Izvješće savjetovanja

Redni broj	Korisnik	Područje	Komentar	Status odgovora	Odgovor
1	Doris Marie Greppin	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo sljedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
2	Hrvatska udruga radnih terapeuta	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Članak 110. postojećeg Zakona u stavku (2) nužno je nadopuniti i radnu terapiju u kući. Naime, projekta Integriran pristup skrbi za starije osobe u kući CrossCare koji se provodio od 2018. godine, a završio u kolovozu 2020. godine, a čiji je nositelj bio je Zavod za oskrbo na domu Ljubljana, a partneri -Grad Zagreb, Ustanova za zdravstvenu njegu u kući Zagreb, Centar za pomoč na domu Maribor, Mestna občina Ljubljana i Dom zdravlja Čakovec pokazali su višestruku učinkovitost implementacije i usluga radne terapije u zajednici. Kvalitetniji pristup uslugama zdravstvene i socijalne zaštite te provedbom integriranog pristupa skrbi u kući, koja uključuje zdravstvenu njegu, fizikalnu terapiju i radnu terapiju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
3	Marija Klarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Komentar na samo još jednu u nizu, doskora bezuspješnu reformu, iznijet ću kao liječnik praktičar sa dugogodi šnjim stažom u obiteljskoj medicini kroz slijed pitanja: - kako se itko usudi reformirati temeljnu primarnu ZZ a da ne krene od njenog "temelja" vremensko kadrovskih normativa koji se definiraju sa glavnim dionicima PZZ. "Izvršioci" te djelatnosti u timu liječnik- sestra 3/4 radnog vremena rade isključivo administrativno-telefenske usluge koje bi da postoje gore navedeni normativi 8 h/dan obavljao dodatni administrator u timu. Jer jednostavnim "zbrojem" utrošenog vremena na pisanu prijepisku sa osiguranicima koja je očekivana u eri informatizacije, na propisivanje kronične th koje nije i ne smije biti puko "klikanje" nego proaktivno praćenje kroničara, brojne najčešće nepotrebne liječničke "placete" na zahtjev što osiguranika, što institucija. Nelogičnosti je bezbroj, samo jedan primjer "adminstrativnog ludila", stacionarno fiz liječenje u pravilu se čeka više od 3 mjeseca, a odobrenje LPa HZZOa ističe nakon 3 mj i iznova uključuje istu proceduru i vrijeme i liječnika i osiguranika. Gotovo 2/3 RADNOG VREMENA DNEVNO SPECIJALISTA OBITELJSKE MEDICINE TROŠI NA PREPISIVANJE TERAPIJE, UPUTNICA I NARUČIVANJE!!!! U KOJE PROPISUJE KONZILIJARNI BOLNIČKI LIJEČNIK ISTOG RANGA SAMO DRUGE SPECIJALIZACIJE!!ZAMISLITE OBRATNU SITUACIJU KADA BI BOLNIČKI PULMOLOG NPR TEMELJEM MOG NALAZA PREPISIVAO MOJU PREPORUČENU TH, MOJE UPUTNICE I TEMELJEM ISTIH E NARUČIVAO PACIJENTA!!! Što je još nevjerovatnije uglavnom sve pretrage se rade u istoj toj kući konzilijarnog liječnika, u KBC.u. Dakle u eri informatizacije jedan specijalista opslužuje kolegu istog ranga, i služi kao njegov pisar, čak je i koeficijent po kojem je plaćen za isti rang niži desetljećima!! Kako smo došli do toga da bolnički liječnik ne propisuje svoju terapiju, svoju traženu dijagnostiku, i ne "zlorabi" osiguranika koji nepotrebno gubi vrijeme i novac, a istovremeno degradira struku i zvanje obiteljskog liječnika! —kako je uopće moguće da samo i isključivo jedan liječnik u sustavu odlučuje o potrebi bolovanja, kad su bolesti, osobito ozbiljne, teške, a time i poštedno vanredno duge!, subspecijalističke i i to su onkološki, pulmološki, etc pacijenti! Tim činom sa sva odgovornost I NONSENS NOVČANOG KAŽNJAVANJA svalila na leđa isključivo i samoj jedne struke obiteljske medicine!! Koliki je to nonsens govori i sama činjenica da su bolovesti koje riješavaju obiteljski liječnici dakle bolesti koje liječimo od početka do kraja na primarnoj razini uglavnom pokrivena kratkim bolovanjima! Onkološkog pacijenta prati onkolog, i on indicira trajanje i potrebu poštede, i samim tim odgovara za isto. Isto je sa traumama koje prati traumatolog, etc. -kako je moguće da su enormbi iznosi kazni u zdr. suatavu naplaćeni isključivo od primaraca poradi gore navedenih bolovanja KOJA NISU I NE SMIJU BITI U INGERENCIJI JEDNE SPECIJALNOSTI, poradi PUTNIH NALOGA koji su stvar osiguravatelja i osiguranika, A NE I OPET IDGOVORNOST OBITELJSKE ISKLJUČIVO -Kako je moguće da se specijalistički pregled INO osiguranika plaća 58 kn!!, manje nego sam dolazak majstora na kućni prag bez rada!!, a istovremeno jesvima nedostupan podatak o naplati istog od INO osiguravatelja -kako uopće netko tko pročita fore navedeno može pomislit da uopć postoji u HR nešto #šo se smije zvati obiteljskom medicinom -kako itko u MZ može promislit da to mladi liječnik ne prepoznaje i ne doživljava kao razlog za odlazak iz PZZ a i ove i ovakve države sa ovom i ovakvom administracijom koja je iznjedrila ovu i ovakvu reformu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
4	MIRNA ROTTER	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se s komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem sljedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo sljedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
5	Ivan Ševeljević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	(Pre)dugoočekivana i dugonajavljivana reforma zdravstva (očito) je pisana bez konzultacije sa "ljudima s terena"- zdravstvenim radnicima. Ovakvi prijedlozi izmjene Zakona samo će dodatno potaknuti osipanje zdravstvenog kadra u inozemstvo i daljnju devastaciju javnog zdravstva (poglavito PZZ, koju vidim kao najveći problem našeg zdravstvenog sustava) te "guranje" prema privatizaciji. Ponajviše sam razočaran nepostojanjem ikakvog stimulativnog pristupa prema zdravstvenim radnicima; umjesto toga dobili smo najavu novih kažnjavanja i prisila. U konačnici, stanje će (p)ostati neizdrživo, kako za pacijente, tako i za zdravstvene djelatnike; nažalost, kao mladi liječnik i sam sve češće razmišljam o budućnosti i radu izvan RH. Za kraj, dodao bih da se u potpunosti slažem sa Priopćenjem HLK, kao i komentarima KOHOM-a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
6	Vedrana Grgić - predstavnica grupe roditelja djece s teškoćama u razvoju	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U ime grupe roditelja djece s teškoćama u razvoju podržavamo komentare Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti edukacijske rehabilitatore uvrsti kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi psihološke djelatnosti“, „edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti“ znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa, kliničkih psihologa, edukacijskih rehabilitatora, poglavito u zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, u području školske i adolescentne medicine te u području zaštite mentalnog zdravlja sve u cilju prevencije primarnih i zdravstvenih teškoća djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. 2. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Dopunu članka 30. stavka 2. na način da glasi: „Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: obiteljske (opće) medicine; zdravstvene zaštite predškolske djece; školske i adolescentne medicine u vidu preventivno-odgojnih i specifičnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata; javnog zdravstva; zdravstvene zaštite žena; dentalne zdravstvene zaštite; dentalnih laboratorija; higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite; medicine rada/medicine rada i sporta; zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti; logopedije; edukacijske rehabilitacije; patronažne zdravstvene zaštite; zdravstvene njege u kući; primaljske skrbi; fizikalne terapije; radne terapije; hitne medicine; sanitetskog prijevoza; palijativne skrbi; ljekarništva; radiološke dijagnostike; laboratorijske dijagnostike; telemedicine; zdravstvene ekologije; sanitarnog inženjerstva;“. 4. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ 5. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. 1. Adela Blažević 2. Adrijana Kalcic Salonja 3. Aida Karačić 4. Akeksandra Ribić 5. Alma Artić 6. Amela Junuzovic 7. Ana Blagus 8. Ana Grahovac 9. Ana Katarina Lastavec 10. Ana Krklec 11. Ana Lalović Kostreš 12. Ana Marija Miličević 13. Ana Nikolić Malora 14. Ana Peranović 15. Ana Ravlić 16. Ana Zrno 17. Anamarija Pokas 18. Andrea Blažević 19. Andriana Guštović 20. Anđelina Pluščec 21. Anita Finek 22. Anita Juanita 23. Ankica Škundrić 24. Ann Maria Geceg 25. Anna-Carmen Barišić 26. Ante Dadić 27. Antonia Jeramaz 28. Antonija Hrvojević Sučec 29. Antonija Paladinic 30. Antonija Radić 31. Benisa Bešo Hodžić 32. Biljana Ivanović 33. Blazenka Gabud 34. Borka Andlar Kezele 35. Božena Bogoje 36. Božica Fišter Pogačić 37. Branka Barešić 38. Brankica Vasilic Jurakić 39. Daliborka Božić 40. Danica Boban Petrovic 41. Daniel Hudina 42. Daniela Bišćan Pagadur 43. Daniela Miloš 44. Danijela Baričić 45. Danijela Cibilić 46. Danijela Ded-Vdović 47. Danijela Devčić 48. Danijela Matešić 49. Danijela Vidović 50. Darija Lukinić-Paun 51. Dario Srpak 52. Dario Živić 53. Darko Matešić 54. Diana Ipša 55. Dijana Jurić 56. Dijana Rihtar 57. Dora Vukadin 58. Dorotea Pavlić 59. Dragan Matić 60. Dragica Lukavečki 61. Dražen Aušperger 62. Dubravka Horak 63. Dubravko Franjin 64. Dunja Tomašević 65. Džana Suljević Dilberović 66. Eva Pavić 67. Filipa Dadić 68. Filipa Dadić 69. Gabrijela Balaško 70. Gabrijela Tvrdojević 71. Greta Posavec 72. Helena Suk 73. Indira Zdjelar 74. Ira Giaschi 75. Iva Jurman 76. Iva Lončar 77. Iva Puntarić 78. Iva Ratkajec 79. Iva Stambolija Mužić 80. Iva Sukalić 81. Iva Vlahović 82. Ivan Višnjarić 83. Ivana Anić- Ivičić 84. Ivana Bogadi 85. Ivana Burazin 86. Ivana Cvitanović 87. Ivana Čvek 88. Ivana Erjavec 89. Ivana Gregurek 90. Ivana Hrabušicki 91. Ivana Majenović 92. Ivana Maričić 93. Ivana Mrđa 94. Ivana Prižmić 95. Ivana Sudar 96. Ivana Štimac Šudar 97. Ivana Tokić Horvat 98. Ivanka Vrljić 99. Ivona Bratić 100. Ivona Čančar 101. Ivona Josić 102. Jasmina Brna 103. Jasmina Goles 104. Jasmina Goles 105. Jasmina Morača 106. Jasmina Pest 107. Jasna Srpak 108. Jasna Usmijani 109. Jelena Baković 110. Jelena Bogdanović 111. Jelena Cerovec 112. Jelena Jeremić 113. Jelena Radej Lesic 114. Jelena Sever 115. Jelena Vukoja Juričević 116. Josip Crnković 117. Josip Rastovac 118. Josipa Budak 119. Josipa Galavić 120. Josipa Grubišić 121. Josipa Vištica 122. Jovana Herman 123. Karla Sabolek Lovrec 124. Karla Trzija 125. Karmen Bubic 126. Karmen Rastovac 127. Karolina Puzek Horvatić 128. Katarina Ergović 129. Katarina Topić 130. Katarina Višnjarić 131. Katica Crnković 132. Kristina Bubičić 133. Kristina Dovranić 134. Kristina Đuraš 135. Kristina Jakovčić 136. Kristina Kiš Sikirica 137. Kristina Mravak 138. Kristina Muškić 139. Kristina Selenić 140. Kristina Zeba 141. Lana Palić 142. Lara Brenko 143. Laura Širol 144. Lejla Čolo 145. Leonarda Brestovac 146. Lidija Buhin Bublić 147. Lidija Mikina 148. Lidija Slivar 149. Lidija Špiljak 150. Lovorka Kaić Matešić 151. Lucija Hudina 152. Lucija Matić Jujnović 153. Lucija Prelec Ptujec 154. Magdalena Babić 155. Magdalena Makar 156. Maja Biscan 157. Maja Bolfek Šalković 158. Maja Draženović 159. Maja Glavak 160. Maja Greganović 161. Maja Iva Buzov 162. Maja Knežević Djak 163. Maja Maretić 164. Maja Mezga 165. Maja Milić 166. Maja Penava 167. Maja Sobol 168. Maja Tonšić 169. Maja Vrčković Župetić 170. Mandalina Pivčević 171. Maric Gorica 172. Marica Mikulić 173. Marija Čađavčan Šlat 174. Marija Jujnović 175. Marija Meglajec 176. Marija Petković 177. Marija Pintarić 178. Marija Poplašen 179. Marija Rebić Gradištanac 180. Marija Rohaček 181. Marijan Šarić 182. Marijana Babic Šerifi 183. Marijana Bauman 184. Marijana Došen 185. Marijana Sekulić 186. Marijana Zrinšćak Jurić 187. Marijana Živić 188. Marina Franjin 189. Marina Kartalija 190. Marina Kovač Jurković 191. Marina Mina 192. Marina Njire Bratičević 193. Marina Šušel 194. Marina Živanović 195. Marinela Mihina 196. Mario Šimić 197. Marta Fajfarić 198. Marta Kucelj 199. Marta Radoš 200. Martina Andrić Šipuš 201. Martina Benjak Brezjan 202. Martina Ivanušić 203. Martina Kljajić 204. Martina Kunštek Smiljanec 205. Martina Malenica 206. Martina Moslavac 207. Martina Nikolić 208. Martina Volk 209. Mateja Čikor 210. Mateja Vonić 211. Matić Kristina 212. Mia Stepinac Perković 213. Mia Šarić 214. Mihaela Crnoja 215. Milena Maletić 216. Mirela Ramic 217. Mirela Šimić 218. Mirela Zrno 219. Mirjana Sršan Tkalec 220. Monika Gelenčer 221. Monika Kašnar 222. Monika Križić Sever 223. Monika Matijašić 224. Monika Mišić 225. Morana Špilek 226. Natali Magdić 227. Natalija Štrokač 228. Nataša Čukelj 229. Nataša Špoljar 230. Nataša Tošanović 231. Naza Idrizovic 232. Neira Hadžismajlović 233. Nikolina Božinec 234. Nikolina Franjković 235. Nikolina Križaić 236. Nikolina Nerat Jukić 237. Nikolina Vukasović 238. Nimac Nina 239. Ornela Duilo 240. Petar Slivar 241. Petra Gregurić 242. Petra Hlodik 243. Petra Hrenar Jelenski 244. Petra Lončar 245. Petra Prekupec 246. Petra Regelja 247. Petra Sabađija 248. Radmila Đujić 249. Ramiza Bejtic 250. Rea Giaschi Kichl 251. Renata Staraj 252. Renato Grgić 253. Rogina Rozalija 254. Roza Bura 255. Sandra Čukić-Jozinović 256. Sandra Jeren 257. Sandra Piljuzan 258. Sanela Vukušić 259. Sanja Erdeš 260. Sanja Halovanić 261. Sanja Orešković Penko 262. Sanja Sladojevic Vasic 263. Saša Kovačec 264. Saša Sadlovski 265. Silvija Lukić 266. Silvija Penić 267. Sinda Aušperger 268. Slađana Golek Zakinja 269. Slađana Musa 270. Slađana Patković 271. Slavica Divković 272. Slavica Fudurić 273. Snježana Komes 274. Suzana Caplić 275. Suzana Pavlinić 276. Štefanija Grđan 277. Tajana Bucković 278. Tajana Lenhard Šimundić 279. Tajana Majić Vidaković 280. Tamara Huzanić 281. Tamara Sadlovski 282. Tanja Horvat 283. Tanja Karimović 284. Tanja Radić 285. Tihana Marciuš 286. Tihana Medved 287. Valentina Cerovečki 288. Valentina Matić 289. Valentina Štivičić 290. Valentina Žeželić 291. Valter Draščić 292. Vedrana Grgić 293. Veljka Marion 294. Veronica Ricciardi 295. Veronika Pirija 296. Veseljko Jujnović 297. Vesna Jakuš 298. Zdravka Ćavar 299. Zrinka Vukoja 300. Zunic Edisa 301. Željka Drašković 302. Željka Vučko 303. Željko Jozinović	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
7	VALENTINA VIDAKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo sljedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
8	ZLATKO PAPEŠ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Telemedicina je prezahtjevna razvojna komponenta zdravstvenog postupka suvremenog digitalnog društva da bi se njome, na razini RH bavio isključivo Zavod za hitnu medicinu sa svojim kompetencijama koji ju, iako imenovan za to baš i nije u proteklom razdoblju u RH razvio. Ako nije moguće drugačije valja sve ustanove od kliničkih centara do primarne zdravstvene zaštite ovlastiti za uspostavu, a one koje su zainteresirane i za razvoj, telemedicinskih postupaka kada je god to moguće i opravdano. (HUPNOZ) Također, kao član Hrvatskog društva za medicinsku informatiku (HDMI) podsjećam na neophodnost da se informatičare zaposlene u zdravstvenim ustanovama uključi u popisu struka u članku 155. u zdravstvene radnike kako im je to u više navrata obećavano ili "uzimano na znanje" jer kao klinički informatičari (a isto se odnosi i na kliničke bibliotekare) osiguravaju kliničke procese i odgovorni su za lokalni rad informacijskih sustava koji zdravstvene aktivnosti u suvremenom digitalno podržanom zdravstvenom okružju uopće čine mogućim i kvalitetnim.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
9	Damjan Ivetta	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
10	Romina Kalesić Čulina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	1. Komentar na ocjenu stanja, osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Iz ocjene stanja i pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona, ne možemo nego zaključiti da ministarstvo unatoč našim brojnim upozorenjima i dalje nije svjesno kadrovske devastacije koja prijeti u općoj/obiteljskoj medicini. U tom smislu, ponovno skrećemo pozornost zdravstvenoj administraciji da sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine, a kad se tome pridoda podatak da je 26 % manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100), nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Apsolutno niti jedan prijedlog KoHOM-a, ne samo da nije uvažen već je jednostavno izignoriran bez ikakvog obrazloženja stoga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na sljedeće prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: 1/ Rad u privatnoj praksi do 68. godine života bez posebnog odobrenja Ministarstva zdravstva KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. 2/ Prijenos privatne prakse na drugog zdravstvenog radnika Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50. a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Obrazloženje: Smatramo da bi se omogućavanjem prijenosa ordinacija privatnih zdravstvenih radnika na ovakav način (da zdravstveni radnik koji radi kod privatnog zdravstvenog radnika mora minimalno godinu dana raditi s pacijentima koje će preuzeti) osigurao bolji kontinuitet zdravstvene zaštite ali isto tako na ovaj način bi se motiviralo liječnike na ulaganje u opremu i znanje. Isto tako, navedeno bi stimuliralo i mlade liječnike da se odluče na rad u obiteljskoj medicini koja je doslovno “pred izumiranjem” kada uzmemo u obzir statističke podatke HLK iz Atlasa liječništva (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ). Imajući u vidu poražavajuće brojke iz navedenog dokumenta dolazimo do jasnog zaključka da će već za nekoliko godina Mreža biti ozbiljno ugrožena u cijeloj Hrvatskoj, dok je u ruralnim sredinama to već sada slučaj!!) 3/ Ukidanje obveze ishođenja suglasnosti jedinica područne samouprave kod preseljenja ordinacije Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” Obrazloženje: Postojećim odredbama jedinicama lokalne samouprave odnosno Gradu Zagreb je ostavljeno da po slobodnoj ocjeni izdaju ili uskrate navedenu suglasnost bez jasno definiranih kriterija što posljedično može dovesti do zloupotrebe tako širokih ovlasti i neželjenih sporova pogotovo ako se uzme u obzir da su upravo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb, osnivači domova zdravlja iz čijih prostora privatni zdravstveni radnici mahom traže preseljenje stoga u većini slučajeva prilikom donošenja suglasnosti dolazi do sukoba interesa. Pored toga, u slučaju udovoljenja svim prethodno postavljenim uvjetima iz ovog zakona smatramo suvišnim da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb praktički samovoljno odlučuju o premještaju ordinacije. 4/ Ukidanje “kažnjavanja” specijalizanata/specijalista koji ostaju raditi u istoj Mreži kao i zdravstvena ustanova u kojoj su imali prijašnji radni odnos Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Obrazloženje: Naime, svrha specijalizacije je pružanje kvalitetnije zdravstvene skrbi, a postojeće odredbe djeluju destimulirajuće za mlade liječnike koji se imaju namjeru specijalizirati budući ih se pritom vrlo rigidno ograničava u daljnjoj karijeri. Smatramo da mijenjanje statusa liječnika iz radnika u domu zdravlja u status radnika kod privatnog zdravstvenog radnika ili samostalnog privatnog zdravstvenog radnika, na istom području javno zdravstvene mreže gdje je liječnik i do sada radio, sa istim pacijentima, ne može biti penalizirano kako je to predviđeno trenutno važećim zakonom budući domovima zdravlja, koji su mahom davatelji specijalizacija, ne nastaje nikakva šteta prvenstveno iz razloga što se mreža koju popunjavaju, na ovaj način održava ali isto tako i zbog činjenice što domovi zdravlja u velikom broju slučajeva za specijalizaciju nisu uopće utrošili vlastita sredstva. Iz izloženog se kao logično nameće pitanje da li je svrha specijalizacije liječnika kontinuirano i kvalitetnije pružanje zdravstvene zaštite na području određene mreže javne zdravstvene službe ili je svrha specijalizacije zadržavanje mladih liječnika u domovima zdravlja?! 5/ Postavljanje limita kod određivanja visine zakupnine u prostorima domova zdravlja Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”. Obrazloženje: Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika. 6/ Usklađenje odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti u pogledu rada privatnih zdravstvenih radnika na visokim učilištima te problem prijave ugovora o radu sklopljenih između visokih učilišta i privatnih zdravstvenih radnika na mirovinsko osiguranje Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Obrazloženje: Navedena odredba je u koliziji s odredbom članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona kojom je propisano da privatni zdravstveni radnici kojima je odobrena privatna praksa u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe mogu ostvariti novčana sredstva ugovorom s visokim učilištem koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje. Naime, pojam ugovor u kontekstu navedene odredbe može biti i ugovor o radu na nepuno radno vrijeme stoga je potrebno izuzeti navedeni uvjet u takvim slučajevima, čime bi se ujedno izuzela i primjena prekršajne odredbe iz članka 246. st. 1. točka 10. ovog zakona u tom smislu. U pogledu članka 57. st. 1 alineje 7. ZZZ potrebno je skrenuti pozornost MiZ na probleme koji se događaju prilikom prijave ugovora privatnih zdravstvenih radnika skopljenih s visokim učilištima na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a sve kako bi MiZ u dogovoru s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava otklonilo te probleme. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija prijavu na mirovinsko osiguranje privatnih zdravstvenih radnika po osnovi sklopljenog ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s visokim učilištem stoga smatramo bitnim da MiZ u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava iskordinira u tom pogledu ostale relevantne zakone (Zakon o doprinosima i Zakon o mirovinskom osiguranju) koji trenutno faktički sprječavaju zaposlenje privatnih zdr. radnika na visokim učilištima unatoč njihovom zakonskom pravu iz odredbe čl. 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona. 7/ Ukidanje obveze mrtvozorstva za privatne zdravstvene radnike Predlaže se brisanje postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ koji glasi: “Obveza utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na privatne zdravstvene radnike – doktore medicine koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u ordinaciji.” Alternativno se predlaže izmjena postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ na način da glasi kako slijedi: “Ugovorom sklopljenim između privatnog zdravstvenog radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju se prava i obveze u pogledu obavljanja poslova utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka.” Obrazloženje: Uz sve moguće postojeće zakonske obveze koje su praktički nametnute privatnim zdravstvenim radnicima ovo je još jedna u nizu pa se ponovno postavlja pitanje kršenja odredbi Zakona o radu u smislu korištenja dnevnog i tjednog odmora privatnih zdravstvenih radnika i njihovih članova u timu? Kao alternativno rješenje predlaže se dopuna ovog članka tako da se ugovorom sklopljenim između privatnog zdr. radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju prava i obveze u pogledu obavljanja tog posla što bi značilo da bi privatni zdravstveni radnici i dalje obavljali ove poslove, ali naravno, na dobrovoljnoj bazi. Prijedlozi iz ovog zakona, umjesto da idu u smjeru stimulacije mladih liječnika na rad u obiteljskoj medicini, proizvesti će upravo suprotan učinak. 2. Komentar na članak 1. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. 3. Komentar na članak 12. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo brisati prijedlog koji se odnosi na čl. 64. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.“ Naime na ovu odredbu smo dali primjedbe još u radnoj skupini, međutim, glas struke se očigledno i dalje ignorira. Privatni zdravstveni radnici uz već postojeće obveze rada u okviru sklopljenog ugovora sa Zavodom, sudjeluju u radu COVID-19 ordinacija kao i u posebnim dežurstvima stoga dodatno obvezivanje na rad u posebnim ordinacijama u stvarnosti jednostavno nije izvediv. Navedenom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja čime se gubi svaki smisao privatne prakse definiran Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Što zapravo znači “sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite”? Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite??! Nametanjem dodatne obveze rada u posebno ustrojenim ordinacijama koje domovi zdravlja po vlastitom nahođenju mogu osnivati, zasigurno će doći do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom ali i kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Ukoliko je cilj ove odredbe bio da se zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvežu na rad u iznimnim okolnostima onda skrećemo pozornost predlagatelju ovih izmjena i dopuna na članak 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već ostavljena mogućnost uređenja rada svih zdravstvenih radnika pa tako i zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži u izvanrednim okolnostima, katastrofama i epidemijama, a na temelju koje odredbe je upravo ovo ministarstvo uređivalo rad svih ustanova i liječnika u posljednje tri godine pandemije pa zapravo iznenađuje dodatno uređenje nečega što već funkcionira. 4. Komentar na članak 25. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Isto tako, predlažemo da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja. Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi još trebali raditi??! 5. Komentar na članak 43. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. 6. Komentar na članak 50. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostane na snazi neizmijenjen. Prije svega KoHOM ističe da ova odredba koja regulira prelazak domskih liječnika u privatnu praksu praktički ostaje bez ikakvog učinka, s obzirom na prijedlog za izmjenu članka 103. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se daje ovlast osnivačima domova zdravlja da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite te na taj način onemogućiti bilo kojeg domskog liječnika u ostvarivanju svojih prava iz ovog članka zakona. Dakle, bez obzira, da li domski liječnik ima godinu dana staža (što je uvjet po postojećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti) ili pet godina radnog staža po ovom prijedlogu, ishod u slučaju traženja prelaska u privatnu praksu će biti isti, negativan, iz jednostavnog razloga što domovi zdravlja više neće biti limitirani po broju timova u pojedinoj djelatnosti primarne zdravstvene zaštite. Izmjenom ove odredbe i odredbe članka 103. st. 4. liječnicima se ostavlja izbor, ili nastavak rad u domovima zdravlja ili odlazak u inozemstvo, a strahujemo da će potonja opcija biti sve učestalija. Brojke o mladim liječnicima koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja što će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. U prilog našim navodima iznosimo još jednom statističke podatke HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ) Isto tako KoHOM predlaže dopuniti ovu odredbu novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb„ Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
11	Sanela Lozančić Suhina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Poštovani, slažem se s kolegicom pa ću kopirati dio njenog komentara: "...podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl."	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
12	Lucija Loparić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	SEKCIJA SOCIJALNIH RADNIKA U ZDRAVSTVU HKSR Nužno je da se sustav upotpuni te da se uvrsti i djelatnost/usluge socijalnog rada. Uključivanje socijalnih radnika u sustav primarne zdravstvene zaštite u bitnome bi doprinijelo prevenciji životnih poteškoća pacijenata i njihovih obitelji, što je u skladu sa suvremenim standardima liječenja i propisima o osiguravanju kvalitete u pružanju zdravstvene zaštite. Važnost socijalnog radnika kao dio palijativnog tima prepoznaje se u pružanju psihosocijalne pomoći i podrške pacijentu i njegovoj obitelji, komunikaciji i koordinaciji s ustanovama i udrugama od važnosti za pacijenta, pomoći u suradnji pacijenta i obitelj s LOM, CZSS, domovima socijalne skrbi i drugim ustanovama, pomoći po pitanju ostvarenja prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, pomoći u pokretanju postupaka od značaja za pacijenta, pružanju psihosocijalnog savjetovanja, usmjeravanja, informiranja, podršci u stvaranju novih i mobiliziranju postojećih resursa, pomoći u rješavanju kriznih intervencija, te nizu drugih usluga. Iskustva u radu s pacijentima i njihovim obiteljima ukazuju da je uključivanje socijalnih radnika od velike pomoći u zaštiti mentalnog zdravlja pacijenata, djece u potrebi i riziku, te pacijenata koji imaju zakonske osnove za ostvarivanje prava i usluga u sustavu zdravstvene i socijalne skrbi, osobito u vrijeme pandemije covid 19 koja je doprinijela povećanju životnih poteškoća. Uključivanje socijalnih radnika utjecalo bi na poboljšanje kvalitete života pacijenata što je u skladu s definicijom zdravlja koja podrazumijeva fizičko, psihičko i socijalno blagostanje. Pružanjem usluga socijalnih radnika utjecalo bi se i na rasterećenje sustava primarne zdravstvene zaštite ali i socijalne skrbi. Zakon o zdravstvenoj zaštiti ne smije izostaviti socijalne radnike koji svojim specifičnim znanjima i vještinama, kompetencijama i radnim iskustvom u području zdravstvene skrbi sudjeluju u procesu liječenja pacijenata, čiji je rad i primjena profesionalnih metoda u obliku preventivnog ili tretmanskog postupka u području zdravstva određen i Zakonom o djelatnosti socijalnog rada, koji su članovi multidisciplinarnih timova zdravstvenih ustanova u kojima rade, samostalno i/ili timski provode dijagnostičko-terapijske postupke i pružaju druge naplative usluge, te su aktivni u osnaživanju pacijenata i njihovih obitelji čime doprinose prevenciji bolesti i zaštiti zdravlja ljudi. Pored visokog stupnja obrazovanja dodatno se stručno usavršavaju, imaju odobrenje za samostalni rad (licencu) te su članovi Komore i time ujedno obvezni kontinuirano se educirati posebice u užem području svog rada, a poštujući pravila struke i važeće zakonske propise na kojima se temelji i ovaj komentar.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
13	Dora Kačer	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
14	Dina Levačić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao edukacijska rehabilitatorica podržavam komentar Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te Komora i Društava naših srodnih djelatnosti (psihologa, socijalnih pedagoga i dr.). Predlažemo sljedeće dopune i izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi se stručnjacima edukacijskim rehabilitatorima zaposlenima u sustavu zdravstva omogućila njihova pripadajuća prava. Visokoškolsko obrazovanje edukacijskih rehabilitatora uključuje niz kolegija iz područja temeljnih i kliničkih medicinskih znanosti, kao i kliničkih praksi, koje osposobljava edukacijske rehabilitatore koji djeluju u sustavu zdravstva u pružanju zdravstvene zaštite stanovništva te svoja stečena znanja i izlazne kompetencije koriste u procesu dijagnostike i liječenja (rehabilitacije). Djelovanje edukacijskih rehabilitatora u zdravstvu proizlazi iz temeljnih zadataka edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti koji se odnose na rano otkrivanje, edukacijsko- rehabilitacijsku dijagnostiku i procjenu, provođenje terapijskih i (re)habilitacijskih intervencija, savjetovanje i promicanje zdravlja, sve u cilju prevencije primarnih i zdravstvenih teškoća djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. U okviru poimanja zdravstvene zaštite, ističemo kako se u aktualnom Planu i programu mjera zdravstvene zaštite 2020. – 2022., edukacijski rehabilitatori navode kao izvršitelji čak 73 mjere zdravstvene zaštite i to pretežito na području dječje i adolescentske psihijatrije i zaštite mentalnog zdravlja. Osim toga, postoji niz mjera zdravstvene zaštite koje edukacijski rehabilitatori provode na području prevencije, dijagnostike i (re)habilitacije djece s neurorazvojnim čimbenicima i/ili simptomima, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, gdje nisu navedeni kao izvršitelji ni kao suradnici. Nadalje, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007., koja je još uvijek na snazi, edukacijsko-rehabilitacijska (prethodno defektološka) djelatnost razvrstava se u razred 86.90 Ostale djelatnosti zdravstvene zaštite. Edukacijski rehabilitatori djeluju na području promicanja zdravlja, prevencije bolesti i očuvanja mentalnog zdravlja na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Možemo tako istaknuti da uz preventivnu zdravstvenu zaštitu djece, osoba s invaliditetom i rizičnih skupina, na primarnoj razini, edukacijski rehabilitatori obavljaju zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i mentalnom razvoju. Isto tako provode složenije mjere i postupke prevencije i dijagnosticiranja kao i ambulantnu rehabilitaciju na sekundarnoj razini. Edukacijski rehabilitatori sudjeluju u timskoj dijagnostici, liječenju, habilitaciji i rehabilitaciji pacijenata – djece s neurorazvojnim čimbenicima rizika i simptomima, djece i odraslih osoba s intelektualnim teškoćama, poremećajem iz spektra autizma, motoričkim teškoćama, teškoćama vizualnog funkcioniranja, teškoćama u učenju, višestrukim teškoćama i osobama s kroničnim bolestima. Prema svojim izlaznim kompetencijama neophodni su u dijagnostičkom procesu svih razvojnih teškoća prema MKB-10, kao što su intelektualne teškoće, ADHD i ostali poremećaji, poremećaj iz spektra autizma, razvojni poremećaj koordinacije, kao i habilitacijskom procesu na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. U okviru procesa dijagnostike i liječenja, edukacijski rehabilitator obavlja zdravstvenu djelatnost kroz dijagnostičke i terapijske postupke i postupke medicinske rehabilitacije, a prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru nalazi se na razini 7.1.sv., u sektoru s psiholozima, logopedima i drugim socijalnim djelatnostima. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te premanačelu supsidijarnosti. Stoga predlažemo izmjene i dopunu sljedećih članaka: 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“, „edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti“ znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa, kliničkih psihologa, edukacijskih rehabilitatora, poglavito u zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, u području školske i adolescentne medicine te u području zaštite mentalnog zdravlja sve u cilju prevencije primarnih i zdravstvenih teškoća djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. 2. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Dopunu članka 30. stavka 2. na način da glasi: „Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: obiteljske (opće) medicine; zdravstvene zaštite predškolske djece; školske i adolescentne medicine u vidu preventivno odgojnih i specifičnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata; javnog zdravstva; zdravstvene zaštite žena; dentalne zdravstvene zaštite; dentalnih laboratorija; higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite; medicine rada/medicine rada i sporta; zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti; logopedije; edukacijske rehabilitacije; patronažne zdravstvene zaštite; zdravstvene njege u kući; primaljske skrbi; fizikalne terapije; radne terapije; hitne medicine; sanitetskog prijevoza; palijativne skrbi; ljekarništva; radiološke dijagnostike; laboratorijske dijagnostike; telemedicine; zdravstvene ekologije; sanitarnog inženjerstva;“. 4. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ 5. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neuorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
15	Dorotea Vrbančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
16	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Od izrazitog je značaj da se prilikom ulaska u bilo koju zdravstvenu reformu vladajući posavjetuju sa strukom kroz njihove udruge i društva te da uvaže sve smislene prijedloge. Nažalost politička povijest RH je takva da se u velike reforme ulazi bez dosluha sa strukom te unatoč ovakih javnih savjetovanja se provedu zakoni koji nisu u skladu sa mišljenjima struke. Kao zdravstveni radnik mogu potvrditi da su problemni u našem sustavu mnogobrojni, da se gomilaju ne mjesecima, ne godinama već desetljećima. Nikakva ishitrena, ušminkana reforma (koju vode oni isiti koji su na rukovodećim pozicijama svih ovih godine uspjeli dovesti naše zdrasvstvo tamo gdje danas je) nas neće moći spasiti. Apeliram na vladajuće koji ovo čitaju da se zbog dobrobiti nacije, zdravlja pacijenata i zdravlja medicinskog osoblja ozbiljno posavjetuju sa svim nadležnim organizacijama, jer u suprotnome će stari liječnici otiću u mirovinu, mladi će sve više odlaziti van, a oni koji ostaju u sustavu će raditi dok ne puknu od iznemoglosti, sve na teret onih najosjetljivih, bolesnih, bespomoćnih....	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
