Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o kreditnim institucijama

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HRVATSKA UDRUGA BANAKA IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU, Članak 9. Predlažemo brisanje stavka 7. Članka 20. Zakona o kreditnim institucijama a koji određuje da, ako se dionice kreditnih institucija vode na skrbničkom računu, isti mora glasiti na ime. Argumente za brisanje predmetnog stavka dajemo u nastavku: - Postojanje zbirnih računa vrijednosnih papira uobičajena je praksa na razvijenim tržištima, uključujući tržišta EU. Zbirni računi, pored drugih koristi, značajno pojednostavljuju prekogranično investiranje te smanjuju troškove i administraciju. Postojanje bilo kakvih specifičnosti, kao što je u ovom slučaju vođenje dionica kreditnih institucija na skrbničkim računima na ime, stranim posrednicima / investitorima značajno otežava ulaganje na hrvatsko tržište kapitala a posebice ulaganje u dionice kreditnih institucija. - Strani investitori, posebice institucionalni, lokalnom tržištu kapitala u pravilu pristupaju putem financijskih posrednika, lokalnih i / ili globalnih skrbnika, te istima podatak o krajnjem vlasniku ne mora nužno biti poznat. Stoga, postojanje ovakve odredbe o vođenju dionica kreditnih institucija, implicira dodatan administrativan rad od strane stranih posrednika kao i lokalnih skrbnika čime se poskupljuje ulaganje na hrvatsko tržište kapitala te se isto čini manje atraktivnim. - Nije nam poznato postojanje takve ili slične odredbe na bilo kojem razvijenom tržištu. - Strani investitori su svjesni da na tržištima uobičajeno postoji obveza izvještavanja u slučaju prelaska odgovarajućih pragova ulaganja (5%, 10% i slično) ali nikako ne očekuju da bi se nekakve dodatne obveze uvodile za držanje pojedinog vrijednosnog papira. - Projekt izgradnje jedinstvenog sustava namire vrijednosnih papira u EU, TARGET2-Securities (T2S) ima za cilj integraciju i harmonizaciju visoko fragmentiranih sustava namire u EU kako bi se snizili troškovi prekogranične namire vrijednosnih papira te povećala konkurentnost. Isti zahtijeva od zemalja EU koje su se priključile projektu, uklanjanje preostalih tehničkih i regulatornih barijera kako bi se postiglo potpuno otvoreno i efikasno okruženje za prekograničnu namiru u EU. Kao jedan od preduvjeta za harmonizaciju jest postojanje zbirnih računa vrijednosnih papira kao i nepostojanje bilo kakvih barijera / ograničenja za korištenje zbirnih računa vrijednosnih papira od strane stranih sudionika. Činjenica da je projekt migracije na T2S u tijeku u Republici Hrvatskoj nameće nužnost uklanjanja predmetne barijere. Obzirom na sve gore izneseno, vjerujemo da negativne implikacije postojanja predmetne odredbe značajno nadmašuju koristi od iste u praksi kroz otežano i nestandardno ulaganje stranih investitora na hrvatsko tržište kapitala a koje nije uobičajeno na drugim razvijenim tržištima te nije u skladu sa smjerom u kojem idu tržišta EU. Stoga molimo da razmotrite iznesene argumente s ciljem brisanja stavka 7. Članka 20. Zakona o kreditnim institucijama. Nije prihvaćen Poštovani, zahvaljujemo na komentaru. Uvodno želimo istaknuti da je odredba na koju iznosite primjedbu još 2008. godine unesena u Zakon o kreditnim institucijama jer su se kreditne institucije susretale s problemom nepoznavanja svoje dioničarske strukture u situacijama vođenja dionica na skrbničkim računima budući da je do tada u Središnjem klirinško depozitnom društvu bila upisana samo banka skrbnik. Unošenjem navedene odredbe taj problem je riješen. Predmetna odredba je povezana s obvezom izvještavanja prema Hrvatskoj narodnoj banci o dioničarima