnes centra fizičke osobe te je sukladno tome odredbe o upisu u registra potrebno dopuniti. Nije prihvaćen Podatci o obrtnicima će se povlačiti iz Evidencije obrta te nije potrebno propisivati da sami podnose zahtjev prema tijelu državne uprave nadležnom za sport.
77 Anja Matovina NACIONALNI INFORMACIJSKI SUSTAV U SPORTU , Članak 66. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije Čl. 66. st. 17. stoji da protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka žalba nije dopuštena, već se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. St. 2 istog članka glasi Obveznici unosa podataka u Registar kategoriziranih sportaša su Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih. Navedeno je nejasno jer se nigdje u navodima se ne spominje rješenje. Također, u čl. 14. st. 13. Kategorizacija sportaša stoji da protiv rješenja iz stavka 3. i 9. ovoga članka 14. sportaš ima pravo na žalbu tijelu državne uprave nadležnom za sport, a što je kontradiktorno s navedenim čl. 66. st.17. Primljeno na znanje Radi se o pogrešci u navođenju stavaka te se navedeno odnosi na stavak 16. ovoga članka, a ne na stavak 2.
78 Anja Matovina NACIONALNI INFORMACIJSKI SUSTAV U SPORTU , Članak 66. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije St.11. S obzirom da zajednice sportova provode javne potrebe, mišljenja smo da isti trebaju biti i obveznik unosa podataka u Evidenciju financijskog praćenja sportskih programa. Nije prihvaćen Javne potrebe u sportu su širi pojam od dijela javnih potreba koje provode sportske zajednice, jer program javnih potreba sadržava i recimo ulaganja u infrastrukturu. Također je važno napomenuti kako Republika Hrvatska ima 576 jedinica lokalne i regionalne razine te u velikoj većini nikada nije i niti neće biti osnovana sportska zajednica.
79 Anja Matovina NACIONALNI INFORMACIJSKI SUSTAV U SPORTU , Članak 66. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije St.6. Obveznik unosa podataka u Registar samostalne sportske djelatnosti je nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba prema prebivalištu fizičke osobe, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnosi na sportske djelatnosti. Prijedlog: Obveznik unosa podataka u Registar samostalne sportske djelatnosti je nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba prema prebivalištu fizičke osobe. Obrazloženje: Mišljenja smo da formulalciju - nadležno upravno tijelo županije u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnosi na sportske djelatnosti treba izbaciti s obzirom na to da su prošle 2 godine od izvršnog prijenosa poslova te naročito s obzirom na to da se prijedlogom novog zakona mijenja preuzeta evidencija. Naime, Registar sportskih djelatnosti koje je preuzelo nadležno tijelo Županije odnosio se na evidenciju sportskih djelatnosti fizičkih i pravnih osoba. Novim prijedlogom zakona ukida se evidencija sportskih djelatnosti pravnih osoba kroz Registar sportskih djelatnosti i zadržava samo evidencija fizičkih osoba te je registar preimenovan u Registar samostalnih sportskih djelatnosti. Time nadležno tijelo Županije više neće obavljati povjerene poslove državne uprave u obimu koji su mu prvotno povjereni. Prihvaćen Izmijenjeno u tekstu.
80 Pravobranitelj za djecu RH NACIONALNI INFORMACIJSKI SUSTAV U SPORTU , Članak 65. Osim evidencije sportaša smatramo nužnim regulirati i obvezu formiranja i posebne evidencije kojom bi se sustavno pratila uključenosti djece u sportske aktivnosti (broj djece i vrsta aktivnosti kojom se bave). Također, imajući u vidu dobrobit djece sportaša, osobito one koja se bave sportovima u kojima postoji visoki rizik ozljeda (borilački sportovi), smatramo potrebnim ustanoviti obvezno praćenje i stvaranje baze podataka o povredama djece pri bavljenju sportom, kao i registar liječnika koji će obavljati preglede sportaša te registar sportskih psihologa. Nije prihvaćen Evidencija sportaša sadrži podatke o uključenosti djece i vrsti aktivnosti kojom se bave, a također ustrojava se Evidencija zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja. Nadalje, a vezano uz ostale navedene evidencije iste su u nadležnosti drugih tijela
81 HOK NACIONALNI INFORMACIJSKI SUSTAV U SPORTU , Članak 65. Uz članak 65. Predlažemo razmotriti prijedlog kojim se propisuje obveza vođenja „evidencije obrta“ pod točkom 11. ovoga članka. Kako se obrti upisuju u Obrtni registar, koji je javan, obveza vođenja još jedne evidencije postaje dodatna administrativna obveza a time i trošak. Ako se takva evidencija kao odvojena ocijeni nužnom, predlažemo propisati digitalizaciju procesa upisa na način da se dvije baze podataka povezuju automatski. Nije prihvaćen Člankom 66. stavkom 8. propisano je da će tijelo državne uprave nadležno za sport biti obveznik unosa podataka. Dakle nema dodatne administrativne obveze za obrtnike.
82 Anja Matovina NACIONALNI INFORMACIJSKI SUSTAV U SPORTU , Članak 64. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije St.5. Način unošenja i pristupa podacima Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, kao i detaljniju razradu sadržaja te vrstu i oblik informacija koje se prikupljaju pravilnikom propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Prijedlog: Način unošenja i pristupa podacima Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, detaljniju razradu sadržaja, vrstu i oblik informacija koje se prikupljaju kao i njihovu dostupnosti javnosti pravilnikom propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: St.3. istog članka propisano je da se podaci koji se nalaze u Nacionalnom informacijskom sustavu u sportu mogu učiniti dostupni javnosti u obliku skupa (otvorenih) podataka ili kroz izvještajni sustav... Mišljenja smo da je Pravilnikom potrebno definirati koji su registri odnosno evidencije javni. Nije prihvaćen Navedeno bi se ponavljalo jer je već napisano da se pravilnikom određuje pristup podacima što podrazumijeva i pristup javnim podacima.
83 HOK SPORTSKA GRAĐEVINA , Članak 63. Uz članak 63. Nastavno na primjedbe vezano za reguliranje sportskih građevina, predlažemo svakako novim Zakonom propisati mogućnost obrta da upravlja sportskom građevinom u kojoj se obavlja sportska djelatnost. Prihvaćen Dopunit će se članak 24. i 63.
84 KRUNOSLAV PERIŠIN SPORTSKA GRAĐEVINA , Članak 63. PRIJEDLOG: Članak 63. mijenja se i glasi: „Upravljanje sportskom građevinom može se Ugovorom povjeriti udruzi, sportskom savezu, sportskoj zajednici, ustanovi, fizičkoj osobi – obrtniku i trgovačkom društvu registriranom za upravljanje sportskom građevinom“ OBRAŽLOŽENJE: Člankom 3. stavak 4. točka 2. ovog Prijedloga, sportskom djelatnošću se smatra i upravljanje građevinom. Člankom 24. stavak 1. ovog Prijedloga, propisano je obavljanje sportske djelatnosti u obrtu, osim sudjelovanja u sportsko natjecanju. Iz navedenog proizlazi da je potrebno navesti i obrt kao oblik upravljanja građevinom. Prihvaćen Dopunit će se članak 24. i 63.
85 Janja Ricov SPORTSKA GRAĐEVINA , Članak 63. U strukturi proračunskih sredstava namijenjenih sportu u četiri najveća hrvatska grada za sportske objekte se odvaja od 50 do 80 % sredstava. Najveći dio objekata, koji ujedno zauzimaju najveći dio sportskog proračuna, su objekti kojima upravljaju gradovi (putem svojih pravnih subjekata – ustanova ili trgovačkih društava). Prikaz iznosa sredstava kod trgovačkih društava ili ustanova je paušal koji ne pokazuje stvarnu cijenu koštanja pojedinog sportskog objekta za samog korisnika. Iz proračuna gradovi izdvajaju sredstva kao subvencije (kod trgovačkih društava) u ukupnom iznosu ili kao proračunskih korisnika - ustanove (također ukupan iznos odnosno iskazani troškovi po vrstama računa - konta), a udruge, sportski klubovi ili savezi samo koriste određeni broj sati. Procjena iznosa je otežana zbog složenosti financiranja sportskih objekata. S obzirom na zakonodavni okvir različit je tretman u financiranju udruga i tretmanu pravnih subjekata koje je osnovao grad. Gradovi solidarno odgovaraju za gubitke pravnih subjekata koje su osnovali, dok udruge dobiju određena sredstava neovisno o potrebama za održavanje objekata. Često se koriste vlastita sredstva kako bi se namirile potrebe za opstojnost objekta. Ne postoje jasno izrađeni cjenici iskazani u programu javnih potreba sporta za pojedine sportske objekte pod upravljanjem ustanove (trgovačkog društva) koji bi olakšali precizno iskazivanje troškova njihovog korištenja, a time i mjerljivost kriterija rasporeda sredstava sportskim klubovima. Ovako se stvara slika da jedan klub ima potreban broj sati za svoje djelovanje besplatno, te promatra samo sredstva za druge programe (trenera, natjecanje…), dok drugi klub koji upravlja sportskim objektom ima iskazan iznos (često nerealno nizak), pa izgleda da je dobio više financijskih sredstava. Tako je neprestano prisutna krilatica „ne transparentnih kriterija rasporeda proračunskih sredstava za sport“. Dok se svi upravljači ne budu tretirali na isti način, neće biti moguće imati transparentne kriterije rasporeda javnih sredstava. Obrazovnim institucijama se sredstva za programsko korištenje školskih sportskih dvorana za javne potrebe sporta lokale razine doznačavaju direktno od sportske zajednice, po utvrđenom cjeniku prema programu javnih potreba osnovnog i srednjeg školstva. Cjenik je potpuno nerealan prema dimenziji školskih dvorana i kvaliteti samih dvorana. Razliku cijene do iznosa utvrđenog programom javnih potreba školstva klubovi plaćaju iz svojih sredstava (članarina). Dio sati sportskih dvorana osnovne škole daju besplatno za polaznike sportskih škola čiji učenici pohađaju tu školu. I ovakav oblik financiranja školskih dvorana doprinosi „ne transparentnim kriterijima“. Sportskim klubovima (ili gradskim savezima) koji su na natječaju dobili upravljanje sportskim objektima koji su u vlasništvu gradova, odobravaju se sredstva i doznačavaju na račun za programsko korištenje sportskih objekata direktno od zajednice, a iznos ne pokriva osnovne troškove radnika na objektu (koji se najčešće niti ne zapošljavaju nego klub kompenzira volontiranjem), energenata, tekućeg a posebno ne investicijskog održavanja objekta. Kada se sredstva za programe sporta smanjuju, tada se u pravilu smanjuju i sredstva za programsko korištenje objekata kojima upravljaju klubovi. Jedan dio klubova na objektima ima podnajam, pa može iz tih izvora ostvariti sredstva za troškove upravljanja objektom, dok objekti na kojima ne postoje dodatni izvori prihoda (podnajam), postaju teret klubu, koji koristi vlastite novčane resurse kako bi održavao objekt u funkciji (posebno u razdobljima kriza). Stoga bi trebalo obavezati lokalne jedinice da kod davanja na upravljanje sportskog objekta u svom vlasništvu, stave u isti položaj sve pravne subjekte, a ne da štite „svoje pravne subjekte“ za koje solidarno odgovaraju, nego bi trebali osigurati da i klub koji upravlja sportskim objektom ima dovoljno sredstava za domara, čistačicu, majstora, režije, tekuće i investicijsko održavanje objekta. Jer klub nema „koristi“ od objekta, kako se često u javnom prostoru koristi izraz, kada se obezvređuju odobreni troškovi pojedinih sportskih objekata kojima upravljaju klubovi. Jer se od klubova očekuje da posluju tržišno, to jest, da plaćaju najam za korištenje sportskog objekta, jer je objekt vlasništvo grada. No ustanova (trgovačko društvo), ne mora plaćati najam za gradsku imovinu, jer oni rade u javnom interesu (kao da klub radi u nekom drugom interesu) - (nažalost ovo je realnost u praksi). Na koji način se treba izjednačiti sve upravljače sportskih objekata (koje su vlasništvo lokalne samouprave) u financijskom tretmanu kroz program javnih potreba sporta treba promisliti (a jedan od načina da se propišu obaveze normativa i cjenika za svaki sportski objekt za program javnih potreba sporta). Tada bi usporedba kriterija bila mjerljiva (između dva kluba istog sporta različitog oblika korištenja i upravljanja objektom). Premda Hrvatski Sabor donosi zakon, predstavnike tog tijela su izabrali građani iz cijele Hrvatske, i oni dolaze iz lokalne samouprave. Ovaj Zakon treba omogućiti svim pravnim subjektima koji upravljaju sportskim objektima jednak tretman. Nije prihvaćen Kriterije raspodjele sredstava za sve javne potrebe u sportu donose, sukladno članku 75. stavku 7. Nacrta ovoga Zakona donose jedinice lokalne i regionalne samouprave, pa tako i za financiranje izgradnje, obnove i funkcioniranja sportskih građevina.
86 Miodrag Novosel SPORTSKA GRAĐEVINA , Upravljanje sportskom građevinom Izostavljena je i jedna važna stavka, za mogućnost korektora u oblika člana upravnog tijela koje upravlja sportskim građevinama koje je u sadašnjem Zakonu definirana u čl. 70 : - U Nadzornom odboru trovačkog društva koje upravlja sportskim građevinama u vlasništvu jedinice lokalne i područne (lokalne) samouprave i Grada Zagreba, najmanje jedan član mora biti predstavnik sportske zajednice. - U Upravnom vijeću ustanove za upravljanje sportskim građevinama najmanje jednu trećinu članova čine predstavnici sportske zajednice, odnosno sportskih udruga koji su korisnici javnih sportskih građevina. Prijedlog da se nadopuni u poglavlju Sportska građevina sa obvezom imenovanja predstavnika Zajednice sportova u Nadzorni odbor trgovačkog društva, odnosno u Upravno vijeće Ustanove za upravljanje sportskim građevinama iz razloga da Zajednica sportova ima mogućnost preko svojih članova sudjelovati u radu Trgovačkog društva, odnosno Ustanove za upravljanje sportskim građevinama kao što je to definirano i sadašnjim Zakonom u čl. 70. Nije prihvaćen Navedena pitanja vlasnici mogu regulirati svojim aktima na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave te isto nije potrebno regulirati Zakonom.
87 Anja Matovina SPORTSKA GRAĐEVINA , Članak 62. St.4. Smatramo da je u navedenom bitno naglasiti da se namjena područja ne smije promijeniti. Postoji niz okolnosti zbog kojih se neka zgrada može srušiti. Nije prihvaćen Navedeno je propisano člankom 62. stavkom 1.
88 HOK SPORTSKA GRAĐEVINA , Članak 61. Uz članak 59. i 61. Predložena definicija i odredbe o sportskim građevinama uključuje i privatne građevine u kojima se obavlja sportska djelatnost. Npr. građevina za fitnes centar ili za sportsku poduku i treniranje. Stoga je potrebno odredbe o sportskim građevinama i njihovom upravljanju detaljnije urediti kako bi obuhvatile i sportske djelatnosti koje se obavljaju u obrtu. Djelomično prihvaćen Dopunit će se članak 24. i 63.
89 Anja Matovina SPORTSKA GRAĐEVINA , Članak 61. Čl. 61. Pretpostavka je da se Mreža sportskih građevina veže uz Registar sportskih građevina te je po tome svaka izmjena tijelu državne uprave nadležnom za sport vidljiva. Primljeno na znanje Mreža sportskih građevina i registar će biti povezane.
90 HOK SPORTSKA GRAĐEVINA , Članak 59. Uz članak 59. i 61. Predložena definicija i odredbe o sportskim građevinama uključuje i privatne građevine u kojima se obavlja sportska djelatnost. Npr. građevina za fitnes centar ili za sportsku poduku i treniranje. Stoga je potrebno odredbe o sportskim građevinama i njihovom upravljanju detaljnije urediti kako bi obuhvatile i sportske djelatnosti koje se obavljaju u obrtu. Djelomično prihvaćen Dopunit će se članak 24. i 63.
91 Zajednica sportskih udruga Čakovca SPORTSKA GRAĐEVINA , Sportska građevina Prijedlog: Na natkrivenim sportsko rekreacijskim građevinama (sp. dvorane, natkriveni bazeni i sl.) gledališnog kapaciteta do 2.500 gledatelja i na otvorenim sportsko rekreacijskim građevinama (stadioni, bazeni i sl.) gledališnog kapaciteta do 10.000 gledatelja cijena energenata utrošenih za vrijeme njihovog korištenja formira se kao i za kućanstva (ili prijedlog da se sportske građevine stave u novu zaštićeniju vrstu potrošača energenata). OBJAŠNJENJE: Ovakve odredbe su nužne kako bi se olakšalo poslovanje sportskih građevina na tržištu energenata i ostalih stvari koje su vezane za normalno funkcioniranje sportskih građevina, a standardi vezani za funkcioniranje sporta su sve viši te je nužno zaštiti upravitelje sportskih građevina od energetskih cjenovnih šokova. Kvalitetna sportska infrastruktura je preduvjet bavljenja sportskom rekreativnom aktivnošću. Takvi objekti iako su svrstani su u rang s gospodarskim objektima uopće ne stvaraju dobit jer to nije ni njihova namjena i to ne mogu ostvarivati. U sadašnjem Zakonu o sportu precizirano je u članku 70. da u Nadzornom odboru trovačkog društva koje upravlja sportskim građevinama u vlasništvu jedinice lokalne i područne (lokalne) samouprave i Grada Zagreba, najmanje jedan član mora biti predstavnik sportske zajednice i da u Upravnom vijeću ustanove za upravljanje sportskim građevinama najmanje jednu trećinu članova čine predstavnici sportske zajednice, odnosno sportskih udruga koji su korisnici javnih sportskih građevina. Prijedlog je da se u ova dva članka vrate u Zakon i to u poglalju Sportska građevina. OBJAŠNJENJE: Predstavnici Zajednice najbolje su upoznati s načinom i svrhom korištenja sportskih građevina te su svojevrsni korektor pri donošenju odluka. Bez predstavnika Zajednice odluke o sportskim građevinama donosit će osobe koje nemaju direktne kompetencije i ne moraju biti iz spora već ih, u većini slučajeva imenuje predstavničko tijelo JL(R)S. Nije prihvaćen Prijedlog ne može biti sadržaj Zakona o sportu. Mišljenja smo kako navedena pitanja vlasnici mogu regulirati svojim aktima na razini jedinica lokalne i regionalne samouprave te isto nije potrebno regulirati Zakonom.
92 Pravobranitelj za djecu RH SPORTSKA GRAĐEVINA , Sportska građevina Aspekt zaštite sigurnosti djece sportaša i sportaša općenito podrazumijeva i učinkovitiju, plansku brigu o sportskoj infrastrukturi, građevinama i opremi te je i u tom dijelu nužno uspostaviti učinkovitiji sustav planiranja, održavanja i nadzora njihove sigurnosti. Potrebno je dodatno zakonom propisati čija je nadležnost donošenja kriterija za korištenje sportskih građevina i osigurati pritom zaštitu od diskriminacije (U pozadini prijava često je zamjetan sukob odraslih, često i zbog pripadnosti različitim političkim strankama, što je s aspekta zaštite prava djece sportaša nedopustivo.). Primljeno na znanje Pitanje sigurnosti u sportskim građevinama propisano je ovim Nacrtom dok kriterije za korištenje sportskih građevina u gradovima i općinama može uređivati samo njihov vlasnik.
93 Miodrag Novosel SPORTSKA GRAĐEVINA , Sportska građevina Trenutna situacija glede opstanka funkcioniranja sportskih građevina je na najvišem stupnju alarma, a što između ostalog izazivaju i cijene energenata koje su otišle u nebo. To ne može podnijeti nitko jer je cijena plina i struje otišla 1000 % u odnosu na dosadašnju cijenu. Bojim se da će veliki dio sportskih objekata zatvarati svoja vrata, a pogotovo bazeni kao najveći energetski potrošači. Neki od bazena već su najavili takav scenarija kao mogućnost. Glede Nacrta prijedloga Zakona o sportu, Sportske građevine su opet marginalizirane i Zakon se ne bavi uopće operativnim stvarima kako bi se olakšalo poslovanje sportskih građevina, već štoviše, stavlja ih u bezizlaznu situaciju za borbu na tržištu energenata i ostalih stvari koje su vezane za normalno funkcioniranje sportskih građevina, a standardi vezani za funkcioniranje sporta su sve viši. A ako nemamo kvalitetnu sportsku infrastrukturu nemamo niti mogućnost kvalitetnog i sigurnog bavljenja sportsko rekreativnom aktivnošću. Kao prijedlog dopune Zakon o sportu sugeriram da se kroz Zakon barem na neki način zaštiti djelatnost Sportskih građevina i uvrsti članak: Na natkrivenim sportsko rekreacijskim građevinama (sp. dvorane, natkriveni bazeni i sl.) gledališnog kapaciteta do 2.500 gledatelja i na otvorenim sportsko rekreacijskim građevinama (stadioni, bazeni i sl.) gledališnog kapaciteta do 10.000 gledatelja cijena energenata utrošenih za vrijeme njihovog korištenja i komunalnih usluga se formira kao i za kućanstva. Primljeno na znanje Navedeno nije predmet reguliranja ovoga Zakona.
94 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR SPORTSKO NATJECANJE , Članak 56. Članak 56. stavak 3. Mijenja se i glasi: Prijedlog za održavanje paraolimpijskih igara, i ostalih međunarodnih više sportskih natjecanja i priredbi, svjetskih i europskih prvenstava i kupova u parasportu u Republici Hrvatskoj daje Hrvatski paraolimpijski odbor. Prijedlog za održavanje međunarodnih natjecanja u parasportu daje nacinalni parasportski savez uz suglasnost Hrvatskog paraolimpijskiog odbora. Prijedlog za održavanje olimpijskih igara gluhih, kao i ostalih međunarodnih višesportskih natjecanja i sportskih priredaba za gluhe osobe te za održavanje svjetskih i europskih prvenstava i kupova u pojedinim sportovima Republici Hrvatskoj daje Hrvatski sportski savez gluhih, Obrazloženje: Predloženim izmjenama teksta preciznije se definira uloga Hrvatskog paraolimpijskog odbora i njegovih članica u organiziranju međunarodnih natjecanja, cjelokupnom sustavu sporta te nadležnost za parasport u Republici Hrvatskoj. Prihvaćen Dodano u tekst Zakona, kako je predloženo.
95 Pravobranitelj za djecu RH SPORTSKO NATJECANJE , Članak 55. Predlaže se razmotriti načine i mogućnosti zaštite prava i interesa djece koja sudjeluju na sportskom natjecanju koje u Republici Hrvatskoj organiziraju drugi (strani) organizatori, a na koje se sudionici prijavljuju radi ostvarivanja plasmana na međunarodnim rang-listama. O problematici smo pisali i uz komentar na članak 37. Nacrta. Nadalje, imamo potrebu ukazati da je Ured u svom dosadašnjem radu u više navrata zaprimao različite pritužbe koje se odnose na organizaciju sportskih natjecanja. Kako se radilo o različitim sportovima i nacionalnim sportskim savezima držimo da je i u ovom segmentu važno kroz zakonsku normu osigurati standarde zaštite djece sportaša. Prijave povreda prava djece sportaša odnosile su se na regularnost natjecanja i izostanak reakcije sportskog saveza na pritužbe, na uvjete sudjelovanja i participiranja u troškovima natjecanja. Primljeno na znanje Za organizaciju natjecanja u Republici Hrvatskoj vrijede sve odredbe ovoga i drugih propisa poput propisa kojima se regulira pitanje nasilja na sportskim natjecanjima. Isto tako, savezi su dužni općim aktom urediti prava i obveze sportaša na natjecanjima, a time i regularnost natjecanja i rješavanje po pritužbama.
96 KRUNOSLAV PERIŠIN HRVATSKI AKADEMSKI SPORTSKI SAVEZ I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 53. PRIJEDLOG: U članku 53. dodati stavak 2. koji glasi: „Na nacionalnoj razini, može se osnovati samo jedan Hrvatski akademski sportski savez.“ OBRAŽLOŽENJE: Navedeno je potrebno propisati radi nomotehničke jasnoće članka a sukladno sa već predloženom odredbom o sportskim savezima koja je navedena u članku 35. stavak 2. Nije prihvaćen Hrvatski akademski sportski savez je definiran kao krovno sportsko udruženje imenom. Nije propisano da može postojati krovno udruženje, pa da se onda može odlučivati koje od tih će biti krovno.
97 ANDRIJANA ĐUMLAN- CETIN HRVATSKI ŠKOLSKI SPORTSKI SAVEZ I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 51. Andrijana Đumla,učiteljica savjetnica,voditeljica Međužupanijskog stručnog vijeća učitelja i nastvnika TZK koji rade u posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama Republike Hrvatske i redovnih škola s pridruženim posebnim razredima (1) Hrvatski školski sportski savez je krovno sportsko udruženje školskog sporta u Republici Hrvatskoj u koji se udružuju školski sportski savezi u jedinicama područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, a radi usklađivanja aktivnosti svojih članica i organiziranja natjecanja školskih sportskih društava i školskih sportskih aktivnosti učenika bez i s teškoćama u razvoju. Nije prihvaćen Ne postoji razlika u članstvu osoba s teškoćama u razvoju u okviru Hrvatskog školskog sportskog saveza i Hrvatskog akademskog sportskog saveza, nije potrebno ni izdvajati ih i posebno navoditi, budući da se odredba jednako primjenjuje na sve učenike i studente
98 Pravobranitelj za djecu RH HRVATSKI SPORTSKI SAVEZ GLUHIH I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 50. Predlažemo kao zadaću Hrvatskog sportskog saveza gluhih predvidjeti i koordiniranje svojih članova pri izradi protokola za postupanje u slučaju nasilja među djecom u sportskim klubovima. Prihvaćen Dodano u tekst Zakona, kako je predloženo.
99 Hrvatski sportski savez gluhih HRVATSKI SPORTSKI SAVEZ GLUHIH I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 50. -kategorizacija sportova (obrazloženje: Usklađivanje s čl 5.) Prihvaćen Dodano u tekst, kako je predloženo.
100 Hrvatski sportski savez gluhih HRVATSKI SPORTSKI SAVEZ GLUHIH I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 50. Kao što je navedeno u članku 46. pod zadaće Hrvatskog olimpijskom odbora -skrb o promicanju vrhunskih sportskih dostignuća hrvatskih sportaša i njihovu sudjelovanju u nacionalnim sportskim ekipama na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima te drugim velikim međunarodnim sportskim natjecanjima Potrebno je izričito naznačiti i pod zadaćama HSSG-a da skrbi o nastupu sportaša na olimpijskim igrama gluhih te ostalim velikim međunarodnim sportskim natjecanjima gluhih jer mu je to jedna od stvarnih temeljnih zadaća. Prihvaćen Dodano u tekst, kako je predloženo.
101 Hrvatski sportski savez gluhih HRVATSKI SPORTSKI SAVEZ GLUHIH I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 50. (Dodati točku) -skrb o promicanju vrhunskih sportskih dostignuća hrvatskih gluhih sportaša i njihovu sudjelovanju u nacionalnim sportskim ekipama na olimpijskim igrama gluhih, svjetskim i europskim prvenstvima gluhih te drugim velikim međunarodnim sportskim natjecanjima gluhih, Prihvaćen Dodano u tekst, kako je predloženo.
102 Hrvatski sportski savez gluhih HRVATSKI SPORTSKI SAVEZ GLUHIH I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 49. (4) Hrvatski sportski savez gluhih osigurava uvjete za nesmetan razvoj sporta gluhih osoba i olimpijskog pokreta gluhih u Republici Hrvatskoj. Prihvaćen Dodano u tekst.
103 Pravobranitelj za djecu RH HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 48. Predlažemo kao zadaću Hrvatskog paraolimpijskog odbora predvidjeti i koordiniranje svojih članova pri izradi protokola za postupanje u slučaju nasilja među djecom u sportskim klubovima. Prihvaćen Izmijenjeno u tekstu kako je predloženo.
104 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 48. Članak 48. stavak 4. Dodati novu alineju 6 koja glasi: - skrb o promicanju vrhunskih sportskih dostignuća hrvatskih parasportaša i njihovu sudjelovanju u nacionalnim sportskim ekipama na paraolimpijskim igrama, parasvjetskim i paraeuropskim prvenstvima te drugim velikim međunarodnim parasportskim natjecanjima, Tako izmjenjen tekst Čl 48. st. 4. glasi: Zadaće Hrvatskog paraolimpijskog odbora su: -poticanje i promicanje parasporta u Republici Hrvatskoj -sudjelovanje u predlaganju i ostvarivanju mjera za unapređenje i razvoj parasporta -sudjelovanje u predlaganju i provođenju akata strateškog planiranja iz članka 104. ovoga Zakona i dijela programa javnih potreba u sportu na državnoj razini -utvrđivanje nomenklature parasportova s podjelom na ekipne i pojedinačne sportove -usklađivanje i kontrola aktivnosti nacionalnih parasportskih saveza u ostvarivanju ukupnog programa sporta osoba s invaliditetom i aktima strateškog planiranja iz članka 104. ovoga Zakona -skrb o promicanju vrhunskih sportskih dostignuća hrvatskih parasportaša i njihovu sudjelovanju u nacionalnim sportskim ekipama na paraolimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima u parasportu te drugim velikim međunarodnim sportskim natjecanjima -sudjelovanje u provedbi aktivnosti, pripadajućih pravila i postupaka za borbu protiv dopinga u sportu -provedba stručnoga nadzora nad radom trenera koji su financirani kroz program javnih potreba u sportu državne razine -kontrola i izvještavanje tijela državne uprave nadležnog za sport o učinku razvojnih programa za parasportaše i programa za trenere koji su financirani kroz program javnih potreba u sportu na državnoj razini -dostavljanje podataka u Nacionalni informacijski sustav u sportu -utvrđivanje i provođenje kategorizacije parasportaša -sudjelovanje u provedbi zdravstvene skrbi u sportu -utvrđuje sustav, uvjete i organizaciju sportskih natjecanja parasportaša u skladu s pravilima sporta i normama međunarodnih sportskih udruženja parasportaša u slučaju kada ne postoji nacionalni sportski savez -davanje suglasnosti na statute svojih članica koji moraju biti u skladu sa Statutom Hrvatskog paraolimpijskog odbora i ovim Zakonom -u slučaju pokretanja stečajnog postupka nad nacionalnim sportskim savezom odlukom preuzima skrb o nacionalnoj sportskoj ekipi i brine o zaštiti interesa sportaša i stečenih prava na međunarodnoj razini i -druge zadaće koje su utvrđene ovim Zakonom, statutom i aktima Hrvatskog paraolimpijskog odbora. Obrazloženje: Predloženim izmjenama teksta preciznije se definira uloga Hrvtakog paraolimijskog odbora u promicanju parasporta i skrbi o stvaranju uvjeta za stvaranje sportskih postignuća na najvećim međunarodnim natjecanjima u parasportu. Nije prihvaćen Izmijenjeno u tekstu kako je predloženo.
105 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 47. Članak 47. stavak 4. Iza termina: „Republici Hrvatskoj“ dodti tekst: „i predstavlja hrvatski parasport u Međunarodnom paraolimpijskom odboru i ostalim međunarodnim sportskim udruženjima paraolimpjskih i neparaolimpijskih sportova.“ Tako izmjenjen tekst Čl 47. st. 4. glasi: Hrvatski paraolimpijski odbor osigurava uvjete za nesmetan razvoj parasporta i paraolimpijskog pokreta u Republici Hrvatskoj i predstavlja hrvatski parasport u Međunarodnom paraolimpijskom odboru i ostalim međunarodnim sportskim udruženjima paraolimpjskih i neparaolimpijskih sportova; Obrazloženje: Dodavanjem odredbe regulira se područje predstvljanja RH na međunarodnom sportsko području te se defnira tko predstavjati hrvatski parasport. Nije prihvaćen Predložene zadaće su dio međunarodno priznatih obveza Hrvatskog paraolimpijskog odbora koje ima kao članica Međunarodnog paraolimpijskog odbora i kao takve se ne mogu propisivati ovim Zakonom.
106 Pravobranitelj za djecu RH HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 46. Predlažemo kao zadaću Hrvatskog olimpijskog odbora predvidjeti i koordiniranje svojih članova pri izradi protokola za postupanje u slučaju nasilja među djecom u sportskim klubovima. Prihvaćen Dodano kao zadaća Hrvatskog olimpijskog odbora.
107 Zajednica sportova Primorsko-goranske županije HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 46. Suglasni s komentarom: U člaku 46. pod "Zadaćama Hrvatskog olimpijskog odbora" predlažemo uvrstiti sljedeći tekst: "- djeluje na promicanju stručnog rada u sportu i skrbi o osposobljavanju i usavršavanju stručnih djelatnika u sportu." Primljeno na znanje Predloženi tekst je naveden u zadaćama Hrvatskog olimpijskog odbora.
108 ZAGREBAČKI SKIJAŠKI SAVEZ HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 46. U odnosu na postojeći Zakon o sportu u prijedlogu su odredbe o HOO pod normirane. Time su posebno zakinuti sportaši i klubovi jer više nije predviđeno izvanredno preispitivanjem odluka sportskih saveza, sportskih zajednica, sportskih klubova i drugih sportskih udruga protiv kojih su iscrpljena ili ne postoje druga sredstva pravne zaštite putem Vijeća sportske arbitraže HOO. Jedini pravno sredstvo ostaje redoviti sud, što bi u brojnim slučajevima dovelo do neefikasnog rješavanja „sportskih“ sporova. Predlaže se zadržavanje odredaba iz postojećeg Zakona o sportu. Nije prihvaćen Člankom 46. propisane su zadaće Hrvatskog olimpijskog odbora, a između ostaloga jedna je i da je su zadaće i druge zadaće koje su utvrđene ovim Zakonom, statutom i aktima Hrvatskog olimpijskog odbora. Slijedom navedenog Hrvatski olimpijski odbor može provoditi navedene poslove ukoliko je to određeno njegovim općim aktima.
109 HRVATSKA OLIMPIJSKA AKADEMIJA HRVATSKI OLIMPIJSKI ODBOR I NJEGOVE ZADAĆE , Članak 46. U člaku 46. pod "Zadaćama Hrvatskog olimpijskog odbora" predlažemo uvrstiti sljedeći tekst: "- djeluje na promicanju stručnog rada u sportu i skrbi o osposobljavanju i usavršavanju stručnih djelatnika u sportu." Objašnjenje: Hrvatski olimpijski odbor već 30 godina skrbi o promicanju stručnog rada u sportu i osposobljavanju i usavršavanju stručnih djelatnika u sportu, te je u tom vremenu obrazovao više od 6.000 osoba putem formalnih i neformalnih programa obrazovanja. Navedena je zadaća zakonski propisana u Zakonu o sportu te se predlaže zadržati je i dalje. Djelomično prihvaćen Prihvaćeno na način da se ova zadaća dodaje svim krovnim udruženjima i savezima.
110 Hrvatski sportski savez gluhih   , KROVNA SPORTSKA UDRUŽENJA Obrazloženje: Potrebno je definirati krovna sportska udruženja i izrijekom ih navesti u jednom članku zakona radi lakšeg prepoznavanja tih udruženja od tijela državne uprave, ostalih tijela javne vlasti i ostalih pravnih i fizičkih osoba. Predlažemo novi članak Zakona koji će neposredno prije navesti što su krovna sportska udruženja obzirom da to nije u Zakonu objašnjeno, i to na način da se ili doda navedeni članak, ili da definicije pojmova, koja će uključivati i krovna sportska udruženja bude na početku Zakona. Nije prihvaćen S obzirom da se Dio četvrti Zakona odnosi isključivo samo na krovna sportska udruženja te da svako krovno sportsko udruženje ima svoje poglavlje u kojima je isto definirano te su napisane njihove zadaće nije potrebno navoditi još dodatni članak kojim će krovna sportska udruženja definirati.
111 Hrvatski sportski savez gluhih   , KROVNA SPORTSKA UDRUŽENJA Članak XY. (1) Krovna sportska udruženja su sportska udruženja određena ovim Zakonom i od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku koja se na osobiti način skrbi o njima. (2) Krovna sportska udruženja su: -Hrvatski olimpijski odbor -Hrvatski paraolimpijski odbor -Hrvatski sportski savez gluhih -Hrvatski školski sportski savez -Hrvatski akademski sportski savez (3) Krovna sportska udruženja imaju jednak i ravnopravan položaj u odnosu prema tijelima državne uprave i međusobno te surađuju međusobno i s tijelima državne uprave u ostvarivanju svojih ciljeva. Nije prihvaćen S obzirom da Dio četvrti Zakona se odnosi isključivo samo na krovna sportska udruženja te da svako krovno sportsko udruženje ima svoje poglavlje u kojima je isto definirano te su napisane njihove zadaće nije potrebno navoditi još dodatni članak kojim će krovna sportska udruženja definirati.
112 KRUNOSLAV PERIŠIN ŠKOLSKO SPORTSKO DRUŠTVO I ŠKOLSKI SPORTSKI SAVEZ , Članak 44. PRIJEDLOG: U članku 44. stavak 2. dopunjuje se na način da iza riječi „Grada Zagreba.“ dodaje se: „Gradski, županijski savezi i Školski sportski savez Grada Zagreba upisuju se u Registar udruga Republike Hrvatske. Na upis, djelovanje i ostala bitna pitanja, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe Zakona o udrugama.“ OBRAZLOŽENJE: Glavom 2.3 Nacionalnog programa sporta 2019. – 2026. („Narodne novine“ br. 69/19) propisano je da programe javnih potreba na lokalnoj razini predlaže športska zajednica, a usvaja ih JLP(R)S. Programi koji se odnose na aktivnosti djece i mladeži, nadležnim tijelima za poslove športa u JLP(R)S-u i Gradu Zagrebu predlažu školski športski savezi i športske zajednice. Iz navedenog proizlazi da športske zajednice koje su upisane u Registar udruga predlažu programe financiranja, kao i školski sportski savezi, te je potrebno propisati upis školskih sportskih saveza u Registar udruga RH. Nije prihvaćen Upis u Registar udruga propisan je Zakonom o udrugama, a sve navedeno se primjenjuje jer se radi o pravnom obliku udruge.
113 Mirela Šunda ŠKOLSKO SPORTSKO DRUŠTVO I ŠKOLSKI SPORTSKI SAVEZ , Članak 44. Mirela Šunda, prof. savjetnica Članak 44. Školsko sportsko društvo i školski sportski savez Zadaće školskog sportskog saveza su: -organizacija i provođenje školskih sportskih natjecanja, izvannastavnih i izvanškolskih sportskih aktivnosti učenika ( prijedlog; navesti - obavezno osigurati liječničku službu na natjecanju) Nije prihvaćen Člankom 57. propisana je obveza osiguranja sigurnost i pružanje medicinske pomoći na sportskom natjecanju.
114 ANDRIJANA ĐUMLAN- CETIN ŠKOLSKO SPORTSKO DRUŠTVO I ŠKOLSKI SPORTSKI SAVEZ , Članak 44. Andrijana Đumlan,učiteljica savjetnica,voditeljica Međužupanijskog stručnog vijeća učitelja i nastavnika TZK koji rade u posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama Republike Hrvatske i redovnim školama s pridruženim posebnim razredima -planiranje i programiranje razvitka izvannastavnih i izvanškolskih sportskih aktivnosti učenika bez teškoća,kao i onih s teškoćama u razvoju -poticati uključivanje što većeg broja učenika u školske sportske aktivnosti,a posebno učenike s teškoćama u razvoju razvrstane prema orijentacijskoj listi oštećenja Pravilnika o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (MZO,2015.) Nije prihvaćen Ne postoji razlika u članstvu osoba s teškoćama u razvoju u okviru Hrvatskog školskog sportskog saveza i Hrvatskog akademskog sportskog saveza, nije potrebno ni izdvajati ih i posebno navoditi, budući da se odredba jednako primjenjuje na sve učenike i studente.
115 Hrvatski sportski savez gluhih ŠKOLSKO SPORTSKO DRUŠTVO I ŠKOLSKI SPORTSKI SAVEZ , Članak 44. -poticati uključivanje što većeg broja učenika u školske sportske aktivnosti, a posebno učenike s invaliditetom u smislu parasporta i sporta gluhih te učenike s teškoćama u razvoju Nije prihvaćen Ne postoji razlika u članstvu osoba s teškoćama u razvoju u okviru Hrvatskog školskog sportskog saveza i Hrvatskog akademskog sportskog saveza, nije potrebno ni izdvajati ih i posebno navoditi, budući da se odredba jednako primjenjuje na sve učenike i studente.
116 HOK OSTALE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRAVNE OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 43. Uz članke 42. i 43. Sukladno prijedlozima vezanim za članke 7., 24. i 38., predlažemo dodatno razmotriti i dopuniti odnosno izmijeniti odredbe članaka 42. i 43. kako bi se u obrtu omogućilo obavljanje svih sportskih djelatnosti s izuzetkom nastupa na sportskim natjecanjima kao sportaša. Smatramo kako bi se jedino na taj način uklonila neopravdana ograničenja iz važećeg Zakona o sportu. Čak i za sportska natjecanja nema pravog razloga raditi razliku između obrta i trgovačkih društava općenito. Nije prihvaćen Članci 42. i 43. se odnose isključivo na pravne osobe u sustavu sporta.
117 HOK OSTALE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRAVNE OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 42. Uz članke 42. i 43. Sukladno prijedlozima vezanim za članke 7., 24. i 38., predlažemo dodatno razmotriti i dopuniti odnosno izmijeniti odredbe članaka 42. i 43. kako bi se u obrtu omogućilo obavljanje svih sportskih djelatnosti s izuzetkom nastupa na sportskim natjecanjima kao sportaša. Smatramo kako bi se jedino na taj način uklonila neopravdana ograničenja iz važećeg Zakona o sportu. Čak i za sportska natjecanja nema pravog razloga raditi razliku između obrta i trgovačkih društava općenito. Nije prihvaćen Članci 42. i 43. se odnose isključivo na pravne osobe u sustavu sporta.
118 KRUNOSLAV PERIŠIN OSTALE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRAVNE OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 42. PRIJEDLOG: U članku 42. stavak 2. se briše, a stavak 3. postaje stavak 2. OBRAZLOŽENJE: Člankom 24. stavak 2. prijedloga ovog Zakona, propisano je da se na osnivanje i djelovanje primjenjuje poseban propis kojim se uređuje poslovanje obrta. Člankom 9. stavak 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“ br. 143/13, 127/19 i 41/20) propisano da, fizička osoba može obavljati vezani obrt ako uz opće uvjete iz članka 8. ovoga Zakona ispunjava i poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednjeg strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita. Stavkom 3. istog članka, propisano je da fizička osoba koja ispunjava opće uvjete iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona, a ne ispunjava poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednje strukovnog obrazovanja ili položenoga majstorskog ispita iz stavka 1. ovog članka i poseban uvjet iz stavka 2. ovog članka, može obavljati vezani obrt ako na tim poslovima zaposli radnika, u punom radnom vremenu, koji udovoljava ovim uvjetima. Iz navedenog proizlati da će obrtnik – fizička osoba, moći zaposliti osobu koja ispunjava i poseban uvjet stručne osposobljenosti, odgovarajućeg srednjeg strukovnog obrazovanja, dok člankom 42. stavak 2. ovog prijedloga, pravna osoba navedeno neće moći. Brisanjem stavka 2. potrebno je ispraviti navedeno. Nije prihvaćen Ovim Zakonom nema zapreke da osoba koja je obrtnik zaposli drugu stručnu osobu, a članak 42. stavak 2. jasno kaže da pravna osoba mora angažirati osobu koja udovoljava odredbama ovoga Zakona.
119 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR OSTALE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA PRAVNE OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 42. Članak 42. stavak 1. Iza termina „trgovačka društva“, dodati tekst:“registrirana u sustavu sporta“ Tako izmjenjen tekst čl.42. st.1. glasi: Sve pravne osobe u sustavu sporta, mogu, obavljati sve sportske djelatnosti u skladu s ovim Zakonom i propisima koji uređuju rgovačka društva, udruge i ustanove, osim sudjelovanja u sportskom natjecanju te organiziranja i vođenja sportskog natjecanja koje mogu obavljati samo udruge i trgovačka društva, registrirana u sustavu sporta. Obrazloženje: Dodavanjem odredbe regulira se područje organizacije sportskih natjecanja te se defnira tko može biti organizator sportskih natjecanja, a organizatori se uvode u sustav sporta Nije prihvaćen Navedeno je propisano člankom 42. stavkom 3. koji propisuje da pravna osoba ne može započeti s obavljanjem sportske djelatnosti prije upisa u Evidenciju pravnih osoba u sportu.
120 HOK OSTALE PRAVNE OSOBE REGISTRIRANE ZA OBAVLJANJE SPORTSKIH DJELATNOSTI , Članak 41. Uz članak 41. Predlažemo propisati odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje djelovanje udruga. Prihvaćen Članak 43. izmijenjen u skladu s predloženim.
121 KRUNOSLAV PERIŠIN OSTALE PRAVNE OSOBE REGISTRIRANE ZA OBAVLJANJE SPORTSKIH DJELATNOSTI , Članak 41. PRIJEDLOG: U članku 41. dodati stavak 2. koji glasi: „Strukovna sportska udruga u nazivu sadrži oznaku sporta sukladno Nomenklaturi sportova i sportskih grana, te područje obavljanja stručnih poslova u sportu“. OBRAZLOŽENJE: Navedeno je potrebno propisati radi nomotehničke jasnoće članka a sukladno sa već predloženom odredbom o nazivu sportskih klubova koja je navedena u članku 30. stavak 4. Nije prihvaćen Nema potrebe da svaka strukovna sportska udruga mora sadržavati navedene nazive, ali isto nije zabranjeno. Posebno jer Zakon ne ograničava osnivanje strukovne udruge za područje više sportova odnosno sportske rekreacije.
122 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA OSTALE PRAVNE OSOBE REGISTRIRANE ZA OBAVLJANJE SPORTSKIH DJELATNOSTI , Članak 41. Budući da prema članku 25. stavku 2. Prijedloga novog zakona o sportu sportski suci potpadaju po novom u SLUŽBENE osobe koje sudjeluju u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja, a ne u stručne osobe, a prama članku 17. Prijedloga novog zakona o sportu stručne osobe u sportu su samo: trener, instruktor i kineziterapeut, da li se u pojedinim sportovima suci sada udružuju u strukovne udruge ili u udruge službenih osoba? Primljeno na znanje Člankom 41. propisano je da se osobe iste struke iz područja pojedinog sporta učlanjuju u strukovne sportske udruge. Slijedom navedenog i suci mogu osnivati i učlanjivati se u strukovne udruge. Pojam „struka“ nije vezan samo uz pojam „stručni poslovi u sportu“ koje ovaj Zakon detaljno regulira.
123 KRUNOSLAV PERIŠIN OSTALE PRAVNE OSOBE REGISTRIRANE ZA OBAVLJANJE SPORTSKIH DJELATNOSTI , Članak 40. PRIJEDLOG: U članku 40. dodati stavak 6. koji glasi: „Akademska sportska udruga u nazivu sadrži riječi „Akademski sportski klub ili udruga“. OBRAZLOŽENJE: Navedeno je potrebno propisati radi nomotehničke jasnoće članka a sukladno sa već predloženom odredbom o nazivu sportskih klubova koja je navedena u članku 30. stavak 4. Nije prihvaćen Nema potrebe da bilo koja akademska sportska udruga mora sadržavati navedene nazive, ali isto nije zabranjeno
124 GORDANA KOSMAT OSTALE PRAVNE OSOBE REGISTRIRANE ZA OBAVLJANJE SPORTSKIH DJELATNOSTI , Članak 39. Napisala sam komentar na članak 27. Sportski asistent- vodič, vezano za parasportaše sa intelektualnim poteškoćama. Te se ovdje nadovezujem na članak 39. .... propis Republike Hrvatske koja uređuje pitanje sporta osoba s intelektualnim teškoćama, da se u zakon napiše da su asistenti - vodiči-pratitelji potrebni u sportu osoba s intelektualnim poteškoćama. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
125 HOK FITNES CENTAR , Članak 38. Uz članak 38. Predlažemo izmijeniti definiciju fitnes centra na način da se riječi „pravna osoba“ zamijene riječima „pravna ili fizička osoba – obrt“. Omogućavanje rada fitnes centara navedeno je uvodno kao jedan od ciljeva novog Zakona (II. b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom). Međutim, definicija u ovom članku, kao i razvrstavanje u članku 7., određuje fitnes centar kao pravnu osobu. Stoga je odredbe o obavljanju djelatnosti fitnes centra potrebno dopuniti kako bi se nedvosmisleno propisala mogućnost da se djelatnost obavlja u obrtu, koji je fizička osoba. Prihvaćen Članak 38. izmijenjen u skladu s prijedlogom.
126 KRUNOSLAV PERIŠIN FITNES CENTAR , Članak 38. PRIJEDLOG: U članku 38. riječi: „pravna osoba“ potrebno je zamjeniti riječima „pravna ili fizička osoba“ OBRAZLOŽENJE: Člankom 4. Zakona o obrtu („Narodne novine“ br. 143/13, 127/19 i 41/20) propisano je da je obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Istim člankom stavkom 2., propisano je da obrt obavlja i pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost utvrđenu u popisu iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona ako izvodi naukovanje. Iz navedenog, razvidno je da je potrebno propisati obrtnika kao fizičku osobu. Prihvaćen Članak 38. izmijenjen u skladu s prijedlogom.
127 Pravobranitelj za djecu RH SPORTSKI SAVEZ , Članak 37. Vezano uz odredbu čl.37.st.6 ukazujemo na potrebu reguliranja zaštite prava i interesa djece sudionika natjecanja na turnirima tzv. privatnog karaktera. Prema saznanjima ovog ureda događale su se prijave povreda prava djece vezano uz organizaciju takvog sportskog turnira, koji nije bio uvršten u kalendar natjecanja nacionalnog sportskog saveza, a koji se odvijao na teritoriju Republike Hrvatske. Zbog činjenice da savez nije sudjelovao u organizaciji, natjecanje nije imalo status sportskog natjecanja na način kako ga propisuje Zakon o sportu. Stoga sporno natjecanje nije podlijegalo nadzoru sportske inspekcije te nije bilo mjesta izricanju upravnih mjera predviđenih Zakonom o sportskoj inspekciji. Primljeno na znanje Članak 36. stavak 6. propisuje odredbe vezane uz natjecanja koja su u nadležnosti nacionalnih sportskih saveza. Članstvo pravnih osoba registriranih za neke sportske djelatnosti, pa tako i za djelatnosti sudjelovanja u sportskim natjecanjima u nacionalnim savezima nije obvezno već dragovoljno. Posebno napominjemo kako svaka pravna osoba koja je registrirana za bilo koju sportsku djelatnost je dužna poštivati Zakon o sportu, a Sportska inspekcija ima ovlast nadzirati sve pravne i fizičke osobe u sustavu sporta.