17	Ana Perković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Poštovani, Molim vas pozitivnim zakonima omogućite i stimulirajte rad i ostanak liječnika u Hrvatskoj. Molim vas omogućite domovima zdravlja ugovaranje svih specijalističko/subspecijalističko konzilijarnih djelatnosti (uključujući i specijalističko/subspecijalističko konzilijarne djelatnosti za djecu) a nevezano uz mrežu javne zdravstvene zaštite (pogledajte liste čekanja). Hvala. Ana Perković	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
18	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlažem izmjenu postojećeg Zakona, u članku 169. Mijenja se stavak 1) koji glasi: (1) Pripravnički staž za zdravstvene radnike iz članka 168.stavka 2.ovog Zakona traje do godinu dana. Ministarstvo zdravstva i Vlada Republike Hrvatske dužni su osigurati početak obavljanja plaćenog pripravničkog staža najkasnije godinu dana od završetka školovanja." Naime, sada mnogi čekaju po 2-3 godine na staž, premali je broj kvota, tj.pripravničkih mjesta, čeka na staž po 2500-3000 ljudi, u mnogim zdravstvenim ustanovama ne poštuju se kriteriji za prijem koje je dopisom zdravstvenim ustanovama ove godine uputilo Ministarstvo zdravstva (da prednost imaju oni koji duže čekaju na staž, kraće su studirali, imaju bolji prosjek ocjena itd..). Osim toga, potpuno je degradirajući i ograničavajući uvjet da, ukoliko se netko želi prijaviti na natječaj za staž, mora biti na Zavodu za zapošljavanje barem jedan dan, a za staž kod pripravnika 6 mjeseci. Mnogi, čekajući uzaludno na staž, da bi preživjeli, rade u Konzumu, Lidlu, Boltu i sl, dakle van struke, pa onda daju otkaz ne bi li mogli pristupiti stažu, a onda ne dobiju staž.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
19	HRVATSKA KOMORA MEDICINSKIH BIOKEMIČARA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Hrvatska komora medicinskih biokemičara daje komentare i na odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti koje nisu predmet Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti: Članak 54. stavak 6. Hrvatska komora medicinskih biokemičara napominje da dva tima medicinsko-biokemijskog laboratorija ne mogu u istom prostoru obavljati privatnu praksu u smjenskom radu kao što to mogu dva tima neke druge zdravstvene djelatnosti u istoj ordinaciji. Rad dva ili više medicinsko-biokemijskih timova u istom prostoru moguće je organizirati samo kroz grupnu praksu koja je već regulirano člankom 59. stavkom 1. Zakona o zdravstveno zaštiti. Obavljanje medicinsko-biokemijske djelatnosti u smjenskom radu nije moguće zbog pravila dobre laboratorijske prakse i sigurnosti pacijenata. Svi ugovoreni pacijenti moraju dolaziti na vađenje krvi ujutro između 7.00 i 9.00 sati zbog toga što moraju biti natašte, za taj vremenski interval su izrađeni harmonizirani referentni intervali a za brojne pretrage postoje dnevne varijacije koje su klinički značajne. Uz to medicinsko-biokemijski laboratorij ima normative prostora i opreme koja se sastoji od brojnih uređaja/analizatora i složene informatičke mreže koji moraju biti zajednički svim timovima koji rade u istom prostoru. Kao grupna privatna praksa već rade medicinsko-biokemijski laboratoriji koji imaju ugovorena dva i više timova a i u domovima zdravlja postoje medicinsko-biokemijski laboratoriji koji u jutarnjoj smjeni rade s dva i više ugovorenih timova. Članak 147. stavak 3. U medicinsko-biokemijskom laboratoriju mora raditi medicinski biokemičar (kao voditelja laboratorija) i to puno radno vrijeme obzirom da to zahtjeva proces rada u medicinsko-biokemijskom laboratoriju, standardi dobre laboratorijske prakse te Zakon o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti i Pravilnik o standardima i normativima za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Stoga ova odredba u čl. 147. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koja kaže da trgovačko društvo za obavljanje zdravstvene djelatnosti ne mora imati zdravstvene radnike u radnom odnosu nije primjenjiva na medicinsko-biokemijski laboratorij u sklopu trgovačkog društva pa ju je potrebno dopuniti na način da medicinsko-biokemijski laboratorij bez obzira je li u sklopu trgovačkog društva, poliklinike, doma zdravlja ili bolnice mora imati zaposlenog medicinskog biokemičara. Postoji praksa da trgovačka društva osnivaju i medicinsko-biokemijske laboratorije koja nemaju Zakonom o medicinsko-biokemijskoj djelatnosti propisanog voditelja medicinskog biokemičara što ugrožava pouzdanost laboratorijskih nalaza i sigurnost pacijenata. Komora je dobivala prijave građana zbog nezakonitog i nestručnog rada takvih laboratorija te smo obvezni naglasiti da ne može medicinsko-biokemijski laboratorij u sklopu trgovačkih društava i zdravstvenih ustanova i privatnih praksi imati različite normative i kriterije za rad. Članak 151. Hrvatska komora medicinskih biokemičara smatra da kvaliteta zdravstvene zaštite i sigurnost pacijenata mora biti ujednačena te da zbog toga trgovačko društvo za obavljanje zdravstvene djelatnosti treba ispunjavati iste uvjete prilikom osnivanja, kao i drugi organizacijski oblici obavljanja zdravstvene djelatnosti. Slijedom toga, predlažemo da se osnivači trgovačkog društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti ovim zakonom obvežu da su zahtjevu za ocjenu sukladnosti ugovora, odnosno izjave o osnivanju (uz dokaz o raspolaganju prostorom) dužni priložiti prethodno mišljenje nadležne komore o opravdanosti osnivanja trgovačkog društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Nema osnovanog razloga da druge zdravstvene ustanove i privatni zdravstveni radnici unutar i izvan mreže javne zdravstvene službe budu prilikom osnivanja u drugačijem položaju u odnosu na trgovačka društva koja obavljaju zdravstvenu djelatnost. Osim toga, ovako bi se postigao jedinstven stručni nadzor nadležnih komora u otvaranju i radu ovakvih trgovačkih društava, a u konačnici i kvalitetnija zdravstvena zaštita pacijenata. S obzirom da su zdravstvene ustanove i privatni zdravstveni radnici i ovakva trgovačka društva gotovo identično regulirani, tako bi trebalo biti i u slučaju osnivanja trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost. Članak 257. točka 23. Treba navesti točan naziv pravilnika – Pravilnik o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti („Narodne novine“, br. 52/20.).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
20	Nediljko vojković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ovzim komentarom i mojim skromnim opservacijama i prijedlozima želim doprinijeti izradi što kvalitetnijeg i boljeg Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama o zdravstvenoj zaštiti,a posebno Zakona o psihološkoj djelatnosti.Bolji zakon jest kvalitetnija zdravstvena zaštita,zdravije društvo i kvalitetniji život.Psihološka pomoć znači osjećaj brige društva za svakog svoga člana što već po tome znači osjećaj pomoći.Zato smatram da bi psihološku struku trebalo dići na novu razinu stvarajući mrežu psihološke pomoči kroz PZZ,druge razine institucija za zaštitu javnog zdravlja,preko obrazovnih ustanova od vrtića do škola.Doduše,možda bi u tom slučaju nešto manje profitirala farmaceutska industrija,ali bi zato društvo u cjelini sigurno bilo na dobitku.U današnjem atomiziranom svijetu,čega nije pošteđeno ni naše društvo,stanovništvo je sve starije sa sve višeotuđenih samaca sa sve više zdravstvenih,egzistencijalnih i emocionalnih problema.Isto tako u današnjem svijetusve većih negativnih utjecaja,i raznih iskušenja,rizičnih ponašanja,klimatskih promjena,pandemije,nasilja i rata,ugrožene egzistencije i sve raširenijeg siromaštva,djeca,adolescenti i mladi,taj tako dragocijeni i deficitarni resurs društva,nikada nisu bili potrebitiji psihološke pomoći i potpore kao danas.U ovakvoj konstelaciji,istiskivanj i,ne daj Bože,omalovažavanja ove struke činilo bi se kao programirana šteta,a ne rad i djelovanj za opće dobro.Iskreno se nadam da će oni koji rade na Nacrtu navedenog zakona bitisavjesni i svjesni svoje odgovornosti za dobrobit cijelog našeg društva i naše domovine!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
21	DINA DEŽMAR	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao edukacijska rehabilitatorica zaposlena u sustavu zdravstva više godina, podržavam komentar Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te Komora i Društava naših srodnih djelatnosti (psihologa, socijalnih pedagoga i dr.). Predlažemo sljedeće dopune i izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi se stručnjacima edukacijskim rehabilitatorima zaposlenima u sustavu zdravstva omogućila njihova pripadajuća prava. Visokoškolsko obrazovanje edukacijskih rehabilitatora uključuje niz kolegija iz područja temeljnih i kliničkih medicinskih znanosti, kao i kliničkih praksi, koje osposobljava edukacijske rehabilitatore koji djeluju u sustavu zdravstva u pružanju zdravstvene zaštite stanovništva te svoja stečena znanja i izlazne kompetencije koriste u procesu dijagnostike i liječenja (rehabilitacije). Djelovanje edukacijskih rehabilitatora u zdravstvu proizlazi iz temeljnih zadataka edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti koji se odnose na rano otkrivanje, edukacijsko-rehabilitacijsku dijagnostiku i procjenu, provođenje terapijskih i (re)habilitacijskih intervencija, savjetovanje i promicanje zdravlja, sve u cilju prevencije primarnih i zdravstvenih teškoća djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. U okviru poimanja zdravstvene zaštite, ističemo kako se u aktualnom Planu i programu mjera zdravstvene zaštite 2020. – 2022., edukacijski rehabilitatori navode kao izvršitelji čak 73 mjere zdravstvene zaštite i to pretežito na području dječje i adolescentske psihijatrije i zaštite mentalnog zdravlja. Osim toga, postoji niz mjera zdravstvene zaštite koje edukacijski rehabilitatori provode na području prevencije, dijagnostike i (re)habilitacije djece s neurorazvojnim čimbenicima i/ili simptomima, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, gdje nisu navedeni kao izvršitelji ni kao suradnici. Nadalje, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007., koja je još uvijek na snazi, edukacijsko-rehabilitacijska (prethodno defektološka) djelatnost razvrstava se u razred 86.90 Ostale djelatnosti zdravstvene zaštite. Edukacijski rehabilitatori djeluju na području promicanja zdravlja, prevencije bolesti i očuvanja mentalnog zdravlja na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Možemo tako istaknuti da uz preventivnu zdravstvenu zaštitu djece, osoba s invaliditetom i rizičnih skupina, na primarnoj razini, edukacijski rehabilitatori obavljaju zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i mentalnom razvoju. Isto tako provode složenije mjere i postupke prevencije i dijagnosticiranja kao i ambulantnu rehabilitaciju na sekundarnoj razini. Edukacijski rehabilitatori sudjeluju u timskoj dijagnostici, liječenju, habilitaciji i rehabilitaciji pacijenata – djece s neurorazvojnim čimbenicima rizika i simptomima, djece i odraslih osoba s intelektualnim teškoćama, poremećajem iz spektra autizma, motoričkim teškoćama, teškoćama vizualnog funkcioniranja, teškoćama u učenju, višestrukim teškoćama i osobama s kroničnim bolestima. Prema svojim izlaznim kompetencijama neophodni su u dijagnostičkom procesu svih razvojnih teškoća prema MKB-10, kao što su intelektualne teškoće, ADHD i ostali poremećaji, poremećaj iz spektra autizma, razvojni poremećaj koordinacije, kao i habilitacijskom procesu na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. U okviru procesa dijagnostike i liječenja, edukacijski rehabilitator obavlja zdravstvenu djelatnost kroz dijagnostičke i terapijske postupke i postupke medicinske rehabilitacije, a prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru nalazi se na razini 7.1.sv., u sektoru s psiholozima, logopedima i drugim socijalnim djelatnostima. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Stoga predlažemo izmjene i dopunu sljedećih članaka: 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“, „edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti“ znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa, kliničkih psihologa, edukacijskih rehabilitatora, poglavito u zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, u području školske i adolescentne medicine te u području zaštite mentalnog zdravlja sve u cilju prevencije primarnih i zdravstvenih teškoća djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. 2. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Dopunu članka 30. stavka 2. na način da glasi: „Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: obiteljske (opće) medicine; zdravstvene zaštite predškolske djece; školske i adolescentne medicine u vidu preventivno-odgojnih i specifičnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata; javnog zdravstva; zdravstvene zaštite žena; dentalne zdravstvene zaštite; dentalnih laboratorija; higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite; medicine rada/medicine rada i sporta; zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti; logopedije; edukacijske rehabilitacije; patronažne zdravstvene zaštite; zdravstvene njege u kući; primaljske skrbi; fizikalne terapije; radne terapije; hitne medicine; sanitetskog prijevoza; palijativne skrbi; ljekarništva; radiološke dijagnostike; laboratorijske dijagnostike; telemedicine; zdravstvene ekologije; sanitarnog inženjerstva;“. 4. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ 5. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neuorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
22	DORJA VOČANEC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	PRIJEDLOG ČLANKA 12. važećeg ZZZ: U Članku 12. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi: „(4) Savjet za zdravlje se najmanje dva puta godišnje sastaje s Nacionalnim zdravstvenim vijećem radi izvještavanja o ostvarivanju prava, obveza, zadaća i ciljeva na području zdravstvene zaštite na području svoje jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba i koordinacije aktivnosti u području zdravstvene zaštiti.“ Članak 2. U članku 13. iza riječi: “dostupnosti“ dodaje se zarez i riječ: „kvaliteti“. NOVI PRIJEDLOG ČLANKA: U članku 13. iza riječi: “dostupnosti“ dodaje se zarez i riječ: „kvaliteti“ te ispred riječi: „integracije“ briše se riječ: „funkcionalne“. Briše se riječ funkcionalne jer je to samo jedan uski segment integracije. Integraciju razlikujemo prema: Širini – horizontalna, vertikalna Vrsti – funkcionalna, organizacijska, stručna, klinička Stupnju – povezanost, koordinacija, integracija Procesu – strukturalna, kulturalna, socijalna Brisanjem riječi funkcionalna, stavljaju se sve vrste integracije kao načelo, a koje će biti detaljno opisane pravilnikom. IZVORI: WHO Regional Office for Europe. Integrated care models: an overview. [Internet] Copenhagen: WHO Regional Office for Europe; 2016 Dostupno na: http://www.euro.who.int/en/health-topics/Health-systems/health-services-delivery/publications/2016/integrated-care-models-an-overview-2016 Članak 4. U članku 20. dodaje se oznaka stavka 1. Iz stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi: „(2) Način i mjerila suradnje zdravstvenih ustanova na svim razinama zdravstvene djelatnosti kroz funkcionalnu integraciju, te način praćenja provedbe funkcionalne integracije pravilnikom propisuje ministar.“. NOVI PRIJEDLOG ČLANKA: U članku 20. ispred riječi: „integracije“ briše se riječ: „funkcionalne“ i dodaje se oznaka stavka 1. Iz stavka 1. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase: „(2) Način i mjerila suradnje zdravstvenih ustanova na svim razinama zdravstvene djelatnosti kroz integraciju, te način praćenja provedbe integracije pravilnikom propisuje ministar.“ (3) Načelo integracije uključuje i suradnju zdravstvenih ustanova na svim razinama zdravstvene djelatnosti sa ustanovama socijalne skrbi prema modelu 24/7/365, posebice u području dugotrajne skrbi te skrbi za kompleksne pacijente. Obrazloženje: Opis načela u članku 20. je puno širi od funkcionalne integracije, odnosno uključuje i druge vrste integracije (vidi obrazloženje u tablici uz članak 13). U skladu s bio-psihosocijalnim modelom zdravlja, novela zakona prepoznaje da unutar sustava socijalne skrbi rade mnogi radnici zdravstvenih struka te u okviru tog sustava pružaju mnogo zdravstvene skrbi, te jednako tako prepoznaje da unutar zdravstvenog sustava rade socijalni radnici koji u okviru tog sustava pružaju socijalnu skrb. Također, mnoge poslovne i kliničke odluke u zdravstvu neminovno se donose uzimajući u obzir pacijentove socijalne okolnosti, a primjer za to su planirani otpust, socijalna anamneza, socijalna rehabilitacija u sklopu liječenja teških kroničnih duševnih bolesti itd. Navedeni pojmovi, uključujući načelo integracije uvršteni su u NPRZ 2021-27 u Posebnom cilju 2 te odgovaraju zdravstvenoj i socijalnoj politici i strategijama EU i Svjetske banke. Definicije: Dugotrajna skrb je spektar zdravstvenih i ne-zdravstvenih aktivnosti, namijenjenih osobama koje su zbog dobi, bolesti ili drugog stanja u riziku od značajnog i trajnog gubitka sposobnosti, kako bi mogle održati razinu funkcionalne sposobnosti u skladu sa svojim osnovnim pravima, temeljnim slobodama i ljudskim dostojanstvom. Kompleksni pacijent je pacijent koji trpi od stanja koja se međusobno pogoršavaju. Kompleksnost pacijenta čine medicinski, socioekonomski i/ili psihološki čimbenici specifični za osobu, koji ometaju pružanje uobičajene skrbi te odlučivanje u vezi bilo kojeg pacijentovog stanja. Model 24/7/365 odnosi se na osiguravanje cjelovite, kontinuirane i koordinirane skrbi u različitim okruženjima i od različitih pružatelja skrbi, za cijelog vremena trajanja potrebe. Članak 15. stavak 10. NOVI PRIJEDLOG STAVKA (10) Mandat članova upravnog vijeća traje četiri godine, a ne može biti dulji od ukupno 2 mandata odnosno ukupno 8 godina. Članak 17. U članku 85. iza stavka 10. dodaje se stavak 11. koji glasi: „(11) Uz uvjete propisane stavcima 6. i 7. ovoga članka ravnatelj zdravstvene ustanove i njegov zamjenik mora imati završenu dodatnu edukaciju iz područja upravljanja u zdravstvu.“ NOVI PRIJEDLOG ČLANKA: U članku 85. stavku 1. iza riječi: „Ravnatelj“ dodaju se riječi: „uz pomoć članova Uprave zdravstvene ustanove“ Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi: „(4) Ravnatelj, zamjenik ravnatelja, te pomoćnici iz stavaka 2. i 3. ovog članka su članovi Uprave zdravstvene ustanove.“ Dosadašnji stavci 4. – 10. postaju stavci 5. – 11. Iza stavka 11. dodaju se stavci 12. i 13. koji glase: „(12) Uz uvjete propisane stavcima 6. i 7. ovoga članka, članovi Uprave zdravstvene ustanove moraju imati dodatne kompetencije iz područja upravljanja u zdravstvu. (13) Opseg kompetencija za pojedinu funkciju iz stavaka 2. i 3. ovog članka i vrstu zdravstvene ustanove pravilnikom propisuje ministar.“ Dodatni prijedlog: U stavku 11. iza riječi: „natječaja“ briše se riječ: „ponovno“ te se dodaju riječi: „još jednom“. Obrazloženje: Jačanje upravljačkih kapaciteta zdravstvenih ustanova te formiranje kvalitetnijih upravljačkih timova zdravstvenih ustanova. Kompetencije su skup znanja i vještina koje osoba zna primijeniti u praksi, a podrazumijeva i pripadajuću samostalnost i odgovornost u radu. Propisivanje kompetencija stvara zahtjev za unapređenjem kvalitete edukacijskih programa iz područja upravljanja u zdravstvu te čini podlogu za njihovu evaluaciju, za razliku od bujanja količine i vrste tečajeva, diktiranog mogućnostima provoditelja edukacije. PRIJEDLOG Članak 93. važećeg ZZZ: U članak 93. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi: „(3) Stručni kolegij osigurava koordinaciju i integraciju aktivnosti dugotrajne skrbi unutar doma zdravlja te s drugim dionicima u zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj skrbi te pacijentima i njihovim njegovateljima.“ NOVI PRIJEDLOG ČLANKA: Članak 25. Članak 103. mijenja se i glasi: „(1) Dom zdravlja je nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti. (2) Dom zdravlja pruža zdravstvenu zaštitu obavljanjem djelatnosti obiteljske (opće) medicine, dentalne zdravstvene zaštite, dentalne tehnike, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite predškolske djece, medicine rada / medicine rada i sporta, logopedije, laboratorijske, radiološke i druge dijagnostike, ljekarničke djelatnosti, fizikalne terapije, patronažne zdravstvene zaštite, zdravstvene njege, dugotrajne skrbi te palijativne skrbi, kao i obavljanjem specijalističko-konzilijarne djelatnosti. (3) Dom zdravlja može obavljati zdravstvenu njegu u kući i fizikalnu terapiju u kući. (4) Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača. (5) Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka. (6) Dom zdravlja mora osigurati provođenje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka ako obavljanje tih djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe nije drukčije organizirano te mora osigurati provođenje specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite sukladno mreži javne zdravstvene službe zapošljavanjem ili sklapanjem ugovora o funkcionalnoj integraciji doma zdravlja poslovnoj suradnji s bolničkom ustanovom. (7) Dom zdravlja može ustrojiti i dispanzerske djelatnosti prema potrebama stanovnika na području doma zdravlja. (8) U okviru dispanzerske djelatnosti iz stavka 7. ovoga članka provode se sveobuhvatne mjere zdravstvene zaštite u zajednici koje uključuju prevenciju, liječenje, socijalno-medicinsku skrb te skrb za specifične potrebe pružanja zdravstvene zaštite stanovnika na određenom području. (9) Dom zdravlja može organizirati radne jedinice za obavljanje djelatnosti iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe. (10) Dom zdravlja može organizirati, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe, radne jedinice za obavljanje pojedinih specijalističkih djelatnosti, ako to zahtijevaju posebne potrebe s obzirom na zdravstveno stanje stanovništva i kada bi pružanje zdravstvene zaštite u poliklinici ili bolnici otežavalo provođenje te zaštite. (11) Odluku o organiziranju radne jedinice iz stavka 10. ovoga članka donosi župan odnosno gradonačelnik Grada Zagreba, uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda. (12) Dom zdravlja, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe, osigurava koordinatora za kompleksne pacijente, uključujući palijativnu skrb koji povezuje i koordinira radom mobilnog palijativnog tima i svih drugih dionika u skrbi za kompleksne pacijente i palijativnoj skrbi u jedinici područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu (ordinacije, ustanove na primarnoj razini zdravstvene zaštite, bolničke zdravstvene ustanove, ustanove socijalne skrbi, udruge, posudionice pomagala, volonteri). (13) Uz koordinatora za kompleksne pacijente i palijativnu skrb iz stavka 12. ovoga članka dom zdravlja organizira mobilni palijativni tim sukladno standardima i normativima utvrđenim pravilnikom iz članka 76. stavka 6. ovoga Zakona, koji pruža specijalističku palijativnu skrb bolesniku u njegovu domu te pruža podršku obitelji na temelju cjelovitog i multidisciplinarnog pristupa. (14) Raspored i način rada koordinatora za kompleksne pacijente i palijativnu skrb i mobilnih palijativnih timova odlukom određuje župan odnosno gradonačelnik Grada Zagreba. (15) Na područjima sa specifičnim potrebama pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe u domu zdravlja mogu se organizirati i rodilište te stacionar za dijagnostiku i liječenje. (16) Dom zdravlja može sukladno ugovoru o provođenju zdravstvene zaštite sklopljenom sa Zavodom obavljati djelatnost iz stavka 3. i 4. ovoga članka i u prostoru koji se nalazi na potpomognutom području ili području s razvojnim posebnostima. (17) Ministarstvo na zahtjev doma zdravlja donosi rješenje kojim utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za obavljanje zdravstvene djelatnosti u prostoru iz stavka 16. ovoga članka, sukladno pravilniku o normativima i standardima iz članka 50. stavka 6. ovoga Zakona. (18) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 17. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (19) Protiv rješenja iz stavka 17. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. (20) Dom zdravlja može sukladno ugovoru o provođenju zdravstvene zaštite sklopljenom sa Zavodom na potpomognutom području ili području s razvojnim posebnostima obavljati zdravstvenu djelatnost i u vozilu koje ispunjava uvjete sukladno pravilniku o normativima i standardima iz članka 50. stavka 6. ovoga Zakona. (21) Ministarstvo na zahtjev doma zdravlja donosi rješenje kojim utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za obavljanje zdravstvene djelatnosti u posebnom vozilu, sukladno pravilniku o normativima i standardima iz članka 50. stavka 6. ovoga Zakona. (22) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 21. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (23) Protiv rješenja iz stavka 21. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. (24) Dom zdravlja, radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite, može oformiti timove u kojima je uz liječnika zaposleno više medicinskih sestara i administratora, koji pokrivaju rad na više lokacija. (25) Dom zdravlja može organizirati sestrinske ordinacije i savjetovališta za pružanje osnovne skrbi za određene kronične bolesti. (26) Dom zdravlja može organizirati farmakoterapijska savjetovališta. (27) Dom zdravlja može organizirati provedbu aktivnosti za jačanje uloge i pružanje podrške neformalnim njegovateljima. Obrazloženje: U ruralnim, izoliranim i drugim lokacijama gdje je prisutan manjak liječnika, omogućiti da u ambulanti radi medicinska sestra bez stalne prisutnosti liječnika, a liječnik nadzire rad i provodi konzultacije u više takvih ambulanti. Te timove dodatno ojačati administratorom. Obrazloženje: Otvaranje sestrinskih savjetovališta (ili sestrinskih ambulanti) u kojima diplomirane medicinske sestre samostalno pružaju osnovnu skrb za određene kronične bolesti. Npr. hipertoničaru mjere tlak, savjetuju o higijensko-dijetetskim mjerama, educiraju, te savjetuju o pridržavanju terapije. Nadalje, vode sestrinsko savjetovalište za prevenciju (prim., sek. terc.) za kronične nezarazne bolesti, te naročito maligne bolesti (ca. kolona i ostalo iz nacionalnih programa). Obrazloženje/Definicija: Farmakoterapijsko savjetovalište predstavlja novi model pružanja cjelovite skrbi unutar kojeg ambulantni ljekarnici u suradnji s liječnicima obiteljske medicine pružaju ljekarničku djelatnost upravljanja farmakoterapijom. To dovodi do postizanja boljih definiranih terapijskih ciljeva, pri čemu se pacijenti aktivno uključuju u svoje liječenje te započinju redovitije i preciznije koristiti svoju terapiju. Svrha Savjetovališta je pružiti cjelovitu, integriranu skrb usmjerenu na pacijenta omogućujući pritom dostupnost bolje zdravstvene zaštite, poboljšano zdravlje pacijenata te smanjenje i kontrolu troškova. Takvo savjetovalište već radi pri DZ Zagreb-Centar https://dzz-centar.hr/savjetovalista/farmakoterapijsko-savjetovaliste/ Obrazloženje/Definicija: Neformalni njegovatelj je osoba koja pruža skrb za člana ili članove svoje obitelji, prijatelje ili zajednicu. Može pružati redovitu ili povremenu skrb ili biti uključena u organiziranje skrbi koju pružaju drugi. Neformalni njegovatelji se razlikuju od pružatelja usluga u formalnom sustavu skrbi i najčešće pružaju neplaćenu skrb. SZO i Europska komisija naglašavaju važnost prepoznavanja neformalnih njegovatelja te organiziranja sustavne podrške za njih, s obzirom na sve veću ulogu koju imaju a koja je komplementarna zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi, posebice za kompleksne pacijente u dugotrajnoj skrbi. Pojedine zemlje (npr. Portugal) imaju poseban zakon o neformalnim njegovateljima. Izvori: Framework for countries to achieve an integrated continuum of long-term care. Geneva: World Health Organization; 2021. Licence: CC BY-NC-SA 3.0 IGO. Available at: https://www.who.int/publications/i/item/9789240038844 European Commission, A European Care Strategy for caregivers and care receivers. Available at: https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&furtherNews=yes&newsId=10382 Long-term care report: Trends, challenges and opportunities in an ageing society, 2021. European Commission. Available at: https://ec.europa.eu/social/main.jsp?catId=738&langId=en&pubId=8396 PRIJEDLOG ČLANKA 115 važećeg ZZZ: U članku 115. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi: „(4) Specijalne bolnice se organiziraju u funkcionalne regije kroz umrežavanje s općim bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama prema gravitacijskom području pacijenata, a s obzirom na vrstu zdravstvenog problema ili dobnu skupinu koju zbrinjavaju.“ Obrazloženje: S obzirom na mjesta otkud dolaze pacijenti koji se liječe u specijalnim bolnicama, specijalne bolnice pokrivaju veće regije od samih područnih jedinica u kojima su osnovane. Npr. u području psihijatrije postoji 5 specijalnih bolnica: Popovača – pokriva regiju od Vukovara do Zagreba, bolnica Sv. Ivan – Zagreb i središnja Hrvatska, bolnica Ugljan – Dalmacija do Dubrovnika, bolnice Rab i Lopača – Primorje, Istra. Psihijatrijska bolnica za djecu je samo jedna, u Zagrebu te je njezino gravitacijsko područje cijela RH. Pritom je potrebno umrežavanje specijalnih bolnica sa općim bolnica i drugih zdravstvenim ustanovama iz kojih pacijenti dolaze, kako bi se osigurala boja skrb te veća efektivnosti i efikasnost sustava (unaprijeđen menadžment i put pacijenta), sukladno načelima koja propisuje ovaj zakon. PRIJEDLOG ČLANKA 117 važećeg ZZZ: Iza članka 117. dodaje se članak 117.a koji glasi: „Članak 117.a Opća i specijalna bolnica osiguravaju zdravstvenu zaštitu prema modelu „bolnice bez zidova“ koji uključuje mobilnost djelatnika da u dijelu radnog vremena rade na različitim radilištima u zdravstvenim ustanovama na svim razinama djelatnosti i socijalnim ustanovama, kroz ugovore o poslovno-tehničkoj suradnji ustanova.“ Obrazloženje/Definicija: Bolnica bez zidova je koncept zdravstvene skrbi koji uključuje: - Ujednačena skrb pruža se bez obzira na okruženje: bolnica, starački dom, kućna skrb… - Brzo spuštanje na nižu razinu skrbi uz zadržavanje monitoringa - Zajednička platforma komunikacije među raznim okruženjima skrbi U skladu je s EU investicijskom politikom 21-27 koja ne financira bolnica per se već ulaganja u skrb u kući i zajednici te dugotrajnu skrb. Takav model je u praksi isproban i formaliziran pri Kliničkom zavodu za integriranu zdravstvenu skrb KBC-a Split i Kliničkom zavodu za integriranu i palijativnu skrb KBC-a Rijeka. PRIJEDLOG ČLANKA 146. važećeg ZZZ: U Članku 146. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi: „(3) Nacionalno zdravstveno vijeće se najmanje dvaput godišnje sastaje sa Savjetima za zdravlje jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba radi koordinacije aktivnosti u području zdravstvene zaštite.“ Dosadašnji stavci 3. – 7. postaju stavci 4. – 8. Obrazloženje: Jačanje uloga županije u organizaciji i koordinaciji zdravstvene zaštite na svom području i jačanje uloge NZV-a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
23	Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske iznosi prijedloge vezane za Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji se nalazi u postupku savjetovanja s javnošću od 19. listopada do 8. studenog 2022. godine: Smatramo da Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (dalje u tekstu: Nacrt prijedloga Zakona) vodi u dobrom smjeru. Između ostalog, podržavamo osnaživanje primarne zdravstvene zaštite i domova zdravlja, zadržavanje pravnih osobnosti zavoda za javno zdravstvo i zavoda za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave uz osnaživanje uloge Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, zadržavanje mogućnosti da županije, gradovi i općine i nadalje mogu biti osnivači specijalnih bolnica, uvođenje radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prije specijalizacije, daljnje uređenje javno-privatnog rada, kao i, uz određene prijedloge za unaprjeđenje - uređenje određenih pitanja iz područja sprječavanja sukoba interesa te uvođenje edukacije za menadžment zdravstvenih ustanova. Prijenos osnivačkih prava općih bolnica sa županija na Republiku Hrvatsku, u trenutnim uvjetima poslovanja ovih bolnica razumljivo je, no samo po sebi neće donijeti dugoročno pozitivne rezultate, već je potrebno provesti i niz drugih mjera, kako bi to proizvelo dugoročne stabilne učinke. Istovremeno, nužno je urediti uvjete poslovanja odnosno utvrditi realnije cijene zdravstvene usluge, te u skladu s time, utvrditi odgovarajuće limite, a menadžmentu zdravstvenih ustanova pružiti adekvatne alate upravljanja tako da može više utjecati na uvjete poslovanja i upravljati istima. Glede pripajanja općih bolnica tako da na području županije bude samo jedna opća bolnica, smatramo da je u provedbi nužno osigurati da bolnice koje budu pripojene odnosno koje gube pravnu osobnost, pritom ne izgube na kvaliteti zdravstvene zaštite u pogledu prostora, opreme, provedbe i financiranja projekata, specijalizacija i dr. Prijedlog dopune članka 103. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Predlažemo dopuniti članak 103., stavak 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, tako da glasi: ''Dom zdravlja je temeljni nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti.'' Prema Zakonu, dom zdravlja mora osigurati provođenje djelatnosti iz stavka 1. tog članka ako obavljanje tih djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe nije drukčije organizirano, a također, izmjenama i dopunama Zakona dobit će i dodatne obveze u smislu osiguravanja specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite i koordinacije zdravstvenih radnika u mreži na svojem području. Stoga temeljem obveza i zadaća doma zdravlja, predlažemo ponovno zakonom utvrditi da je dom zdravlja temeljni nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti, kako je to bilo propisano Zakonom o zdravstvenoj zaštiti do izmjene iz 2018. godine. Drugim riječima, upravo predloženim odredbama ovog Zakona, dom zdravlja ponovno dobiva ulogu temeljenog nositelja primarne zdravstvene zaštite. Članak 24. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 24. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se u članku 102. briše stavak 3., koji propisuje da se na području Grada Zagreba osnivaju najmanje tri doma zdravlja, predlažemo sljedeće: Predlažemo ne brisati članak 102. stavak 3. Zakona odnosno zadržati mogućnost da i nadalje na području Grada Zagreba mogu biti osnovana tri doma zdravlja. Spajanjem/pripajanjem tri doma zdravlja koji trenutno djeluju u Gradu Zagrebu, stvorit će se pravna osoba s 2100 zaposlenika, na 139 lokacija. Pitanje je hoće li biti moguće iz jednog središta učinkovito i brzo upravljati tako dislociranom ustanovom i s tolikim brojem zaposlenika. Svaki dom zdravlja najbolje poznaje potrebe svojeg područja i specifičnosti organizacije zdravstvene zaštite na istome te može promptno donositi odluke i provoditi ih, u cilju što efikasnije organizacije rada na dobrobit pacijenata i korisnika zdravstvene zaštite, a što će postati tromije objedinjavanjem velikog broja zaposlenika, koji su rasprostranjeni na velikom broju lokacija. Stoga predlažemo zadržati trenutno stanje. Prijedlog dopune članka 70. Zakona o zdravstvenoj zaštiti U članku 70., Zakona o zdravstvenoj zaštiti, predlažemo dodati: ''Dom zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske osniva Republika Hrvatska.'' Obzirom da je osnivač Doma zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske upravo Republika Hrvatska, navedena dopuna potrebna je radi usklađivanja sa stvarnim stanjem stvari, nomotehničkog ujednačavanja i preciziranja te povezivanja predložene zakonske odredbe sa zakonskom odredbom članka 26. stavka 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Dom zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova ustanova je primarne zdravstvene zaštite osnovana od strane Republike Hrvatske davne 1953. godine. Članak 10. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 10. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se dodaje članak 39.c., stavak 2., koji glasi: ''Turistička ambulanta se organizira izvan mreže javne zdravstvene službe'', predlažemo sljedeće: Predlažemo dopuniti ovu odredbu na način da se omogući ugovaranje turističkih ambulanti s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje, u svrhu izdavanja uputnica, recepata, otvaranja bolovanja, DTP-ova te provedbe sličnih radnji. Tek uz ugovor s osiguravateljem radi provedbe navedenih radnji, turistička ambulanta postaje u potpunosti funkcionalna. S obzirom da turističke ambulante trenutno ne mogu provoditi navedeno, velik broj turista ne dolazi u turističke ambulante, već zdravstvenu zaštitu traži u ugovornim subjektima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u kojima je njihova zdravstvena iskaznica (hrvatska ili EU) prihvaćena i vrijedi, što dovodi do preopterećenosti rada ordinacija obiteljske medicine čime se otežava dostupnost pružanja zdravstvene zaštite turista i domaćeg stanovništva, a što sve u konačnici utječe na kvalitetu zdravstvene zaštite. Prijedlog dopune članaka 129. i 134. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Predlažemo dopunama članaka 129. i 134. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kao i drugih povezanih članaka, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i zavodima za javno zdravstvo jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, omogućiti obavljanje djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta. Navedeno predlažemo jer, imajući u vidu ostale djelatnosti i poslove koje obavljaju ovi zavodi, a osobito vezano za preventivne aktivnosti, promicanje zdravlja, poslove vezane za specifičnu zdravstvenu zaštitu i dr., prirodno je, kompatibilno i logično da obavljaju i djelatnost medicine rada/medicine rada i sporta. Zavodi za javno zdravstvo imaju razvijenu mrežu, te smatramo da bi omogućavanjem obavljanja i ove djelatnosti, došlo do daljnjeg razvoja djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, njenog približavanja stanovništvu te povećanja dostupnosti i kvalitete usluga iz ove djelatnosti, preventivnih programa i dr. Članak 15. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 15. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se mijenja članak 83., stavak 5., koji glasi: ''(5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, upravno vijeće bolničke zdravstvene ustanove, zavoda za javno zdravstvo i zavoda za hitnu medicinu čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb ima sedam članova i čine ga predstavnici: – osnivača (predsjednik i tri člana) – Republike Hrvatske (jedan član) – radnika ustanove (dva člana).'', predlažemo sljedeće: Predlažemo zadržati sadašnji sastav upravnih vijeća zavoda za javno zdravstvo čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb te zavoda za hitnu medicinu čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb. Povećanjem broja članova ovih upravnih vijeća dolazi do znatnog povećanja troškova rada upravnih vijeća, a koje troškove snose zdravstvene ustanove iz vlastitih sredstava (gotovo 2.300 eura). Također, dolazi i do povećanja administrativnih poslova vezanih za sjednice, povećanja količine materijala i sl. Mišljenja smo da predmetna upravna vijeća i uz sadašnji broj članova kvalitetno izvršavaju svoju ulogu. Ukoliko će ipak doći do povećanja broja članova ovih upravnih vijeća, predlažemo da se troškovi rada upravnih vijeća ne isplaćuju na teret sredstava zdravstvenih ustanova, već da se sredstva osiguraju iz drugih izvora. Članci 71. i 72. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članke 71. i 72. Nacrta prijedloga Zakona, kojima se predviđa rok od šest mjeseci od stupanja Zakona na snagu, dakle do 1. srpnja 2023. godine, za prelazak djelatnosti sanitetskog prijevoza iz domova zdravlja u zavode za hitnu medicinu, predlažemo sljedeće: Predlažemo da djelatnost sanitetskog prijevoza prijeđe iz domova zdravlja u zavode za hitnu medicinu do 1. siječnja 2024. godine, s obzirom na rokove za izradu i predaju financijskih izvještaja. Također, 1. srpnja bit će u tijeku turistička sezona i povećani opseg poslova, stoga predlažemo ovaj kompleksan proces provesti izvan tog perioda, radi neometanog pružanja zdravstvene zaštite za vrijeme povećanog opsega poslova. Članak 36. nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 36. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se mijenja članak 138. stavak 4., koji glasi: ''Djelatnost sanitetskog prijevoza obuhvaća prijevoz bolesnika u svrhu pružanja zdravstvenih usluga vozilom za sanitetski prijevoz s propisanom medicinsko-tehničkom opremom za siguran prijevoz bolesnika.'', predlažemo sljedeće: Predlažemo u opisu djelatnosti sanitetskog prijevoza navesti i da se osigurava zdravstvena skrb pacijentu prilikom prijevoza. Ukoliko se navede da se vrši samo prijevoz bolesnika, ne navodi se osnovna funkcija sanitetskog prijevoza u odnosu na redovni prijevoz, a to je skrb o bolesniku tijekom prijevoza. Članak 38. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 38. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se u članku 140. stavku 1. dodaje točka: ''– može provoditi postupke zajedničke nabave opreme za potrebe zavoda za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba sukladno propisu kojim se uređuje javna nabava'', predlažemo sljedeće: U navedenu točku predlažemo dodati i mogućnost zajedničke nabave vozila. S obzirom da je nabava vozila jedno od najvećih financijskih opterećenja zavoda za hitnu medicinu, predlažemo omogućiti i zajedničku nabavu vozila, kako bi se postigli još značajniji financijski učinci. Članak 58. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 58. Nacrta prijedloga Zakona, kojim je predviđeno da će se Mreža hitne medicine i sanitetskog prijevoza donijeti u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu Zakona, predlažemo da se Mreža hitne medicine i sanitetskog prijevoza donese u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu Zakona, radi što skorijeg uređenja ove Mreže, a radi povećanja kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite. Članak 17. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 17. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se u članku 85. iza stavka 10. dodaje stavak 11. koji glasi: „(11) Uz uvjete propisane stavcima 6. i 7. ovoga članka ravnatelj zdravstvene ustanove i njegov zamjenik mora imati završenu dodatnu edukaciju iz područja upravljanja u zdravstvu.“, podržavamo uređenje edukacije menadžmenta zdravstvenih ustanova, no uz dodatno uređenje ove odredbe. Predlažemo u stavak 11. dodati da edukacija mora biti odobrena od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja. Predlažemo dodati novi stavak 12. kojim bi se propisalo da predmetnu edukaciju ne moraju imati osobe koje su barem jedan puni mandat odnosno barem četiri godine bile na mjestu ravnatelja zdravstvene ustanove ili državnog dužnosnika u sustavu zdravstva (ministar zdravstva, državni tajnik u Ministarstvu zdravstva, ravnatelj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, njegov zamjenik i njegovi pomoćnici), a za mjesto zamjenika ravnatelja, da se pored navedenog iskustva, uvažava i iskustvo na mjestu zamjenika ravnatelja zdravstvene ustanove u gore navedenom trajanju. Mišljenja smo kako cilj ove odredbe nije upućivanje ravnatelja i zamjenika ravnatelja zdravstvenih ustanova, koji imaju potrebna znanja i iskustva s obzirom da su već određeno vrijeme obavljali poslove upravljanja na određenim funkcijama, na dodatne edukacije, već je cilj osobama bez iskustva na navedenim mjestima, pružiti znanja o zdravstvenom sustavu i vještine upravljanja. Članak 18. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 18. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se dodaje članak 85.a, u stavku 3., koji glasi: ''(3) Ravnatelj zdravstvene iz stavka 1. ovoga članka smije za vrijeme mandata ravnatelja obavljati poslove iz zdravstvene djelatnosti u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je ravnatelj sukladno ugovoru o radu i potrebama posla.'', predlažemo sljedeće: Predlažemo iza riječi: ''obavljati poslove iz zdravstvene'', dodati: ''i druge'', tako da ravnatelj zdravstvene ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, smije za vrijeme mandata ravnatelja obavljati poslove iz zdravstvene i druge djelatnosti u zdravstvenoj ustanovi u kojoj je ravnatelj sukladno ugovoru o radu i potrebama posla. Iz prijedloga članka 18. proizlazi da samo ravnatelj koji je zdravstvene struke smije obavljati i druge poslove iz djelatnosti ustanove, budući da navedeni stavak implicira isključivo zdravstvenu djelatnost. Ravnatelji zdravstvenih ustanova ne moraju nužno biti zdravstveni radnici, međutim iz navedenog prijedloga članka 18. proizlazi da ukoliko su ravnatelji neke druge struke, a ne zdravstvene, ne bi smjeli obavljati druge poslove iz djelatnosti zdravstvene ustanove. Na primjer, ako je ravnatelj ekonomist ili pravnik, ne bi mu bilo dozvoljeno da obavlja neke druge poslove u ustanovi, a koje se tiču njegove struke kao ekonomista ili pravnika. Na taj način dovode se ravnatelji, koji su drugih struka, a nisu zdravstvene struke, u neravnopravan položaj odnosno dolazi do njihove diskriminacije. Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) u članku 1. propisuje da se diskriminacijom smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe, između ostalog, po osnovi obrazovanja, dok u članku 9. stavku 1. propisuje da je diskriminacija u svim oblicima zabranjena. Također, u članku 18. Nacrta prijedloga Zakona, predlažemo dodati stavak 4.: ''(4) Zdravstvena ustanova može ravnatelju platiti edukaciju u zemlji i inozemstvu vezanu za obavljanje poslova ravnatelja i unaprjeđenje obavljanja poslova upravljanja u zdravstvu.''. S obzirom na ograničenja koja proizlaze iz Zakona o sprječavanju sukoba interesa, kao i, između ostalog, prijedlog uvođenja obvezne dodatne edukacije iz područja upravljanja u zdravstvu kao uvjeta za obavljanje poslova ravnatelja zdravstvenih ustanova, predlažemo dodati predmetnu odredbu. Članak 22. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 22. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se u članku 98. stavku 2. iza podstavka 2. dodaje novi podstavak 3. koji glasi: „- prava, obveze i odgovornosti ravnatelja i upravnog vijeća u vezi s financijskim poslovanjem u zdravstvenoj ustanovi u cilju zakonitog, namjenskog i svrhovitog korištenja financijskih sredstava“, predlažemo sljedeće: Predlažemo jasnije i konkretnije napisati ovu odredbu. Podržavamo propisivanje i reguliranje konkretnih obveza odgovornih osoba s ciljem unaprjeđenja financijskog poslovanja zdravstvenih ustanova. Međutim, u predmetnoj odredbi nije jasno o kojim odgovornostima je riječ – o materijalnoj odgovornosti, radno-pravnoj odgovornosti (u slučaju ravnatelja), prekršajnoj odgovornosti, odgovornosti koja proizlazi iz naravi mandatnih radnih mjesta i sl. Sve prethodno navedene odgovornosti moraju se propisati pozitivnim pravnim propisima, tj. ne mogu se ostaviti ustanovama za samostalno reguliranje. Takvo samostalno reguliranje statutima ustanova rezultiralo bi pravnim neusklađenostima između zdravstvenih ustanova. Osim toga, pravno je upitna mogućnosti zakonitog reguliranje određenih odgovornosti općim aktima pravne osobe. Stoga smatramo kako se predmetno pravno pravilo treba konkretizirati. Članak 85. trenutnog Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisuje kako je ravnatelj odgovoran za zakonitost rada, a u članku 88. propisuje razloge za razrješenje ravnatelja iz kojih se može zaključiti kako je ravnatelj već sada odgovoran za financijsko poslovanje zdravstvene ustanove. Stoga je nejasno o kakvoj je dodatnoj odgovornosti ravnatelja riječ u predmetnom članku 22. Nacrta prijedloga Zakona. Članak 43. Nacrta prijedloga Zakona Vezano za članak 43. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se u članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše točka te dodaje zarez i riječi: „a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“, predlažemo da se u provedbi omogući primjena ove odredbe u svim zdravstvenim ustanovama koje obavljaju djelatnosti primarne razine zdravstvene zaštite. Predlagali smo da predmetni rad traje dvije godine, ali s obzirom na okolnosti, trajanje od jedne godine je razumljivo. Prijedlog novog članka 40.a: Predlažemo dodati novi članak: ''Zdravstvene ustanove koje koriste geotermalnu vodu kao prirodni činitelj liječenja, a radi korištenja iste na cjelovit, energetski učinkovit i svrsishodan način, mogu koristiti geotermalnu vodu i u druge svrhe te obavljati djelatnosti koje služe obavljanju tih svrha.'' Predlažemo dopunu Zakona o zdravstvenoj zaštiti koja bi podrazumijevala omogućavanje da zdravstvene ustanove koje koriste geotermalnu vodu za balneoterapiju i zdravstveni turizam mogu crpiti, odnosno iskorištavati geotermalnu vodu i u svrhu grijanja prostora i potrošne tople vode u kontekstu energetski učinkovitog, ekološkog te ekonomskog iskorištavanja prirodnih resursa, a što uključuje i djelatnosti funkciju kojih ustanova obavlja u kontekstu potpunog, cjelovitog i povijesnog iskorištavanja prirodnih resursa, što bi podrazumijevalo zadobivanje dozvole za istraživanje i eksploataciju u smislu kako propisuje Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Obzirom da se u sklopu javnih poziva, odnosno natječaja, za obavljanje određene djelatnosti traži upis u sudski registar, predlažemo ovu dopunu kako bi se omogućila registracija zdravstvenih ustanova i za djelatnosti koje su potrebne za navedeno. Na ovaj način, također bi se zdravstvenim ustanovama omogućili i pozitivni financijskih učinci. Prijedlog novog članka 40.b Predlažemo dodati novi članak kojim bi se ljekarne kojima je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave oslobodile obveze provođenja javne nabave radi daljnje prodaje/izdavanja/opskrbe. S obzirom na dužinu trajanja postupaka javne nabave, dovodi se u pitanje mogućnost pravovremenog osiguranja pacijentima potrebnih lijekova, pomagala i dr. Način pružanja zdravstvene zaštite država članica Europske unije, uređuju same države članice sukladno članku 168. stavku 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, iz kojeg proizlazi da će se pri djelovanju Europske unije poštivati odluke članica u utvrđivanju njihove zdravstvene politike te organizaciji i pružanju zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite. Stoga predlažemo ljekarne kojima je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave, koje nisu u registru proračunskih ni izvanproračunskih korisnika, već svoje prihode ostvaruju na tržištu i djeluju pod gospodarskim uvjetima, a u cilju osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite, izuzeti od postupaka javne nabave radi daljnje prodaje/izdavanja/opskrbe, kako je to i kod ljekarni koje osnivaju druge pravne i fizičke osobe. Prekršajne odredbe Vezano za članke Nacrta prijedloga Zakona, kojima su utvrđeni financijski iznosi kazni, predlažemo kazne za odgovorne osobe u zdravstvenim ustanovama utvrditi u manjim iznosima, razmjernima njihovim primanjima, s obzirom da su kazne utvrđene u nerazmjerno visokim iznosima u odnosu na primanja. Također, u nastavku dostavljamo i dodatne prijedloge zdravstvenih ustanova – članica Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske: 1. Zavod za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije Članak 1. U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) iza članka 5. dodaje se članak 5. a koji glasi: „Članak 5. a Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“. Prijedlog: Kako se otvara mogućnost potrebe utvrđivanja što je iznimna situacija i tko od liječnika treba zatražiti hitnu pomoć, konstrukciju u zakonu bi trebalo precizirati ili izbaciti. Obrazloženje: Članak je u koliziji s člankom 18. Zakona o liječništvu (NN 121/03, 117/08) kojim je propisano: „U hitnim stanjima liječnik je dužan pružiti pomoć svakom bolesniku bez odlaganja, a ostale bolesnike dužan je primati prema stupnju medicinskog prioriteta, odnosno prema listi čekanja. Hitnim stanjima iz stavka 2. ovoga članka smatraju se ona stanja kod kojih bi zbog nepružanja liječničke pomoći mogle nastati trajne štetne posljedice po zdravlje (invalidnost) ili po život bolesnika. Liječnik može odbiti pružanje liječničke pomoći osobi koja mu prijeti ili je prema njemu, odnosno drugim zdravstvenim radnicima fizički agresivna, osim u hitnim stanjima. U slučaju iz stavka 4. ovoga članka liječnik je dužan osobi pružiti neophodnu hitnu liječničku pomoć ako mu je osigurana zaštita policije ili neki drugi oblik zaštite.“ Također je člankom 246. utvrđeno „Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1.320,00 eura kaznit će se za prekršaj privatni zdravstveni radnik ako: 3. uskraćuje osobama prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć kada im je ona potrebna, osim kad im je pomoć potrebna zbog opasnosti od nastupanja trajne štetne posljedice za njihovo zdravlje ili za njihov život (članak 26. stavak 1. točka 4.)“ Navedeno je također neusklađeno s odredbama članka 5. a. U obrazloženju članka stoji „Uz članak 1. Uređuje se da je svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Obrazloženjem također nije navedeno koje su to iznimne situacije i tko treba zatražiti pružanje hitne medicinske pomoći. Članak 15. Članak 83. mijenja se i glasi: „...(8) Članovi upravnog vijeća moraju imati završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij. (9) Uvjet iz stavka 8. ovoga članka ne odnosi se na člana upravnog vijeća kojeg imenuje radničko vijeće zdravstvene ustanove.“ Prijedlog: izmjene stavka 9. staviti iznimno da se ne odnose uvjeti iz stavka 8. ovog članka. Obrazloženje: U cilju kvalitetnije stručne strukture upravnog vijeća kojim bi se u sastav upravnog vijeća imenovali predstavnici sa stručnom spremom adekvatnijom potrebnim znanjima u upravljačkim funkcijama. Članak 38. Članak 140. mijenja se i glasi: Alineja „– utvrđuje opremljenost zavoda za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba sukladno standardima i normativima te o tome jednom godišnje obavještava osnivače zavoda za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba“ Prijedlog: daje smjernice osnivačima zavoda za hitnu medicinu jedinica područne (regionalne samouprave odnosno Grada Zagreba za poboljšanje opremljenosti zavoda sukladno standardima. Obrazloženje: Ukoliko se osnivač od strane HZHM samo obavještava o opremljenosti bez da se daju smjernice o potrebitim poboljšanjima, gubi se smisao izvješćivanja. Alineja: „– koordinira i stručno usmjerava rad zdravstvenih ustanova koje obavljaju djelatnost hitne medicine“ Prijedlog: dodati i sanitetskog prijevoza Obrazloženje: Sanitetski prijevoz je također potrebno koordinirati i stručno usmjeravati rad zdravstvenih djelatnika. Alineja: „– koordinira, stručno usmjerava i prati kvalitetu rada u djelatnosti hitne medicine“ Prijedlog: dodati i sanitetskog prijevoza Obrazloženje: Djelatnost sanitetskog prijevoza je nužno koordinirati, stručno usmjeravati i pratiti kvalitetu rada, s posebnim osvrtom na korištenje sanitetskog prijevoza mimo zakonskih odredbi o pravima pacijenata. Alineja: „– prikuplja, analizira i objavljuje podatke iz djelatnosti hitne medicine i dostavlja ih Ministarstvu, Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo i Zavodu“ Prijedlog: dodati i sanitetskog prijevoza Obrazloženje: Podaci o vrsti prijevoza, načinu korištenje, kao i liječnicima koji izdaju naloge za sanitetski prijevoz su nužni kako bi sustav funkcionirao na racionalnoj osnovi. Podatci mogu biti osnova za sustave kontrole i nadzora u djelatnosti sanitetskog prijevoza. Prijedlog: dodati alineju „Sudjeluje u analizi i utvrđivanju uvjeta zaključivanja ugovora s HZZO-om za obavljanje djelatnosti hitne medicine i sanitetskog prijevoza“ Obrazloženje: Kako prilikom zaključivanja ugovora s HZZO-om, temeljem kojeg se ostvaruje osnova financiranja zavoda, zavodi nemaju uvida u strukturu ugovorene cijene, kao ni utjecaj na visinu ugovorenih cijena, podizanje (spuštanje) cijena ugovorenih timova, nego se ugovor određuje jednostrano (sve parametre utvrđuje HZZO), promjenom zakona je moguće utvrditi da ugovorne partnere „zastupa“ HZHM putem sudjelovanja u određivanju parametara ugovora. 2. Zavod za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije -čl. 11. , st.3. i 4. -redefinirati mogućnosti financiranja iz decentraliziranih sredstava (proširiti opseg) - čl. 18. - smatram da je u ovom članku nužno regulirati i sudjelovanje ravnatelja u radu županijskih skupština, gradskih vijeća, općinskih vijeća, upravnih vijeća i nadzornih odbora na načina da se ravnateljima to omogući uz pripadajuću naknadu i uvjet da ustanova koju zastupa ravnatelj nije u vlasništvu nekog od predstavničkih tijela u čijem radu ravnatelj sudjeluje. Ograničiti mogućnost rada na max. 4 pozicije. - čl. 83. - možda je vrijeme da se redefinira (poveća) i naknada za rad u Upravnom vijeću sukladno odgovornostima koje ta pozicija nosi 3. Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije Čl. 12. : Nejasno je što znači sudjelovanje radnika privatne prakse u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite. Čl. 25.: Stavak 2.- Prema kojim kriterijima je iz djelatnosti Doma zdravlja izuzet sanitetski prijevoz? Stavak 5.- Dom zdravlja može koordinirati rad svojih zaposlenika, ali je nejasno kako može koordinirati rad nositelja privatnih ordinacija koji imaju ugovor samo sa HZZO-m, a koji imaju i svoje radnike. Stavak 6.- Prijedlog je nedorečen jer bolnički liječnik koji će dio vremena raditi u Domu zdravlja opet neće obraditi pacijente koji bi dolazili u bolničku ambulantu, dakle broj obrađenih pacijenata se po prirodi stvari ne može povećati. Stavak 14. Smatramo da raspored i način rada koordinatora palijativne skrbi i mobilnih timova treba određivati ravnatelj ustanove. Čl. 33.: Obzirom da prijedlogu brisanja sanitetskog prijevoza iz djelatnosti domova zdravlja nije priloženo nikakvo obrazloženje ili analiza iz koje bi proizlazilo da će pružanje djelatnosti sanitetskog prijevoza izvan domova zdravlja omogućiti bolju, kvalitetniju, dostupniju zdravstvenu zaštitu te financijske uštede, predlažemo ne mijenjati trenutno stanje. Sanitetski prijevoz služi prvenstveno pacijentima ordinacija obiteljske medicine te bi njegova organizacija i ustroj trebala ostati na procjeni jedinice područne/regionalne samouprave – županije. Također, prema važećem pravilniku, sanitetski prijevoz ne vrši hitne prijevoze nego one koji su unaprijed naručeni od strane ordinacija ili bolnica. Čl. 43.: Smatramo da bi svaki liječnik tih godinu dana trebao odraditi upravo u ordinaciji obiteljske medicine, a ne općenito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kako bi shvatio način funkcioniranja cjelokupnog zdravstvenog sustava te upoznao svog pacijenta cjelovito i holistički. Čl. 50.: Smatramo da se bez prethodne pozitivne odluke osnivača ne može uputiti zahtjev ministarstvu za izdavanje rješenja o obavljanju privatne prakse. Čl. 62.: Smatramo da je nepotrebno ponovno ishoditi rješenje Ministarstva kako je to navedeno u stavku 4. jer se samo nastavlja dotadašnja djelatnost sukladno mreži i ugovoru sa HZZO-m. 4. Dom zdravlja Novalja Članak 10. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se dodaje članak 39.c Izmijeniti stavak 2. članka 39.c. u smislu da se turističke ambulante organiziraju unutar mreže javne zdravstvene službe, odnosno da nositelji EKZO (plave) kartice imaju pravo na usluge pružene u turističkoj ambulanti u okviru dosadašnjeg pokrića koje imaju nositelji EKZO kartice. Na taj način rješava se nekoliko problema koji se događaju tijekom ljetne sezone kod ugovorenih ordinacija: -Problem preopterećenosti ugovorenih ordinacija, koje su u obvezi prihvatiti nositelja EKZO kartice. U turističkim mjestima, tijekom ljetne sezone, u pravilu od 2 – 4 mjeseca, broj turista i nositelja EKZO kartice iznosi i do 10 puta više od stalnih osiguranika. Kako i na koji način da ugovorena ordinacija pruži zadovoljavajuću zdravstvenu uslugu uz 10 puta više osiguranika? -Problem dostupnosti zdravstvene zaštite / usluge za nositelje EKZO kartice. Da bi dobili zdravstvenu zaštitu / uslugu, nositelji EKZO kartice ponekad trebaju čekati i više dana, zbog velikog broja osiguranika koji čekaju na uslugu. -Problem dostupnosti zdravstvene zaštite / usluge za „redovne“ osiguranike. Da bi dobili zdravstvenu zaštitu / uslugu, „redovni“ osiguranici trebaju čekati i više dana, zbog velikog broja osiguranika koji čekaju na uslugu. Članak 24. nacrta prijedloga Zakona, kojim se mijenja članak 102. stavak 4. Stavak 4. članka 102. ne treba mijenjati, ostaviti kao i do sada: „Jedinica područne (regionalne) samouprave može zbog specifičnosti pružanja zdravstvene zaštite osnovati dom zdravlja na otoku“. Ako su osnivači domova zdravlja županije, njima treba ostaviti mogućnost da same odrede broj domova zdravlja na svom području, jer će tako na najbolji mogući način njima upravljati. Treba imati na umu da nisu sve županije jednako razvijene, pa tako ni pojedina naselja unutar županija. Neki gradovi / općine pomažu domove zdravlja s većim iznosima nego što to rade županije. Lokalnoj samoupravi bitno je kakvu zdravstvenu zaštitu imaju njezini stanovnici, pa sukladno tome i pomažu domovima zdravlja. Iz dosadašnjih primjera okrupnjavanja javnih ustanova sigurno je samo, da će se povećati „administracija“ u središtu ustanove. Članak 25. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se mijenja članak 103. stavak 2. Odluku tko će upravljati sanitetskim prijevozom treba prepustiti osnivaču – županiji koja će odluku donijeti nakon detaljne analize pozitivnih i negativnih aspekata doma zdravlja i HMS. Članak 26. Nacrta prijedloga Zakona, kojim se mijenja članak 104. Uzimajući u obzir stavak 2. članka 25. ovog nacrta i ovog članka (26.), za sanitetski prijevoz može se reći: -Domovi zdravlja nemaju pravo obavljati sanitetski prijevoz, a svi drugi, koji zadovoljavaju uvjete, mogu! Ako znamo da sanitetski prijevoz služi isključivo primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koji je smisao i svrha ovog članka? 5. Dom zdravlja Senj Dom zdravlja-Senj se ne slaže s člankom 102. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji govori o osnivanju jednog doma zdravlja na nivou Županije. Dom zdravlja-Senj pokriva 658 km² sa tri područne ambulante Sveti Juraj, Jablanac i Krasno smatramo da će biti puno teže upravljati iz dislocirane uprave. Smatramo da postojeći način upravljanja uz financijsku pomoć Grada Senja jako dobro zadovoljava pružanje zdravstven zaštite stanovnicima na području Grada Senja. Obzirom na geografski položaj grada i udaljenosti 70 km do Rijeke (Gospić 100 km, Ogulin 80 km) sekundarni i tercijarni nivo zdravstvene zaštite obavlja se uglavnom u Rijeci, a HZZO priznaje naknadu putnih troškova do najbližeg mjesta a to je Rijeka (tako se i dijaliza obavlja u Rijeci). Ujedinjavanjem domova zdravlja ne bi bilo 5 ravnatelja, ali bi bio jedan ravnatelj i 5 voditelja ispostava tako da ne vidimo preveliku financijsku uštedu. Ujedinjavanjem domova zdravlja ne bi bilo 5 Upravnih vijeća već jedno, ali i to bi se moglo riješiti na način da naknada za članove Upravnih vijeća ne bude 700,00 kuna neto i predsjednika 900,00 kuna neto, čime proizlazi da je ista naknada za Upravno vijeće npr. u Domu zdravlja-Senj koji ima 50 zaposlenih i Županijski dom zdravlja PGZ koji ima cca 800 zaposlenih radnika. Zašto ne bi kao i u mnogim drugim javnim ustanovama naknada bila simbolična ili volontiranje. Posao Upravnog vijeća svodi se na održavanje jedne sjednice mjesečno gdje od strane ustanove dobiju go	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
24	PETRA KNEŽEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
25	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Hrvatski sabor dana 5. veljače 2021. donio je Nacionalnu razvojnu strategiju Republike Hrvatske do 2030. godine. U istoj se navodi kako je jedan od strateških ciljeva "sustav integracije preventivne medicine, kurativne medicine i ljekarničke skrbi s rehabilitacijom i palijativnom skrbi" te da će se intervencije koordinirati sa onima "koji podržavaju skrb u kući i zajednici, po modelu 24 dostupnosti kroz sve dane u godini". Mobilni psihijatrijski timovi predstavljaju upravo takvu intervenciju, a u razvijenim zemljama poznati su već duzi niz godina te je njihova učinkovitost znantveno i dokazana (npr. u Cochrane-u još 2015...). Međutim, ovaj Prijedlog uopće ne uzima u obzir znanstvene spoznaje iz područja psihijatrije, iako se zna kako su duševne teškoće jedan od vodećih uzroka dizabiliteta u svijetu bez tendencije pada (upućujem na članak iz veljače 2022. u Lancetu). Bez daljnjeg razvoja psihijatrije i psihijatrijske skrbi ne možemo niti očekivati poboljšanje zdravstvene slike u Republici Hrvatskoj. Stoga smatram nužnim uvođenje novog članka u ovaj Zakon i definiranje mobilnog psihijatrijskog tima. Time bi se (napokon) potaknulo unaprjeđenje i modernizacija (također dva česta termina u Strategiji) naših usluga te bi (napokon) pacijent bio u središtu medicinske skrbi.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
26	LEA KLEPAČ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl. +	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
27	Andrijana Žderić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Rad i usluge koje pruža edukacijski rehabilitator u zdravstvu prelaze ulogu suradnika u zdravstvu te stoga predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te se na taj način omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije u svrhu poboljšanja sustava zdravstvene zaštite i interesa djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. GI "Pomozimo djeci s invaliditetom"	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
28	Katarina Zgombić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Komentar na ocjenu stanja, osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Iz ocjene stanja i pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona, ne možemo nego zaključiti da ministarstvo unatoč našim brojnim upozorenjima i dalje nije svjesno kadrovske devastacije koja prijeti u općoj/obiteljskoj medicini. U tom smislu, ponovno skrećemo pozornost zdravstvenoj administraciji da sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine, a kad se tome pridoda podatak da je 26 % manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100), nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Apsolutno niti jedan prijedlog KoHOM-a, ne samo da nije uvažen već je jednostavno izignoriran bez ikakvog obrazloženja stoga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na sljedeće prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: 1/ Rad u privatnoj praksi do 68. godine života bez posebnog odobrenja Ministarstva zdravstva KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. 2/ Prijenos privatne prakse na drugog zdravstvenog radnika Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50. a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: – ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika – dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti – dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda – dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Obrazloženje: Smatramo da bi se omogućavanjem prijenosa ordinacija privatnih zdravstvenih radnika na ovakav način (da zdravstveni radnik koji radi kod privatnog zdravstvenog radnika mora minimalno godinu dana raditi s pacijentima koje će preuzeti) osigurao bolji kontinuitet zdravstvene zaštite ali isto tako na ovaj način bi se motiviralo liječnike na ulaganje u opremu i znanje. Isto tako, navedeno bi stimuliralo i mlade liječnike da se odluče na rad u obiteljskoj medicini koja je doslovno “pred izumiranjem” kada uzmemo u obzir statističke podatke HLK iz Atlasa liječništva (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ). Imajući u vidu poražavajuće brojke iz navedenog dokumenta dolazimo do jasnog zaključka da će već za nekoliko godina Mreža biti ozbiljno ugrožena u cijeloj Hrvatskoj, dok je u ruralnim sredinama to već sada slučaj!!) 3/ Ukidanje obveze ishođenja suglasnosti jedinica područne samouprave kod preseljenja ordinacije Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” Obrazloženje: Postojećim odredbama jedinicama lokalne samouprave odnosno Gradu Zagreb je ostavljeno da po slobodnoj ocjeni izdaju ili uskrate navedenu suglasnost bez jasno definiranih kriterija što posljedično može dovesti do zloupotrebe tako širokih ovlasti i neželjenih sporova pogotovo ako se uzme u obzir da su upravo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb, osnivači domova zdravlja iz čijih prostora privatni zdravstveni radnici mahom traže preseljenje stoga u većini slučajeva prilikom donošenja suglasnosti dolazi do sukoba interesa. Pored toga, u slučaju udovoljenja svim prethodno postavljenim uvjetima iz ovog zakona smatramo suvišnim da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb praktički samovoljno odlučuju o premještaju ordinacije. 4/ Ukidanje “kažnjavanja” specijalizanata/specijalista koji ostaju raditi u istoj Mreži kao i zdravstvena ustanova u kojoj su imali prijašnji radni odnos Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Obrazloženje: Naime, svrha specijalizacije je pružanje kvalitetnije zdravstvene skrbi, a postojeće odredbe djeluju destimulirajuće za mlade liječnike koji se imaju namjeru specijalizirati budući ih se pritom vrlo rigidno ograničava u daljnjoj karijeri. Smatramo da mijenjanje statusa liječnika iz radnika u domu zdravlja u status radnika kod privatnog zdravstvenog radnika ili samostalnog privatnog zdravstvenog radnika, na istom području javno zdravstvene mreže gdje je liječnik i do sada radio, sa istim pacijentima, ne može biti penalizirano kako je to predviđeno trenutno važećim zakonom budući domovima zdravlja, koji su mahom davatelji specijalizacija, ne nastaje nikakva šteta prvenstveno iz razloga što se mreža koju popunjavaju, na ovaj način održava ali isto tako i zbog činjenice što domovi zdravlja u velikom broju slučajeva za specijalizaciju nisu uopće utrošili vlastita sredstva. Iz izloženog se kao logično nameće pitanje da li je svrha specijalizacije liječnika kontinuirano i kvalitetnije pružanje zdravstvene zaštite na području određene mreže javne zdravstvene službe ili je svrha specijalizacije zadržavanje mladih liječnika u domovima zdravlja?! 5/ Postavljanje limita kod određivanja visine zakupnine u prostorima domova zdravlja Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”. Obrazloženje: Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika. 6/ Usklađenje odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti u pogledu rada privatnih zdravstvenih radnika na visokim učilištima te problem prijave ugovora o radu sklopljenih između visokih učilišta i privatnih zdravstvenih radnika na mirovinsko osiguranje Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Obrazloženje: Navedena odredba je u koliziji s odredbom članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona kojom je propisano da privatni zdravstveni radnici kojima je odobrena privatna praksa u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe mogu ostvariti novčana sredstva ugovorom s visokim učilištem koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje. Naime, pojam ugovor u kontekstu navedene odredbe može biti i ugovor o radu na nepuno radno vrijeme stoga je potrebno izuzeti navedeni uvjet u takvim slučajevima, čime bi se ujedno izuzela i primjena prekršajne odredbe iz članka 246. st. 1. točka 10. ovog zakona u tom smislu. U pogledu članka 57. st. 1 alineje 7. ZZZ potrebno je skrenuti pozornost MiZ na probleme koji se događaju prilikom prijave ugovora privatnih zdravstvenih radnika sklopljenih s visokim učilištima na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a sve kako bi MiZ u dogovoru s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava otklonilo te probleme. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija prijavu na mirovinsko osiguranje privatnih zdravstvenih radnika po osnovi sklopljenog ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s visokim učilištem stoga smatramo bitnim da MiZ u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava iskordinira u tom pogledu ostale relevantne zakone (Zakon o doprinosima i Zakon o mirovinskom osiguranju) koji trenutno faktički sprječavaju zaposlenje privatnih zdr. radnika na visokim učilištima unatoč njihovom zakonskom pravu iz odredbe čl. 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona. 7/ Ukidanje obveze mrtvozorstva za privatne zdravstvene radnike Predlaže se brisanje postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ koji glasi: “Obveza utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na privatne zdravstvene radnike – doktore medicine koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u ordinaciji.” Alternativno se predlaže izmjena postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ na način da glasi kako slijedi: “Ugovorom sklopljenim između privatnog zdravstvenog radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju se prava i obveze u pogledu obavljanja poslova utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka.” Obrazloženje: Uz sve moguće postojeće zakonske obveze koje su praktički nametnute privatnim zdravstvenim radnicima ovo je još jedna u nizu pa se ponovno postavlja pitanje kršenja odredbi Zakona o radu u smislu korištenja dnevnog i tjednog odmora privatnih zdravstvenih radnika i njihovih članova u timu? Kao alternativno rješenje predlaže se dopuna ovog članka tako da se ugovorom sklopljenim između privatnog zdr. radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju prava i obveze u pogledu obavljanja tog posla što bi značilo da bi privatni zdravstveni radnici i dalje obavljali ove poslove, ali naravno, na dobrovoljnoj bazi. Prijedlozi iz ovog zakona, umjesto da idu u smjeru stimulacije mladih liječnika na rad u obiteljskoj medicini, proizvesti će upravo suprotan učinak. Komentar na članak 1. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. Komentar na članak 12. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo brisati prijedlog koji se odnosi na čl. 64. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.“ Naime na ovu odredbu smo dali primjedbe još u radnoj skupini, međutim, glas struke se očigledno i dalje ignorira. Privatni zdravstveni radnici uz već postojeće obveze rada u okviru sklopljenog ugovora sa Zavodom, sudjeluju u radu COVID-19 ordinacija kao i u posebnim dežurstvima stoga dodatno obvezivanje na rad u posebnim ordinacijama u stvarnosti jednostavno nije izvediv. Navedenom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja čime se gubi svaki smisao privatne prakse definiran Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Što zapravo znači “sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite”? Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite??! Nametanjem dodatne obveze rada u posebno ustrojenim ordinacijama koje domovi zdravlja po vlastitom nahođenju mogu osnivati, zasigurno će doći do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom ali i kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Ukoliko je cilj ove odredbe bio da se zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvežu na rad u iznimnim okolnostima onda skrećemo pozornost predlagatelju ovih izmjena i dopuna na članak 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već ostavljena mogućnost uređenja rada svih zdravstvenih radnika pa tako i zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži u izvanrednim okolnostima, katastrofama i epidemijama, a na temelju koje odredbe je upravo ovo ministarstvo uređivalo rad svih ustanova i liječnika u posljednje tri godine pandemije pa zapravo iznenađuje dodatno uređenje nečega što već funkcionira. Komentar na članak 25. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i postaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Isto tako, predlažemo da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja. Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi još trebali raditi??! Komentar na članak 43. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. Komentar na članak 50. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostane na snazi neizmijenjen. Prije svega KoHOM ističe da ova odredba koja regulira prelazak domskih liječnika u privatnu praksu praktički ostaje bez ikakvog učinka, s obzirom na prijedlog za izmjenu članka 103. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se daje ovlast osnivačima domova zdravlja da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite te na taj način onemogućiti bilo kojeg domskog liječnika u ostvarivanju svojih prava iz ovog članka zakona. Dakle, bez obzira, da li domski liječnik ima godinu dana staža (što je uvjet po postojećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti) ili pet godina radnog staža po ovom prijedlogu, ishod u slučaju traženja prelaska u privatnu praksu će biti isti, negativan, iz jednostavnog razloga što domovi zdravlja više neće biti limitirani po broju timova u pojedinoj djelatnosti primarne zdravstvene zaštite. Izmjenom ove odredbe i odredbe članka 103. st. 4. liječnicima se ostavlja izbor, ili nastavak rad u domovima zdravlja ili odlazak u inozemstvo, a strahujemo da će potonja opcija biti sve učestalija. Brojke o mladim liječnicima koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja što će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. U prilog našim navodima iznosimo još jednom statističke podatke HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ) Isto tako KoHOM predlaže dopuniti ovu odredbu novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb“ Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