kreditne institucije i s njima povezanim osobama koje imaju 3% i više dionica s pravom glasa u glavnoj skupštini kreditne institucije, u skladu s člankom 151. stavkom 3. točkom 2. Zakona o kreditnim institucijama. Stoga je nužno zadržati tu odredbu jer bez odredbe u članku 20. stavku 7. Zakona o kreditnim institucijama kreditne institucije koje imaju dioničare s dionicama na skrbničkom računu imale bi poteškoće u ispunjavanju te obveze. Osim toga, nacionalna nadležna tijela su dužna tijekom postupka odlučivanja o zahtjevu za izdavanje suglasnosti za stjecanje kvalificiranog udjela ispitati i procijeniti ispunjava li stjecatelj sve kriterije koji se odnose na primjerenost i financijsko stanje, u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima (CRD Direktiva), Zakonom o kreditnim institucijama i EBA and ESMA Joint Guidelines on the prudential assessment of acquisitions and increases of qualifying holdings in the financial sector (CJ/GL/2016/01). U svrhu ispunjavanja navedene obveze nacionalno nadležno tijelo mora biti u mogućnosti utvrditi identitet stjecatelja kvalificiranog udjela, neovisno o tome radi li se o fizičkoj ili pravnoj osobi, izravnom ili neizravnom stjecatelju. Čak i u slučaju kada se radi o dioničarima koji imaju udjel manji od 10% udjela u kapitalu ili glasačkim pravima kreditne institucije, nacionalna nadležna tijela moraju biti upoznata s njihovim identitetom jer može doći do promjene u visini njihovog udjela. Npr. određeni dioničari mogu visinom svog udjela preći zakonom određene pragove (10%, 20%, 30% ili 50 %) za čije stjecanje je potrebno dobiti suglasnost bez da su uopće znali ili morali znati ili mogli utjecati na činjenicu da će premašiti navedeni udio (npr. nasljeđivanjem ili na drugi način) iako trenutno ne prelaze te pragove. Isto vrijedi i u slučaju dioničara koji pojedinačno nemaju kvalificirane udjele, ali za koje je u skladu sa Zakonom o kreditnim institucijama utvrđeno zajedničko djelovanje. Za takve osobe nastaje obveza podnošenja zahtjeva za izdavanje suglasnosti kvalificiranog udjela jer zajedno s drugim dioničarima s kojima zajednički djeluju prelaze ranije navedene pragove udjela u kapitalu ili glasačkim pravima u kreditnoj instituciji. I na kraju ističemo da su sukladno preporuci 26. Financial Action Task Force (FATF) nacionalna nadležna tijela dužna poduzeti potrebne pravne i regulatorne mjere u svrhu sprječavanja osoba osuđenih za kaznena djela i njihovih suradnika da imaju udjel u kreditnim institucijama ili da su posredni imatelji odnosno krajnji vlasnici neposrednog imatelja udjela u kreditnim institucijama odnosno da obnašaju funkciju predsjednika ili člana uprave ili člana nadzornog odbora. Nadalje, preporuke 24. i 25. FATF-a propisuju mjere koje bi države trebale poduzeti kako bi osigurale transparentnost vlasništva pravnih osoba i pravnih aranžmana. Navedena odredba iz članka 20. stavka 7. Zakona o kreditnim institucijama je u neposrednoj vezi s navedenim preporukama FATF-a, te bi njezino brisanje moglo negativno utjecati na ocjenu nacionalnog sustava za sprječavanja pranja novca u okviru postupka evaluacije koju međunarodno tijelo MONEYVAL (The Committee of Experts on the Evaluation of Anti-Money Laundering Measures and the Financing of Terrorism) periodično provodi. Navedeni prijedlog za brisanjem odredbe općenito nije u skladu s načelima dobrog upravljanja rizicima povezanima s pranjem novca i financiranja terorizma. Iz svega navedenoga jasno je da kreditne institucije isto kao i supervizori moraju znati identitet svakog dioničara kreditne institucije, te da nije moguće omogućiti vođenje dionica kreditnih institucija na skrbničkom računu bez imena.