128 Hrvatska udruga “Nogometni sindikat” SPORTSKI SAVEZ , Članak 37. Nadalje, potrebno je istaknuti da se u novom prijedlogu ZOS-a potpuno nepotrebno predlaže brisanje definicije profesionalnih klubova, kao i sastava skupštine u sportovima koji su bili nositelji kvalitete (s obzirom na broj profesionalnih klubova u najvišem stupnju natjecanja), radi čega prestaje obveza da predstavnici sportaša i trenera u takvim sporovima imaju mandatorni glas u skupštini, bilo na nacionalnoj, bilo na županijskoj razini, što je apsolutno neprihvatljivo s obzirom na važnost koju oni kao neposredniji dionici tog sporta imaju. Mario Jurić, glavni tajnik HUNS-a Primljeno na znanje Komentar ne sadrži konkretan prijedlog izmjena teksta Zakona. Profesionalni klubovi su prepoznati u Zakonu o sportu u dijelu koji govori o preoblikovanju i obvezi preoblikovanja. Budući da obvezno preoblikovanje nije predmet reguiranja ovog Nacrta, ne postoji razlika u normiranju profesionalnog i kluba koji nije profesionalan, a takvo razlikovanje ne predviđa neka druga prava i obveze ni potrebu drugačijeg reguliranja. Pitanje skupštine je ptanje koje se uređuje općim aktom, a ne zakonom.
129 Janja Ricov SPORTSKI SAVEZ , Članak 37. Novim prijedlogom se nadležnost nacionalnih sportskih saveza jako povećala. No, pitanje je da li će za te aktivnosti nacionalni savezi dobiti dodatna financijska sredstva. Jer ukoliko to ne bude tako, onda će nacionalni savezi biti prisiljeni trošak obavljanja novih zadaća prebaciti na svoje članove. Time će sportski klubovi biti još više opterećeni, kada su u pitanju financijske obaveze. Do sada je veliki dio tog tereta bilo moguće pokriti iz potpore lokalne razine. No, zadnjih nekoliko godina, te poptore su sve niže, pa je sve više sportskih klubova koji ne mogu pratiti obaveze prema nacionalnim sportskim savezima. Pozdravljam određivanje tijela koje će urediti određena područja, koja su do sada bila nepropisana, no da bi se to realiziralo, treba biti svjestan da će za to trebati osigurati dodatna sredstva, te urediti koliko je to moguće jednak tretman svim nacionalnim sportskim savezima ovisno o njihovoj veličini i složenosti aktivnosti i sustava natjecanja koja provode. U suprotnom će se to od negdje morati nadomjesiti, a do sada je to najčešće bilo na teret klubova. Mnogi troškovi klubova nisu priznati iz izvora lokalne razine, a najmanje su to operativni troškovi funkcioniranja kluba (koji su u ostalim područjima udruga osnovna potpora za rad udruge). Primljeno na znanje Izdvajanja za krovne sportske organizacije iz državnog proračuna u proteklih šest godina su udvostručena, a za nacionalne sportske saveze višestruko povećana. Nove obveze se odnose na usklađivanje akata, što je i do sada bila njihova obveza, a priroda posla je takva da se i inače obavlja periodično.
130 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA SPORTSKI SAVEZ , Članak 37. Prema definiciji i razini sport može biti vrhunski odnosno selektivni i masovni tj. neselektivni. U području sporta egzistira nekoliko sustava a to su: profesionalni sport, amaterski sport, rekreacijski sport, školski šport i šport osoba s invaliditetom. Iz detaljno propisanih zadaća nacionalnih sportskih saveza u članku 37. stavku 4. Prijedloga novog zakona o sportu, kao i iz popisa područja koja nacionalni savez uređuje općim aktima iz članka 37. stavka 5. Prijedloga novog zakona o sportu, jasno je da je nadležnost nad rekreacijskim sportom izuzeta u potpunosti iz nadležnosti nacionalnih sportskih saveza svakog pojedinog sporta, a Prijedlogom novog zakona u sportu u potpunosti za sve sportove potpala je pod Hrvatski savez sportske rekreacije. Međutim, važno je shvatiti i omogućiti da sportski klubovi registrirani za natjecanja i učlanjeni u nacionalne sportske saveze imaju ključnu ulogu i u razvijanju i provođenju programa rekreacije u pojedinom sportu. Štoviše, upravo to u većini sportova predstavlja kadrovsku bazu za uključivanje i razvoj sportaša amatera i profesionalaca. Stoga nužno je pod zadaće nacionalnih sportskih saveza uključiti i skrb o rekreacijskom sustavu sporta za svaki pojedini sport za koji se osniva nacionalni sportski savez, kao što je nužno propisati uređenje rekreacijskog sustava sporta općim aktima nacionalnog sportskog saveza. Prihvaćen Dodat će se navedena zadaća u članak 37. stavak 4.
131 Zajednica sportskih udruga Čakovca SPORTSKA ZAJEDNICA , Članak 34. Dodati stavak da je osnivanje sportskih zajednica obavezno na području županije i da svako županijsko središte treba imati svoju sportsku zajednicu. Dodati i obvezu da se na području JLS koja za javne potrebe u sportu namjenjuje iznos veći od 300.000 eura mora osnovati sportska zajednice ili da se na području JLS koja ima više od 15 sportskih udruga mora osnovati sportska zajednica. Članovi sportske zajednice u JLS su pravne osobe iz sustava sporta čije je sjedište na području JLS. Članovi sportske zajednice u JLS mogu biti i druge pravne osobe čija je djelatnost značajna za sport. Članovi županijske sportske zajednice mogu biti županijski sportski savezi, klubovi bez županijskog saveza, gradske i općinske sportske zajednice koje djeluju na području županije. Članovi mogu biti i druge pravne osobe čija je djelatnost značajna za sport. Financijska sredstava za rad sportske zajednice osigurava JL(R)S u sklopu proračuna, a dio su javnih potreba u sportu OBJAŠNJENJE: Zakonom o sportu sportske zajednice predlažu javne potrebe u sportu, ali ne postoji obveza njihovog osnivanja. Ovime se propisuje koje sredine trebaju imati Zajednice, kao i činjenica da moraju biti financirane iz proračuna županija, općina ili gradova. Nije prihvaćen Udruge se osnivaju dobrovoljnim udruživanjem. Ne postoji mogućnost prisile na udruživanje, niti taj postupak može pokrenuti jedinica LP(R)S budući da ona ne može biti član.
132 Anja Matovina SPORTSKA ZAJEDNICA , Članak 34. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije St. 5. točka 12. - predlaže se izmjena: edukacija o sprečavanju negativnih pojava u sportu (doping, nasilje, neprimjereno ponašanje na sportskim događajima i dr.) Nije prihvaćen Nije potrebno tako detaljno ulaziti u ovakve projekte koje Nacrt ničim ne brani.
133 Anja Matovina SPORTSKA ZAJEDNICA , Članak 34. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije St.5. - Zadaće sportske zajednice su: - podstavak 4 - predlaganje programa javnih potreba u sportu JL/R/S i sudjelovanje u njihovu ostvarivanju Prijedlog: - predlaganje programa javnih potreba u sportu JL/R/S i njihovo provođenje Obrazloženje: U čl. 75 o javnim potrebama, stavak 4 kaže – program javnih potreba u sportu predlažu i provode sportske zajednice te školski i akademski sportski saves u JL/R/S u kojoj su osnovani. Potrebno je dakle uskladiti teminologiju u ova dva članka ne samo iz formalnih već i sadržajnih razloga. Prihvaćen Izmijenjeno u tekstu Zakona.
134 ZAJEDNICA SPORTSKIH UDRUGA GRADA RIJEKE "RIJEČKI SPORTSKI SAVEZ" SPORTSKA ZAJEDNICA , Članak 34. RSS predlaže i ukazuje na nužnost i važnost dopune Članka 34. st.5. alineja 13. Nacrta prijedloga Zakona o sportu- Zadaće sportske zajednice, na način da sada umjesto zadaće - skrb o javnim sportskim građevinama isti glasi: „- skrb o javnim sportskim građevinama, osim ukoliko upravljanje sportskom građevinom nije povjereno pravnoj osobi registriranom za upravljanje sportskom građevinom i“. Djelomično prihvaćen Propisat će se kao zadaća skrb o sportskim građevinama povjerenim na upravljanje sportskoj zajednici.
135 Zajednica sportova Primorsko-goranske županije SPORTSKA ZAJEDNICA , Članak 34. Prijedlog za proširenje čl. 34. stavka 1. podstavkom a i b (1) Sportska zajednica je udruga koja se osniva radi ostvarivanja zajedničkih interesa u sportu, na području jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. a) Na području jedinica lokalne samouprave obvezno je osnivanje sportske zajednica ukoliko na njenom području djeluje više od 15 sportskih klubova, a može se osnovati i ako djeluje manje od 15 sportskih klubova. Članovi sportske zajednice u jedinici lokalne samouprave su pravne osobe iz sustava sporta sa sjedištem na području jedinice lokalne samouprave. Članovi sportske zajednice u jedinici lokalne samouprave mogu biti i druge pravne osobe čija je djelatnost značajna za sport i u vezi sa sportom. Sredstva za rad i aktivnosti sportskih zajednica osiguravaju se u proračunu jedinice lokalne samouprave. b) Članovi sportske zajednice u jedinici područne (regionalne) samouprave su županijski sportski savezi te općinske i gradske sportske zajednice sa sjedištem na području jedinice područne (regionalne) samouprave. Članovi županijske sportske zajednice mogu biti i druge pravne osobe čija je djelatnost značajna za sport i u vezi sa sportom. Sredstva za rad i aktivnosti županijskih sportskih zajednica osiguravaju se u proračunu jedinice područne (regionalne) samouprave te državnom proračunu Republike Hrvatske kroz programe Hrvatskog olimpijskog odbora. (2) Na razini jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave može se osnovati samo jedna sportska zajednica. (3) Zadaće sportske zajednice su: -usklađivanje aktivnosti članova -poticanje i promicanje sporta u skladu s aktima strateškog planiranja iz članka 104. ovoga Zakona i drugim strateškim dokumentima donesenim na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini, a osobito sporta djece, mladeži i studenata, osoba s invaliditetom te zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja i zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti -objedinjavanje i usklađivanje sportskih programa -predlaganje programa javnih potreba u sportu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i sudjelovanje u njihovu ostvarivanju -skrb o kategoriziranim sportašima -utvrđivanje načina ostvarivanja prava sportaša -sudjelovanje u stvaranju uvjeta za pripremu sportaša za olimpijske igre, paraolimpijske igre, svjetska i europska prvenstva te druga velika međunarodna natjecanja -suradnja u ostvarivanju programa Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog paraolimpijskog odbora i Hrvatskog sportskog saveza gluhih -promicanje stručnog rada u sportu -edukacija, informiranje i savjetovanje sportaša, sportskih djelatnika, građana i ostalih sudionika u sportu o pitanjima bitnim za bavljenje sportskim aktivnostima i djelatnostima -edukacija sportaša o antidopingu -sprečavanje negativnih pojava u sportu (doping, nasilje, neprimjereno ponašanje na sportskim događajima i dr.) -skrb o javnim sportskim građevinama i -ostali poslovi propisani općim aktima. Obrazloženje: (Obaveza osnivanja, distinkcija u članstvu gradskih-općinskih i županijskih sportskih zajednica, sredstva za rad – možda bi trebalo razdvojiti „Sportske zajednice“ (u JLS) od Županijskih sportskih zajednica obzirom da u praksi imaju različite zadaće) Nije prihvaćen Nije jasno navedeno koje bi to druge pravne osobe koje nisu registrirane za sportsku djelatnost bile članice sportske zajednice. Financiranje sporta na lokalnoj i regionalnoj razini je riješeno posebnim člankom te nije isto potrebno i ovdje propisivati. Hrvatski olimpijski odbor ne može direktno financirati sportske zajednice jer se iste financiraju kroz proračun županija i još dodatno iz državnog proračuna temeljem članka 74. Uzimajući u obzir kako su sredstva HOO-a kojima se financiraju javne potrebe u sportu sredstva državnog proračuna o čijoj raspodjeli odlučuje nadležno ministarstvo nema opravdanja za prihvaćanje prijedloga da se županijske zajednice financiraju istim sredstvima i kroz HOO i izravno iz državnog proračuna
136 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR SPORTSKA ZAJEDNICA , Članak 34. Članak 34. stavak 5. alineja 2. Termin „osoba s invaliditetom“ zamijeniti terminom: „parasporta i sporta gluhih “. Tako izmjenjen tekst Čl 34. st. 5. glasi: - poticanje i promicanje sporta u skladu s aktima strateškog planiranja iz članka 104. ovoga Zakona i drugim strateškim dokumentima donesenim na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini, a osobito sporta djece, mladeži i studenata, parasporta, sporta gluhih i sportske rekreacije. Nije prihvaćen Navedena odredba se odnosi na promicanje sporta (pod kojima se smatra i parasport i sport gluhih), a ne na sportaše iz sustava parasporta i sporta gluhih.
137 Mario SPORTSKA ZAJEDNICA , Članak 34. PRIJEDLOG: Predlažemo obavezno postavljanje predstavnika krovnih organizacija u sportu unutar sportske zajednice na lokalnoj razini određenoj prema članku 34 Zakona o sportu, odnosno po jednog predstavnika zdravih olimpijaca, gluhih olimpijaca i paraolimpijaca koji bi na lokalnoj razini komunicirali s gradom i županijom zbog jamstva ravnopravne podjele sredstava vezanih uz javne potrebe o sportu. OBRAZLOŽENJE : Zbog dosadašnjeg pogrešnog tumačenja zakona o sportu vrhunski gluhi sportaši podnose diskriminaciju jer na lokalnim razinama ne dobivaju ravnopravne stipendije, nagrade ni uvijete za bavljenje vrhunskim sportom kao zdravi olimpijci i paraolimpijci jer su im uz umanjene stipendije uskraćeni čak i treneri i prevoditelji. Postavljanjem ova 3 predstavnika bi se spriječila dosadašnja nepravedna praksa ozbiljnog zakidanja gluhih vrhunskih sportaša. Nije prihvaćen Zakon o sportu ne određuje postavljanje predstavnika niti u jednoj pravnoj osobi u sustavu sporta. Navedeno same određuju udruge svojim statutima.
138 Hrvatski sportski savez gluhih SPORTSKA ZAJEDNICA , Članak 34. Obrazloženje: Budući da na međunarodnoj razini postoje odvojeni sustav sporta osoba s invaliditetom (para sport-IPC) i sport gluhih (ICSD) te također u Republici Hrvatskoj dva odvojena sportska i ravnopravna krovna saveza (HPO i HSSG) te zbog činjenice da je sport gluhih od početka djelovanja odvojen (Prve OIG održane 1924., a prve POI održane su 1960. godine) potrebno je i zakonski jasno odvojiti ta dva sportska sustava kako ne bi dolazilo do nepotrebnih što namjernih što nenamjernih zabuna i nedoumica Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom. S obzirom na navedeno nepotrebno je posebno navoditi sportski sustav parasporta i sporta gluhih. Slijedom navedenog članak 34. omogućava osnivanje sportskih zajednica za parasport i sport gluhih.
139 Hrvatski sportski savez gluhih SPORTSKA ZAJEDNICA , Članak 34. -poticanje i promicanje sporta u skladu s aktima strateškog planiranja iz članka 104. ovoga Zakona i drugim strateškim dokumentima donesenim na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini, a osobito sporta djece, mladeži i studenata, parasportaša, gluhih sportaša te zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja i zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti Nije prihvaćen Navedena odredba se odnosi na promicanje sporta (pod koima se smatra i parasport i sport gluhih), a ne na sportaše iz sustava parasporta i sporta gluhih.
140 KRUNOSLAV PERIŠIN UDRUGA SPORTSKE REKREACIJE I SAVEZ SPORTSKE REKREACIJE , Članak 33. PRIJEDLOG: U članku 33. dodati stavak 5. koji glasi: „Na razini jedinice područne (regionalne) samouprave i na razini jedinice lokalne samouprave, može se osnovati samo jedan savez sportske rekreacije.“ U članku 33. dodati stavak 6. koji glasi: „Udruga sportske rekreacije u nazivu sadrži riječi „Udruga ili klub sportske rekreacije“ OBRAŽLOŽENJE: Navedeno je potrebno propisati radi nomotehničke jasnoće članka a sukladno sa već predloženom odredbom o nazivu sportskih klubova koja je navedena u članku 30. stavak 4. Navedeno je potrebno propisati radi nomotehničke jasnoće članka a sukladno sa već predloženom odredbom o sportskim savezima koja je navedena u članku 35. stavak 2. Djelomično prihvaćen Prihvaća se dopuna članka 33. stavka 5. Prijedlog za dodavanje stavka 6. je nepotreban jer Zakon definira tko mora u nazivu imati riječ klub dok za ostale pravne osobe ne vidimo potrebu određivanja naziva te pravne osobe.
141 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA UDRUGA SPORTSKE REKREACIJE I SAVEZ SPORTSKE REKREACIJE , Članak 33. Prema članku 33. stavku 1. Prijedloga novog zakona o sportu udruge sportske rekreacije je udruga registrirana za SPORTSKU DJELATNOST sportske rekreacije, ali prema članku 3. stavku 2. Prijedloga novog zakona o sportu sportske djelatnosti su: sudjelovanje u sportskom natjecanju, sportska priprema, sportska poduka, zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, organiziranje i vođenje sportskog natjecanja i posredovanje u sportu. Budući da po odredbama Prijedloga novog zakona o sportu NE POSTOJI sportska rekreacija kao sportska djelatnost, već ona postoji kao sportska djelatnost u aktualnom Zakonu o sportu, onda niti udruge za sportsku rekreaciju ne mogu biti registrirane za sportsku rekreaciju, nego eventualno mogu biti registrirane za zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, a čime bi se očito trebale zvati udruge za zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, a ne udruge sportske rekreacije. Premda se udruge sportske rekreacije registriraju za sve sportske djelatnosti osim sudjelovanja u sportskom natjecanju te organizacije i vođenja sportskog natjecanja, Hrvatski savez za sportsku rekreaciju u koji se učlanjuju savezi sportske rekreacije jedinica lokalne i područne samoprave, čiji su članovi udruge sportske rekreacije, ipak redovito održavaju natjecanja iz raznih sportova i aktivnosti kao što je: stolni tenis, tenis, balote, troboj preciznosti, kretanje prirodom, pikado, košarkaške trice, mali golf, šah, kuglanje, biciklizam, stolni tenis, sanjkanje, aerobik, nordijsko hodanja, stolni tenis, badminton itd. Premda je riječ o sportsko-rekreacijskim natjecanjima, opet govorimo o natjecanjima koja su sportskog karaktera, a za koja udruge sportske rekreacije ne smiju biti registrirane. U članku 33. stavku 3. Prijedloga novog zakona o sportu stoji: „Članovi saveza sportske rekreacije mogu biti i druge pravne i FIZIČKE osobe koje se bave sportskom rekreacijom..“ Prema članku 20. stavku 1. Zakona o udrugama – Udruživanja udruga i ustrojstveni oblici udruga stoji da se udruge mogu udruživati u savez, zajednicu, mrežu, koordinaciju ili drugi oblik udruživanja neovisno o području svojeg djelovanja, stoga je jasno da se udruge ne udružuju u savez zajedno s FIZIČKIM osobama, nego samo s drugim udrugama tj. pravnim osobama. Također niti prema članku 35. stavku 1. Prijedloga novog zakona o sportu u sportske saveze se ne udružuju fizičke osobe, nego samo sportski klubovi pa analogno primjenjeno na savezae sportske rekreacije, u njih se mogu udruživati samo udruge sportske rekreacije. Naime članak 58. stavak 5. aktualnog Zakona o sportu glasi: „Članovi DRUŠTAVA i saveza sportske rekreacije mogu biti i druge pravne i FIZIČKE osobe koje se bave sportskom rekreacijom ili je njihova djelatnost vezana uz sportsku rekreaciju“, a iz njega je jasno da članovi društava mogu biti fizičke i pravne osobe, a članovi saveza sportske rekreacije mogu biti samo pravne osobe. Nije prihvaćen Zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje podrazumijeva sportsku rekreaciju. Ne postoje zapreke u Nacrtu za organizaciju neformalnih natjecanja u okviru pravnih osoba registriranih za sportsku rekreaciju, kao što je to bio slučaj i do sada.
142 Marko Hrabar SPORTSKI KLUB , Članak 30. Marko Hrabar, mag. iur., odvjetnik, sveučilišni specijalist sportskog prava: Regulativa sportskih klubova udruga u Zakonu o sportu gotovo da i ne postoji. Prebacivanje normativnog uređenja na postojeći Zakon o udrugama je prije svega nesavjesno od strane zakonodavca. Pogotovo imajući na umu činjenicu da su sportski klubovi udruge neusporedivo češći akteri u sportu od sportskih dioničkih društava. Nadalje specifična je problematika načela neprofitnosti koje je temeljno načelo Zakona o udrugama, ali je upitno u pogledu načina djelovanja klubova. Problematično je i pitanje imovine s obzirom na ugovore o profesionalnom igranju koji u jednu ruku predstavljaju aktivu, a u drugu ruku pasivu kluba udruge što je svakako nesvojstveno udrugama koje nisu sportski klubovi. Naravno, tu je i specifičnost nadzora s obzirom na ovlasti sportske inspekcije ili specifičnost prestanka i specifičnost prekršajnih odredbi u kontekstu sudjelovanja u natjecanju, su jednako tako previše unikatne okolnosti za Zakon o udrugama. Primljeno na znanje Komentar ne sadrži konkretan prijedlog izmjena teksta Zakona.
143 VANJA SMOKVINA SPORTSKI KLUB , Članak 30. Izv. prof. dr. sc. Vanja Smokvina (Centar za sportsko pravo, politike u sportu i sportsku diplomaciju te Katedra za radno i socijalno pravo, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet): Predlaže se razmisliti da li je potrebno Nacrtom prijedloga Zakona izbrisati zakonsku definiciju profesionalnog kluba. Naime, trenutno u Registru profesionalnih klubova u RH koji vodi Ministarstvo turizma i sporta za čitav hrvatski sport imamo upisano svega 19 klubova i to 15 nogometnih klubova (svi klubovi Supersport HNL-a i dio klubova drugog odnosno trećeg ranga natjecanja), 2 košarkaška kluba od kojih je KK Cedevita zapravo prestala postojati uslijed fuzije sa košarkaškim klubom Olimpija iz Ljubljane te 2 rukometna kluba (dostupno na: https://mint.gov.hr/istaknute-teme-sport/profesionalni-sportski-klubovi/registar-profesionalnih-sportskih-klubova/21766). U Registru nikada nisu bili upisani klubovi koji su perjanice naših sportova ne samo u RH već i na europskom prostoru poput primjerice u vaterpolu Juga, Mladosti, Jadrana i Primorja ili hokejaškog kluba Medvešćak koji se svojedobno natjecao u drugom najjačem svjetskom natjecanju u hokeju, KHL ligi ili rukometnih klubova NEXE odnosno ženskog rukometnog kluba Lokomotiva Zagreb koji postižu zavidne rezultate i u europskim natjecanjima. U Registru više nema košarkaških klubova poput Cibone, Šibenika, Zadra, dakle navedeni klubovi nisu trenutno profesionalni klubovi po definiciji Zakona o sportu. Svakako se predlaže osnaživanje naših klubova i priznavanje odgovarajućeg statusa koji ima pripada jer trenutno jedino bismo u nogometu imali profesionalne klubove, što nije i ne bi trebala biti slika hrvatskog sporta. Poteškoća u ostalim sportovima zasigurno ima no nikako se poteškoće ne bi trebale rješavati na način da naši najprestižniji klubovi nemaju status profesionalnih klubova jer su oni organizacijski, financijski i rezultatski svakako profesionalni klubovi te nositelji kvalitete i izvrsnosti. Opet, valja se nadati da će doći povoljnije razdoblje pa da će čitava natjecanja nositi status profesionalnih, kako je trenutno sada u nogometu, no do tada bi trebalo omogućiti i potaknuti barem naše najuspješnije klubove da imaju status profesionalnih klubova. Primljeno na znanje Komentar ne sadrži konkretan prijedlog izmjena teksta Zakona. Profesionalni klubovi su prepoznati u Zakonu o sportu u dijelu koji govori o preoblikovanju i obvezi preoblikovanja. Budući da obvezno preoblikovanje nije predmet reguliranja ovog Nacrta, ne postoji razlika u normiranju profesionalnog i kluba koji nije profesionalan, a takvo razlikovanje ne predviđa neka druga prava i obveze ni potrebu drugačijeg reguliranja.
144 Hrvatska udruga “Nogometni sindikat” SPORTSKI KLUB , Članak 30. Potrebno je istaknuti da se u novom prijedlogu ZOS-a potpuno nepotrebno predlaže brisanje definicije profesionalnih klubova, kao i sastava skupštine u sportovima koji su bili nositelji kvalitete (s obzirom na broj profesionalnih klubova u najvišem stupnju natjecanja), radi čega prestaje obveza da predstavnici sportaša i trenera u takvim sporovima imaju mandatorni glas u skupštini, bilo na nacionalnoj, bilo na županijskoj razini, što je apsolutno neprihvatljivo s obzirom na važnost koju oni kao neposredniji dionici tog sporta imaju. Mario Jurić, glavni tajnik HUNS-a Primljeno na znanje Komentar ne sadrži konkretan prijedlog izmjena. Profesionalni klubovi su prepoznati u Zakonu o sportu u dijelu koji govori o preoblikovanju i obvezi preoblikovanja. Budući da obvezno preoblikovanje nije predmet reguiranja ovog Nacrta, ne postoji razlika u normiranju profesionalnog i kluba koji nije profesionalan, a takvo razlikovanje ne predviđa neka druga prava i obveze ni potrebu drugačijeg reguliranja. Pitanje skupštine je ptanje koje se uređuje općim aktom, a ne zakonom.
145 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA SPORTSKI KLUB , Članak 30. Prema članku 30. stavku 3. Prijedloga novog zakona o sportu sportski klub može obavljati i druge sportske djelatnosti u skladu s ovim zakonom, što znači da sportski klub pored sportske pripreme i sudjelovanja u sportskim natjecanjima može obavljati između ostalog sportsku poduku i zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje. Međutim budući se sportski klub osniva za sudjelovanje u sportskom natjecanju, jedino se može učlaniti u nacionalni sportski savez osnovan za svoj sport, kao nadležno udruženje isključivo za natjecateljski sport, dok budući se u saveze za sportsku rekreaciju učlanjuju samo udruge koje su registrirane za sportske djelatnosti osim sudjelovanja u sportskom natjecanju te organizacije i vođenja sportskog natjecanja, onda je očito da bez obzira što se sportski klub bavi sportskom rekreacijom, odnosno zdravstveno usmjerenim tjelesnim vježbanje, on se ne može učlaniti u savez za sportsku rekreaciju. Stoga postavlja se pitanje u slučaju da se klub bavi i zdravstveno usmjerenim tjelesnim vježbanjem, odnosno sportskom rekreacijom, koje je nadležno sportsko udruženje sportskom klubu kod bavljenja sportskom rekreacijom? Nije prihvaćen Klub koji zadovoljava sve uvjete iz Zakona poput upisa u registre i evidencije, stručnog kadra i obavlja djelatnost sportske rekreacije, a što je vrlo pohvalno u odnosu na mali udio aktivne populacije u Republici Hrvatskoj, ne treba imati još jedno nadležno tijelo. Niti druga pravna osoba registrirana za sportsku djelatnost ne mora imati nadležno tijelo odnosno nadležnu udrugu više razine ukoliko ispunjava sve obveze iz Zakona. U konačnici Zakon pravnu osobu registriranu za sudjelovanje u sportskom natjecanju ne priječi da sudjeluje u sportskim natjecanjima izvan sustava natjecanja nacionalnih sportskih saveza, jer niti članstvo u savezu nije obvezno.
146 Hrvatski planinarski savez SPORTSKI KLUB , Članak 30. Molimo da se u članku 30. stavku 1. proširi definicija sportskog kluba kao udruge koja se ne bavi samo pripremama i natjecanjima u sportu, nego se može baviti i razvijanjem rekreacije i zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja u pojedinom sportu, na način da stavak glasi: (1) Sportski klub je pravna osoba registrirana za obavljanje sportske djelatnosti sportske pripreme, sudjelovanja u sportskom natjecanju, rekreacije ili zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja u pojedinom sportu iz nomenklature sportova. ili još jednostavnije: (1) Sportski klub je pravna osoba registrirana za obavljanje sportske djelatnosti u pojedinom sportu iz nomenklature sportova. Molimo također da se u članku 30, iza stavka 4. doda novi stavak sljedećeg sadržaja: Sportski klub osnovan za obavljanje sportske djelatnosti u pojedinom sportu u kojemu se tradicionalno koriste nazivi „društvo“, „udruga“ ili slično, može uz naziv pojednog sporta ili sportske grane iz nomenklature sportova koristiti i neki od tih naziva. Obrazloženje: Prema predloženom Nacrtu prijedloga Zakona sportski klub je pravna osoba registrirana za obavljanje sportske djelatnosti sportske pripreme i sudjelovanja u sportskom natjecanju pojedinog sporta iz nomenklature sportova. Takva definicija međutim iz sustava sporta nepotrebno i neopravdano isključuje udruge koje razvijaju i organizirano provode rekreativne programe u pojedinom sportu. Primjer takvih udruga su planinarska društva. Za takve udruge koje se ne mogu podvesti pod „udruge sportske rekreacije“, registrirane su za pojedini sport, a ne bave se treningom i natjecanjima, nužno je u Zakonu osigurati prostor za djelovanje, polazeći od činjenice da bi posljedice ukidanja takvih udruga iz sustava sporta po sili Zakona bile nesagledivo štetne za razvoj organiziranog rekreativnog sporta i zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja koji se provodi upravo zahvaljujući angažiranom radu takvih udruga s građanima koji ne sudjeluju u službenim natjecanjima u pojedinom sportu. Drugi dio prijedloga odnosi se na nazive sportskih klubova, također imajući u vidu tradicionalne nazive planinarskih udruga. Nepotrebno i nesvrsishodno ograničavanje da se osnovna sportska udruga može zvati samo „klub“ i nikako drugačije, odrazila bi se štetno na velik broj planinarskih udruga koje tradicionalno (već desetljećima) nose nazive “planinarsko društvo”, “planinarska udruga”, “alpinistički klub”, “speleološki klub” i slično (ali također i na velik broj sportsko-ribolovnih društava). Ne vidimo nikakvu logičnu i opravdanu svrhu niti korist koja bi se postigla zahtjevom da po sili Zakona čak 260 (!) planinarskih društava obligatorno mijenja naziv u „planinarski klub“. Smatramo naprotiv da je za takve slučajeve opravdano i nužno omogućiti izuzeće kakvo smo predložili. Djelomično prihvaćen Temeljem postojećeg prijedloga nije isključeno bavljenje klubova sportskom rekreacijom, pa nema potrebe proširivanja definicije. Prema nacrtu Zakona, nije zabranjeno uz naziv klub, koristiti i naziv društvo, dok je u prijelaznim odredbama navedeno kako ne postoji obveza preimenovanja za postojeće klubove.
147 HOK OSTALE OSOBE U SPORTU , Članak 29. Uz članak 29. Ovim se člankom propisuje obveza upisa fizičke osobe u registar stručnih kadrova kao preduvjet za obavljanje djelatnosti pa zaključujemo i za registraciju obrta za takvu djelatnost, što je prihvatljivo i provedivo. Predlažemo da se ista načela primijene i na druge sportske djelatnosti za koje predlažemo omogućiti njihovo obavljanje u obrtu (fitnes centri, posredovanje u sportu i upravljanje sportskim objektima). Prihvaćen Posrednike u sportu nije potrebno unositi jer su isti regulirani aktima nacionalnih i međunarodnih udruženja pojedinog sporta. Registar stručnih kadrova je registar fizičkih osoba koje obavljaju stručne poslove temeljem odredbi ovoga Zakona i obvezni su se upisati bez obzira na oblik obavljanja te djelatnosti.
148 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR OSTALE OSOBE U SPORTU , Članak 28. Postojeća odredba u potpunosti zadovoljava definiranje sportskih klasifikatora u sustavu parasporta. Primljeno na znanje Komentar ne sadrži konkretan prijedlog izmjena teksta Zakona.
149 GORDANA KOSMAT OSTALE OSOBE U SPORTU , Članak 28. Sportski klasifikator je osoba koja obavlja klasifikacijske preglede i razvrstava parasportaše u sportske kategorije ovisno o vrsti i težini oštećenja. Prihvatljiva oštećenja u parasportu su: - sportaši sa oštećenjem vida, - sportaši sa intelektualnim poteškoćama i, - sportaši sa tjelesnim oštećenjem. Sportski klasifikator treba imati profesionalnu kvalifikaciju, razinu iskustva i vještina: - biti zdravstveni radnik u području koji je bitan za kategoriju prihvatljivih oštećenja (oftalmolog, psiholog, fizoterapeut, liječnik) - imati kvalifikaciju koja obuhvaća potrebnu razinu anatomske, biomehaničke i sportsko specifične stručnosti, - poznavati pravila o klasifikaciji. KOMENTAR: Smatram da se u Zakonu o sportu treba bolje definirati tko je sportski klasifikator i tko može obavljati sportske klasifikacije. HPO ne može propisati uvijete koje bi trebao ispunjavati klasifikator, jer su uvjeti propisani Pravilnicima IPC-a, samo ih treba uvrstiti u naš Zakon o sportu. Kao primjer iz prakse: klasifikator koji je kirurg koljena klasificira sportaše koji imaju ozljedu mozga (cerebralna paraliza, multipla skleroza) Smatram da osoba koja nije specijalizirala određeno medicinsko područje ne može klasificirati sportaše u toj vrsti oštećenja, jer nema specijalizaciju iz tog područja. Klasifikator kirurg koljena- može klasificirati sportaše koji su amputirani ili imaju oslabljenu snagu mišića (zbog traume na zglobu ili kostima).Tako sportaše sa oštećenjem vida klasificira oftalmolog, a sportaše sa intelektualnim poteškoćama- psiholog, a sportaše sa ozljedom mozga treba klasificirati neurolog. Nije prihvaćen HPO je dužan primjenjivati pravila IPC-a.
150 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR OSTALE OSOBE U SPORTU , Članak 27. Postojeća odredba zadovoljava definiranje uloge sportskih asistenata i vodiča u parasportovima Primljeno na znanje Komentar ne sadrži konkretan prijedlog izmjena teksta Zakona.
151 GORDANA KOSMAT OSTALE OSOBE U SPORTU , Članak 27. 1)Sportski asistent – vodič je osoba koja pomaže: - parasportašu s intelektualnim teškoćama i spektrom autizma u izvođenju sportske aktivnosti u sportovima i sportskim disciplinama i, - parasportašu u kojima je pomoć sportašu definirana tehničkim pravilima pojedinog sporta. Djelomično prihvaćen U tekst dodan pojam osobe s intelektualnim teškoćama.
152 ANDRIJANA ĐUMLAN- CETIN OSTALE OSOBE U SPORTU , Članak 27. Andrijana Đumlan, učiteljica savjetnica,voditeljica Međužupanijskog stručnog vijeća učitelja i nastavnika TZK koji rade u posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama Republike Hrvatske i redovnim školama s pridruženim posebnim razredima (1)Sportski asistent – vodič je osoba koja pomaže parasportašu,te sportašu s intelektualnim teškoćama i spektrom autizma u izvođenju sportske aktivnosti u sportovima i sportskim disciplinama u kojima je pomoć sportašu definirana tehničkim pravilima pojedinog sporta. Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom. S obzirom na navedeno nepotrebno je posebno navoditi osobe s intelektualnim teškoćama i spektrom autizma.
153 Pravobranitelj za djecu RH   , OSTALE OSOBE U SPORTU Preporuča se Zakonom o sportu regulirati i ulogu sportskih psihologa. Nije prihvaćen Djelatnost psihologa je regulirana drugim propisima.
154 HOK POSREDNIK U SPORTU , Članak 26. Uz članak 26. Predlažemo omogućiti da se u obrtu obavlja i djelatnost posrednika u sportu, tj da se omogući registracija obrta i za ovu vrstu sportske djelatnosti, uz poštivanje svih drugih propisanih uvjeta. Naime, članak 7. propisuje da je posrednik u sportu fizička osoba, no članak 24. ograničeno određuje koje se djelatnosti mogu obavljati u obrtu i pri tome ne predviđa djelatnost posrednika. Smatramo da za takvo ograničenje nema razloga pa predlažemo propisati i ovdje mogućnost za obrt. Nije prihvaćen Propisano je da poslove obavlja osoba. Kako je osoba regulirala registriranje obavljanja djelatnosti nije posebno uređeno, budući da isto nije predmet reguliranja Zakona o sportu.
155 ZAGREBAČKI SKIJAŠKI SAVEZ POSREDNIK U SPORTU , Članak 26. Čl. 26. st 3. (3) Prilikom posredovanja u zapošljavanju profesionalnih sportaša i trenera posrednik u sportu ima pravo naplatiti naknadu od osoba za koje je poduzimao poslove posredovanja. Predlaže se formulacija iz koje nedvojbeno proizlazi da posrednik ne može naplatiti dvostruku naknadu – i od onoga koji ga je angažirao i od druge strane. (3) Prilikom posredovanja u zapošljavanju profesionalnih sportaša i trenera posrednik u sportu ima pravo naplatiti naknadu samo od osoba za koje je poduzimao poslove posredovanja. Nije prihvaćen Navedeno isključivo može biti dogovor između posrednika i osoba za koje obavlja poslove posredovanja.
156 HOK FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 24. Uz članak 24. Podržavamo odredbu kojom se predlaže omogućiti obavljanje sportskih djelatnosti trenera, instruktora i kineziterapeuta u obrtu. Time se dijelom ispunjava zahtjev HOK-a. Predlažemo ovim člankom propisati da se u obrtu mogu obavljati sve sportske djelatnosti s izuzetkom sudjelovanja na sportskim natjecanjima kao sportaši. Takvom odredbom riješilo bi se ujedno i dvojbe oko predloženog načina uređenja djelatnosti fitnes centara i još nekih djelatnosti u sustavu sporta. Nije prihvaćen Navedeno je propisano člankom 24.
157 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 24. Budući da prema odredbi članka 24. stavka 1. Prijedloga novog zakona o sportu za obavljanje sportskih djelatnosti u obrtu na stručne osobe u sportu ne primjenjuju se odredbe članka 20. Prijedloga novog zakona o sportu tj. nije nužno da stručne osobe u sportu ishode licencu odnosno dozvolu od nacionalnog saveza za rad preko obrta, neupitno ih se stavlja u povoljniji položaj nego stručne osobe u sportu angažirane putem drugih oblika pravnih osoba, bez postojanja ikakvog konkretnog razloga za neobuhvaćanje obrtnika sustavom daljnjeg usavršavanja znanja tokom rada i kontrolom stručnosti obavljanja stječenih znanja i vještina tijekom rada, a koje se provode licenciranjem. Kako veliki broj osposobljenih instruktora osobito u fitnessu, pored činjenice da mogu zakonski provoditi samo osnove sportske poduke i provođenje sportske rekreacije, redovito bez zadrške rade i planiranje i programiranje sportske rekreacije i sportske pripreme, a prema stavu Sportske inspekcije ona nije nadležna za kontrolu same stručnosti obavljanja stručnih poslova u sportu, nakon uvođenja sportskih obrta putem kojih će ti instruktori fitnessa masovno zakonito obavljati sportske djelatnosti, tko će biti nadležan za kontrolu i brigu njihove stručnosti rada, ako su člankom 24. stavkom 1. Prijedloga novog zakona o sportu izuzeti od licenciranja? Nije prihvaćen Oblik obavljanja djelatnosti (ugovor o radu, samostalna djelatnost, obrt…) ne isključuje trenere i instruktore od obveze licenciranja, ako je ista uvedena temeljem odredbi ovoga Zakona za konkretne trenere ili instruktore.
158 HOK FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 23. Uz članak 23. U tekstu Prijedloga zakona potrebno je jasnije diferencirati obavljanje stručnih poslova u sportu definiranih člankom 4., koje poslove obavljaju osobe iz članka 17., u odnosu na sportske djelatnosti i osobe koje ih obavljaju kako je definirano člankom 3. Suglasni smo da stručne osobe u sportu instruktor (članak 18.), trener (članak 19.) i kineziterapeut (članak 21.) podnose zahtjev za upis i brisanje iz Registra sportskih djelatnosti kako je predviđeno stavkom 3. ovoga članka te predlažemo jasnije definirati da obrtnici koji su pri upravnom tijelu nadležnom za registraciju obrta registrirali sportske djelatnosti kao obrt, mogu iste obavljati bez dodatnih administrativnih opterećenja kao što je upis u spomenuti Registar. Nije prihvaćen Ovim Nacrtom nije predviđena obveza upisa obrta u Registar samostalne sportske djelatnosti.
159 Anja Matovina FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 23. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije Čl. 23. Samostalna sportska djelatnost stručnih kadrova u sportu stoji - osobe koje ispunjavaju uvjete za obavljanje stručnih poslova u sportu mogu obavljajući samostalnu sportsku djelatnost obavljati sportsku pripremu, zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje i sportsku poduku pod određenim uvjetima – isti se upisuju u Registar sportskih djelatnosti. U članku 29. st. 3. stoji da sportsku djelatnost sportske pripreme, sportske poduke i zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja može obavljati samo fizička osoba upisana u registar stručnih kadrova. Nadalje, u čl. 66. st. 13. stoji - Obveznik unosa podataka u Evidenciju zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja su pravne osobe upisane u Registar iz članka 65., točke 4., a koji glasi da Nacionalni informacijski sustav u sportu obuhvaća evidencije i registre odnosno točka 4. Evidencija pravnih osoba u sportu. Prema svemu navedenom, ukoliko se netko bavi sportskom rekreacijom npr. Fitnesom kao zdravstveno usmjerenom tjelesnom vježbanju, mora se upisati u 4 različita registra/evidencije – Registar sportskih djelatnosti (koji ne postoji u popisu NISUSa), Registar stručnih kadrova, Evidenciju pravnih osoba u sportu i Evidenciju zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja. Kako fizička osoba koja se bavi samostalnom djelatnosti može biti pravna osoba i upisivat se u Registar pravnih osoba? Kroz Nacrt nije jasno što osobe u sportu trebaju činiti, sve obveze trebale bi biti obuhvaćene na jednom mjestu tj. navedene u jednom članku. Također, nigdje nije navedeno zavisnost između navedenih registara/evidencija – redoslijed upisa. Djelomično prihvaćen Članak 23. stavak 3. je ispravljen ne način da je u naziv Registra dodana riječ „samostalnih“ jer Nacrt u članku 65. ne predviđa postojanje Registra sportskih djelatnosti. Dakle Evidencija pravnih osoba iz članka 65. će sadržavati sve pravne osobe u sustavu sporta, a Registar samostalne sportake djelatnosti sve fizičke osobe koje imaju samostalnu sportsku djelatnost temeljem rješenja nadležnog tijela. Evidencija obrta sadržavat će sve obrte registrirane za neku sportsku djelatnost i prethodno upisane u Obrtni registar. Članak 65. točka 14. će se nadopuniti na način da su obveznici unosa podataka i fizičke osobe obrtnici registrirani za navedenu djelatnost. U navedenu Evidenciju se neće upisivati pravne i fizičke osobe koje obavljaju navedenu djelatnost jer su one upisane u Evidenciju pravnih osoba i Evidenciju obrta, već će one unositi podatke o aktivnostima vezanim uz zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje koji će biti detaljno propisani pravilnikom iz članka 64. stavka 5. Nacrta.
160 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 22. Premda nije riječ o sportu, nego o samoj sportskoj rekreaciji, koja se na veliko prožima cijelim Prijedlogom novog zakona o sportu, nužno je napomenuti da na međunarodnoj razini sportska rekreacija ne prepoznaje stručne poslove trenera i instruktora, dok treneri sportske rekreacije u Prijedlogu novog zakona o sportu spominju se bezbroj puta. Međunarodna krovna organizacija za sportsku rekreaciju, koje je Hrvatski savez za sportsku rekreaciju član –‘The Association For International Sport for All’ (TAFISA), nekada „Trim and fitness international sports assocciation „Sport for All“ provodi tečajeve jedino i samo za voditelje sportsko-rekreacijskih aktivnosti – TAFISA certified leadership courses in sport for all, te su donedavno i u Hrvatskoj postojali samo voditelji i/ili organizatori sportske rekreacije, dok u ovom Prijedlogu novog zakona o sportu po prvi puta se javljaju i treneri sportske rekreacije, koji ne postoje na međunarodnoj razini, a koji očito treniraju rekreativce, koji po novoj raspodijeli ne ulaze u sportaše?! Ujedno –‘The Association For International Sport for All’ (TAFISA) na međunarodnoj razini ne prepoznaje licence za trenere i instruktore, a niti za bilo koje druge stručne osobe, dok se u članku 20. stavku 4. Prijedloga novog zakona o sportu predviđa donošenje „općeg akta o licenciranju stručnih kadrova u sportu za pojedini sport, sportsku granu ili SPORTSKU REKREACIJU“, koji donosi nacionalni sportski savez, dok je u članku 33. stavku 4. Prijedloga novog zakona o sportu jasno navedeno da se Hrvatski savez za sportsku rekreaciju osniva kao NACIONALNI SPORTSKI SAVEZ. Nije prihvaćen Na kineziološkim fakultetima postoje usmjerenja na razini preddiplomskih i diplomskih studija s usmjerenjem sportske rekreacije te ih je svakako važno prepoznati ovim Zakonom. Također, napominjemo kako važeći Zakon u članku 9. prepoznaje i trenere sportske rekreacije.
161 Tomislav Đurković FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 21.   Dali kineziterapeut može dijagnosticirati i interpretirati rezultate? Mislim da bi trebao inače ništa od posla. Nije prihvaćen Definirano je člankom 21. stavkom 1. Nacrta.
162 Tomislav Đurković FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 21.   Evo dokaza da se određene stručni programi kineziološkog usmjerenja u RH poštuju kao stručni programi za koje je potrebno ipak studirati. Znači kada je zdravlje u pitanju, to postaje ozbiljna stvar i potrebne kvalifikacije rastu na prvostupničku razinu. Dali trener može utjecati na zdravstveni status??? Da? Pretpostavljam da ne postoji program osposobljavanja za kineziterapeute. Primljeno na znanje Komentar ne sadrži konkretne prijedloge izmjene teksta.
163 HOK FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 21.   Uz članak 21. Ovim se člankom propisuju uvjeti za obavljanje djelatnosti kineziterapeuta i to uvjeti potrebne stručnosti. Pored uvjeta struke predlažemo predvidjeti dodatno i obvezu registracije obrta odnosno njegova upisa u Obrtni registar u slučaju obavljanja djelatnosti kineziterapeuta fizičke osobe u obrtu. Nadalje, predlažemo definirati da prvostupnik fizioterapeut može obavljati poslove kineziterapeuta (priprema, provođenje, kontrola …) obzirom na opsežnije obrazovanje. Nije prihvaćen Upis u Obrtni registar je predmet drugog propisa, a člankom 24. je omogućeno obavljanje ove djelatnosti u obrtu. Ovim Zakonom ne možemo regulirati prava medicinskih djelatnika na obavljanje stručnih poslova u sportu.
164 Pravobranitelj za djecu RH FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 20. Već niz godina pravobraniteljica za djecu zalaže se za uvođenje licenci u području sporta. Njima se željelo postići osiguranje da osobe koje kroz sport dolaze u kontakt s djecom, osim stručnih imaju i psihološko-pedagoške kompetencije, kao i uvjerenje da se ne radi o počiniteljima kažnjivih radnji. S obzirom da se radi o širem krugu uvjerenja, držimo da bi, radi postizanja ujednačenosti pristupa djeci, kao i pristupa zaštiti njihovih prava, osnove za dobivanje licence za rad s djecom u sportu trebale biti propisane provedbenim propisom donesenim na temelju Zakona o sportu, odnosno da bi licenciranje za rad s djecom u sportu trebalo biti neovisno o različitostima pojedinih sportova i organizacijskih i drugih specifičnosti svakog nacionalnog sportskog saveza. Nadalje, nije posve razvidno je li propisivanje licenci obveza ili tek mogućnost pojedinog saveza (potonje nije u interesu djece te bi u praksi dovelo do nejednakog pristupa i standarda zaštite djece). Zanemaruje se i potreba predviđanja licenci za rad s djecom i za druge osobe koje dolaze u kontakt s djecom u sportu, a nisu trener (primjerice, predsjednik sportske udruge, tajnik sportske udruge, fizioterapeut, sudac, delegat, sportski asistent, komunikacijski posrednik, i sl). Također za nestručne kadrove u sportu (primjerice, domar, vozač…) nužno je pribaviti uvjerenje iz kaznene/prekršajne evidencije. Licenciranje treba biti jednako, neovisno o organizacijskoj strukturi sportskog kluba (udruga/trgovačko društvo), odnosno pravne osobe koja se bavi sportskom djelatnošću (udruga/trgovačko društvo/ustanova/obrt). Zaključno, iako ova odredba predstavlja napredak u zaštiti prava djece u odnosu na važeći propis, držimo da je nedovoljno precizna te da joj nije fokus na zaštiti djece. Stoga je predlažemo dopuniti na način da se predvidi licenciranje za rad s djecom, da se propiše obveza donošenja pravilnika kojeg bi trebao donijeti čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport, a kojim bi se razradili uvjeti za dobivanje i gubitak licence respektirajući stručne kompetencije te pedagoško psihološke kompetencije (u odnosu na trenere), kao i podatke dobivene iz kaznene i prekršajne evidencije (za sve osobe koje u okviru sporta dolaze u kontakt s djecom). Primljeno na znanje Nacrt je usklađen s detektiranim problemima utvrđenim Nacionalnim programom športa i predstavlja kvalitetnu ravnotežu između kvalitete stručnog rada i realnosti pojedinih sportova za koje nije nikada otvarano usmjerenje pri kineziološkim fakultetima. Nadalje, pri izradi rješenja osobito je u obzir uzeta briga o zdravlju djece i mladih.