29	MELITA KLAIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
30	IRIS PAVOŠEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kad će prestati neumjesni komentari ministra Beroša na račun obiteljskih liječnika? Hvala mu na motiviranju mene i mladih kolega da ostanemo u ovoj grani. Gdje je u prijedlogu novog zakona omogućavanje obiteljskom liječniku da daje preporuku za preventivnu kolonoskopiju,UZV srca,da na SVOJU preporuku izdaje Ciprofloksacin i još mnoge druge antibiotike,gdje je potreba za smanjivanjem lista čekanja,potreba i želja za smanjivanjem administrativnih poslova kojima se bave obiteljski liječnici i sestre,kako promijeniti mišljenje pacijenta koji dolazi kod obiteljskog liječnika po uputnicu za specijalistu (jer obiteljska je kvazi-specijalizacija,a u bolnici su pravi specijalisti),gdje je poštivanje struke,zna li ministar Beroš kako izgleda rad u obiteljskoj? Postoji li podcjenjenija grana medicine od obiteljske? Tko izdaje naredbu za hitnu intervenciju,da li će to biti opet kolege liječnici drugih specijalizacija koji su za vrijeme COVID-a davali naredbe obiteljskim liječnicima? Sramotno!!! Žalim mlade kolege i sebe iz VPŽ u kojoj ionako kronično fali obiteljskih liječnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
31	Anita Brandalik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	"Jačanje" primarne studentima/mladim liječnicima koji tamo ne žele biti, izjave da studenti s boljim prosjekom neće morati raditi u primarnoj, namjera da će obiteljski liječnici po potrebi na poziv (čiji ?) izlaziti na teren u slučaju hitnih stanja, kazne za nepravilno (po čijim mjerilima kad normativa nema) vođenje bolovanja i niz sličnih prijedloga su anti reforma. Ovo je degradacija i pljuvanje po jednoj struci koja ima svoju priznatu specijalizaciju i djelokrug rada. Tko ne shvati da je jaka primarna temelj zdravstvenog sustava i zdravstvene zaštite neće imati reformu nego dogledno urušavanje zdravstvenog sustava, od primarne pa na dalje kao domino-efekt. Ne znam ništa o neurokirurgiji, ali mi isto tako ne pada na pamet gurati svoju glavu u operacijsku salu i pametovati onima koji znaju raditi. Kadar, trebate ljude... da ih slušate i poštujete, a ne da ih tjerate iz struke ili Hrvatske.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
32	MAŠA MITROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
33	Vlatka Hajdinjak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	čl5a brisati. Već je definirano Zakonom o lječništvu i brojnim drugi zakonima. Ovako kako je napisano iznimne sutacije se mogu tumačiti na štetu zdravstvenih radnika ali i korisnika. čl 3 - čl 16a brisati ili preformulirati. Kvaliteta u zdravstvu se osigurava točno određenim parametrima za čiju kontrolu je bila zadužena Agencija za kontrolu kvalitete u zdravstu. Agencija je ukinuta i njene zadatke je preuzelo Ministarsvo zdravstva, te od tada nema nikakvih aktivnosti na području kontrole kvalitete u zdravstu. čl.5. - u čl 22 - definirati rok za donošenje pravilnika čl9 - rok čl12 - brisati čl 2. Iznimne situacije nisu jasno definirane i kao takav člana podliježe tumačenjima na štetu zdravstvenih radnika ali i korisnika. Također nije definirano u kome vremenu bi se takav rad odvijao: da li izvan radnog vremena radnika ili u njhovom redovnom radnom vremenu. Nije mogući rad za drugog poslodavca u radno vrijeme kada je radnik na svom radnom mjestu. čl 18. - jasno definirati da li ravnatelj može obaljati drugu djelatnost. čl 25 - radom palijativnih timova ne može koordinirati osoba na političkoj funkciji već to mora biti voditelj koji će biti upoznat sa svim ostalim zdravstvenim procesima koji između ostalog uključuju i palijativnu skrb. Palijativni timovi su u sastavu Domova zdravlja a ne županijskih uprava. čl 26 - ako sanitetski prijevoz mogu obavljati i druge zdravstvene ustanove - zašto se sanitetski prijevoz izdvaja iz DOmova zdravlja i pripajau Zavodima za HM? čl 33 - vidi prije čl 36 - sanitetski prijevoz? ako se može osnivati i u drugim ustanovama? čl 43. brisati uvjet rada u primarnoj zdravstvenoj zaštit. Diploma završenog fakulteta mora biti dovoljan kvalifikacija za daljnje stručno usavršavanje kao što je aplikacija za natječaj za specijalizaciju. čl 63 - omogućiti zdravstvenom radnioku prenos ordinacije na drugog zdravstvenog radnika	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
34	Ingrid Sarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slijedom telefonskog poziva da na Vašu e-mail adresu dostavimo svoje primjedbe i prijedloge u svezi s najavljenim izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, mi dolje potpisani liječnici obiteljske/opće medicine, željni stvarne i korijenite reforme zdravstva na dobrobit pacijenata i zdravstvenih djelatnika, predlažemo i apeliramo na sljedeće: - iz prijedloga zakona brisati odredbu po kojoj u izvanrednim situacijama možemo biti pozvani na rad izvan redovnog mjesta rada, jer uz opseg posla koji se samo povećava jedva stižemo uz nadljudske napore pokriti i svoja radilišta. - iz prijedloga zakona brisati odredbu po kojoj se privatni zdravstveni radnici po pozivnu nadležnih tijela i nadležnih domova zdravlja moraju odazvati na rad u posebnim ambulantama te radi osiguravanja pružanja kontinuirane zdravstvene zaštite, jer uz ovakav opseg posla koji mi radimo (a uz to cijepimo, dežuramo u posebnim dežurstvima) mi jedva pokrivamo i svoje radilište - iz prijedloga zakona brisati odredbe o obveznom jednogodišnjem radu mladih liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prije dobivanja bolničke specijalizacije, jer takav prijedlog vodi iseljavanju mladih liječnika iz RH te padu kvalitete zdravstvene usluge na razini PZZ, pojačanom priljevu pacijenata na OHBP te povećavanju listi čekanja na dijagnostičke pretrage te specijalističke preglede u bolnici - iz prijedloga zakona brisati kaznene odredbe za liječnike kod utvrđenog neopravdanog bolovanja, jer često nikakvim nama dostupnim alatima ne možemo utvrditi subjektivne smetnje na koje se pacijent žali, a i liste čekanja na dijagnostičke pretrage i specijalističke preglede su iznimno duge. Zbog svega navedenog i mi smo potencijalne žrtve manipulacija od strane pacijenata te ne možemo biti odgovorni u takvim situacijama. Ukoliko lažira tegobe za isto odgovornost može snositi isključivo pacijent, a nikako njegov izabrani liječnik! - prepuštanje propisavanja i određivanja opsega zdravstvene njege u kući bolesnika patronažnoj službi, samostalno ili na prijedlog izabranog liječnika PZZ - prepuštanje prepisivanja/produžavanja kronične terapije ljekarnicima, uz uvjet da najmanje svakih 12 mj izabrani liječnik napravi kontrolni pregled i reviziju terapije - prepustiti prepisivanje/produžavanje ortopedskih pomagala ljekarnicima - omogućiti slanje recepata za narkotike i privatnih recepata na CEZIH u vidu e-recepata, bez potrebe za papirnatim izdavanjem istih - ukidanje obveze papirnatog vođenja knjige narkotika i nastavak vođenja iste isključivo u vidu e-knjige koja je sastavni dio svih naših programskih rješenja - izjednačavanje koeficijenata specijalista u PZZ s onima bolničkih specijalista - značajno podizanje iznosa hladnog pogona koji se isplaćuje domovima zdravlja i privatnim zdravstvenim radnicima, a u skladu s porastom troškova režima, rastom plaća i inflacijom u zemlji! - obavezno u standardni tim obiteljske medicine i pedijatrije uključiti dodatnu medicinsku sestru ili administratora - zakonski propisati obvezu poslodavaca da povlače e-doznake umjesto da iste printamo i pacijenti papirnato nose poslodavcima - zakonski propisati obveznu HZJZ za spajanje na CEZIH, te povlačenje e-prijava zaraznih i malignih bolesti bez potrebe za printanjem i slanjem istih u HZJZ - zakonski propisati obvezu HZJZ za samostalnim provođenjem neobaveznih cijepljenja, a da onim liječnicima primarne zdravstvene zaštite koji se odluče da žele sami procijepiti svoje pacijente HZJZ ima zakonsku obvezu dostave cjepiva u ordinaciju izabranog liječnika - uvođenje zakonske obveze bolničkog specijalista koji indicira fizikalnu terapiju u kući bolesnika ili fizikalnu rehabilitaciju u toplicama da odmah za osiguranika napiše prijedlog LP HZZO-a za odobrenje navedenog - uvođenje zakonske obveze primarnim stomatolozima da samostalno vode bolovanja za svoje pacijente, a ne da ih vode izabrani obiteljski liječnici po preporuci stomatologa - uvođenje zakonske obaveze primarnim pedijatrima da umjesto preporuke za bolovanje roditelja radi njege djeteta (za što mi nemamo druge nego provoditi), primarni pedijatri sami otvaraju i vode takva bolovanja roditelja, što se sigurno u programskim rješenjima može vrlo lako riješiti. - izuzeti putne naloge iz domene dužnosti i odgovornosti liječnika primarne zdravstvene zaštite i vratiti to u domenu HZZO-a koji jedini zna koja zdravstvena ustanova ima ugovorenu koju djelatnost, zna tumačiti ima li pacijent pravo na putni nalog radi skraćenja liste čekanja, ima li adekvatnu preporuku za pregled/liječenje u udaljenijoj zdravstvenoj ustanovi i dr. - smanjenje standardnog tima obiteljske medicine ili uvođenje prava obiteljskih liječnika koji imaju preko 1700 pacijenata da mogu odbiti upisati nove pacijente, a uz uvjet da je pacijentu jednako dostupan liječnik koji ima manje od 1700 pacijenata ili drugi liječnik koji je pacijenta voljan primiti. Naime mnogi su timovi prenapregnuti i jedva izdržavaju dnevno opterećenje, a HZZO ih prisiljava da i dalje primaju nove pacijente do popunjenja tima (2125 pacijenata), dok istovremeno postoje drugi dostupni timovi obiteljske medicine sa znatno manjim brojem pacijenata i posljedično tome znatno manjim dnevnim opterećenjem. - omogućiti izabranim primarnim liječnicima da pacijente upućuju na laboratorijske pretrage u bilo koji primarni laboratorij, a ne nužno onaj "kojemu pripada" po mjestu rada izabranog obiteljskog liječnika. Sadašnja je situacija takva da bi pacijent primjerice na OGTT trebao ići u laboratorij udaljen 30 kilometara, jer živi na administrativnoj granici između dva primarna laboratorija i mora putovati u onaj značajno udaljeniji jer mu izabrani liječnik pripada tom laboratoriju. (npr. pacijent živi u Osijeku, a ima izabranog liječnika u Bilju koje je udaljeno 5.5 km od Osijeka, a na OGTT mora ići u laboratorij u Beli Manastir koji je od Osijeka udaljen 31 km) - omogućiti ordinacijama u privatnoj praksi apliciranje na specijalizacije iz obiteljske medicine financirane sredstvima EU fondova pod istim uvjetima kakve imaju domovi zdravlja	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
35	Oskar Franjić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Potrebno je u PZZ/OM smanjiti/izbaciti administraciju (vođenje bolovanja, putni nalozi i sl.), smanjiti broj pacijenta po timu, kao i dnevno (pre)opterećenje, postaviti ispravne cijene DTP-a i priznati odrađeno. Svima omogućiti da rade SVOJ posao (neke i natjerati), a ne sve drugo. S druge strane, greške i nesposobnost u organiziranju i vođenju sustava se pokušava rješavati prisilom i kažnjavanjem onih koji rade. Što i ne čudi s obzirom na jasan omalovažavajući i sramotan stav ministra (i zdr. administracije) prema PZZ, osobito obiteljskoj medicini. KOHOM i dosta kolega iz PZZ su dali dobre i konkretne prijedloge, koji vjerojatno ni ovaj put neće biti uvaženi. Nažalost, slično vrijedi i za bolnički sustav, koji je financijski vjerojatno i znatno veći problem. Do sada nije riješena niti povezanost i vidljivost podataka u sustavu, ili neki “jednostavni“ problemi, npr. u istom DZ-u (OBŽ) neki djelatnici dežuraju 3-4x godišnje, neki 12-13 puta, a ne neki drugi, veći problemi. Ali, eto, sve je to normalno. Pacijente treba educirati, upoznati ih sa svojim pravima i obvezama, ali moraju preuzeti i svoj dio odgovornosti. PZZ i OM moraju imati ravnopravan i priznat položaj u sustavu. Umjesto toga se omalovažava uz nametanje dodatnih poslova i aktivnosti, pa i ne čudi da se dobar dio PZZ-a osjeća iscrpljeno, diskriminirano i zlostavljano (od strane onih „koji brinu o nama“). Često se komentira i kao argument koristi sudjelovanje i „vođenje krize“ (od početka COVID-a), za koje (ako je kriza) nema razloga da ne sudjeluju svi jednako i ravnopravno, a obezvrjeđuje se uloga OM bez čijeg sudjelovanja od početka, (unatoč nejasnim uputama i preporukama) preuzimanja i odrađivanja najvećeg dijela poslova i pacijenata, od rješavanja krize ne bi bilo riješeno niti prvo slovo. I sada se želi dodatno opteretiti baš PZZ/OM. 2 prijedloga zakona koja ne djeluju dobronamjerno, korisno niti ravnopravno, koja teško mogu poslužiti popravljanju sustava, a eventualno mogu poslužiti za opravdavanje funkcije/postojanja predlagatelja (ili za skupljanje neke druge vrste bodova..).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
36	Aleksandar Potkrajac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U potpunosti se slažem s kolegama i mislim da ovaj prijedlog dopuna i izmjena zakona o zdravstvenoj zaštiti neće donijeti željeni učinak nego upravo suprotno.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
37	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kako se navodi u Zakonu, Programom Vlade Republike Hrvatske 2020. - 2024., kao jedan od prioriteta i ciljeva utvrđen je održiv zdravstveni sustav. Dobra organiziranost zdravstvenih usluga, učinkovitost sustava i dostupnost svim građanima pod jednakim uvjetima, temelj je financijske održivosti sustava koji zahtijeva modernizaciju. Jačanje otpornosti zdravstvenog sustava kako bi mogao adekvatno odgovoriti na izazove kroničnih nezaraznih i zaraznih bolesti te osigurati pravičnu dostupnost skrbi svim stanovnicima Hrvatske utvrđeno je kao jedan od općih ciljeva u Nacionalnom planu za oporavak i otpornost, što je cilj koji svakako pozdravljamo. Navedeni opći cilj ujedno je sadržan i u Preporukama Vijeća Europske unije za Hrvatsku, Nacionalnom programu reformi za 2022., kao i u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine. U cilju dostizanja navedenog cilja, u NPOO se spominju ciljevi koji se odnose na razvoj telemedicine i medicinske robotike, unaprjeđenje učinkovitosti, kvalitete i dostupnosti zdravstvenog sustava, uvođenje novih modela skrbi za ključne zdravstvene izazove, uvođenje sustava strateškog upravljanja ljudskim resursima u zdravstvu i osiguranje financijske održivosti zdravstvenog sustava, a sve u cilju osposobljavanja sustava za pravovremenu, odgovarajuću i učinkovitu skrb o pacijentima te dostizanja onih ishoda liječenja kakvi se postižu u razvijenim zemljama EU. Ovim putem pozdravljamo nastojanje da se kroz reorganizaciju zdravstvenog sustava njegovi nedostaci i slabosti uklone, međutim smatramo da je za donošenje reforme koja odgovara na potrebe građana nužno da se predložena rješenja ne svode na organizacijske promjene za koje nije pojašnjeno kako će doprinijeti zadanim ciljevima, prije svega onima koji se odnose na osiguranje prava na zdravlje, već je to potrebno činiti kroz osiguranje bolje dostupnosti zdravstvene usluge za sve građane i učinkovitiji sustav zdravstvene zaštite koji može zadovoljavajuće odgovoriti na potrebe stanovništva te prilagodbu hrvatskih bolnica suvremenim trendovima u medicini uz jačanje kontrole zdravstvene i financijske učinkovitosti, a kako bi se sustav učinio dugoročno održivim. Pri tome je nužno istaknuti da je javno savjetovanje u trajanju od 20 dana prekratko obzirom na važnost ovog zakona odnosno najavljivane reforme. Razmatrajući potrebna poboljšanja sustava zdravstvene zaštite koje bi reforma trebala adresirati ukazujemo na porast broja pritužbi građana pučkoj pravobraniteljici vezanih upravo uz ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i prava iz obveznog zdravstvenog, ali i dodatnog zdravstvenog osiguranja, koje nam ukazuju na brojne izazove s kojima se ovaj sustav suočava odnosno probleme s kojima se iz svoje perspektive suočavaju građani u pristupu pravu na zdravlje. Pri tome je, kao što smo već navodili i u izvješćima pučke pravobraniteljice, epidemija bolesti COVID-19 dodatno je razotkrila slabosti hrvatskog zdravstvenog sustava - od nedovoljnih smještajnih kapaciteta u bolnicama, nedostatnih smjernica, nedostataka opreme, pa do nedostatka zdravstvenog kadra i nedostatnih troškova vezano uz liječenja te ih je učinila još vidljivijima. Iz pritužbi vidimo da osjećaj nepravde, nemoći i nezadovoljstva vezano za pristup zdravstvenoj zaštiti naročito prati najosjetljivije društvene skupine, poput umirovljenika, nezaposlenih, osoba koje ne primaju plaću te pacijenata s teškim dijagnozama. Na probleme u sustavu zdravstva koje bi ova reforma trebala adresirati ukazuju i medijski praćeni, ali ne i usamljeni slučajevi kao što je to smrt dječaka Gabrijela Bebića u Metkoviću, slučaj prekida trudnoće gđe Mirele Čavajda ili smrt novinara g. Vladimira Matijanaća. Problemi primarne zdravstvene zaštite, naročito obiteljske medicine, iako su bili najvidljiviji tijekom epidemije COVID-19, prisutni su niz godina. U nekim dijelovima zemlje i dalje bilježimo manjak liječnika, medicinskih sestara i nepopunjene ambulante, naročito u ruralnim područjima i na otocima, te veoma visok prosječan broj pacijenata po liječniku (oko 1,700 ljudi). Istovremeno samoprijavljene nezadovoljene potrebe zbog zemljopisne udaljenosti veće su nego u bilo kojoj drugoj državi članici, a samoprijavljene nezadovoljene potrebe među starijim osobama veće su od prosjeka EU. Također, samoprijavljene nezadovoljene potrebe za zdravstvenom skrbi u Republici Hrvatskoj značajno su više u osoba nižeg ekonomskog statusa što ukazuje na nejednakost u pristupu skrbi koja je uvjetovana socio-ekonomskim položajem građana. Problem geografske dostupnosti naročito je izražen u ruralnim i otočkim područjima u kojima dominira starije stanovništvo slabe mobilnosti. U kontekstu potresa, anketa o položaju ranjivih skupina u SMŽ, koju smo provodili s Koordinacijom humanitarca SMŽ pokazala je da čak 37% ispitanika smatra kako im je zdravstvena zaštita nedostupna, a da čak 67% ispitanika treba podršku za doći do liječnika i bolnice. Nadalje, 54% ispitanika boluje od kronične bolesti dok 51 % nema lako dostupne lijekove koji se ne izdaju na recept. Ono što im posebno otežava situaciju je udaljenost – prosječna udaljenost do mjesta gdje se pruža zdravstvena zaštita je 8,3 km. 60% ispitanih navodi kako ima psihološke teškoće nakon potresa, poput poremećaja ravnoteže, iritabilnosti, emocionalne nestabilnosti, razdražljivosti, napadaja panike s gušenjem, osjećaja gubitka kontrole i sl. te im je nužno osigurati pružanje kontinuiranu psihosocijalnu podršku. Analiza sadržaja ukupno 73 članka Zakona ukazuje da se gotovo 40% predloženih izmjena odnosi na tehničke norme koje se odnose na prekršajne te prijelazne i završne odredbe, a dio preostalih odredaba odnosi se i primjerice na djelatnost zdravstvenog turizma, što iako je područje koje valja zakonski urediti, nisu odredbe kojima se smjera adresirati ozbiljne probleme koji muče građane vezano za pristup zdravstvenoj zaštiti u RH. Rješenja koja se odnose na međusobni odnos pojedinih javnozdravstvenih dionika te njihovu vertikalnu i horizontalnu strukturu nisu pojašnjena niti je ponuđeno obrazloženje o tome kako će predložene promjene doprinijeti boljem i učinkovitijem pružanju zdravstvene zaštite i poboljšanju ishoda liječenja. Nisu nadalje niti ponuđena konkretna rješenja koja bi se odnosila na popunjavanje Mreže javne zdravstvene službe i povećavanje udjela specijalista obiteljske medicine u ukupnom broju doktora ugovorenih u timovima obiteljske/opće medicine i osnaživanje liječnika primarne zdravstvene zaštite na koje se, prema NPOO želi usmjeriti obavljanje i do 80% slučajeva. Nema niti naznaka na koji način bi se pratili, a onda i poboljšali kao što znamo izuzetno važni - ishodi liječenja. Primjećujemo da se obrazloženja pojedinih normi svode na prepričavanje njihova sadržaja, što nije u skladu s pravilima nomotehnike i Poslovnikom Hrvatskog sabora koji u članku 175. propisuje da se u obrazloženju zakona daju objašnjenja pojedinih odredbi koje sadrži prijedlog zakona. Prepričavanjem sadržaja zakonskih odredbi, a bez dodatnog pojašnjenja očekivanog učinka i smisla predložene norme onemogućava se informirani uvid u nova zakonska rješenja te otežava njihova buduća primjena. Stoga predlažemo doraditi obrazloženje na način da se njime doista i pojasne ponuđena zakonska rješenja kao i njihov učinak vezano uz ciljeve razvoja zdravstva. Smatramo da bi za stvarni prikaz učinaka predloženog Zakona trebalo priložiti i projekcije iz kojih bi bilo jasno vidljivo kako svaka od predloženih izmjena doprinosi ostvarivanju ciljeva razvoja zdravstva koji su definirani nacionalnim politikama. S obzirom da se u prijedlogu Zakona navodi da za njegovu provedbu neće biti potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u Državnom proračunu Republike Hrvatske, nejasno je iz kojih će se sredstava pokriti troškovi koji proizlaze iz ustrojstvenih promjena pojedinih dionika sustava. Primjerice, spajanje domova zdravlja u jedinstveni županijski dom zdravlja sa sobom donosi dodatne troškove koji su vezani uz praktičnu provedbu spajanja (primjerice tiskanje i postavljanje novih ploča, izradu pečata, štambilja i obrazaca javnih isprava i dokumenata i sl.) Iste troškove prouzročiti će i spajanje bolnica, uspostava mobilnih ambulanti i mobilnih ljekarna, dodatne edukacije ravnatelja i zamjenika ravnatelja iz područja upravljanja u zdravstvu i drugo. Nadalje, zaštita i briga o mentalnom zdravlju, prije svega mladih i osoba starije životne dobi, također trebaju zauzeti značajno mjesto u reformi sustava zdravstvene zaštite, posebno imajući u vidu podatke o broju pokušaja samoubojstava među djecom i mladima u proteklih godinu dana. Kako je istaknuto na tematskoj sjednici Odbora za ravnopravnost spolova i Odbora za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora održanoj u srpnju ove godine pod nazivom „Mentalno zdravlje djece i mladih“, čak 20% od ukupne populacije djece i mladih pati od narušenog mentalnog zdravlja, a od toga svega njih 20% prima pomoć i liječi se. Također, Zakon se ne osvrće na članak 206. kojim se propisuje da (viši) zdravstveni inspektor zaključkom imenuje stručnjake (zdravstvene radnike odgovarajućih djelatnosti) potrebne za obavljanje pojedinih stručnih radnji u vezi s inspekcijskim poslovima koji donose stručno mišljenje koje, ovisno o svojem sadržaju, može biti podloga za daljnje postupanje nadležnih tijela. Naime, Zakonom nisu propisani kriteriji prema kojima se odlučuje o načinu postupanja temeljem pritužbi na stručnost rada zdravstvenih radnika koje zaprimi zdravstvena inspekcija pa ona samo u pojedinim slučajevima (čini se uglavnom medijski eksponiranim) nakon obavljanja zdravstveno-inspekcijskog nadzora, temeljem čl. 206. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN broj 100/18, 125/19, 147/20), zaključkom imenuje gore navedene stručnjake koji donose stručno mišljenje o tijeku liječenja pacijenta, dok se temeljem većine ovakvih pritužbi, cjelokupna dokumentacija u predmetima prosljeđuje Hrvatskoj liječničkoj komori radi donošenja stručnog mišljenja. Stoga smatramo da bi trebalo definirati kriterije prema kojima zdravstvena inspekcija postupa prema čl. 206. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i kriterije prema kojima pritužbe građana ustupa Hrvatskoj liječničkoj komori radi donošenja stručnog mišljenja. Dodatno, nejasna je situacija kada zdravstvena inspekcija postupi temeljem čl. 206. Zakona o zdravstvenoj zaštitu i osnuje stručno povjerenstvo koje donese stručno mišljenje tijeka medicinskog zbrinjavanja određenog pacijenta koje se zajedno s cjelokupnom medicinskom dokumentacijom i zapisnikom o provedenom nadzoru prosljeđuje Hrvatskoj liječničkoj komori koja temeljem navedene dokumentacije donosi svoje stručno mišljenje. Tada nastaje situacija da Hrvatska liječnička komora zapravo donosi svoje stručno mišljenje na temelju stručnog mišljenja stručnog povjerenstva Ministarstva zdravstva iz čl. 206. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Kako pokazuju pritužbe koje zaprimamo, sveobuhvatna reforma trebala bi se pozabaviti i ulogom strukovnih komora u zdravstvu, vodeći računa o tome da je riječ o organizacijama koje su osnovane s ciljem zaštite prava, interesa i ugleda svojih članova i struke, a što nije nužno uvijek u skladu s ovlasti koja im je dodijeljena u cilju pružanja podrške pacijentima i zaštite njihovih prava kroz nadzor struke. Primjerice, upravo ovi problemi i svojevrsna podvojenost uloge komora došli su do izražaja i u medijski popraćenom slučaju smrti djeteta Gabrijela Bebića u Metkoviću. Sve navedeno ukazuje da je sustavu zdravstvene zaštite u RH potreba sveobuhvatna reforma kojom bi se kroz učinkovito rješavanje svih uočenih problema, a koji uključuju i položaj, uvjete rada i plaće liječnika u sustavu javnog zdravstva, čime bi se spriječio njihov daljnji odlazak iz RH te kroz financijsku održivost sustava stvorili uvjeti za izgradnju dostupnog, funkcionalnog i učinkovitog javnog zdravstva čije je stvaranje najavljeno i kroz NPOO, a što ovaj Zakon, kao dio potrebne reforme, nažalost ne predstavlja u dovoljnoj mjeri. Dodatno, podsjećamo na preporuku koju smo, vezano uz zdravstvenu zaštitu, uputili Vladi Republike Hrvatske u Godišnjem izvješću pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru za 2020. godinu da se propiše koje je tijelo nadležno za obavljanje usluge smještaja pokojnika u rashladne komore te način, uvjeti, financiranje i nadzora pružanja navedene usluge. Isto tako, podsjećamo na preporuku koju smo u Godišnjem izvješću pučke pravobraniteljice Hrvatskom saboru za 2020. i 2021. g. uputili Ministarstvu zdravstva da se definira obveza zdravstvenih ustanova da o smrti u određenom roku obavijeste obitelj, što ovaj Zakon trenutno ne sadrži.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
38	Nevena Valić Marjanac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao dugogodišnji ob liječnik, na selu i u gradu, podržavam prijedloge KOHOM-a i užasnuta sam novim prijedlozima, gdje se stup zdravstvene zaštite PZZ i OM kriminalizira kažnjavanjem i narušavanjem dugogodišnjeg procesa odnosa liječnik-pacijent. Mladi liječnik s fakulteta ima veliko znanje o medicini ali nema dovoljno praktičnog znanja oko zakona i pravilnika kojih se treba pridržavati prilikom administrativnih poslova za koje slijede kazne, te dok ih se ne upozna s tim ne mogu samostalno započeti raditi. - obaveza izlaska izvan radnog mjesta po pozivu radi pružanja hitne pomoći (vjerojatno kad dispečer hitne tako procijeni) - obaveza privatnih zdravstvenih radnika da po pozivu nadležnih tijela ili nadležnog DZ-a u iznimnim situacijama (?), ali i zbog osiguranja kontinuirane zdravstvene zaštite (sic!) radimo na radilištima na koja nas rasporede (OHBP, ispostave HMP, upražnjene PZZ amb.??) *Napomena da OBŽ na eSavjetovanju traži jasno propisivanje iznosa kazne za priv. zdr. radnike koji se ne odazovu pozivu - kazne do 20.000 kn za bolovanja za koja kontrolori procijene da su neopravdano otvorena ili neopravdano dugo traju - kažnjavanje zdravstvenih ustanova i privatnih zdr. radnika ukoliko pacijentu ne pruže zdr. uslugu za koju su sklopili ugovor s HZZO-om (vrlo vrlo nejasno napisano i podložno različitim tumačenjima... Može li pacijent po tome zahtjevati bilo što bez obzira jel medicinski indicirano ili ne, a samo zato što je nešto po ugovoru naša obveza ??) - otežani odlazak u privatnu praksu za domske doktore - obaveza mladih liječnika da kao uvjet za dobivanje bolničke specke najmanje jednu godinu moraju raditi u pzz - dodatno opterećenje obiteljske medicine obavljanjem sistematskih pregleda Slijedom telefonskog poziva da na Vašu e-mail adresu dostavimo svoje primjedbe i prijedloge u svezi s najavljenim izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti, mi dolje potpisani liječnici obiteljske/opće medicine, željni stvarne i korijenite reforme zdravstva na dobrobit pacijenata i zdravstvenih djelatnika, predlažemo i apeliramo na sljedeće: - iz prijedloga zakona brisati odredbu po kojoj u izvanrednim situacijama možemo biti pozvani na rad izvan redovnog mjesta rada, jer uz opseg posla koji se samo povećava jedva stižemo uz nadljudske napore pokriti i svoja radilišta. - iz prijedloga zakona brisati odredbu po kojoj se privatni zdravstveni radnici po pozivnu nadležnih tijela i nadležnih domova zdravlja moraju odazvati na rad u posebnim ambulantama te radi osiguravanja pružanja kontinuirane zdravstvene zaštite, jer uz ovakav opseg posla koji mi radimo (a uz to cijepimo, dežuramo u posebnim dežurstvima) mi jedva pokrivamo i svoje radilište - iz prijedloga zakona brisati odredbe o obveznom jednogodišnjem radu mladih liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prije dobivanja bolničke specijalizacije, jer takav prijedlog vodi iseljavanju mladih liječnika iz RH te padu kvalitete zdravstvene usluge na razini PZZ, pojačanom priljevu pacijenata na OHBP te povećavanju listi čekanja na dijagnostičke pretrage te specijalističke preglede u bolnici - iz prijedloga zakona brisati kaznene odredbe za liječnike kod utvrđenog neopravdanog bolovanja, jer često nikakvim nama dostupnim alatima ne možemo utvrditi subjektivne smetnje na koje se pacijent žali, a i liste čekanja na dijagnostičke pretrage i specijalističke preglede su iznimno duge. Zbog svega navedenog i mi smo potencijalne žrtve manipulacija od strane pacijenata te ne možemo biti odgovorni u takvim situacijama. Ukoliko lažira tegobe za isto odgovornost može snositi isključivo pacijent, a nikako njegov izabrani liječnik! - prepuštanje propisavanja i određivanja opsega zdravstvene njege u kući bolesnika patronažnoj službi, samostalno ili na prijedlog izabranog liječnika PZZ - prepuštanje prepisivanja/produžavanja kronične terapije ljekarnicima, uz uvjet da najmanje svakih 12 mj izabrani liječnik napravi kontrolni pregled i reviziju terapije - prepustiti prepisivanje/produžavanje ortopedskih pomagala ljekarnicima - omogućiti slanje recepata za narkotike i privatnih recepata na CEZIH u vidu e-recepata, bez potrebe za papirnatim izdavanjem istih - ukidanje obveze papirnatog vođenja knjige narkotika i nastavak vođenja iste isključivo u vidu e-knjige koja je sastavni dio svih naših programskih rješenja - izjednačavanje koeficijenata specijalista u PZZ s onima bolničkih specijalista - značajno podizanje iznosa hladnog pogona koji se isplaćuje domovima zdravlja i privatnim zdravstvenim radnicima, a u skladu s porastom troškova režima, rastom plaća i inflacijom u zemlji! - obavezno u standardni tim obiteljske medicine i pedijatrije uključiti plaćanje dodatnog liječnika za vrijeme godišnjih odmora, a ne da se rade 2-3 ambulante - zakonski propisati obvezu poslodavaca da povlače e-doznake umjesto da iste printamo i pacijenti papirnato nose poslodavcima - zakonski propisati obveznu HZJZ za spajanje na CEZIH, te povlačenje e-prijava zaraznih i malignih bolesti bez potrebe za printanjem i slanjem istih u HZJZ - zakonski propisati obvezu HZJZ za samostalnim provođenjem neobaveznih cijepljenja, a da onim liječnicima primarne zdravstvene zaštite koji se odluče da žele sami procijepiti svoje pacijente HZJZ ima zakonsku obvezu dostave cjepiva u ordinaciju izabranog liječnika - uvođenje zakonske obveze bolničkog specijalista koji indicira fizikalnu terapiju u kući bolesnika ili fizikalnu rehabilitaciju u toplicama da odmah za osiguranika napiše prijedlog LP HZZO-a za odobrenje navedenog - uvođenje zakonske obveze primarnim stomatolozima da samostalno vode bolovanja za svoje pacijente, a ne da ih vode izabrani obiteljski liječnici po preporuci stomatologa - uvođenje zakonske obaveze primarnim pedijatrima da umjesto preporuke za bolovanje roditelja radi njege djeteta (za što mi nemamo druge nego provoditi), primarni pedijatri sami otvaraju i vode takva bolovanja roditelja, što se sigurno u programskim rješenjima može vrlo lako riješiti. - izuzeti putne naloge iz domene dužnosti i odgovornosti liječnika primarne zdravstvene zaštite i vratiti to u domenu HZZO-a koji jedini zna koja zdravstvena ustanova ima ugovorenu koju djelatnost, zna tumačiti ima li pacijent pravo na putni nalog radi skraćenja liste čekanja, ima li adekvatnu preporuku za pregled/liječenje u udaljenijoj zdravstvenoj ustanovi i dr. - smanjenje standardnog tima obiteljske medicine ili uvođenje prava obiteljskih liječnika koji imaju preko 1700 pacijenata da mogu odbiti upisati nove pacijente, a uz uvjet da je pacijentu jednako dostupan liječnik koji ima manje od 1700 pacijenata ili drugi liječnik koji je pacijenta voljan primiti. Naime mnogi su timovi prenapregnuti i jedva izdržavaju dnevno opterećenje, a HZZO ih prisiljava da i dalje primaju nove pacijente do popunjenja tima (2125 pacijenata), dok istovremeno postoje drugi dostupni timovi obiteljske medicine sa znatno manjim brojem pacijenata i posljedično tome znatno manjim dnevnim opterećenjem. - omogućiti izabranim primarnim liječnicima da pacijente upućuju na laboratorijske pretrage u bilo koji primarni laboratorij, a ne nužno onaj "kojemu pripada" po mjestu rada izabranog obiteljskog liječnika. Sadašnja je situacija takva da bi pacijent primjerice na OGTT trebao ići u laboratorij udaljen 30 kilometara, jer živi na administrativnoj granici između dva primarna laboratorija i mora putovati u onaj značajno udaljeniji jer mu izabrani liječnik pripada tom laboratoriju. (npr. pacijent živi u Osijeku, a ima izabranog liječnika u Bilju koje je udaljeno 5.5 km od Osijeka, a na OGTT mora ići u laboratorij u Beli Manastir koji je od Osijeka udaljen 31 km) - omogućiti ordinacijama u privatnoj praksi apliciranje na specijalizacije iz obiteljske medicine financirane sredstvima EU fondova pod istim uvjetima kakve imaju domovi zdravlja	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
39	Inovativna farmaceutska inicijativa	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Zdravstveni sustav je jedan od stupova društva i važan segment društvenog interesa s izravnim utjecajem na gospodarstvo i blagostanje nacije. Razvoj znanosti i tehnologije, posebice u posljednjih 20 godina, rezultirao je novim terapijskim opcijama koje su promijenile tijekove mnogih bolesti i učinile ih izlječivima ili pacijentima podnošljivima. Hrvatska bi trebala koristiti civilizacijske dosege razvijenog svijeta. Primjer zdravstva kojem težimo nam mogu biti razvijene zemlje zapadne Europe i ka takvim sustavima trebamo zdravstvo usmjeravati. Naime, Hrvatska za zdravstvo izdvaja 6,9 posto BDP-a, dok je u razvijenim EU zemljama taj postotak 10 ili više. Također, četiri godine zaostajemo za EU prosjekom u očekivanom trajanju života te bi nam s ovim stopama izdvajanja za zdravstvo trebalo 15 godina da dosegnemo EU prosjek od 82 godine. Reforma zdravstva ne smije se bazirati na uštedama koje mogu dovesti do ireverzibilnih problema s dalekosežnim posljedicama po zdravlje nacije nego na viziji. Zdravstveni sustav 2030. godine mora biti moderan i dostupan, funkcionalan i održiv, orijentiran na bolesnike i ishode liječenja. Svim dionicima je cilj da zdravstveni sustav bude uređen i da pacijenta u najkraćem mogućem roku dovede do pozitivnog ishoda. Kroz suradnju administracije i industrije, pacijenata i njihovih liječnika osigurava se pravi lijek u pravo vrijeme u pravoj dozi pravom pacijentu. Ultimativni cilj svakog pacijenta je što povoljniji ishod liječenja - izlječenje ili kvalitetan život s bolešću. Zdravstvo koje je orijentirano na postizanje najboljeg ishoda liječenja za pacijenta, bez obzira da li se radi o izlječenju ili kvalitetnom životu s bolesti, jest zdravstveni sustav u kojem se cijene stručnjaci i kvaliteta skrbi te zdravstveni sustav u kojem stručnjaci imaju priliku razvijati svoje vještine, raditi u centrima izvrsnosti i etablirati se na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Moderno zdravstvo podrazumijeva širok dijapazon dijagnostičkih i terapijskih opcija za liječnike koji na taj način imaju priliku napredovati i primjenjivati najnovija medicinska dostignuća u praksi. Radno okruženje koje je poticajno u svakom smislu; od bolnica „nove generacije“ do procesa, smjernica i procedura, tehnologija, te stručnih usavršavanja, čini i stručnjake zadovoljnijima, ali i kvalitetnijima u obavljanju svoga posla. Sadašnji sistem financiranja zdravstva iz plaća zaposlenih ne zadovoljava potrebe sustava i stoga treba naći nove modele financiranja iz poreznih prihoda. Također nam je potrebna akreditacija bolnica kako bi svaka bolnica bila certificirana za usluge koje pruža. Svi parcijalni zahvati koji ne vode ka sustavnom rješenju postojećih izazova, predstavljaju opasnost za pogoršanje ionako uzdrmanog zdravstvenog sustava. Moderna medicina počiva na inovacijama, a važan segment inovacija su lijekovi. Od iznimne je važnosti osigurati hrvatskim građanima i liječnicima ranu dostupnost novih tehnologija i povećati konkurentnost Hrvatske u privlačenju kliničkih ispitivanja. Ovo je generacijska prilika da reformiramo zdravstvo u sustav u kakvom se želimo liječiti mi, ali i naša djeca, koristeći najnovija civilizacijska dostignuća znanosti i tehnologije. Zdravstvo kao rijetko koja tema dotiče i ostavlja dubinski trag na sve građane u društvu i zaista zaslužuje poseban tretman.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
40	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	DODATNI KOMENTARI I PRIMJEDBE HLK NA ODREDBE ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI KOJI NISU PREDMETOM UREĐIVANJA NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Članak 11. Predlažemo da se u čl. 11. unese novi st. 5. koji bi glasio: „Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb i jedinica lokalne samouprave osiguravaju sredstva u svrhu privlačenja zdravstvenih radnika za rad na svom području, a radi popunjavanja mreže javne zdravstvene službe.“ Dosadašnji st. 5.-9. postali bi st. 6. – 10. Članak 31. Ističemo da do današnjeg dana nije donesen pravilnik iz čl. 31. st. 4. ZZZ-a koji bi trebao uređivati kadrovske standarde za određivanje timova na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Navedeni pravilnik trebao je biti donesen do kraja lipnja 2019. te predlažemo požuriti njegovo donošenje. Unutar tog pravilnika predlažemo regulirati kadrovski sastav timova ovisno o opterećenosti odnosno broju osiguranih osoba u skrbi te regulirati uvođenje dodatne medicinske sestre u tim obiteljske (opće) medicine za skrb o kroničnim bolesnicima odnosno dodatnog zdravstvenog/ili nezdravstvenog radnika kao člana koji ulazi u kadrovski sastav tima. Smatramo da bi se kroz navedeni akt moglo regulirati i postupno smanjenje maksimalnog broja osiguranih osoba po izabranom liječniku. Sredstva za plaćanje dodatnog člana tima mogu se osigurati iz sredstava dopunskog osiguranja koja se prikupljaju u ordinacijama obiteljske medicine i ginekologije. HZZO bi jedino za djelatnost pedijatrije trebao osigurati dodatna sredstva. Članak 38.a. Predlažemo iza članka 38. uvrstiti novi članak 38.a. koji bi glasio: „Iznimno, od odredaba članka 38. ovog Zakona doktor medicine s važećim odobrenjem za samostalni rad u okviru izobrazbe određene tim odobrenjem, može samostalno i izvan mreže telekomunikacijskih centara obavljati djelatnost telemedicine pod uvjetima i na način propisan člankom 159. ovog Zakona.“ Članak 48. HLK predlaže da se u čl. 48. st. 1. doda rečenica koja bi glasila: „Zdravstveni radnik koji nije doktor medicine ili doktor dentalne medicine, a obavlja samostalno privatnu praksu u medicinskom laboratoriju može samostalno izraditi i izdati samo analitički dio laboratorijskog nalaza.“ Članak 50.a. Predlažemo iza čl. 50. ZZZ dodati novi čl. 50.a. koji će uređivati mogućnost prenošenja prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika, kako slijedi: Članak 50. a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Smatramo da bi se omogućavanjem prijenosa ordinacija privatnih zdravstvenih radnika na ovakav način (da zdravstveni radnik koji radi kod privatnog zdravstvenog radnika mora minimalno godinu dana raditi s pacijentima koje će preuzeti) osigurala kontinuiranost zdravstvene zaštite te bi se dodatno motiviralo liječnike na ulaganje u medicinsko-tehničko opremu i znanje. Članak 59. Predlažemo da se Ministarstvo zdravstva jasno odredi oko instituta grupne privatne prakse i donošenja posebnog pravilnika koji će urediti standarde, odnosno uvjete za njeno osnivanje. Naime, grupna privatna praksa uvedena je u zdravstveni sustav Republike Hrvatske još Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 1993. Od donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 2003. bilo je predviđeno kako će se uvjeti za osnivanje grupne privatne prakse propisati posebnim pravilnikom od strane ministra nadležnog za zdravstvo, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora. Identična odredba bila je sadržana i u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti iz 2008. Navedeni pravilnici nikad nisu doneseni. Važeći ZZZ iz 2018. u čl. 59. propisuje da će se standardi za osnivanje grupe privatne prakse propisati posebnim pravilnikom od strane ministra nadležnog za zdravstvo, uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora. Navedeni pravilnik također do današnjeg dana nije donesen, što znači da u zdravstvenom sustavu već gotovo 20 godina nije donesen odgovarajući podzakonski propis koji bi uredio pitanje grupnih privatnih praksi. Donošenje potrebnog propisa značajno bi olakšao rad liječnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i pojednostavio organizaciju zamjena. Članak 62. Kao i u slučaju pravilnika iz članka 59. ZZZ predlažemo da se Ministarstvo zdravstva jasno odredi oko mogućnosti rada liječnika privatne prakse u zdravstvenim ustanovama i trgovačkim društvima koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i donošenja pravilnika koji će urediti postupak i način obavljanja tih poslova. Radi se o mogućnosti rada koja je u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti prisutna od 1993. međutim do današnjeg dana nije donesen predviđeni podzakonski akt koji bi uređivao uvjete, postupak i način obavljanja poslova. Budući da je odnos javnog i privatnog sektora zdravstva predmetom predloženih zakonskih promjena smatramo potrebnim napokon pristupiti izradi davno predviđenog podzakonskog propisa. Članak 67. Predlažemo izmjenu članka 67. st. 2 na način da glasi: "Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života." Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. Članci 100./101. U navedenim člancima predlažemo uvrstiti dodatan stavak koji će propisati da je mandat odgovornih osoba ustrojstvenih jedinica u kliničkim bolničkim centrima, kliničkim bolnicama i u klinici kao samostalnoj zdravstvenoj ustanovi ograničen na najviše dva mandata od četiri godine na istoj razini upravljanja. Također, predlažemo propisati i dodatan uvjet za imenovanje - da mandat odgovornoj osobi ustrojstvene jedinice istekne do ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu sukladno posebnom propisu. HLK snažno zagovara uvođenje instituta ograničenja broja mandata u zdravstvene ustanove. I to kroz preciznu, jasnu i nedvosmislenu zakonsku odredbu, a ne kroz neki podzakonski akt, pravilnik, koji svaki ministar može promijeniti kada god poželi. Odredbu koja će vrijediti za sve razine upravljanja u zdravstvenim ustanovama, od ravnatelja i upravnih vijeća do šefova klinika, zavoda i odjela. Na taj će se način, mišljenja smo, promijeniti paradigma upravljanja u hrvatskom zdravstvu. Promijenit će se logika, motivacija i način obnašanja voditeljskih funkcija. Činjenica „prolaznosti“ svih voditelja trebala bi izvući najbolje od njih u pozitivnom, kreativnom smislu, a eliminirati negativne učinke koje sa sobom nosi vječno šefovanje. Negativnih strana je mnogo, od koruptivnog potencijala koji s vremenom raste, preko izostanka preispitivanja i objektivne evaluacije rada do vođenja negativne i nekompetitivne kadrovske selekcije. HLK podržava prijedlog Dekanske konferencije medicinskih fakulteta da u čl. 100. st. 2. glasi: „ U klinikama se ustrojavaju zavodi i odjeli.“. Također, podržavamo i prijedlog da st. 3. glasi: „U kliničkim zavodima ustrojavaju se odjeli, centri i laboratoriji.“ HLK podržava prijedlog Dekanske konferencije medicinskih fakulteta da u čl. 101. st. 1. glasi: „U općim i specijalnim bolnicama ustrojavaju se odjeli, centri i laboratoriji.“ Članak 125. HLK podržava prijedlog Dekanske konferencije medicinskih fakulteta da se u st. 2. riječi: „ kliničkog bolničkog centra, kliničke bolnice odnosno klinike“ zamijene riječima: „visokog učilišta zdravstvenog usmjerenja“. Podržavamo i prijedlog da se iza st. 3. dodati novi st. 4. koji bi glasio: „Visoko učilište zdravstvenog usmjerenja može izvoditi dijelove kliničke nastave u zdravstvenim ustanovama u inozemstvu uz prethodnu suglasnost ministra i na temelju sklopljenog ugovora“. Članak 126. HLK podržava prijedlog Dekanske konferencije medicinskih fakulteta da se u čl. 126. iza st.1. doda novi st.2. koji bi glasio: „Uredbom iz članka 162. ovog Zakona određuje se dodatak na osnovne plaće nastavnika i osoba u suradničkim zvanjima - zdravstvenih radnika koji izvode nastavu u zdravstvenim ustanovama za potrebe visokih učilišta zdravstvenog usmjerenja te koji imaju zasnovan radni odnos istodobno sa zdravstvenom ustanovom i s visokim učilištem na način da u zdravstvenoj ustanovi, odnosno visokom učilištu obavljaju poslove s nepunim radnim vremenom (klinički dodatak za nastavu).“ Članak 127. Hrvatska liječnička komora podržava inicijativu Dekanske konferencije medicinskih fakulteta da se u zakonskom prijedlogu dodatna pozornost posveti organizaciji zdravstvene zaštite redovitih studenata. Članak 158. Nejasno je zašto se za mogućnost sklapanja posla za svoj račun za obavljanje poslova iz zdravstvene djelatnosti poslodavca u čl. 158. st. 1. traži da zdravstvena ustanova, trgovačko društvo ili privatni zdravstveni radnik kod kojeg se obavlja takav rad nema nepodmirene obveze s osnova poreza, prireza i doprinosa odnosno nema druge dospjele obveze prema Republici Hrvatskoj, dok je u st. 2. od ispunjavanja tog uvjeta (urednost podmirenja obveza s osnova poreza, prireza i doprinosa odnosno drugih obveza prema Republici Hrvatskoj) oslobođena zdravstvena ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb ili jedinica lokalne samouprave. Navedeno razlikovanje smatramo diskriminatornim te smatramo da se taj uvjet treba ili ukinuti ili jednako primjenjivati na sve pružatelje zdravstvenih usluga. Članak 159. U čl. 159. ZZZ nejasna je svrha pojedinih odredbi ugovora o međusobnim pravima i obvezama između poslodavca i drugog pružatelja zdravstvenih usluga obavlja dodatan/dopunski rad. Primjerice, nejasna je obvezna „odredba o naknadi za rad zdravstvenog radnika koji obavlja poslove za svoj račun, a koja po satu rada ne smije biti niža od bruto iznosa satnice prosječne mjesečne plaće koja je zdravstvenom radniku isplaćena kod poslodavca u posljednjih šest mjeseci prije sklapanja ugovora“. Razlog zašto se zdravstveni radnici odlučuju na sklapanje dodatnih poslova iz djelatnosti poslodavca je nedostatna razina plaća u javnom sektoru, pri čemu je za očekivati da nitko dobrovoljno ne prihvaća dodatni radni angažman koji je manje plaćen od onoga u javnom zdravstvenom sustavu. Odredba je dodatno nelogična budući da se naknada za dodatni rad ne isplaćuje putem poslodavca iz matične zdravstvene ustanove zaposlenja, pa nije jasno iz kojeg razloga bi poslodavac trebao znati za iznos naknade za rad koji njegov radnik ostvaruje u dopunskom/dodatnom radu. Potaknuti brojnim nejasnoćama i upitima koji se javljaju u praksi smatramo da se u ZZZ-u precizira o kakvoj vrsti rada za svoj račun se doista radi, budući da su u praksi prisutna različita rješenja. Radi li se o posebnom obliku rada pa u tom pogledu ugovor o međusobnim pravima i obvezama predstavlja posebnu vrstu ugovora, radi li se možda zapravo o dopunskom radu iz čl. 61. st. 3. i čl. 62. st. 3. Zakona o radu pa radnik pored ugovora o međusobnim pravima i obvezama radnik mora sklapati i dodatan ugovor o radu te radi li se o obliku rada koji je ograničen brojem sati na tjednoj/godišnjoj razini, kako to trenutno još uvijek propisuje Zakon o radu. Naime, ZZZ ne koristi termin „dopunski rad“ u smislu kako to čini Zakon o radu, dok i dalje važeći Pravilnik o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca koristi opetovano upravo termin „dopunski rad“. Članak 180. Do postizanja preduvjeta za predloženi povratak pripravničkog staža po novom modelu, HLK predlaže dodatno osnaživanje rada pod nadzorom na način da se uvede njegovo strukturirano provođenje uz obvezu rotacije (npr. 2 mj. PZZ, 2 mj. OHBP i 2 mj. HMP), uz osnaživanje sustava mentorstva. Rad pod nadzorom trebalo bi posebno stimulativno vrednovati u sklopu mjerila/budućih standarda za prijem specijalizanata. Posebno ukazujemo na potrebu provođenja obveze iz čl. 14. Pravilnika o načinu provođenja rada pod nadzorom doktora medicine bez specijalizacije, koja se odnosi na obvezu završetka edukacijskih programa u izvanbolničkoj hitnoj medicini koje provode zavodi za hitnu medicinu jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba, prije donošenja mentora, što se trenutno u praksi uglavnom ne provodi. Za provedbu rada pod nadzorom, HLK predlaže da se administriranje istog kao javna ovlast prebaci s Ministarstva zdravstva na HLK. Članci 181.-191. HLK dugi niz godina ukazuje na brojne probleme i propuste u organizaciji specijalističkog usavršavanja doktora medicine. 2016. dostavila je Ministarstvu zdravstva prijedlog novog koncepta specijalističkog usavršavanja, povodom kojega je 2017. održan i sastanak u Ministarstvu. HLK je tada predstavila rezultate provedene ankete iz kojih se vidjelo kako je 58% anketiranih članova nezadovoljno ulogom mentora, a svega 6% ispitanika izjavilo je kako je najviše znanja i iskustva steklo od mentora. Zabrinjavajući podaci provedene ankete potaknuli su HLK da predloži Ministarstvu zdravstva cjelokupni koncept reforme specijalističkog usavršavanja ponajviše kroz centralizaciju planiranja, raspisivanja, dodjeljivanja, financiranja, upravljanja i kontrolu provedbe specijalizacija. HLK je naglašavala nužnost stvaranja nacionalnog registra ustanova u kojima se može provoditi specijalističko usavršavanje, nužnost poboljšanja sustava kontrole i evaluacije rada i stjecanja kompetencija specijalizanta, ali i rada mentora. Nažalost, danas, šest godina kasnije tek je jedan manji dio od ukupno traženih reformskih mjera u pogledu specijalističkog usavršavanja proveden. Nužnost hitne reforme specijalističkog usavršavanja naglasili su i brojni mladi liječnici sudionici prosvjeda u organizaciji Inicijative mladih liječnika koji je održan 24. rujna 2022. ispred Ministarstva zdravstva, koji prosvjed je HLK podržala u cijelosti. Ističemo da je HLK u 2022. provela do sada najopsežniju i najcjelovitiju „Godišnju studiju hrvatskog liječništva“, koja daje dragocjene podatke u pogledu specijalizanata. Analizom prikupljenih podatke, utvrđeno je kako preko 70% liječnika specijalizanata smatra da nema osigurano vrijeme za edukaciju, više od 60% specijalizanata nezadovoljno je količinom administrativnog posla, a oko 60% njih je nezadovoljno i vremenom koji ima na raspolaganju za pacijente. Nadalje, preko 80% specijalizanata je izjavilo kako smatra da nije postiglo kompetencije u skladu s planom specijalizacije, a preko 50 % je izjavilo kako tijekom specijalističkog usavršavanja nikada nije razgovaralo s glavnim mentorom. Izneseni podaci zabrinjavajući su i jasni pokazatelji alarmantnog stanja u procesu specijalističkog usavršavanja. Nezadovoljstvo specijalizanata je sve veće, a kako Studija pokazuje čak 39% njih je u posljednje tri godine pretraživalo mogućnosti rada u inozemstvu. Budući da je u tijeku javna rasprava oko Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, HLK želi predložiti provođenje kompletne sistemske reforme sustava specijalizacija doktora medicine na način da se nadležnost oko izdavanja odobrenja za specijalizaciju, priznavanja specijalizacija iz inozemstva (uz nužnu promjenu Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija) i provođenja nadzora dodijeli u nadležnost HLK (u tome dijelu nužna bi bila i izmjena Zakona o liječništvu). HLK je stava kako liječnicima treba omogućiti rad, napredovanje i obrazovanje u uređenom, funkcionalnom i motivirajućem sustavu te temeljnu zakonsku promjenu u smislu traženog delegiranja nadležnosti za dodjelu i provođenje specijalističkog usavršavanja na HLK smatra početkom dugo očekivane kompletne reforme specijalističkog usavršavanja. Slijedom prethodno navedenog HLK iznosi prijedlog izmjena i dopuna odredbi ZZZ koji se odnose na specijalističko usavršavanje, kako slijedi: Članak 181. Predlažemo st. 3. izmijeniti na način da glasi: „Na prijedlog predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba te pravnih i fizičkih osoba iz članka 182. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, uz prethodno pribavljeno mišljenje Zavoda i suglasnost nadležnih komora, ministar odlukom donosi Nacionalni plan specijalističkog usavršavanja zdravstvenih radnika za petogodišnje i desetogodišnje razdoblje (u daljnjem tekstu: Nacionalni plan specijalističkog usavršavanja).“ Predlažemo st. 4. izmijeniti na način da glasi: (4) Grane specijalizacije, trajanje i program specijalizacija i užih specijalizacija te akreditacijskih područja utvrđuje pravilnikom ministar uz prethodno pribavljenu suglasnost nadležnih komora. Predlažemo st. 5. brisati. Članak 182. U čl. 182. predlažemo dodati stavak 8. koji glasi: „,Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na doktore medicine.“ Članak 182.a Iza članka 182. predlažemo dodati novi članak 182.a. koji glasi: „1) Specijalizacija se može odobriti doktoru medicine kojem je izdano odobrenje za samostalan rad te koji je u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi ili trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili ima privatnu praksu ili radi kod doktora medicine specijaliste prakse sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem. (2) Doktor medicine iz stavka 1. ovoga članka koji nije u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi niti u trgovačkom društvu koje obavlja zdravstvenu djelatnost niti ima privatnu praksu odnosno ne radi kod doktora medicine specijalista u privatnoj praksi sa završenim sveučilišnim diplomskim studijem, Hrvatska liječnička komora može odobriti specijalizaciju za vlastite potrebe, za potrebe Ministarstva, ministarstva nadležnog za obranu, ministarstva nadležnog za pravosuđe, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, ministarstva nadležnog za hrvatske branitelje, ministarstva nadležnog za znanost i obrazovanje, ministarstva nadležnog za okoliš, Agencije za lijekove i medicinske proizvode, visokog učilišta koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, znanstvenih pravnih osoba, pravnih osoba koje obavljaju proizvodnju i promet lijekova i medicinskih proizvoda, pravnih osoba koje obavljaju poslove zdravstvenog osiguranja te upravnih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba nadležnih za zdravstvo. (3) Odobrenje za specijalizaciju i užu specijalizaciju doktoru medicine iz stavka 1. ovoga članka daje Hrvatska liječnika komora. (4) Odobrenje iz stavka 3. ovoga članka daje se na temelju godišnjeg plana potrebnih specijalizacija i užih specijalizacija koji donosi ministar na temelju Nacionalnog plana specijalističkog usavršavanja te prijedloga predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba i prijedloga pravnih i fizičkih osoba iz stavaka 1. i 2. ovoga članka. (5) Doktor medicine iz stavka 1. ovoga članka Hrvatskoj liječničkoj komori podnosi zahtjev za donošenje rješenja o odobrenju specijalizacije odnosno uže specijalizacije. (6) Hrvatska liječnička komora donosi rješenje o odobrenju specijalizacije odnosno uže specijalizacije iz stavka 3. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (7) Protiv rješenja iz stavka 6. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor. Članak 183. U čl. 183. iza st.3. predlažemo dodati novi st. 4. koji glasi: „(4) Iznimno, od stavka 3. ovog članka standarde za prijam specijalizanata doktora medicine i način polaganja specijalističkog ispita odnosno ispita iz uže specijalizacije te za određivanje ovlaštenih zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava i zdravstvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu za provođenje specijalističkog staža pravilnikom propisuje Hrvatska liječnika komora.“ Članak 184. U čl. 184. predlažemo izmijeniti st. 3. , 4., 6. i 7. na način da glase: „(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, status uže specijalizacije priznat će se pod mjerilima koje pravilnikom utvrđuje ministar, a status uže specijalizacije doktora medicine specijaliste priznat će se pod mjerilima koje pravilnikom utvrđuje Hrvatska liječnika komora. (4) Članove ispitne komisije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka imenuje ministar iz redova priznatih stručnjaka određenih specijalnosti, a članove ispitne komisije iz stavaka 1. i 2. za specijalističke ispite koje polažu doktori medicine imenuje Hrvatska liječnika komora. (6) Ministar donosi listu ispitivača na specijalističkim ispitima, a listu ispitivača na specijalističkim ispitima doktora medicine donosi Hrvatska liječnička komora. (7) Hrvatska liječnika komora pravilnikom utvrđuje mjerila za priznavanje doktorima medicine specijalistima jedne specijalističke djelatnosti kao stečena prava kompetencije druge specijalističke djelatnosti te njihovo izjednačavanje u nazivu, pravima i kompetencijama." Iza članka 184. dodaje se članak 184.a koji glasi: „Članak 184.a (1) Iznimno od članka 184. ovoga Zakona kandidat, doktor medicine, može polagati europski specijalistički ispit pred Europskom udrugom medicinskih specijalista (UEMS). (2) Kandidat iz stavka 1. ovog članka obvezan je provesti cjelokupni propisani program specijalističkog usavršavanja, a stečene kompetencije potvrđuju glavni mentor i mentor. (3) Hrvatska liječnika komora rješenjem priznaje europski specijalistički ispit položen pred Europskom udrugom medicinskih specijalista (UEMS) i daje pravo na korištenje specijalističkog naziva propisanog u Republici Hrvatskoj. (4) Uz zahtjev za donošenje rješenja iz stavka 3. ovog članka podnositelj zahtjeva dostavlja dokaz o položenom europskom specijalističkom ispitu UEMS i o obavljenom cjelokupnom programu specijalističkog usavršavanja. (5) Hrvatska liječnika komora rješenje o priznavanju europskog specijalističkog ispita položenog pred Europskom udrugom medicinskih specijalista (UEMS) donosi u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva iz stavka 4. ovog članka. (6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom.“. Članak 185.a Iza čl. 185. predlažemo dodati članak 185.a. koji glasi: „(1) Iznimno od odredbe članka 185. ovog Zakona, Hrvatska liječnika komora može specijalizaciju odnosno užu specijalizaciju obavljenu u inozemstvu priznati doktoru medicine sukladno zakonu kojim se uređuju regulirane profesije i priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija. (2) Doktor medicine iz stavka 1. ovoga članka Hrvatskoj liječničkoj komori podnosi zahtjev za donošenje rješenja o priznavanju specijalizacije odnosno uže specijalizacije. (3) Hrvatska liječnička komora donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od tri mjeseca od dana podnošenja urednog zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka. (4) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor.“ Članak 186. U čl. 186. predlažemo izmijeniti st. 1. na način da glasi: „(1) Ako je zdravstveni radnik iz članka 182. stavka 1. i članka 182. a, stavka 1. ovoga Zakona u radnom odnosu u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb ili jedinica lokalne samouprave, zahtjevu za donošenje rješenja o odobrenju specijalizacije obvezan je priložiti ugovor o međusobnim pravima i obvezama vezanim uz specijalističko usavršavanje, sklopljen s poslodavcem.“ Predlažemo dodati novi st. 2. Pri sklapanju ugovora iz stavka 1. ovoga članka troškovi specijalizacije moraju biti ugovoreni na način kako su isti definirani odredbama članaka od 187. do 191. ovog Zakona te ugovor ne smije sadržavati dodatne troškove i financijske obveze za zdravstvenog radnika. Dosadašnji st. 2 postao bi st. 3. Članak 187. U čl. 187. predlažemo izmijeniti st. 2., 3., 5., 8. i 9. na način da glase: (2) Iznimno, od odredbe stavka 1. ovog članka doktor medicine obvezan je zatražiti suglasnost Hrvatske liječničke komore. (3) Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka specijalizant je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove u kojoj će zasnovati radni odnos. (5) Iznimno, od odredbe stavka 4. ovog članka Hrvatska liječnička komora je obvezna odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uzimajući u obzir pritom sljedeća mjerila: - potrebu za zdravstvenim radnikom u specijalističkoj djelatnosti za koju se specijalizant usavršava na području osnivača zdravstvene ustanove iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona - odobreni plan specijalizacija zdravstvene ustanove u kojoj specijalizant namjerava zasnovati radni odnos i - ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalizant namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe. (6) Protiv odluke Ministarstva iz stavka 4. i odluke Hrvatske liječničke komore iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor. (8) Ako Hrvatska liječnička komora u roku iz stavka 5. ovog članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana. (9) Raspisivanje javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa specijalizanta u drugoj zdravstvenoj ustanovi nije potrebno kada specijalizant prelazi uz suglasnost Ministarstva odnosno Hrvatske liječničke komore na istu specijalizaciju iz jedne zdravstvene ustanove u drugu zdravstvenu ustanovu.“ Članak 188. U čl. 188. predlažemo izmijeniti st. 1. i 2. na način da glase: „(1) Zdravstvena ustanova u kojoj specijalizant zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti Ministarstva odnosno Hrvatske liječničke komore iz članka 187. stavka 1. ili 2. ovoga Zakona, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona stvarne troškove specijalizacije iz članka 191. ovoga Zakona nastale do zasnivanja radnog odnosa i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalizantom. (2) Ako specijalizant otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona bez prethodne suglasnosti Ministarstva odnosno Hrvatske liječničke komore, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 191. ovoga Zakona nastale do otkaza ugovora o radu i naknadu iz stavka 1. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.“ Članak 189. Čl. 189. predlažemo izmijeniti na način da glasi: „(1) Ako specijalist prije isteka vremena ugovorene obveze rada iz članka 186. stavka 2. ovoga Zakona namjerava otkazati ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona i zasnovati radni odnos u drugoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb ili jedinica lokalne samouprave, obvezan je zatražiti prethodnu suglasnost Ministarstva odnosno Hrvatske liječničke komore. (2) Uz zahtjev za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka specijalist je obvezan priložiti suglasnost zdravstvene ustanove u kojoj će zasnovati radni odnos. (3) Ministarstvo je obvezno odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uzimajući u obzir pritom sljedeća mjerila: - potrebu za zdravstvenim radnikom specijalistom na području osnivača zdravstvene ustanove iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona i - ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalist namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe. (4) Iznimno od odredbe iz stavka 3. ovog članka za doktore medicine Hrvatska liječnička komora je obvezna odlučiti o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, uzimajući u obzir pritom sljedeća mjerila: - potrebu za zdravstvenim radnikom specijalistom na području osnivača zdravstvene ustanove iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona i - ugovorenu specijalističku djelatnost poslodavca kod kojeg specijalist namjerava zasnovati radni odnos u mreži javne zdravstvene službe. (5) Protiv odluke Ministarstva iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor. (6) Protiv odluke Hrvatske liječničke komore iz stavka 4. ovoga članka nije dopuštena žalba, već se može pokrenuti upravni spor. (7) Ako Ministarstvo u roku iz stavka 3. ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana. (8) Ako Hrvatska liječnička komora u roku iz stavka 4. ovoga članka ne odluči o zahtjevu za davanje prethodne suglasnosti, smatra se da je prethodna suglasnost dana.“ Članak 190. U čl. 190. predlažemo izmijeniti st. 1. i 2. na način da glase: „(1) Zdravstvena ustanova u kojoj specijalist zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti Ministarstva odnosno Hrvatske liječničke komore, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona stvarne troškove specijalizacije iz članka 191. ovoga Zakona i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalistom. (2) Ako specijalist otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona bez prethodne suglasnosti Ministarstva odnosno Hrvatske liječničke komore, obvezan je naknaditi troškove specijalizacije iz članka 191. ovoga Zakona i naknadu iz stavka 1. ovoga članka, u roku od godine dana od dana otkaza ugovora o radu.“ Članak 191. U čl. 191. predlažemo izmijeniti st. 3. na način da glasi: „(3) Troškove iz stavka 1. ovoga članka snosi podnositelj prijedloga za odobrenje specijalizacije iz članka 182. stavaka 1. i 2. i članka 182.a. ovoga Zakona.“ Članak 192. Predlažemo u čl. 192. izmijeniti st.2. na način da glasi: „O priznavanju naziva primarijus odlučuju povjerenstva koje imenuju strukovne komore iz redova nastavnika medicinskog i dentalnog fakulteta i primarijusa“ PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Predlažemo u prijelazne i završne odredbe unijeti dodatan članak koji će izričito propisivati obvezu zdravstvenih ustanova da u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Zakona, specijalizantima i specijalistima ponude sklapanje izmijenjenih ugovora o međusobnim pravima i obvezama, koji će u pogledu obveze rada u radnom odnosu na neodređeno vrijeme nakon završetka specijalizacije, troškova specijalizacije i obveze naknade troškova vezanih uz specijalističko usavršavanje biti sastavljen sukladno člancima 186.-191. ZZZ-a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
41	Županijska bolnica Čakovec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Centralizacijom zdravstvenog sustava i prijenosom osnivačkih prava nad bolnicama otežava se mogućnost prilagodbe bolnice potrebama lokalnog stanovništva i manjinama koje žive na području Međimurske županije. Pa se tako u Županijskoj bolnici Čakovec zbrinjavaju Romi kao najveća manjina, a čije se zbrinjavanje, kao i naplativost usluga građana RH bez zdravstvenog osiguranja, rješava na lokalnoj razini uz pomoć Međimurske županije, s obzirom da isti u pravilu nemaju zdravstveno osiguranje. Uz to se u Županijskoj bolnici Čakovec uz pomoć osnivača Međimurske županije osigurava nadstandard usluga za pacijente korisnike Županijske bolnice Čakovec. Pa se tako zahvaljujući Međimurskoj županiji sufinancira boravak roditelja uz dijete u bolnici, izgrađeni su prostori za smještaj uređaja za magnetnu rezonancu iz sredstava Međimurske županije, u tijeku je energetska obnova bolnice iz EU fondova, kao i daljnja rekonstrukcija odjela bolnice radi podizanja kvalitete pruženja zdravstvene zaštite pacijentima. Prijavljeni su projekti kojima se planira obnova i dogradnja prostora bolnice, a koji bi se sufinacirali sredstvima EU i osnivača Međimurske županije. Prijenosom osnivačkih prava postavlja se pitanje da li će država umjesto županije preuzeti dio sufinanciranja projekata iz EU umjesto Međimurske županije? Smatramo kako se centralizacijom sustava i prijenosom osnivačkih prava neće riješiti problem dugova u hrvatskom zdravstvu. Ono što smatramo da je potrebno napraviti je da se uspostavi sustav plaćanja rada u bolnicama po stvarno odrađenom radu s obzirom na činjenicu da Županijska bolnica Čakovec svake godine odradi (izuzimajući COVID godine) usluge iznad limita u milijunskoj vrijednosti, a za što, za utrošeni potrošni materijal, lijekove, opremu, utrošeni rad radnika, bolnica ostaje bez prihoda jer se pružene usluge otpisuju sukladno postojećim ugovorima s HZZO-om. Nije moguće održati sustav financijski stabilnim i zdravim ukoliko se ne pokriju i plaćaju ulazni troškovi u bolnici, a rad koji se ostvari u obliku usluge pružene zdravstvene zaštite pacijentu se ne može naplatiti od HZZO-a, već se više fakturiran rad otpisuje. Također smatramo da je potrebno povisiti cijenu usluga u bolničkom zdravstvenom sustavu, a koje bi trebale biti popraćene povećanjem limita bolnicama koje bi bile plaćane prema stvarno izvršenom radu i na taj način bi se ostvario bolji financijski rezultat bolnica i omogućilo pozitivno poslovanje bolnica i održivo upravljanje zdravstvenim sustavom. Nadalje jedan od razloga lošeg poslovanja bolnica je i neisplata različitih potraživanja od strane radnika i to refundacije za isplate po tužbama za razliku osnovice plaće iz 2016. godine čime bi se znatno smanjila dugovanja i podmirile obveze prema dobavljačima. Također je važno napomenuti da podizanjem plaća u sustavu zdravstva, a koje je prijeko potrebno, dodjelom koeficijenata u sustavu zdravstva, kao i ugovaranjem prava radnicima kroz kolektivne ugovore, obaveze bolnice prema radnicima se neprestano povećavaju na godišnjoj razini zbog rasta cijena, te taj povećani dio cijene rada također pada na bolnicu koja isti mora isplatiti iz onako premalog limita, koji ne prati izvršenje rada i usluga u bolnici. Slažemo se sa promjenama i smatramo da su iste potrebne, međutim ono što smatramo da je potrebno napraviti su gore predložene promjene u samom sustavu upravljanja zdravstvom jer bi se na taj način smanjila dugovanja bolnica i omogućila financijska stabilnost. Što se tiče javne nabave lijekova, opreme i potrošnog materijala podržavamo sustav objedinjene javne nabave u cilju smanjenja cijena lijekova i potrošnog materijala i nabavu kvalitetnije opreme, i kao takav se već djelomično provodi u bolnicama, ali je iz istog vidljivo da tim sustavom nisu obuhvaćene sve specifične potrebe bolnice, a što je još jedan od pokazatelja teškim upravljanjem velikog i tromog sustava koji bi se stvorio prijenosom osnivačkih prava nad bolnicama državi. Smatramo da je postojeći način upravljanja da su bolnice u vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave opravdan i adekvatan, s obzirom na činjenicu da osnivači na lokalnoj razini gotovo momentalno prate potrebe bolnica. Pa tako Međimurska županija prati potrebe Županijske bolnice Čakovec, posebice kroz prijavu različitih EU projekata koje u dijelu sufinancira i osnivač Međimurska županija. Nadalje zahvaljujući lokalnom patriotizmu koja se vidi kroz povezanost i identifikaciju lokalnog stanovništva s bolnicom kao županijskom ustanovom, fizičke i pravne osobe nesebično doniraju bolnicu, a posebice je to bilo za vrijeme krize izazvane virusom COVID-19. Kroz usku i lokalnu povezanost osnivača, bolnice i lokalnog stanovništva omogućuje se efikasno vođenje bolnicom prilagođenom potrebama lokalnog stanovništva i brza prilagodba na novo nastale situacije kojima treba automatski upravljati. To je nabolje bilo vidljivo za vrijeme COVID pandemije u kojoj je Županijska bolnica Čakovec u suradnji sa Međimurskom županijom tri godine zaredom herojski postavila zdravstveni sustav i omogućila održavanje stabilnog sustava liječenja i pružanja zdravstvene zaštite svojim korisnicima. Važno je na kraju napomenuti da Županijska bolnica Čakovec iako je u vlasništvu županije, blisko surađuje i sa drugim zdravstvenim ustanovama na kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini. Pa tako ginekolozi iz Županijske bolnice Čakovec odlaze raditi u primarnu zdravstvenu zaštitu u ambulantu u Prelog (Dom zdravlja Čakovec), pedijatri u ambulante Doma zdravlja Varaždin u Ludbreg i Dom zdravlja Križevačko-Koprivničke županije, radiolozi u Dom zdravlja Varaždin, a inženjeri radiologije u Dom zdravlja Čakovec. Psihijatri odlaze raditi u zavode za javno zdravstvo Međimurske županije i Varaždinske županije te u domove za starije i nemoćne. Specijalistice patologije i citologije odlaze raditi u Opću bolnicu Varaždin, kao i pedijatar za subspecijalističku razinu. Županijska bolnicu Čakovec blisko surađuje s drugim zdravstvenim ustanovama pa tako u bolnicu dolaze raditi neurokirurzi, interventni kardiolozi, dječji kirurzi, anesteziolozi, radiolozi, patolozi, onkolog.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