165 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 20. Prema članku 20. stavku 1. Prijedloga novog zakona o sportu stoji da ako je propisano općim aktom krovnog sportskog udruženja, nacionalnog sportskog saveza ili UDRUGE STRUČNIH KADROVA U SPORTU, treneri i instruktori mogu obavljati poslove nakon što steknu licencu, ali stavkom 4. istog članka 20. Prijedloga novog zakona o sportu određeno je da samo NACIONALNI SPORTSKI SAVEZI ili KROVNA SPORTSKA UDRUŽENJA jedini mogu, uz prethodnu suglasnost tijela državne uprave nadležnog za sport, donijeti opći akt o licenciranju stručnih kadrova u sportu za pojedini sport, sportsku granu ili SPORTSKU REKREACIJU. Ovom odredbom dolazimo do paradoksa da premda se godinama u određenim sportovima prava i obveze stručnih djelatnika uređuju putem udruga stručnih kadrova u sportu nezavisnih od nacionalnih saveza i premda zakonskom odredbom članka 20. stavka 1. Prijedloga novog zakona o sportu, stoji da ako je propisano općim aktom udruge stručnih kadrova u sportu, općim aktom nacionalnog saveza ili općim aktom krovnog sportskog udruženja treneri i instruktori mogu obavljati poslove nakon što steknu licencu, udruge stručnih kadrova u sportu prema Prijedlogu novog zakona o sportu ipak NE MOGU, uz prethodnu suglasnost tijela državne uprave nadležnog za sport, donijeti opći akt o licenciranju stručnih kadrova u sportu za pojedini sport, sportsku granu ili sportsku rekreaciju, kojim se uređuje način licenciranja, nego će to moći jedino i isključivo NACIONALNI SPORTSKI SAVEZI i KROVNA SPORTSKA UDRUŽENJA. Stoga ukoliko udruge stručnih kadrova u sportu zakonski ne mogu donositi opće akte o licenciranju stručnih kadrova u sportu, iz kojeg onda razloga se iste navode u članku 20. stavku 1. Prijedloga novog zakona o sportu u smislu ako je njihovim općim aktima propisana primjena licenci u pojedinom sportu, istima se može uvjetovati obavljanje poslova trenera i instruktora u tom sportu? Naime, ne može nacionalni sportski savez u pojedinom sportu donesti opći akt o licenciranju stručnog kadra i zatražiti za njega suglasnost tijela državne uprave nadležnog za sport, a da po tom općem aktu nacionalnog saveza, licenciranje provodi u potpunosti neka druga samostalna i neovisna sportska udruga stručnih kadrova u sportu, iz čega jasno proizlazi da Prijedlogom novog zakona o sportu udruge stručnih kadrova u sportovima više zakonito NE MOGU provoditi licenciranje trenera i instruktora, nego to eventualno mogu kao udruge dobrovoljno udruženih stručnih osoba, koje provode licenciranje internog karaktera, nevezano uz zakonsku regulativu.. U „predzadnjoj“ verziji Prijedloga novog zakona o sportu v.16.618.7.2021. članak 20. stavak 4. glasio je: „Krovna sportska udruženja, nacionalni sportski savezi ili UDRUGE STRUČNIH KADROVA U SPORTU mogu, uz prethodnu suglasnost tijela državne uprave nadležnog za poslove sporta, donijeti opći akt o licenciranju stručnih kadrova u sportu za pojedini sport, sportsku granu ili sportsku rekreaciju kojim se uređuju uvjeti licenciranja.“ a iz čega je vrlo jasno da su u konačnoj verziji Prijedloga novo zakona o sportu iz formulacije članka 20. stavka 4. IZBAČENE udruge stručnih kadrova u sportu, a očito zbog pogodovanja određenim intersnim skupinama. Prema članku 37. stavku 1. Prijedloga novog zakona o sportu, jednako kao i prema odredbama aktualnog Zakona o sportu, nacionalni sportski savez je udruga koju osnivaju namanje tri sportska kluba ili najmanje dva sportska saveza u ISTOM sportu, dok prema stavku 2. istog članka 37. Prijedloga novog zakona o sportu članovi nacionalnog sportskog saveza mogu biti sportski savezi županija, Grada Zagreba i gradova te sportski klubovi samo ISTOG sporta u Republici Hrvatskoj. Prema članku 33. stavku 4. Prijedloga novog zakona o sportu Hrvatski savez sportske rekreacije, osniva se kao NACIONALNI SPORTSKI SAVEZ u koji se udružuju savezi sportske rekreacije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a sukladno stavku 1. istog članka 33. Prijedloga novog zakona o sportu udruga sportske rekreacije je udruga registrirana za sportsku djelatnost sportske rekreacije, a može biti registrirana i za druge sportske djelatnosti, OSIM SUDJELOVANJA U SPORTSKOM NATJECANJU te organizacije i vođenja sportskog natjecanja. Kako su člankom 37. stavkom 4. Prijedloga novog zakona o sportu vrlo jasno i detaljno pobrojane sve zadaće nacionalnog sportskog saveza, a stavkom 5. istog članka 37. detaljno su navedeni svi opći akti koje uređuje nacionalni sportski savez, jasno je da nacionalni sportski savezi pojedinh sportova niti u jednom segmentu zakonom nisu nadležni za sportsku rekreaciju, odnosno za uređenje rekreativnog bavljenje u svojim sportovima, nego samo i isključivo za natjecateljski dio. Kako se u nacionalni sportski savez učlanjuju sportski klubovi, županijski i gradski savezi samo i isključivo ISTOG sporta i to isključivo za sudjelovanje u sportskom natjecanju, organizaciju i vođenje sportskih natjecanje i sve ostalo vezano isključivo uz natjecanja, a što zakonito uređuju nacionalni sportski savezi svakog pojedinog sporta prema članku 37. Prijedloga novog zakona o sportu, a u Hrvatski savez sportske rekreacije udružuju se savezi sportske rekreacije jedinica lokalne i područne samouprave, gdje najmanje tri udruge za sportsku rekreaciju u jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu osnovati savez sportske rekreacije, dok udruge sportske rekreacije osnivaju se samo za sportske djelatnost sportske rekreacije NENATJECATELJSKOG karaktera, onda je jasno da Prijedlogom novog zakona o sportu nacionalni sportski savezi svakog pojedinog sporta biti će samo i isključivo nadležni za natjecateljski dio svojeg sporta, dok Hrvatski savez za sportsku rekreaciju, osnovan kao nacionalni sportski savez, biti će nadležan kompletno za sve rekreativne oblike bavljenja SVIH sportova, a koje će uređivati kao nacionalni sportski savez, očito kako stoji prema odredbama članka 37. Prijedloga novog zakona o sportu, koji se odnosi na sve nacionalne sportske saveze, pa tako vjerojatno prilagođeno i na Hrvatski savez za sportsku rekreaciju kao nacionalni sportski savez, te će on očito prema članku 37. stavku 4. alineji 7., odnosno prema mogućnosti danoj sportskoj rekreaciji člankom 20. stavkom 4. Prijedloga novog zakona o sportu, vršiti i licenciranje, odnosno uređenje prava i obveza svih trenera i instruktora za sve sportove, a koji obavljaju rekreativne stručne poslove u svojim sportovima. Kada „pretočimo“ ove odredbe Prijedloga novog zakona o sportu na licenciranje trenera i instruktora, odnosno na članak 20. stavak 4., nacionalni sportski savezi svakog pojedinog sporta trebali bi biti nadležni za licenciranje isključivo i samo trenera i instruktora koji obavljaju poslove u natjecateljskom sportu, dok licenciranje svih trenera i instruktora koji obavljaju poslove rekreacijskog karaktera u svakom pojedinom sportu, kompletno za sve sportove preuzima Hrvatski savez za sportsku rekreaciju, osnovan kao NACIONALNI SPORTSKI SAVEZ, koji jedini zakonito može, uz prethodnu suglasnost tijela državne uprave nadležnog za sport, donijeti opći akt o licenciranju stručnih kadrova u sportu za pojedini sport, sportsku granu ili SPORTSKU REKREACIJU, kojim se uređuje način licenciranja. Budući da je Prijedlogom novog zakona o sportu vrlo jasno i striktno razdijeljeno da nacionalni sportski savezi su nadležni samo na natjecateljski dio svakog pojedinog sporta, a Hrvatski savez za sportsku rekreaciju trebao bi biti nadležan za rekreativni dio kompletno svih sportova, a prema odredbama Prijedloga novog zakona o sportu jedini zakoniti način da uređenje prava i obaveza stručnih osoba u istom sportu bude i za natjecateljski i rekreativni dio pod nadležnosti iste pravne osobe u sportu, je putem udruga stručnih kadrova u sportu, te su zbog toga one izbačene iz članka 20. stavka 4. konačne verzije Prijedloga novog zakona o sportu, a sve iz očitog razloga kako bi se pogodovalo Hrvatskom savezu za sportsku rekreaciju, koji bi po prvi puta trebao pruzeti nadležnost nad rekreativnim, odnosno nenatjecateljskim dijelom kompletno svih sportova u Hrvatskoj. Ovaj prijedlog nove regulative najviše bi pogodio udruge stručnih kadrova u sportu koje već godinama uspješno sa stručnim kadrom vrše licenciranje trenera i instruktora, odnosno uređivanje prava i obaveza stručnih djelatnika u pojedinim sportovima, a imaju za licenciranje stručnih osoba u pojedinim sportovima sklopljene ugovore s međunarodnim nadležnim organizacijama/federacijama za izdavanje međunarodno priznatih licenci (npr. Hrvatski zbor učitelja i trenera skijanja), ali i nacionalne sportske saveze pojedinih sportova, koji su godinama provodili licenciranja stručnih kadrova i za natjecateljski i za rekreativni karakter bavljenja svojim sportom, a gdje je nekim savezima prihod od licenciranja bio i značajan izvor financija za funkcioniranje saveza (npr. Hrvatski planinarski savez). Uvođenjem u zakonsku regulativu, koja je viša pravna razina iznad odredaba statuta, općih i pojedinačnih akata sportskih saveza/udruga, a gdje opći i pojedinačni akti udruga/saveza moraju biti usklađeni sa Zakonom, uz ovako utvrđenu striktnu podijelu kojom u svakom pojedinom sportu bi nacionalni sportski savezi bili nadležni za licenciranja stručnih osoba u natjecateljskom sportu, a Hrvatski savez za sportsku rekreaciju za rekreativni dio svih sportova, odnosno potpunim isključivanjem udruga stručnih kadrova u sportu iz postupka licenciranja, nije jasno kako je zakonodavac predvidio razriješiti situaciju kod udruge stručnih kadrova u sportu koje već godinama imaju sklopljene ugovore s međunarodnim organizacijama, kojih su članovi, za izdavanje međunarodni priznatih trenerskih i instruktorskih licenci, a često ti sklopljeni ugovori sadrže i financijsku obavezu udruga stručnih kadrova u sportu prema međunarodnim organizacijama? Tako npr. kod Hrvatskog zbora učitelja i trenera skijanja, koji je član međunarodne skijaške organizacije ISIA i koji izdaje međunarodne sezonske markice (licenca i hologram), koje su obavezne za sve trenere i instruktora, odnosno voditelje i učitelje skijanja na svim inozimnim skijalištima, da li se očekuje da će Hrvatski zbor učitelja i trenera skijanja, nakon što se izmjeni zakonska regulativa, „dobrovoljno predati“ licenciranje i izdavanje međunarodnih markica za natjecateljsko skijanje nacionalnom skijaškom savezu, a za rekreativno skijanje Hrvatskom savezu za sportsku rekreaciju tj. da li će se onda oni učlaniti u međunarodnu skijašku organizaciju ISIA umjesto Hrvatskog zbora učitelja i trenera skijanja, premda to po svojoj strukturi niti ne mogu, kao i da li je zakonodavac siguran da će međunarodna skijaška organizacija ISIA imati interes sklopiti ugovore sa savezima, nakon što bi trebala raskinuti ugovor s Hrvatskim zborom učitelja i trenera skijanja ?! Prema odredbi članka 20. stavka 6. Prijedloga novog zakona o sportu propisuje se da trener 4. i 5. razine, znači trener prvostupnik i magistar kinezilogije, koji tijekom školovanja nije završio usmjerenje određenog sporta, niti je po nastavnom programu uopće imao modul toga određenog sporta, prilikom izdavanja trenerske licence za stručni rad od strane nacionalnog sportskog saveza toga određenog sporta, za koji nije završio usmjerenje, niti je imao modul iz toga određenog sporta tijekom školovanja, odnosno prilikom izdavanja trenerske licence od strane Hrvatskog saveza za sportsku rekreaciju, ipak MORA dobiti bez ikakvih dodatnih uvjeta i/ili obrazovanja trenersku licencu za nesmetani stručni rad u tom određenom sportu, premda možda tijekom života nije imao baš nikakvog iskustva ili doticaja upravo s tim sportom, a jedino što će ta trenerska licenca za obavljanje stručnih poslova u tom određenom sportu biti nižeg stupnja, nego da je na fakultetu završio usmjerenje upravo tog određenog sporta ili da je bar slušao i položio modul iz tog sporta tijekom školovanja! Ovom zakonskom iznimkom dolazi se do situacije da npr. trener prvostupnk ili magistar kinezilogije koji je usmjerio na kineziloškom fakultetu nogomet, ako želi obavljati stručne poslove trenera u recimo odbojci, a s kojom nije niti na fakultetu, a niti bilo gdje drugdje, imao ikakvih kontakata, niti je upoznat s pravilima sporta i ničim drugim vezanim za odbojku, on zakonskom iznimkom mora dobiti trenersku licencu za stručni rad u odbojci bez ikakvih ograničenja. Tako ako je npr. licenciranjem trenera u odbojci za trenera prvostupnika predviđena recimo B licenca s kojom trener ima pravo provođenja te planiranja i programiranja sportske pripreme u odbojci, ovom zakonskom iznimkom iz članka 20. stavka 6. Prijedloga zakona o sportu trener neće dobiti B licencu, nego nižu C licencu, koja je recimo namjenjena za trenere 3. razine i s kojom trener također ima pravo provođenja te planiranja i programiranja sportske pripreme u odbojci. Još je veći problem u sportovima za koje na kineziloškim fakultetima u Hrvatskoj ne postoje ni usmjerenja, ni moduli, kao što je npr. ronjenje i gdje ne postoje treneri 4. i 5. razine ronjenja, ali bilo koji trener prvostupnik ili magistar kineziologije, bez obzira koji je smjer završio i bez obzira što nije u nastavnom programu imao modul iz ronjenja, ovom zakonskom iznimkom iz članka 20. stavka 6. Prijedloga zakona o sportu ima pravo očito na trenersku licencu predviđenu za trenere 3. razine u ronjenu, kojom bi imao pravo provođenja te planiranja i programiranja sportske pripreme u ronjenu i to bez ikakvog dodatnog obrazovanja. Međutim, valja se prisjetiti da je tijekom 2021. i 2022.g. u Hrvatskom ronilačkom savezu izbila afera, jer su se reprezentativci pobunili budući je savez na mjesto trenera reprezentacije sufinanciranog iz razvojnog programa HOO-a za ternere, zaposlio trenera kineziologa koji nije uopće imao dodirnih točaka s ronjenjem kao sportom, a došao je iz sporta karatea. Kontrolom nadležnih službi HOO-a po nalogu Nadzornog odbora HOO-a, donesena je odluka da Hrvatski ronilački savez mora vratiti 77.000 kn financijskih sredstava isplaćenih Hrvatskom ronilačkom savezu za plaće ovog nekompetentnog trenera, ali sada po iznimci iz članka 20. stavka 6. Prijedloga novog zakona u sportu očito je Hrvatski olimpijski odbor bio u krivu i nije smio tražiti povrat sredstava od Hrvatskog ronilačkog saveza, budući je ovaj trener karatea mogao obavljati nesmetano poslove trenera u ronjenju bez dodatnog obrazovanja, ali s trenerskom licencom nižeg stupnja?! Isto tako po ovoj predloženoj zakonskoj iznimci, ispada da osoba, odnosno sportaš koji se značajni period svoga života bavi određenim sportom u kojem je možda i vrhunski ili vrsni sportaš i odluči se putem ustanova za obrazovanje odraslih osposobljavanjem i usavršavanjem obrazovati za trenera toga sporta i koji recimo nakon 2 godine obrazovanja dođe do trenera 2. razine, ne može obavljati poslove planiranja i programiranja u svojem sportu s kojim se bavi cijeli život i u kojem možda ima postignute vrhunske rezultate, nego za to mora završiti i obrazovanje za trenera 3. razine bar još 1.5 godinu, dok kineziolog prvostupnik nakon što nakon 3 godine školovanja završi na fakultetu usmjerenje za sasvim neki drugi sport, u ovom sportu može bez ikakvog dodatnog obrazovanja obavljati poslove planiranja i programiranja sportske pripreme, premda s tim sportom možda nikada nije imao doticaja. Budući se iznimkom iz članka 20. stavka 6. Prijedloga novog zakona o sportu favorizira obrazovanje putem fakulteta te se provodi diskriminacije, pored što se potiče potpuno nestručan rad, koji može dovesti do štetnih posljedica, nužno je u Prijedlog novog zakona o sportu uvesti odredbu kojom trener 4. i 5. razine, ukoliko nema završeno usmjerenje za određeni sport, niti je imao u nastavnom programu modul iz toga sporta, licencu za stručni rad može dobiti jedino ako minimalno završi dodatno obrazovanje predviđeno za trenera 3. razine toga sporta. Prihvaćen Izmijenjeno u tekstu Zakona.
166 ZAGREBAČKI SKIJAŠKI SAVEZ FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 20. Čl. 20. st 1. (1) Osim uvjeta za obavljanje poslova, propisanih člankom 18. i 19. ovoga Zakona, ako je tako propisano općim aktom krovnog sportskog udruženja, nacionalnog sportskog saveza ili udruge stručnih kadrova u sportu, treneri i instruktori mogu obavljati poslove nakon što steknu licencu, koja se ovisno o pravilima nacionalnih sportskih saveza može zvati i dozvola za rad ili slično. (2) Licenciranjem se detaljnije uređuju stručni poslovi koje osoba kojoj je izdana licenca smije obavljati, a posebno u smislu razine natjecanja i uzrasne kategorije sportaša. U sklopu: „…treneri i instruktori mogu obavljati poslove nakon što steknu licencu…“ predlaže se promjena riječ „mogu“ u „smiju“. Tom promjenom bi bilo mnogo jasnije da je bez licence zabranjeno obavljati predmetne poslove, a i postigla bi se usklađenost s izričajem st. 2. istog članka u kojem se koristi upravo riječ „smije“. Nije prihvaćen Zakon o sportu ne propisuje obvezu licenciranja s obzirom na činjenicu kako u RH trenutno postoji 85 sportova koji svaki ima svoje specifičnosti te se prepušta nacionalnom sportskom savezu za pojedini sport (ili krovnom sportskom druženju) da sam odluči postoji li potreba za licenciranjem stručnog kadra s obzirom na specifičnosti njihovog sporta.
167 Tomislav Đurković FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Nebrojeno puta smo slušali kako zabrinuti dionici u sportu naglašavaju kako sa djecom moraju raditi najškolovaniji treneri. Obzirom da program usavršavanja mogu upisati osobe sa završenom trogodišnjom srednjom školom (4.1 HKO), moguće je da će sa djecom do 16 godina raditi treneri koji nisu kompetentni za to. U cijelom predškolskom i školskom sustavu to nije moguće - u trenerskoj struci bi prema ovom prijedlogu to moglo biti zakonski moguće. Obzirom da Članak 6. Općih odredbi Zakona o pravobranitelju za djecu definira dijete kao osobu mlađu od 18 godina ovaj članak postaje vrlo upitan. Mišljenja sam da bi treneri 1. i 2. i 3. razine trebali raditi samo sa sportašima seniorskog uzrasta ili u najboljem slučaju sa djecom starijom od 16 godina. Nije prihvaćen Nacrt je usklađen s detektiranim problemima utvrđenim Nacionalnim programom športa, i predstavlja kvalitetnu ravnotežu između kvalitete stručnog rada i realnosti pojedinih sportova za koje nije nikada otvarano usmjerenje pri kineziološkim fakultetima.
168 Tomislav Đurković FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Nejasno je zašto postoji razlika u kompetencijama trenera 4. i 5. razine. Preciznije, trenerima 5. razine priznaju se kompetencije "sportsko - dijagnostičkih postupaka i interpretiranje rezultata sportsko - dijagnostičkih postupaka", a trenerima 4. razine, ne! Programi preddiplomskih stručnih studija za trenere prvostupnike integriraju kolegij "Kontrola treniranosti" koja podrazumijeva realizaciju 45 sati nastave. Ta kompetencija bi se trebala prizanti i trenerima prvostupnicima. Nije prihvaćen Kontrola sportske pripreme se prepoznaje kod trenera 4. razine dok interpretacija i provedba sportsko dijagnostičkih postupaka se prepoznaje samo kod 5. razine i navedeno je uređeno u suradnji s predstavnicima tri kineziološka fakulteta.
169 Tomislav Đurković FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Treneru 3. razine priznaju se kompetencije "osnova planiranja i programiranja". Na preddiplomskom stručnom studiju satnica iz kolegija Programiranja treninga iznosi 90 sati što je 65% ukupne satnice potrebne da netko postane trener 3. razine (140 sati). Obzirom da sadržaji iz kojih u programima "stručnog specijalističkog usavršavanja za trenera pojedinog sporta ili sportske grane u trajanju od najmanje 140 sati usklađen s programom za stjecanje licencije svjetskih ili europskih udruženja" crpe kompetencije "osnova planiranja i programiranja" podrazumijevaju 15-20 sati, trener 3. razine ne može imati kompetenciju planiranja i programiranja. Obzirom da se trenerima 4. i 5. priznaju kompetencije "planiranja i programiranja", nejasno je koja je razlika između "osnova planiranja i programiranja" i "planiranja i programiranja". Nije prihvaćen Sukladno članku 19. stavku 8. propisat će se obvezni dio sadržaja programa temeljem kojega će trener 3. razine steći navedene kompetencije i to ne kako je navedeno nakon 140 sati već nakon ukupno 500 (180+180+140) sati koliko je predviđeno za prve tri razine.
170 Tomislav Đurković FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Članak 9., stavak 4. kaže da "Iznimno, ako zbog nedostatka stručno osposobljenih trenera klub ne može angažirati trenera više razine ili trenera koji udovoljava uvjetu iz stavka 3. ovog članka, trener 1. do 3. razine može obavljati poslove provođenja sportske pripreme sa sportašima u svim dobnim skupinama, uz obvezu rada s mentorom koji je najmanje trener 3. razine". Ukoliko stavak 4. ostane ovako formuliran, novi zakon o sportu nije niti potreban. Kako će pravno tijelo dokazati da ne može angažirati osobu sa potrebnim kvalifikacijama. Dakle, ukoliko netko želi obavljati stručni rad neka se sukladno poslu koji želi obavljati osposobi ili školuje, a tijelo koje licencira može kandidatu "u procesu školovanja" izdati privremeno dopuštenje za rad. Nije prihvaćen Navedeno je nužno potrebno jer bez ovih odredbi veći dio klubova u malim sredinama ne bi mogao funkcionirati i zakonske odredbe je potrebno prilagoditi realnosti na terenu i činjenici kako najveći broj trenera u sportu ove poslove obavlja kao drugo zanimanje dok je udio profesionalnih trenera mali. Nadalje, pri izradi rješenja osobito je u obzir uzeta briga o zdravlju djece i mladih.
171 Tomislav Đurković FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Članak 9., stavak 2. kaže da je "Trener 1. razine osoba sa završenim odgovarajućim programom stručnog specijalističkog osposobljavanja za trenera pojedinog sporta ili sportske grane u trajanju od najmanje 180 sati". Ova satnica je upitna: Programi osposobljavanja za "obavljanje poslova trenera" na NVS - u su odobravani u minimalnoj satnici od 300 sati.Ovim prijedlogom satnicase smanjuje na 180. U okviru dosadašnje satnice od 300 sati integrirana je i praktična nastava u iznosu od 130 sati. S obzirom na istu situacija i kod satnice za programe usavršavanja, pitanje je dali će se svi trenutno važeći programi morati "recertificirati" te koliko će vremena biti potrebno da se oni kvalitetno formiraju ali i kvalitetno "provjere" od nadležne institucije. Također, pitanje je tko će recenzirati programe "usavršavanja" s obzirom na njihov novi, specifičan sadržaj ali i dosadašnju praksu da to ne radi NVS. Nije prihvaćen Zakon predviđa izradu pravilnika, kojim će se propisati program obrazovanja i usavršavanja. Svi budući programi osposobljavanja i usavršavanja koji će se izrađivati po stupanju na snagu ovoga Zakona, morat će biti usklađeni s Pravilnikom. Osim toga, važno je naglasiti kako se na sva pitanja koja nisu drugačije uređena ovim Zakonom, primjenjuju odredbe Zakona o obrazovanju odraslih. Tako će programi morati biti usklađeni i sa standardom zanimanja i standardom kvalifikacija. Na snagu je stupio i novi Zakon o obrazovanju odraslih, kojim je propisana obveza usklađivanja programa obrazovanja odraslih, odnosno propisano je kako ustanove mogu provoditi programe koji su doneseni prije stupanja na snagu Zakona o obrazovanju odraslih, najdulje 3 godine.
172 Pravobranitelj za djecu RH FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Temeljni stav Ureda pravobraniteljice za djecu u svim područjima života djece, pa tako i u području sporta jest da zakon treba djeci, u konkretnom slučaju djeci sportašima, osigurati i jamčiti sigurnost i zaštitu svih njihovih prava i najboljih interesa. Osim dostupnosti sporta svoj djeci, Ured se zalaže i za kvalitetu sportskih sadržaja te sigurnost djece koja se bave sportom, a to se odnosi na stručne, kao i psihološko-pedagoške kompetencije osoba koje temeljem propisa obavljaju stručne poslove u sportu. S obzirom da su djeca u dobi koju obilježava intenzivan tjelesni, motorički, socio-emocionalni i kognitivni razvoj, važno je osigurati najvišu razinu zaštite njihovih prava i dobrobiti u području sporta. To podrazumijeva poseban pristup i odredbe, različit od pristupa i odredbi kojim se reguliraju prava odraslih sportaša, a koji treba uvažavati specifičnosti njihovog razvoja i razvojnih potreba. S tim u vezi držimo da je opravdano i nužno radi zaštite dobrobiti djece sportaša Zakonom o sportu predvidjeti da stručni poslovi u radu s djecom, kao i uvjeti za njihovo obavljanje budu nomotehnički izdvojeni i propisani zasebnom odredbom. U skladu s konvencijskim načelom zaštite najboljeg interesa djece, budući da se radi o najsloženijim stručnim poslovima u sportu, veoma je važno da poslove planiranja i programiranja sportske pripreme djece, kao i poslove kontrole sportske pripreme i sportske rekreacije djece obavljaju isključivo kvalificirane osobe s odgovarajućom stručnom spremom (prema kompetencijama koje propisuje ovaj Nacrt prijedloga, radilo bi se o trenerima 4. razine ( ili 5.?). U odnosu na poslove provođenja sportske pripreme, svjesni smo da osim težnje za postizanjem najviših standarda zaštite valja uzeti u obzir i aktualne prilike i zatečeno stanje. S tim u vezi držimo da je primarno nužno kao uvjet predvidjeti pedagoško-psihološke kompetencije za sve trenere koji rade s djecom, neovisno o njihovoj trenerskoj razini, koja bi trebala biti što viša. Činjenica jest da će za svako unaprjeđenje biti potrebno razumno vrijeme prilagodbe. U tom periodu postojeće kadrove u sportu potrebno je potaknuti i motivirati na stjecanje stručnih kompetencija i formalnih uvjeta više razine. Problem u praksi mogla bi predstavljati činjenica da određeni broj osoba koji trenutno obavljaju trenerske poslove, prema važećim propisima nema formalne uvjete i pravo upisa na programe dopunskog pedagoško-psihološkog obrazovanja pa je nužna dopuna odredbi i propisa kojom bi se predvidjela mogućnost i takve vrste obrazovanja u okviru sustava sporta. Skrećemo pozornost i na nelogičnost koju propisuje odredba čl. 19.st.4. Nacrta prema kojoj mentoriranje može obavljati osoba bez pedagoško-psihološkog obrazovanja, što bi valjalo spriječiti te mentorstvo osigurati samo osobama koje imaju i takve kompetencije. Primljeno na znanje Nacrt je usklađen s detektiranim problemima utvrđenim Nacionalnim programom sporta, i predstavlja kvalitetnu ravnotežu između kvalitete stručnog rada i realnosti pojedinih sportova za koje nije nikada otvarano usmjerenje pri kineziološkim fakultetima. Nadalje, pri izradi rješenja osobito je u obzir uzeta briga o zdravlju djece i mladih.
173 HOK FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Uz članak 19. Predlažemo u stavku 6. u podstavku 4. propisati dodatno i mogućnost da trener ima registrirani obrt za obavljanje djelatnosti trenera. Time bi se postigla veća jasnoća vezano za obavljanje djelatnosti trenera u obrtu, obzirom da se kod obrta ne radi o sklapanju ugovora o radu ili ugovora o djelu već se obrt i djelatnosti koje obavlja upisuje u Obrtni registar. Nije prihvaćen Navedeno je regulirano člankom 24. koji će se dodatno urediti.
174 VANJA SMOKVINA FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Izv. prof. dr. sc. Vanja Smokvina (Centar za sportsko pravo, politike u sportu i sportsku diplomaciju te Katedra za radno i socijalno pravo, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet): Predlažem otkloniti sljedeće nelogičnosti: 1. Ispraviti omašku u st. 2. na način da imamo 5 razina trenera, a ne dvije 4. razine trenera 2. Kako se u čl. 4. st. 3 podtočka (d) Nacrta prijedloga ZOS-a definira stručni posao "vođenje sportaša koji sudjeluju na sportskom natjecanju" valjalo bi navedeni stručni posao navesti za razine trenera u st. 2. jer u protivnom niti jedan trener ne bi mogao voditi svoju ekipu ili sportašicu/sportaša na natjecanju što zasigurno nije bila intencija Predlagatelja. 3. Također, u st. 6., zadnja alineja je očigledno omaška i valja ju nomotehnički ispraviti jer trener ne može s pravnom ili fizičkom osobom u sportu sklopiti drugi odgovarajući akt, već može samo postojati neki akt primjerice kluba (Odluka Uprave kluba ili slično) kojom se nekoga imenuje trenerom ukoliko nema ugovora. Intencija je bila dobra da osoba koja je trener ima pisani dokaz o tome (ugovor, sporazum ili odluka kluba) jer su česti slučajevi da osobe obavljaju poslove trenera bez ikakvog pisanog traga. Prihvaćen Izmijenjen tekst Zakona na način da je dodan tekst vođenje sportaša koji sudjeluju na sportskom natjecanju.
175 Janja Ricov FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Stavak 6. ovog članka govori da poslove trenera iz stavka 2. ovog članka može obavljati osoba ... na zadnjoj alineji kaže "-je s pravnom ili fizičkom osobom u sportu sklopila ugovor o radu, ili drugi ugovor o obavljanju samostalne sportske djelatnosti ili obrta, ili drugi odgovarajući akt." Riječ može, zapravo znači da ne mora. A odnosi se samo na trenere. Člankom 21. postojećeg Zakona o sportu, utvrđeno je da pravne osobe za obavljanje sportske djelatnosti ima "ugovorene stručne poslove sa školovanom odnosno stručno osposobljenom osobom..." Novim prijedlogom dio te odredbe seli se kod trenera koji može imati ugovorni odnos sa pravnom ili fizičkom osobom. Člankom 42. stavkom 2. pravna osoba ne smije za obavljanje stručnih poslova u sportu angažirati osobe koje ne udovoljavaju odredbama ovog Zakona. Riječ angažirati ne asocira nužno na ugovor o radu (ili ugovor kod samostalnog obavljanja djelatnosti ili obrat). Odredba drugi odgovarajući akt ostavlja prostor za razna tumačenja. Podsjećam ovdje na problem "povremenog" angažmana trenera, koji ispunjavaju uvjete za trenerski posao, ali su negdje drugdje zaposleni na puno radno vrijeme. Sada je moguć dopunski rad kod drugog poslodavca, što se slabo koristi (primjeri iz praske, ali i preporuka iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava). Ugovor o djelu vrlo je limitiran kada je u pitanju obavljanje trenerskog posla, pa se postavlja pitanje koji drugi odgovarajući akt. U praksi se dijelom koristi ugovor o volontiranju, ali i on može biti vrlo ograničeno u primjeni (ograničen opseg volonterskog rada) ali i s obzirom na potrebu kluba da stalno obavlja sportsku djelatnost za koju je osnovan. Ovim prijedlogom nije jasno da li pravna osoba (sportski klub) može obavljati svoju sportsku djelatnost bez ugovora s trenerom (na prijemjer, jer to isto vrijedi za fitnese cenre, društva sportske rekreacije i sl.). Pokazatelji iz Registra neprofitnih iz 2019. godine (prije pandemije) govore da je u Registru 4.525 sportskih udruga koji su predali svoja financijska izvješća, a iz koji se može registrirati da 3.221 udruga nema niti jednog zaposlenog. To je 71% udruga koje nemaju nikoga zaposlenog. Daljnjih 18% sportskih udruga ima samo jednog zaposlenog. Ovaj podatak svakako obavezuje da se ovo pitanje obavljanja sportske djelatnosti puno jasnije definira, kada je u pitanju obavljanje trenerskog posla od strane pravnih subjekata u sportu, koji bez takvih poslova ne mogu obavljati svoju djelatnost za koju su osnovani. Članak 122. u obavezuje se klubove na usklade ugovore o stipendiranju i ostale ugovore što nije jasno na koga se odnosi, te u drugom stavku obavezuje da se na isti način uskladiti ugovore s osobama koje se može prepoznati da su treneri. Nije jasno zašto ih se izrijekom ne spominje kao trenere, te što bi klubovi trebali uskladiti iz ugovora s trenerom. Licenciranje trenera je uvedeno kao novost, pa se taj dio mora uskladiti. Nigdje nije dotaknut status radnog vremena trenera, koji generalno proizlazi iz Zakona o radu. No, jasno je da u sportu, kod trenera teško možemo govoriti o radnom vremenu koji se poklapa kod većine zaposlenika do 8 do 16 sati. Najveći dio njihovog rada odnosi se na rad vikendima i blagadnima. U članku 11. za ugovore s profesionalnim sportašima, isključuju su određene odredbe Zakona o radu, te je prepušteo da se ista riješe ugovorom s poslodavcem (stavak 2.). No to isto nije predivđeno i za trenere. Ovo područje važno je vrlo jasno odrediti, jer za sada ne postoji nikakva zaštita trenera, kada je u pitanju sve navedeno pod stavkom 2. članka 11. koji se odnosi na ugovorni odnos s profesionalnim sportašem. Djelomično prihvaćen Obveza sklapanja ugovora ili reguliranja drugim aktom uredit će se jednako i za trenere i instruktore u sportu.
176 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Suštinska razlika između trenera 1. razine i trenera 2. razine iz članka 19. stavka 2. Prijedloga novog zakona o sportu je što trener 1. razine može obavljati poslove provođenja sportske pripreme samo sa sportašima starijima od 16 godina, dok trener 2. razine može obavljati poslove provođenja sportske pripreme i sa sportašima mlađim od 16 godina, ali da bi to zakonski mogao trener 1. razine mora još završiti program stručno specijalističkog usavršavanja u trajanju od najmanje 180 sati te mora imati barem jednu godinu radnog iskustva na poslovima trenera 1. razine. Dok s druge strane prema stavku 4. istog članka 19. Prijedloga novog zakona o sportu u slučaju da zbog nedostatka stručno osposobljenih trenera klub ne može angažirati trenera više razine ili trenera koji udovoljava uvjetu iz stavka 3. ovog članka, trener 1. do 3. razine može obavljati poslove provođenja sportske pripreme sa sportašima u svim dobnim skupinama, uz obvezu rada s mentorom. Također prema stavku 3. članka 19. Prijedloga novog zakona o sportu trener 1. razine koji je stekao pedagoško-psihološke kompetencije može obavljati poslove trenera sa svim dobnim skupinama, Stoga se u sportskim klubovima u potpunosti gubi smisao same svrhe angažiranja trenera 2. razine, jer zakonski poslove trenera 2. razine može obavljati i trener 1. razine ako iznimno klub zbog nedostatka stučno osposobljenih trenera nije u mogučnosti angažirati trenera odgovarajuće razine tj. ovaj razlog je uvijek moguće primjeniti, a uopće nije kao niti u aktualnom Zakonu o sportu u ovom Prijedlogu novog zakona o sportu definirano u kojem to točno vremenskom roku može trener bilo koje razine obavljati očito privremeno poslove trenera sa svim dobnim skupinama. Tako da sukladno tumačenju od strane sportske inspekcije odredbe članka 9. stavka 4. aktualnog Zakona o sportu, bez točno zakonski definiranog vremenskog roka na koji se može angažirati trener bilo koje razine za rad sa svim dobnim skupinama, taj angažman može biti i beskonačno dugo tj. zauvijek. Interesantno je da u „predzadnjoj“ varijanti Prijedloga novog Zakona o sportu v. 16.618.7.2021. u članku 19. stavku 2. nije postojala 2. razina trenera u ovom smislu kakva postoji u konačnoj varijanti Prijedloga novog zakona o sportu te je za razliku od konačne verzije „predzadnja“ verzija v. 16.618.7.2021. imala ne 5 nego samo 4 razine trenera i upravo nije postojala ova 2. razina, a očito je iznenada ova dodatna razina uvedena u konačnu verziju Prijedloga novog zakona o sportu jedino iz razloga da se vremenski razduži zakonsko obrazovanje putem osposobljavanja i usavršavanja, znači putem ustanova za obrazovanje odraslih, do razine trenera koji može obavljati poslove planiranja i programiranja sportske pripreme, kao i trener prvostupnik, a da obrazovanje putem ustanova za obrazovanje odraslih ne bi bilo kraće i pristupačnije, a time i konkurentnije od obrazovanja školovanjem do trenera prvostupnika putem fakulteta. Budući da za obavljanje poslova trenera i 2. i 3. razine po Prijedlogu novog zakona o sportu nužno je pored završenog odgovarajućeg obrazovanja imati i jednu godinu radnog iskustva na poslovima trenera, a člankom 19. stavkom 5. Prijedloga novog zakona o sportu uveden je sustav mentorstva, koji uređuje nacionalni sportski savez, zašto onda se logično ne uvede i mentorstvo na toj jednoj godini radnog iskustva na poslovima trenera jer sama jedna godina na poslovima trenera u svrhu stjecanja iskustva i dodatnog obrazovanja bez mentorstva ne donosi puno treneru, osim što se ovim godinama radnog iskustva za trenere 2. i 3. razine kao čistim formalnostima produžuje postupak obrazovanja trenera putem ustanova za obrazovanje odraslih, a da se do trenera 3. razine, koji ima pravo obavljanja poslova planiranja i programiranja sportske pripreme, putem ustanova za obrazovanje odraslih ne bi moglo doći u kraćem vremenskom periodu, nego putem školovanja za trenera 4. razine na visokoškolskim ustanovama. Također ako je za trenere 2. i 3. razine nužno da nakon svakog završenog stupnja odrade po jednu godinu radnog iskustva na poslovima trenera, zašto onda ova indentična odredba ne postoji i za trenere 4. i 5. stupnja jer ne treba zaboraviti da na svakom stupnju obrazovanja trenera u nastavnom fond sati ulazi i obavezna praksa tj. indentično i kod trenera 1.,2.,3.,4. i 5. razine, stoga bi indentično i treneri i na 4. i 5. stupnju trebali imati odrađenu 1 godinu radnog iskustva na poslovima trenera. Trener 3. razine iz članka 19. stavka 2. Prijedloga novog zakona o sportu može obavljati poslove provođenja i kontrole sportske pripreme te OSNOVE planiranja i programiranja, dok trener 4. razine, odnosno trener prvostupnik može obavljati poslove planiranja i programiranja te provođenja i kontrole sportske pripreme. Kako u nastavnim programima na kineziloškim fakultetima u Hrvatskoj, na kojima se jedino mogu obrazovati treneri prvostupnici, uopće ne postoje moduli odnosno usmjerena za značajan broj sportova u Hrvatskoj za koje postoje nacionalni savezi, pa time u tim sportovima, odnosno nacionalnim savezima tih sportova treneri mogu imati najviše obrazovanje jedino 3. razine, postavlja se pitanje tko će u ovim sportovima odrediti šta se ima smatrati planiranjem i programiranjem sportske pripreme osobito u „punom opsegu“ na koju imaju pravo samo treneri 4. i 5. razine, kada kod njih nema trenera koji su obrazovani na fakultetima, a kao drugo tko je taj koji će u ovim sportovima odlučiti šta se ima smatrati OSNOVAMA planiranja i programiranja određenog sporta, a šta se ima smatrati planiranjem i programiranje u „punom opsegu“? Budući da je u Prijedlogu novog zakona o sportu pojam OSNOVE planiranja i programiranja novi pojam, koji prijašnji zakoni nisu poznavali, a i u samoj obrazovnoj praksi do sada planiranje i programiranje sportske pripreme nije nikada bilo razčlanjeno na osnove i planiranje i programiranje „u potpunosti“, valjalo bi Zakonom o sportu jasno definirati tko je odgovoran i kompetentan subjek u sustavu sportskog obrazovanja, koji će se za sve sportove donesti ovu novu razčlambu planiranja i programiranja sportske pripreme. Primljeno na znanje Nacrt je usklađen s detektiranim problemima utvrđenim Nacionalnim programom športa, i predstavlja kvalitetnu ravnotežu između kvalitete stručnog rada i realnosti pojedinih sportova za koje nije nikada otvarano usmjerenje pri kineziološkim fakultetima. Nadalje, pri izradi rješenja osobito je u obzir uzeta briga o zdravlju djece i mladih.
177 MILJENKO CVJETKO FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Isti stupanj (Trener 4. razine) za zavrseni preddiplomski i diplomski sveucilisni studij? Bravo. Jos jedan dokaz kompliciranja zakona koji nece imati nikakvu prakticnu primjenu. Fale Trener 15. stupnja - mama/tata nutricionist[ica] Trener 17. stupnja - roditelj koji (na parkiralistu, Sljemenu) uci svoje dijete ili dijete iz sire obitelji ili dijete prijatelja osnovama sporta (voznja bicikla, rolanje, skijanje, snowboard), a to je djelatnost koje zakon definira kao poslove trenera. Volio bih vidjeti sportskog inspektora koji ce legitimirati roditelje. Vec izgleda da ce biti zahtjeva da se sportske inspektore proglasi "sluzbenim osobama" ili zakon pada u vodu. Primljeno na znanje Ispravljena pogreška gdje je dva puta napisan trener 4. razine
178 ZAGREBAČKI SKIJAŠKI SAVEZ FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 19. Članak 19. st 2 vezano uz dio 4 razine trenera - Trener 4. razine je osoba sa završenim preddiplomskim stručnim studijem odgovarajućeg sporta ili sa završenim preddiplomskim sveučilišnim studijem kineziologije s izbornim modulom/usmjerenjem ili smjerom pojedinog sporta, sportske grane, kondicijske pripreme sportaša ili sportske rekreacije, a može obavljati poslove planiranja i programiranja te provođenja i kontrole sportske pripreme i sportske rekreacije - Trener 4. razine je osoba sa završenim diplomskim sveučilišnim studijem kineziologije koja je završila izborni modul/usmjerenje ili smjer odgovarajućeg sporta, sportske grane ili sportske rekreacije, odnosno završenim specijalističkim diplomskim stručnim studijem kineziologije odgovarajućeg sporta, kondicijske pripreme sportaša ili sportske rekreacije, a može obavljati poslove planiranja i programiranja te provođenja i kontrole sportske pripreme i sportske rekreacije, kao i poslove provođenja sportsko - dijagnostičkih postupaka i interpretiranje rezultata sportsko - dijagnostičkih postupaka. PITANJE!!! Što je sa osobama koje su završile diplomski studij kineziologije (mag.cin.) ali bez završenog usmjerenja iz sporta u kojemu je zaposlen na poziciji trenera, međutim bivši su natjecatelji (reprezentativci) i uz to imaju završenu najvišu razinu programa stručnog specijalističkog osposobljavanja za instruktora ili trenera tog sporta u trajanju od najmanje 180 školskih sati. Iako se u Čl.20 st. (6) odobrava rad osobama sa završenim diplomskim studijem bez usmjerena iz tog sporta, međutim ne mogu biti treneri 4.razine već mogu raditi na nižim razinama! NELOGIČNOST je u tome što u tom slučaju osoba sa puno više znanja nema mogučnosti ostvariti zasluženu 4. razinu trenera, za razliku od osobe koja npr. do studija nije bila u bilo kakvom doticaju sa tim sportom ali je igrom slučaja kroz studij završila usmjerenje i samim time postala kvalificiranija? PRIJEDLOG Predlažemo da se u čl. 19. st. 2. doda alinea 6. koja glasi: - Trener 4. razine je osoba završenim sveučilišnim preddiplomskim ili diplomskim studijem kineziologije koji nema izborni modul/usmjerenje ili smjer iz pojedinog sporta, sportske grane ili sportske rekreacije, ako su bivši natjecatelji registrirani za natjecanja na nacionalnoj ili međunarodnoj razini i/ili imaju završenu najvišu razinu programa stručnog specijalističkog osposobljavanja za instruktora ili trenera tog sporta u trajanju od najmanje 180 školskih sati. Pri tome je potpuno svejedno da li ima završeno stručno osposobljavanje za instruktora ili trenera, obzirom da osoba ima završen studij čime je stekao i titulu mag. cin. te time može obavljati poslove planiranja i programiranja te provođenja i kontrole sportske pripreme, kao i poslove provođenja sportsko - dijagnostičkih postupaka i interpretiranje rezultata sportsko - dijagnostičkih postupaka. Djelomično prihvaćen Prihvaća se ali samo za osobe koje imaju završeni program osposobljavanja za trenera jer program za instruktora ne sadržava elemente planiranja i programiranja te provedbe sportske pripreme
179 Tomislav Đurković FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Trener Poštovani, sve komentare koje sam napisao vezano za nacrt prijedloga zakona o sportu pišem u najboljoj namjeri, a ta je da se potakne što kvalitetniji rad prvenstveno sa sportašima mlađih dobnih uzrasta. Čini mi se da je prilikom predlaganja preduvjeta za pojedinu trenersku razinu letvica postavljena prenisko. Problem bi se mogao manifestirati na način da kandidati upisuju samo programe za niže trenerske razine (1., 2. i 3.) te tako sebi otežavaju ili potpuno onemogućuju dugoročno i sigurno pozicioniranje na tržištu rada (mislim na pristup javnim natječajima za recimo profesionalne trenere pri gradovima ili županijama). U stranim državama gotovo je nemoguće raditi profesionalno u sustavu sporta ukoliko osoba nema minimalno prvostupničku razinu. Slažem se da je dno piramide najšire i da zakon mora prepoznati i omogućiti rad trenerima svih predloženih razina, ali kako se piramida sužava i sportaši profesionaliziraju to mora pratiti i trenerski kadar. Studirati znači proučavati te time posredno dobiti i širi pogled na problematiku, u ovom slučaju trenerske struke. Mišljenja sam da imamo problem kadroviranja kandidata za trenersku struku. Najbolji kandidati bi se trebali poticati na školovanje, a sustav bi im trebao omogućiti jaku podršku u tome i učiniti sve što može da takvi kandidati ostanu "u struci". Samim tim bi se omogućio prijenos neprocijenjivog znanja i iskustva ("know how"), a naposlijetku i reprodukcija struke. Komentare pišem kao "posljedicu" dvadesettrogodišnjeg rada "u struci", ali i u sustavu školovanja i cjeloživotnog obrazovanja. Obzirom da dolazim iz odbojke - ekipnog sporta, i svoja iskustva i razmišljanja prvenstveno crpim iz njega, unaprijed se ispričavam svima čiju problematiku ne poznajem dovoljno, a sigurno ih ima puno. Nadam se da će i jedne i druge sustav prepoznati i dati adekvatan završni okvir kako bi svima bilo lakše raditi i kako bi se u sustavu sporta pronašli i realizirali sve svoje ambicije. Primljeno na znanje Nacrt prepoznaje i vrlo detaljno propisuje pojedine poslove u sportu i prepoznaje isključivo formalne kvalifikacije stručnih osoba te uvodi i sustav licenciranja te stručnog nadzora što je primjer Zakona koji vrlo detaljno uređuje navedena pitanja.
180 Petrica Koštić FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Trener Poštovani, na kineziološkim fakultetima nema mogućnosti obrazovanja za pojedine sportove, tako da nema mogućnosti rada s mladima. Što znači profesor kineziologije kao trener šaha, ako ne zna igrati šah. To je razlog zašto treniranje obavljaju osobe koje nemaju formalno obrazovanje, ali imaju višegodišnje iskustvo u određenom sportu (većinom volonteri jer ne mogu raditi preko ugovora jer ne ispunjavaju uvjete iz Zakona o sportu. Sadašnjim Zakonom predviđena je mogućnost da se priznaju licence svjetske ili europske krovne organizacije, ali je u praksi to neprovedivo jer se vrti u krug između krovne hrvatske organizacije, Ministarstva i HOO. Konkretno, u šahu krovna svjetska organizacija FIDE provodi osposobljavanja za trenere i instruktore te im se za to osoposobljavanja plaća, kao i obnova licence svakih nekoliko godina, a to se naravno ne prizna u Hrvatskoj. Slučaj u Zagrebu, osoba koja je više desetaka godina volonterski trenirala djecu koja su bili i državni prvaci u šahu, prekršajno je prijavljena jer to obavljala, a da nije imala uvjete za trenera ili instruktora. Imamo situaciju da je osoba prošla osposobljavanje u Sloveniji od strane Šahovskog saveza Slovenije i Ministarstva obrazovanja Slovenije i ona je godinama predavala šah kao izborni predmet u višim razredima osnovne škole. I sigurno pogađate, to se ne prizna u Hrvatskoj. Ima i situacija da osoba završi učiteljski fakultet za razrednu nastavi i da kao takav ne može djecu trenirati šah . Da apsurd bude veći ta osoba u nižim razredima osnovne škole vodi tjelesni odgoj. Shvaćam da se kineziolozi trebaju uključiti u sportove gdje se radi na kondicijskim pripremama i koje se ne mogu prepustiti nestručnim osobama, ali se ne smije dozvoliti da se zbog lobija kineziologa sprječava rad tamo gdje nisu za to adekvatni. Zakonom se pogoduje raznim ustanovama koji provode osposobljavanja i to vrlo skupu naplaćuju volonterima koji rade besplatno i troše svoje vrijeme na društveno koristan rad. Volio bih da netko pojasni koja je razlika između npr. škole šaha i treniranja šaha u sportskoj udruzi. Primljeno na znanje Komentar ne sadrži prijedlog izmjene Zakona. Člankom 22. regulira se pitanje sportova koji ne prepoznaju stručne poslove trenera i instruktora.
181 Tomislav Đurković FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Trener Poštovani, dosadašnji Zakon o sportu definirao je Trenera kao osobu sa minimalno završenim programom preddiplomskog stručnog studija (Prvostupnik trenerske struke). Ovim nacrtom predviđa se 5 trenerskih razina, a zvanje Trener mogu dobiti i osobe osposobljene putem programa za cjeloživotno učenje (dosada voditelji, učitelji i sl). Mišljenja sam da bi se treneri 4. i vjerujem 5. razine (pretpostavljam lapsus calami) trebali terminološki drugačije definirati. Npr. trener 4. razine - diplomirani I razine (trener prvostupnik) i trener 5. razine - diplomirani trener II razine (magistar kineziologije sa usmjerenjem iz pojedinog sporta ili stručni specijalist trenerske struke pojedinog sporta). Prihvaćen Promjena unesena i ispravljeno u tekstu Zakona.
182 HOK FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 18. Uz članak 18. Predlažemo propisati dodatno i mogućnost da instruktor ima registrirani obrt za obavljanje djelatnosti trenera, čime bi se postigla veća jasnoća vezano za obavljanje djelatnosti instruktora u obrtu. Nije prihvaćen Navedena mogućnost je dana člankom 24. Nacrta.
183 Pravobranitelj za djecu RH FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 18. Preporuča se povesti računa o utjecaju ove odredbe na djelovanje postojećih i budućih tzv. univerzalnih sportskih vrtića i škola koje se bave rekreacijskim sportskim aktivnostima djece. S obzirom da u okviru tih aktivnosti djeca ne sudjeluju u natjecanjima, njihovi voditelji bi sukladno Nacrtu bili instruktori, a ne treneri (jer je temeljem čl. 19. trener osoba koja priprema i vodi sportaše na natjecanja). Međutim, nacrt ne predviđa kvalifikacije instruktora za poslove provođenja sportske rekreacije za djecu mlađu od 16 godina. Stoga je nužno regulirati i njihove, kako stručne, tako i psihološko-pedagoške kompetencije, radi uklanjanja mogućih dvojbi i otklanjanja mogućeg neujednačenog postupanja, a prije svega kako se primjena odredbi ne bi implementirala na štetu djece. Primljeno na znanje Člankom 19. su jasno prepoznati treneri 4. i 5. razine koji imaju visokoškolsku kvalifikaciju u sportskoj rekreaciji koji mogu obavljati poslove sportske rekreacije sa svim uzrastima (dakle s djecom), dok je člankom 18. stavkom 4. jasno propisano kako poslove instruktora može obavljati i osoba koja ispunjava uvjete za trenera.
184 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 18. Prema članku 19. stavku 6. Prijedloga novog zakona o sportu poslove trenera iz članka 19. stavka 2. Prijedloga novog zakona o sportu može obavljati samo osoba koja pored navršenih 18 godina starosti i završenog odgovarajućeg stupnja obrazovanja te: -nema zapreke za obavljanje posla propisanih člankom 116. ovoga Zakona - je s pravnom ili fizičkom osobom u sportu sklopila ugovor o radu, ili drugi ugovor za obavljanje samostalne sportske djelatnosti ili obrta, ili drugi odgovarajući akt. dok za obavljanje poslova instruktora iz članka 18. stavka 2. Prijedloga novog zakona o sportu, uopće ne postoje propisana ova ograničenja, kao kod obavljanja poslova trenera, a čime se dolazi do zaključka da su instruktori neosnovano stavljeni u povoljniji položaj nego treneri. Naime, prema odredbama Prijedloga novog zakona o sportu za obavljanje poslova trenera stručna osoba nužno mora imati sklopljen ugovor o radu ili drugi ugovor za obavljanje samostalne sportske djelatnosti ili obrta, dok instruktori mogu obavljati poslove bez sklopljenog bilo kakvog ugovora te kao „freelanceri“ nuditi, a očito i naplaćivati svoje usluge, bez da je bilo koga briga i bez da zakonski bilo tko ima obavezu kontrolirati da li putem ugovornog odnosa između instruktora i klijenta instruktor naplaćuju svoje usluge ili se to radi u potpunosti „na crno“, što je trenutačno vrlo uobičajena praksa osobito kod brojnih instruktora fitnessa, koji putem velikog broja učilišta tj. ustanova za obrazovanje odraslih su osposobljeni za obavljanje poslova instruktora, a zatim mahom treniraju svoje klijente rekreativce u fitness centrima. Isto tako, dok se zakonodavac brine da treneri nemaju zapreke za obavljanje poslova iz članka 116. Prijedloga novog zakona o sportu, dok instruktori kao također stručne osobe u sportu uopće nemaju ograničenja vezana uz odredbe članka 116. Prijedloga novog zakona o sportu, odnosno zakonskim odredbama ne postoji obaveza da bilo tko izkontrolira kod instruktora zapreke vezane uz članak 116. Ispuštanjem obaveze sklapanja ugovornih odnosa između instruktora kao stručne osobe u sportu i njegovog klijenta, koji ga je angažirao, odnosno nepostojanje zakonske obaveze da sportski klub ili druga pravna osoba u sportu, kakva je npr. i fitness centar, sklopi bilo kakav ugovorni odnosi s instruktorima, koji naplaćuju svoje usluge, ne samo da se pogoduje instruktorima u odnosu na trenere, nego se neupitno zakonski potiče „siva ekonomija“ iz razloga što će se npr. u fitness centrima i dalje nastaviti trenutačna pošast naplaćivanja usluga instruktora isključivo „na crno“, odnosno bez ikakve financijske kontrole naplaćivanja usluga od strane bilo koga. Budući da treneri svih 5 razina mogu Prijedlogom novog zakona o sportu obavljati i poslove instruktora iz članka 18. stavka 2. Prijedloga novog zakona o sportu s osobama starijima od 16 godina, onda ispada da pored samih instruktora i veliki broj trenera, koji obavljaju poslove instruktora, a gdje se u današnje vrijeme prvenstveno poslovi instruktora odnose na masovno vođenje privatnih treninga klijenata rekreativaca, zbog nepostojanja obaveze sklapanja ugovornih odnosa, naplaćivati usluga u sportu i rekreaciji bez ikakve fiskalizacije, a kako je sve bilo i do sada. Također zbog nepostojanja obaveze sklapanja ugovornih odnosa između instruktora i fizičkih i pravnih osoba u sportu, nastaviti će se i uobičajena praksa da instruktori, pored što im zakonskom regulativom nije dopušteno planiranje i programiranje i dalje bez programa i plana koji je napisao barem prvostupnik kinezilogije, sami rade planiranje i programiranje za svoje klijente rekreativce, a sve iz razloga što pored što nije postojala zakonska kontrola njihovog rada od strane bilo koga, Prijedlogom novog zakona o sportu neće postojati niti dalje obveza da instruktor ugovornim odnosom točno definira koje poslove, sukladno Zakonu o sportu, se obavezuje obaviti sa svojim klijentom rekreativcem. PRIJEDLOG: Uvesti i za instruktore indentične uvjete propisane člankom 19. stavkom 6. Prijedloga novog zakona o sportu za trenere. Prihvaćen Članak 18. izmijenjen na način da su dodani uvjeti za obavljanje poslova instruktora.
185 ZAGREBAČKI SKIJAŠKI SAVEZ FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 18. Čl. 18. st 4. (4) Osim osoba iz stavka 2. ovoga članka, poslove instruktora može obavljati osoba koja ispunjava uvjete za trenera pojedinog sporta ili sportske rekreacije. Predlaže se u čl. 19. st. 1.dodati rečenicu: „Trener pojedinog je ovlašten obavljati i sve poslove koje je ovlašten obavljati instruktor tog sporta .“ Nije prihvaćen Navedeno je propisano člankom 18. stavkom 4.
186 ZAGREBAČKI SKIJAŠKI SAVEZ FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 18. Čl. 18. st 3. (3) Instruktor može obavljati poslove provođenja sportske rekreacije samo s osobama starijima od 16 godina. Nije jasno definirano koji su to poslovi koje instruktor može obavljati samo s osobama starijim od 16 godina odnosno tko može obavljati te poslove s mlađim od 16 godina. Predlaže se brisanje tog stavka ili jasno određivanje ograničenja opsega poslova instruktora kao i određivanje tko je ovlašten „obavljati poslove provođenja sportske rekreacije” s osobama mlađim od 16 godina Nije prihvaćen Člankom 18. stavkom 1. propisano je da je instruktor osoba, koja obavlja poslove provođenja sportske rekreacije i podučavanje osnovnoj tehnici pojedinog sporta, a cilj nije priprema i sudjelovanje polaznika u natjecanju dok je člankom 4. propisano da je provedba sportske rekreacije provedba trenažnog procesa na temelju plana i programa sportsko rekreativnog vježbanja. Slijedom navedenoga jasno je definirano da instruktor ne može provoditi sportsku rekreaciju s osobama mlađim od 16 godina, ali može sve osobe podučavati osnovnoj tehnici sporta. U slučaju skijanja instruktori skijanja mogu sve osobe, bez obzira na dob podučavati osnovnoj tehnici skijanja, odnosno učiti ih skijati.
187 Hrvatski planinarski savez FIZIČKE OSOBE KOJE OBAVLJAJU STRUČNE POSLOVE U SUSTAVU SPORTA , Članak 18. Predlažemo izmjenu članka 18. na način da glasi: (1) Instruktor je osoba ovlaštena i licencirana za prijenos znanja o pojedinom sportu prema pravilima odgovarajućeg nacionalnog sportskog saveza. (2) Pravila imenovanja i licenciranja instruktora u pojedinom sportu donosi nacionalni sportski savez. (3) Pravila imenovanja i licenciranja instruktora u pojedinom sportu moraju biti usklađena s pravilima krovne međunarodne asocijacije pojedinog sporta. (4) Nacionalni sportski savez vodi popis instruktora u sportu za koji je nadležan. Obrazloženje: Odredbe o stručnim kadrovima u (do)sadašnjem Zakonu donijele su restriktivne formalne uvjete za rad u svojstvu instruktora i trenera, a predloženi zakonski tekst samo dodatno produbljuje niz pitanja proizašlih iz ograničavajućih odredbi o stručnim kadrovima u sportu. Uvjetom formalnog osposobljavanja sužen je broj osoba kojima je uopće dopušten prijenos znanja o tehnikama sporta. Formalno osposobljavanje specijaliziranih instruktora za pojedini sport u mnogim sportovima nije niti praktično provedivo, osobito u tzv. „malim“ i specifičnim sportovima u kojima ionako ne postoji široka baza osoba koje bi mogle prenositi znanje. Međutim, po našem iskustvu, sposobnost za kvalitetan prijenos znanja u pojedinom sportu ne proizlazi iz osposobljavanja u obrazovnoj ustanovi nego iz neposrednog rada takvih osoba sa sportašima u klubovima i savezima. Može se zapaziti da za izvršavanje svoje sportske djelatnosti klubovi ionako ne zapošljavaju instruktore nego trenere, te je rad instruktora praktički uvijek volonterski rad, utemeljen na entuzijazmu i znanju stečenom kroz osobno bavljenje instruktora pojedinim sportom. Dok je svrha kineziološkog osposobljavanja trenera sasvim razumljiva, obveza formalnog osposobljavanja instruktora u ustanovama za obrazovanje odraslih da bi mogli volonterski prenositi znanje koje su stekli i dokazali radom u klubovima i savezima, po našem mišljenju nepotrebno udaljava kvalitetne volontere od uključivanja u prijenos znanja. Zbog toga predlažemo drugačije rješenje koje poslove instruktora razdvaja od poslova trenera, na način da se instruktor definira kao osoba ovlaštena i licencirana za prijenos znanja o pojedinom sportu prema pravilima odgovarajućeg nacionalnog sportskog saveza (koja, dakako, moraju biti usklađena s pravilima krovne međunarodne asocijacije pojedinog sporta). Dodatno zapažamo da je u stavku 3. ovog članka definirano da instruktor može obavljati poslove provođenja sportske rekreacije samo s osobama starijim od 16 godina. Nije jasno zašto instruktoru nije dopušten rad s djecom do 16 godina. Kada će se (budući) sportaši uopče učiti o osnovnim tehnikama sporta ako ne u ranoj dobi? Takva odredba mogla bi djelovati vrlo ograničavajuće za razvoj sporta među djecom i mladima. Napominjemo da rješenja iz prijedloga Zakona otvaraju niz pitanja i problema u sportu „planinarstvo“. Naime, ako će se planinarski izlet smatrati rekreacijom, znači li to da planinarske izlete ne može (pro)voditi osoba koja nije barem instruktor osposobljen u ustanovi za obrazovanje odraslih prema programu od najmanje 180 školskih sati? Ispada da bi čak i tako osposobljenim osobama bilo onemogućeno voditi na planinarenje osobe mlađe od 16 godina. Ako se vođenje planinarskog izleta smatra provođenjem sportske rekreacije - može li planinarski vodič uopće voditi planinarski izlet? Može li npr. skupina prijatelja ili obitelj uopće ići na planinarski izlet ako među njima nema instruktora? Doduše, u članku 22. predviđeno je da državno tijelo nadležno za sport odlučuje o popisu sportova koji se izuzimaju od odredbi o stručnim kadrovima u sportu, i to za „specifične sportove koji na međunarodnoj razini ne prepoznaju stručne poslove trenera i instruktora“, no i uz takvu odredbu, bilo bi dobrodošlo da se općenito uloga instruktora kao volontera koji prenosi znanje o pojedinom sportu definira na način koji se oslanja na kvalitetu i iskustva proizašla iz stručnosti nacionalnih sportskih saveza i krovnih sportskih udruženja. Općenito, odredbe da rekreaciju i poduku mogu provoditi samo kineziološki osposobljene stručne osobe predstavljaju ograničavajuću okolnost za redovnu aktivnost planinarskih udruga. Nesporna je činjenica da se planinari po planinskim terenima kreću običnim hodanjem, a budući da tehniku hodanja samostalno nauči jednogodišnje dijete u planinarstvu nikako nije logična ni primjenjiva odredba da poduku tehnici sporta može provoditi samo stručna osoba s kineziološkom naobrazbom, osposobljena prema programu u ustanovi za obrazovanje odraslih. Naime, ne postoji nikakva osnovna, dodatna niti specifična sportska vještina, tehnika, kretnja, položaj, postupak ili radnja koja bi se trebala upoznavati ili savladavati uz pomoć trenera ili instruktora u posebnim kineziološkim edukacijskim programima da bi građanin mogao hodati u prirodi. Izlet nije trening, natjecanje niti poduka – to je putovanje u svrhu rekreacije, poboljšanja zdravlja i aktivnog odmora u prirodi. U vezi s time potrebno je imati u vidu da planinarske škole koje provode planinarska društva ne sadrže poduku tehnikama sporta nego su fokusirane na informiranje članstva o mjerama sigurnosti pri poduzimanju izleta, u skladu s programskim ciljevima HPS-a i preporukama HGSS-a. Obveznost angažiranja stručnog kadra u sportu još je manje primjenjiva za specifične edukacije u planinarstvu (npr. tečaji za markaciste koji brinu o obilježavanju i održavanju putova, edukacija speleologa koji istražuju špilje i jame, edukacija planinarskih vodiča koji organiziraju planinarske izlete) tim više što se takva edukacija bazira na upoznavanju s orijentacijom u prirodi, geografijom, zaštitom prirode, meteorologijom, opasnostima u planinama i drugim temama koje se niti ne mogu shvaćati kao poduka o tehnici sporta. Svuda u svijetu praksa je da planinarsku edukaciju, kojoj je temeljni cilj sigurnost kod boravka u prirodi, organiziraju i provode upravo nacionalni planinarski savezi angažirajući za predavanja i izlete iskusne planinare, vodiče, stručnjake iz meteorologije, geografije, medicine, gorske spašavatelje i druge stručne kadrove za pojedine teme. HPS je po vrlo zahtjevnoj metodologiji pribavio 2014. i 2018., a 2022. potvrdio, akreditacije krovne Međunarodne planinarske i penjačke federacije UIAA za svoje edukacijske programe. Službeno mišljenje koje obuhvaća izuzeće planinarskih izleta, tura, planinarskih, markacističkih, vodičkih i speleoloških škola od primjene odredbi o stručnim kadrovima i poslovima u sportu dalo je 2019. i samo državno tijelo nadležno za sport (Klasa 620-01/19-02/00116, Ur. broj 518-06-19-0002), no značajno bi bilo da se izuzeće na jasan način prenese u Zakon ili podzakonski akt, upravo kako bi se uklonila iskrivljena tumačenja i stalna bojazan članova planinarskih udruga mogu li dalje provoditi svoje redovne aktivnosti. Nije prihvaćen S ciljem zaštite života i zdravlja sportaša, rekreativaca, a osobito djece i mladih, pitanje vezano uz edukaciju stručnih kadrova u sportu kao i poslova koje oni mogu obavljati, osobito vezano uz dob, rađeno je u uskoj suradnji sa akademskom zajednicom, kineziološkom strukom a temeljem svih pravila struke, znanstvenih istraživanja, podloga i dostignuća.
188 HRVATSKI GIMNASTIČKI SAVEZ SPORTAŠ , Članak 15. U članku 15. trebalo bi dodati stavak u kojem se navodi izuzetak od utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za sportaše koji dolaze iz drugih zemalja (tj. članovi su reprezentacije ili kluba izvan RH) na međunarodna natjecanja koja se organiziraju u RH (npr. Svjetsko prvenstvo, Svjetski kup, međunarodni turnir i sl.). To je u praksi nemoguće provesti pa bi bilo dobro da i u Zakonu o sportu taj izuzetak bude jasno naveden - na koje sportaše se članak 15. ne odnosi. U članku 15. stavku 1. navodi se da, osim u sportskom natjecanju i u sportskoj pripremi može sudjelovati sportaš za kojeg je utvrđena zdravstvena sposobnost. Iako to ima smisla, postoji opasnost da u praksi neće biti provedivo jer već sada nailazimo na velike problene po pitanju nalaženja slobodnih termina za obavljanje pregleda sportaša, pogotvo u manjim sredinama, a ovim propisom će se broj sportaša za preglede značajno povećati. Osim toga, znači li to da pri upisu u klub dijete/sportaš mora već imati potvrdu o zdravstvenoj sposobnosti? Što u slučaju da dijete/sportaš dolazi samo na probni trening i ne zna se uopće hoće li ostati u tom sportu/klubu duže od jednog ili samo nekoliko treninga? Smatramo da bi bilo jako korisno da svi oni koji sudjeluju u sportskoj pripremi (pogotovo djeca) obave pregled i da im se utvrdi zdravstvena sposobnost, ali treba biti oprezan/realan, da ne bi dobili kontra efekt u smislu odustajanja od bavljenja sportom zbog nemogućnosti obavljanja pregleda (što bi se vrlo lako moglo dogoditi povećanjem broja sportaša na ionako zagušen sustav poliklinika koje mogu/smiju utvrđivati zdravstvenu sposobnost u sportu), te uzeti u obzir i cijene tih pregleda koje bi trebale biti minimalne ili razmotriti da pregledi budu besplatni za sportaše. Prihvaćen Utvrđena je iznimka za strane sportaše koji dolaze na natjecanja u RH i propisan je rok u kojem sportaš nakon prvog učlanjenja u klub i početka sudjelovanja u sportskoj pripremi mora obaviti liječnički pregled.
189 Petrica Koštić SPORTAŠ , Članak 15. Članak Zakona ne radi razliku između fizički aktivnih i manje aktivnih sportova. Svjedoci smo u medijima koliko profesionalnih sportaša unatoč svim zdrastvenim pregledima doživi traume ili smrtne posledice. Pitanje je da li za pojedine sportove manje fizički zahtjevne sportove trebaju liječnički pregledi (streličarstvo, šah,...). U šahu igraju i osobe s invaliditetom i njegova je smisao da ga mogu igrati sve bez obzira na razlike . Da li će osoba s invaliditetom moći proći zdrastveni pregled da bi mogao igrati šah ili gađati zračnom puškom ? Ovime se radi nepotrebna diskriminacija . Primljeno na znanje Upravo iz navedenog razloga se predviđa pravilnik koji će prepoznati razlike među sportovima i fizičkom opterećenju kojega će donijeti ministarstvo nadležno za područje zdravstva.
190 Pravobranitelj za djecu RH SPORTAŠ , Članak 15. Pozdravljamo odredbu kojom se i za osobe koje sudjeluju u sportskoj pripremi predviđa prethodno utvrđivanje zdravstvene sposobnosti kao obvezno. I u dosadašnjima aktivnostima zalagali smo se za preventivne prethodne preglede djece sportaša, neovisno o tome sudjeluju li u natjecanju ili ne. Međutim, smatramo da odredba čl. 15.st.2. kojom se zdravstvena sposobnost utvrđuje za vremensko razdoblje do 24 mjeseca nije u interesu niti jednog sportaša, a posebice djece sportaša te predlažemo maksimalno skratiti rokove za obavljanje preventivnih zdravstvenih pregleda, odnosno propisati češće obvezne preventivne zdravstvene preglede. Dodatno, uz odredbu stavka 3. : Zbog iznimne važnosti spomenutoga pravilnika držimo da je potrebno skratiti rok za njegovo donošenje. Prilikom donošenja pravilnika valja voditi računa o potrebi da preventivni zdravstveni pregledi za djecu sportaše budu besplatni i ravnomjerno teritorijalno dostupni. Nije prihvaćen Rok od 24 mjeseca definiran je kao najduži mogući, dok će se pravilnikom iz članka 15. stavka 3. definirati vremenski period za liječničke preglede za svaki pojedini sport. Postoje sportovi kao npr. šah, biljar ili pikado koji nemaju veliko fiziološko opterećenje i za takve sportove nisu potrebni pregledi dva puta godišnje već je važnije definirati točan sadržaj pregleda za one najzahtjevnije sportove za koje sukladno procjeni medicinske struke rok može biti i znatno kraći.
191 Športski savez osoba s invaliditetom grada Splita SPORTAŠ , Članak 15. Stavak 2., članka 15. koji govori o zdravstvenim pregledima, nije primjenjiv na parasport u navedenom vremenskom periodu, jer ni u kojem slučaju to ne doprinosi poboljšanju kontrole zdravlja parasportaša. Obrazloženje: U parasportu zdravstveni pregledi parasportaša vezuju se uglavnom da domaća natjecanja i turnire, budući zdravstvene potvrde o sposobnosti parasportaša nemaju valjanost na međunarodnim natjecanjima. Predlažemo da se termi od „24 mjeseca“ zamijeniti terminom od „12 mjeseci“, vodeći računa o kalendarskoj godini u kojoj pojedina nacionalna natjecanje traju. Nije prihvaćen Rok od 24 mjeseca definiran je kao najduži mogući, dok će se pravilnikom iz članka 15. stavka 3. definirati vremenski period za liječničke preglede za svaki pojedini sport.
192 HRVATSKI MAČEVALAČKI SAVEZ SPORTAŠ , Članak 15. Članak 15. (1) U sportskom natjecanju i sportskoj pripremi može sudjelovati sportaš za kojega je utvrđena zdravstvena sposobnost za navedeni sport i dobnu skupinu. PROBLEMATIKA Situacija 1. – nastup (sudjelovanje) na sportskom natjecanju Strani državljanin koji nije registriran u domaćem klubu već trenira i član je stranog kluba, a odluči shodno prilici nastupiti na određenom „domaćem“ natjecanju odnosno natjecanju unutar sustava natjecanja određenog NŠS-a bez da je inicijalno predmetno natjecanje bilo međunarodnog karaktera već se radi o slobodnim prijavama sportaša na isti gdje 99% sportaša su državljani RH i članovi NŠS-a. Sportaš nije hrvatski državljanin, nije član hrvatskog kluba niti NŠS-a, a sukladno pravilima NŠS-a ima pravo nastupa na natjecanju unutar sustava natjecanja NŠS-a. PITANJE: Obveza obavljanja i posjedovanja liječničke potvrde o sposobnosti bavljenja sportom za predmetno natjecanje? Ako obveza postoji, pitanje valjanosti liječničkog pregleda / potvrde iz inozemstva ? Situacija 2. – nastup (sudjelovanje) na sportskom natjecanju Državljanin RH koji je registriran za strani klub (živi ili ne živi izvan RH), a odluči se nastupiti na „domaćem“ natjecanju neovisno o rangu odnosno natjecanju unutar sustava natjecanja određenog NŠS-a. PITANJE: Postoji li obveza predmetnog sportaša za obavljanjem liječničkog pregleda kao preduvjet za nastup na „domaćem“ natjecanju odnosno natjecanju unutar sustava natjecanja određenog NŠS-a ? Ako obveza postoji, pitanje valjanosti liječničkog pregleda / potvrde iz inozemstva ako živi izvan RH? Situacija 3. – sudjelovanje na treningu / sparing meč odnosno sportskoj pripremi Strani državljanin, nije član hrvatskog kluba niti NŠS-a živi izvan granica RH, dolazi na dogovoreni sparing meč ili više njih u trajanju do jednog ili više dana ovisno o situaciji i dogovoru. PITANJE: Mora li predmetni sportaš (strani državljanin) posjedovati liječnički pregled kako bi odradio trening – sparing meč? Prihvaćen Propisana je iznimka za strane sportaše koji dolaze na natjecanja u RH.
193 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR SPORTAŠ , Članak 15. Članak 15. stavak 2. Termin „24 mjeseca“ zamijeniti terminom: „6 mjeseci“. Obrazloženje Zakonsko definiranje minimalnih kriterija obavljanja liječničkih pregleda prouzročiti će takvu regulativu i unutar sporta koji će se pozvati na zakonski minimum.Posljedica takve regulative je da će spotaši obavljati liječničke preglede svakih 24 mjeseca i time zadovojavati zakonski minimum, umjesto dosadašnjih 6 mjeseci. Navedena korekcija odredbe poboljšava kontrolu zdravlja sportaša. Nije prihvaćen Rok od 24 mjeseca definiran je kao najduži mogući, dok će se pravilnikom iz članka 15. stavka 3. definirati vremenski period za liječničke preglede za svaki pojedini sport. Postoje sportovi kao npr. šah, biljar ili pikado koji nemaju veliko fiziološko opterećenje i za takve sportove nisu potrebni pregledi dva puta godišnje već je važnije definirati točan sadržaj pregleda za one najzahtjevnije sportove za koje sukladno procijeni medicinske struke rok može biti i znatno kraći.
194 ANDRIJANA ĐUMLAN- CETIN SPORTAŠ , Članak 15. Andrijana Đumlan,učiteljica savjetnica,voditeljica Međužupanijskog stručnog vijeća učitelja i nastavnika TZK koji rade u posebnim odgojno-obrazovnim ustanovama Republike Hrvatske i redovnim školama s pridruženim posebnim razredima (3) Način obavljanja zdravstvenog pregleda, specijalnost liječnika koji obavljaju zdravstveni pregled, vremenski rok, vrstu i opseg pregleda sportaša za pojedini sport, učenika i studenata koji su bez ili s teškoćama u razvoju,a koji sudjeluju u natjecanjima u sustavu školskog i akademskog sporta te organizaciju medicinske pomoći u sportu pravilnikom propisuje čelnik ijela državne uprave nadležnog za zdravstvo uz prethodnu suglasnost čelnika tijela državne uprave nadležnog za sport. Nije prihvaćen Člankom 1. stavkom 4. propisano je da se odredbe ovoga Zakona jednako primjenjuju na sustav sporta, parasporta i sporta gluhih, osim kada je drugačije propisano ovim Zakonom. S obzirom na navedeno nepotrebno je posebno navoditi osobe s teškoćama u razvoju jer one spadaju u sustav parasporta. Osim toga, budući da ne postoji razlika u članstvu osoba s teškoćama u razvoju u okviru Hrvatskog školskog sportskog saveza i Hrvatskog akademskog sportskog saveza, nije potrebno ni izdvajati ih i posebno navoditi kod zdravstvenih pregleda, budući da se odredba jednako primjenjuje na sve učenike i studente.
195 Pravobranitelj za djecu RH SPORTAŠ , Zdravstveni pregled Osim brige o fizičkom zdravlju potrebno je Zakonom o sportu regulirati i sustavnu brigu o zaštiti mentalnog zdravlja djece sportaša, a pritom predvidjeti i slučajeve u kojima je nužan angažman licenciranih sportskih psihologa. Primljeno na znanje Zdravstveni pregled će urediti Ministarstvo zdravstva pravilnikom.
196 Hrvatski sportski savez gluhih SPORTAŠ , Članak 14. Izmijeniti ili ukinuti st. 9. i st. 10: Obrazloženje: Sukladno st. 3. HOO, HPO i HSSG su pravne osobe javne ovlasti, a postupak ostvarivanja prava na kategorizaciju sportaša upravni je postupak koji se provodi sukladno odredbama ZOUP-a (NN 47/09, 110/21), te se izdaje osobno sportašu na njegov osobni zahtjev, a kako je navedeno i u st.7. ovog članka. St. 9. u koliziji je s navedenim, jer, kako je navedeno, sportaš stječe pravo na pokretanje postupka temeljem ostvarenog rezultata, zahtjev se podnosi osobno, te se rješenje o kategorizaciji sportaša izdaje na ime sportaša, a ne kluba. Promjena kluba nema nikakve veze s rješenjem o kategorizaciji, a zaključno, krovna sportska udruženja koja imaju javnu ovlast, tj. HOO, HPO i HSSG ne vode evidencije o prijelazu sportaša iz jednog kluba u drugi, što je spušteno na nižu razinu. St. 10. navodi kad HOO, HPO i HSSG trebaju ukinuti izdano rješenje, međutim, iako su ista pravne osobe s javnom ovlasti, nemaju uvid u kaznene evidencije koje nisu javno dostupne evidencije. Stoga predlažemo da se st. 9 i 10. usuglase sa ZOUP-om, odnosno predlažemo ukidanje istih, obzirom da postoje drugi mehanizmi za ostvarivanje cilja ovih stavaka (kao što je davanje potvrde o prestanku članstva u jednom klubu, te članstvo u drugom; izvadak iz kaznene evidencije ukoliko takav sportaš konzumira određena prava koja mu pripadaju sukladno pozitivnopravnim propisima RH). Stavak 14.: Istog smo mišljenja kao i HPO. Nije prihvaćen U navedenom stavku se isto rješenje izdaje na zahtjev sportaša te ne smatramo da je u koliziji sa stavkom 3. istoga članka.
197 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR SPORTAŠ , Članak 14. Stavak 14. izmjeniti: Način razvrstavanja sportaša u određenu kategoriju iz stavka 2. ovoga članka pravilnikom propisuju Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski sportski savez gluhih. Tijelo državne uprave nadležno za sport, daje suglasnost na pravilnik o načinu razvrstavanja sportaša u određenu kategoriju. Obrazloženje: U procesu kategorizacije sportaša prema prijedlogu Zakona sudjeluje i tijelo državne uprave nadležno za sport koje izrađuje pravilnik o načinu razvrstavanja sportaša. Budući da je postupak kategorizacije i izdavanje rješenja u nadležnosti HOO, HPO i HSSG, logično je da isti donose pravilnik kojim se regulira način razvrstavanja sportaša u određenu kategoriju. Tijelo državne uprave nadležno za sport, u cilju ujednačavanja uvjeta za razvrstavanje sportaša, može davati suglasnost na pravilnike HOO, HPO, HSSG a nije logično da tijelo državne uprave propisuje pravilnik. Nije prihvaćen Sukladno uputama Ministarstva pravosuđa i uprave pravilnik iz članka 14. stavka 14. može donijeti samo tijelo državne uprave nadležno za sport, a kao javna ovlast provedbe kategorizacije i donošenje rješenja o kategorizaciji sportaša može se povjeriti HOO-u, HPO-u i HSSG-u.
198 GORDANA KOSMAT SPORTAŠ , Članak 14. Članak 14. U stavku 2. navode se kategorije razvrstavanja sportaša, u stavku 3. navodi se tko izdaje rješenja o kategorizaciji sportaša i tko za to ima javne ovlasti, a razvrstavanje sportaša ,stavak 14. pravilnikom propisuje čelnik tijela državne uprave nadležne za sport. Iako sadašnjim Zakonom o sportu, koji je na snazi, sportaši/parasportaši mogu ostvariti kategorizaciju od I.-VI. kategorije, isto se ne provodi u praksi. Parasportaši imaju pravo samo na: I. II, III. i IV. kategoriju te su neizjednačeni (diskriminirani) u odnosu na sportaše bez invaliditeta, iako je zakonom drugačije propisano. HPO je dobio ovlasti za kategorizaciju parasportaša i izdavanje rješenja, a koju propisuju svojim Pravilnikom i Kriterijima. Parasportaš može ostvariti I. II., i III. kategoriju SAMO ako nastupi na EP, SP, PI, IWAS, IBSA natjecanjima, te mu se vrednuje PLASMAN. Tako se je desilo da parasportaši/ice koji imaju i 30% lošiji rezultat od elitnog parasportaša/ice budu izabrani da nastupe na EP ili neko drugo natjecanje i ostvare kategorizaciju- (vrhunskog parasportaša/ice), dok parasportaši koji imaju 15% slabiji rezultat od elitnog parasportaša/ice, nisu izabrani za odlazak na EP i drugo natjecanje i zbog toga ne mogu ostvariti kategorizaciju na osnovu plasmana, iako su sportskim rezultatom dokazali svoju utreniranost i spremnost. IV. kategorija u parasportu dobiva se na osnovu osvajanja 1. mjesta na državnom pojedinačnom prvenstvu. Znači opet samo PLASMAN . U stavku 4. (kao i u trenutnom Zakonu o sportu) navedeni je KRITERIJ za utvrđivanje kategorije sportaša, a to su: SPORTSKI REZULTAT ( to se odnosi koliko bacio, trčao, preplivao, skočio, osvojio bodova u streljaštvu i slično), poredak odnosno plasman, rang-lista ili norma ostvarena na nacionalnim i međunarodnom natjecanju, te sudjelovanje u nacionalnoj ekipi na međunarodnom natjecanju. HOO ima kriterij za dodjelu kategorizacije sportaša na osnovu sportskog rezultata. Ovim putem želim komentirati i stavak 14. gdje molim da Pravilnikom o razvrstavanju koji propisuje čelnik državne uprave nadležnog za sport- IZJEDNAČI prava parasportašima da imaju pravo ostvariti kategorizaciju na osnovu SPORTKOG REZULTATA i norme za odlazak na Međunarodna natjecanja, te da sportaš mlađih dobnih skupina mogu ostvariti V. ili VI. kategoriju na osnovu sportskog rezultata, što bi im bio motiv za daljnji sportski napredak. Primjer: Ako imate ELITNI PARASPORTSKI REZULTAT: I. kategorija 0-5% slabiji rezultat od elitnog rezultata II. kategorija 5-10% slabiji rezultat od elitnog rezultata III. kategoija 10-15% IV.kategorija 15-20% V. kategorija 20-25% VI.. kategorija 25 do 30% slabiji rezultat od elitnog rezultata. Sa V. i VI. kategorijom, mlađi parasportaši imaju mogućnost da dobiju svoju kategorizaciju darovitih sportaša, te kroz budućnost veća je mogućnost da se zadrže u parasportu, te da razviju sportski duh i poboljšaju svoje sportske performanse gdje će težiti vrhunskom sportskom rezultatu. Smatram da PARSPORTAŠI moraju imati pravo ostvariti kategorizaciju na osnovu SPORTSKOG REZULTATA. Nije prihvaćen Pitanje nije predmet reguliranja ovim Zakonom.
199 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA SPORTAŠ , Članak 13. U području sporta egzistira nekoliko sustava a to su: profesionalni sport, amaterski sport, rekreacijski sport, školski sport i sport osoba s invaliditetom, pa tako imamo i profesionalne sportaše, amaterske sportaše, sportaše REKREATIVCE, sportaše u školskom sportu i sportaše s invaliditetom. Nelogičnim razdvajanjem sportaša rekreativaca, od svih ostalih tipova sportaša služi za još dublje odvajanje rekreativnog sporta od natjecateljskog, što je Prijedlogom novog zakona o sportu više nego očito prisutno. Međutim i sportaši rekreativci i svi ostali sportaši sudjeluju na natjecanjima tj. osnovna im je karakteristika da se natječu, samo dok sportaš sudjeluje na SLUŽBENIM sportskim natjecanjima, a rekreativac sudjeluje na NESLUŽBENIM natjecanjima tj. na sportsko-rekreacijskim natjecanjima, ali u suštini i sportaši i rekreativci se natječu, pa katagorija sudjelovanja na natjecanju ne može biti osnovni razlog podijele sportaša na sportaše rekreativce, koji se ne natječu i na sve ostale sportaše koji se natječu. PRIJEDLOG: Ne razdvajati sportaše na rekreativce i sve ostale sportaše. Nije prihvaćen Komentar ne sadrži konkretan prijedlog izmjene. Sportsko natjecanje je jasno definirano, kao i pojam sportaša.
200 Hrvatski planinarski savez SPORTAŠ , Članak 13. (Dodatak na prijedlog dopune članka 9.): U članku 13. predlažemo da se doda stavak: Sportaš rekreativac je osoba koja se kao član sportskog kluba registriranog u nacionalnom sportskom savezu pojedinog sporta ili udruge za sportsku rekreaciju organizirano bavi sportskom rekreacijom ili zdravstveno usmjerenim tjelesnim vježbanjem, a koja se ne priprema za natjecanje i ne sudjeluje u službenom sportskom natjecanju. Obrazloženje: Predloženo zakonsko rješenje ne prepoznaje i ne vrednuje rekreaciju kao najrašireniji i za zdravlje opće populacije najvažniji vid sportskog djelovanja. Pogrešna je polazišna postavka, koja se može razabrati u više odredbi Zakona, da se rekreativci organiziranom rekreacijom mogu baviti samo u udrugama za sportsku rekreaciju koje se udružuju u Hrvatski savez sportske rekracije. Važno je shvatiti i omogućiti da sportski klubovi imaju ključnu ulogu i u razvijanju i provođenju programa rekreacije u pojedinom sportu. Štoviše, upravo to u većini sportova predstavlja kadrovsku bazu za uključivanje i razvoj sportaša amatera i profesionalaca. Međutim, definicija pojma „sportaš“ u članku 8. podrazumijeva samo sudjelovanje u treningu i službenom sportskom natjecanju s ciljem postizanja natjecateljskih rezultata. Prema takvoj definiciji sportaša samo kroz prizmu sportske pripreme i natjecanja, ispada da „rekreativac“ iz članka 13. NIJE „sportaš“ i nema nikakav značaj u sustavu sporta. Dodatno, budući da je broj sportaša „ključni pokazatelj uspješnosti“ za kategorizaciju sportova (članak 6.) proizlazi da uspješnost udruga koje razvijaju i provode rekreaciju i zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje i okupljaju velik broj rekreativaca – uopće neće biti vrednovani kroz ključne pokazatelje uspješnosti. Rekreativni sport i „zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje“ izrazito su važni za zdravlje opće populacije te stoga smatramo da brojnost rekreativaca (mjerljiva kroz brojnost individualnih članova koji organizirano djeluju u nacionalnim sportskim savezima) treba biti vrednovana kao jedan od ključnih kriterija uspješnosti pojedinog sporta. Vezano za pitanje statusa rekreativca u sustavu sporta, ukazujemo ujedno da je možda potrebno rekreativca dodati u članak 7, stavak 2, kao osobu koja uopće postoji i djeluje u sustavu sporta. Djelomično prihvaćen Pravne osobe u sustavu sporta registrirane za sudjelovanje u sportskom natjecanju (klubovi) mogu biti registrirane i za sportsku rekreaciju i njihovi članovi mogu se baviti sportskom rekreacijom odnosno zdravstveno usmjerenim tjelesnim vježbanjem. Dodaje se pojam rekreativac u članak 7. stavak 2.
201 VANJA SMOKVINA SPORTAŠ , Članak 12. Izv. prof. dr. sc. Vanja Smokvina (Centar za sportsko pravo, politike u sportu i sportsku diplomaciju te Katedra za radno i socijalno pravo, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet): Očigledno se radi o omašci jer su ovim člankom nepotrebno spojeni sportaši amateri i sportaši koji imaju stipendijski ugovor. Teško je vjerovati da se željelo reći da sportaši amateri mogu imati zaključen ugovor kojim primaju do 24.000 EUR-a neto godišnje jer bi se ovakvom primjenom Nacrta prijedloga ZOS-a moglo dogoditi da imamo profesionalne sportaše u radnom odnosu koji imaju mjesečnu plaću manju od 2.000 EUR-a i bili bi profesionalci dok bi amater imao veća neto primanja uz amaterski status. Zasigurno intencija Predlagatelja zakona nije bila poticati amaterizam hrvatskog sporta, već naprotiv poticati izvrsnost i profesionalnost koju prate i odgovarajući financijski aspekti, uz naravno postojanje baze koja se temelji na amaterskom sportu. Također, skreće se pozornost da navedeno nije niti u skladu s općim aktima saveza u nekim sportovima na međunarodnoj razini, s kojima su usklađeni opći akti nacionalnih sportskih saveza čime bi RH bila jedinstvena na globalnoj razini. Naime, primjerice FIFA Pravilnik o statusu i transferima igrača u čl. 2. definira da je „Profesionalac igrač koji ima pisani ugovor s klubom i koji je za svoju nogometnu djelatnost plaćen više nego što iznose troškovi koje je on stvarno imao. Svi drugi igrači smatraju se amaterima.“. Nije samo u nogometu slučaj da sportaši sa zaključenim stipendijskim ugovorima imaju status profesionalaca, stoga valja svakako razmisliti o navedenoj odredbi i njezinoj potencijalnoj opasnosti. Nije potrebno reći koliko bi ova definicija amatera iz navedenog članka prema Nacrtu prijedloga Zakona o sportu stvorila poteškoća u primjeni i zapravo naštetila hrvatskim klubovima koji uspijevaju djelovati prvenstveno zahvaljujući naknadama za transfere koji u slučaju sportaša amatera nikako nisu ni približno lukrativna kakva su u slučaju profesionalnih sportaša. Djelomično prihvaćen Prijedlog je usvojen na način da je izmijenjen članak 11.
202 Hrvatska udruga “Nogometni sindikat” SPORTAŠ , Članak 12. HUNS smatra da je očito da novi ZOS potpuno krivo u članak koji se tiče sportaša amatera stavlja odredbu koja se tiče ograničenja na iznose stipendijskih ugovora, implicirajući tako pogrešno da su sportaši koji imaju stipendijske ugovore amateri, što je protivno propisima FIFA-e, čime će ZOS ući u koliziji sa propisima najmasovnijeg sporta u svijetu, a što može rezultirati velikim sporovima između klubova i sportaša koji uslijed ove odredbe neće moći transferirati takve igrače jer će se ti igrači pogrešno smatrati amaterima što može dovesti do velike nejasnoće oko statusa tih sportaša, ali i višemilijunskih gubitaka za hrvatske klubove. Valja spomenuti da su hrvatski klubovi izrazito ovisni o transfernim naknadama i da u pravilu 70-80% godišnjih proračuna naših klubova otpada na naknade za transfere. Nužno je izmijeniti navedenu odredbu kako ne bi ista stvorila velike probleme funkcioniranju sporta. Mario Jurić, glavni tajnik HUNS-a Djelomično prihvaćen Prijedlog je usvojen na način da je izmijenjen članak 11.
203 HOK SPORTAŠ , Članak 11. Uz članak 11. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak, djelatnostima slobodnih zanimanja smatra se samostalna djelatnost sportaša, što isključuje primjenu propisa kojima se uređuju radni odnosi. Predlažemo da se djelatnost profesionalnog sportaša uredi sukladno pozitivnim pravnim propisima. Nije prihvaćen Zakon ne povezuje samostalnu djelatnost i propis koji uređuje radne odnose, nego u članku 11. kada govori o sportašima koji imaju sklopljen ugovor o radu, definira pitanje propisa koji uređuje radne odnose.
204 Pravobranitelj za djecu RH SPORTAŠ , Članak 11. Pozdravljamo odredbe Nacrta prijedloga Zakona o sportu kojima se regulira ništetnost odredbi ugovora zaključenog između sportaša i sportskog kluba, a kojima se prilikom prelaska sportaša amatera koji zadržava amaterski status iz jednog sportskog kluba u drugi traži isplata naknade za prijelaz (čl. 11. st. 8.,9.,10.). Ovo je problematika na koju već duže vrijeme ukazujemo. Zalagali smo se upravo za normiranje ove problematike Zakonom o sportu zbog uočenih nepovoljnih učinaka odredbi akata različitih nacionalnih sportskih saveza na prava i interese djece sportaša koji se sportom bave amaterski. Međutim, s obzirom da se radi o pravima sportaša amatera, držimo da bi sadržajno odredbe čl. 11. st. 8.,9.,10., trebale biti dio odredbe članka 12. Nacrta. Dodatno, vezano uz problematiku prelaska sportaša iz kluba u klub držimo da je potrebno dodatno pojednostavniti procedure ishođenja ispisnica za svu djecu koja se amaterski bave sportom, odnosno koja nemaju s klubovima potpisane ugovore te omogućiti odredbama Zakona o sportu da djeca mogu, ukoliko njihovi zakonski zastupnici smatraju da je takva promjena u interesu djeteta, promijeniti članstvo u klubu neovisno o rokovima prelaska za profesionalne sportaše. Djelomično prihvaćen Izmijenjen je naslov iznad članka 11. na način da se sadržaj istoga ne odnosi samo na profesionalne sportaše. Prelaske igrača regulira savez općim aktom, a ovaj Nacrt nudi niz zaštitnih mehanizama.
205 Marko Hrabar SPORTAŠ , Članak 11. Marko Hrabar, mag. iur., odvjetnik, sveučilišni specijalist sportskog prava: Potpisujem sve napisano od strane prof. Smokvine, inače najvećeg stručnjaka u RH iz područja radnog prava sportaša, uz dodatak da bi uz izuzetke koji stoje u stavku prvome (te izuzetke koje je predložio prof. Smokvina), trebalo staviti i pitanja glede ugovora o radu na neodređeno vrijeme s obzirom da je u svijetu sporta načelno zabranjeno trajanje ugovora na neodređeno vrijeme, gotovo uvijek postoji vremensko ograničenje maksimalnog trajanja ugovora. Drugim riječima, svi su ugovori na određeno vrijeme. Uz spomenuto, a ujedno najbitnije iz pozicije klubova (što bi trebalo dovesti do većeg sklapanja ugovora o radu) jest činjenica da se opći sustav doprinosa i nameta ne može primjenjivati na sport jer klubovi zasigurno ne mogu podnijeti bruto II plaće. Isto će rezultirati smanjenjem neto iznosa naknada i manjkom konkurentnosti u smislu kvalitete sporta. Profesionalni sportaši s obzirom na kratko trajanje radnog odnosa, činjenicu što je sport djelatnost od posebnog interesa za RH, trebaju imati poseban sustav obračuna plaća. Primjerice, u Bugarskoj je razlika između neto naknada i bruto isplate samo 10%. S obzirom na navedeno, a gledajući članak 11. te ostale komentare, očito je kako se ne može radno pravni status sportaša riješiti s jednim člankom i općim iznimkama, nego treba istome posveti čitavo poglavlje u Zakonu o sportu. Primljeno na znanje Komentar se referira na drugi komentar, a ne na tekst Zakona.
206 VANJA SMOKVINA SPORTAŠ , Članak 11. Izv. prof. dr. sc. Vanja Smokvina (Centar za sportsko pravo, politike u sportu i sportsku diplomaciju te Katedra za radno i socijalno pravo, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet): Izrazito je važno zaštiti temeljna ljudska prava profesionalnih sportaša i priznati im radnopravni status kakav im pripada u razvijenim državama, poglavito većini država članica EU-a. Mnogo je akademskih članka i knjiga napisano na tu temu te o tome ovdje neće biti riječi no važno je navedeno pitanje kvalitetno urediti, stoga se u nastavku daju najvažnije, dobronamjerne sugestije Predlagatelju Zakona, kako bi navedeni članka barem bio usklađen s temeljnim pravnim načelima. Navedeni članak bi valjalo prepraviti na način da bude usklađen s osnovama radnog prava. Naime, najsporniji dio je stavak 2. koji predviđa mogućnost da „ugovor s poslodavcem“ može derogirati odnosno isključiti od primjene odredbe Zakona o radu. Pojedina pitanja uređena općim propisom o radim odnosima (Zakonom o radu) mogu biti drugačije riješena samo zakonom ili u dijelu gdje to omogućuje zakon, kolektivnim ugovorima, a nikako ugovorom o radu poslodavca (kluba) i radnika (sportaša). U stavku 1. valjalo bi, zbog posebnosti sporta kao djelatnosti uz navedene izuzetke od odredbi koje propisuje opći propis radnih odnosa (Zakon o radu) uvrstiti i odredbe o probnom radu, noćnom radu te zakonskoj i ugovornoj zabrani natjecanja radnika s poslodavcem. Posebno je važno napomenuti da trenutno stavak 1. prijedloga nacrta Zakona o sportu nije usklađen s EU acquijem, konkretno s Direktivom o radu na određeno vrijeme (Direktiva Vijeća 1999/70/EZ) i to člankom 5.: Mjere za sprečavanje zlouporaba koji glasi: 1. Kako bi spriječile zlouporabe, koje proizlaze iz uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme, države članice uvode, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksom, i/ili socijalni partneri, kada ne postoje odgovarajuće pravne mjere za sprečavanje zlouporaba, tako da uzimaju u obzir potrebe pojedinačnih sektora i/ili kategorija radnika, jednu ili više sljedećih mjera: (a) objektivni razlozi kojima se opravdava obnavljanje tih ugovora ili odnosa; (b) najdulje ukupno trajanje uzastopnih ugovora o radu ili radnih odnosa na određeno vrijeme; (c) broj obnavljanja tih ugovora ili odnosa. 2. Države članice, nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, i/ili socijalni partneri prema potrebi utvrđuju pod kojim uvjetima će se ugovori o radu ili radni odnosi na određeno vrijeme (a) smatrati „uzastopnim”; (b) smatrati ugovorima ili odnosima na neodređeno vrijeme. Stoga, valjalo je postupiti sukladno tekstu Direktive i radi posebnosti sporta koji zahtjeva i specifičnu primjenu ugovora o radu na određeno vrijeme, pogotovo u svezi obnavljanja tih ugovora ili ukupnog trajanja lančanih ugovora na određeno koje je trenutno 3 godine prema Zakona o radu, a sve u svezi čl. 12. stavka 3. Zakona o radu i Zakonom predvidjeti iznimku od radnog odnosa na neodređeno vrijeme, no nikako kako se ovdje predlaže "ugovorom s poslodavcem". Napominje se da u RH imamo Hrvatsku udrugu "Nogometni sindikat" kao jedinog priznatog socijalnog partnera koji predstavlja sportaše, konkretno u nogometu te svakako valja, na tragu teksta Direktive, sagledati i njihovo mišljenje o vom važnom pitanju. Zaključno, sporan je i stavak 12. predmetnoga članka. Naime, intencija Predlagatelja ovim stavkom samo potvrđuje nužnost priznanja profesionalnim sportašima radnopravnog statusa kako bi i u stečajnom postupku imali odgovarajuću zaštitu koju trenutno nemaju. Naime, ukoliko sportaši pa i treneri koji bi mogli uživati radnopravni status, nemaju radni odnos u slučaju stečaja kluba dolaze u posljednji isplatni red stečajnih vjerovnika i neće vjerojatno moći naplatiti svoja potraživanja zbog nedostatka kapitala i imovine kluba u stečajnoj masi. Osim toga, nemaju pravo niti na neisplaćena zajamčena primanja sukladno Zakonu o osiguranju radničkih tražbina (NN br. 70/2017). Intencija je ovog stavka bila dobra, da se zapravo u slučaju stečaja kluba ili spora s klubom prizna radnopravni status, kako bi ih se zaštitilo, no u provedbi ovaj se stavak, kako je napisan, neće moći primijeniti jer je nemoguće očekivati da će se u stečajnom postupku utvrđivati i mijenjati ugovorni odnos sportaša u radnopravni odnos, a još je manje vjerojatno da će se takvo što dogoditi u tijeku parničnog postupka pred redovnim sudom ili arbitražnim tijelom u slučaju spora između sportaša i kluba, bez da se jasno objasni zašto bi neki pravni odnos iz građanskopravnog trebao postati radnopravni odnos. Naime, navedeno se u postojećem Nacrtu prijedloga zakona ne može iščitati. Uz sportaše, valjalo bi razmisliti i o zaštiti trenera koji u ovom slučaju također nemaju odgovarajuću zaštitu predviđenu Nacrtom prijedloga Zakona, a koja je pak predviđena Nacionalnim programom športa 2019.-2026. (poseban cilj 5.1. Prilagoditi zakonodavni okvir vezan uz stručne kadrove, pokazatelj: Usklađeni propisi uvođenjem radnopravnog statusa profesionalnih trenera). Nije prihvaćen Komentar ne sadrži konkretne prijedloge izmjene teksta Zakona, osim u dijelu izuzeća od primjene Zakona o radu. Predložene promjene vezane uz izuzeće od primjene Zakona o radu, nije moguće prihvatiti budući da nije potrebno od primjene izuzimati odredbe koje u Zakonu o radu nisu navedene kao obligatorne, nego je samo propisana mogućnost, a neke nije potrebno propisivati budući da je potrebno primijeniti ih, a osobito vezano uz noćni rad maloljetnika gdje je nužno s ciljem zaštite zdravlja djece i mladih ograničiti noćni rad na način koji je propisan Zakonom o radu.