42	HRVATSKA KOMORA ZDRAVSTVENIH RADNIKA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Dajemo sljedeći komentar na : Članak 47 Mogućnost obavljanja privatne prakse može obavljati i radni terapeut sa završenim prediplomskim stručnim studijem radne terapije. Prema i sukladno čl. 41 Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09) temeljno obrazovanje za obavljanje djelatnosti radne terapije stječe se uspješnim završavanjem stručnog studija za zanimanje stručni prvostupnik radne terapije. Sukladno članku 54.Zakona o djelatnostima u zdravstvu, privatnu praksu može obavljati stručni prvostupnik radne terapije koji ima odobrenje za samostalan rad izdano od Hrvatske komore zdravstvenih radnika. Na postupak osnivanja, privremene obustave i prestanka rada privatne prakse stručnog prvostupnika radne terapije primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Slijedom navednog i sa činjenicom da još nisu osigurani uvjeti za vertikalno obrazovanje radnih terapeuta u Republici Hrvatskoj potrebno je u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti definirati provođenje privatne prakse i s razinom obrazovanja definiranom Zakonom o djelatnostima u zdravstvu. Nadalje: Osvrćemo se i na Članak 54 u kojemu stoji da: Zdravstveni radnik iz članaka 47. i 49. ovoga Zakona može primiti u radni odnos jednog zdravstvenog radnika iste struke te da ograničenje iz stavka 3. ovoga članka ne odnosi se na magistre farmacije, fizioterapeute te na dentalne tehničare koji obavljaju privatnu praksu. Predlažemo da se doda radni terapeut iza fizioterapeuta pa bi glasilo ovako: Ograničenje iz stavka 3. Ovoga članka ne odnosi se na magistre farmacije, fizioterapeute, radne terapeute te na dentalne tehničare koji obavljaju privatnu praksu. Upravo zbog specifičnosti u provođenju djelatnosti radne terapije, potrebno je dodati i radne terapeute. Članak 110 Ustanova iz stavka 1. Ovoga članka može obavljati radnu terapiju u kući. Predlažemo dodati osim fiziklane terapije u kući, dodati i radnu terapiju u kući. Radna terapija je zdravstvena djelatnost čiji je cilj omogućiti pojedincima i skupinama postizanjeoptimalnog funkcioniranja u aktivnostima dnevnog života koje uključuju samozbrinjavanje,produktivnost i slobodno vrijeme.(Zakon o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09) Istraživanja pokazuju da su usluge usmjerene na funkcionalnost i neovisnost osobe u aktivnostima dnevnog života učinkovitije od isključivomedicinskog modela skrbi (De Maeseneer, Boeckxstaens, 2012; EXPH, 2014) te su isto tako isplativije (Rexe i sur, 2013). Znanstveni dokazi potvrđuju da su radnoterapijske intervencije učinkovite u prevenciji padova, muskuloskeletalnih ozljeda i bolesti, rehabilitacije nakon preboljenog moždanog udara , traumatskih ozljeda mozga, respiratornoj rehabilitaciji, skrbi u domu korisnika te palijativnoj skrbi. Stoga je važno omogućiti dostupnost radne terapije u sklopu ustanove za zdravstvenu njegu koja pruža usluge rehabilitacije. Članak 174. U dijelu koji se odnosi na pripravnički staž dodati: „Pripravnici prvostupnici radne terapije obavljaju cjeline Plana i programa pripravničkog staža u ustanovama koje osiguravaju provedbu djelatnosti radne terapije i izvan sustava zdravstvene zaštite, s tim da su obvezni proći sve cjeline utvrđene Planom i programom pripravničkog staža. Pripravnici prvostupnici radne terapije stručni ispit polažu u Ministarstvu zdravstva.“ Stručni prvostupnici radne terapije mogu svoju djelatnost provoditi i izvan sustava zdravstvene zaštite, pod uvjetima iz članaka 45. i 46. Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN87/09). Smatramo važnim da se pripravnički staž obavlja u ustanovama u kojima se provodi djelatnost radne terapije, bez obzira kojem sektoru pripadaju, s tim da se stručni ispit polaže u nadležnom Ministarstvu zdravstva.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
43	Hrvatski liječnički sindikat	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	OČITOVANJE HRVATSKOG LIJEČNIČKOG SINDIKATA NA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Članak 1. U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) iza članka 5. dodaje se članak 5. a koji glasi: „Članak 5. a Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“. Članak 5.a je neprihvatljiv u obliku u kojem je predložen - potrebno je precizno definirati koje su to iznimne situacije i što znači izvan svog radnog mjesta. Ovakva konstrukcija može uzrokovati probleme u tumačenju Članak 5. U članku 22. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi: „(3) Način osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite propisuje pravilnikom ministar.“ Predlažemo: na kraju rečenice iza riječi ministar staviti zarez i dodati: nakon prethodnog savjetovanja s krovnim liječničkim udrugama ili (barem) s Hrvatskom liječničkom komorom Dodatni prijedlog za dopunu članka 26. U članku 26. stavku 6. - iza (zadnje) riječi zdravlja staviti zarez i dodati: o čemu odluku donosi konzilij od najmanje 2 specijalista0 Članak 15. Članak 83. mijenja se i glasi: (8) Članovi upravnog vijeća moraju imati završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij. Predlažemo: u članku 83. stavak 8 brisati riječi preddiplomski i integrirani preddiplomski studij kao uvjet za članove upravnog vijeća. Držimo da članovi upravnog vijeća moraju imati završen diplomski studij.6 Dodatni prijedlog za dopunu članaka 90. i 91. U članku 90. dodati stavak 3. koji glasi: „Predsjednika stručnog vijeća i njegovog zamjenika biraju svi članovi stručnog vijeća tajnim glasovanjem“ U članku 91. dodati stavak 3. koji glasi: „Ravnatelj ne smije ni na koji način utjecati na izbor predsjednika i zamjenika Stručnog vijeća“ . Obrazloženje: U više slučajeva smo svjedočili naglim i iznenadnim promjenama Statuta ustanove da bi se na mjesto predsjednika stručnog vijeća postavila „podobna“ osoba, koju izabere sam ravnatelj. Stručno vijeće jeste i mora biti tijelo sastavljeno od stručnjaka zaposlenih u ustanovi i potpuno neovisno od politike! Članak 23. Iza članka 101. dodaje se članak 101.a koji glasi: Predlažemo: u članku 101. u stavku 1 dodati riječ „službe“, jer u općim i specijalnim bolnicama realno postoje odjeli i službe. Članak 29. Članak 114. mijenja se i glasi: (2) Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka ovisno o potrebama pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu moguće je, u pojedinim djelatnostima umjesto posteljnih kapaciteta, osigurati pružanje zdravstvene zaštite u dnevnoj bolnici. Predlažemo: u članku 114. u stavku 2. potrebno je jasnije definirati što znači formulacija „moguće je“ , jer se „moguće je“ može tumačiti i kao „ne treba“ pa to treba jasno definirati. Članak 30. Iza članka 118. dodaje se članak 118.a koji glasi: „Članak 118.a (2) Ministarstvo, uz prethodno pribavljeno mišljenje stručnog društva Hrvatskog liječničkog zbora ili drugog odgovarajućeg društva, donosi rješenje o dodjeli i obnovi naziva centra iz stavka 1. ovoga članka u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Predlažemo: u članku 118. u stavku 2. Izbrisati riječi „ili drugog odgovarajućeg društva“, jer je nejasno koje bi to bilo drugo odgovarajuće društvo? Stručna društva djeluju u sklopu Hrvatskog liječničkog zbora. Članak 36. Članak 138. mijenja se i glasi: „(1) Hrvatski zavod za hitnu medicinu jest zdravstvena ustanova za obavljanje djelatnosti hitne medicine, sanitetskog prijevoza i telemedicine. Predlažemo: u članku 138. u stavku 1. između riječi „djelatnost“ i „hitne“ dodati riječ izvanbolničke (3) Djelatnost hitne medicine obuhvaća provođenje mjera i postupaka hitnog izvanbolničkog medicinskog zbrinjavanja na mjestu događaja ili u prostoru za reanimaciju/ambulanti zavoda za hitnu medicinu ili tijekom prijevoza oboljelih i ozlijeđenih osoba prijevoznim sredstvima hitne medicinske službe u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu te provođenje mjera i postupaka hitnog bolničkog medicinskog zbrinjavanja u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi. Predlažemo: u članku 138. u stavku 3 -u dijelu rečenice: „na mjestu događaja ili u prostoru za reanimaciju/ambulanti …“ .potrebno je riječ „ili“ zamijeniti s „ili/i“ , jer je potpuno nelogičan sadašnji način rada, prema kojem Zavodi za hitnu medicinu rade samo na terenu, a pacijente koji zatraže pregled u ambulantni prosljeđuju u OHBP. Ovakva organizacija rada (u primjeni nakon zadnje reforme hitne) je dovela do totalno iskrivljene prakse u kojoj poslove iz domene primarne zdravstvene zaštite obavljaju bolnički specijalisti na sekundarnoj ili čak tercijarnoj razini! S terena nam pristižu informacije i pritužbe liječnika (koji žele raditi!) da ravnateljica Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu čak zabranjuje rad liječnika u ambulantama izvanbolničke hitne(!?!) Potpuno je neprihvatljivo da djelatnost hitne medicine obuhvaća i hitno medicinsko zbrinjavanje u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi i još k tome da spada pod nadležnost Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, jer to u stvarnosti znači, da hitno bolničko zbrinjavanje u bolničkoj zdravstvenoj ustanovi (OHBP-u) NIJE U NADLEŽNOSTI bolničke zdravstvene ustanove u kojoj je takva ustrojstvena jedinica (OHBP) formirana! Članak 37. Članak 139. mijenja se i glasi: „(1) Standarde za provođenje programa javno dostupne rane defibrilacije na prijedlog Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu pravilnikom propisuje ministar. (2) Standarde i normative u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine i sanitetskog prijevoza na svim razinama zdravstvene djelatnosti na prijedlog Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu pravilnikom propisuje ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora. (3) Ako tijelo iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana kada je zatraženo ministru ne dostavi mišljenje iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da je dalo pozitivno mišljenje.“. Članak 38. Članak 140. mijenja se i glasi: „(1) Hrvatski zavod za hitnu medicinu uz poslove iz članaka 138. i 139. ovoga Zakona obavlja sljedeće poslove: – koordinira i stručno usmjerava rad zdravstvenih ustanova koje obavljaju djelatnost hitne medicine – koordinira, stručno usmjerava i prati kvalitetu rada u djelatnosti hitne medicine Predlažemo: u članku 140. u stavku 1. točke 11. i 12. - između riječi „djelatnost“ i „hitne“ dodati riječ izvanbolničke – obrazloženje isto kao i uz članak 36. Članak 42. Iza članka 160. dodaje se članak 160.a koji glasi: „Članak 160.a U slučaju poteškoća u organizaciji rada zdravstvene ustanove i/ili nemogućnosti osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje zdravstvene zaštite pružanjem dijagnostičkih i terapijskih postupaka, ministar može zatražiti od ravnatelja uskratu i opoziv danih odobrenja iz članka 157. ovoga Zakona dok te okolnosti traju.“. Predlažemo: brisati prijedlog članka 160. a. Ovakav prijedlog je neprihvatljiv, zbog mogućih zlouporaba od strane ravnatelja, čemu smo već bili svjedoci. Zakon treba raditi na stvaranju optimalnih uvjeta rada i plaća liječnika u zdravstvenim ustanovama pa onda liječnici ne bi bili zainteresirani za dodatni rad u privatnim ustanovama. U slučaju izvanrednih okolnosti, za ovakav predloženi postupak, odluku treba donijeti sam ministar. Članak 43. U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“. U stavku 6. iza riječi: „članka“ dodaju se riječi: „i imenovanju glavnog mentora, odnosno mentora“. Iza stavka 7. dodaju se stavci 8. i 9. koji glase: „(8) Iznimno od stavka 4. ovoga članka ministar može godišnjim planom odobriti dodatni broj potrebnih specijalizacija i užih specijalizacija koje nisu obuhvaćene Nacionalnim planom specijalističkog usavršavanja ako te specijalizacije nije bilo moguće iz objektivnih razloga planirati u Nacionalnom planu specijalističkog usavršavanja.“. (9) Način i mjerila za stjecanje jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao uvjeta za odobrenje specijalizacije zdravstvenom radniku iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.“. Predlažemo: u članku 182. u stavku 1. i 3. brisati prijedlog o obveznom jednogodišnjem radu u PZZ kao uvjet za dobivanje specijalizacije. Pitanje pripravništva mladih liječnika na ovakav način nije dobro rješenje. Za iznalazak dobrog, optimalnog rješenja predlažemo dodatnu konzultaciju sa svim meritornim udrugama. 31 U članku 182. u stavku 2. nakon zadnje riječi „usavršavanja“ staviti zarez i dodati: „ovisno o organizacijskim potrebama i dobnoj strukturi liječnika u pojedinim zdravstvenim ustanovama“. Dodatni prijedlog za članak 188. Predlažemo: postojeći članak 188. te ugovorne obveze specijalizanata te vraćanje troškova specijalizacije treba detaljno riješiti Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju. Ukoliko je specijalizant ili specijalist pod ugovornom obvezom s nekom zdravstvenom ustanovom, a prelazi raditi u drugu ustanovu koja ima istog vlasnika (Republika Hrvatska), nema nikakve logike da dotični liječnik mora vraćati sredstva matičnoj ustanovi. Ta sredstva ionako dolaze iz istog izvora! Rješavanje tog pitanja mora biti predmet sporazuma dvije zdravstvene ustanove koje imaju istog vlasnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
44	Hrvatska komora socijalnih radnika	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 20. Zakona o socijalnopedagoškoj djelatnosti (Narodne Novine 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije poteškoće iz područja mentalnog zdravlja povećavaju se svugdje u svijetu i mogu imati značajan učinak na sva područja života osobe te isto tako utječu na pojavnost drugih somatskih poteškoća. Upravo stoga, Republika Hrvatska je tijekom svog predsjedavanja Vijećem Europe 2020. godine kao jedan od zdravstvenih prioriteta izdvojila - promicanje cjeloživotne skrbi za zdravlje pojedinca te unutar tog prioriteta naglasak stavila na zaštitu mentalnog zdravlja kao jednog od najvažnijih prioriteta u javnozdravstvenoj zaštiti. Također, je istaknuta važnost mentalnog zdravlja kao javnog dobra odnosno potreba za širom dostupnošću usluga koje imaju za cilj zaštitu mentalnog zdravlja pojedinaca. Posebice je važna dostupnost usluga iz područja mentalnog zdravlja na razini primarne zdravstvene zaštite i dodatno osnaživanje kapaciteta te resursa na toj razini zdravstvene zaštite. S ciljem osnaživanja primarne zdravstvene zaštite predlažemo da se omogući zapošljavanje socijalnih pedagoga pri domovima zdravlja odnosno obavljanje socijalnopedagoške djelatnosti na razini primarne zdravstvene zaštite. Prema Zakonu o socijalnopedagoškoj djelatnosti članak 3. stavak 2. socijalnopedagoška djelatnost obuhvaća spektar postupaka od preventivnih postupaka preko postupaka ranih intervencija, do tretmanskih i posttretmanskih postupaka s ciljem sprječavanja nastanka i razvoja problema u ponašanju odnosno emocionalnih i/ili psihičkih poremećaja koje se iskazuju kroz poteškoće u interpersonalnim odnosima i socijalnom funkcioniranju ili se iskazuju kroz ponašanja kojima osobe ugrožavaju sebe ili druge. Socijalni pedagozi, kao regulirana profesija (razina 7.1 Hrvatskog klasifikacijskog okvira), u sustavu zdravstva su sada zaposleni na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite u području zaštite mentalnog zdravlja. Smatramo kako bi s obzirom na porast poteškoće iz područja mentalnog zdravlja posebice kod djece i mladih, nedostatan broj stručnjaka iz područja zaštite mentalnog zdravlja zaposlenih na razini primarne zdravstvene zaštite, a vodeći računa o racionalizaciji troškova sustava zdravstva, zapošljavanje socijalnih pedagoga na razini primarne zdravstvene zaštite osim povećane dostupnosti zdravstvene zaštite dovelo do rasterećenja zdravstvenog sustava na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Navedeno bi donekle ispunilo i preventivnu svrhu tj. spriječilo razvoj većih poteškoća/problema u ponašanju, posebice kod djece i mladih, odnosno razvoj emocionalnih i/ili psihičkih poremećaja. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim izmjenama i dopunama zakona ističemo kako u potpunosti podržavamo jačanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Ujedno, sukladno ranije pojašnjenom, posebno ističemo potrebu za ojačavanjem uloge socijalnih pedagoga na poslovima zaštite mentalnog zdravlja odnosno potrebu za njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite u skladu s potrebama stanovništva. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo nadopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „logopedije“ dodaju riječi „socijalne pedagogije“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite socijalnih pedagoga i to u: zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, u području školske i adolescentne medicine te u području zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti. 2. Predlažemo nadopunu članka 155. stavka 2 u odredbama Glave I. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) tako da se iza riječi „nutricionisti“ dodaju riječi „socijalni pedagozi“ i znak točka. Predmetno obrazlažemo činjenicom da socijalni pedagozi već rade u sustavu zdravstva na poslovima dijagnostike i liječenja na sekundarnoj i tercijarnoj razini, a prema ranije obrazloženom postoji potreba i za njihovim zapošljavanjem na razini primarne zdravstvene zaštite posebice na poslovima u području zaštite mentalnog zdravlja. 3. U članku 30. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza podstavka 12. predlažemo dodati novi podstavak 13. koji glasi „- socijalne pedagogije“. Prijedlog je povezan sa dva ranija prijedloga tj. nadopunom članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i nadopunom članka 155. stavka 2 u odredbama Glave I. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) te bi predložena izmjena omogućila pružanje zdravstvene zaštite na primarnoj razini socijalnim pedagozima na poslovima zaštite mentalnog zdravlja, a u skladu s potrebama stanovništva.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
45	nutricionizam.hr	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao predstavnik najvećeg nutricionističkog savjetovališta u regiji, a vezano na činjenicu o poraznim podacima stanja nacije po pitanju pretilosti odnosno prevalencije kroničnih nezaraznih bolesti koji su direktna posljedica iste, smatram kako veći angažman stručnjaka nutricionista treba postati jedan od imperativa javno-zdravstvenog sustava. S tim na umu, predlažem da se u Stavak 1 Članka 30. Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti sljedeće: - Unaprjeđenje ukupne kvalitete prehrane u svrhu prevencije i/ili bolje uspješnosti liječenja kroničnih nezaraznih bolesti od strane magistra nutricionizma Također, predlažem nadopunu Stavka 2 Članka 30. Zakona o zdravstvenoj zaštiti sa sljedećom djelatnošću: - Nutricionističko savjetovanje i nutricionističke edukacije provedene od strane magistra nutricionizma Na kraju, predlažem i nadopunu Stavka 2 Članka 38. Zakona o zdravstvenoj zaštiti na način da djelatnost telemedicine obuhvaća i nutricionističko savjetovanje odnosno pružanje „online“ usluga nutricionističkog savjetovanja i izrade programa prehrane putem informacijsko-komunikacijskog sustava. Gore predložene korektivne mjere osim što će unaprijediti zdravlje pacijenata, dugoročno će donijeti značajnu uštedu zdravstvenom sustavu. Prethodno će se u najvećoj mjeri osjetiti kroz: - smanjenu potrošnju odnosno potrebu za lijekovima - smanjenje troškova saniranja komplikacija liječenja Osim direktne novčane uštede smatramo kako će angažman nutricionista također rezultirati djelomičnim smanjenjem pritiska na liječnike specijaliste i liječnike opće medicine koji su trenutno izloženi iznimnim kadrovskim izazovima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
46	Zrinka Huđek-Leskovar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Čitajući izmjene ZOZZ liječnici nimalo neće biti motivirani ostati u našoj državi, bilo početnici ili iskusni kolege. Sustav bez sustava, potpuno devastirana primarna zdr. zaštita , ogromne liste čekanja, sve vodi kraju cjelokupne zdr zaštite, pitaju li se političari (čast iznimkama) tko će i kako liječiti naše građane, svi smo pacijenti na kraju krajeva. U današnje vrijeme i dalje predlagati, podržavati i delegirati poslove obiteljskim liječnicima da budu skakači u HMP, OHBP, da rade posao epidemiologa, policajca , administratora HZZOa, šalterskog radnika u bolnici, brojača kilometara , svađalice s pacijentom ( zbog HZZovih pravila) , a kojem moraju biti najbolji zdr odvjetnik.... Dozvolite liječnicima u PZZ da odaberu hoće li biti privatne ordinacije ili pri Domu zdravlja, dozvolite prenašanje dobro uhodanih i uređenih praksi na mlade specijaliste !Smanjite timove u obiteljskoj medicini do maksimalno 1500 pacijenata jer sve preko tog broja je iscrpljujuće i demotivirajuće za liječnika. Motivirajte mlade liječnike većim plaćama, specijalizacijama, edukacijama, opremom, povoljnim rješavanjem stambenog pitanja da ostanu u obiteljskoj medicini!! A ne da ih vežete čudnovatim ugovorima za institucije u kojima neku uhljebi moraju dobivat plaću na račun zdravstvenog radnika! Slušajte struku!!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
47	BLANKA KLARIN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 46. stavku 3. iza riječi „medicinsko-biokemijske laboratorije,“ dodaju se riječi: „privatnu praksu magistara logopedije,“. U članku 48. stavku 1. nakon riječi „doktor dentalne medicine“ dodaje se zarez i riječi: „te magistar logopedije“. Obrazloženje: Ovim nadopunama omogućio bi se samostalan rad magistara logopedije. Trenutno zakonsko rješenje to onemogućava stvarajući tako značajne nejasnoće i otežava sve segmente rada logopeda. Logopedija ima svoju šifru djelatnosti (2230000), ugovara se na svim razinama zdravstvene zaštite, a izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti 2020. god. omogućeno je otvaranje logopedske ambulante na razini PZZ. Navedene dopune nužne su u cilju reguliranja rada logopeda u privatnoj praksi i korak bliže konačnom reguliranju logopedske djelatnosti u cilju zaštite prava pacijenta. U članku 177. stavku 9. iza riječi „zdravstvenog radnika“ dodaju se riječi: „te magistra logopedije“ Obrazloženje: Nadopuna navedenog članka nužna je kako bi se omogućila kontrola nad inozemnim stručnim kvalifikacijama magistara logopedije. Logopedija je regulirana djelatnost u EU, a zakonodavni nedostatci u RH omogućavaju prostor za lošu praksu i nemogućnost kontrole tko i pod kojim uvjetima pruža logopedsku dijagnostiku i terapiju. Navedena izmjena potrebna je kako bi se premostio zakonodavni jaz do donošenja Zakona o logopedskoj djelatnosti. U članku 239. iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ dodaje se zarez te riječi: „Hrvatska logopedska komora“. Obrazloženje: S obzirom da se predlaže donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti kroz zakonodavne aktivnosti Ministarstva zdravstva u 2023.god., u skladu s tim potrebna je i dopuna navedenog članka. U dijelu Zakona Prijelazne i završne odredbe potrebno je dodati članak ili stavak članka koji glasi: „Ministar nadležan za zdravstvo će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijeti Odluku o osnivanju Hrvatske logopedske komore.“ Obrazloženje: Uvažavanjem predloženih promjena Zakona omogućit će se nastavak pozitivnih promjena i konačno usklađivanje hrvatske sa svjetskom i europskom logopedskom praksom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
48	Mirella Lasić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao mlada doktorica zabrinuta za zdravlje mladih slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
49	Hrvatska udruga socijalnih pedagoga	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Hrvatska udruga socijalnih pedagoga podržava stav Hrvatske komore socijalnih pedagoga te predlaže:1. nadopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „logopedije“ dodaju riječi „socijalne pedagogije“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite socijalnih pedagoga i to u: zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, u području školske i adolescentne medicine te u području zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti. 2. Predlažemo nadopunu članka 155. stavka 2 u odredbama Glave I. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) tako da se iza riječi „nutricionisti“ dodaju riječi „socijalni pedagozi“ i znak točka. Predmetno obrazlažemo činjenicom da socijalni pedagozi već rade u sustavu zdravstva na poslovima dijagnostike i liječenja na sekundarnoj i tercijarnoj razini, a prema ranije obrazloženom postoji potreba i za njihovim zapošljavanjem na razini primarne zdravstvene zaštite posebice na poslovima u području zaštite mentalnog zdravlja. 3. U članku 30. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza podstavka 12. predlažemo dodati novi podstavak 13. koji glasi „- socijalne pedagogije“. Prijedlog je povezan sa dva ranija prijedloga tj. nadopunom članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i nadopunom članka 155. stavka 2 u odredbama Glave I. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) te bi predložena izmjena omogućila pružanje zdravstvene zaštite na primarnoj razini socijalnim pedagozima na poslovima zaštite mentalnog zdravlja a u skladu s potrebama stanovništva.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
50	Ustanova za zdravstvenu njegu u kući	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Članak 110. (1) Ustanova za zdravstvenu njegu jest zdravstvena ustanova koja provodi zdravstvenu njegu i rehabilitaciju bolesnika. (2) Ustanova iz stavka 1. ovoga članka može obavljati fizikalnu terapiju u kući. (3) Ustanova iz stavka 1. ovoga članka može sukladno izvješću patronažne sestre i prema nalogu doktora medicine privremeno stacionarno zbrinjavati bolesnike kojima je potrebna zdravstvena njega i rehabilitacija. Dopuna članka 110. (4) Ustanova iz stavka 1. ovoga članka može provoditi radnu terapiju u kući. Obrazloženje: Za stavak 4. Radna terapija je zdravstvena djelatnost čiji je cilj omogućiti pojedincima i skupinama postizanje optimalnog funkcioniranja u aktivnostima dnevnog života koje uključuju samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme. (Zakon o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09) Grad Zagreb već dulji niz godina razvija usluge usmjerene na funkcionalnost u svakodnevnom životu i maksimalnu moguću neovisnost pojedinca, čime se pruža veći učinak od isključivo medicinskog modela skrbi (De Maeseneer, Boeckxstaens, 2012; EXPH, 2014) te smanjuju troškovi moguće institucionalizacije pojedinca (Rexe i sur, 2013). Projekt “Integrirani pristup skrbi za starije osobe u kući“, koji se provodi 2020.-2022., zahvaljujući financijskoj podršci Grada Zagreba, direktna je sljednica projekta “Integrirani pristup skrbi za starije osobe u kući: CrossCare” koji je uspješno proveden u periodu od 05.09.2018.-05.06.2020. godine, a u sklopu kojeg je Ustanova za zdravstvenu njegu u kući po prvi puta u Hrvatskoj osigurala stručnu intervenciju radnog terapeuta u domu korisnika, na način na koji su do sada bile osigurane usluge fizikalne terapije te medicinske njege. Ovime je Grad Zagreb uskladio usluge dostupne starijim osobama te osobama s invaliditetom sa uslugama dostupnim građanima drugih Europskih gradova. Radni terapeuti neophodan su dio ljudskih resursa u zdravstvu, što je naznačeno i u Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva 2012.-2020., a što potvrđuju i istraživanja ekonomski i socijalno uspješnog i održivog zdravstvenog sustava („vrijednost za novac“), posebno kod limitiranih ekonomskih resursa. Naime, znanstveni dokazi, te sada i rezultati Interreg EU projekta “Integrirani pristup skrbi za starije osobe u kući: CrossCare” ukazuju da su radnoterapijske intervencije učinkovite nakon i u prevenciji ozljeda, te unapređenju zdravstvenih učinaka u prevenciji padova, muskuloskeletalnih ozljeda i bolesti (29,8%), rehabilitacije moždanog udara (33,63%), respiratornoj rehabilitaciji, skrbi u domu korisnika te palijativnoj skrbi. Tijekom trajanja projekta CrossCare (IKT, 2020 - 4. periodično izvješće), radne terapeutkinje su u svojim intervencijama obuhvatile 649 pacijenata, osoba starije životne dobi i osoba s invaliditetom pružajući radnoterapijske intervencije u trajanju ne kraćem od 60 minuta, dvaput tjedno. Od 2020. do danas radnoterapijske intervencije pružene su za još 1235 pacijenata. Tijekom pandemije COVID-19, radne terapeutkinje su uobličile niz virtualnih sadržaja namijenjenih starijim osobama te osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Ovo je segment koji je i biti će tražen sve više te je jedan od nadstandarda ovog nadstandarda i svakako će biti jedan od segmenata projekta u idućem vremenskom periodu osiguravajući dugoročnu održivost.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
51	Dejvid Zombori	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U potpunosti podržavam prijedloge i komentar Hrvatske psihološke komore, smatram nužnim omogućiti širu dostupnost psihologa u zdravstvenom sustavu, posebice na razini PZZ-a uz ugovaranje sa HZZO-om. Ovime se jača uloga Domova zdravlja u okvirima predložene reforme na korist svih građana i na korist zdravstvenog sustava uz relativno male financijske izdatke. Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. Zdravlje općenito, a unutar njega mentalno zdravlje kao značajan aspekt zdravlja, preduvjet je i temeljna odrednica kvalitete života. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno se zdravlje opisuje kao „stanje u kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi sa stresom svakodnevnog života, raditi produktivno i plodno i pridonositi.“ U Hrvatskoj su mentalni poremećaji na drugom mjestu po broju dana bolničkog liječenja. Liječenje, smanjena produktivnost, bolovanja i invalidnost, psihološki i egzistencijalno opterećuju obitelj, ali dovode i do značajnog ekonomskog i socijalnog opterećenja cijelog društva. Znanstvenici ističu kako su mentalni problemi češći uzrok obolijevanja i preranog umiranja nego tjelesne bolesti te procjenjuju da će depresija kroz idućih deset godina biti drugi, a do 2030. godine, prvi vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Navedeno ukazuje na potrebu da se u okviru predložene reforme zdravstvenog sustava, koja osobito naglašava potrebu jačanja njegove otpornosti, posebna pozornost posveti zaštiti mentalnog zdravlja, prvenstveno ako uzmemo u obzir potrebu ublažavanja posljedica pandemije. S ciljem osnaživanja primarne zdravstvene zaštite (PZZ) pod geslom „Prva vrata za sve„ predlažemo da se ponovno omogući otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa, odnosno obavljanje psihološke djelatnosti na razini PZZ. Radna mjesta psihologa na razini PZZ ukinuta su 1994. godine čime je drastično smanjena dostupnost usluga zdravstvene zaštite psihologa. Trenutačno u zdravstvenom sustavu radi svega 375 psihologa/kliničkih psihologa, (od kojih 215 kliničkih psihologa) i to na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite. Pritom, od ukupnog broja psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu, njih gotovo pola (oko 40%) radi u zdravstvenim ustanovama u Gradu Zagrebu. Kako je broj zaposlenih psihologa/kliničkih psihologa na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite nedovoljan da bi se zadovoljile sve trenutačne potrebe za uslugama zdravstvene zaštite koje pružaju psiholozi/klinički psiholozi (psihijatrija, onkologija, neurologija, pedijatrija, ginekologija, rehabilitacija, palijativna skrb i dr.) potrebno je psihologe/kliničke psihologe zaposliti i na razini PZZ u skladu s načelom dostupnosti, načelom kvalitete koje se osigurava provođenjem mjera sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja i potrebom da se ojača specijalističko – konzilijarna zdravstvena zaštita izvan bolničkih zdravstvenih ustanova i unutar domova zdravlja. Isto tako, obzirom na nedostatan broj specijalista i specijalizanata dječje i adolescentne psihijatrije te vodeći računa o racionalizaciji troškova sustava zdravstva, klinički psiholozi u PZZ osim povećane dostupnosti zdravstvene zaštite doveli bi do rasterećenja na razinama sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite te bi preventivno djelovali u slučajevima koji ne zahtijevaju psihijatrijsko liječenje. Ujedno, veća dostupnost psihologa/kliničkih psihologa te liječenje psihičkih poremećaja koji se javljaju u dječjoj dobi rezultirali bi racionalizacijom troškova sustava zdravstva i u dugoročnom smislu. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenje podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 3. U članku 30. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza podstavka 12. predlažemo dodati novi podstavak 13. koji glasi „- psihološku djelatnost“. To stoga što je zakonodavac prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatske komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
52	Mirela Marković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao prvo, način ulaska u e-savjetovanje je sve samo ne prilagođeno svim građanima...zakomplicirali ste...no što je za očekivati od ove administracije koja radi sve samo da zadrži poziciju, a pod krinkom brige za sustav i građane. Sto se tiče ZOZZ, prvo, slažem se sa promjenama koje su detaljno opisane u prijedlogu KoHOM-a, a dodatno bi naglasila da se u radne skupine za izradu i promjene zakona uključe predstavnici onih koji taj posao rade i žive svaki dan. Prilikom izrade ovog zakona ukjljučeni smo samo kozmetski, ne uvažava se mišljenje struke kao ni gotovi prijedlozi. Koliko je još potrebno loših reformi da se do kraja unište zdravstveni djelatnici? Zar vam nije dosta? Skoro 30 godina jedni te isti "reformiraju" i opstaju u raznim radnim skupinama. Mudar ministar bi promjenio garnituru koja ga savjetuje, a ne bi bio poslušnik loših ideja koje su do sada donijele samo odljev mladih ljudi u zemlje EU gdje nas čekaju raširenih ruku. Obiteljska medicina je temelj zdravstvenog sustava u svim zemljama...jedino u RH se resorno ministarstvo trudi uništiti i to malo ljudi koji samo žele raditi u skladu sa strukom i na dobrobit svih građana/pacijenata. Loše je stanje u sustavu, a bit će i lošije. Odgovornost je samo na vama koji se gubite u prividu moći i na svojim pozicijama...varljivo je sve to, a prekasno će biti kada shvatite da ste ostavili narod na cjedilu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
53	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Komentar na članak 3 (odnosi se na dodani članak 16.a), koji glasi: "Načelo kvalitete osigurava se provođenjem mjera sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja". Čime jamčite da se neće narušiti dostupnost zdr.zaštite i podjednaki uvjeti ako se budu ukidali odjeli po bolnicama? Ovdje se postavlja i pitanje putnih naloga i refundiranja putnih troškova. Primjerice, ukoliko budete gledali samo kilometražu (npr.Čakovec-Varaždin) i ukinuli neke postojeće odjele, tko će refundirati troškove odlaska npr. iz Štrigove u Varaždin (što je i dalje ispod 50 km, dakle postojeća granica za putni nalog), umjesto u Čakovec?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
54	IVA POKLEČKI	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