207 Hrvatska udruga “Nogometni sindikat” SPORTAŠ , Članak 11. U prvom redu i po tko zna koji put, HUNS naglašava da je krajnje vrijeme da se status sportaša uredi na način da ugovorni odnos između sportskog kluba i profesionalnog sportaša kojemu je to osnovno zanimanje, bude uređen isključivo kao radni odnos, a s obzirom na činjenicu da je nesporno da isti pravni odnos ima sve elemente radnog odnosa, uvažavajući sve specifičnosti sporta, a što ponovno nije slučaj, navedeno znači da će se u praksi ponovno događati da se između profesionalnih sportaša i klubova gotovo isključivo potpisivati ugovori o profesionalnom igranju, bez odgovarajuće radnopravne i socijalnopravne zaštite sportaša. U ovom kontekstu, napominjemo da HUNS već godinama upozorava na činjenicu da je implementacija ugovora o radu kao jedinog ugovora koji može postojati između profesionalnog sportaša (nogometaša) i nogometnog kluba bila obveza HNS-a definirana Ugovorom o minimalnim uvjetima za standardne ugovore nogometaša u profesionalnom sektoru u EU i ostalim zemljama članicama UEFA još iz 2012. godine. Međutim, iako je HNS u svojim propisima predvidio mogućnost sklapanja ugovora o radu kao opciju između profesionalnog nogometaša i kluba, sve kako je Zakonom o sportu koji je trenutno na snazi definirano da profesionalni sportaš, pored ugovora o radu, može imati sklopljen s klubom i ugovor o profesionalnom igranju, to je logično da Hrvatski nogometni savez (dalje: HNS) ne može svojim propisima isključiti mogućnost sklapanja ugovora o profesionalnom igranju budući su navedeni propisi HNS-a po pravnoj snazi slabiji od zakonskih odredbi. Naime, od 2015. godine kada je HNS izmijenio svoj Pravilnik o registracijama i statusu igrača te uveo mogućnost sklapanja i ugovora o radu postupno imamo povećanje ugovora o radu u nogometu, no navedeno nikako nije dovoljno. Konkretno 2016. godine imali smo 2 ugovora o radu u prvoj i 9 ugovora o radu u drugoj ligi, da bi posljednje natjecateljske sezone 2021-22 imali 33 ugovora o radu u prvoj ligi i 14 ugovora o radu u drugoj ligi. Napominjemo da su to jedini ugovori o radu u čitavom hrvatskom sportu!!! Navedeno nikako nije dovoljno da bi se zaštitili sportaši, njihova osnovna ljudska prava (poput prava na rad, prava na osiguravanje dostojnog života sebi i obitelji svojim radom itd.) pogotovo što smo svjedoci da su dva donedavna prvoligaša NK Inter Zaprešić i NK Hrvatski dragovoljac imali i imaju izrazitih financijskih problema uz mogućnost njihova „gašenja“, a i ostali klubovi su pogođeni posljedicama COVID-19 pandemije. Otvaranje stečajnih postupaka nad klubovima zapravo bi značilo nemogućnost naplate potraživanja sportaša jer ukoliko nemaju ugovor o radu, dolaze u posljednji isplatni red u stečajnom postupku te uslijed male stečajne mase neće imati nikakvih mogućnosti naplate potraživanja, a nemaju niti mogućnost osiguranja barem 3 mjesečna primanja iz posebnog fonda. Za istaknuti je da je Republika Hrvatska jedna od posljednjih zemalja EU koja nema zakonom jasno i precizno propisano da je pravni odnos između profesionalnog sportaša i kluba s kojim sportaš ima sklopljen ugovor zapravo ništa drugo nego radni odnos, profesionalnog sportaša-radnika, s jedne strane i kluba-poslodavca, s druge strane, što je po našem mišljenju nedopustivo, osobito kad se uzme u obzir da je ovo pitanje kvalitetno riješeno i u dosta zemalja koje nisu članice EU. Dovoljno govori podatak svjetskog sindikata nogometaša (FIFPro-a) iz 2016. godine (dostupno na str. 21. : https://fifpro.org/media/ityleypc/2016-fifpro-global-employment-report.pdf) kojim je RH neslavni svjetski rekorder s najvećim udjelom građanskopravnih ugovora (ugovori o prof. igranju) u odnosu na ugovore o radu s ogromnih 94% ugovora o profesionalnom igranju. Nažalost, novi prijedlog ZOS-a „pada“ na ovom ključnom pitanju za sve profesionalne sportaše. Štoviše, iako se navedenim prijedlogom ZOS-a ostavlja mogućnost potpisivanja i ugovora o radu između kluba i sportaša te se istim pokušava riješiti „problem“ specifičnosti radnog odnosa između profesionalnog sportaša i kluba te, rješenje koje se predlaže je u praksi neprovedivo i suprotno samom Zakonu o radu (dalje: ZOR) i direktivama EU. Naime, prijedlog novog ZOS-a sadrži odredbu koja propisuje da se na profesionalne sportaše koji imaju sklopljen ugovor o radu ne primjenjuju odredbe općeg propisa o radnim odnosima, a koje reguliraju pitanje ugovora o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, odredbe vezane za otkazni rok i otpremninu, raspored radnog vremena te način korištenja odmora i dopusta te da se drugačiji način određivanja pitanja iz stavka 1. ovoga članka, a na koje se ne primjenjuju odredbe općeg propisa o radnim odnosima, mora ugovoriti s poslodavcem. Međutim, da bi u ovom dijelu ZOS bio provediv, osim gore navedenih odredbi ZOR-a, iz primjene bi trebale biti isključene i odredbe ZOR-a o probnom radu, noćnom radu kao i odredbe o zakonskoj i ugovornoj zabrani natjecanja radnika s poslodavcem. Isto tako, zakonom mora biti prepoznata mogućnost specifičnog kolektivnog ugovaranja u sportu. Naime, kolektivni ugovori su važan alat u rukama socijalnih partnera, predstavnika sportaša (sindikata) i klubova odnosno njihovih udruženja, kojim se tim subjektima daje pravo da, u dijelu u kojem zakon omogućuje, derogiraju zakonske odredbe na način koji je povoljniji i/ili primjereniji specifičnosti sporta kao djelatnosti. Također, valja naglasiti da nisu prepoznate i specifičnosti naknada koje se plaćaju u sportovima, a koje odudaraju od pojma mjesečne plaće (npr. naknada za potpis ugovora i sl) te je potrebno definirati da takve nagrade zapravo predstavljaju stimulativni dio plaće. Nadalje, nije dovoljno ZOS-om propisati koje odredba ZOR-a se neće primjenjivati, već je potrebno propisati da bitne sastojke ugovora definira općim aktom nacionalni sportski savez, uzimajući u obzir specifičnost svakog pojedinog sporta. Konačno, protivno je samom ZOR-u da se samim ugovorom definiraju razlike u odnosu na ZOR, a što se u konkretnom slučaju predlaže (u čl. 11., st. 2 Nacrta prijedloga). Mario Jurić, glavni tajnik HUNS-a Nije prihvaćen Predložene promjene vezane uz izuzeće od primjene Zakona o radu, nije moguće prihvatiti budući da nije potrebno od primjene izuzimati odredbe koje u Zakonu o radu nisu navedene kao obligatorne, nego je samo propisana mogućnost, a neke nije potrebno propisivati budući da je potrebno primijeniti ih, a osobito vezano uz noćni rad maloljetnika gdje je nužno s ciljem zaštite zdravlja djece i mladih ograničiti noćni rad na način koji je propisan Zakonom o radu.
208 Pravobranitelj za djecu RH SPORTAŠ , Članak 10. Potrebno je radi zaštite djece sportaša kod potpisivanja ugovora precizirati obvezu klubova da se prije sklapanja ugovora uvjere u postojanje odobrenja sukladno Obiteljskom zakonu. Naime, Obiteljski zakon u čl. 101. st.1. predviđa da je zastupanje djeteta u vezi s njegovom vrjednijom imovinom, odnosno imovinskim pravima valjano ako roditelj koji zastupa dijete dobije: 1. pisanu suglasnost drugog roditelja koji ostvaruje roditeljsku skrb i 2. odobrenje suda u izvanparničnom postupku. Odredbom stavka 3. takvim se zastupanjem smatra i zastupanje prigodom sklapanja ugovora između djeteta i fizičkih ili pravnih osoba kojima je predmet raspolaganje budućim imovinskim pravima djeteta u vezi s njegovim sportskim, umjetničkim ili sličnim aktivnostima. Nije prihvaćen Nije potrebno dodatno ovim Zakonom propisivati odredbe koje regulira drugi propis.
209 Anja Matovina SPORTAŠ , Članak 10. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije Čl. 23. Samostalna sportska djelatnost stručnih kadrova u sportu – isto kao i za čl. 10. samostalnu sportsku djelatnost obavlja fizička osoba, ne pravna, a kako je i navedeno u članku 29. st. 3. - sportsku djelatnost sportske pripreme, sportske poduke i zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja može obavljati samo fizička osoba upisana u registar stručnih kadrova. Nije prihvaćen Komentar ne sadrži konkretan prijedlog promjene odredbe.
210 Anja Matovina SPORTAŠ , Članak 10. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije Čl. 10. Profesionalni sportaš – st.4. - upisuje se u Registar sportskih djelatnosti prema sjedištu pravne odnosno prebivalištu fizičke osobe u nadležnom tijelu županije – profesionalni sportaš je fizička osoba, a ne pravna osoba. Također, po novom prijedlogu Zakona, profesionalni sportaš upisuje se u Registar samostalnih sportskih djelatnosti, dok se Registar sportskih djelatnosti kao takav gubi. Prihvaćen Brisane riječi: "prema sjedištu pravne osobe".
211 Marko Hrabar SPORTAŠ , Članak 10. Marko Hrabar, mag. iur., odvjetnik, sveučilišni specijalist sportskog prava: Stavak prvi je nejasan, ali i nepotpun u smislu obuhvaćanja svih profesionalnih sportaša te ujedno i kontradiktoran u odnosu na stavak drugi, a sve u kontekstu profesionalnih sportaša koji obavljaju samostalnu sportsku djelatnost, a nemaju potpisan ugovor s klubom jer je riječ o individualnom sportu. Primjerice: tenis, stolni tenis, atletika, plivanje itd. Iz gramatičkog tumačenja stavka prvog proizlazi da su profesionalni sportaši oni koji imaju sklopljen ili ugovor o radu ili ugovor o profesionalom igranju (uz dodatak registrirane samostalne sportske djelatnosti). Profesionalni sportaš koji se bavi individualnim sportom nema ništa od navedenog. S druge strane u stavkom drugom, druga crtica se spominje situacija kada profesionalni sportaš kojemu je sudjelovanje u službenom sportskom natjecanju osnovno zanimanje, a nije u ugovornom odnosu sa sportskim klubom kao netko tko može obavljati samostalnu sportsku djelatnost, ALI stavak prvi je zapravo stavak koji definira pojam profesionalnog sportaša, dok stavak drugi definira tko može obavljati samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja na sportskom natjecanju. Prihvaćen Uređen članak 10.
212 Hrvatski planinarski savez SPORTAŠ , Članak 9. U članku 9. predlažemo da se doda kategorija „sportaš rekreativac“: Sportaš može biti profesionalni sportaš, sportaš amater i sportaš rekreativac. U članku 13. predlažemo da se doda stavak: Sportaš rekreativac je osoba koja se kao član sportskog kluba registriranog u nacionalnom sportskom savezu pojedinog sporta ili udruge za sportsku rekreaciju organizirano bavi sportskom rekreacijom ili zdravstveno usmjerenim tjelesnim vježbanjem, a koja se ne priprema za natjecanje i ne sudjeluje u službenom sportskom natjecanju. Obrazloženje: Predloženo zakonsko rješenje ne prepoznaje i ne vrednuje rekreaciju kao najrašireniji i za zdravlje opće populacije najvažniji vid sportskog djelovanja. Pogrešna je polazišna postavka, koja se može razabrati u više odredbi Zakona, da se rekreativci organiziranom rekreacijom mogu baviti samo u udrugama za sportsku rekreaciju koje se udružuju u Hrvatski savez sportske rekracije. Važno je shvatiti i omogućiti da sportski klubovi imaju ključnu ulogu i u razvijanju i provođenju programa rekreacije u pojedinom sportu. Štoviše, upravo to u većini sportova predstavlja kadrovsku bazu za uključivanje i razvoj sportaša amatera i profesionalaca. Međutim, definicija pojma „sportaš“ u članku 8. podrazumijeva samo sudjelovanje u treningu i službenom sportskom natjecanju s ciljem postizanja natjecateljskih rezultata. Prema takvoj definiciji sportaša samo kroz prizmu sportske pripreme i natjecanja, ispada da „rekreativac“ iz članka 13. NIJE „sportaš“ i nema nikakav značaj u sustavu sporta. Dodatno, budući da je broj sportaša „ključni pokazatelj uspješnosti“ za kategorizaciju sportova (članak 6.) proizlazi da uspješnost udruga koje razvijaju i provode rekreaciju i zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje i okupljaju velik broj rekreativaca – uopće neće biti vrednovani kroz ključne pokazatelje uspješnosti. Rekreativni sport i „zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje“ izrazito su važni za zdravlje opće populacije te stoga smatramo da brojnost rekreativaca (mjerljiva kroz brojnost individualnih članova koji organizirano djeluju u nacionalnim sportskim savezima) treba biti vrednovana kao jedan od ključnih kriterija uspješnosti pojedinog sporta. Vezano za pitanje statusa rekreativca u sustavu sporta, ukazujemo ujedno da je možda potrebno rekreativca dodati u članak 7, stavak 2, kao osobu koja uopće postoji i djeluje u sustavu sporta. Nije prihvaćen Članak 8. definira pojam sportaša kao osobu koja sudjeluje u sportskoj pripremi i službenom sportskom natjecanju. Stoga se rekreativac ne može smatrati sportašem. Pravne osobe u sustavu sporta registrirane za sudjelovanje u sportskom natjecanju (klubovi) mogu biti registrirane i za sportsku rekreaciju i njihovi članovi mogu se baviti sportskom rekreacijom odnosno zdravstveno usmjerenim tjelesnim vježbanjem.
213 Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je na članak 25. dodati: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. S poštovanjem, Alen Jerkunica, dekan Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
214 Niko Galić OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Niko Galić Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
215 Akhmetzhan Kairdy OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. Poštovani, U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je na članak 25. dodati: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Akhmetzhan Kairdy Prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
216 MARIJA PANIJAN OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. prijedlog je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je u članak 25. dodati: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
217 HOK OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. Uz članak 7. Ovim se člankom propisuje koje sve osobe mogu obavljati djelatnosti u sustavu sporta. Podržavamo reguliranje mogućnosti obavljanja sportskih djelatnosti u obrtu, što je ujedno i bio osnovni zahtjev Hrvatske obrtničke komore u cilju ukidanja nejednakosti i neravnopravnog položaja obrta zbog nemogućnosti obavljanja sportskih djelatnosti. Vezano za ovaj članak, ukazujemo na činjenicu da se u obrtu djelatnost obavlja od strane fizičkih osoba. Stoga je potrebno razmotriti kako preciznije propisati da i fizičke osobe mogu biti fitnes centar, što je u odredbama Nacrta detaljnije propisano. Naime, ovdje je iz definicije fizičke osobe izostavljen obrtnik, dok je npr. fitnes centar stavkom 3. članka 7. razvrstan u pravne osobe. Predlažemo da se pod pojmom Fizička osoba doda „obrt registriran za obavljanje sportskih djelatnosti“, te da se fitnes centar ne definira zasebno kao pravna osoba jer će djelatnost fitnes centra prema odredbama čl. 38. obavljati pravna ili fizička osoba. Odredbe fizičke osobe potrebno je povezati sa odredbom u članku 3. stavak 4. Koji definira da sportska djelatnost uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljačke i administrativne poslove u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je stoga u ovom članku definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. Svakako tražimo da bude razvidno da obrt može obavljati navedene djelatnosti, jer odredbama u čl.3. stavak 4. trenutno zakonodavac implicira obvezu registracije djelatnosti pojedinih zaposlenika. Djelomično prihvaćen Člankom 24. je definirano koje se sportske djelatnosti mogu obavljati u obrtu, a to podrazumijeva sve djelatnosti koje fitness centar može obavljati, a u članku 38. je jasno navedeno da fitness centar može obavljati sportsku djelatnost kroz obrt. Članak 38. će se uskladiti na način da se jasno definira da je obrt fizička osoba.
218 Pravobranitelj za djecu RH OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U odredbi čl. 7. st.2. predlaže se među fizičke osobe koje djeluju u sustavu sporta dodati i rekreativce, čiji je status kasnije definiran odredbom čl. 13. Prihvaćen Primjedba se prihvaća.
219 Tara Gudović OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je na članak 25. dodati: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
220 TIHANA STARC OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je na članak 25. dodati: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
221 KRISTINA PAJKR OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je na članak 25. dodati: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
222 Športski savez osoba s invaliditetom grada Splita OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. stavak 2. dodati - administrativni sportski djelatnik Obrazloženje: Administrativni sportski djelatnik od krucijalnog je značaja za odrađivanje administrativnih poslova u samoj provedbi sportskih programa, te smatramo važnim da se ovo zanimanje u sustavu sporta uvrsti među fizičke osobe koje djeluju u sustavu sporta. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
223 Antonia Muslim OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. prijedlog je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno bi bilo u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ prijedlog je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
224 Đurđica Vukić OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. prijedlog je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno bi bilo u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ prijedlog je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
225 Športski savez osoba s invaliditetom grada Splita OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. Članak 7. stavak 5. glasi: Definicije pravnih osoba iz stavka 3. podstavka 1., 2., 3., 5. i 6. ovoga članka, odnose se i na parasport i sport gluhih osoba. Slijedom navedenog zaključujemo da se podstavak 4., stavka 3., ovog članka, ne odnosi i na pravnu osobu koja provodi parasport i sport gluhih! Vjerujemo da se radi pogrešci, te svakako treba obratiti pažnju na taj detalj i dobiti adekvatan odgovor na ovu činjenicu. Nije prihvaćen Djelatnost školskog sportskog društva se odnosi na sportske aktivnosti svih učenika.
226 Nikša Boban OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. prijedlog je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno bi bilo u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ prijedlog je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
227 Matija Škara Tresić OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. prijedlog je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno bi bilo u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ prijedlog je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
228 DANIJELA ČEPO OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. prijedlog je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno bi bilo u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ prijedlog je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
229 Ivana Boljat OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. prijedlog je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno bi bilo u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ prijedlog je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
230 A.Uvodić OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. prijedlog je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno bi bilo u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ prijedlog je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
231 Josip Radić OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
232 Lea Vrbančić OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
233 Sanja Baraka OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
234 Antea Janković OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
235 Luka Androja OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
236 Hrvatska udruga “Nogometni sindikat” OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. HUNS naglašava da je primjetno je da novi ZOS potpuno pogrešno definira pravne osobe u sustavu sporta, navodeći prvenstveno različite oblike udruga kao pravne osobe što je potpuno pogrešno. Novi ZOS u tom dijelu treba koristiti terminologiju iz postojećeg Zakona o sportu te definirati kao pravne osobe: udruge, trgovačka društva te ustanove, s obzirom da za svaku od navedenih pravnih osoba postoje posebni zakoni koji definiraju osnivanje i ustroj navedenih pravnih osoba, kao i prava i obveze vezane za rad navedenih pravnih osoba. Mario Jurić, glavni tajnik HUNS-a Nije prihvaćen Zakon o sportu definira pravne osobe u sportu s obzirom na njihovu ulogu u sustavu sporta kao i na zadaće koje im se ovim Zakonom povjeravaju. Isto tako, Zakon propisuje koju vrstu pravne osobnosti one mogu imati ovisno o njihovim zadaćama, pa je tako propisano da mogu biti osnovane kao udruge, ustanove ili trgovačka društva. Sva pitanja vezana uz osnivanje, poslovanje i ostalo, regulirana su zakonom koji uređuje udruge, ustanove ili trgovačka društva.
237 Marko Mišura, OLY OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
238 Boren Toni Prkic OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je na članak 25. dodati: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon u sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
239 Ivan Vranković OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je dodati članak 25.: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
240 Marko Proleta OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je na članak 25. dodati: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Nije prihvaćen Navedeno nije potrebno jer se isti smatraju ostalim osobama u sportu navedenim u članku 7. stavku 2. Nije ih potrebno dodatno navoditi i uređivati ovim Nacrtom jer sportske organizacije svojim općim aktima mogu dodatno regulirati rad upravljačkog kadra.
241 MILJENKO CVJETKO OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. Predlagatelj nije u stanju taksativno nabrojati uloge (role) u Opcim uvjetima zakona koji predlaze, a definira ih kasnije u tekstu zakona. Opce odredbe bi trebale biti skracena verzija clanka, a autori nisu u stanju niti to napisati koliko je zakon zakompliciran. Rekreativac nije na spisku fizickih osoba u sustavu sporta, a Clanak 13. definira fizicku osobu u sportu "Rekreativac" koja nije sportas, jer ne sudjeluje u natjecanjima. Ovo je pokazatelj kako Zakon o sportu postaje nepotrebno slozen i nejasan, sto ce rezultirati nemogucnoscu primjene zakona u praksi. Prijedlog za dodatno kompliciranje: Nedostaju uloge: - "savjetnik" (Ivica Kostelic http://croski.hr/national-teams/) - "rekreativac profesionalac" (meni poslodavac placa treninge i teretanu) Primljeno na znanje Komentar ne sadrži prijedlog izmjena zakona.
242 HRVATSKI PARAOLIMPIJSKI ODBOR OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. Članak 7. stavak 3. alineja 7. Iza termina „sportskih djelatnosti“, dodati tekst:“uvrštene u evidenciju u skladu s člankom 65. ovoga Zakona“ Tako izmjenjen tekst Čl 7. st. 3. glasi: (3) Pravna osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportski klub -udruga sportske rekreacije -sportska zajednica -sportski savez -krovno sportsko udruženje -fitnes centar i -ostale pravne osobe registrirane za obavljanje sportskih djelatnosti uvrštene u evidenciju u skladu s člankom 65. ovoga Zakona Obrazloženje: Dodavanjem odredbe regulira se područje ostalih pravnih osoba u sustavu sporta koje osim registracije za obavljanje sportskih djelatnosti moraju biti uvrštene i u evidenciju NISUS koju vodi državno tijelo nadležnao za sport. Nije prihvaćen Navedeno je propisano člankom 42. stavkom 3. koji propisuje da pravna osoba ne može započeti s obavljanjem sportske djelatnosti prije upisa u Evidenciju pravnih osoba u sportu.
243 Iva Gjurić Smrekar OSOBE U SUSTAVU SPORTA , Članak 7. članak 7 Ad3: pobliže definirati "ostale pravne osobe registrirane za obavljanje sportskh djelatnosti" radi otklanjanja nedoumica koje trenutno postoje: prema tumačenju Ureda za udruge Grada Zagreba nije moguće da se "ostale pravne osobe" registriraju za obavljanje sportskih djelatnosti već samo sportski klubovi i udruge sportske rekreacije te da Zakon o sportu ne može biti primjenjiv na rad udruga koje se već bave i nekim drugim nesportskim djelatnostima, a željele bi svoje aktinosti proširiti i na sport. Europska legislativa poznaje termin "sportske organizacije" (sport organizations), tj udruge koje su kroz svoje djelovanje na naki način vezane za sport, koji se nigdje ne navodi u ovom prijedlogu zakona. Erasmus+ Sport program nadalje navodi da u projektima mogu sudjelovati organizacije koje se bave sportom, kulturom, obrazovanjem, mladima i drugim socion-ekonomskim područjima baš kako bi se omogućilo povezivanje i inkorporiranje sporta s drugim sektorima. Usko tumačenje tko se smije baviti sportom onemogućava dio pravnih osoba provode aktivnosti prepoznate kroz Erasmus+ Sport (mogu se prijavti, ali ne mogu provoditi aktivnosti, jer se za njih ne mogu registirirati u nekim jedinicama lokalne samouprave. Neke pak omogućuju takvu registraciju.) Članak 42 spominje udruge, ali nisam sigurna da je to dovoljno za ujedjačenu i jasnu primjenu zakona. Nije prihvaćen Zakonom je definirano kako je kod pravnih osoba naglasak na djelatnostima koje može obavljati, i koji pravni oblik mora imati za pojedinu djelatnost. Pojam sportska organizacija, koji se koristi u Erasmus+ Sport programu je pojam pravne osobe u okviru kojih se provode sportske djelatnosti ne prejudiciraući njihov pravni oblik. Ovakvom stipulacijom je omogućeno pravnim osobama iz sustava sporta sudjelovanje u Programu Erasmus+Sport.
244 Jasna Baraba SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. Članak 6. na način na koji je osmišljen kod određenih sportova stvara diskriminaciju, kao na primjer kod veslanja. Za to su dva razloga: 1. Masovnost – veslanjem se djeca mogu početi baviti tek nakon 12. godine. Djeca mlađe dobi se fizički ne mogu baviti veslanjem zbog specifičnih zahtjeva samog sporta. Prema svim istraživanjima preko 70% djece se u dobi do 13 godina prestaju baviti sportom općenito. Sukladno navedenom, omasovljavanje bavljenja veslanjem je znatno otežano u odnosu na bazične sportove kojima se djeca počinju baviti od najranije dobi. Također, veslanje je specifičan sport kojim se mogu baviti isključivo djeca koja žive u gradovima koji su smješteni na moru, jezerima ili rijekama. Rasprostranjenost veslanja je uvjetovana i prirodnim uvjetima. 2. Kao kriterij bi trebalo uzeti u obzir i jedinični trošak koji pojedini sport ima za svakog sportaša. U Republici Hrvatskoj imamo samo jednu veslačku stazu, koja se nalazi na Jarunu u Zagrebu. Svi ostali veslački klubovi, osobito oni smješteni na moru, ovise o maritimnim uvjetima. Svi klubovi u Hrvatskoj, izuzev klubova u Zagrebu, rade u nezadovoljavajućim uvjetima. Upravo zbog toga je višestruko teže ostvariti bodove i sportske rezultate. Veslanje je jedan od rijetkih sportova u kojima trener, kako bi trenirao sportaša, mora imati gliser. Prilikom treninga se troše enormne količine goriva. Pritom je važno navesti da jedan trener može pratiti maksimalno 20-25 sportaša. Veslački klubovi iz navedenog razloga posjeduju i nekoliko glisera. Za veslanje je neophodna oprema koja doseže izrazito visoke cijene od 80.000kn za čamac samac, do 250.000kn za četverac. Svaki veslač mora imati i vesla, koja su potrošna oprema, a cijena im se kreće od 5.000-8.000kn. Školski čamac četverac, za 4 veslača, košta 105.000kn, kako bi svi polaznici Škole veslanja mogli trenirati u čamcima klubovi bi morali posjedovati i nekoliko takvih čamaca. Sva navedena oprema traži i znatna financijska sredstva za održavanje. Osim u opremi, veslanje ima i svoje specifičnosti u samim objektima jer klubovi moraju imati i prostor za skladištenje čamaca, zimsku treninzi se odvijaju na ergometrima za koje je neophodno imati dvoranu, dodatna specifičnost sporta je i veslaonica u kojoj se obučavaju početnici. Sve navedeno predstavlja ograničavajuči faktor za omasovljavanje bavljenja Iako je jedan od najtrofejnijih sportova u Republici Hrvastkoj s najviše olimpijskih, svjetskih i europskih odličja, iako je tradicionalno akademski sport. Uz izrazito visoke troškove bavljenja ovim sportom omasovljavanje je nemoguće. Kao dodatni kriterij za kategorizaciju pojedinog sporta potrebno je uvesti i troškovni faktor bavljenja pojedinim sportom. Nije prihvaćen Primjena kriterija kategorizacije će biti regulirana Pravilnikom. Kriterij masovnosti je važan kriterij, budući da on ukazuje na broj djece koja se pojedinim sportom bavi, što doprinosi zdravlju, ali i potrebnih sredstava za stručne kadrove i ostale resurse. Troškovi će se uzimati u obzir kod financiranja, a ne kod kategorizacije sportova.
245 HRVATSKI GIMNASTIČKI SAVEZ SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. U članku 6., stavku 2., alineji 2. navodi se broj sportaša kao jedan od ključnih pokazatelja pri kriterijima kategorizacije, dok se u članku 6., stavku 3. navodi da će se za podatke koristiti Nacionalni informacijski sustav u sportu. Ovdje je važno definirati koga i na koji način nacionalni sportski savezi registriraju u NISS. Ukoliko su to samo sportaši-natjecatelji bit će to daleko manji broj nego u slučaju da se registriraju svi članovi klubova u pojedinom sportu, uključujući i one koji određeni sport pohađaju u klubu redovito, ali samo rekreativno (npr. 1 ili 2 puta tjedno), tj. bez sudjelovanja u natjecanjima. Gdje i kako će se onda registrirati ti sportaši-rekreativci u pojedinom sportu kako bi prikazali pravo stanje u smislu djece koja se redovito bave određenim sportom u klubovima? Također, ukoliko će klubovi registrirati baš sve svoje članove, to u praksi znači puno više administrativnog posla za klub i nacionalni savez nego što je bilo do sada kad su se uglavnom registrirali samo sportaši-natjecatelji. U svakom slučaju, uputa za navedeno mora biti jasna kako bi svi nacionalni savezi jednako pristupili pravilnicima koji će definirati registracije sportaša, a kako bi se u konačnici objektivnije rangirali sportovi prema tom ključnom pokazatelju uspješnosti. Kod kriterija kategorizacije sportova neobično je da se kao jedan od ključnih pokazatelja uspješnosti ne navodi broj kategoriziranih sportaša prema Pravilniku o kategorizaciji sportaša koje provodi HOO. Predlaže se da i to bude jedan od pokazatelja uspješnosti. Nije prihvaćen Sve pravne osobe u sustavu sporta koje su registrirane za sportsku rekreaciju će moći unijeti podatke u evidenciju zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja, a ista aktivnost može i treba biti vrednovana kao važna i korisna kod financiranja na svim razinama, od lokalne do nacionalne. A unos u evidenciju sportaša je vezan uz zakonsku definiciju sportaša. Jedan od ključnih pokazatelja za kategorizaciju sportova iz članka 6. stavka 2. alineje 5. je rezultat na međunarodnim sportskim natjecanjima, a što je temeljni kriterij za kategorizaciju sportaša pa bi samim tima taj kriterij bio duplo vrednovan.
246 Marco Franjul SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. Poštovani, Ključni pokazatelji uspješnosti iz čl.6 st.2 neće u potpunosti vrednovati kvalitetu sporta, sportaša i njihovih rezultata. Prije svega, ne može se kao ključni pokazatelj uzeti broj klubova i sportaša u Hrvatskoj. Banalni primjer je usporedba nogometa sa npr. veslanjem. Hrvatski veslački savez nema niti 30 članova, odnosno klubova, a mislim da nije velika greška ako kažem da je to manji broj od broja nogometnih klubova u Gradu Zagrebu. Također, rezultati koji su od ranih 2000. godina postignuti u veslanju do današnjih dana, mnogostruko su bolji od rezultata nogometne, košarkaške ili druge reprezentacije nekog od komercijalnijih sportova. Broj klubova i sportaša u pojedinom sportu nikako ne može biti mjerilo odnosno ključni pokazatelj uspješnosti. Takvom odredbom se diskriminiraju sportovi koji broje manje sportaša (među ostalim, i zbog minimalne dobi početka bavljenjem istim, zatim zbog infrastrukture koja je potrebna - veslački čamci, morsko/riječni uvjeti, ili npr. klizalište kako imamo prilike čitati u drugom komentaru). Nadalje, nedefiniranje pojma 'međunarodnog' natjecanja, odnosno nedefiniranje gradacije važnosti (OI, svjetsko prvenstvo, europsko prvenstvo, svjetski kupovi, međunarodni mitinzi, itd.) izjednačava sve naprijed navedeno, što nije korektno i molim da se to uzme u obzir. Nije prihvaćen Primjena kriterija kategorizacije će biti regulirana Pravilnikom. Kriterij masovnosti je važan kriterij, budući da on ukazuje na broj djece koja se pojedinim sportom bavi, što doprinosi zdravlju, ali i potrebnih sredstava za stručne kadrove i ostale resurse. Ovim odredbama se nitko ne diskriminira jer npr. izdvajanja za stručni rad niti ne mogu biti ista u sportu s različitim brojem klubova i sportaša. Kategorizacija je realna slika stanja i motiv za daljnji rad na razvoju svakog sporta.
247 Anja Matovina SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije Rangiranje sportova kroz čl. 6 Kriteriji kategorizacije sportova i pokazatelji uspješnosti – da li će se rangiranjem sportova u konačnici ugroziti manje zastupljeni sportovi? Potrebno je težiti razvoju svih sportova a ne orijentirat se na "popularnost". Nije prihvaćen Manji sportovi neće biti ugroženi već će jasni i transparentni kriteriji biti poticaj za razvoj sporta.
248 Športski savez osoba s invaliditetom grada Splita SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. Članak 6. stavak 1. podstavke 1., 2.: potreban je jasno definiran parametar valorizacije iznosa „masovnost“ i „zastupljenost“, jer ovako su pojmovi dosta nedefinirani. Smatramo da je zastupljenost sporta u svijetu manje bitan podatak za kriterije sporta, od zastupljenosti sporta u Europi. U podstavci 3., navedenog članka, nejasan je pojam „status sporta“ – u kojem kontekstu se to misli. Ostvareni sportski rezultati na međunarodnoj razini trebaju biti ključan pokazatelj uspješnosti sporta, a ne da bude jedan od kriterija kategorizacije sporta. Nije prihvaćen Navedeni kriteriji i ključni pokazatelji su jasno definirani, a pravilnikom će se detaljnije urediti primjena kriterija.
249 Zagrebački klizački savez SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. Iako su predviđeni kriteriji kategorizacije sportova u članku 6. sasvim realni i egzaktni, moramo upozoriti da oni ne mogu objektivno jednako funkcionirati za sve sportove. Dapače, moramo naglasiti da je čak moguć obrnuti učinak od onoga što je namjera autora Prijedloga Zakona, odnosno moguće je da se kod pojedinih sportova dogodi diskriminacija. Konkretan takav primjer su sportovi na ledu (umjetničko, klizanje, brzo klizanje nakratkoj stazi, sinkronizirano klizanje, hokej na ledu, curling) koji su vezani uz sasvim specifičan sportski objekt. U Hrvatskoj zatvoreno klizalište postoji samo u Zagrebu i odnedavno u Sisku. Sportovi na ledu su vrlo popularni u Hrvatskoj o čemu, između ostalog, svjedoči i popularnost malih otvorenih klizališta širom Hrvatske u zimskim mjesecima. No, za bavljenje sportovima na ledu u natjecateljskom smislu neophodan je objekt koji zadovoljava određene standarde, odnosno neophodno je zatvoreno klizalište dimenzija 30mx60m. Radi se o sportskom objektu koji je financijski iznimno zahtjevan u pogledu njegove izgradnje, što je ujedno i glavni razlog tako malog broja te vrste objekata u Hrvatskoj. Međutim, zatvoreno klizalište je sportski objekt koji zahtijeva znatna financijska sredstva u pogledu njegovog održavanja, pogotovo u ljetnim, ali sada već i proljetnim i jesenskim mjesecima kada vanjska temperatura prelazi 18 stupnjeva. Sve navedeno su objektivno ograničavajući čimbenici za masovnost sportova na ledu kao i za broj relevantnih sportskih klubova i sportaša i upravo zato molimo da se u članku 6.Prijedloga Zakona to uzme u obzir. Nije prihvaćen Primjena kriterija kategorizacije će biti regulirana Pravilnikom. Kriterij masovnosti je važan kriterij, budući da on ukazuje na broj djece koja se pojedinim sportom bavi, što doprinosi zdravlju, ali i potrebnih sredstava za stručne kadrove i ostale resurse.
250 Hrvatski planinarski savez SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. U članku 6. stavku 2. predlažemo dodati riječi „i ukupan broj registriranih članova sportskih klubova udruženih u nacionalni sportski savez“ u alineji 2, na način da ona glasi: – broj klubova, broj sportaša i ukupan broj registriranih članova sportskih klubova udruženih u nacionalni sportski savez pojedinog sporta u Republici Hrvatskoj. U članku 6., stavku 3, predlažemo dodavanje odredbe: Kod određivanja ključnih pokazatelja uspješnosti za pojedini sport tijelo koje provodi kategorizaciju dužno je uvažiti i vrednovati specifičnosti pojedinog sporta. Obrazloženje: Kroz predložene ključne pokazatelje uspješnosti u članku 6. nije vrednovana uspješnost sportova, saveza i klubova koja proizlazi iz brojnosti sportaša rekreativaca koji se organizirano bave određenim sportom odnosno rekreacijom i zdravstveno usmjerenim tjelesnim vježbanjem. Kroz vrednovanje brojnosti užeg kruga registriranih profesionalnih i amaterskih sportaša nije moguće objektivno utvrditi stvarnu masovnost određenog sporta u Republici Hrvatskoj, koja je u prethodnom stavku ovoga članka navedena kao kriterij kategorizacije sportova. Neki sportski savezi i klubovi su iznimno angažirani i uspješni upravo u motiviranju i uključivanju građanstva (osobito djece i mladih) u organizirane rekreativne sportske aktivnosti. To bi moralo biti vrednovano kroz „ključne pokazatelje uspješnosti“ u članku 6. Također valja imati u vidu da je broj građana koji se rekreativno bavi planinarenjem bitno veći od registriranog broja članova Hrvatskog planinarskog saveza, budući da infrastrukturu kojom upravlja HPS (planinarska skloništa, planinarske putove) i resurse HPS-a mogu koristiti i osobe koje nisu članovi planinarskih društava, dakle općedruštvena važnost planinarstva je ta koja ga čini specifičnim u odnosu na druge sportove. Nadalje, kod kriterija uspješnosti potrebno je na odgovarajući način uvažiti specifičnosti pojedinih sportova. U sportu „planinarstvo“ se, na primjer, svake godine ostvaruju vrhunski uspjesi usponima na zahtjevne i visoke vrhove i stijene. Zabrinjava nas što pokazatelji uspješnosti za kategoriziranje sportova iskazani u prijedlogu Zakona niti ne zahvaćaju i ne vrednuju djelatnosti i rezultate Hrvatskog planinarskog saveza, premda su one izuzetno priznate i cijenjene u svjetskim mjerilima. Razumijemo da alpinističke ekspedicije (preko 40) koje je naš Savez organizirao u svim značajnijim svjetskim planinama, poznati usponi hrvatskih alpinista na najviše vrhove svijeta i svih kontinenata, skijanje naših članova s vrhova viših od 8000 m; kvalitetni alpinistički usponi u najpoznatijim svjetskim stijenama, a posebice djelovanje naših speleologa koji istražuju najdublje jame (preko 1000 metara u dubinu) i ostvaruju svjetski respektabilne rezultate, nije moguće izravno mjerljivim pokazateljima uključiti u kategorizaciju sporta, no smatramo zato da bi Zakon svakako trebao predvidjeti da kod vrednovanja i kategoriziranja treba uvažavati i specifičnosti pojedinih sportova, a ne samo pokazatelje koji se mogu iskazati kroz Nacionalni informacijski sustav u sportu. Unatoč tome što su takvi rezultati značajni po svim uobičajenim mjerilima toga sporta, ako se Zakonom previše kruto zadaju pokazatelji uspješnosti, sve to uopće ne bi bilo vrednovano kao relevantan uspjeh. Stoga smatramo da je nužno definirati i obvezu uvažavanja specifičnosti pojedinih sportova i uspjeha koji se u tim sportovima postižu, na način kako je to navedeno u našem prijedlogu. Ističemo ujedno da je u usporednim pravnim sustavima i sustavima država članica EU, koje također usklađuju nacionalne programe sporta, rekreativni sport bitno više zastupljen, preciznije definiran te se kao nositelj sportskih programa pojavljuju ustanove i udruge osnovane radi općekorisne svrhe u području sporta, sukladno zakonu kojim se uređuju ustanove, udruge i sl. Nije prihvaćen Broj članova sportske udruge nije povezan sa kriterijima bitnim za kategorizaciju sportova, budući da ne govori o broju osoba koje se sportom bave. Kategorizacija se provodi prema općem aktu i nije potrebno propisivati obvezu uvažavanja specifičnosti koje su tim aktom propisane.
251 Tomislav Milković SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. članak 6 pod 2, Broj klubova i sportaša u pojedinom sportu kao pokazatelj uspješnosti je nepravedan iz razloga što u različitim sportovima potreban broj natjecatelja je različit (što čini jednu ekipu) te ujedno broj natjecatelja u pojedinom sportu za određenu dobnu kategoriju nije podjednak. Uz to navedeno pojedini sportvi (savezi) imaju mogućnost/manevarskog prostora održavati aktivnima "fiktivne" klubove koje prikazuju kroz natjecanje kako bi lažno prikazali veći broj klubova od stvarnog postojećeg (cirkulacija djece i natjecanje s jednim uzrastom u više kategorija kako bi prikazali postojanje) Nije prihvaćen Broj klubova i sportaša u pojedinom sportu u Republici Hrvatskoj je samo jedan od ključnih pokazatelja uspješnosti koji mora biti primijenjen jer je masovnost bavljenja nekim sportom zasigurno kriterij koji treba biti primijenjen, a osobito uzevši u obzir kako je većim bojem osoba koje se pojedinim sportom bave povećan pozitivan utjecaja na zdravlje i dobrobit opće populacije. Nadalje, a vezano uz prikazivanje lažnog broja sportaša i sportskih klubova neće biti moguće s obzirom da je člankom 6. stavkom 3. propisano da je za određivanje ključnih pokazatelja uspješnosti iz stavka 2. podstavaka 2. i 4. ovoga članka, tijelo koje provodi kategorizaciju, dužno je koristiti podatke iz Nacionalnog informacijskog sustava u sportu te s obzirom na navedeno nije moguće dvostruko prikazivanje klubova i sportaša jer se i pravne i fizičke osobe u Nacionalni informacijski sustav u sportu unose preko OIB-a koji se ne može duplirati.
252 Luka Marinovic SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. Poštovani, prema ovoj definiciji, moguće je izjednačiti "Svjetsko prvenstvo u reli" natjecanju s "Europskim prvenstvom u reli" natjecanju. Oba su međunarodna natjecanja, a nije deifinirana razdioba međunarodnih natjecanja u Zakonu. Također, moguće je izjednačiti "Europska liga u košarci" s "Mediteranskom ligom", obje su međunarodne. Predlažem bolje rangiranje međunarodne razine. S poštovanjem, Luka Marinović Nije prihvaćen Način kategorizacije će biti detaljno definiran pravilnikom iz članka 6. stavka 4. o načinu i rokovima kategorizacije sportova te navedeno nije potrebno propisivati Zakonom.
253 Damir Vrbanec SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 6. Slažem se sa ovakvom kategorizacijom. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
254 Hrvatski sportski savez gluhih SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 5. (4) Rezultati kategorizacije se primjenjuju na sljedeći olimpijski ciklus odnosno od 1. siječnja godine nakon godine u kojoj su igre održane do 31. prosinca godine u kojoj se održavaju sljedeće olimpijske igre/paraolimpijske igre/olimpijske igre gluhih. Prihvaćen Primjedba se prihvaća.
255 Hrvatski judo savez SPORTSKE DJELATNOSTI , Kategorizacija sportova Članak 5. i Članak 6. nisu usuglašeni. U Čl. 5 navodi se da "postupak kategorizacije .. donose udruženja.." dok se u Članku 6. (st.t) koji se bavi kriterijima kategorizacije navodi kako se način i rokove kategorizacije propisuje Pravilnikom kojeg donosi čelnik tijela nadležnog za poslove sporta. Ostaje nejasno što se podrazumijeva pod POSTUPKOM kategorizacije, a što pod NAČINOM? U čemu je razlika? Ako je nema samo jedno tijelo može biti zaduženo za kategorizaciju - logično je da to budu krovna udruženja. Nije prihvaćen Člankom 5. stavkom 6. propisuje se da HOO, HPO i HSSG provode postupak kategorizacije dok će se pravilnikom iz članka 6. stavka 4. detaljnije propisati način i rokovi kategorizacije sportova, odnosno detaljnije će se propisati način na koji će se postupak kategorizacije provoditi od strane krovnih sportskih udruženja.
256 Visoka škola za menadžment i dizajn Aspira SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 3. U stavku 2 i stavku 4 članka 3 se navodi što su to Sportske djelatnosti. Smatramo da ne postoji objektivan razlog zbog čega bi ta dva stavka trebala biti razdvojena s obzirom da definiraju istu sintagmu odnosno što su to Sportske djelatnosti, tim više jer to samo zbunjuje one koji čitaju Zakon. S poštovanjem, Alen Jerkunica, dekan Primljeno na znanje Komentar je načelan i ne sadrži prijedlog promjene zakona.
257 HOK SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 3. Uz članak 3. Predlažemo u članku 3. stavku 3. u podstavku b) promijeniti izraz „koje organiziraju pravne osobe“ u izraz „koje organiziraju pravne i fizičke osobe“ u sustavu sporta registrirane za obavljanje sportske djelatnosti organiziranja i vođenja sportskog natjecanja. Naime, obrtnici također mogu biti registrirani za obavljanje sportske djelatnosti organiziranja i vođenja sportskog natjecanja te je potrebno kroz cijeli Nacrt provesti ovakav ispravak izraza. Predlažemo u članku 3., stavku 3. u podstavku d) pod i, u dijelu definicije zdravstveno usmjerenog vježbanja jasnije opisati kako se obveza organizacije od strane sportskih saveza odnosi na organizaciju natjecanja tj. da se ne odnosi na provedbu rekreacije (aerobike, fitnesa, pilatesa i drugih sličnih programa). Kako se u istoj odredbi definira i rekreacija i natjecanja, to bi propisana obveza mogla biti tumačena na različite načine pa i na način da se rekreacija može organizirati samo od strane sportskih saveza, što bi bilo novo ograničenje slobodnog obavljanja djelatnosti rekreacije u obrtu, suprotno drugim odredbama samog prijedloga i suprotno ciljevima izmjena u novom Zakonu u odnosu na važeći, kako je navedeno u uvodu Nacrta. Uz stavak 4 – kao sportska djelatnost definira se i upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno bi bilo povezati sa odredbama članka 7. kako bi jasno bila definirana fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta za poslove upravljanja i administriranja. Nejasno je ovdje definirano da su to poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta – time zakonodavac implicira da će djelatnici trebati biti registrirani za obavljanje sportske djelatnosti? Svakako tražimo da se kroz obrt mogu obavljati ove djelatnosti. Nadalje, u navedenom članku više se puta spominje sportska rekreacija koja kao takova nije definirana – predlažemo da se ista navede pod sportske djelatnosti, kako je definirana trenutnim odredbama Zakona o sportu. Djelomično prihvaćen Prihvaća se dopuna članka 3. stavka 3. vezano uz fizičke osobe te će se dopuniti i članak 38. stavak 1. Navedena točka i samo zdravstveno tjelesno vježbanje ne podrazumijeva organizaciju natjecanja. Upravljački i administrativni poslovi vezani su uz ostale osobe u sustavu sporta navedene u članku 7. stavku 2. Sportska rekreacija je definirana u dijelu zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja.
258 Janja Ricov SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 3. Stavak 4. zadnja alinea navodi u sportsku djelatnost - upravljačke i administrativne poslove u pravnim osobama u sustavu sporta, što svakako zavređuje pohvalu. No u nastavku prijedloga Zakona, ne postoji niti jedna odredba na tu temu. Sportska administracija je jedan od ključnih faktora uspjeha u sportu, ali i važan element dobrog upravljanja. Kod članka 7. stavak 2. naveden je popis fizičkih osoba, te u zadnjem i ostale osobe u sportu. No, kasnije se u odjeljku 5. kod ostalih osoba u sportu nigdje ne spominje upravljanje i sportska administracija. U nekim verzijama najava Zakona o sportu, spominjalo se kolektivni ugovor u sportu, kojeg ne možemo nigdje detektirati. Sportska djelatnost je važna po mnogo čemu, a osobe koje su zaposlene u sportu u sustavu udruga, nemaju jednak tretman (i prava iz Zakona o radu) kao osobe koje rade sličan posao, ali su zaposlene u državnom tijelu (ili lokalna i regionalna samouprava) nadležnom za sport. Jer udruga, ako nema sredstava niti ne može dati pravo radniku, koje radnik u upravi ima osigurano. Smatram da bi bilo vrlo važno urediti ovo područje prava radnika zaposlenim u udrugama posebno kada im se sredstva za rad osiguravaju kroz proračune tj. programe javnih potreba državne ili lokalne razine. Nije prihvaćen Člankom 3. stavkom 4. propisano je da se sportskom djelatnošću smatraju i upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. S obzirom na navedeno nije potrebna tražena nadopuna u točki f kao niti brisanje stavka 4.
259 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA SPORTSKE DJELATNOSTI , Članak 3. Člankom 3. stavkom 3. točkom d) Prijedloga novog zakona o sportu detaljno je navedeno šta se ima smatrati novom sportskom djelatnošću zdravstveno usmjerenim tjelesnim VJEŽBANJEM, a kojom je zamijenjena sportska djelatnost sportske rekreacije iz aktualnog Zakona o sportu, te se može zaključiti da je riječ o planiranoj i programiranoj sportskoj djelatnosti. Međutim stavkom 5. istog članka 3. Prijedloga novog zakona o sportu stoji da se pored sportskih djelatnosti navedenih u članku 3. stavcim 3. i 4. Prijedloga novog zakona o sportu sportskom djelatnošću, smatra i zdravstveno usmjerena tjelesna AKTIVNOST, koja pored toga što služi za očuvanje i unapređenje zdravlja te prevenciju kroničnih nezaraznih bolesti, ipak nije planirana i programirana sportska djelatnost, kao što je to zdravstveno usmjereno tjelesno VJEŽBANJE, jer je riječ o „bilo kojem obliku tjelesne aktivnosti koja ima pozitivan učinak na zdravlje i funkcionalne sposobnosti bez nepotrebne štete ili rizika, koja nije usmjerena na ostvarivanje rezultata.“ Kako je prema odredbi članka 3. stavka 3. točke d) Prijedloga novog zakona o sportu zdravstveno usmjere tjelesno VJEŽBANJE planirana i programirana sportska rekreacija, a prema članku 19. stavku 2. Prijedloga novog zakona o sportu planiranje i programiranje sportske rekreacije mogu vršiti jedino treneri 4. i 5. razine, dok provođenje sportske rekreacije mogu temeljom plana i programa, koje je napravio trener 4. ili 5. razine mogu obavljati sve ostale niže razine trenera te instruktori iz članka 18. Prijedloga novog zakona o sportu, onda se jasno može zaključiti da za obavljanje, odnosno za stručno vođenje sportske djelatnosti zdravstveno usmjerenog VJEŽBANJA nužno je angažirati odgovarajuće osposobljenu, usavršenu ili školovanu stručnu osobu u sportu, sukladno članku 18. i 19. Prijedloga novog zakona o sportu. Međutim, za obavljanje sportske djelatnosti zdravstveno usmjerene AKTIVNOSTI iz članka 3. stavka 5. Prijedloga novog zakona o sportu, nigdje se ne može razlučiti da li je potrebno angažirati stručnu osobu i koje razine stučne osposobljenosti, usavršenosti ili školovanja u sportu. Stoga ako se radi o tjelesnom VJEŽBANJU onda za tu sportsku djelatnosti moramo imati angažiranu obrazovanu stručnu osobu, koja može raditi samo po planu i programu koji je napisao trener 4. ili 5. razine, dok ako se radi o zdravstveno usmjerenoj AKTIVNOSTI onda za tu sportsku djelatnost očito ne moramo angažirati stručnu osobu u sportu, odnosno samo planiranje i programiranje zdravstveno usmjerene AKTIVNOSTI ne mora provoditi trener 4. ili 5. razine, nego se ova sportska djelatnost može provoditi temeljom plana i programa koji je npr. napravio i instruktor iz članka 18. Prijedloga novog zakona o sportu, odnosno ako Zakonom nije navedeno koja razina stručne obrazovanosti u sportu je potrebna, znači da u najmanju ruku sve stručne poslove unutar ove sportske djelatnosti mogu obavljati stručne osobe svih razina obrazovanosti u sportu. Budući su pojmovi tjelesno VJEŽBANJE i AKTIVNOST u najmanju ruku previše slični, nužno je postaviti jasne smjernice šta bi to konkretno trebalo biti samo VJEŽBANJE, a šta AKTIVNOST, odnosno kada je zdravstveno usmjereno bavljenje sportom/rekreacijom VJEŽBANJE, a kada je AKTIVNOST, jer u protivnom sukladno regulativi iz Prijedloga novog zakona o sportu, osoba koja provodi zdravstveno usmjereno VJEŽBANJE bez odgovarajuće zakonom propisane stručnosti tj. obrazovanja, odnosno bez plana i programa koji je napisao trener 4. ili 5. razine, uvijek može reći da provodi zdravstevno usmjerenu AKTIVNOST, a ne zdravstveno usmjereno tjelesno VJEŽBANJE te sukladno regulativi Prijedloga novog zakona o sportu, takva osoba nije u nikakvom prekršaju. Interesantno je da u „predzadnjoj“ varijanti Prijedloga novog Zakona o sportu u članku 3. stavku 5. zdravstveno usmjereno tjelesno VJEŽBANJE definiralo se je kao: a)ORGANIZIRANA sportska rekreacija... b)kineziterapijski programi... te u „predzadnjoj“ varijanti Prijedloga novog zakona o sportu v. 16.618.7.2021. nije postojala i dodatna sportska djelatnost pod nazivom ZDRAVSTVENO USMJERENA AKTIVNOST, koja je očito iznenada uvedena u konačnu verziju Prijedloga novog zakona o sportu pored zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja. PRIJEDLOG: Vratiti nazad u Zakon o sportu sportsku djelatnost SPORTSKA REKREACIJA Prihvaćen Radi jasnoće Nacrta brisati će se pojam zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost jer ista nije posebno regulirana.
260 Ivan Drviš II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI , b)Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom Dr. sc. Ivan Drviš Kineziolog, dugogodišnji trener nacionalne reprezentacije u ronjenju na dah (HOO), Osvajač 24 zlatnih, 22 srebrnih i 21 brončanih medalja, 31 svjetskih rekorda s 11 sportaša (CMAS), Predavač i organizator nastave iz ronjenja na Kineziološlom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Sportskom učilištu u Zagrebu, Autor i koautor brojnih stručnih i znanstvenih radova iz područja medicine, fiziologije i kineziologije ronjenja, Dobitnik brojnih Državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća i najviše Državne nagrade za sport „Franjo Bučar“, Poštovani, Kao dugogodišnji trener nacionalne reprezentacije u ronjenju na dah te kao stručna osoba na dužnostima vezanim uz sport dostavljam Vam u nastavku nekoliko komentara, prijedloga promjena i dopuna u tekstovima po nekim poglavljima i člancima Nacrta prijedloga Zakona o sportu. a) Ocjena stanja • Neolimpijski sportovi s duljom tradicijom u Republici Hrvatskoj značajno se različito vrednuju u odnosu na olimpijske. Ako se neki sport ne smatra olimpijskim, onda to ne znači da je takav sport nepopularan ili malo poznat. Procjenjuje se da se više od stotinu milijuna ljudi u svijetu bavi nekim vidom ronjenja (freediving - bazenske i dubinske discipline, podvodni ribolov, plivanje perajama, podvodna fotografija, hokej i ragbi, snorkling...) ili šahom, dok se npr. olimpijskom disciplinom „skok u vis“ bavi vrlo malo sportaša i nimalo rekreativaca. U tom smislu određene diskriminatorne odredbe i negativna praksa različitog vrednovanja vrhunskih sportskih rezultata putem potpune nedostižnosti određenih društvenih priznanja djeluju strahovito destimulirajuće za sportaše i trenere neolimpijskih sportova. Konkretni primjer: U jednoj godini je hrvatski reprezentativac u ronjenju na dah (tada najtrofejniji ronilac na svijetu) osvojio sve što se može osvojiti (četiri zlatne medalje na bazenskom i dubinskom svjetskom prvenstvu) te je postavio nekoliko svjetskih rekorda. Međutim, u konkurenciji nominiranih sportaša za hrvatskog sportaša godine nije imao nikakvu šansu u odnosu na osvajača srebrne medalje u olimpijskom sportu. S druge strane najviša kategorija trenera neolimpijskih sportova je kvalitetni trener bez obzira na to što takav trener može biti najtrofejniji hrvatski trener s najvišim sportsko-znanstvenim kvalifikacijama. Istovremeno, događa se da u olimpijskim sportovima vrhunski trener može biti osoba sa srednjom stručnom spremom nesportskog usmjerenja. Moguće rješenje: Uvođenje nominacija za sportaša godine i vrhunskih trenera u kategoriji neolimpijskih sportova. Dakle, uspostava ravnopravnih društvenih priznanja i kategorija za sportaše olimpijskih i neolimpijskih sportova s duljom tradicijom u RH, ali s različitim visinama sportskih nagrada i trenerskih plaća u korist olimpijskih spotova. Stručni poslovi Članak 4., vezano uz Državna nagrada za vrhunska sportska postignuća - Članak 89. • U ovom članku jasno su definirani stručni poslovi u sportu. Međutim, u nastavku Nacrta prijedloga Zakona o sportu nema jasnih odredbi o tome tko propisuje specifikaciju poslova i kvalifikacije nekih fizičkih osoba koje obavljaju te stručne poslove u sustavu sporta te tko provodi kontrolu obavljanja istih. Konkretan primjer neučinkovitosti sustava zbog takve nedefiniranosti: U Hrvatskom ronilačkom savezu (HRS) je bez natječaja imenovan isti izbornik za sve ronilačke sportove koji nema nikakve stručne kompentecije ni znanja za niti jedan. Taj izbornik godinama nezasluženo prima državne nagrade za posebna postignuća u sportu (ukupno više od 400 000 kn) temeljem uspjeha sportaša koje niti ne poznaje, na čije treninge ne dolazi i niti u kojem smislu ne doprinosi uspjehu sportaša. Činjenica je da je ta osoba zbog propusta sustava vjerojatno najtrofejniji hrvatski izbornik koji za svoja djela prevare ima uvjete za najvišu Državnu nagradu za životno djelo „Franjo Bučar“. U HRS-u ne postoji specifikacija poslova izbornika, koji inače nikome ne podnosi izvješća o svom (ne)radu. Dakle, radi se o organiziranoj sprezi predsjednika Saveza i njegovog prijatelja, fiktivnog izbornika u izvlačenja novca iz sporta putem prikazivanja fiktivnog rada. Čelnici krovne organizacije (Hrvatski olimpijski odbor) i tijelo državne uprave nadležne za sport (Ministarstvo turizma i sporta) su upoznati sa svime, ali to navodno nije u njihovoj nadležnosti. Iz HOO-a dolazi informacija da su za izbor, kompetencije i poslove izbornika nadležni isključivo samo nacionalni savezi. Drugim riječima, iste osobe koje su organizirale izvlačenje novca jedine su koje u tome mogu kontrolirati same sebe. Da sve bude još gore, po istoj osnovi prikazivanja fiktivnog rada te zbog nedefiniranosti kompetencija i odgovornosti, novac se izvlači i preko drugih fiktivnih dužnosti i nestručnih osoba u ulogama sportskih i tehničkih voditelja te vođa puta. Moguće rješenje: Za sve fizičke osobe koje obavljaju stručne poslove u sportu bi trebalo definirati potrebne kvalifikacije i kompetencije. Nacionalni savezi bi tijelima krovne organizacije trebali predati na verifikaciju kompetencije takvih dužnosnika i specifikacije poslova za svaku fizičku osobu koja obavlja stručne poslove te posebno službena izvješća o obavljenom radu kada traže bilo kakva nagrađivanja za iste. Zapreke za obavljanje poslova u sportu Članak 111. i Članak 114. • U vezi s odredbama... (1) Osoba koja je pravomoćno osuđena za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv slobode i prava čovjeka i građanina, protiv Republike Hrvatske, protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, protiv braka, obitelji i mladeži, protiv imovine, protiv sigurnosti pravnog prometa i poslovanja, protiv pravosuđa, protiv vjerodostojnosti isprava, protiv javnog reda i protiv službene dužnosti, a koje je propisano Kaznenim zakonom („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.), ne može organizirati i voditi sportska natjecanja, obavljati stručne poslove u sportu, sudjelovati u radu skupštine ili drugog tijela sportske udruge ili trgovačkog društva, niti može biti ovlaštena za zastupanje te pravne osobe... ... nisu jasno definirane posljedice osude za kazneno djelo te zapreke i ograničenja za članstvo u tijelima sportskih udruga za natjecanje, sportskih saveza i sportskih dioničkih društava u smislu trajanja zapreke, tj. je li mjera zapreke trajna ili ona samo postoji do nekog vremena rehabilitacije osuđene osobe. Konkretan primjer: Osoba pravomoćno osuđena na tri godine zatvora s uvjetom od pet godina odmah je po izrečenoj kazni postala dopredsjednikom Hrvatskog ronilačkog saveza, a kasnije, sve do danas je godinama u funkciji fiktivnog izbornika svih ronilačkih sportova, uključujući mlađe dobne kategorije. • Mišljenja sam da bi osobe koje u sportu obnašaju dužnosti izbornika, trenera i sportskih voditelja nacionalnih reprezentacija te instruktori, treneri i voditelji u nekim sportovima morale za rad sa sportašima i rekreativcima imati valjanu liječničku potvrdu od nadležne institucije da ne boluju od psihičkih bolesti (uključivo PTSP). U tom smislu bi osobito trebalo zaštititi sportaše rizičnih sportova i mlađih dobnih kategorija. Konkretan primjer: Instruktori, treneri i voditelji ronjenja ne bi trebali dobiti licencu za rad bez takve potvrde. S poštovanjem, Dr. sc. Ivan Drviš Nije prihvaćen Status sporta kao olimpijski ili neolimpijski sport nije nepromjenjiv, a kategorizacija sportova kroz niz kriterija od kojih je status sporta samo jedan od kriterija daje realne mogućnosti da neolimpijski sportovi budu kvalitetnije prepoznati i vrednovani kroz javne potrebe u sportu državne razine. Nadzor nad primjenom odredbi ovoga zakona provodi sportska inspekcija, a Nacrt predviđa i obvezu stručnog nadzora. Također se definiraju kvalifikacije trenera, a uvodi se i sustav licenciranja trenera. Posljedica osude za kazneno djelo je propisana Kaznenim zakonom, a ovim Zakonom su definirane zapreke, odnosno okolnosti koje priječe obavljanje poslova u sportu. Propisano je kako su te okolnosti određena kaznena djela propisana člankom 116. Kao dokaz nastupanja okolnosti, koriste se službene evidencije koje vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave temeljem posebnih propisa. U slučaju nastupanja rehabilitacije, činjenica kažnjavanja nije više vidljiva u evidenciji i osoba može dobiti potvrdu kojom dokazuje da nisu nastupile propisane okolnosti, osim u slučaju kada se radi o kaznenim djelima na štetu djeteta.
261 Marko Hrabar II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI , b)Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom Marko Hrabar, mag. iur., odvjetnik, sveučilišni specijalist sportskog prava: Mišljenja sam kako je i ovaj prijedlog Zakona nedovoljno širok. S obzirom na svoje specifičnosti i činjenicu kako je riječ o djelatnosti od posebnog društvenog interesa, Zakon o sportu bi trebao niz općih instituta regulirati kao svojevrsni lex specialis drugačije od općih normi vidljivih u drugim zakonima (radni status sprotaša, mirovisnko i zdravstveno, naknada štete u sportu, financiranje sporta itd.) Primjerice, mišljenja sam da bi trebalo normirati smatra li se sport opasnom djelatnošću, odnosno normirati da se sport ne smatra opasnom djelatnošću uz naznaku općih iznimaka kada će se ipak smatrati opasnom djelatnošću. Takvim normiranjem bismo dobili pravnu sigurnost u pogledu primjene subjektivne, odnosno objektivne odgovornosti za štetu. Jednako tako, potrebno je normirati odgovornosti organizatora natjecanja kao objektivnu odgovornost u svim onim situacijama kad sportašu nastane (neimovinska) šteta (i.e. tjelesna ozljeda) zbog propusta organizatora. Ne bi bilo na odmet urediti i status onih sportova koji nisu priznati Nomenklaturom sportova i sportskih grana Hrvatskog olimpijskog odbora. Naime, mišljenja sam da Hrvatski olimpijski odbor unosi nove sportove u Nomenklaturu sportova i sportskih grana gotovo isključivo vodeći se odlukama Međunarodnog olimpijskog odbora, pa je mogućnost unošenja novog sporta u Nomenklaturu sportova i sportskih grana mimo Međunarodnog olimpijskog odbora, odnosno s karakteristikom prvijenca, zanemariva. Valja spomenuti da bi se za takvo što ipak trebalo ponajprije propisati normativni preduvjet u uvodnim odredbama Zakona o sportu, na način da se općenito definira pojam sporta, koji začudo do sada nije uopće zakonski definiran. S obzirom na širinu pojma sport, pružiti opću definiciju zasigurno nije jednostavno. Mišljenja sam da je sport društveno priznata aktivnost koja se pojavljuje kao disciplina, igra ili vještina, a koja se temelji i provodi na unaprijed određenim i priznatim pravilima radi natjecanja, održavanja zdravlja ili zabave. Sa svrhom minimaliziranja potencijalnih nejasnoća bilo bi potrebno propisati u istome članku odredbu sličnu onoj iz članka 18. stavka 3. Zakona o sportu koji bi propisao „Je li neka aktivnost sport, u smislu ovoga Zakona, u slučaju sumnje utvrđuje Središnji državni ured za sport uz prethodno mišljenje Hrvatskoga olimpijskog odbora“. Konačno, vidim potrebu za normiranjem solidarne odgovornosti kluba s igračem štetnikom u onim situacijama kad njihov igrač ozljedi drugog igrača za vrijeme trajanja sportske utakmice ili službenog treninga. Naime, solidarna odgovornost mora biti propisana zakonom ili ugovorena. Budući da je riječ o izvanugovornoj odgovornosti za štetu primjena solidarne odgovornosti mora imati normativni temelj. Propisivanje solidarne odgovornosti vidimo kao nužno ponajprije iz razloga zaštite sportaša oštećenika. Potrebno je imati na umu da primanja prosječnog profesionalnog sportaša nisu velika i da naglo okončanje karijere ozljedom često ima za posljedicu krajnje siromaštvo te u konačnosti životnu ugroženost. Propisivanjem solidarne odgovornosti povećala bi se barem solventnost dužnika, odnosno mogućnost naplate neimovinske štete, ali i izgubljene dobiti što bi zajedno utjecalo i na pravičnost. Potrebno je detaljnije regulirati sportske klubove udruge, a kako je komentirano u nastavku prijedloga teksta zakona. Smatram da je potrebno i osnovati registar sportskih ugovora maloljetnika koji bi uvelike osigurao veću pravnu sigurnost za sve ugovorne strane kod sportskih ugovora maloljetnika. Takvim djelovanjem uvelike bi se povećala pravna sigurnost svih ugovornih strana kod sportskih ugovora maloljetnika te bi se napravio korak naprijed u pogledu zaštite interesa maloljetnih sportaša. Nije prihvaćen Temeljem prethodno provedenih analiza, utvrđen je opseg Zakona i pitanja koja je potrebno Zakonom urediti. Procjena je bila predmet javne rasprave, i temeljem tako transparentno i inkluzivno provedenog postupka utvrđena su osnovna pitanja, kako je i navedeno.
262 MILJENKO CVJETKO II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI , a) Ocjena stanja   Dodatne cinjenice oko stanja u sportu koje bi vam trebale dati realnu sliku iz prakse: 1. u zadnjih nekoliko godina sa "pravosudnom reformom" Zdravka Mamica sport u RH se dokazao kao jedna od djelatnosti drustvenog zivota sa najvecim stupnjem kriminala i korupcije. Osobno sam dignuo kaznenu prijavu protiv Sande Corak, Hrvoja Lindija, te nepoznatih pocinitelja od kojih su danas mnogi poznati. Zbog tajnosti postupka ne idem u detalje, vec samo brzi pregled koji ocrtava horiontalnu i vertikalnu kapilarnu korupciju u koju su upleteni nacionalni savez (Hrvatski judo savez - HJS), Hrvatski olimpijski odbor (tocnije Upravni odbor ciji clan je Sanda Corak), te pojedinci iz klubova, saveza i HOO-a. U medjuvremenu otkrivene su i financijske malverzacije koje su prijavljene DORH-u, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Drzavnom inspektoratu, te drugim institucijama. 2. Udruge u sportu RH (klubovi i savezi) su "privatne prcije" pojedinaca i/ili interesnih skupina sustavno krse zakone RH: 1. Zakon o udrugama - vlastite statute - nacelo javnosti rada. 2. Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI) za Tijela javne vlasti (nacionalni savezi) https://pristupinfo.hr/wp-content/uploads/2021/04/1.-Izvjesce-o-provedbi-ZPPI-za-2020.pdf?x66719 https://pristupinfo.hr/dokumenti-i-publikacije/izvjesca-o-provedbi-zppi/ https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2021-04-01/134102/IZVJ_PRAVO_NA_PRISTUP_INFORMACIJAMA_2020.pdf https://zagrebi.hr/hrvatski-judo-savez-sampion-netransparentnosti-ocu-dzudasice-13-puta-uskraceno-pravo-na-informacije/ Kao sto se vidi krse se odredbe zakona koje se odnose na transparetnos, jer netransparentnost je potreba za "zamracivanje" financijskih sredstava koje zavrsavaju u privatnim dzepovima. "Poslovanje" HJS-a slici poslovanju Zdravka Mamica, sto ce se objaviti u medijima nakon podizanja optuznice (zavrsetka aktivnih izvida koji su jos u tijeku). U netransparetnosti sudjeluju i glavni sponzori vecinom iz sektora energetike, a vidljivo je da i drugi savezi krse ZPPI ciji su obveznici: https://zagrebi.hr/sponzori-sporta-1-hep-financira-18-nacionalnih-sportskih-saveza-kriteriji-nepoznati/ https://zagrebi.hr/sponzori-sporta-2-hns-ima-22-mecene-a-rukometni-savez-je-sve-do-svog-uhicenja-snazno-pomagao-dragan-kovacevic/ Izvidi su u tijeku, jer su u 2021. otkrivene i indicije za financijske malverzacije, a HJS je odbio dostaviti dokumentaciju koju je po Zakonu o udrugama duzan imati - racune, izvode, te ponude (jednostavno racunovodstvo). Kao primjer, na EOpen u Zagrebu HJS je sportasima iz sredstava razvojnih programa, te sredstava HJS "dizao" preko 440 Eura po danu, sto s obzirom na domaci teren budi sumnje. Vise detalja u kaznenoj prijavi protiv Sande Corak, Hrvoja Lindija i ostalih iz HJS-a nakon podizanja optuznice. 2. Kada zagusti i padnu pod pritiskom pojedinci iz svijeta sporta spremni su i krsiti elementarna ljudska prava. Tako je pocetkom godine 2022. trener JK Black Belt dobio otkaz ugovora o radu putem mail-a, bez odluke, dakle bez mogucnosti pravnog lijeka (zalbe na odluku HJS-a i HOO-a). U tijeku je dizanje tuzbe protiv HJS-a za nezakoniti otkaz ugovora o radu. O svemu je obavijesten i DORH, jer je JK Black Belt zatrazio dokumentaciju od HJS-a (Tijela javne vlasti) o troskovima za sportase, te je dokument proslijedio do mene. Trebate biti svjesni da ce ovo ici daleko do institucija EU i ostalih zaduzenih za ljudska prava. 3. Pravnu borbu zapoceli smo inspekcijskim nadzorom sportske inspekcije koji je otkrio korumpiranost inspektora, a kasnijim testovima inspekcije potvrdile su se teze o korumpiranosti, te o nekompetentnosti. Ponovo - detalji su predani DORH-u. 4. Nastavak je bio pri Vijecu za sportsku arbitrazu HOO-a. Na moje sumnje u psotupak odvjetnica HOO-a Petra Perica Pocrnic uvjeravala me je u objektivnost, te nekakvu "samoprovredivost" odluka VSA HOO, a i zakljucila je da nasa kcer kao maloljetna osoba (osoba slabijeg imovinskog stanja, jer je nezaposlena) ne treba platiti 8000 kn kotizacije za predmet pred VSA. Vijece HOO-a u kojem je i Sanda Corak donijelo je odluku da maloljetni sportas ipak mora platiti 8000 kn. Time je Sanda Corak iskoristila polozaj i moc da nas se sprijeci u pravnoj borbi. Spisak osoba prisutnih na sjednici objavljen je u izvjescu, a Sanda Corak nije se izuzela iz glasanja. Od prisutnih isticem i tadasnjeg dekana KIF-a Damaira Knjaza kojeg cemo jos spominjati zajedno. VSA HOO donijelo je zakljucak u kojem je odbijena zalba u vezi Svjetskog prvenstva, ali je doneseno i misljenje da HJS nema mogucnost pravnog lijeka (legitmno ocekivanje) za odluke tijela HJS-a. Do danas HJS nije promjenio svoj statut i pravilnike da, a HOO se hvali "samoprovedivosti" odluka i zakljucaka VSA HOO. Dio o svjetskom prvenstu izgubili smo jer je SP vec zavrsilo kad je predmet bio pred VSA HOO. HJS je Odluku na koju smo se mogli zaliti predao 5 dana prije SP, iako sam je trazio skoro 40 dana. Sto je i vidljivo iz izvjesca o provedbi ZPPI iz 2020. Dakle ako je do usteda - ukinite VSA HOO. Nepotrebno tijelo. Vecina slucajeva u sportu zavrsava na DORH-u. 5. kontrola rada udruga u sportu kroz Sportsku inspekciju i druge inspekcije je vrlo losa ili nikakva, te otkriva krsenja Zakona o sportu, Zakona o sportskoj inspekciji i Zakona o udrugama, te daje indicje o kriminalnoj povezanosti pojedinih inspektora, te osoba iz tijela drzavne uprave zaduzenih za sport. U nekoliko navrata prijavljivao sam nepravilnosti DUSZ-u kao tijelu zaduzenom za sport, te trazio termin za sastanak, no nikada nisam dobio odgovor. Do Tomislava Druzaka pokasao sam doci na nekoliko nacina, sluzbene i nesluzbene, no bez uspjeha. Koliko vidim Tomislav Druzak je u radnoj skupini za izradu ovog zakona, sto i nije bas obecavajuce. Vise detalja u kaznenoj prijavi protiv Sande Corak, Hrvoja Lindija i ostalih iz HJS-a nakon podizanja optuznice. 6. praksa raspodjele financijskih sredstava ukazuje na netransparentno, prekomjerno trosenje sredstava iz drzavnog i lokalnih proracuna, cime sredstva ne dopiru do sportasa, trenera, a ponekad su i klubovi uskraceni ovisno o njihovom politickom polozaju. Zakon mora definirati tko raspolaze financijskim sredstvima, te tko je odgovoran za koristenje financijskih sredstava. Vise detalja u kaznenoj prijavi protiv Sande Corak, Hrvoja Lindija i ostalih iz HJS-a nakon podizanja optuznice. 7. Institut za javne financije u svojoj studiji zakljucio je da financijskih sredstava ima dovoljno no trose se netransparentno i nenamjenski - zavrsavaju u privatnim dzepovima. http://www.ijf.hr/hr/istrazivanja/dovr-353-ena-istrazivanja/540/2011-2015/financiranje-sporta-u-republici-hrvatskoj/697/ https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2019-01-18/080508/2_FINANCIRANJE%20SPORTA_u_RH.pdf https://zagrebi.hr/sponzori-sporta-2-hns-ima-22-mecene-a-rukometni-savez-je-sve-do-svog-uhicenja-snazno-pomagao-dragan-kovacevic/ https://zagrebi.hr/mirovinski-fondovi-kupuju-od-vujnovca-gopca-i-druzine-megalomanski-hotel-view-u-postirama/ Ova studija je pokazala da su najveci investitori u sportu - privatni - obitelji sportasa. Postojeci, a i novi zakon o sportu iskljucuje roditelje/staratelje i obitelji iz sporta iako su najveci investitori. 6. neki dionici sporta, narocito iz akademskih institucija koje pruzaju usluge strucnog osposobljavanja u sportu, pokazuju zavidno "znanje" i "strucnu osposobljenost" i u poslovnom svijetu kroz javno-privatna partnerstva. Kao primjer da naglasimo, nedavno, u tajnosti postignuta ekonomsko-financijska suradnja pojedinaca sa KIF-a i Kineza koja je vrhunski primjer poduzetnistva i inicijative u RH, te koristenja javno-privatnog partnerstva za bogacenje pojedinaca. Ipak bogatsvo pojedinca je bogatstvo cijelog drustva i to se mora istaknuti. Detalji: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/provjereno-dobar-posao-na-kinezioloskom-fakultetu---726269.html https://www.telegram.hr/velike-price/telegram-otkriva-bivsi-dekan-kineziologije-pokrenuo-suradnju-faksa-i-kineza-i-na-tom-privatno-zaradio-11-milijuna-kuna/ https://www.srednja.hr/faks/bivsi-dekan-zagrebackog-faksa-potpisao-suradnju-s-kinezima-njegova-firma-zaradila-11-milijuna-kuna/ Kao sazetak: 1. reformatori pravosudja u RH dolaze is svijeta sporta, a skrivaju se u BiH 2. zakon o sportu pisu ljudi protiv kojih se vode aktivni izvidi DORH-a - Sanda Corak 3. "akademici" za strucno obrazovanje u sportu vode ekstremno uspjesne poslovne projekte koji imaju naznaka problematicnih elemenata koji bi mogli interesirati DORH. Sve u svemu obecavajuce za ovaj zakon u izradi. Svakoj pametnoj osobi bilo bi dovoljno da shvati sto se treba mijenjati u zakonu i oko njega. Primljeno na znanje Komentar ne sadrži prijedlog promjena nacrta Zakona.
263 "ADRIA" FITNESS AKADEMIJA II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI , a) Ocjena stanja   Prema članku 18. stavku 1. aktualnog Zakona o sportu (NN 98/19): Sportske djelatnosti u smislu ovog Zakona, jesu: -sudjelovanje u sportskom natjecanju, -sportska priprema, -sportska rekreacija, -sportska poduka, -organiziranje sportskog natjecanja, -vođenje sportskih natjecanja i -upravljanje i održavanje sportskom građevinom Dok je stavkom 2. istog članka 18. aktualnog Zakona o sportu navedeno da: Sportskom djelatnošću smatra se i organiziranje izvannastavne školske sportske aktivnosti i studentske sportske aktivnosti. Člankom 3. stavkom 2. Prijedloga novog zakona o sportu stoji da: (2) Sportske djelatnosti su: sudjelovanje u sportskom natjecanju, sportska priprema, sportska poduka, zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, organiziranje i vođenje sportskog natjecanja i posredovanje u sportu. Dok stavkom 4. istog članka 3. Prijedloga novog zakona o sportu stoji da: (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. a stavkom 5. istog članka navodi se da se sportskom djelatnošću smatra i zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost. Stoga nije da aktualnim Zakonom o sportu nisu definirane sportske djelatnosti, nego je pored sportskih djelatnosti definiranih aktualnim Zakonom o sportu u Prijedlogu novog zakona o sportu pod sportske djelatnosti dodatno još: -posredovanje u sportu -upravljačke i administartivne poslove u pravnim osobama u sustavu sporta i -zdravstevno usmjerena tjelesna aktivnost. a sportska djelatnost sportske rekreacije isključena je iz sportskih djelatnosti Prijedlogom novog zakona o sportu, te je zamjenjena s novom sportskom djelatnošću naziva: zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, prvenstveno zbog utjecaja interesnih skupina na formuliranje čitavog Prijedloga novog zakona o sportu. Valja napomenuti da za ovo što se sada klasificira kao posebna sportska djelatnost ZDRAVSTVENO USMJERENO TJELESNO VJEŽBANJE imamo u okviru ustrojstva samo Ministarstva turizma i sporta izdvojeni ured Službe za zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, pa onda treba se razlučiti da lije zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje sportaka djelatnost ili je to služba u Ministarstvu turizma i sporta. Primljeno na znanje Komentar ne sadrži konkretne prijedloge izmjena Nacrta Zakona.
264 Akhmetzhan Kairdy   , I. USTAVNA OCJENA ZA DONOŠENJE ZAKONA Poštovani, U članku 7. potrebno je dodati „upravljački i administrativni sportski djelatnik“ kao „Fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta“ na način kako je ispod navedeno. Članak 7. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: -sportaš -osoba koja obavlja stručne poslove u sportu -upravljački i administrativni sportski djelatnik -službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja -posrednik u sportu -ostale osobe u sportu. Obrazloženje: u članku 3. stavak (4) se definira sportska djelatnost koja uključuje upravljanje sportskom građevinom te upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. Potrebno je u članku 7. definirati fizičku osobu koja djeluje u sustavu sporta kako bi odredili koje osobe su navedeni „upravljački i administrativni sportski djelatnici“ i koja je njihova funkcija. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: -organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost -upravljanje sportskom građevinom -upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. U odjeljku 4. „Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je“ potrebno je na članak 25. dodati: UPRAVLJAČKI I ADMINISTRATIVNI SPORTSKI DJELATNIK Upravljački i administrativni sportski djelatnik (1) Upravljački i administrativni djelatnik, u smislu ovog Zakona, je osoba koja upravlja sportom, odnosno sportskom organizacijom, sportskim natjecanjem i sportskom građevinom radi ostvarivanja sportskih i poslovnih (organizacijskih, materijalnih i financijskih) ciljeva uz racionalno korištenje ograničenih resursa. (2) Upravljački i administrativni djelatnik mora imati stručnu spremu najmanje na razini srednjoškolskog obrazovanja. (3) Upravljačka i administrativna zanimanja definirati će se pravilnikom kojeg propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Obrazloženje: Sastavni dio sportskih organizacija su sportaši, treneri, ali i upravljački i administrativni djelatnici bez kojih ni jedna sportska organizacija ne može funkcionirati. Očito je da fizičke osobe koji upravljaju ili administriraju sportskim organizacijama u nacrtu Zakona o sportu nisu spomenuti, niti se vodi računa o njima iako su oni u sustavu sporta od samih početaka te su uz sportaše i trenere najbitniji dionici sporta. Evidentno je da je upravljanje sportskim organizacijama na funkcionalnom i financijskom planu u osnovi nemoguće bez njih. Ne možemo ih više ignorirati u Zakonu koji bi trebao regulirati odnose u hrvatskom sportu, osobito danas kada su upravljačka i administrativna zanimanja ključna kako bi klubovi, savezi i sportske organizacije bile rezultatski i financijski uspješne, a samim time i sport u cjelini. Upravljačke i administrativne djelatnosti su glavna potpora sportskim organizacijama, a na vrhu se nalaze zaposlenici Ministarstva turizma i sporta te Hrvatskog olimpijskog odbora koji kroz upravljanje i administraciju daju navedenu potporu svim dionicima u sportu. Njihovim implementiranjem u Zakon o sportu biti će prepoznate sve osobe koje sudjeluju u obavljanju sportske djelatnosti. Akhmetzhan Kairdy Nije prihvaćen Člankom 3. stavkom 4. propisano je da se sportskom djelatnošću između ostaloga smatraju i upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta, a člankom 7. da se fizičkom osobom koja djeluje u sustavu sporta smatraju i ostale osobe u sustavu sporta te ih nije potrebno zasebno izdvajate jer se u kasnijim odredbama ne definiraju nikakve odredbe vezene uz te osobe niti se Zakonom o sportu može regulirati navedeno zanimanje.
265 HRVATSKI GIMNASTIČKI SAVEZ   Pozdravljamo donošenje novog Zakona o sportu koji će svakao donijeti značajan iskorak po pitanju uređenju sustava sporta u RH. Očitovali smo se po pojedinim člancima s konkretnim prijedlozima za dodatna unapređenja ovog Zakona. Napomenuli bi problematiku koju ima većina nacionalnih sportskih saveza, a odnosi se na nedostatak kapaciteta po pitanju profesionalnih (zaposlenih) osoba, operativaca saveza. Naime, veliki broj nacionalnih sportskih saveza ima samo jednu, dvije ili tri zaposlene osobe (glavni i pomoćni tajnici) koje svakodnevno obavljaju niz aktivnosti kako bi savez funkcionirao sukladno svim propisima i kako bi se sve donesene odluke na razini izvršnih i stručnih tijela uspješno provodile. Donošenjem novog Zakona nametnut će se dodatna obaveza nacionalnim sportskim savezima po pitanju usklađivanja i/ili donošenja općih akata koji moraju biti u skladu s novim Zakonom o sportu i svime što isti propisuje. Ovim putem predlažemo da se za iduću (2023.) godinu na razini Ministarstva turizma i sporta (Uprave za sport) planira dodatni budžet koji će savezi moći namjenski iskoristiti za angažiranje stručnjaka (prije svega pravnika) za potrebe usklađivanja i/ili donošenja općih akata sukladno novom Zakonu o sportu. Na taj način kvalitetnije će se provesti ciljevi zacrtani Nacionalnim programom sporta te uvjeti propisani novim Zakonom o sportu, a za provedbu kojih će u konačnici u velikom dijelu odgovarati upravo nacionalni sportski savezi. Primljeno na znanje Komentar se ne odnosi na konkretnu odredbu teksta.
266 Igor Boraska   Poštovani, Kao vrhunski sportaš od početka 90-ih godina, a kasnije predsjednik i član Upravnih odbora mnogih sportskih organizacija, podržavam članak nacrta vezan za pokrivanje troškova zdravstvenog i socijalnog osiguranja iz državnog proračuna za naše najkvalitetnije amaterske sportaše 1. kategorije. Također, predlažem da se dopunom tog članka ponovo omogući sportašima koji su nekada imali kriterije za 1.kategoriju da retroaktivno, samostalnim plaćanjem tih troškova, dokupe i dobiju godine staža koje su provali u vrhonskom sportu. Naime, većini tih vrhunskih amaterskih sportaša, za vrijeme trajanja svoje karijere nije bilo moguće biti zaposlen pa su njihove profesionalne karijere počinjale tek u 30-im godinama, nakon završetka sportske karijere. Ovom dopunom bi se tim sportašima omogučilo da, ako žele, plate davanja za socijalno i zdravstveno osiguranje i time dobije zaslužene godine staža. S poštovanjem, Igor Boraska, dipl.ing Nije prihvaćen Navedenu problematiku nije moguće regulirati Zakonom o sportu.
267 HRVATSKO DRUŠTVO ZA MEDICINU RADA HRVATSKOG LIJEČNIČKOG ZBORA   Hrvatsko društvo za medicinu rada Hrvatskog liječničkog zbora ovim putem komentira stavak Nacrta Zakona - odjeljak "Zdravstveni pregled", U Nacrtu Zakona članak 15 stavak 2 piše: „Zdravstvena sposobnost se utvrđuje zdravstvenim pregledom za vremensko razdoblje koje ne može biti dulje od 24 mjeseca.“ Smatramo da navedeni stavak ne definira rok obavljanja periodičnih liječničkih pregleda sportaša na adekvatan način, da je u suprotnosti sa suvremenim znanstvenim i stručnim spoznajama te da su 24 mjeseca s medicinskog aspekta apsolutno neopravdan i predug vremenski period za kontinuitet zdravstvene skrbi i kvalitetan nadzor zdravstvenog stanja sportaša, obzirom na činjenicu da u navedenom vremenskom razdoblju može doći do vrlo značajnih promjena zdravstvenog stanja sportaša, osoba koje su izložene visokim tjelesnim naporima i potencijalnim velikim rizicima po zdravlje. Ekstenzijom rokova liječničkih pregleda sportaša na period do 24 mjeseca ne osigurava se odgovarajuće praćenje i medicinska skrb sportaša te bi navedena predložena odredba u slučaju ozakonjenja uvelike narušila postavljene standarde u praćenju zdravstvenog stanja sportaša i značajno povećala rizike po zdravlje i život sportaša. Slijedom navedenog, predlagatelju upućujemo zahtjev da se navedeni stavak izmjeni na način da se obavljanje liječničkih pregleda sportaša utvrđuje u vremenskom razdoblju koje ne može biti dulje od 12 mjeseci. Nadalje, želimo istaći da predložene odredbe Nacrta Zakona derogiraju važeće i utvrđene zakonske norme Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnika o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti kojima je, između ostalog, taksativno navedeno da zdravstvenu sposobnost sportaša utvrđuju liječnici specijalisti medicine rada i sporta sukladno zakonskim normativima i standardima i uz prethodno dobiveno odobrenje Ministarstva zdravstva. Predlažemo da se čitavi stavak 3. članka 15. Nacrta Zakona briše i da se novi stavak uskladi s Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Pravilniku o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Posebno napominjemo da jedino specijalizacija medicine rada i sporta u svom kurikulumu sadrži dio koji se odnosi na utvrđivanje zdravstvene sposobnosti sportaša i zdravstvenu skrb u sportu, te upravo i zbog toga ukazujemo na zakonsku i stručnu neosnovanost odredaba u članku 15. stavku 3. Nacrta Zakona. Nije prihvaćen Termin od 24 mjeseca definiran je kao najduži mogući termin, dok će se pravilnikom iz članka 15. stavka 3. definirati vremenski period za liječničke preglede za svaki pojedini sport. Napominjemo kako navedeni pravilnik donosi čelnik tijela državne uprave nadležan za zdravstvo te će isključivo liječnička struka odrediti koliko je potrebno vremensko razdoblje za obavljanje liječničkog pregleda s obzirom na specifičnosti svakog sporta.
268 Tomislav Madžar   Poštovani, Sukladno zaprimljenom i proučenom nacrtu prijedloga Zakona o sportu, ispred Hrvatskog društva za nogometnu medicinu Hrvatskog liječničkog zbora upućujemo predlagatelju primjedbu u vezi odjeljka Zdravstvenog pregleda, članak 15., osobito stavak 2. koji glasi: „Zdravstvena sposobnost se utvrđuje zdravstvenim pregledom za vremensko razdoblje koje ne može biti dulje od 24 mjeseca.“ Smatramo da je vrlo važno precizno definirati rokove važenja uvjerenja o sposobnosti za natjecanja i to na način da važenje liječničkog uvjerenja ne bude duže od 6 mjeseci. Sve promjene u vidu produljenja važenja liječničkog uvjerenja, odnosno produljenja rokova u kojima sportaš treba obaviti pregled predstavljale bi povećanje rizika po zdravlje sportaša, ali i pad kvalitete zdravstvene skrbi u odnosu na standard koji im trenutno kao društvo pružamo. Osobito pritom mislimo na djecu i sportaše u razvojnim godinama kod kojih u periodu od 24 mjeseca (i kraće) može doći do značajnijih promjena u zdravstvenom stanju koje tada ne bi bile prepoznate na vrijeme. Primjedba se odnosi na sve dobne skupine i uzraste sportaša koji se natječu u sportovima koji iziskuju tjelesnu aktivnost i napore, pritom ostavljajući mogućnost da se za sportaše iz sportova u kojima to nije slučaj (primjerice šah) primjene drugačija pravila i potencijalno produlji rok važenja uvjerenja. Zdravstvena stanja sportaša i učestale tragedije na sportskim terenima uvelike su medijski praćeni, što se osobito naglasilo u nedavnom slučaju Christiana Eriksena na velikoj europskoj smotri, a svakako se valja prisjetiti i nažalost preminulih hrvatskih sportaša poput Ivana Turine, Brune Bobana, Dejana Oršuša, Mate Čuljka i Alena Pamića. Obzirom da je tema zdravstvene skrbi o sportašima izuzetno naglašena u javnosti, smatramo da bi svako umanjenje postavljenog standarda skrbi o sportašima imalo negativan publicitet, a posljedično, u kombinaciji s naglašavanjem rizika bavljenja sportom u medijima (članci koji govore da je rizik iznenadne srčane smrti kod sportaša 2.8 puta veći nego kod osoba koje se ne bave sportom), destimuliralo roditelje i djecu u nakani bavljenja sportom čime bismo došli u situaciju da se manji broj ljudi bavi sportom, a time posljedično i značajnije izlaže različitim oblicima oboljenja povezanih sa sjedilačkim načinom života i nepravilnom prehranom. Govoreći o rokovima važenja liječničkog uvjerenja, ne mislimo samo na pravovremeno djelovanje u slučajevima izbjegavanja tragedija, nego i na aktivno djelovanje zdravstvene struke u praćenju razvoja mladih sportaša prevencijom kroz edukaciju i usmjerenja s ciljem izbjegavanja dugotrajnih posljedica za zdravlje i promjene stečenih loših navika. Obzirom da navike većine građana pokazuju da se savjeti i pomoć liječnika traže samo u slučaju kada dođe do zdravstvenih posljedica, smatramo da je iznimno važno propisom definirati obvezu liječničkih pregleda u relativno kratkim periodima kako bi omogućili ispunjenje svrhe preventivne medicine kroz edukaciju i savjete čiju provedbu tada možemo adekvatno mjeriti i pozitivno utjecati na pacijente. Slijedom navedenog, predlagatelju upućujemo zamolbu da se navedeni stavak izmjeni na način da se sportaše i sportske organizacije obvezuje na obavljanje liječničkih pregleda u ovlaštenim ustanovama s rokom važenja uvjerenja o sposobnosti za natjecanja od 6 mjeseci. S poštovanjem! Hrvatsko društvo za nogometnu medicinu Doc.dr.sc. Tomislav Madžar, dr.med. Nije prihvaćen Termin od 24 mjeseca definiran je kao najduži mogući termin, dok će se pravilnikom iz članka 15. stavka 3. definirati vremenski period za liječničke preglede za svaki pojedini sport. Napominjemo kako navedeni pravilnik donosi čelnik tijela državne uprave nadležan za zdravstvo te će isključivo liječnička struka odrediti koliko je potrebno vremensko razdoblje za obavljanje liječničkog pregleda s obzirom na specifičnosti svakog sporta.
269 Hrvatski hokejski savez   Premda je novim prijedlogom Zakona o sportu dosta stvari uređeno i poboljšano, još uvijek ostaju neke nedoumice i prostor za poboljšanje istoga. Ovim putem predlažemo neke izmjene koje se odnose na Zdravstvene preglede sportaša, Trenere i Strateško planiranje, a koje bi poboljšale i direktno unaprijedile sam proces organizacije sporta u RH, te bi se određeni procesi pojednostavnili i prilagodili stvarnim potrebama sporta čime bi svi sportski klubovi i većina nacionalnih sportskih saveza bili zadovoljni, a sportaši, treneri i sportski djelatnici bi bili dodatno potaknuti na bavljenje sportom u većem obimu. ZDRAVSTVENI PREGLED Članak 15. (1) U sportskom natjecanja i sportskoj pripremi može sudjelovati sportaš za kojega je utvrđena zdravstvena sposobnost za navedeni sport i dobnu skupinu. Osim što smatramo da zdravstveni pregled za većinu sportova uopće nije potreban da bi se sudjelovalo u sportskoj pripremi i u sportskom natjecanja, osim za neke sportove kojima je to posebno potrebno, a kod kojih to traži i nadležna svjetska i/ili kontinentalna federacija dotičnog sporta također smatramo da je, ukoliko se taj članak održi, potrebno izmijeniti uvjet sudjelovanja u sportskoj pripremi i/ili natjecanja posebice kod mlađih dobnih skupina. Predlažemo da članak 15. (1) glasi ovako: U sportskom natjecanju i sportskoj pripremi može sudjelovati sportaš koji nema zabranu bavljenja sportom od strane osobnog liječnika opće medicine, odnosno obiteljskog liječnika. Sudjelovanje u sportskom natjecanju i sportskoj pripremi je s obzirom na zdravstvenu sposobnost osobna odgovornost svakog pojedinog sportaša, a za maloljetne osobe odgovornost preuzimaju roditelji, odnosno staratelji. Izuzetak od (1) odnosi se na sportaše onih sportskih saveza kojima je to posebno određeno internim aktima ili aktima međunarodne kontinentalne ili svjetske federacije dotičnog sporta i u prilagođenim dobnim granicama. U tom smislu potrebno je izbaciti članak 15. (2), a članak 15. (3) može ostati nepromijenjen i to s naglaskom samo za one sportove i određena godišta koja odredi nacionalna sportska federacija. Obrazloženje: Ovim bi se pojednostavnio postupak zdravstvenog pregleda u sportu. Sportovi i sportaši u nekim sportovima za koje je to potrebno bili bi zaštićeni ovim zakonom, a odgovornost bi se prebacila na stvarne sudionike, a to su sportaši (za punoljetne i njihovi roditelji). Još uvijek ostavlja se zdravstveni pregled za određene grupe sportaša, dakle Zakon na ovaj način ne bi propisivao obvezu za sve već samo za pojedine skupine sportaša za koje to izrijekom navode nadležne sportske federacije. Pojednostavljuje se postupak reguliranja zdravstvenog pregleda. Odgovornost se prebacuje sa sportskih institucija na osobnu i sport se sa zdravstvenim pregledima opterećuje u obimu u kojem je to potrebno. Osim toga zdravstveni pregledi za sportaše kojima je to potrebno mogu se sada obavljati u puno detaljnijem opsegu, jer bi broj sportaša kojima je potreban zdravstveni pregled bio značajnije smanjen. Dosadašnja iskustva nam govore da su upravo sport i sportske aktivnosti upozorile mnoge ljude na određene zdravstvene probleme i to mnogo prije nego su isti prepoznati od zdravstvenih djelatnika, pa bi se moglo reći da je sport indikator zdravstvenog stanja svake pojedine osobe, a ne obrnuto. Također, slučajevi pojedinih zdravstvenih incidenata sportaša na sportskim terenima dešavali su se upravo uz ovjerene zdravstvene preglede. Ovime bi se zdravstveni pregledi sportaša regulirali na bolji i jednostavniji način, ne bi birokratizirali i opterećivali klubove, trenere i sportaše nepotrebnim zdravstvenim pregledima, a odgovornost treba povećati prema sportašu osobno i u slučaju maloljetnosti njihovim roditeljima/starateljima. Također možda će nekima zvučati čudno ali i animacija djece i brojnost sportaša također će se povećati. Razlog je što po prijedlogu Zakona ukoliko nema zdravstvenog pregleda ne može se niti početi baviti sportom, a to naprosto nije praktično izvedivo, premda je teoretski moguće. Prilično je nelogično da se prvo obavi zdravstveni pregled za sport, pa se onda počinje baviti sportom. U ovome liječnik opće medicine, odnosno obiteljski liječnik dotičnog sportaša, ima najveći uvid u zdravstveno stanje svake pojedine osobe. TRENERI Članak 19. Članak 20. Propisati mogućnost izdavanja privremene licence za trenere od strane nacionalnih sportskih saveza vrhunskim i vrsnim sportašima uz obvezu rada s mentorom, a najduže na 36 mjeseci. Propisati mogućnost izdavanja privremene licence za trenere od strane nacionalnih sportskih saveza svim ostalim osobama uz obvezu rada s mentorom, a najduže na 12 mjeseci. Propisati mogućnost licenciranja temeljem osposobljavanja kadrova na nivou nacionalnog sportskog saveza (1. stupanj osposobljavanja u skraćenom trajanju od 60 sati) za trenera razine 0. Licenciranje temeljem ovakvog osposobljavanja može trajati najduže 24 mjeseca. Obrazloženje: U predloženom tekstu prijedloga Zakona ne ostaje mogućnost praktične animacije trenera. Trenera kao i sportaša treba prvo zainteresirati za taj posao, nakon čega se vidi da li isti ima ambicija i pedagoških vještina potrebnih za budući trenerski rad. Bez toga njegovo daljnje usavršavanje nema smisla. Privremena licenciranja omogućila bi da se treneri usavršavaju i školuju paralelno s praksom na terenu što je jedini ispravni put. Ovim načinom povećat će se broj trenera uključenih u sport što je velika potreba i trenutni nedostatak hrvatskog sporta. Posebno treba imati na umu manje sredine koje nemaju školovanih trenera. Iz većeg broja trenera iznjedrit će se i veća kvaliteta trenera. STRATEŠKO PLANIRANJE Članak 104. U Zakonu je opisano koje su obveze Strateškog planiranja na nacionalnoj razini i na lokalnoj i regionalnoj razini. Ono što nedostaje je Strateško planiranje nacionalnih sportskih saveza odnosno razvoja svakog pojedinog sporta. To bi svakako na određeni način trebalo uključiti u Zakon kako bi se Strateška planiranja na svim nivoima mogla donijeti u skladu s potrebama svakog pojedinog sporta, naravno u skladu s mogućnostima svakog pojedinog sporta. Nije prihvaćen Pravilnikom iz članka 15. stavka 3. koji donosi čelnik tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo, definirati će se način obavljanja zdravstvenog pregleda, specijalnost liječnika koji obavljaju zdravstveni pregled, vremenski rok, vrstu i opseg pregleda sportaša za pojedini sport, učenika i studenata koji sudjeluju u natjecanjima u sustavu školskog i akademskog sporta te organizaciju medicinske pomoći u sportu. Slijedom navedenog, liječnička struka je jedina mjerodavna za donošenje odredbi vezanih uz liječničke preglede sportaša. Izdavanje privremene licence vrhunskim sportašima uz obvezu rada s mentorom, na rok ne dulji od 18 mjeseci je realan iz razloga jer je taj vremansi period dovoljan da navedeni sportaš stekne početno formalno obrazovanje za stručni rad u sportu. Također, a s obzirom da je trener regulirana profesija u RH, isti nije nije moguće obavljati bez formalnog obrazovanja. Vezano uz strateško planiranje člankom 37., stavkom 4. propisano je da je, između ostalih, zadaća nacionalnog sportskog saveza i poticanje i promicanje sporta u skladu s aktima strateškog planiranja iz članka 104. ovoga Zakona te iz toga proizlazi da nacionalni savezi mogu donositi strateške dokumente razvoja sporta koji moraju biti usklađeni sa strategijama viših razina.
270 JOSIP REIĆ   Poštovani, pohvaljujemo i podržavamo inicijativu za donošenje novog Zakonu o športu, iskreno se nadajući da će se poboljšati status sporta, prvenstveno po pitanju ulaganja i financiranja. Splitski klub olimpijaca predlaže slijedeće važne stavke na koje bi radna grupa za izradu novog Zakona o sportu trebala dodatno obratiti pozornost: 1. Osigurati financiranje javnih potreba u sportu državne razine iz državnog proračuna na razini kontinuiranog povećanja. Preko nacionalnih sportskih saveza financirati programe nacionalnih selekcija i službena klupska natjecanja. 2. Redefinirati položaj sporta u RH, uskladiti s njegovom ustavnom pozicijom kao djelatnosti od posebnog interesa, njegovo financiranje, utvrditi porezne olakšice i normativni okvir. Ulaganje u sport izravno pridonosi uštedi u zdravstvu. 3. Osnovati Registar neprofitnih udruga građana u sportu 4. Definirati značaj i status upravljačkih i administrativnih sportskih djelatnika (jednako kao i za stručne osobe u sportu i sportaše) 5. Jasnije definirati, uskladiti i uvećati naknade za sportsku izvrsnost (uvećati naknade za izvrsnost za 50% te dodati da može naslijediti dijete do 27.godine starosti) Ukoliko imate potrebe za detaljnijijim objašnjenjem svih prijedloga, biti će nam zadovoljstvo pomoći vam, SPLITSKI KLUB OLIMPIJACA Nije prihvaćen Povećanje proračuna za sport u RH kontinuirano raste te će se primjenom Zakona o sportu kao i izvršavnjem mjera Nacionalnog programa športa isto i nastaviti. Sufinanciranje nacionalnih prvenstava je javna potreba prepoznata na nacionalnoj razini, a aktivnosti klubova su prije svega javna potreba lokalne razine. Ovim Zakonom položaj sporta se jasnije definira, a porezne olakšice se ne mogu definirati odredbama ovoga Zakona. Člankom 65. definirano je da je jedna od evidencija Nacionalnog informacijskog sustava u sportu i Evidencija pravnih osoba u sportu između kojih se nalaze i udruge građana.