55	Tali Horvat	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
56	Marko Rašković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
57	Elena Miklečić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
58	Karla Belina Posavec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
59	Amadea Tuden	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
60	Dora Cesarec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo sljedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
61	Dino Žujić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
62	Martina Bećarević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
63	SARA CAKTAŠ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
64	Paulo Rinčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
65	Emio Halilović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
66	Viktoria Bakić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
67	VINKA POTOČKI	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
68	MARTA STANČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
69	Ema	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
70	Tihana Zubak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
71	Ana Borozan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
72	Ivan Skorić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
73	Magdalena Višić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
74	Mislav Ščuric	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
75	Daria Petričević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
76	Ana-Marija Petani	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
77	Lea Hasnaš	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
78	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U izmjenama Zakona predlaže se uvođenje instituta pravobranitelja za pacijente koji bi brinuo o zaštiti pacijenata na državnoj razini sukladno pozitivnoj praksi nekih europskih zemalja	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
79	MARIJA LALOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
80	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U izmjena Zakona predlaže se definirati: - član upravnog vijeća i ravnatelj ne smiju biti članovi političke stranke (ukoliko želimo da javno zdravstvo bude nadstranačka tema) - izbor ravnatelja zdravstvene ustanove se provodi na način da zaposlenici ustanove na izborima biraju ravnatelja - članovi upravnog vijeća i ravnatelj moraju priložiti potvrdu o nekažnjavanju - definirati kaznenu i materijalnu odgovornost ravnatelja i članova upravnog vijeća ukoliko ne rade sukladno zakonskim propisima	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
81	Lucija Veršić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
82	Lucija Veršić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
83	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravni definira svojim člancima 17. do 25. prijam u službu gdje je zakonom definirano raspisivanje javnog natječaja, povjerenstvo, način provjere, rang liste, kako izgleda rješenje o prijmu u službu, te žalba protiv rješenja. Zašto slično ne postoji u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, gdje niti na jednoj odluci o izboru kandidata ne stoji uputa o žalbi!!! Zakon o državnim službenicima u čl. 64. također definira žalbu prilikom zaposlenja. Prethodno je žalba bila definirana samo prilikom raspisivanja natječaja za specijalizaciju, ali procedura natječaja i žalba nisu bile definira prilikom zaposlenja u javnom zdravstvenom sustavu	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
84	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Vezano za odlazak na specijalizaciju izvan mjesta stanovanja. Zašto ne postoji članak u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti sličan članku 77. Zakona o državnim službenicima kad se liječnike šalje na obavljanje dijela specijalizacije ili uže specijalizacije. Naknada za odvojeni život nije dovoljna liječnicima koji moraju iznajmljivati stan za svoju obitelj u mjestu stanovanja kao i stan u drugom mjestu gdje obavljanju specijalizaciju. Prema Zakonu o državnim službenicima, u čl. 77. je navedeno: (1) Državnom službeniku koji se premješta u drugo radno mjesto koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegovog stanovanja mora se, najduže u roku od šest mjeseci, osigurati odgovarajući smještaj za njega i njegovu obitelj, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Troškovi smještaja terete državno tijelo. (2) Do osiguravanja uvjeta za smještaj njega i obitelji, službenik ima pravo na naknadu povećanih troškova zbog odvojenog života od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora, državnih blagdana i neradnih dana, sukladno uredbi Vlade ili odredbama kolektivnog ugovora. Službenik za preseljenje ima pravo na naknadu stvarnih troškova.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
85	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Traži se UKIDANJE NOVČANE PENALIZACIJE zdravstvenih radnika i brisanje dijela čl. 188. i 190. koji se odnosi na nadoknadu troškova specijalizacije jer isto ograničava mobilnost zdravstvenih radnika (što nije u skladu s načelima EU), zato jer je specijalizacija edukacija uz rad, zato jer nametnuti penali su dogovorno određeni i ne predstavljaju realne troškove, zato što novčani penali ne mogu zakonska mjera za zadržavanje zdravstvenih radnika u sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
86	MARKO KRKLEC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
87	IVA DUJMOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Obiteljska medicina je temelj zdravstvenog sustava. Liječnik obiteljske medicine je nositelj posebnih kompetencija koje njegov rad s pacijentima čini specifičnim. Hrvatska je osnivač specijalizacije iz obiteljske medicine i važno je da našu struku cijenimo i time osiguravamo adekvatnu skrb naših pacijenata. Smatram da je važno da svatko tko radi u obiteljskoj medicini ima specijalizaciju iz obiteljske medicine jer se time povećava kvaliteta rada, smanjuje broj upućivanja pacijenata na obradu na sekundarnu razinu zdravstvene zaštite, smanjuju troškove u provođenju zdravstvene zaštite i, što je najvažnije, vodi stručno kontinuirana skrb o pacijentima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
88	Hrvatska komora socijalnih pedagoga	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 20. Zakona o socijalnopedagoškoj djelatnosti (Narodne Novine 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije poteškoće iz područja mentalnog zdravlja povećavaju se svugdje u svijetu i mogu imati značajan učinak na sva područja života osobe te isto tako utječu na pojavnost drugih somatskih poteškoća. Upravo stoga, Republika Hrvatska je tijekom svog predsjedavanja Vijećem Europe 2020. godine kao jedan od zdravstvenih prioriteta izdvojila - promicanje cjeloživotne skrbi za zdravlje pojedinca te unutar tog prioriteta naglasak stavila na zaštitu mentalnog zdravlja kao jednog od najvažnijih prioriteta u javnozdravstvenoj zaštiti. Također, je istaknuta važnost mentalnog zdravlja kao javnog dobra odnosno potreba za širom dostupnošću usluga koje imaju za cilj zaštitu mentalnog zdravlja pojedinaca. Posebice je važna dostupnost usluga iz područja mentalnog zdravlja na razini primarne zdravstvene zaštite i dodatno osnaživanje kapaciteta te resursa na toj razini zdravstvene zaštite. S ciljem osnaživanja primarne zdravstvene zaštite predlažemo da se omogući zapošljavanje socijalnih pedagoga pri domovima zdravlja odnosno obavljanje socijalnopedagoške djelatnosti na razini primarne zdravstvene zaštite. Prema Zakonu o socijalnopedagoškoj djelatnosti članak 3. stavak 2. socijalnopedagoška djelatnost obuhvaća spektar postupaka od preventivnih postupaka preko postupaka ranih intervencija, do tretmanskih i posttretmanskih postupaka s ciljem sprječavanja nastanka i razvoja problema u ponašanju odnosno emocionalnih i/ili psihičkih poremećaja koje se iskazuju kroz poteškoće u interpersonalnim odnosima i socijalnom funkcioniranju ili se iskazuju kroz ponašanja kojima osobe ugrožavaju sebe ili druge. Socijalni pedagozi, kao regulirana profesija (razina 7.1 Hrvatskog klasifikacijskog okvira), u sustavu zdravstva su sada zaposleni na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite u području zaštite mentalnog zdravlja. Smatramo kako bi s obzirom na porast poteškoće iz područja mentalnog zdravlja posebice kod djece i mladih, nedostatan broj stručnjaka iz područja zaštite mentalnog zdravlja zaposlenih na razini primarne zdravstvene zaštite, a vodeći računa o racionalizaciji troškova sustava zdravstva, zapošljavanje socijalnih pedagoga na razini primarne zdravstvene zaštite osim povećane dostupnosti zdravstvene zaštite dovelo do rasterećenja zdravstvenog sustava na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Navedeno bi donekle ispunilo i preventivnu svrhu tj. spriječilo razvoj većih poteškoća/problema u ponašanju, posebice kod djece i mladih, odnosno razvoj emocionalnih i/ili psihičkih poremećaja. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim izmjenama i dopunama zakona ističemo kako u potpunosti podržavamo jačanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Ujedno, sukladno ranije pojašnjenom, posebno ističemo potrebu za ojačavanjem uloge socijalnih pedagoga na poslovima zaštite mentalnog zdravlja odnosno potrebu za njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite u skladu s potrebama stanovništva. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo nadopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „logopedije“ dodaju riječi „socijalne pedagogije“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite socijalnih pedagoga i to u: zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, u području školske i adolescentne medicine te u području zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti. 2. Predlažemo nadopunu članka 155. stavka 2 u odredbama Glave I. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) tako da se iza riječi „nutricionisti“ dodaju riječi „socijalni pedagozi“ i znak točka. Predmetno obrazlažemo činjenicom da socijalni pedagozi već rade u sustavu zdravstva na poslovima dijagnostike i liječenja na sekundarnoj i tercijarnoj razini, a prema ranije obrazloženom postoji potreba i za njihovim zapošljavanjem na razini primarne zdravstvene zaštite posebice na poslovima u području zaštite mentalnog zdravlja. 3. U članku 30. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza podstavka 12. predlažemo dodati novi podstavak 13. koji glasi „- socijalne pedagogije“. Prijedlog je povezan sa dva ranija prijedloga tj. nadopunom članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i nadopunom članka 155. stavka 2 u odredbama Glave I. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) te bi predložena izmjena omogućila pružanje zdravstvene zaštite na primarnoj razini socijalnim pedagozima na poslovima zaštite mentalnog zdravlja, a u skladu s potrebama stanovništva.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
89	Ema Katana	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
90	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlaže se UKIDANEJ OBVEZE RADA za zdravstvene radnike koji se specijalistički usavršavanju, i BRISANJE st. 2. čl. 186. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se predviđa obveza rada nakon završetka specijalističkog usavršavanja i položenog specijalističkog ispita u trajanju ne duljem od propisanog vremena trajanja specijalizacije. Naime, slične odredbe postoje i u Zakonu o državnim službenicima u članku 95. i Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravni u članku 84. i odnose se samo na plaćeni studijski dopust kad državni službenik ili službenik ili namještenik dobiva dopust u trajnju od jedne akademske godine i nije na svom radnom mjestu (nego je na edukaciji), a dobiva naknadnu plaće bez dodataka. Liječnici tijekom svoje specijalizacije su na svom radnom mjestu uz pacijente (jedini period kad su na predavanjima je tijekom poslijediplomskog specijalističkog studija u trajanju od 3 mjeseca). Ukoliko bi se vodili jednakim postupanjem prema liječnicima kao i prema državnim službenicima liječnici bi imali obvezu rada samo za 3 mjeseca poslijediplomskog specijalističkog studija kad su na predavanjima i nisu uz pacijente, a ne za svih 5 godina koliko traje specijalističko usavršavanje. - Prema Zakonu o državnim službenicima (čl. 79.) i prema Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj samoupravi (čl. 101.) postoji mogućnost premještaja po zamolbi službenika na drugo radno mjesto u istom ili drugom mjestu rada BEZ plaćanja penala.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
91	Nina Vuković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
92	Carla Perović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
93	Borna Katić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
94	Ana Srnović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slažem se s prijedlozima KOHOM-a. Obiteljska medicina u RH nikada neće biti na razini zapadnih zemalja dokle god nas Vlada i Ministarstvo zdravstva ne počnu cijeniti. Sustavno i javno omalovažavanje, podcjenjivanje, kažnjavanje također tome ne pridonose. Obiteljska medicina u razvijenim zemljama je temelj zdravstva. Grana medicine koja obuhvaća, usuđujem se reći, sve druge grane medicine jer mi smo, osim liječnika obiteljske medicine, i kardiolozi i endokrinolozi i radiolozi i psihijatri i epidemiolozi i još mnogi drugi... Zanimljivo je kako u javnosti vlada predodžba da mi ništa ne radimo, a ispada da nitko ne želi "ne raditi" obzirom na sve manji interes prema obiteljskoj medicini. Određenim izmjenama zakona taj bi se interes dodatno smanjio. Vladajući nisu svjesni broja liječnika koji će otići u mirovinu kroz nekoliko godina, a već sada je problem naći zamjene za bolovanja, godišnje odmore, brojne ambulante nemaju svog stalnog liječnika. U jednoj smjeni se pokrivaju dvije, čak nekada i tri ambulante. Misli li netko zaista na pacijente zbog kojih smo mi tu? Na njihovo zdravlje... Što će biti kasnije, moram priznati da me strah, a tek sam na početku svog radnog vijeka. Krajnje je vrijeme da se počne slušati struka, a ne politika. U protivnom, jurimo u provaliju s 200km/h i pokvarenim kočnicama...	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
95	Ivana Kosmat	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
96	Anja Šium	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
97	FRANKA ŠINDLER	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
98	Paulo Rinčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
99	Nika Vidovic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
100	Adnan Isaković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
101	Laura Pukanić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
102	Ema Kazazić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
103	Lucija Črnjević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
104	NATALIA MYTKO	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Smatram da se na predlozeni nacin ne mogu ostvariti navedeni ciljevi te da se problematici treba pristupiti drukcije. Dosta je kompleksan problem osiguravanja dostupnosti zdravstvene zastite, zato uvodenjem obveze staziranja nakon zavrsetka studija mislim da ce se uvesti vise poteskoca, nego pravih rjesenja i zajednicke koristi kako za zdravstvene djelatnike, tako i za pacijente.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
105	Klara Dukić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
106	Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao visokoškolska institucija u Republici Hrvatskoj koja ustrojava i izvodi sveučilišni studijski program edukacijske rehabilitacije (kao i logopedije i socijalne pedagogije) te razvija znanstveno-istraživački i visokostručni rad u navedenom području, predlažemo sljedeće dopune i izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi se stručnjacima edukacijskim rehabilitatorima zaposlenima u sustavu zdravstva omogućila njihova pripadajuća prava. Visokoškolsko obrazovanje edukacijskih rehabilitatora uključuje niz kolegija iz područja temeljnih i kliničkih medicinskih znanosti, kao i kliničkih praksi, koje osposobljava edukacijske rehabilitatore koji djeluju u sustavu zdravstva u pružanju zdravstvene zaštite stanovništva te svoja stečena znanja i izlazne kompetencije koriste u procesu dijagnostike i liječenja (rehabilitacije). Djelovanje edukacijskih rehabilitatora u zdravstvu proizlazi iz temeljnih zadataka edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti koji se odnose na rano otkrivanje, edukacijsko-rehabilitacijsku dijagnostiku i procjenu, provođenje terapijskih i (re)habilitacijskih intervencija, savjetovanje i promicanje zdravlja, sve u cilju prevencije primarnih i zdravstvenih teškoća djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. U okviru poimanja zdravstvene zaštite, ističemo kako se u aktualnom Planu i programu mjera zdravstvene zaštite 2020. – 2022., edukacijski rehabilitatori navode kao izvršitelji čak 73 mjere zdravstvene zaštite i to pretežito na području dječje i adolescentske psihijatrije i zaštite mentalnog zdravlja. Osim toga, postoji niz mjera zdravstvene zaštite koje edukacijski rehabilitatori provode na području prevencije, dijagnostike i (re)habilitacije djece s neurorazvojnim čimbenicima i/ili simptomima, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, gdje nisu navedeni kao izvršitelji ni kao suradnici. Nadalje, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007., koja je još uvijek na snazi, edukacijsko-rehabilitacijska (prethodno defektološka) djelatnost razvrstava se u razred 86.90 Ostale djelatnosti zdravstvene zaštite. Edukacijski rehabilitatori djeluju na području promicanja zdravlja, prevencije bolesti i očuvanja mentalnog zdravlja na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Možemo tako istaknuti da uz preventivnu zdravstvenu zaštitu djece, osoba s invaliditetom i rizičnih skupina, na primarnoj razini, edukacijski rehabilitatori obavljaju zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i mentalnom razvoju. Isto tako provode složenije mjere i postupke prevencije i dijagnosticiranja kao i ambulantnu rehabilitaciju na sekundarnoj razini. U okviru procesa dijagnostike i liječenja, edukacijski rehabilitator obavlja zdravstvenu djelatnost kroz dijagnostičke i terapijske postupke i postupke medicinske rehabilitacije, a prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru nalazi se na razini 7.1.sv., u sektoru s psiholozima, logopedima i drugim socijalnim djelatnostima. Edukacijski rehabilitatori sudjeluju u timskoj dijagnostici, liječenju, habilitaciji i rehabilitaciji pacijenata – djece s neurorazvojnim čimbenicima rizika i simptomima, djece i odraslih osoba s intelektualnim teškoćama, poremećajem iz spektra autizma, motoričkim teškoćama, teškoćama vizualnog funkcioniranja, teškoćama u učenju, višestrukim teškoćama i osobama s kroničnim bolestima. Prema svojim izlaznim kompetencijama neophodni su u dijagnostičkom procesu svih razvojnih teškoća prema MKB-10, kao što su intelektualne teškoće, ADHD i ostali poremećaji, poremećaj iz spektra autizma, razvojni poremećaj koordinacije, kao i habilitacijskom procesu na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Stoga predlažemo izmjene i dopunu sljedećih članaka: 1. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 2. Dopunu članka 30. stavka 2. na način da glasi: „Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: obiteljske (opće) medicine; zdravstvene zaštite predškolske djece; školske i adolescentne medicine u vidu preventivno-odgojnih i specifičnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata; javnog zdravstva; zdravstvene zaštite žena; dentalne zdravstvene zaštite; dentalnih laboratorija; higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite; medicine rada/medicine rada i sporta; zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti; logopedije; edukacijske rehabilitacije; patronažne zdravstvene zaštite; zdravstvene njege u kući; primaljske skrbi; fizikalne terapije; radne terapije; hitne medicine; sanitetskog prijevoza; palijativne skrbi; ljekarništva; radiološke dijagnostike; laboratorijske dijagnostike; telemedicine; zdravstvene ekologije; sanitarnog inženjerstva;“. 3. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neuorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
107	JANA JELČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
108	Bruna Zeljak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
109	JOSIP LIPOVAC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
110	ANA ĐURAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
111	Inga Abramović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
112	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 1. je besmislen i treba ga obrisati. Svaki zdravstveni radnik već ima obavezu pružiti neodgodivu hitnu pomoć (kako smo uostalom vidjeli na primjeru ministra kada je upucan policajac pred Saborom koliko se poštuje Zakon o liječništvu) Nadalje, članak je nedefiniran i stoga dodatno besmislen. Tko će tražiti radnika? Što će ga tražiti? Tko će pokrivati radnika na radnom mjestu koje obavlja? Organizirajte hitnu službu kako spada pa nećete morati predlagati ovako glupe članke zakona da bi štitili nerad HZHM nauštrb svih ostalih dionika zdravstvenog sustava. Članak 5. "Način osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite propisuje pravilnikom ministar." Trenutni pravilnici i zakoni koji su na snazi se ne poštuju (Zakon o radu, vremensko-kadrovski normativi, pravilnik o izboru kandidata za specijalističko usavršavanje...) tako da nije jasna svrha još jednog pravilnika kojeg MiZ, HZZO i ravnatelji ustanova neće poštivati. Članak 15. 3/5 članova upravnog vijeća zdravstvenih ustanova bira osnivač, što je država ili županija. Dakle, to su 3 političke funkcije koje će nadzirati trenutna vlast. Članovstvo u urpavnom vijeću treba potpuno depolitizirati, omogućiti otvorene izbore i dati mandat na godinu dana. Nakon godine dana se rad evaluira te primjereno nagrađuje ili kažnjava. Upravna vijeća moraju imati odgovornost za svoje odluke i za loše rezultate koje ustanova napravi. Članak 18. Potrebno je regulirati kaznene odredbe za ravnatelje. Zdravstvene ustanove funkcioniraju an ogromnom broju prekovremenih sati koji su protuzakoniti i za to nitko ne odgovara. Uvesti odredbu koja će skidati određen dio plaće ravnatelju i zamjenicima za svaki prekovremeni sat koji se odrađuje u bolnici. Njihov je posao i odgovornost da organiziraju rad na način da prekovremeni rad bude iznimka (kao što je definirano u zakonu o radu), a ne pravilo. Ravnateljima je potrebno zabraniti svaki drugi rad osim funkcije ravnatelja ( rad na drugom radnom mjestu u istoj ustanovi, drugoj ustanovi, privatni rad, sjedenje u Saboru itd.) Članak 25. Potrebno je dopustiti izbor liječnicima PZZ žele li biti privatni ugovorni liječnici ili raditi za Dom zdralvja. Ne znam jeste li primjetili, ali za rad u PZZ nema interesa, možete zadržavati koliko god želite ordinacija pod Domom zdravlja, ali netko u tim ordinacijama mora i raditi. Tko će vam raditi? Nadalje, svi PUL imaju bolje opremljene ordinacije. Nejasno je na što Domovi zdravlja i Županije troše novac koji prihode ordinacije, jer ga ne troše na raspisivanje specijalizacija, organizaciju i dostupnost skrbi i novu opremu. Županije i Ravnateljska Domova zdravlja su veoma odgovorni za stanje PZZa u ovoj državi. Zašto im dajete više ovlasti, ako su se pokazali nesposobni da organiziraju zdravtsvenu zaštitu? Članak 29. Nepotrebno je određivati broj ustanova prizvoljnim granicama lokalne samouprave. Zdravstvena zaštita se organizira na području države tako da se u obzir uzmu posebnosti geografije, populacije i drugih varijabli. Županijske granice su glupost i treba ih zanemariti. Članak 30. Nejasno je kako se planira uspostaviti Centre izvrsnosti, ako država i MiZ nisu u stanju napraviti osnovnu kontrolu kvalitete rada u svim ustanovama. Ne postoje službene smjernice za liječenje, trenutno ne postoji način da se utvrdi tko dobro, a tko loše radi, tako da je nemoguće utvrditi gdje će biti Centar izvrsnosti. Prvo treba mjeriti kvalitetu po određenim standardima neko vrijeme. Dok to ne počnete raditi, Centar izvrsnosti ej samo pojam koji lijepo zvuči, ali nema nikakvo značenje. Članak 35. Hrvatska je mala zemlja tako da je nepotrebno imati 20 Zavoda za javno zdravstvo+krovna institucija. COVID pandemija vam je pokazala kako je taj ustroj trom i lijen (HZJZ šalje dopis, pa svaki Zavod šalje dopis dalje...). HZJZ treba dobiti ovlasti i odgovornost da vodi i organizira mrežu javnog zdravstva nevezano za županijske granice. Financira država. Članak 36. Ponovno ista stvar. Granice lokalnih samouprava ne bi trebale određivati zdravstvenu zaštitu. HZHM treba napraviti funkcionalnu mrežu sa dovoljno timova koji će pokrivati DRŽAVU. Tako se izbjegava rasipanje odgovornosti i stvara kompaktan, brz i efikasan sustav koji ako zakaže može vrlo brzo pokazati tko je kriv. Ako niste za opciju da HZHM vodi sve, onda ga ukinite, a ovlasti dajte Županijskim Zavodima. Članak 41. Iznimke kojima se omogućava voditeljima u bolnicama da rade privatno nisu definirane. Mjesto voditelja ustrojstvene jedinice je previše odgovorno da se pozornost tih ljudi rasipa na rad drugdje. Ovaj članak treba izbrisati i ostaviti zabranu rada voditeljima na drugim poslovima. Ako žele raditi uvijek se mogu povući sa mjesta voditelja. Članak 47. Nije jasno zašto se kažnjavaju Ustanove (koje se financiraju novcem poreznih obveznika) umjesto odgovorne osobe ili ravnatelja ako se odgovorna osoba ne može ustanoviti. Ne mogu porezni obveznici snositi trošak lošeg rada pojedinaca. Dodati odredbu da se kažnjava kršenje Pravilnika o mjerilima za prijam specijalizanata i Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine Članak 50. Zdravstveni radnici koji su u radnom odnosu u domu zdravlja najmanje posljednjih pet godina i koji ispunjavaju uvjete za obavljanje privatne prakse iz članka 47. stavka 1. točaka 1. do 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) mogu podnijeti zahtjev Ministarstvu za izdavanje rješenja o obavljanju privatne prakse u ordinaciji sukladno članku 50. stavku 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) . Ovu odredbu izbrisati i omogućiti otvaranje privatne prakse svima koji žele raditi obiteljsku medicinu na takav način. Vremensko ograničavanje je nepotrebno.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
113	Anna Braniša	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve dok se nikome ne nameće kao obveza.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
114	Maria Banović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
115	Ličko-senjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slijedom objavljenog predmetnog e-Savjetovanja na Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti iznose se opći komentari, kako slijedi: Željko Nekić, član Županijske skupštine Kao član županijske skupštine protivim se svim izmjenama koje su podloga da Grad Senj u skoroj budućnosti izgubi status Doma zdravlja-Senj, odnosno da postane ispostava. Grad Senj ima specifičan geografski položaj i zasigurno u ocjeni stanja spada u područje sa specifičnim potrebama pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu te treba ojačati njegovu ulogu prema potrebama stanovništva i nikako smanjiti stupanj zdravstvene zaštite Broj zaposlenih ne treba smanjivati jer Dom zdravlja Senj posluje pozitivno ili sa minimalnim gubitkom, a specijalističke usluge sufinancira Grad Senj. Zbog specifičnosti Ličko-senjske županije smatram da svi Domovi zdravlja trebaju ostati u ovakvom organizacijskom obliku. Robert Lilion, član Županijske skupštine Članak 85., stavak 2. Pravedna Hrvatska smatra da ravnatelj bolnice treba imenovati pomoćnika ravnatelja za medicinska pitanja koji bi bio spona između pacijenata u općim bolnicama i KBC. To je posebno značajno za manje bolnice kao što je OB Gospić koja veliki broj pacijenata šalje na daljnje liječenje u veće bolnice. Da se izbjegne lutanje pacijenata po hodnicima bolnica i lutanje od liječnika do liječnika, medicinski pomoćnik ravnatelja imao bi zadaću dogovarati premještanje te daljnje liječenje svojih pacijenata Članak 103. navodi djelatnosti DZ. Pravedna Hrvatska smatra da sanitetski prijevoz treba ostati pri Domovima zdravlja jer primarna zdravstvena djelatnost najviše koristi i najuže surađuju sa sanitetskim prijevozom. Članak 156. kaže da ravnatelj zdravstvene ustanove, zamjenik ravnatelja,pomoćnici ravnatelja, predstojnici klinika,kliničkih zavoda,pročelnici zavoda ….ne mogu biti osnivači zdravstvenih ustanova niti trgovačkih društava koje obavlja zdravstvenu djelatnost u kojoj je zaposlen ,dok članak Članak 157. kaže da poslodavac tim istim vodećim ljudima zdravstvenih ustanova ipak može dati dozvolu za rad uz ispunjenje određenih uvjeta. Pravedna Hrvatska smatra da ravnatelji,vodeći ljudi odjela, zavoda ,klinika…ni pod kojim uvjetima ne mogu raditi van matične ustanove ,istu zdravstvenu djelatnost, jer se tu radi o direktnom sukobu interesa. Članak 182. govori o mladim liječnicima kojima se nameće staž u primarnoj zdravstvenoj zaštiti vjerojatno da bi se tako na silu neutralizirao manjak liječnika u PPZ. Pravedna Hrvatska smatra da mladim liječnicima odmah nakon završenog fakulteta treba dati priliku za specijalizacijama jer postoji kronični nedostatak liječnika u bolnicama i sve veći je odlazak mladih liječnika u inozemstvo upravo zbog ovakve zdravstvene politike. Za vrijeme fakulteta, na 6. godini, treba uvesti više praktičnog rada tako da budući liječnici budu spremni za sve izazove koji ih čekaju nakon diplome. A oni koji žele ,treba im omogućiti rad uz nadzor. Danijel Tušak, član Županijske skupštine Članak 103, stavak 2. navodi koje djelatnosti Dom zdravlja obuhvaća. Moj komentar je slijedeći: - Smatram da svi liječnici obiteljske medicine, pedijatrijske, ginekološke i stomatološke ambulante trebaju dobiti dozvole za privatne ambulante, a pod Domom zdravlja trebaju biti specijalističke ambulante u kojima bi Dom zdravlja sklapao ugovore sa bolničkim liječnicima te tako približio specijalističke preglede pacijentima i ujedno smanjio liste čekanja u bolnicama. - Te specijalističke ambulante trebaju biti pod županijama koja bi dodatno i plaćala taj rad. Članak 103, stavak 12. navodi da raspored i način rada koordinatora palijativne skrbi i mobilnog palijativnog tima određuje župan. - Smatram da plan rada mora i jedino može određivati ravnatelj Doma zdravlja i sam koordinator palijativnog tima koji je i odgovoran za rad tog tima. Ivan Furlan, v.d. ravnatelj Doma zdravlja Otočac Vezano za izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti vezanih uz reformu zdravstva mišljenja sam da: 1. U Zakonu treba ostaviti mogućnost da se na području jedinice područne regionalne) može osnivati NAJMANJE jedan dom zdravlja, što bi omogućilo da se sukladno potrebama i specifičnostima osnuje više domova zdravlja. Smatram da bi osnivanjem jednog doma zdravlja na području Ličko-senjske županije nastala velika šteta u razvoju primarne zdravstvene zaštite, njezinom sinkroniziranom djelovanju i organizacijskom vođenju. LSŽ je prostorno jako velika, a gradovi u istoj su jako udaljeni i rukovođenje iz jednog udaljenog centra bi bilo teško izvedivo i neprihvatljivo. Svi Domovi zdravlja u našoj županiji imaju svoje specifičnosti i dislocirane područne ambulante, u kojima i nije jednostavno organizirati pružanje zdravstvene zaštite, prijevoz zdravstvenih radnika, čišćenje i grijanje ordinacija itd. Sagledavajući naprijed navedeno, za funkcioniranje zdravstvene zaštite na području Ličko-senjske županije jedino svrsishodno bilo bi zadržavanje postojećeg stanja, jer bi eventualne uštede proizašle iz objedinjavanja domova zdravlja u županiji bile neznatne u razmjeru sa štetnim posljedicama takvog objedinjavanja. 2. Djelatnost sanitetskog prijevoza zbog svojih karakteristika prvenstveno treba na usluzi obiteljskoj medicini i drugim djelatnostima PZZ i najlogičnije je da bude organizirana u sklopu domova zdravlja i „funkcionalno integrirana“ sa drugim djelatnostima primarne zdravstvene zaštite. Djelatnost sanitetskog prijevoza treba biti najizravnije dostupna potrebama pacijenata koji svoje pravo ostvaruju putem ordinacija OM, u organizaciji elastična i prilagodljiva različitim situacijama.. Sanitetski prijevoz služi isključivo primarnoj zdravstvenoj zaštititi te bi njegova organizacija i ustroj trebala ostati na procjeni jedinice područne/regionalne samouprave – županije. Financijski doprinos sanitetskog prijevoza u poslovanju domova zdravlja nije zanemariv te bi se gubitkom tog segmenta domovi zdravlja koji posjeduju sanitetski prijevoz doveli u stanje negativnog poslovanja. Zoran Vidas, ranatelj Doma zdralja Novalja Članak Nacrta PZIDZZZ Članak 10. Tekst Nacrta PZIDZZZ „Iza članka 39. dodaju se članci 39.a, 39.b i 39.c koji glase: Članak 39.c (1) U svrhu provođenja mjera zdravstvene zaštite za povećani broj korisnika zdravstvene zaštite koje se pružaju turistima, može se organizirati rad turističke ambulante. (2) Turistička ambulanta se organizira izvan mreže javne zdravstvene službe. (3) Turističku ambulantu iz stavka 1. ovoga članka može organizirati jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, jedinica lokalne samouprave, turistička zajednica, druga pravna i fizička osoba koja obavlja turističku djelatnost, zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili privatni zdravstveni radnik, u skladu sa člankom 11. stavcima 6. i 9. ovoga Zakona. (4) Pravne i fizičke osobe iz stavka 3. ovoga članka dužne su utvrditi i razdoblje rada turističke ambulante tijekom godine. (5) Ministarstvo rješenjem utvrđuje da turistička ambulanta ispunjava normative i standarde u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme. (6) Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim upravnim sudom. (7) Normative i standarde u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme iz stavka 5. ovoga članka, pravilnikom propisuje ministar uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora. (8) Ako tijelo iz stavka 7. ovoga članka u roku od 30 dana od dana kada je zatraženo ministru ne dostavi mišljenje iz stavka 7. ovoga članka, smatra se da je dalo pozitivno mišljenje.“ Komentar: Izmijeniti stavak 2. članka 39.c. u smislu da se turističke ambulante organiziraju unutar mreže javne zdravstvene službe, odnosno da nositelji EKZO (plave) kartice imaju pravo na usluge pružene u turističkoj ambulanti u okviru dosadašnjeg pokrića koje imaju nositelji EKZO kartice. Na taj način rješava se nekoliko problema koji se događaju tijekom ljetne sezone kod ugovorenih ordinacija: - Problem preopterećenosti ugovorenih ordinacija, koje su u obvezi prihvatiti nositelja EKZO kartice. U turističkim mjestima, tijekom ljetne sezone, u pravilu od 2 – 4 mjeseca, broj turista i nositelja EKZO kartice iznosi i do 10 puta više od stalnih osiguranika. Kako i na koji način da ugovorena ordinacija pruži zadovoljavajuću zdravstvenu uslugu uz 10 puta više osiguranika? - Problem dostupnosti zdravstvene zaštite / usluge za nositelje EKZO kartice. Da bi dobili zdravstvenu zaštitu / uslugu, nositelji EKZO kartice ponekad trebaju čekati i više dana, zbog velikog broja osiguranika koji čekaju na uslugu. - Problem dostupnosti zdravstvene zaštite / usluge za „redovne“ osiguranike. Da bi dobili zdravstvenu zaštitu / uslugu, „redovni“ osiguranici trebaju čekati i više dana, zbog velikog broja osiguranika koji čekaju na uslugu. Članak Nacrta PZIDZZZ Članak 24. Tekst Nacrta PZIDZZZ U članku 102. stavak 2. mijenja se i glasi: „(2) Na području jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba osniva se jedan dom zdravlja.“. Stavak 3. briše se. Stavak 4. koji postaje stavak 3. mijenja se i glasi: „(3) Zbog specifičnosti pružanja zdravstvene zaštite na pojedinim područjima te na otocima može se osnovati podružnica doma zdravlja.“ Komentar: Stavak 4. članka 102. ne treba mijenjati, ostaviti kao i do sada: „Jedinica područne (regionalne) samouprave može zbog specifičnosti pružanja zdravstvene zaštite osnovati dom zdravlja na otoku“. Ako su osnivači domova zdravlja županije, njima treba ostaviti mogućnost da same odrede broj domova zdravlja na svom području, jer će tako na najbolji mogući način njima upravljati. Treba imati na umu da nisu sve županije jednako razvijene, pa tako ni pojedina naselja unutar županija. Neki gradovi / općine pomažu domove zdravlja s većim iznosima nego što to rade županije. Lokalnoj samoupravi bitno je kakvu zdravstvenu zaštitu imaju njezini stanovnici, pa sukladno tome i pomažu domovima zdravlja. Iz dosadašnjih primjera okrupnjavanja javnih ustanova sigurno je samo, da će se povećati „administracija“ u središtu ustanove. Članak Nacrta PZIDZZZ Članak 25. Tekst Nacrta PZIDZZZ Članak 103. mijenja se i glasi: … (2) Dom zdravlja pruža zdravstvenu zaštitu obavljanjem djelatnosti obiteljske (opće) medicine, dentalne zdravstvene zaštite dentalne tehnike, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite predškolske djece, medicine rada / medicine rada i sporta, logopedije, laboratorijske, radiološke i druge dijagnostike, ljekarničke djelatnosti, fizikalne terapije, patronažne zdravstvene zaštite, zdravstvene njege te palijativne skrbi, kao i obavljanjem specijalističko-konzilijarne djelatnosti. Komentar: Odluku tko će upravljati sanitetskim prijevozom treba prepustiti osnivaču – županiji koja će odluku donijeti nakon detaljne analize pozitivnih i negativnih aspekata doma zdravlja i HMS. Članak Nacrta PZIDZZZ Članak 26. Tekst Nacrta PZIDZZZ Članak 104. mijenja se i glasi: „Iznimno od odredbe članka 36. ovoga Zakona, sanitetski prijevoz mogu obavljati i druge zdravstvene ustanove sukladno uvjetima propisanim pravilnikom iz članka 138. ovoga Zakona.“. Komentar: Uzimajući u obzir stavak 2. članka 25. ovog nacrta i ovog članka (26.), za sanitetski prijevoz može se reći: - Domovi zdravlja nemaju pravo obavljati sanitetski prijevoz, a svi drugi, koji zadovoljavaju uvjete, mogu! Ako znamo da sanitetski prijevoz služi isključivo primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koji je smisao i svrha ovog članka? Sandra Ćubelić, ravnateljica Opće bolnice Gospić Člankom 13. predmetnog prijedloga uređuje se prenošenje osnivačkih prava nad općim bolnicama na Republiku Hrvatsku uz odgovarajuće izmjene u odredbama o upravnim vijećima itd., mišljenja smo da izmjene tih odredbi i prenošenje osnivačkih prava neće riješiti financijske probleme u zdravstvu. Usklađivanje s istima samo će produžiti vrijeme reforme, a osim toga lokalne potrebe stanovništva-pacijenata bliže su jedinici područne (regionalne) samouprave nego centralnoj vlasti, gotovo cijelu regulaciju odnosa u zdravstvu već sada ima država, ovo je minimum utjecaja koji bi i dalje trebao ostati u ingerenciji lokalne samouprava koja osim navedenog utjecaja ostaje i bez dosta velike imovinske vrijednosti nekretnine i opreme u koju je ulagala. Dakle, nije ključ reforme u promjeni vlasništva već modela financiranja zdravstva, odgovornosti pacijenta za svoje zdravlje, smjernicama u liječenju te u redefiniranju „košarice“ usluga koje pokriva HZZO, a koje pacijent te cijeni zdravstvenih usluga odnosno zdravstvo treba promatrati u kontekstu gospodarskog stanja u državi i izdvajanja za isto u usporedbi s drugim državama. Cijela reforma je provediva i bez promjena titulara, a ta je stvar od posebnog značenja za manje razvijene županije i one koje su udaljenije od glavnog grada RH. Vezano za noveliranje odredbi o specijalizacijama svakako treba uz navedeno u nacrtu na određeni način utvrditi pregled situacije-napraviti mrežu iz koje je vidljivo gdje ima slobodnih specijalizacija, a gdje ima viška te je na tom mjestu i dalje moguće dobiti specijalizaciju unatoč višku. Osim uvođenja novog načela kvalitete – omogućuje najviši mogući povoljan ishod liječenja, u zakonu treba definirati rokove za provedbene akte kojima bi se navedeni ishodi doista i egzaktno pratili. Vezano za dodatne uvjete koje mora ispunjavati ravnatelj ustanove i njegov zamjenik, čl. 17 predmetnog zakona mišljenja smo da dodatne edukacije trebaju završiti oni kandidati koji nemaju iskustva u upravljačkim strukturama u zdravstvu, a oni koji npr. već dvije godine obavljaju poslove menadžmenta nema smisla da se educiraju za osnove iz područja upravljanja u zdravstvu. U tom kontekstu u članku 85. st. 6 ZZZ za ravnatelja – umjesto „radnog iskustva u struci“ logičnije je propisati uvjet radnog iskustva na rukovodećim funkcijama ili poslovima upravljanja budući da se radi o standardu koji je uvelike zaživio za rukovodeće osoblje u nizu institucija i tvrtki ili vrlo specifično “radno iskustvo u zdravstvu“ ili sve alternativno, a da Upravno vijeće odluči. Vezano za kategorizaciju odnosno nivo zdravstvene ustanove treba definirati članak kojim bi se utvrdili rokovi za provedbene akte kojima bi se uredila materija vezano uz provođenje postupaka i pretraga, da se jednostavniji postupci i pretrage provode u ustanovama niže kategorije, a nikako istovremeno i mogućnost u najvišima kategorijama ustanova, te tako dovode do stvaranja liste čekanja za kompliciranije zahvate. Neobično je bitno za stabilizaciju zdravstvenog sustava poštivanje načela supsidijarnosti koje je za sada deklarativno obzirno da pacijenti usluge razine primarne zdravstvene zaštite obavljaju u bolničkim OHBP-ima čime se bespotrebno povećava potrošnja bolnica te je stoga nužno vratiti pacijente na liječenje i obradu u domove zdravlja i hitnu medicinu, također zalažemo se za praćenje ishoda liječenja i osnivanja centara izvrsnosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