271 Hrvatsko društvo za sportsku medicinu, Hrvatski liječnički zbor   Hrvatsko društvo za sportsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora OPĆI KOMENTAR NA PRIJEDLOG ZAKONA O SPORTU Uvodne napomene: U provedbi dosadašnjeg zakona nije donesen predviđeni Pravilnik o zdravstvenim pregledima sportaša te nije postojao provedbeni akt koji bi osigurao ujednačenost opsega i kvalitete pregleda za ocjenu opće i specifične zdravstvene sposobnosti sportaša. To je dovelo do toga da se pregledi provode van svakog profesionalnog standarda te po damping cijenama. Nepostojanje provedbenog akta je omogućilo da se potvrde izdaju bez ikakve formalne i profesionalne odgovornosti. Kako bi se spriječila slična situacija potrebno je u zakonskom roku usvojiti navedeni Pravilnik čiji je nacrt Hrvatsko društvo za sportsku medicinu HLZ-a kao krovna profesionalna organizacija uputilo Ministarstvu zdravstva u proceduru. To je važno i iz aspekta periodike koju predlaže Ministarstvo turizma i sporta od maksimalno 24 mjeseca. U slučaju nedonošenja Pravilnika kakav je predložilo HDSM HLZ-a, a u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu novog Zakona o sportu, predložena periodika (24 mjeseca) ne bi bila stručno opravdana i predstavlja zdravstveni rizik za veliki broj sportaša. Predloženi Pravilnik uvodi i dodatni institut „izvanrednog pregleda“ koji kod promjene zdravstvenog stanja sportaša zbog ozljede ili bolesti omogućava prijevremenu provjeru zdravstvene sposobnosti. Dodatni problem u provedbi sadašnjeg Zakona o sportu je neriješeno financiranje zdravstvene skrbi za sportaše, a za koje je HDSM također prezentirao odgovarajuće rješenje. Dosadašnja praksa jasno je kršila odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti (ZZZ) po kojem osobe do 18 godina starosti imaju besplatnu zdravstvenu zaštitu (preventivnu, kurativnu i rehabilitacijsku) jer su maloljetni sportaši suprotno slovu ZZZ-a morali snositi, ako ništa drugo, odgovarajući udio u pregledima koji spadaju u preventivnu zdravstvenu zaštitu. Dosadašnji sustav je bio neučinkovit te je građane RH koštao godišnje oko 50 milijuna kn, a bespotrebno je zahtijevao utvrđivanje zdravstvene sposobnosti za sve sportaše u rokovima od svakih 6 mjeseci što je nepotrebno opterećivalo zdravstveni sustav te nije bilo niti stručno opravdano. Također nije omogućavalo niti osiguravalo preglede odgovarajućeg opsega. Komentari po pojedinačnim člancima prijedloga Zakona: 1. U dijelu II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, pod a) Ocjena stanja Alineja 3: „-broj liječnika propisane specijalnosti...“ Komentar HDSM: 1. Ministarstvo zdravstva treba temeljem javnih potreba u sportu izraditi regionalni plan specijalizacija medicine rada i sporta 2. Suglasni smo s potrebom utvrđivanja zdravstvene sposobnosti kako za svakodnevne treninge, tako i za natjecanja 3. Periodika utvrđivanja zdravstvene sposobnosti (ali ne duža od 24 mjeseca) za pojedine sportove, dob sportaša, razinu natjecanja te opterećenje tijekom treninga će se propisivati temeljem Smjernica HDSM uz suglasnost nacionalnih sportskih saveza s time da se Zakonom uvede obaveza sportaša, trenera, kluba, lokalnog/nacionalnog sportskog saveza za slanje sportaša na izvanredni liječnički pregled kada za to postoji osnova propisana Pravilnikom o zdravstvenoj skrbi za sportaše. Alineja 7: „-odredbe o informacijskom sustavu u sportu nisu prilagođene potrebi daljnjeg razvoja toga sustava“ Komentar HDSM: Uvođenje informacijskog sustava zdravstvene zaštite sportaša. Prijedlog: za svakog sportaša se navode podaci liječnika koji ga/su je do sada pregledao/li te liječnik može kontaktirati kolegu za potrebne informacije. Idealno rješenje bi bilo stvaranje jedinstvenog informacijskog sustava za sportaše u RH kojem bi ovlašteni liječnici imali pristup uz pristup CEZIH-u kako bi im bile dostupne potrebne informacije za donošenje odluke o zdravstvenoj sposobnosti sportaša u skladu s Pravilnikom, a u zaštitu zdravlja i života sportaša. Navedeni objedinjeni informacijski sustav bi osim toga omogućio odgovarajuće praćenje zdravstvenih tegoba po pojedinim sportovima, lokalnim sredinama, rangu natjecanja te bi time omogućio pravovremenu i odgovarajuću prevenciju i planiranje. Alineja 8: „nije dovoljno jasno propisan kriterij raspodjele financijskih sredstava za sport....“ Komentar HDSM: Financiranje zdravstvene zaštite sportaša do 18 godina iz fonda HZZO-a: 1) MODEL IZDVAJANJA IZ OBVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA-Zaštita zdravlja sportaša-natjecatelja do navršenih 18 godina života predstavlja javnozdravstveni i nacionalni interes – potrebna sredstva iznose 0,016% od ukupnog prihoda doprinosa HZZO. 2) SVEOBUHVATNI MODEL IZDVAJANJA iz Državnog proračuna RH: - Utvrđivanje točnog postotka izdvajanja za osiguranje zdravstvene zaštite sportaša - ukupno 233 174 registriranih sportaša (sve dobne skupine) - 52 mil kn godišnje osigurava mrežu od 100 ugovornih timova specijalista Medicine rada i športa; - Važno je naglasiti da bavljenje sportom za većinu sportaša predstavlja značajnu preventivnu aktivnost vezanu uz poboljšanje svih ishoda vezanih uz zdravlje i bolest, posebice kroničnih nezaraznih bolesti koje čine >90% pobola i pomora u RH te se ulaganjem u zdravstvenu zaštitu sportaša promovira zdravlje i štedi novac u sustavu zdravstva (novac HZZO-a). Redovita tjelesna aktivnost predstavlja najznačajniju pojedinačnu zdravstvenu intervenciju u većine kroničnih nezaraznih bolesti. 2. U dijelu II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, pod b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom; alineja 9.: „propisuje se ovlast za donošenje mreže sportskih građevina...“ Komentar HDSM: Pravilnikom kojim će se propisati tehnički standardi, standardi projektiranja i sigurnosnih normativa izgradnje sportskih građevina te pravilnik kojim će se propisati prostorni standardi, normativi te urbanistički uvjeti za planiranje sportskih građevina potrebno je uvesti obvezu stalno prisutnog AED-a (automatskog defibrilatora) u svakoj građevini/prostoru gdje se odvijaju sportski treninzi i natjecanja. 3. U članku 3., stavku 3., točki d), podtočki ii. „kineziterapijski programi koji se odnose na prevenciju i rehabilitaciju ozljeda lokomotornoga sustava“ Komentar HDSM: Ne samo i isključivo mišićno-koštanog sustava. Znanstveno je dokazana i primjenjiva tjelesna aktivnost kao terapija niza poremećaja i bolesti većine organskih sustava (većine kroničnih nezaraznih bolesti koje predstavljaju >90% pobola i pomora u RH). 4. Stručni poslovi, Članak 4. Komentar HDSM: Obzirom na obavezu utvrđivanja zdravstvene sposobnosti kako za treninge, tako i za natjecanja, obzirom na obavezu prisustva zdravstvenih stručnih timova na natjecanjima, nameće se potreba za uvrštavanjem i zdravstvenog/medicinskog stručnog kadra u sustav sporta i svih drugih oblika organizirane tjelesne aktivnosti (liječnici, fizioterapeuti, medicinski tehničari…) 5. Članak 4., stavak 3., točka h): „Planiranje, programiranje, provedba i kontrola kineziterapijskih postupaka je izrada planova i programa te provedba i kontrola programa vježbanja koji se odnose na prevenciju i rehabilitaciju ozljeda i oštećenja lokomotornog sustava“ Komentar HDSM: Ne samo i isključivo mišićno-koštanog sustava. 6. Članak 15., stavak 3. “Način obavljanja zdravstvenog pregleda, specijalnost liječnika koji obavljaju zdravstveni pregled, vremenski rok, vrstu i opseg pregleda sportaša za pojedini sport, učenika i studenata koji sudjeluju u natjecanjima u sustavu školskog i akademskog sporta te organizaciju medicinske pomoći u sportu pravilnikom propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo uz prethodnu suglasnost čelnika tijela državne uprave nadležnog za sport.“ Komentar HDSM: Stavak promijeniti u: Opseg, sadržaj i vremenski rok zdravstvenog pregleda sportaša natjecatelja, rekreativca, ili polaznika zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti, kao i učenika i studenata koji sudjeluju u natjecanjima u sustavu školskog i akademskog sporta, specijalnost liječnika te organizaciju medicinske pomoći u sportu pravilnikom propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo uz prethodnu suglasnost čelnika tijela državne uprave nadležnog za sport. 7. Članak 16., stavak 3. „Trener, liječnik i druge osobe ne smiju sportašu davati doping“ Komentar HDSM: U stavak dodati: … i dužni su prijaviti nadležnim tijelima ako imaju sumnje i spoznaje o korištenju istih. 8. Kineziterapeut. Članak 21. Komentar HDSM: Što je s fizioterapeutima medicinske izobrazbe? Oni su također educirani za provođenje kineziterapeutskih postupaka. 9. Službena osoba. Članak 25., stavak (2) „Službene osobe koje sudjeluju u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja su sportski sudac, sportski delegat, sportski povjerenik ili druge osobe utvrđene općim aktom nacionalnog sportskog saveza.“ Komentar HDSM: U stavak dodati: i službeni liječnik i/ili medicinski tehničar. 10. Sportska zajednica. Članak 34., stavak 5.: „Zadaće sportske zajednice su:“ Komentar HDSM: U stavak dodati: aktivno sudjelovanje u organizaciji zdravstvene zaštite sportaša, rekreativaca i polaznika zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti. 11. Zadaće Hrvatskog olimpijskog odbora. Članak 46., alineja 14: „- sudjelovanje u provedbi zdravstvene skrbi u sportu“ Komentar HDSM: HOO-u se ovime daje ovlast za nešto za što nije registriran jer nije zdravstvena ustanova te nema zakonske uvjete za provođenje zdravstvene skrbi. 12. Osiguranje sigurnosti i pružanje medicinske pomoći. Članak 57. Komentar HDSM: Sadržaj članka propisan u Pravilniku o zdravstvenoj zaštiti sportaša natjecatelja, rekreativaca i sudionika u zdravstveno usmjerenoj tjelesnoj aktivnosti 13. Tehnički standardi. Članak 60. Komentar HDSM: Uvesti obvezno stalno prisustvo AED-a u svakoj građevini/prostoru gdje se odvijaju sportski treninzi i natjecanja. 14. Ustroj i sadržaj Nacionalnog informacijskog sustava u sportu. Članak 64., stavak 4. „Razmjena podataka s drugim sustavima provodi se sukladno propisima o državnoj informacijskoj infrastrukturi i propisima zaštite podataka te zaštite osobnih podataka“ Komentar HDSM: Uvođenje informacijskog sustava zdravstvene zaštite sportaša. Prijedlog: za svakog sportaša se navode podaci liječnika koji ga/su je do sada pregledao/li te liječnik može kontaktirati kolegu za potrebne informacije. Idealno rješenje bi bilo stvaranje jedinstvenog informacijskog sustava za sportaše u RH kojem bi ovlašteni liječnici imali pristup uz pristup CEZIH-u kako bi im bile dostupne potrebne informacije za donošenje odluke o zdravstvenoj sposobnosti sportaša u skladu s Pravilnikom, a u zaštitu zdravlja i života sportaša. Navedeni objedinjeni informacijski sustav bi osim toga omogućio odgovarajuće praćenje zdravstvenih tegoba po pojedinim sportovima, lokalnim sredinama, rangu natjecanja te bi time omogućio pravovremenu i odgovarajuću prevenciju i planiranje. 15. Registri i evidencije. Članak 65. Komentar HDSM: U članak dodati: 18. Evidencija utvrđene zdravstvene sposobnosti za sportsku pripremu i natjecanja. 16. Javne potrebe u sportu. Članak 68. Komentar HDSM: Dodati: - osiguravanje redovite zdravstvene zaštite sportaša natjecatelja, rekreativaca i polaznika programa zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti - osiguravanje sustava financiranja zdravstvene zaštite sportaša natjecatelja, rekreativaca i polaznika programa zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti (za mlađe od 18 godina i studente-sportaše financiranje iz fonda HZZO-a prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti) 17. Javne potrebe u sportu na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini. Članak 75., stavak 2., alineja 4: „-sportska priprema, domaća i međunarodna natjecanja te opća i posebna zdravstvena zaštita sportaša“ Komentar HDSM: Umjesto nejasnih pojmova „opća i posebna zdravstvena zaštita“ zamijeniti pojmovima „zdravstvene zaštite sportaša natjecatelja, rekreativaca i polaznika programa zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti“ sukladno Planu i programu mjera zdravstvene zaštite. Djelomično prihvaćen Pravilnikom iz članka 15. stavka 3. Koji donosi čelnik tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo, definirati će se način obavljanja zdravstvenog pregleda, specijalnost liječnika koji obavljaju zdravstveni pregled, vremenski rok, vrstu i opseg pregleda sportaša za pojedini sport, učenika i studenata koji sudjeluju u natjecanjima u sustavu školskog i akademskog sporta te organizaciju medicinske pomoći u sportu. Slijedom navedenog, liječnička struka je jedina mjerodavna za donošenje odredbi vezanih uz liječničke preglede sportaša. Člankom 64., stavkom 5. propisuje se donošenje pravilnika o način unošenja i pristupa podacima Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, kao i detaljniju razradu sadržaja te vrstu i oblik informacija koje se prikupljaju, a člankom 65. propisane su osnovne evidencije i registri Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, između kojih je i Evidencija sportaša koja će sadržavati i podatke o liječničkim pregledima sportaša. 1. Propisivanje besplatnog liječničkog pregleda za sportaše mlađe od 18 godina nije moguće propisati ovim Zakonom. 2. Pravilnikom iz članka 15. stavka 3. propisuje se organizacija medicinske pomoći u sportu te se isto ne može propisati, kako se navodi, Pravilnikom kojim će se propisati tehnički standardi, standardi projektiranja i sigurnosnih normativa izgradnje sportskih građevina te pravilnik kojim će se propisati prostorni standardi, normativi te urbanistički uvjeti za planiranje sportskih građevina. 3. Vezano uz članak 3., stavak 3., točku d), podtočku ii., kineziterapeuti primarno provode postupak vježbanja kojim se utječe na mišićno-koštani sustav. 4. Ovim Zakonom prepoznate su stručne osobe u sportu dok su liječnici, fizioterapeuti, medicinski tehničari i dr. prepoznati drugim zakonima. 5. kineziterapeuti primarno provode postupak vježbanja kojim se utječe na mišićno-koštani sustav 6.u sustavu sportske rekreacije sudjeluje oko polovice građana RH i to u neorganiziranim uvjetima te je nemoguće propisati obvezu liječničkih pregleda za osobe koje se rekreativno bave sportom. 7. Prihvaća se 8. zanimanje fizioterapeuta regulirano je drugim propisima 9. službeni liječnik i/ili medicinski tehničar su ostale osobe utvrđene općim aktom nacionalnog sportskog saveza. 10. rekreativcima nije moguće propisati obvezu liječničkih pregleda 11. pod provedbom zdravstvene skrbi o sportašu smatra se stvaranje uvjeta kojima će se brinuti o zdravlju sportaša, a ne provedba zdravstvenih postupaka. 12. propisat će se pravilnikom iz članka 15. stavka 3. 13. propisat će se pravilnikom iz članka 15. stavka 3. 14. Člankom 64., stavkom 5. propisuje se donošenje pravilnika o način unošenja i pristupa podacima Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, kao i detaljniju razradu sadržaja te vrstu i oblik informacija koje se prikupljaju, a člankom 65. propisane su osnovne evidencije i registri Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, između kojih je i Evidencija sportaša koja će sadržavati i podatke o liječničkim pregledima sportaša. 15. Člankom 64., stavkom 5. propisuje se donošenje pravilnika o način unošenja i pristupa podacima Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, kao i detaljniju razradu sadržaja te vrstu i oblik informacija koje se prikupljaju, a člankom 65. propisane su osnovne evidencije i registri Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, između kojih je i Evidencija sportaša koja će sadržavati i podatke o liječničkim pregledima sportaša. 16. Propisivanje besplatnog liječničkog pregleda za sportaše mlađe od 18 godina nije moguće propisati ovim Zakonom. Rekreativcima nije moguće propisati obvezu liječničkih pregleda. 17. opća i posebna zdravstvena zaštita je pojam koji obuhvaća navedeno te ga nije potrebno detaljnije propisati.
272 Karla Šitić   Poštovani, ovim putem pozdravljamo nacrt novog zakona o sportu s prijedlogom za definiranje statusa svih olimpijaca, osvajača od 4. mjesta pa na dalje. Svakako naglašavamo kako se podržava definiranje statusa osvajača svjetskih i europskih medalja, kao i trenera osvajača olimpijskih medalja te u tom pogledu osiguravanja naknade za sportsku izvrsnost. Smatramo također kako je i sportaše olimpijce potrebno privilegirati u pogledu osiguravanja materijalnih i drugih uvjeta; navodimo konkretan prijedlog prednosti za zaposlenje za rad u sportu, ali i izvan sporta, u struci, uz odgovarajuće obrazovanje i edukaciju te druge potrebne uvjete za zaposlenje (kao npr. djeca branitelja). Svrha je vrednovati sportski uspjeh te poticati mlade na bavljenje sportom, kao i produženje sportske karijere u seniorskim uzrasnim kategorijama, a čime bismo još više promovirali sport kao temelj zdrave i aktivne Hrvatske. S poštovanjem, Karla Šitić, OI London, 11. mjesto 10km open water Tina Erceg, OI Peking, OI London, 14. mjesto gimnastika preskok Ana Đerek, OI Rio de Janeiro, OI Tokio, gimnastika Nije prihvaćen Predlaže se urediti pitanje zapošljavanja u privatnim pravnim osobama, što nije moguće ovim Zakonom.
273 Pravobranitelj za djecu RH   Sukladno ovlasti pravobranitelja za djecu iz čl. 9. i 10. Zakona o pravobranitelju za djecu (NN 73/2017), dostavljamo Vam mišljenje na Nacrt prijedloga Zakona o sportu. Pozdravljamo izradu i puštanje ovog Nacrta u javno savjetovanje zbog brojnih manjkavosti važećeg zakona, činjenice da neki provedbeni propisi nikada nisu doneseni (čak i 16 godina nakon donošenja Zakona o sportu (2006.)), te zbog potrebe učinkovitije zaštite prava i interesa djece sportaša koji su najranjivija, a vjerujemo i najbrojnija skupina sportaša. Ovom prilikom ističemo kako se radi o izuzetno značajnom području života djece i aktivnostima koje predstavljaju kvalitetno i sadržajno provođenje slobodnog vremena, a koje ima brojne pozitivne učinke na djecu, njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Osim toga, sport ima i snažnu odgojnu komponentu i preventivni karakter (prevencija nepoželjnih i društveno neprihvatljivih ponašanja, usvajanje zdravih stilova života, smanjenje rizika za razvoj različitih zdravstvenih teškoća u djetinjstvu i u odrasloj dobi ) pa je uključivanje djece u sport i u njihovom interesu, ali i u interesu društva u cjelini. Djeca su nažalost sve više izložena sjedilačkom načinu života, a podaci o broju djece koja nisu fizički aktivna zabrinjavajući su i alarmantni. Stoga je još veća odgovornost odraslih poticati djecu na bavljenje sportom te osiguravati primjerene uvjete za njihovo uključivanje u sportske sadržaje. Iako je pritom uloga roditelja, odgajatelja, učitelja i trenera ključna, očekuje se i reakcija donositelja odluka na svim razinama, a kako bi uređenost i transparentnost sustava dječjeg sporta bila motivirajuća i poticajna za njihovo uključivanje. Nacrt prijedloga koji je u javnom savjetovanju sadrži neke dobrodošle izmjene za koje se niz godina zalažemo (primjerice, ništetnost odredbi ugovora zaključenog između sportaša i sportskog kluba, a kojima se prilikom prelaska sportaša amatera koji zadržava amaterski status iz jednog sportskog kluba u drugi traži isplata naknade za prijelaz), međutim sadrži i određenih manjkavosti, na koje ćemo ukazati kroz komentare i prijedloge na pojedine odredbe. Primljeno na znanje Komentar je usmjeren na pohvalu Zakonu i nema konkretnih prijedloga poboljšanja teksta.
274 HOK   Hrvatska obrtnička komora podržava predložene izmjene Zakona o sportu, kojima se predviđa riješiti dugogodišnji problem proizašao iz nedostatka odredbi postojećeg Zakona, a zbog čega sportske djelatnosti nije moguće obavljati u obrtu. Sa svrhom izmjene takve situacije u nekoliko navrata obraćali smo se tijelima ovlaštenim za provedbu Zakona o sportu, koja su se mijenjala ovisno o ustrojstvu državne uprave, u nastojanju da se ograničavajuće odredbe dopune kako bi se omogućilo u obrtu obavljati djelatnosti koje su vezane uz sport. Problem je proizašao iz odredbi važećeg Zakona o sportu koji ograničava obavljanje svih sportskih djelatnosti i djelatnosti povezanih sa sportom, kao što su primjerice sportska rekreacije, pripreme i poduke, od strane fizičkih osoba. Zakon dozvoljava njihovo obavljanje isključivo kao samostalnu djelatnost te ne predviđa mogućnost da se takve djelatnosti registriraju kao obrt. Takvo određenje predstavlja veliku administrativnu prepreku i ograničavanje poslovanja obrta. Posebno se to odnosi na već spomenute djelatnosti sportske rekreacije, pripreme i poduke. Smatramo da za takva ograničenja nema potrebe jer osobe u samostalnim djelatnostima i obrtnici plaćaju u pravilu porez na dohodak te i u pogledu poreznih knjiga i evidencija vrijede ista pravila. Posebno su problematične situacije kada se u obrtu obavljaju djelatnosti koje nadopunjuju sportske djelatnosti i uz nju se redovito obavljaju kao što su npr. masaža ili trgovina sportskim rekvizitima. U takvom slučaju poduzetnik se susreće s obvezom dvostruke registracije. Za sportske djelatnosti mora se registrirati kao samostalna djelatnost, a za gospodarske djelatnosti otvara obrt i stoga se mora upisati u dva odvojena registra odnosno evidencije. Povratne informacije o potrebi izmjene ograničavajućih odredbi Zakona uvijek su bile pozitivne, tako i od strane Ministarstva za turizam i sport koje je u ovom mandatu Vlade RH nadležno za područje sporta i koje je, sukladno Planu zakonodavnih aktivnosti za 2022. godinu pokrenulo proces donošenja novog Zakona o sportu te očekujemo da do kraja godine bude i usvojen. Prijedlozi i primjedbe vezano za pojedine članke usmjereni su tome da se postojeći problem riješi uvažavajući sve posebnosti načina poslovanja u obrtu. Primljeno na znanje Komentar je načelan i nema konkretnih prijedloga promjena teksta Zakona.
275 Anja Matovina   Službenica Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu Primorsko-goranske županije Nužan je detaljan pregled navođenja članaka i stavaka – npr. članku 10. st 7. i članku 23. st. 6. krivo je navedeno da se referira na „članak ovog članka“. Isti trebaju glasiti „iz stavka 4. ovog članka“ Prihvaćen Ispravljeno u tekstu.
276 HRVATSKI SAVEZ SPORTSKE REKREACIJE "Sport za sve"   U cilju da budući Zakon o sportu bude što kvalitetniji predlažemo da se u tekstu „Prijedloga nacrta Zakona o sportu“ u članku 3. izvrše potrebite izmjene i dopune, kako slijedi: I. Da se pod b) sportska poduka…, tekst koji slijedi situiran na način da bude prezentiran sukladno s postignućima kineziologijske znanosti, što u predloženom tekstu nije slučaj, naprotiv! Obrazloženje: 1. Naime, iz prezentiranog dijela teksta… „s ciljem razvoja antropoloških karakteristika, a posebno motoričkih znanja proizlazi da „motorička znanja“ spadaju u „antropološke karakteristike“, što nije nikada i ničim dokazano, te da se „motorička znanja„ mogu razvijati što nije istina, jer se sva ljudska znanja, pa i motorička znanja mogu stjecati ili usavršavati! 2. Zato predlažemo da tekst pod e) koji se odnosi na sportsku poduku glasi: b) Sportska priprema je provedba svih oblika trenažnih procesa sportaša i trenera s ciljem razvoja antropoloških karakteristika, a posebno motoričkih i funkcionalnih sposobnosti, te stjecanja motoričkih znanja, važnih za pojedini sport ili sportsku granu II. U dijelu „Prijedloga nacrta Zakona o sportu“ koji se odnosi na sportske djelatnosti, članak 3.., pod d) zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje: …, predlažemo da se tekst koji iza toga slijedi, to jest „i planirana i programirana sportska rekreacija…..“ u cijelosti izostavi jer je netočan a na taj način i štetan i za „zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje“ i za područje „Sportske rekreacije“. Obrazloženje: 1. Naime, umjesto da Predlagač konzekventno opiše (obrazloži?), po čemu zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje spada u „(Sportske djelatnosti) ili, još konkretnije, navede cilj, zadaće i sredstva zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja, pokušava tekstom koji slijedi i odnosi se samo na sportsku rekreaciju „dokazati“ da se radi o identifikaciji, supstituciji, ili istoznačnicama tih naziva?! 2. Na taj način Predlagač zanemaruje ili ….., gotovo 70-godišnja znanstvena i stručna postignuća kineziologijske znanosti u našoj zemlji, prema kojima je „Sportske rekreacija“ jedno od primijenjenih područja kineziologije, koje zaslužuje da bude obuhvaćeno u ovom djelu Zakona kao autonomna sportsko-rekreacijska djelatnost. 3. To je istodobno razlogom što Predlagač nastojeći „izmijeniti“ što se ne može, neuspjelo „identificirati što je nemoguće“ čini i opet velike greške, jer u nastavku teksta o „planiranoj i programiranoj sportskoj rekreaciji“ nepotrebno navodi pojavne oblike sportske rekreacije, piše o natjecanjima, nomenklaturama sportova Hrvatskog olimpijskog odbora i sl., što dakako nema niti potrebe niti mjesta u ovom djelu Zakona. To, uz ostalo iz razloga što se točno zna, ili bi se trebalo znati, kada se radi o području sportske rekreacije, što su to sportsko rekreacijske aktivnosti, što su sportsko rekreacijska natjecanja i što su to sportsko rekreacijski sadržaji. 4. Zbog toga u cilju što kvalitetnije izrade Zakona o sportu, predlažemo da se iskoriste komparativne prednosti postignuća kineziologijske znanosti i u predloženom tekstu Zakona, te da se pod d) i područje sportske rekreacije situira kao jedna od autonomnih sportskih djelatnosti kako slijedi: Točka d) Sportska rekreacija se provodi s ciljem da se putem bavljenja sportsko-rekreacijskim aktivnostima, sudjelovanjem u sportsko – rekreacijskim natjecanjima, koristeći primjerene sportsko – rekreacijske sadržaje, utječe na razvoj antropoloških obilježja, posebno na motoričke i funkcionalne sposobnosti, a na taj način i na čuvanje i unapređivanje zdravlja. 5. Što se tiče situiranja zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja treba ga prezentirati kao i druge sportske djelatnosti ili konkretno, s točno definiranim ciljem, zadaćama i sredstvima. Predsjednik Prof.emeritus dr.sc.Vladimir Findak Ovim novim prijedlogom i obrazloženjem Hrvatski savez sportske rekreacije "Sport za sve" strornira svoj Prijedlog teksta upućen na ovo Savjetovanje dana 24.8.2022. u 09:24 Djelomično prihvaćen Članak 3. stavak 2. izmijenjen na način kako je predloženo. Sportska rekreacija je ovim zakonom definirana na način kojim je moguće prepoznati djelatnost. Zadaće, aktivnosti i financiranje nisu predmet reguliranja članka 3., stoga nije moguće prihvatiti predloženi prijedlog izmjena.
277 ŽELJKO JERKOV   Primjedbe : ŽELJKO JERKOV III. OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Potrebna sredstva za provedbu ovoga zakona osigurat će se iz Državnog proračuna Republike Hrvatske koja će se osigurati u Razdjelu 090 Ministarstva turizma i sporta. Sredstva će se osigurati iz općih prihoda i primitaka i iz dijela prihoda od igara na sreću, temeljem članka 8. stavka 1. Zakona o igrama na sreću (Narodne novine, br. 87/09, 35/13, 158/13, 41/14, 143/14). ( izbacuje se iz teksta) POJAŠNJENJE : izbacivanja financiranja iz prihoda od igara na sreću i kladioničarskih društava : Sport kao društvena djelatnost ne smije se financirati iz igara na sreću i kladionica , jer ta aktivnost stvara ovisnost specijalno kod mladih ljudi , generira probleme u obitelji i društvu. Nekada u prošlosti smo imali situaciju da su sport sponzorirali proizvođači alkoholnih i duhanskih proizvoda , pa je zbog štetnosti za zdravlje mladih i drušva ta vrsta sponzorstva zabranjena i postala društveno neprihvatljiva. Možemo reći da su sport (koji treba propagirati zdravlje) i klađenje ( koje stvara ovisnost )u sukobu interesa za zdravlje društva. Danas imamo društva i zemlje koje su to prepoznale . U Španjolskoj je kladioničarskim društvima zabranjeno sponzoriranje klubova i sporta .Nedavno je u Finskoj –njihov parlament donio zakon s kojim je kladioničarskim društvima zabranjeno sponzoriranje i doniranje sporta ,a sredstva koja nedostaju , pokrit će se iz državnog proračuna. DIO DRUGI SPORTSKE DJELATNOSTI Sportske djelatnosti Članak 1. (1) Sportske djelatnosti su aktivnosti koje obavljaju fizičke i pravne osobe po odredbama ovoga Zakona. (2) Sportske djelatnosti su: sudjelovanje u sportskom natjecanju, sportska priprema, sportska poduka, zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje, organiziranje i vođenje sportskog natjecanja, (nadopuna )vođenje i upravljanje sportskim organizacijama i klubovima te posredovanje u sportu. (3) Stručne djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, jesu: a) Sudjelovanje u sportskom natjecanju je nastupanje sportaša pojedinaca ili sportskih ekipa na natjecanjima koje organiziraju pravne osobe u sustavu sporta registrirane za obavljanje sportske djelatnosti organiziranja i vođenja sportskog natjecanja. b) Sportska priprema je provedba svih oblika trenažnih procesa sportaša i trenera s ciljem razvoja antropoloških karakteristika, a posebno motoričkih znanja i sposobnosti važnih za pojedini sport ili sportsku granu. c) Zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje je: i. planirana i programirana sportska rekreacija poput programa fitnessa, aerobike, pilatesa te programa koji mogu sadržavati elemente jednog ili više sportova i/ili sportskih grana s ciljem unapređenja psihofizičkih sposobnosti i zdravlja bez sudjelovanja u sustavu službenih natjecanja u sportovima prepoznatim u nomenklaturama sportova Hrvatskog olimpijskog odbora, Hrvatskog paraolimpijskog odbora i Hrvatskog sportskog saveza gluhih, koje organizira nadležni nacionalni sportski savez i/ili njegove članice ii. kineziterapijski programi koji se odnose na prevenciju i rehabilitaciju ozljeda lokomotornoga sustava. d) Sportska poduka je podučavanje izvođenja tehnike pojedinoga sporta s isključivim ciljem svladavanja tehnike bez planiranja, programiranja, provedbe i kontrole programa sportske pripreme ili sportske rekreacije. e) Organiziranje i vođenje sportskog natjecanja su aktivnosti koje provode nacionalni sportski savezi, članice nacionalnih sportskih saveza ili druge pravne osobe registrirane za obavljanje te sportske djelatnosti, a za cilj imaju provedbu sportskih natjecanja. f) (nadopuna) Vođenje i upravljanje sportskim organizacijama i klubovima od strane fizičkih osoba kao profesionalaca , kao i volontera u ulogama članova upravnih odbora te izabranih predsjednika , koji obavljaju administrativne i upravljačke aktivnosti , u smislu naoptimalnijeg funkcioniranja svojih organizacija i klubova. g) Posredovanje u sportu je obavljanje poslova posredovanja i zastupanja sportaša i trenera pri zapošljavanju kao i poslova posredovanja i zastupanja klubova. (4) Sportskom djelatnošću smatra se i: - organizirana izvannastavna školska sportska aktivnost i akademska sportska aktivnost, - upravljanje sportskom građevinom. - upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta.(izbaciti) ( izbacujemo jer je to obrazloženo u točki f. kao dodatak ) (5) Tijelo državne uprave nadležno za poslove sporta u slučaju dvojbe utvrđuje je li neka djelatnost sportska djelatnost. DIO TREĆI OSOBE U SUSTAVU SPORTA Opće odredbe Članak 2. (1) U sustavu sporta djeluje: - fizička osoba, - pravna osoba i - školsko sportsko društvo. (2) Fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je: - sportaš, - osoba koja obavlja stručne poslove u sportu, - službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportskog natjecanja, - (nadopuna)predstavnik sportskog kluba ili organizacije - posrednik u sportu, POGLAVLJE I. FIZIČKA OSOBA KOJA DJELUJE U SUSTAVU SPORTA Odjeljak 1. SPORTAŠ Sportaš Članak 3. Sportaš je osoba koja sudjeluje u sportskoj pripremi odnosno treningu i službenom sportskom natjecanju s ciljem ostvarivanja što boljeg postignuća odnosno postizanja natjecateljskih rezultata u svim uzrasnim kategorijama i razinama sportskog natjecanja. Vrste sportaša Članak 4. Sportaš može biti profesionalni sportaš i sportaš amater.   Profesionalni sportaš Članak 5. (1) Profesionalni sportaš je onaj sportaš koji se bavi sportskim djelatnostima sudjelovanja u sportskom natjecanju i sportskoj pripremi kao osnovnim zanimanjem temeljem sklopljenog , (nadopuna) sportskog ugovora o radu odnosno temeljem sklopljenog ugovora o profesionalnom igranju. (2) ako ima registriranu samostalnu sportsku djelatnost. (IZBACITI )– POJAŠNJENJE: Nepotrebno je da profesionalni sportaš mora imati registriranu sportsku djelatnost kroz obrt ili firmu. Sportaš je zaposlenik kluba dok traje ugovor o radu – tj sportski ugovor sa klubom , kao i svaki zaposlenik različitih društava . (nadopuna) Samostalnu sportsku djelatnost ( ako izbacimo samostalnu sportsku djelatnost , koja je sportaša pretvorila u poduzetnika a ne zaposlenika , tada se brišu članci od 2-7. ) (3) sudjelovanja na sportskom natjecanju i sportskoj pripremi može obavljati osoba koja je: - profesionalni sportaš kojemu je sudjelovanje u službenom sportskom natjecanju osnovno zanimanje i ima ugovor o profesionalnom igranju sklopljen sa sportskim klubom - profesionalni sportaš kojemu je sudjelovanje u službenom sportskom natjecanju osnovno zanimanje, a nije u ugovornom odnosu sa sportskim klubom ili - sportaš kojemu bavljenje sportskom djelatnošću nije osnovno zanimanje. (4) Osoba iz stavka 2. ovoga članka mora: - imati najmanje 16 godina, - biti upisana u registar sportaša u skladu s ovim Zakonom, - dostaviti dokaz da nema zapreke za obavljanje posla propisanih člankom 116. ovoga Zakona. (5) Osobe iz stavka 2. ovoga članka podnose zahtjev za upis i brisanje iz Registra sportskih djelatnosti koji vodi nadležno upravno tijelo županije odnosno Grada Zagreba (u daljnjem tekstu: nadležno upravno tijelo) prema sjedištu pravne, odnosno prebivalištu fizičke osobe, u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na sportske djelatnosti i koji je sastavni dio Nacionalnog informacijskog sustava u sportu, (6) O upisu i brisanju osobe u Registar sportskih djelatnosti iz stavka 4. ovog članka donosi se rješenje. (7) Na rješenje iz stavka 5. ovoga članka stranka ima pravo izjaviti žalbu tijelu državne uprave nadležno za sport, (8) Način i rokove upisa i brisanja te sadržaj i vođenje Registra iz članka 4. ovoga članka pravilnikom propisuje čelnik tijela državne uprave nadležnog za sport. Ugovorni odnos profesionalnog sportaša Članak 6. (1) Na profesionalne sportaše koji imaju sklopljen (nadopuna)sportski ugovor o radu ne primjenjuju se odredbe zakona koji uređuje radne odnose, a koje reguliraju pitanje ugovora o radu na određeno vrijeme, prestanak ugovora o radu, otkazni rok i otpremninu, raspored radnog vremena te odmore i dopuste. Ta pitanja se uređuju ugovorom o radu. Sportaš amater Članak 7. (1) Sportaš amater je osoba koja se bavi sportskom djelatnošću i sudjeluje u službenom sportskom natjecanju, a nije profesionalni sportaš kako je to propisano člankom 10. ovoga Zakona. (2) Sportaš i sportski klub mogu zaključiti i stipendijski ugovor, koji može trajati najduže do navršene 24 godine starosti sportaša u iznosu do 24.000 eura ( mijenjamo u ) 36.000. € neto godišnje. POJAŠNJENJE : Sportskom stipendijom sportaš mora imati uvjete koji bi mu osigurali vrhunske sportske rezultate . Uvjeti su : adekvatno stanovanje , adekvatana vrhunska prehrana - uz dodatke prehrani za izuzetne napore, Odjeljak 4. (nadopuna) RUKOVODITELJ U SPORTSKOM KLUBU Odjeljak 5. (nadopuna)POSREDNIK U SPORTU Posrednik Članak 8. (1) Posrednik u sportu je osoba koja je prema pravilima nacionalnog sportskog saveza ovlaštena obavljati poslove posredovanja i zastupanja prelaska sportaša ili trenera iz jednog sportskog kluba u drugi sportski klub ili poslove posredovanja i zastupanja između sportskih klubova. (2) Uvjeti i način posredovanja u sportu utvrđuju se općim aktom nacionalnog sportskog saveza. (3) Prilikom posredovanja u zapošljavanju profesionalnih sportaša i trenera posrednik u sportu ima pravo naplatiti naknadu od osoba za koje je poduzimao poslove posredovanja. (4) Odjeljak 6. OSTALE OSOBE U SPORTU Sportski asistent – vodič i komunikacijski posrednik u sportu gluhih Članak 9. (1) Sportski asistent – vodič je osoba koja pomaže parasportašu u izvođenju sportske aktivnosti u sportovima i sportskim disciplinama u kojima je pomoć sportašu definirana tehničkim pravilima pojedinog sporta. (2) Komunikacijski posrednik u sportu je osoba koja ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti u korištenju hrvatskog znakovnog jezika odnosno korištenju ostalih sustava komunikacije gluhih te pomaže gluhom sportašu u izvođenje sportske aktivnosti na način da prevodi i tumači govor na znakovni jezik te obratno, a sukladno tehničkim pravilima pojedinog sporta. (3) Uvjet za obavljanje poslova sportskog asistenta propisuje Hrvatski paraolimpijski odbor. (4) Uvjet za obavljanje poslova komunikacijskog posrednika u sportu propisuje Hrvatski sportski savez gluhih. Sportski klasifikator Članak 10. Sportski klasifikator je osoba koja obavlja klasifikacijske preglede i razvrstava parasportaše u sportske klasifikacijske kategorije a ispunjava uvjete koje propisuje Hrvatski paraolimpijski odbor. Ostalo Članak 11. (1) Nacionalni sportski savez može svojim aktom propisati obvezu člana upravljačkog tijela klubova i saveza, predstavnika kluba na utakmicama, tehničkog tajnika, zdravstvenog djelatnika aktivnog u sportu i drugih, na disciplinsku odgovornost, registraciju, licenciranje i sl. (2) Osobe koje djeluju u sustavu sporta dužne su poduzimati mjere zaštite djece u sportu te o svakom kršenju prava djece, posebice svim oblicima nasilja nad djecom, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djece u sportu izvijestiti tijela socijalne skrbi, odnosno druga nadležna tijela. (3) Sportsku djelatnost sportske pripreme, sportske poduke i zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja može obavljati samo fizička osoba upisana u registar stručnih kadrova. POGLAVLJE II. PRAVNA OSOBA KOJA DJELUJE U SUSTAVU SPORTA Odjeljak 1. SPORTSKI KLUB Sportski klub Članak 12. (1) Sportski klub je pravna osoba registrirana za obavljanje sportske djelatnosti sportske pripreme i sudjelovanja u sportskom natjecanju pojedinog sporta iz nomenklature sportova. (2) Sportski klub može biti osnovan kao: (nadopuna) 1. sportska udruga. Ili 2. sportsko dioničko društvo (SDD.) Sportska udruga je vrsta organizacije koja je u sadašnjoj situaciji pokazala izdržljivost, i funkcionira u 99 % sadašnjih klubova, i trebamo je održati kao model funkcioniranja, i navesti je kao model organiziranja na 1. mjestu prije SDD sportskog dioničkog društva. Treba definirati –što je sportska udruga ? SPORTSKA UDRUGA je neprofitna udruga građana u sportu. • Odrediti kriterije i stroga pravila po kojima se udruga građana u sportu osniva i funkcionira . • Stvoriti poseban registar udruga građana u sportu. Odjeljak IV. SPORTSKI SAVEZ Nacionalni sportski savez Članak 37. (nadopuna)Nacionalni sportski savez je krovna udruga svog sporta , koja brine , razvija strategije razvoja svog sporta i snosi odgovornost za sve aspekte svog sporta. DIO PETI SPORTSKO NATJECANJE Sportsko natjecanje Članak 55. (1) Sportsko natjecanje je organizirano natjecanje sportskih ekipa ili sportaša pojedinaca koje organizira i vodi (nadopuna)nacionalni sportski savez i pravna osoba registrirana za organiziranje i vođenje sportskog natjecanja. Sredstva za financiranje javnih potreba u sportu Članak 69. (1) Sredstva za financiranje javnih potreba u sportu na državnoj razini osiguravaju se u Državnom proračunu Republike Hrvatske iz općih prihoda i primitaka (nadopuna):najmanje 1% državnog proračuna., iz prihoda od igara na sreću sukladno propisima kojima se uređuju igre na sreću te iz ostalih izvora financiranja. – ( IZBACUJEMO) POJAŠNJENJE : izbacivanja financiranja iz prihoda od igara na sreću i kladioničarskih društava : Sport kao društvena djelatnost ne smije se financirati iz igara na sreću i kladionica , jer ta aktivnost stvara ovisnost specijalno kod mladih ljudi , generira probleme u obitelji i društvu. Nekada smo u prošlosti , imali situaciju da su sport sponzorirali proizvođači alkoholnih i duhanskih proizvoda , pa je zbog štetnosti za zdravlje mladih i drušva ,ta vrsta sponzorstva zabranjena. Možemo reći da su sport (koji treba propagirati zdravlje) i klađenje ( koje stvara ovisnost )u sukobu interesa za zdravlje društva. Danas imamo društva i zemlje koje su to prepoznale . U Španjolskoj je kladioničarskim društvima zabranjeno sponzoriranje klubova i sporta Nedavno je u Finskoj –njihov parlament donio zakon s kojim je kladioničarskim društvima. zabranjeno sponzoriranje i doniranje sporta. Logično bi bilo da se sport kao društvena aktivnost u RH financira iz državnog proračuna . Odvajanjem sporta od kladioničarskih društava, prenosimo informaciju da je sport društvena aktivnost vezana uz zdravlje nacije , i jednako važno s tim odvajanjem istovremeno suzbijamo moguće manipulacije sa sportskim rezultatima. POJAŠNJENJE: POTREBE FINANCIRANJA IZ DRŽAVNOG PRORAČUNA NA RAZINI IZDVAJANJA najmanje 1%. Hrvatski sport se već duže vrijeme bori sa neadekvatnom strategijom financiranja sporta kao društvene aktivnosti . Dramatična je situacija u kolektivnim sportovima , koji su veliki sustavi i imaju velik broj sudionika, od juniora kao baze za selekciju sportaša do seniora sportaša i profesionalaca koji rade u klubovima da bi sustav funkcionirao . Primjer za ilustraciju: KK Split- Jugoplastika -1990 godine je imao godišnji proračun 4 500 000,00 DM ( tadašnjih maraka ), dok je danas nakon 32 godine 1 200 000, 00 € Klubovi u našem okruženju imaju sljedeće proračune : • CEDEVITA OLIMPIJA - Slovenija: 7 000 000,00 € • CRVENA ZVEZDA - Srbija : 12 000 000,00 € • BUDUĆNOST PODGORICA - Crna Gora : 4 500 000,00 € Svjedoci smo potencijalnog gašenja KK Cibona ! Nogomet kao kolektivni sport ima model financiranja iz fondova FIFA – e i UEFA – e , na temelju svojih rezultata i prodaje svojih igrača . Taj model je reguliran ugovorima i funkcuionira kao odvojen sustav. DIO DEVETI PRAVA SPORTAŠA, TRENERA I IZBORNIKA Prava sportaša, trenera i izbornika Članak 76. (1) Prava koja sportaš može ostvariti temeljem ovoga Zakona su: pravo na pokriće obveznih doprinosa, pravo na sportsku stipendiju, pravo na nagrade za sportska ostvarenja i pravo na pokriće osnovnih troškova za bavljenje sportskom djelatnošću . (2) Temeljem ovoga Zakona, trener i izbornik može ostvariti pravo na trajnu novčanu naknadu i nagradu za sportska ostvarenja. Obvezni doprinosi Članak 77. (1) Vrhunski sportaš(nadopuna) I.i II kategorije kroz nacionalni program razvoja sporta moraju imati jedinstvenu nacionalnu stipendiju i na isti način regulirano mirovinsko i zdravstveno osiguranje. ima pravo na uplatu obveznih doprinosa iz sredstava Državnog proračuna Republike Hrvatske. (nadopuna)Sportaši koji imaju sportski ugovor o radu , zaštićeni su sa svojim ugovorima , a sportski klubovi su u obvezi uplaćivanja doprinosa i mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. (2) Pravo na uplatu obveznih doprinosa odobrava se sportašu iz stavka 1. ovoga članka na vlastiti zahtjev ako ispunjava sljedeće uvjete: - ima status vrhunskog sportaša I. kategorije i II kategorije ima registriranu samostalnu sportsku djelatnost ili ima sklopljen ugovor o radu za djelatnost pripreme i sudjelovanja u sportskom natjecanju, - ima hrvatsko državljanstvo, - ima prebivalište u Republici Hrvatskoj - ako je ostvario ukupni godišnji dohodak u prethodnoj godini do 24.000,00 Eura – 36.000 € neto, Trajna novčana naknada Članak 79. (1) Pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu ostvaruje sportaš koji je osvojio medalju na olimpijskim igrama/paraolimpijskim igrama/olimpijskim igrama gluhih i svjetskom seniorskom prvenstvu u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, ako ima ispunjene sljedeće uvjete: - hrvatsko državljanstvo, - prebivalište u Republici Hrvatskoj, - navršenih 45 godina života, - nije pravomoćno osuđen za počinjeno kazneno djelo iz članka 111. stavka 1. i 2. ovoga Zakona - (2) Trajna novčana mjesečna naknada sportašu iz stavka 1. ovoga članka, u neto iznosu, je: - (nadopuna)150% prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu medalju na : zlatnu medalju na olimpijskim igrama, SVJETSKO prvenstvo u nogometu ( kao odvojena kategorija , zbog važnosti samog natjecanja ), paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje - (nadopuna)125% prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu srebrnu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te za osvojenu zlatnu medalju na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih,koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna nagrada isplaćuje - (nadopuna)100% prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu brončanu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih te za osvojenu srebrnu medalju na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, sportovima i disciplinama koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje - (nadopuna)75 % prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za osvojenu brončanu medalju na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, sportovima i disciplinama koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje. Pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu ostvaruje i izbornik (nadopuna)I pomoćnicima u nižim postocima . u ekipnim sportovima i trener u individualnim sportovima zaslužan za medalju sportaša ili ekipe koja je osvojena na olimpijskim igrama/paraolimpijskim igrama/ (3) u ekipnim sportovima i trener u individualnim sportovima zaslužan za medalju sportaša ili ekipe koja je osvojena na olimpijskim igrama/paraolimpijskim igrama/ olimpijskim igrama gluhih, kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, ako ima ispunjene sljedeće uvjete: - hrvatsko državljanstvo, - prebivalište u Republici Hrvatskoj, - navršenih 55 godina života, - nije pravomoćno osuđen za počinjeno kazneno djelo iz članka 111. stavak 1. i 2. ovoga Zakona. (4) Trajna novčana mjesečna naknada izborniku odnosno treneru iz stavka 2. ovoga članka, u neto iznosu, je: - (nadopuna)150 % prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za zaslugu za osvojenu zlatnu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje, - (nadopuna)125% prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za zaslugu za osvojenu srebrnu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna nagrada isplaćuje, - (nadopuna)100% prosječne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj prema objavi Državnog zavoda za statistiku za zaslugu za osvojenu brončanu medalju na olimpijskim igrama, paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama gluhih koja je utvrđena za prethodnu godinu u odnosu na godinu u kojoj se trajna novčana mjesečna naknada isplaćuje. Obrazovanje po posebnim propisima Članak 82. (1) Sportaš može ostvariti pravo na posebne uvjete pohađanja i završetka osnovnog obrazovanja te pohađanja i završetka srednjoškolskog obrazovanja, a visokog obrazovanja samo (nadopuna)ako to nije protivno načelima autonomije sveučilišta za kategorizirane sportaše., POJAŠNJENJE : U svijetu postoji autonomija sveučilišta , ali postoje i posebni propisi za studiranje sportaša. Posebno je izražena na sveučilištima u SAD – u. Članstvo u sportskom dioničkom društvu Članak 94. (1) (nadopuna)Jedna osoba može imati večinski paket dionica u jednom SDD pojedinog sporta , kao i u SDD u različitim sportovima.   Upit za odgovor i komentar - Željko Jerkov: Zakon bi trebao hrvatski sport dovesti na nivo razvoja sporta koji je u zemljama EU. Trenutno je RH po izdvajanjima iz državnog proračuna za sport predzadnji u EU po EUROSTAT-u. Za usporedbu izdvajanja za kulturu u RH iz državnog proračuna postavljka nas na treće mjesto u EU po EUROSTAT-u. Napomena : Sport kao društvena djelatnost u BDP- u EU , doprinosi sa 3%. Poljoprivredna aktivnost u BDP – u EU , doprinosi 1,5 %. I zbog svoje važnosti subvencionirana je od EU. Računa se da je doprinos sporta u prihodima turizma oko 10%. Kako se očekuje donošenje zakona do kraja 2022- godine, moje pianje bi bilo : Koliko sredstava je predviđeno za sport iz državnog proračuna, po novom zakonu za 2023. godinu ? Djelomično prihvaćen Komentar vezan uz financiranje sporta iz prihoda od igara na sreću, primljen na znanje, no isto nije predmet reguliranja ovoga Zakona, nego je isto propisano Zakonom o igrama na sreću te nije moguće ovim Zakonom regulirati drugačije. Člankom 3. stavkom 4. propisano je da se sportskom djelatnošću smatraju i upravljački i administrativni poslovi u pravnim osobama u sustavu sporta. S obzirom na navedeno nije potrebna tražena nadopuna u točki f kao niti brisanje stavka 4. Navedenim stavkom su definirane i ostale osobe u sustavu sporta, a s obzirom da se Zakonom ne propisuju uvjeti za navedene funkcije nije ih potrebno dodatno navoditi. S obzirom na specifičnost sporta oblik samostalne sportske djelatnosti u kombinaciji s radnim odnosom te uz ograničenje stipendijskog ugovora s obzirom na dob i iznos utvrđen je kao optimalno rješenje za realnost u kojoj djeluju sportski klubovi u Republici Hrvatskoj. Predviđeni iznos stipendije podrazumijeva iznos koji je veći od dvije prosječne plaće utvrđen je kao optimalno rješenje za realnost u kojoj djeluju sportski klubovi u Republici Hrvatskoj. Naplata naknade je predmet koji se regulira međusobnim ugovorima stranaka te isto nije moguće propisati Zakonom. Prihvaća se zamjena redoslijeda u članku 30. stavak 2. Zakonom o udrugama se definiraju udruge, njihovo osnivanje i upis u registar udruga te nije potreban posebni registar. Zakonom su kao pravne osobe regulirani sportski klubovi koji mogu biti udruge ili dd, a isto tako su definirane i druge pravne osobe koje se osnivaju kao udruge. Zakonom je regulirano tko ih osniva i koje su njihove zadaće, dok se na sva ostala pitanja primjenjuje Zakon o udrugama. Prijedlog vezan uz nacionalni sportski savez nije moguće prihvatiti budući da su dijelovi prijedloga već sadržani u tekstu Zakona, a izrečeno je jasnije i detaljnije opisano. Prijedlog vezano uz sportsko natjecanje nije moguće prihvatiti budući da su dijelovi prijedloga već sadržani u tekstu Zakona, a izrečeno je jasnije i detaljnije opisano. Ovim Zakonom nije moguće propisati postotak izdvajanja za sport. Sukladno fiskalnim mogućnostima i činjenici da vrhunski sportaši imaju različite stipendije na lokalnoj razini uvodi se jedinstvena stipendija za prve tri kategorije, dok se za najviši rang vrhunskih sportaša (I. kategorija) uvodi nadoknada doprinosa. Iznos od 24.000 eura godišnje je dvostruko veći od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj i smatramo ga primjerenim. Uvažavajući činjenicu kako je trajna naknada nevezana uz radni odnos ili mirovinu te se pravo može konzumirati nevezano uz ostale prihode, a uvažavajući fiskalne mogućnosti navedene iznose smatramo realnim. Uvažavajući činjenicu kako je trajna naknada nevezana uz radni odnos ili mirovinu te se pravo može konzumirati nevezano uz ostale prihode, a uvažavajući fiskalne mogućnosti navedene iznose smatramo realnim. Članak 94. stavak 1. omogućava navedeno te ga nije potrebno mijenjati. Navedeno se određuje kroz postupak planiranja i donošenja državnog proračuna, a što je regulirano drugim propisima.
278 Športski savez osoba s invaliditetom grada Splita   Financiranje sporta Javne potrebe u sportu O prijedlozima i komentarima financiranja sporta očitavala se stručna služba HPO-a, kao i član Odbora za koordinaciju i kontrolu provedbe Strategije Hrvatskog parasporta, sa čijim se prijedlozima i komentarima apsolutno slažemo i podržavamo ih. Predloženim izmjenama prijedloga novog Zakona o sportu, prema svim parasportskim savezima na lokalnoj razini, ispravila bi se dosadašnja diskriminacija, gdje navedeni savezi nisu imali mogućnost odlučivanja o sebi. Ovim izmjenama, savezima na lokalnoj razini, zakonodavac namjenjuje ravnopravnost unutar sportske zajednice u jedinicama lokalne samouprave, temeljem čega će ravnopravno aktivnosti participirati u javnim potrebama, te kvalitetnije osiguravati razvoj i poboljšanje populacije u sportu, kojeg zastupaju. Primljeno na znanje Komentar nije usmjeren na izmjene teksta Zakona.
279 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova   Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova pozdravlja donošenje novog Zakona o sportu, koji pojedinim zakonskim rješenjima doprinosi unaprjeđenju pitanja vezanih uz ravnopravnost spolova. Nova zakonska rješenja koja u tom smislu treba pohvaliti su sljedeća: 1) propisivanje obveze poštivanja načela ravnopravne spolne zastupljenosti pri imenovanju članova u Nacionalno vijeće za sport (čl. 101.), 2) propisivanje ravnopravnosti spolova kao jednog od kriterija za vrednovanje rada krovnih sportskih udruženja i nacionalnih sportskih saveza pri provedbi nadzora nad njihovim stručnim radom (čl. 110.), 3) propisivanje zabrane obavljanja stručnih poslova u sportu osobama pravomoćno osuđenima za neko od kaznenih djela, uključujući kaznena djela protiv života i tijela, protiv spolne slobode, spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta (čl. 111.). Navedena zakonska rješenja značajna su u smislu poticanja većeg uključivanja i participacije žena u sportu, uključujući upravljačke pozicije, a polazeći od nepovoljnog položaja i osjetne podzastupljenosti žena na svim razinama u području sporta. Također je vrlo značajno uvođenje mehanizama prema načelu nulte stope tolerancije za pojavnosti različitih oblika nasilja u sportu, uključujući spolno uznemiravanje čije žrtve su u pravilu sportašice. S obzirom na navedeno, Nacrt prijedloga Zakona o sportu može se smatrati primjerom dobre prakse u smislu nastojanja za unaprjeđenjenjem ravnopravnosti spolova u sportu, te stoga Pravobraniteljica daje punu podršku predloženom tekstu ovog propisa. Primljeno na znanje Komentar je usmjeren na pohvalu Zakonu i nema konkretnih prijedloga poboljšanja teksta.
280 TONĆI ANTUNOVIĆ   Poštovani, Trener je osoba koja priprema i vodi sportaše na natjecanjima i kao takav Trener je uz samog sportaša glavni čimbenik kvalitete rada i uspješnosti u sportu. Smatram da bi trebali trenere podijeliti u 5 razina što bi bilo u skladu sa prijedlogom The European Network of Sport Sciences in Higher Education (ENSSHE) koji se primjenjuje u zemljama EU. U članku 19. stavak 2 Prijedloga, prema stupnju obrazovanja i poslovima koje mogu obavljati, izjednačili ste kao Trenere 4. razine osobe sa završenim preddiplomskim sveučilišnim studijem sa osobama sa završenim diplomskim sveučilišnim studijom, a što je u koliziji s poslovima koje mogu obavljati. (vjerojatno tipfeler) U članku 20. stavak 7 smatram kako bi novi zakon trebao izaći u susret vrhunskim sportašima te bi taj članak trebalo implementirati u članak 19. te omogućiti vrhunskim sportašima da smiju raditi u klubovima privremeno kao treneri uz obvezu rada sa mentorom te uz obvezu pohađanja stručnog specijalističkog usavršavanja, a najdulje na 18 mjeseci. U članku 77. stavak 2 evidentno je da pravo na uplatu obveznih doprinosa iz sredstava državnog proračuna RH imaju samo vrhunski sportaši 1. kategorije koji su profesionalni sportaši sa registriranom sportskom djelatnosti i sklopljenim ugovorom o radu, a da to pravo nemaju i sportaši amateri što smatram totalno neprihvatljivo i diskriminirajuće! U članku 79. smatram da se stavak 3 treba implementirati u stavak 1 jer su za uspješnost u sportu jednako zaslužni i sportaš i trener te se tu ne smije raditi diskriminacija trenera na način da se vrhunski rezultat sportašu i treneru na OI priznaje, a na svjetskom prvenstvu priznaje samo sportašu, a treneru ne! Također smatram da trajnu novčanu nagradu osim medalja na OI i SP u određenom iznosu treba dodijeliti i svim europskim prvacima i svjetskim rekorderima naravno u seniorskom uzrastu olimpijskih sportova i disciplina. (npr. medalja Zlatka Dalića na SP, obaranje svjetskog rekorda na europskom prvenstvu…itd. itekako zaslužuju trajnu nagradu jer su to sve povijesne medalje koje ispisuju povijest RH.) U članku 83. troškovi školovanja u stavku 1 zamijeniti riječ ''može'' sa ''treba'' …aktivnom i bivšem vrhunskom sportašu 1. kategorije RH treba sufinancirati troškove školovanja! S poštovanjem, Tonći Antunović Nije prihvaćen Treneri su definirani Prijedlogom zakona te podijeljeni u 5 razina, stoga nije potrebno unositi predložene izmjene. Pogreška na koju ste ukazali u članku 19., bit će izmijenjena. Članak 20. stavak 7. nije potrebno uvrštavati u članak 19., a nacionalni sportski savezi ukoliko smatraju da je potrebno mogu ga primijeniti. Ukoliko sportaš nema sklopljen ugovor ili samostalnu sportsku djelatnost ne postoji zakonska mogućnost za isplatu doprinosa, odnosno doprinosi mu se isplaćuju po nekoj drugoj osnovi. Sportaš je za vrijeme aktivnog bavljenja natjecateljskim sportom u manjoj mogućnosti biti u radnom odnosu, dok se trener u isto vrijeme poslom trenera bavi temeljem obavljanja djelatnosti bilo u radnom odnosi, bilo kao samostalnom djelatnošću i svoju temeljnu djelatnost može obavljati i karijeru graditi do mirovine. Trajna novčana mjesečna naknada ostvaruje se kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, a to su natjecanja najviše razine, olimpijske igre i svjetska prvenstva. Školovanje vrhunskih sportaša se sufinancira na vlastiti zahtjev ako je sportašu navedeno potrebno te iz tog razloga se koristi riječ „može“, a ne „treba“. Neki sportaši pohađaju redovan sustav obrazovanja koji im je besplatan, dok neki ne žele nastavak nakon srednjoškolskog obrazovanja.
281 Kornelija Kvesić   Poštovani, Kornelija Kvesić, osvajačica olimpijske medalje u košarci, članica Upravnog odbora hrvatskog kluba olimpijaca. Pozdravljam prijedlog novog zakona o sportu s jednim prijedlogom za izmjenu i potrebu uvrštenja u prijedlog novog zakona. Predlažem da se u članak 79. stavak 1. osim za navedena natjecanja uvrsti i vrednuje medalja ostvarena na europskim seniorskim prvenstvima. Članak 79. stavak 1.: „Pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu ostvaruje sportaš koji je osvojio medalju na olimpijskim igrama/paraolimpijskim igrama/olimpijskim igrama gluhih i svjetskom/europskom seniorskom prvenstvu u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih, kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, ako ima ispunjene sljedeće uvjete: […].“ S obzirom na dugogodišnju igračku i trenersku karijeru smatram da se osvojena europska medalja ne smije zanemariti niti joj se smije umanjiti vrijednost. Kroz trenažni proces i sportska natjecanja osvajanje europske medalje također je veliki uspjeh za naše sportašice i sportaše. Komunicirajući sa ostalim državama u našem i širem okruženju mogu samo istaknuti da većina zemalja vrednuje i nagrađuje vrhunske rezultate ostvarene na europskim seniorskim prvenstvima. Uvrštenjem i vrednovanjem i ovih rezultata smatram kako se šalje snažna i motivirajuća poruka prema mladima za uključivanje i bavljenje sportom. Svi smo svjesni kako se i na europskim natjecanjima promovira svaka država i svaki sport. Organiziranjem europskih prvenstava mnoge države razvijaju sportske grane i turizam, kao koheziju sa sportom. Osobno smatram da se ovim postupkom može popularizirati ženski sport i omogućiti djevojkama i ženama što duže bavljenje sportom. Brojna europska sportska natjecanja medijski su također jako popraćena i kao takva postaju i snažni gospodarski faktor u razvoju pojedine zemlje. Iz svega navedenog smatram da seniorska europska medalja u svim svojim segmentima zaslužuje biti uvrštena u navedeni zakon. S poštovanjem, Kornelija Kvesić, Oly Nije prihvaćen Trajna novčana mjesečna naknada ostvaruje se kao državno priznanje za poseban doprinos ugledu Republike Hrvatske, a to su natjecanja najviše razine, olimpijske igre i svjetska prvenstva.
282 VANJA SMOKVINA   Izv. prof. dr. sc. Vanja Smokvina (Centar za sportsko pravo, politike u sportu i sportsku diplomaciju te Katedra za radno i socijalno pravo, Sveučilište u Rijeci, Pravni fakultet): Svakako se pohvaljuje objava na javnom savjetovanju toliko iščekivanog Nacrta prijedloga Zakona o sportu, predviđenog među ostalim i Nacionalnim programom športa 2019-2026. Uz komentare uz pojedine članke, napominje se da bi valjalo pripaziti na primjenu nomotehničkih pravila za izradu akta (Jedinstvena metodološko-nomotehnička pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor, NN br. 74/2015) pogotovo čl. 17. st. 4. koji utvrđuje da „Nije dopušteno utvrditi ovlaštenje prema kojemu bi se nižim, podzakonskim aktom propisivali uvjeti pod kojima se ostvaruju prava ili izvršavaju obveze ili uvjeti za obavljanje određene djelatnosti jer to može biti samo sadržaj zakona.“ Dobronamjerno se skreće pozornost da bi valjalo detaljno provjeriti da li se pripremljenim predviđenim pozakonskim aktima uz ovaj Zakon ne krše nomotehnička pravila izrade propisa u navedenom dijelu jer bi navedeno u potpunosti onemogućilo provedbu Zakona zbog neprovedivosti podzakonskih akata. Primljeno na znanje Nacrt Zakona je usklađen s Jedinstvenim metodološko nomotehničkim pravilima, i ni jednom odredbom se ne predviđa uvjete pod kojima se ostvaruju prava ili izvršavaju obveze ili uvjeti za obavljanje određene djelatnosti propisati pravilnikom.
283 Hrvatska udruga “Nogometni sindikat”   „Hrvatska udruga nogometni sindikat (u daljnjem tekstu: HUNS) kao jedna od najmasovnijih udruga sportaša u Republici Hrvatskoj apsolutno podržava potrebu da donošenjem novog ZOS-a. Štoviše, HUNS je već dugi niz godina poticao i zazivao donošenje novog ZOS-a te aktivno sudjelovao svojim prijedlozima usmjerenim na dobrobit ne samo svojih članova (profesionalnih nogometaša) već posljedično i svih sportaša te trenera u RH. Međutim, odmah smo dužni naglasiti da smo jako razočarani ovim prijedlogom novog ZOS-a te da nastavno na komentare i prijedloge koje navodimo uz pojedine članke, novi prijedlog ZOS-a nema podršku HUNS-a kao jedne od najmasovnijih udruga sportaša u Hrvatskoj o čemu ćemo obavijestiti i sve naše članove, kao i cjelokupnu javnost. KOMENTAR UZ ČL. 7. HUNS naglašava da je primjetno je da novi ZOS potpuno pogrešno definira pravne osobe u sustavu sporta, navodeći prvenstveno različite oblike udruga kao pravne osobe što je potpuno pogrešno. Novi ZOS u tom dijelu treba koristiti terminologiju iz postojećeg Zakona o sportu te definirati kao pravne osobe: udruge, trgovačka društva te ustanove, s obzirom da za svaku od navedenih pravnih osoba postoje posebni zakoni koji definiraju osnivanje i ustroj navedenih pravnih osoba, kao i prava i obveze vezane za rad navedenih pravnih osoba. KOMENTAR UZ ČL. 11. U prvom redu i po tko zna koji put, HUNS naglašava da je krajnje vrijeme da se status sportaša uredi na način da ugovorni odnos između sportskog kluba i profesionalnog sportaša kojemu je to osnovno zanimanje, bude uređen isključivo kao radni odnos, a s obzirom na činjenicu da je nesporno da isti pravni odnos ima sve elemente radnog odnosa, uvažavajući sve specifičnosti sporta, a što ponovno nije slučaj, navedeno znači da će se u praksi ponovno događati da se između profesionalnih sportaša i klubova gotovo isključivo potpisivati ugovori o profesionalnom igranju, bez odgovarajuće radnopravne i socijalnopravne zaštite sportaša. U ovom kontekstu, napominjemo da HUNS već godinama upozorava na činjenicu da je implementacija ugovora o radu kao jedinog ugovora koji može postojati između profesionalnog sportaša (nogometaša) i nogometnog kluba bila obveza HNS-a definirana Ugovorom o minimalnim uvjetima za standardne ugovore nogometaša u profesionalnom sektoru u EU i ostalim zemljama članicama UEFA još iz 2012. godine. Međutim, iako je HNS u svojim propisima predvidio mogućnost sklapanja ugovora o radu kao opciju između profesionalnog nogometaša i kluba, sve kako je Zakonom o sportu koji je trenutno na snazi definirano da profesionalni sportaš, pored ugovora o radu, može imati sklopljen s klubom i ugovor o profesionalnom igranju, to je logično da Hrvatski nogometni savez (dalje: HNS) ne može svojim propisima isključiti mogućnost sklapanja ugovora o profesionalnom igranju budući su navedeni propisi HNS-a po pravnoj snazi slabiji od zakonskih odredbi. Naime, od 2015. godine kada je HNS izmijenio svoj Pravilnik o registracijama i statusu igrača te uveo mogućnost sklapanja i ugovora o radu postupno imamo povećanje ugovora o radu u nogometu, no navedeno nikako nije dovoljno. Konkretno 2016. godine imali smo 2 ugovora o radu u prvoj i 9 ugovora o radu u drugoj ligi, da bi posljednje natjecateljske sezone 2021-22 imali 33 ugovora o radu u prvoj ligi i 14 ugovora o radu u drugoj ligi. Napominjemo da su to jedini ugovori o radu u čitavom hrvatskom sportu!!! Navedeno nikako nije dovoljno da bi se zaštitili sportaši, njihova osnovna ljudska prava (poput prava na rad, prava na osiguravanje dostojnog života sebi i obitelji svojim radom itd.) pogotovo što smo svjedoci da su dva donedavna prvoligaša NK Inter Zaprešić i NK Hrvatski dragovoljac imali i imaju izrazitih financijskih problema uz mogućnost njihova „gašenja“, a i ostali klubovi su pogođeni posljedicama COVID-19 pandemije. Otvaranje stečajnih postupaka nad klubovima zapravo bi značilo nemogućnost naplate potraživanja sportaša jer ukoliko nemaju ugovor o radu, dolaze u posljednji isplatni red u stečajnom postupku te uslijed male stečajne mase neće imati nikakvih mogućnosti naplate potraživanja, a nemaju niti mogućnost osiguranja barem 3 mjesečna primanja iz posebnog fonda. Za istaknuti je da je Republika Hrvatska jedna od posljednjih zemalja EU koja nema zakonom jasno i precizno propisano da je pravni odnos između profesionalnog sportaša i kluba s kojim sportaš ima sklopljen ugovor zapravo ništa drugo nego radni odnos, profesionalnog sportaša-radnika, s jedne strane i kluba-poslodavca, s druge strane, što je po našem mišljenju nedopustivo, osobito kad se uzme u obzir da je ovo pitanje kvalitetno riješeno i u dosta zemalja koje nisu članice EU. Dovoljno govori podatak svjetskog sindikata nogometaša (FIFPro-a) iz 2016. godine (dostupno na str. 21. : https://fifpro.org/media/ityleypc/2016-fifpro-global-employment-report.pdf) kojim je RH neslavni svjetski rekorder s najvećim udjelom građanskopravnih ugovora (ugovori o prof. igranju) u odnosu na ugovore o radu s ogromnih 94% ugovora o profesionalnom igranju. Nažalost, novi prijedlog ZOS-a „pada“ na ovom ključnom pitanju za sve profesionalne sportaše. Štoviše, iako se navedenim prijedlogom ZOS-a ostavlja mogućnost potpisivanja i ugovora o radu između kluba i sportaša te se istim pokušava riješiti „problem“ specifičnosti radnog odnosa između profesionalnog sportaša i kluba te, rješenje koje se predlaže je u praksi neprovedivo i suprotno samom Zakonu o radu (dalje: ZOR) i direktivama EU. Naime, prijedlog novog ZOS-a sadrži odredbu koja propisuje da se na profesionalne sportaše koji imaju sklopljen ugovor o radu ne primjenjuju odredbe općeg propisa o radnim odnosima, a koje reguliraju pitanje ugovora o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, odredbe vezane za otkazni rok i otpremninu, raspored radnog vremena te način korištenja odmora i dopusta te da se drugačiji način određivanja pitanja iz stavka 1. ovoga članka, a na koje se ne primjenjuju odredbe općeg propisa o radnim odnosima, mora ugovoriti s poslodavcem. Međutim, da bi u ovom dijelu ZOS bio provediv, osim gore navedenih odredbi ZOR-a, iz primjene bi trebale biti isključene i odredbe ZOR-a o probnom radu, noćnom radu kao i odredbe o zakonskoj i ugovornoj zabrani natjecanja radnika s poslodavcem. Isto tako, zakonom mora biti prepoznata mogućnost specifičnog kolektivnog ugovaranja u sportu. Naime, kolektivni ugovori su važan alat u rukama socijalnih partnera, predstavnika sportaša (sindikata) i klubova odnosno njihovih udruženja, kojim se tim subjektima daje pravo da, u dijelu u kojem zakon omogućuje, derogiraju zakonske odredbe na način koji je povoljniji i/ili primjereniji specifičnosti sporta kao djelatnosti. Također, valja naglasiti da nisu prepoznate i specifičnosti naknada koje se plaćaju u sportovima, a koje odudaraju od pojma mjesečne plaće (npr. naknada za potpis ugovora i sl) te je potrebno definirati da takve nagrade zapravo predstavljaju stimulativni dio plaće. Nadalje, nije dovoljno ZOS-om propisati koje odredba ZOR-a se neće primjenjivati, već je potrebno propisati da bitne sastojke ugovora definira općim aktom nacionalni sportski savez, uzimajući u obzir specifičnost svakog pojedinog sporta. Konačno, protivno je samom ZOR-u da se samim ugovorom definiraju razlike u odnosu na ZOR, a što se u konkretnom slučaju predlaže (u čl. 11., st. 2 Nacrta prijedloga). KOMENTAR UZ ČL. 12. HUNS smatra da je očito da novi ZOS potpuno krivo u članak koji se tiče sportaša amatera stavlja odredbu koja se tiče ograničenja na iznose stipendijskih ugovora, implicirajući tako pogrešno da su sportaši koji imaju stipendijske ugovore amateri, što je protivno propisima FIFA-e, čime će ZOS ući u koliziji sa propisima najmasovnijeg sporta u svijetu, a što može rezultirati velikim sporovima između klubova i sportaša koji uslijed ove odredbe neće moći transferirati takve igrače jer će se ti igrači pogrešno smatrati amaterima što može dovesti do velike nejasnoće oko statusa tih sportaša, ali i višemilijunskih gubitaka za hrvatske klubove. Valja spomenuti da su hrvatski klubovi izrazito ovisni o transfernim naknadama i da u pravilu 70-80% godišnjih proračuna naših klubova otpada na naknade za transfere. Nužno je izmijeniti navedenu odredbu kako ne bi ista stvorila velike probleme funkcioniranju sporta. KOMENTAR UZ ČL. 30 Potrebno je istaknuti da se u novom prijedlogu ZOS-a potpuno nepotrebno predlaže brisanje definicije profesionalnih klubova, kao i sastava skupštine u sportovima koji su bili nositelji kvalitete (s obzirom na broj profesionalnih klubova u najvišem stupnju natjecanja), radi čega prestaje obveza da predstavnici sportaša i trenera u takvim sporovima imaju mandatorni glas u skupštini, bilo na nacionalnoj, bilo na županijskoj razini, što je apsolutno neprihvatljivo s obzirom na važnost koju oni kao neposredniji dionici tog sporta imaju. KOMENTAR UZ ČL. 37. Nadalje, potrebno je istaknuti da se u novom prijedlogu ZOS-a potpuno nepotrebno predlaže brisanje definicije profesionalnih klubova, kao i sastava skupštine u sportovima koji su bili nositelji kvalitete (s obzirom na broj profesionalnih klubova u najvišem stupnju natjecanja), radi čega prestaje obveza da predstavnici sportaša i trenera u takvim sporovima imaju mandatorni glas u skupštini, bilo na nacionalnoj, bilo na županijskoj razini, što je apsolutno neprihvatljivo s obzirom na važnost koju oni kao neposredniji dionici tog sporta imaju. Mario Jurić, glavni tajnik HUNS-a Nije prihvaćen Zakon o sportu definira pravne osobe u sportu s obzirom na njihovu ulogu u sustavu sporta kao i na zadaće koje im se ovim Zakonom povjeravaju. Isto tako, Zakon propisuje koju vrstu pravne osobnosti one mogu imati ovisno o njihovim zadaćama, pa je tako propisano da mogu biti osnovane kao udruge, ustanove ili trgovačka društva. Sva pitanja vezana uz osnivanje, poslovanje i ostalo, regulirana su zakonom koji uređuje udruge, ustanove ili trgovačka društva. Predložene promjene vezane uz izuzeće od primjene Zakona o radu, nije moguće prihvatiti budući da nije potrebno od primjene izuzimati odredbe koje u Zakonu o radu nisu navedene kao obligatorne, nego je samo propisana mogućnost, a neke nije potrebno propisivati budući da je potrebno primijeniti ih, a osobito vezano uz noćni rad maloljetnika gdje je nužno s ciljem zaštite zdravlja djece i mladih ograničiti noćni rad na način koji je propisan Zakonom o radu. Kolektivno ugovaranje u sportu nije potrebno regulirati Zakonom o sportu, budući da jekolektvno ugovaranje propisano Zakonom o radu, a da ovim Zakonom nisu isključene od primjene odredbe vezane uz kolektivno ugovoaranje. Stoga isto nije moguće niti potrebno regulirati ovim Zakonom. Prihvaćeno i izmijenjen članak 11., na način da je dodan stavka koji uređuje pitanje profesionalnog statusa sportaša koji je zaključio stipendijski ugovor. Općeniti komentar koji nije upućen na prijedlog izmjena Zakona
284 Đuro Batinić   Moj prijedlog je da je u cijeloj državi potrebno uvesti jednosmjenski rad u školama. Zašto? Sve postojeće školske dvorane će u vremenu od 14 sati nadalje biti slobodne za korištenje. Rekreativci će doći na svoje jer će biti jeftiniji sat korištenja dvorane, školski sport će se odigravati u popodnevnim satima, gdje će roditelji moći biti prisutni. Profesionalni sportaši će trenirati maksimalno do 22 sata, što sada nije slučaj jer škola traje do 19 sati i nema mjesta u školskim dvoranama ni za rekreativce niti za profesionalne sportaše. Naprimjer, Grad Karlovac ima 4 velike dvorane u centru grada. I usprkos tome, uvijek netko od sportskih klubova, mora trenirati čak u 23 sata. A da izgradimo samo jednu osnovnu školu u gradu, sve bi škole mogle biti u jednoj (jutarnjoj) smjeni, te bi školske sportske dvorane bile slobodne od 14 sati nadalje. Naša poruka je da bi u cijeloj Hrvatskoj bilo potrebno graditi puno manje sportskih dvorana kada bi se uveo jednosmjenski rad u škole. S poštovanjem, Đuro Batinić Nije prihvaćen Navedeno je u nadležnosti ministarstva nadležnog za područje obrazovanja.
285 DRUŠTVO SPORTAŠA VETERANA I REKREATIVACA   Ispred Društva sportaša veterana i rekreativaca, a temeljem prijedloga prof. dr. sc. Stjepana Heimera, dr. med., Počasnog predsjednika Hrvatskog društva za sportsku medicinu i Predsjednika DSR-a Medveščak, slobodni smo predložiti i komentirati sljedeće. Prijedlozi se prvenstveno odnose na područje zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja i sportske rekreacije te na osobe koje obavljaju poslove u tim domenama. Zbog boljeg razumijevanja naših prijedloga, navodimo pojmove: Primarna prevencija je usmjerena na zdrave osobe, podrazumijeva uklanjanje rizika/uzroka bolesti i unaprjeđenje općeg zdravstvenog stanja kako bi se spriječio nastanak bolesti. Sekundarna prevencija se odnosi na prepoznavanje „potencijalnih“ bolesnika, odnosno oboljelih u ranom stadiju bolesti, kako bi se pravodobnom intervencijom spriječio razvoj manifestne bolesti te tako zaustavilo njeno napredovanje i sačuvao životni vijek kao i kvaliteta života. Tercijarna prevencija označava prepoznavanje i zbrinjavanje onih stanja koja se ne mogu liječiti ili kod kojih, unatoč liječenju, nastaju posljedice. Njezin je cilj očuvanje kvalitete života bolesnika kad kliničkim liječenjem nije moguće suzbiti bolest. Izvodi i prijedlozi promjena i dopuna u tekstovima Nacrta: Sportske djelatnosti 1. U članku 3. Nacrta prijedloga Zakona o sportu Sportske djelatnosti u alineji d) pod naslovom Zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje (ZUTV) navodi se točan opis pojma sportske rekreacije (i). Pod točkom (ii) koja opisuje djelatnost kineziterapije trebalo bi stajati „… programi koji se odnose na rehabilitaciju i tercijarnu prevenciju ozljeda lokomotornoga sustava“, jer su opća zaštita i unapređenje zdravlja, pa i lokomotornoga, područje sportske rekreacije. 2. Pod točkom (5) opisuje se pojam ZUTV koji je u tekstu istovjetan s pojmom sportske rekreacije. Budući da se u navedenim točkama ne razlikuje djelatnost sportske rekreacije i djelatnost ZUTV, predlažemo, da se ZUTV definira kao kineziološka aktivnost usmjerena na primarnu i sekundarnu prevenciju pojedinih kroničnih nezaraznih bolesti (KNB), pa bi točka (5) glasila: (5) Zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost (ZUTV) je program kinezioloških aktivnosti usmjeren na primarnu i sekundarnu prevenciju pojedinih kroničnih nezaraznih bolesti (KNB), koji nije usmjeren na ostvarivanje rezultata već na individualne ciljeve, a koji se može provoditi u sustavu sporta i u suradnji s drugim dionicima iz sustava zdravstva te odgoja i obrazovanja. Stručni poslovi Ako se prihvati razlika između djelatnosti ZUTV i sportske rekreacije, onda se ZUTV mora unijeti i u područje stručnih poslova. Stoga bi članak 4. Trebao glasiti: U točki (2) Stručni poslovi u sportu su …planiranje i programiranje sportske rekreacije i ZUTV; provedba sportske rekreacije i ZUTV; kontrola sportske rekreacije i ZUTV;… POGLAVLJE I. FIZIČKA OSOBA KOJA DJELUJE U SUSTAVU SPORTA Rekreativac Članak 13. Rekreativac je osoba koja sudjeluje u organiziranom i programiranom ZUTV-u i u organiziranim sportsko-rekreacijskim aktivnostima, osim sudjelovanja u službenom sportskom natjecanju. Fizičke osobe koje obavljaju stručne poslove u sportu U velikom broju razvijenih zemalja prihvaćeno je područje Zdravstvene kineziologije, a koje se definira: Zdravstvena kineziologija je znanstveno, stručno i organizacijsko područje koje povezuje javno zdravstvo, medicinu i kineziologiju u cilju zaštite i unapređenja zdravlja i kvalitete života primjenom tjelesne aktivnosti i vježbanja. Prema gornjoj definiciji, a to treba naglasiti, djelovanje Zdravstvene kineziologije (ZK) (engl. Health kinesiology) obuhvaća daleko šire područje nego što je samo planiranje, programiranje, provođenje i kontrola ZUTV, po čemu je ZUTV samo operativni kineziološki dio ZK. Ako politika i kineziološko područje zaštite i unapređenja zdravlja stanovništva u RH žele pratiti svjetske trendove i dostizati aktualnu razinu ZK u razvijenim zemljama, trebalo bi za skoro vrijeme predvidjeti dodatno specifično obrazovanje stručnih osoba za područje ZK. Inicijativa za takvo obrazovanje treba proizići iz državnih resora sporta i zdravstva. Stručna osoba u području ZK imala bi naziv Zdravstveni kineziolog i, osim u sportu i sportskim organizacijama, mogla bi obavljati niz poslova u zdravstvenim upravnim i medicinskim institucijama. Stoga predlažemo, da se već sad predvidi mjesto zdravstvenog kineziologa među osobama koje obavljaju stručne poslove u sportu: -instruktor -trener -zdravstveni kineziolog -kineziterapeut. - 4. razina su - Trener – osoba sa završenim diplomskim sveučilišnim studijem kineziologije koja je završila izborni modul/usmjerenje ili smjer odgovarajućeg sporta, sportske grane ili sportske rekreacije, odnosno završenim specijalističkim diplomskim stručnim studijem kineziologije odgovarajućeg sporta, kondicijske pripreme sportaša ili sportske rekreacije, a može obavljati poslove planiranja i programiranja te provođenja i kontrole sportske pripreme i sportske rekreacije, kao i poslove provođenja sportsko - dijagnostičkih postupaka i interpretiranje rezultata sportsko - dijagnostičkih postupaka. - Zdravstveni kineziolog - osoba sa završenim diplomskim sveučilišnim studijem kineziologije koja je završila izborni modul/usmjerenje ili smjer sportske rekreacije ili fitnesa s dodatnim obrazovanjem iz područja Zdravstvene kineziologije, a može obavljati poslove planiranja i programiranja te provođenja i kontrole ZUTV i sportske rekreacije, provođenja sportsko - dijagnostičkih postupaka i interpretiranje rezultata tih postupaka. Zdravstveni kineziolog surađuje sa zdravstvom i zdravstvenim ustanovama na zajedničkom planiranju i provedbi programa ZUTV. Nije prihvaćen Zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje je planirano i programirano provođenje sportske rekreacije dok je zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost širi pojam koji obuhvaća i sportsku rekreaciju koja se provodi u uvjetima koji nisu planirani i programirani. S obzirom na navedeno sportska rekreacija je širi pojam koji obuhvaća i zdravstveno usmjereno tjelesno vježbanje i zdravstveno usmjerenu tjelesnu aktivnost. Nadalje, vezano uz pojam kineziterapije, isti je definiran širim pojmom te obuhvaća i ono što navodite u vašem prijedlogu.
286 HRVATSKI SAVEZ SPORTSKE REKREACIJE "Sport za sve"   Prema Nacrtu prijedloga Zakona o sportu, Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“ podržava navode iz uvoda ocjene stanja u kojem predlažemo da se isti nadopuni naglaskom na jasnije uređivanje djelatnosti sportske rekreacije, te je potrebno naglasiti značaj sportske rekreacije kao djelatnosti od općeg društvenog interesa, posebno onih oblika i sadržaja koji neposredno pridonose očuvanju i unapređenju zdravlja građana svih dobnih skupina. Nadalje, potrebno je jasnije definirati izmjene i dopune financiranja sporta i sportske rekreacije iz proračuna lokalne i područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba, te na konkretniji način definirati uvođenje sustava licenciranja stručnih kadrova u području sportske rekreacije obzirom na specifičnosti ovog područja. Naši prijedlozi se odnose na slijedeće izmjene ili dopune: 1.) U članku 3. (sportske djelatnosti), u točci 3.. pod e) predlaže se dopuna tako da glasi: e) Organiziranje i vođenje sportskog natjecanja i sportsko-rekreacijskog natjecanja su aktivnosti koje provode nacionalni sportski savezi, članice nacionalnih sportskih saveza ili druge pravne osobe registrirane za obavljanje te sportske djelatnosti, a za cilj imaju provedbu sportskih natjecanja i provedbu sportsko-rekreacijskih natjecanja. 2.) U članku 7., točci 2. (fizička osoba koja djeluje u sustavu sporta je:)dodati iza treće alineje novu alineju koja glasi: - službena osoba koja sudjeluje u organiziranju i vođenju sportsko- rekreacijskih aktivnosti i natjecanja 3.) U članku 13. (rekreativac) predlaže se dopuna tako da glasi: Rekreativac je osoba koja sudjeluje u organiziranim sportsko-rekreacijskim aktivnostima i sportsko-rekreacijskim natjecanjima, osim sudjelovanja u službenom sportskom natjecanju. 4.) U članku 33.,u točci 4., predlaže se dopuna tako da glasi: (4) Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“ , osniva se kao nacionalni sportski savez u koji se udružuju savezi sportske rekreacije jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Djelomično prihvaćen Članak 3. stavak 3. točka e) definira aktivnosti i vezane uz sportsko natjecanje koje ne podrazumijeva pojam sportske rekreacije, koja je definirana zdravstveno usmjerenim tjelesnim vježbanjem gdje se mogu organizirati i sportsko-rekreacijska natjecanja. Nadalje, člankom 13. rekreativac se definira kao osoba koja sudjeluje u organiziranim sportsko-rekreativnim aktivnostima, što podrazumijeva i aktivnost natjecanja te isto nije potrebno posebno navoditi. Prihvaća se prijedlog izmjene članka 33. točke 4.
287 Hrvatski planinarski savez   Zbog neprimjenjivosti više povezanih pojedinačnih odredbi na status, posebnosti, raznovrsnost i tradiciju planinarstva, koje su podrobno obrazložene u dopisu Ministarstvu turizma i sporta, molimo da se u Zakon na odgovarajućem mjestu doda odredba kojom se stvaraju uvjeti na redovno obavljanje planinarskih djelatnosti u sustavu sporta. S tim ciljem predlažemo unošenje nekog od dva moguća rješenja u Zakon: Prijedlog 1.I. Dodavanje sljedeće odredbe u članak 29. ili neki drugi odgovarajući članak: Odredbe ovog zakona koje se odnose na status i naziv sportskih klubova, sportske djelatnosti, ključne pokazatelje uspješnosti, stručne kadrove i stručne poslove u sportu ne primjenjuju se na Hrvatski planinarski savez i udruge članice Hrvatskog planinarskog saveza koje djeluju u sportu "planinarstvo". Navedena pitanja kao i uvjeti za sport "planinarstvo" uredit će se posebnim aktom koji uz suglasnost Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskog planinarskog saveza donosi državno tijelo nadležno za sport. ili: Prijedlog 1.II. Dodavanje posebnog članka, slično kao i za druge specifične saveze u sustavu sporta, u „Dio treći“, iza članka 41, ili kao poglavlje IV. iza članka 44, ili „Dio četvti“ kao poglavlje VI. iza članka 54: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ I NJEGOVE ZADAĆE Hrvatski planinarski savez Članak X. (1) Hrvatski planinarski savez je krovno sportsko udruženje planinarstva u Republici Hrvatskoj u koji se udružuju planinarske udruge, županijski i gradski planinarski savezi, stanice planinarskih vodiča te Hrvatska gorska služba spašavanja i stanice Hrvatske gorske službe spašavanja. (2) Hrvatski planinarski savez predstavlja hrvatsko planinarstvo na međunarodnim akcijama koje se održavaju pod pokroviteljstvom Međunarodne planinarske i penjačke federacije. (3) Hrvatski planinarski savez može se financirati i iz državnog proračuna tijela državne uprave nadležnih za turizam i za zaštitu prirode. (4) Odredbe ovog zakona koje se odnose na status i naziv sportskih klubova, sportske djelatnosti, ključne pokazatelje uspješnosti, stručne kadrove i stručne poslove u sportu ne primjenjuju se na Hrvatski planinarski savez i udruge članice Hrvatskog planinarskog saveza koje djeluju u sportu 'planinarstvo'. Navedena pitanja kao i uvjeti za sport "planinarstvo" uredit će se posebnim aktom koji uz suglasnost Hrvatskog planinarskog saveza donosi državno tijelo nadležno za sport. (5) Zadaće Hrvatskog planinarskog saveza su: - utvrđivanje načela i osnovnih uvjeta za razvoj planinarstva u Republici Hrvatskoj u suradnji s tijelom državne uprave nadležnim za sport - organiziranje i provođenje planinarskih izleta, tura, pohoda, škola, tečaja, vježbi, logora, ekspedicija, istraživanja, akcija zaštite planinske prirode i drugih planinarskih aktivnosti - utvrđivanje standarda za uređenje planinarske infrastrukture (planinarskih objekata i putova) - davanje suglasnosti na statute svojih članica koji moraju biti u skladu sa Statutom Hrvatskog planinarskog saveza - sudjelovanje u prikupljanju i ažuriranju informacija za Nacionalni informacijski sustav sporta i - druge zadaće koje su utvrđene ovim Zakonom, Statutom i aktima Hrvatskog planinarskog saveza. Obrazloženje: Prema međunarodnoj klasifikaciji sportova GAISF i Nomenklaturi sportova HOO-a, planinarstvo je klasificirano kao sport. Po svojemu sadržaju, ono obuhvaća poduzimanje individualnih i skupnih izleta, tura i pohoda u planine, pri čemu se planinari kreću u prirodi radi aktivnog odmora, zdravlja i rekreacije, a ne radi pripreme, sudjelovanja u natjecanjima i postizanja natjecateljskih rezultata. Po tome je planinarstvo više nego ijedan drugi sport srodno turizmu i ima snažan pozitivan učinak na cjelokupni hrvatski turizam. Osim kao sport u Nomenklaturi sportova, rekreacija i aktivni odmor koje na svojim izletima provode planinari kategoriziraju se i kao oblik aktivnog turizma, a planinarska putovanja uređena su Zakonom o pružanju usluga u turizmu, također jednim od temeljnih zakona u istom Ministarstvu turizma i sporta. Glavna posebnost planinarstva je to što se planinarske aktivnosti ne provode kroz sportska natjecanja, pripremu (treniranje), kineziološki programiranu sportsku rekreaciju niti sportsku poduku. Planinarstvo, kako u Hrvatskoj tako ni u svijetu, nema natjecatelje, trenere, publiku, lige, prvenstva, kupove, rang liste, suce, sportska borilišta niti drugih tipično sportskih obilježja, već je temeljna djelatnost planinarskih udruga rekreacija građana putem organiziranih izleta u prirodi. Takvom rekreativnom djelatnošću u Hrvatskoj se danas organizirano bavi više od 35.000 fizičkih osoba – članova Hrvatskog planinarskog saveza. Nezanemariv doprinos zdravlju stanovništva predstavlja i činjenica da su u planinarstvu u znatnom broju (u mjeri većoj nego u većini drugih sportova) zastupljene osobe zrele i starije životne dobi. Djelatnosti Hrvatskog planinarskog saveza i planinarskih udruga međutim nisu usmjerene samo na svoje članstvo, već svojim djelovanjem omogućujemo bavljenje rekreacijom u planinskoj prirodi i brojnim drugim građanima i izletnicima koji nisu naši članovi, kao i planinarima turistima iz inozemstva. Taj rad za opće dobro ostvaruje se kroz neposredno upravljanje s 6500 kilometara uređenih planinarskih putova te 160 planinarskih domova, kuća i skloništa, izgrađenih uglavnom na mjestima udaljenim od urbane komunalne i druge infrastrukture. U Hrvatskom planinarskom savezu od 1950. razvija se i uspješno djeluje i Hrvatska gorska služba spašavanja, prepoznatljiva i uzorno organizirana stručna služba za spašavanje u planinama i na svim terenima i okolnostima gdje se može primijeniti specifično planinarsko i spašavateljsko znanje i iskustvo. Iako je od 2002. HGSS od komisije HPS-a postala samostalna udruga s pravnom osobnošću, ona i njenih 25 stanica punopravne su članice HPS-a, jer su planinarska društva HPS-a zbog stručnosti svojih članova kadrovska osnova HGSS-a. Unutar hrvatskog planinarstva posebno je razvijena znanstveno-sportska disciplina istraživanja špilja i jama – planinarska speleologija, u čemu članovi našeg saveza postižu dobro dokumentirane svjetski relevantne rezultate. Hrvatski alpinisti organizirani u HPS-u organizirali su i izveli niz uspješnih ekspedicija na najviše i najteže vrhove svijeta, uključujući uspone na Mount Everest i takvim vrhunskim uspjesima stekli su brojna najviša sportska i javna priznanja. Značajno je također da su skijaški sport, a zatim orijentacijski sport i sportsko penjanje proizašli upravo iz temelja stvorenih u HPS-u, po čemu je naš savez jedan od glavnih rasadnika za razvoj novih sportova u Hrvatskoj. Časopis Hrvatski planinar, koji kao mjesečnik izlazi od 1898. godine, najstariji je sportski časopis u Hrvatskoj. Sve to navodimo jer predloženi nacrt Zakona ne daje odgovarajuće određenje udruga koje razvijaju planinarstvo. Naime, sportski klubovi definirani su kao udruge za sportsku pripremu i sudjelovanje u natjecanjima, pa takvo usko određenje nije primjenjivo na planinarska društva koja se ne bave treniranjem i natjecanjima. Istodobno, prema tekstu Zakona, postoje specijalizirane udruge za sportsku rekreaciju, no planinarska društva ne mogu se svrstati niti u tu skupinu ne samo zato što se registriraju kao udruge za konkretan pojedini sport (sport „planinarstvo“), nego ponajprije zato što se njihova osnovna zadaća – organiziranje planinarskih izleta – ne može smatrati provođenjem programirane sportske rekreacije. Polazeći od određenja da je sportska rekreacija sustav programiranih sportskih/kinezioloških aktivnosti koje se provode s osnovnim ciljem unapređenja/održavanja ciljanih antropoloških sposobnosti i transformacije ciljanih antropoloških osobina, sport „planinarstvo“ se niti ne može klasificirati kao sportska rekreacija. Najvažnije planinarske djelatnosti – označavanje i uređivanje planinarskih putova i upravljanje planinarskim objektima, još se manje mogu svrstati u sportsku rekreaciju. Djelovanje HGSS-a kao javne humanitarne službe za spašavanje, koja je proizašla iz stručnosti, angažmana i članstva HPS-a i koja je neodvojivo povezana s djelatnošću HPS-a, također bi bilo neosnovano nazivati sportskom rekreacijom, ali i izrazito štetno eliminirati iz sustava sporta u kojemu se HGSS razvio i koji predstavlja kadrovsku bazu za funkcioniranje te službe. Na neprimjenjivost dosadašnjih zakonskih rješenja dosad smo mnogo puta skretali pozornost još kod donošenja Zakona o sportu 2006. godine, kao i kod njegovih kasnijih mnogobrojnih izmjena i dopuna. Činili smo to u javnim raspravama te na druge načine, preko Hrvatskog olimpijskog odbora ili izravno u komunikaciji s tijelom državne uprave nadležnim za sport. Molimo Vas osobito sada da pri izradi novoga Zakona o sportu imate u vidu neprovedivost i nesvrsishodnost navedenih odredbi u pogledu planinarstva te da u Zakonu zbog opisane posebnosti i raznovrsnosti planinarstva predvidite kvalitetan i provediv okvir za daljnje djelovanje svih naših udruga (od društava, klubova, gradskih i županijskih do nacionalnog saveza) i članstva, na način kako smo predložili. Nije prihvaćen Sport i sportska rekreacija su različito uređeni ovim prijedlogom zakona. HPS je udruženje u sportu i ne može biti izuzeto od primjene temeljnih odredbi Zakona.
288 SSOI Velika Gorica   Predlagatelj Nacrta prijedloga Zakona o sportu u točki II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti ovim Zakonom naveo je kao jedno od predmetnih pitanja: “-izjednačuju se prava osvajača medalja na svjetskim prvenstvima u paraolimpijskim sportovima i disciplinama te olimpijskim sportovima i disciplinama gluhih s osvajačima medalja na svjetskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama”. U članku 79. stavku 1. Nacrta Prijedloga Zakona o sportu Predlagatelj je naveo da pravo na trajnu novčanu mjesečnu naknadu ostvaruje sportaš koji je osvojio medalju na olimpijskim igrama/paraolimpijskim igrama/olimpijskim igrama gluhih i svjetskom seniorskom prvenstvu u olimpijskom/paraolimpijskom sportu i disciplini te olimpijskom sportu i disciplini gluhih ako ima ispunjene propisane uvjete, međutim, u stavku 11. istog članka, Predlagatelj je propustio odrediti koja su tijela nadležna voditi službene evidencije i izdavati uvjerenja o osvojenim medaljama na svjetskim seniorskim prvenstvima u paraolimpijskom sportu i disciplini te na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom sportu i disciplini gluhih. Predlagatelj je u članku 79. stavku 11. odredio da je za vođenje službene evidencije i izdavanje uvjerenja o osvojenim medaljama na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama nadležan Hrvatski olimpijski odbor, ali je propustio na jednaki način odrediti da je za vođenje službene evidencije i izdavanje uvjerenja o osvojenim medaljama na svjetskim seniorskim prvenstvima u paraolimpijskom sportu i disciplini nadležan Hrvatski paraolimpijski odbor te da je za vođenje službene evidencije i izdavanje uvjerenja o osvojenim medaljama na svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskom sportu i disciplini gluhih nadležan Hrvatski sportski savez gluhih. Budući da je uvjerenje o osvojenoj medalji na svjetskom seniorskom prvenstvu u paraolimpijskom sportu i disciplini, odnosno na svjetskom seniorskom prvenstvu u olimpijskom sportu i disciplini gluhih dokaz pravne osnove za trajnu novčanu mjesečnu naknadu, spomenuti propust u praksi bi mogao staviti u nepovoljniji položaj osvajače medalja na svjetskom seniorskom prvenstvu koji su osobe s invaliditetom u odnosu na osvajače medalja na svjetskom seniorskom prvenstvu koji nisu osobe s invaliditetom što sukladno Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) predstavlja izravnu diskriminaciju. Kako bi se izbjeglo stvaranje pravne praznine sa štetnim posljedicama i osiguralo faktično uređivanje pitanja koje je Predlagatelj naveo da je potrebno urediti Zakonom o sportu, predlažemo da članak 79. stavak 11. glasi: “Hrvatski olimpijski odbor za osvajače medalja na olimpijskim igrama i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama, zatim Hrvatski paraolimpijski odbor za osvajače medalja na paraolimpijskim igrama i svjetskim seniorskim prvenstvima u paraolimpijskim sportovima i disciplinama, odnosno Hrvatski sportski savez gluhih za osvajače medalja na olimpijskim igrama gluhih i svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima i disciplinama gluhih, vode službene evidencije te izdaju uvjerenja o osvojenim medaljama.” Prihvaćen Primjedba se prihvaća.
289 Dragan Brajković   Poštovani! U Nacrtu prijedloga zakona o sportu članak 79.(3)!!! da se primijetiti da su TRENER/ICA izuzeti od primanja trajne novčane nagrade u odnosu na SPORTAŠE/ICE.Gdje pravo koje je priznato SPORTAŠU/ICI nije priznato TRENERU/ICI.A sve to što osvajnje odličja na svjetskom seniorskom prvenstvu donosi trajnu novčanu nagradu SPORTAŠU/ICI što je za svaku pohvalu a TRERU/ICI isto nije omogućeno.Predlažem da se obrati pozornost po tom pitanju te se priznaju ista prava za osvajenje odličja na svjetskom seniorskim prvenstvu kako SPORTAŠU/ICI tako i TRENERU/ICI. Nije prihvaćen Sportaš je za vrijeme aktivnog bavljenja natjecateljskim sportom u manjoj mogućnosti biti u radnom odnosu, dok se trener u isto vrijeme poslom trenera bavi temeljem obavljanja djelatnosti bilo u radnom odnosu, bilo kao samostalnom djelatnošću i svoju temeljnu djelatnost može obavljati i karijeru graditi do mirovine.