116	Ličko-senjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ernest Petry, Župan Ličko-senjske županije Slijedom objavljenog predmetnog e-Savjetovanja na Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (u daljnjem tekstu: Zakon) iznosimo opće komentare, kako slijedi: - U Nacrtu Zakona člankom 13. uređuje se prenošenje osnivačkih prava nad općim bolnicama, a člankom 14. osnivanje jednog doma zdravlja na području jedinice područne (regionalne) samouprave. Predložene izmjene Zakona u smislu nove reorganizacije su dobre ukoliko je promjena vlasništva u cilju efikasnijeg rješavanja financijske stabilnosti zdravstvenih ustanova kojih je do sada županija bila osnivač. Isto tako treba uzeti u obzir specifičnost pojedinih područja, kao što je i Ličko-senjska županija u pogledu prostora, odnosno prostorno najveće Županije, s najvećim brojem staračkog stanovništva, velikom disperzijom i udaljenosti, ne malim brojem otoka, kojim se omogućuje osnivanje doma zdravlja na otoku, zbog specifičnosti pružanja zdravstvene zaštite. - Izmjena članka 104. odredbom članka 26. Nacrta, kojim se predviđa mogućnost izdvajanja sanitetskog prijevoza iz primarne zdravstvene zaštite (doma zdravlja) treba preispitati budući bi istim to oslabilo prihode domova, koji nisu s te osnove zanemarivi (i do 2 mil kn). - Vezano za uvjete ravnatelja i njegovog zamjenika i pomoćnika zdravstvene ustanove člankom 17. Nacrta Zakona i dodatne edukacije za upravljanje ustanovom treba sagledati s osnova radnog iskustva na rukovodećim funkcijama. - Člankom 43. novelacijom odredbe o odobravanju specijalizacije uvođenjem novoga uvjeta za doktore medicine, jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti treba sagledati s obzirom na mogućnost zadržavanja mladih liječnika na specifičnim područjima, te bržeg uvođenja u tržište rada. Shodno prethodno navedenom, svaka izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti (reforma zdravstva) treba imati za svrhu i cilj kvalitetu pružanja zdravstvene usluge koja je dostupna svima bez obzira u kojem području RH živjeli. Isto tako mora osigurati ostanak mladih liječnika na području RH i u zdravstvenim ustanovama, koje bez obzira na situaciju prate dostignuća moderne tehnologije i edukacije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
117	IVONA ABRAMOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao edukacijski rehabilitator zaposlen u zdravstvu u potpunosti podržavam stav i komentare Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te Komora i Društava naših srodnih djelatnosti (psihologa, socijalnih pedagoga i dr.). Podržavam sljedeće izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti: Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, edukacijski rehabilitatori ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ Visokoškolsko obrazovanje edukacijskih rehabilitatora uključuje niz kolegija iz područja temeljnih i kliničkih medicinskih znanosti, kao i kliničkih praksi, koje osposobljava edukacijske rehabilitatore koji djeluju u sustavu zdravstva u pružanju zdravstvene zaštite stanovništva te svoja stečena znanja i izlazne kompetencije koriste u procesu dijagnostike i liječenja (rehabilitacije). Ako se gleda sama klasifikacija djelatnosti, prema informacijama Državnog zavoda za statistiku, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. koja je stupila na snagu 01.01.2008. te je i dalje na snazi, defektološka (edukacijsko-rehabilitacijska) djelatnost razvrstava se u razred 86.90 Ostale djelatnosti zdravstvene zaštite. Edukacijski rehabilitatori provode zdravstvenu zaštitu u skladu s člankom 4. i prema aktualnom Planu i programu mjera zdravstvene zaštite 2020.- 2022. edukacijski rehabilitatori se navode kao izvršitelji čak 73 mjere zdravstvene zaštite i kao suradnici u izvršavanju 30 mjera zdravstvene zaštite. Većinski su kao izvršitelji i suradnici prepoznati na području psihijatrije, dječje i adolescentne psihijatrije te na području zaštite mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti. Izuzev toga, postoji niz mjera zdravstvene zaštite na području prevencije, dijagnostike, rehabilitacije i liječenja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom koje provode, ali nisu navedeni kao izvršitelji, niti kao suradnici (19 mjera zdravstvene zaštite), kao i niz mjera koje provode, a koje nisu obuhvaćene Planom i programom mjera zdravstvene zaštite. Edukacijski rehabilitatori su stručnjaci koji sudjeluju u timskoj dijagnostici, liječenju, habilitaciji i rehabilitaciji pacijenata - djece s neurorazvojnim čimbenicima rizika i simptomima rizika; djece, mladih i odraslih osoba s: intelektualnim teškoćama, teškoćama učenja, ADHD-om, poremećajem iz spektra autizma (PSA), višestrukim teškoćama, motoričkim poremećajima, kroničnim bolestima, teškoćama vizualne percepcije; slijepe, slabovidne i gluhoslijepe djece, mladih i odraslih; kao i njihovog okruženja. U sustavu zdravstva neophodni su u dijagnostičkom procesu svih razvojnih teškoća prema MKB-10, kroz primarnu, sekundarnu i tercijarnu razinu zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Dopunu članka 30., stavka 2., na način da glasi: „Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: obiteljske (opće) medicine; zdravstvene zaštite predškolske djece; školske i adolescentne medicine u vidu preventivno-odgojnih i specifičnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata; javnog zdravstva; zdravstvene zaštite žena; dentalne zdravstvene zaštite; dentalnih laboratorija; higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite; medicine rada/medicine rada i sporta; zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti; logopedije; patronažne zdravstvene zaštite; zdravstvene njege u kući; primaljske skrbi; fizikalne terapije; radne terapije; hitne medicine; sanitetskog prijevoza; palijativne skrbi; ljekarništva; radiološke dijagnostike; laboratorijske dijagnostike; telemedicine; zdravstvene ekologije; sanitarnog inženjerstva; edukacijske rehabilitacije“. Također predlažemo dopunu članka 32., stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. podstavaka 9., 11., 15., 19. i 26. ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, fizikalne terapije, palijativne skrbi i edukacijske rehabilitacije mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“, „edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti“ znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa, kliničkih psihologa, edukacijskih rehabilitatora, poglavito u zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, u području školske i adolescentne medicine te u području zaštite mentalnog zdravlja sve u cilju prevencije primarnih i zdravstvenih teškoća djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. Kroz priloženu argumentaciju vidljivo je kako rad i usluge koje pruža edukacijski rehabilitator u zdravstvu prelaze ulogu suradnika u zdravstvu te stoga predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te se na taj način omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije u svrhu poboljšanja sustava zdravstvene zaštite i interesa djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom."	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
118	Željka Bogović Žabkar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Prijedlozi Strukovnog razreda za zdravstvenu radiološko-tehnološku djelatnost Hrvatske komore zdravstvenih radnika Predlaže se u čl. 46. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izmjena st. 3. tako da isti glasi: "Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ordinacije odgovarajuće se primjenjuju na medicinsko-biokemijske laboratorije, privatne prakse za zdravstvenu njegu u kući, privatne prakse fizioterapeuta, privatne prakse primalja, privatne prakse dentalnih tehničara, privatne prakse sanitarnih inženjera, privatne prakse radnih terapeuta, privatne prakse radioloških tehnologa i ljekarne u kojoj se obavlja ljekarnička djelatnost kao privatna praksa." Obrazloženje: Utvrđuje se mogućnost obavljanja privatne prakse za radiološke tehnologe (stručni/sveučilišni prvostupnici radiološke tehnologije i magistri radiološke tehnologije) Predlaže se u čl. 49. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izmjena st. 1. tako da isti glasi: Zdravstveni radnik prvostupnik i zdravstveni radnik koji je stekao kvalifikaciju završetkom srednjoškolskog obrazovanja mogu, sukladno posebnom zakonu kojim se uređuju profesije u zdravstvu, obavljati privatnu praksu iz svoje kvalifikacije stečene obrazovanjem, i to: – medicinske sestre / medicinski tehničari – primalje – fizioterapeuti – dentalni tehničari – radni terapeuti - radiološki tehnolog . iza stavka 3. dodaje se stavak 4 koji glasi: „(4) Radiološki tehnolozi (stručni/sveučilišni prvostupnici radiološke tehnologije i magistri radiološke tehnologije) iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka poslove zdravstvene radiološko-tehnološke djelatnosti obavljaju samostalno sukladno normativima i standardima za obavljanje privatne prakse uz osiguranje izrade radiološkog nalaza od strane doktora - radiologa (telemedicina). Stavci 4,5,6,7 postaju stavci 5,6,7,8. Obrazloženje: Utvrđuje se mogućnost obavljanja privatne prakse za radiološke tehnologe (stručni/sveučilišni prvostupnici radiološke tehnologije i magistri radiološke tehnologije). Očitavanje radioloških nalaza od strane doktora – radiologa u privatnoj praksi ili kroz sustav telemedicine. Predlaže se izmjena čl. 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) tako da isti glasi: "Hrvatska liječnička komora, Hrvatska komora dentalne medicine, Hrvatska ljekarnička komora, Hrvatska komora medicinskih biokemičara, Hrvatska komora medicinskih sestara, Hrvatska komora primalja, Hrvatska komora fizioterapeuta, Hrvatska komora zdravstvenih radnika, Hrvatska komora radioloških tehnologa i ostale komore u zdravstvu (u daljnjem tekstu: komore) strukovne su organizacije zdravstvenih radnika sa statusom pravne osobe." Obrazloženje: Utvrđuje se osnivanje Hrvatske komore radioloških tehnologa (kroz donošenje izmjena i dopuna Zakona o djelatnostima u zdravstvu ili strukovnog zakona utvrditi će se postupak i rokovi izdvajanja Strukovnog razreda za zdravstvenu radiološko-tehnološku djelatnost iz Hrvatske komore zdravstvenih radnika te osnivanje Hrvatske komore radioloških tehnologa). Hrvatska komora zdravstvenih radnika iz čl. 239. ZZZ jedina je komora u sustavu zdravstva koja okuplja četiri struke.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
119	Mirjana Kučina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Mirjana Kučina Dopredsjednica Hrvatske komore zdravstvenih radnika Voditeljica Strukovnog razreda za djelatnost radne terapije Slijedom otvorenog javnog savjetovanja o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti dostavljamo vam prijedlog izmjene i dopune članka 174. koji se odnosi na pripravnički staž zdravstvenih radnika. U dijelu koji se odnosi na pripravnički staž dodati: Pripravnici prvostupnici radne terapije obavljaju cjeline Plana i programa pripravničkog staža u ustanovama koje osiguravaju provedbu djelatnosti radne terapije i izvan sustava zdravstvene zaštite, s tim da su obvezni proći sve cjeline utvrđene Planom i programom pripravničkog staža.Pripravnici prvostupnici radne terapije stručni ispit polažu u Ministarstvu zdravstva. Obrazloženje: Stručni prvostupnici radne terapije mogu svoju djelatnost provoditi i izvan sustava zdravstvene zaštite, pod uvjetima iz članaka 45. i 46.Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN87/09).Smatramo važnim da se pripravnički staž obavlja u ustanovama u kojima se provodi djelatnost radne terapije, bez obzira kojem sektor pripadaju, s tim da se stručni ispit polaže nadležnom Ministarstvu zdravstva.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
120	Matica umirovljenika Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Poštovani, Slijedom otvorenog javnog savjetovanja o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti dostavljamo vam primjedbe i prijedloge, kako slijedi: Matica umirovljenika Hrvatske u reformi zdravstvene skrbi zalaže se za ostvarenje sljedećih ciljeva: - ostvarivanje primjerene zdravstvene skrbi za umirovljenike i starije osobe, osobito samaca i onih čiji su prihodi ispod ili na granici siromaštva, - ravnomjernu i jednako dostupnu zdravstvenu skrb osobito starijim osiguranicima na ruralnim područjima Hrvatske, posebice u ruralnim područjima i otocima, - poboljšanje zdravstvene skrbi za starije osobe smještene u ustanovama socijalne skrbi, - omogućavanje i poticanje razvoja zdravstvenog turizma kojim će Hrvatska postati međunarodno prepoznatljiva destinacija što je moguće postići razvojem pružanja zdravstvenih usluga i usluga socijalne skrbi u dijelu smještajne skrbi starijim osobama (osobito stranim građanima) te proširenjem zdravstvenih usluga na stomatološke, ortopedske, sportske, estetsku kirurgiju, osobni rast i razvoj, tretmane protiv pretilosti i sl., - osiguranje i dostupnost palijativne skrbi za sve kojima je potrebna, - osiguranje dostupnosti određenog broja kreveta za osobe u terminalnoj fazi bolesti (hospicija), primjerice određeni postotak kreveta u svakoj općoj bolnici ili stacionaru namijeniti za te potrebe, - prihvaćanje i uređenje uloge nezdravstvenih struka koje mogu biti značajni rehabilitatori i dati doprinos prevenciji i očuvanju preostalog zdravlja (logopedi, edukacijski rehabilitatori, socijalni radnici, psiholozi,), - omogućavanje rada liječnicima, koji to mogu i žele, nakon 65. godina života, - osmišljavanje poticaja mladim liječnicima za rad u ruralnim sredinama i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, umjesto prisile i kažnjavanja, - omogućavanje nad standarda osiguranicima koji to žele i mogu financirati. Slijedom navedenih ciljeva na tekstove nacrta zakona predlažemo slijedeće, u odnosu na : Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti I. U vezi s člankom 8. i glavom III: Zdravstveni turizam predlažemo fleksibilnije uređenje toga područja te povezivanje ne samo s propisima iz područja turizma, već i sporta, socijalne skrbi, ugostiteljstva i sl. kako bi se u većoj mjeri iskoristili potencijali Hrvatske za ostvarivanje zdravstvenih usluga i usluga socijalne skrbi u dijelu smještajne skrbi starijim osobama (osobito stranim građanima) te proširenjem zdravstvenih usluga na stomatološke, ortopedske, sportske, estetsku kirurgiju, osobni rast i razvoj, tretmane protiv pretilosti i sl., II. U članku 25. kojim se mijenja članak 103. predlažemo da se u: - stavku 3. doda da dom zdravlja zdravstvenu njegu u kući i fizikalnu terapiju u kući može obavljati i u domu socijalne skrbi i u udomiteljskoj obitelji. Time bi se osigurala zdravstvena zaštita i osiguranicima koji nisu u vlastitom domu, a ujedno bi se poboljšala zdravstvena skrb i indirektno kontrola skrbi o osobama na smještajnoj socijalnoj skrbi. - u stavku 15. predlažemo da se domu zdravlja omogući organiziranje stacionara za pružanje palijativne skrbi (hospicija). Na taj način bi se zaokružilo ostvarivanje zdravstvene zaštite od rođenja do smrti, a osim toga primjerena zdravstvena skrb mnogim osiguranicima u terminalnoj fazi bolesti ne može se pružati u vlastitom domu, - III. U vezi s člankom 43. kojim se propisuju uvjeti odobravanja specijalizacije predlažemo da se razmotre načini poticanja i nagrađivanja doktora medicine koji prije toga određeno vrijeme odrade u ruralnim sredinama, odnosno na otocima te da se tim doktorima medicine da prednost pri odobravanju i izboru vrste specijalizacije. IV. U članku 29. predlažemo dodati novi stavak koji glasi : „Opća bolnica 10% posteljnih kapaciteta osigurava za pružanje smještajne palijativne skrbi (hospicija).“	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
121	Mirjana Kučina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Dopredsjednica Hrvatske komore zdravstvenih radnika Voditeljica Strukovnog razreda za djelatnost radne terapije Zdravstveni radnici iz članka 47. ovoga Zakona mogu imati samo jednu ordinaciju, ljekarnu ili medicinsko-biokemijski laboratorij, a zdravstveni radnici iz članka 49. ovoga Zakona samo jednu privatnu praksu u svojoj struci. Ograničenje iz stavka 3. članka 54 ne odnosi se na magistre farmacije, fizioterapeute te na dentalne tehničare koji obavljaju privatnu praksu. Potrebno u stavku 3.članka 54 dodati RADNI TERAPEUTI. Obrazloženje: Zbog specifičnosti u provođenju djelatnosti radne terapije, potrebno je dodati i radne terapeute.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
122	Dan Kudelić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
123	Borna Rupčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
124	Sanja Dokoza Matejčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Podržavam prijedloge i primjedbe KOHOM-a. Istaknula bih one koje se odnose na rad u HMP-u "u izvanrednim okolnostima, na zahtjev, izvan radnog mjesta" bez jasnog kriterija tko zašto kada i kud zove- nepoštivanje ovog vuče ogromnu kaznu. Ne slažem se s obaveznom mirovinom sa 65 g. Ovakav zakon neće ojačati PZZ nego ju gura u propast. Nema rasterećenja administracije, nema trećeg člana tima, nema smanjenja broja osiguranika po timu, nema trajne edukacije, nema pristojnih primanja.. Ali ima robovlasničkog odnosa. Ima kažnjavanja i omalovažavanja već dovoljno izmrcvarene obiteljske medicine.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
125	Laura Vuglec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
126	Kristijan Medarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
127	Domagoj Blažević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl. Petar Šain 06.11.2022 19:110 0 U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
128	UDRUGA DENTALNIH TEHNIČARA REPUBLIKE HRVATSKE	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Podržavamo jako i pravedno javno zdravstvo koje će funkcionirati na dobrobit zaposlenika i pacijenata i smatramo Solidarni javni zdravstveni sustav najdragocjenijim i najhumanijim civilizacijskim dosegom. Dentalni tehničari su kao i pacijenti kolateralne žrtve nakaradne privatizacije kojoj je samo bitan profit i kojom lobisti tajkunizacije zbog vlastitih interesa i profita uništavaju i "melju" sve pred sobom u nastojanju da se dokopaju što više novca iz Solidarnog javnog zdravstvenog sustava (koji im služi kao bankomat iz kojeg grabe kad im se i koliko prohtije), a taj cilj ne bira sredstva. Takva praksa je i dovela do urušavanja zdravstvenog sustava. Zbog toga u potpunosti podržavamo prijedloge UHP (Udruga hrvatskih pacijenata) od 26.10.2021.g. i iznosimo ih u izvornom obliku: "1. Po svaku cijenu mora se sačuvati naše opće dobro - Solidarni javni zdravstveni sustav ( SJZS) jer je on najdragocjeniji i najhumaniji proizvod u povijesti civilizacije i nema alternativu. Molimo Vas, nemojte dopustiti da nas ti neki pohlepni lobisti tajkunizacije ( privatizacije) našeg općeg dobra SJZS, vraćaju u mrak privatnog zdravstva iz 19.st. u kojem je zdravlje bilo roba kao npr. cipele, odijelo ili drugo, pa ako imaš novca - kupi se i liječi, a ako nemaš novca - trpi i pati čekajući zakon biologije. To je potpuno neprihvatljivo u civilizaciji 21.st. 2. Cijelo poslovanje u SJZS staviti javno dostupnim na internetu. Treba detaljno svaki račun staviti javno na internet i to za svaku lipu po plaćenim računima, za svaki pojedini račun koji se plaća iz našeg solidarnog novca putem HZZO-a. To je tehnički moguće učiniti a da se pri tome strogo poštuju sva pravila o zaštiti podataka pacijenata. 3. Na jednom mjestu objediniti i centralizirati svu javnu nabavu za cijeli SJZS i podatke učiniti javno dostupnima na transparentan način. 4. Zabraniti miješanje praksi i omogućiti onima koji sada miješaju prakse da biraju hoće li raditi u SJZS ili privatnom zdravstvu. Privatno zdravstvo neka se razvija privatnim kapitalom na tržištu. 5. Depolitizirati javno zdravstvo ( kao što je to učinjeno s vojskom i policijom ). Zdravstvo je prevažno da bi bilo stranačka igračka i mjesto stranačkog uhljebljivanja. 6. Javno na internetu prikazati kada na vrijeme i koliko država uplaćuje svojih obveza prema solidarnom HZZO. 7. Izgraditi vlastite, državne, neprofitne tvornice generičkih lijekova koje bi imale velikog značaja po nacionalnu sigurnost pri svakoj malo većoj krizi i trajno nas riješile moguće korupcije i nepotrebne potrošnje koje su posljedice profitne proizvodnje lijekova. 8. Osnovati neovisni specijalizirani zdravstveni USKOK koji bi se bavio isključivo solidarnim javnim zdravstvom ( tko, koliko i što radi, kako se troše solidarni novci u SJZS i slično). Na ovaj način bi potakli odgovornost svakog pojedinca ( i oboljelih i zaposlenika) u sustavu. 9. Hitno propisati u kojim rokovima se mora dobiti svaka pojedina dijagnostička i druge usluge u SJZS. Bez jasno definiranih rokova u SJZS upitna je i dostupnost na liječenje u trenutku potreba, što može biti znak za preusmjeravanje oboljelih iz SJZS u privatno zdravstvo. 10. Uvesti da uz otpusno pismo oboljeli mora dobiti i specificiran račun prilikom otpusta iz zdravstvene ustanove. S otpusnim pismom i tim računom oboljeli se mora javiti svom liječniku u PZZ koji mu je i izdao uputnicu za liječenje. 11. Uvesti izdavanje računa za svaku uslugu koja se naplaćuje u SJZS ( npr. u PZZ stomatologiji, ginekologiji,.. itd.) Javno objaviti kako ti računi moraju izgledati i na taj način educirati sve nas, a onda propisati povrat poreza za usluge liječenja koje oboljeli mora plaćati u SJZS iz svog džepa. Uvođenjem povrata poreza za plaćene usluge u solidarnom javnom zdravstvu smanjila bi se siva ekonomija, a oboljeli bi bili motivirani za povrat novca....itd. 12. Pitamo Vas kako se formiraju cijene lijekova u Hrvatskoj? Na primjer, navodno je nedavno gospodin Šprajc javno iznio da je cijena lijeka Sumameda u Hrvatskoj 75 kn, u Sloveniji 61 kn, a u BIH 51 kn. ( taj podatak su mi javili, a nisam ga mogao provjeriti - ako je netočan, ispričavam se!). Pitamo Vas kako je moguće da je Sumamed skuplji u Hrvatskoj nego u bogatijoj Sloveniji? Pitamo Vas na koji način se formiraju cijene lijekova u Hrvatskoj? Predlažemo Vam da za formiranje cijena lijekova u Hrvatskoj uzmete referentne cijene lijekova u Sloveniji, Mađarskoj, BIH, Srbiji i onda formirajte cijene lijekova u Hrvatskoj. 13. Zabraniti smanjenje trenutnih prava osiguranika HZZO-a koji imaju osnovno i dopunsko osiguranje. Za sve osiguranike HZZO-a, na načelu solidarnosti zdravstvena usluga mora biti dostupna u trenutku potrebe na zlatnom standardu, a po odluci savjesnih, odgovornih, solidarnih i humanih zdravstvenih djelatnika. Mnogi koji poznaju poslovanje u SJZS kažu da novca , cca 27 milijardi kn, ima dovoljno, ali se mora reformirati sustav upravljanja s tim novcem i uvesti i osobnu odgovornost na svim razinama. "	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
129	KRISTINA TOMAK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
130	Rudika Gmajnič	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Nakon skandalozne ministrove izjave kako odlični studenti, pa još i znanstveno aktivni neeć morati na "robiju" od jedne godine u PZZ,ne znam koji bi komentar napisao, a da bude pristojno. Zar netko doista misli da će mladi liječnici pokrpati nedostatak liječnika u OM? Pa koju poruku šaljete građanima? Za vas su dobri i loši studenti bez radnog iskustva. Gdje su nestale floskule o PZZ kao temelju zdravstvenog sustava? A koju poruku šaljete studentima medicine? Ako ste loši i nitko vas neće uvijek ima mjesta u OM. Hitno kroz sustav DTP-a koji jamči raspon rada i kontrolu kvalitete, osigurajte da OM zaista odradi 80% potreba gtađana. Osloboditi čete 5- 6 miljardi kuna godišnje ( izračunali ekonomisti) i dobiti ono što i prosječni zdravstveni sustavi omoguomogućavaju: kvalitetu, dostupnost i ravnopravnost za sve građene kojima ste ministar.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
131	Zrinka Marušić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U potpunosti se slažem i podržavam prijedloge KoHOM-a iznesene u ovom e-savjetovanju. Smatram da ovakav Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona o zdravstvenoj zaštiti ne pridonosi jačanju obiteljske medicine i primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
132	KLARA ŠERER	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
133	Vedran Jakšić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl. .	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
134	Petar Šain	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
135	AFAN ALIŠIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
136	Iva Topić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
137	Bartul Vuković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Student sam 5. godine medicine i razočaran sam predloženim promjenama u vidu "prisilnog rada" nakon završenih 6 godina fakulteta. Mislim da je trenutna situacija nakon fakulteta prihvatljiva i daje studentima izbor, ako se netko osjeća spremno za rad može odmah početi raditi, a ako ne onda može ići na sekundarijat i tu dobiti sigurnost u sebe. Mislim da se većina nas želi osamostaliti, početi samostalno raditi što prije i nitko ne želi raditi za ispodprosječnu plaću nakon toliko dugo studiranja. Ova promjena nam i odgađa vrijeme za traženje specijalizacije pa se može dogoditi da nam se željena specijalizacija raspiše, a ne možemo se prijaviti do sljedećeg raspisivanja. Ako već želite da studenti rade u PZZ možete povećati broj bodova koje rad u PZZ daje na natječaju za specijalizaciju. Ovako ispada kao da želite da odemo u inozemstvo .	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
138	Hrvatsko Psihijatrijsko Društvo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Hrvatsko Psihijatrijsko Društvo donosi sljedeći komentar: Prema Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. godine, strateški cilj 5 jasno se navodi da 1. Horizontalno će se u sustavu zdravstva razvijati sustavi integracije preventivne medicine, kurativne medicine i ljekarničke skrbi s rehabilitacijom i palijativnom skrbi. Intervencije će se aktivno koordinirati sa socijalnom skrbi i drugim dionicima koji podržavaju skrb u kući i zajednici, po modelu 24 dostupnosti kroz sve dane u godini. Vertikalno će se u sustavu koordinirati skrb s konzilijarnim, stacionarnim i jednodnevnim intervencijama u bolnicama kako bi se građanima osigurala primjerena skrb što bliže mjestu stanovanja. Kontinuitet i kvaliteta dugotrajne skrbi osigurat će se koordinacijom i integracijom svih dionika u zdravstvu i socijalnoj skrbi 2. Prioriteti politike na području zdravstva i zdravstvene skrbi: -modernizacija zdravstvenih usluga jačanjem primarne zdravstvene zaštite i razvojem modernog bolničkog sustava te njihovim povezivanjem -unaprjeđenje odgovora na krizne situacije u zdravstvenom sustavu -unaprjeđenje zdravstvene zaštite za ranjive skupine Kao društvo podržavamo referiranje na navedeno Strategiju, ali također predlažemo referiranje i na druge relevantne dokument, uključujući i Nacionalni plan razvoja zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine, u kojem se jasno definira (strateški cilj 5) da su „Temeljem tako utvrđenih potreba te provedenog mapiranja zdravstvenih potreba i konzultacija definirani su sljedeći prioriteti politike na području zdravstva i zdravstvene skrbi: -koordinacija i integracija sa sustavom socijalne skrbi te razvoj svih oblika potrebne dugotrajne skrbi kako bi se osiguralo načelo 24/7/365 - modernizacija zdravstvenih usluga jačanjem primarne zdravstvene zaštite i razvojem modernog bolničkog sustava te njihovim povezivanjem Pod unaprjeđenje zdravstvenog sustava jasno se navodi da je potrebno -formiranje različitih oblika multidisciplinarnih timova (ljekarnička skrb, nutricionizam, mentalno zdravlje, programi promocije zdravlja i prevencije bolesti, palijativna skrb itd.)“ -omogućiti poslovnu fleksibilnost u organizaciji zdravstvene zaštite unutar sustava te suradnju s ustanovama specijalističko-konzilijarnih djelatnosti. Pri tome kao ključne kriterije uzimati dobrobit pacijenata (dostupnost i kvaliteta skrbi) te održivost modela skrbi u specifičnim okolnostima na lokalnoj razini, ¬uspostaviti koordinaciju i integraciju zdravstvene zaštite sa socijalnom skrbi na razini skrbi u kući i u zajednici, •kao poseban program razvijati modele dugotrajne skrbi koji će se ovisno o vrsti i intenzitetu zdravstvenog problema provoditi u kući, ustanovi socijalne skrbi ili zdravstvenoj ustanovi, ali u kontinuitetu, koordinirano i s cjelovitim pristupom koji osigurava skrb po modelu 24/7/365. Sukladno navedenim dokumentima, kao i Planom i programom mjera zdravstvene zaštite 2020. – 2022. Ministarstva zdravstva objavljenom u NN 142/2020 21.12.2020. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_12_142_2753.html poglavlju 4.3. ZAŠTITA MENTALNOG ZDRAVLJA predlažemo da jedan od ciljeva zakona bude i jasna definicija organizacije multidisciplinarnih timova sastavljenih od zdravstvenih djelatnika, socijalnih radnika, psihologa i stručnjaka po iskustvu za provođenja kurative i rehabilitacije u kući u svrhu pružanja skrbi za ljude koji boluju od mentalnih poremećaja, na svim primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite. Naime, u tom dokumentu pod 4.3.4.,su navedeni izvršitelji prema takvom organizacijskom modelu (a to su mobilni psihosocijalni timovi, nevladine organizacije, sustav socijalne skrbi, lokalna zajednica u suradnji s ministarstvom nadležnom za zdravstvo, ministarstvom nadležnom za socijalnu skrb i ministarstvom nadležnom za rad, službe za mentalno zdravlje županijskih zavoda za javno zdravstvo. Iz toga je razvidno da model psihijatrijske skrbi putem mobilnih timova u zajednici upravo zadovoljava navedene prioritete u Strategiji na koju se ovaj Zakon poziva, te predlažemo to u zakonu i definirati. Nadalje, liječenje putem mobilnih timova pokazalo se i izrazito značajnim za sve ljude kojima je bilo potrebna pomoć nakon potresa u Petrinji 29.12.2020, kada je putem mobilnih timova u razdoblju od 4. siječnja 2021 do 1. kolovoza 2021 učinjeno 758 intervencija za ljude iz područja Sisačko-moslovačke županije. Od toga, 81% intervencija bila su radi poremećaja uzrokovanih stresom, 9,3% za osobe oboljele od težih psihičkih bolesti, a 6,1% kao pomoć oboljelima od demencije, alkoholizma, nesanice, intelektualnih poteškoća, te poremećaja s početkom u dječjoj dobi (Izvor: https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fpsyt.2021.795661/full). To je u skladu s prioritetom Nacionale razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine • unaprjeđenje odgovora na krizne situacije u zdravstvenom sustavu • unaprjeđenje zdravstvene zaštite za ranjive skupine Stoga predlažemo 1. uvođenje novog stava ili članka koji definira mobilni tim za provođenje psihijatrijske skrbi u zajednici, sukladno Planom i programom mjera zdravstvene zaštite 2020. – 2022. Ministarstva zdravstva objavljenom u NN 142/2020 21.12.2020. https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_12_142_2753.html sa sljedećim tekstom: Multidisciplinarni mobilni tim za psihijatrijsku skrb na području kurative i rehabilitacije uključuje minimalno specijalističko-konzilijarnu skrb te može provoditi u suradnji s liječnicima obiteljske medicine, kliničkim psihologom, socijalnim pedagogom, edukatorom/ rehabilitatorom, prvostupnikom radne terapije, socijalnim radnikom i stručnjacima po iskustvu (pomagač laik) s izobrazbom iz potrebne metode, a fleksibilno može uključivati i stručnjake drugih profila, u skladu s potrebama u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, nevladinim organizacijama, sustavom socijalne skrbi, sustavom ministarstva pravosuđa. Mobilni timovi se osnivaju u okviru specijalističko-konzilijarne zaštite za psihijatrijsko liječenje Mobilne timove može osnovati: svaka ustanova koja ima specijalističko konzilijarnu djelatnost zaštite mentalnog zdravlja Tekst može nadopuniti članak 21 postojećeg ZZZ https://www.zakon.hr/z/190/Zakon-o-zdravstvenoj-za%C5%A1titi Također članak članak 33, stavak 2, na način da se promjeni tekst u: Specijalističko-konzilijarna skrb iz stavka 1 može se obavljati u dnevnoj bolnici, domu zdravlja i putem mobilnog tima za psihijatrijsku skrb.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
139	Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Potrebno je mijenjanje i još nekih drugih članaka Zakona i to slijedećih: Članak 162. - dodavanje slijedećih stavaka: (1a) Za rad na potpomognutom području ili području s razvojnim potrebama radnici mogu ostvariti dodatak na plaću. (4)Mjerila utvrđivanja natprosječnih rezultata rada i način isplate dodatka za natprosječne rezultate rada radnika iz stavka 1.a. ovoga članka uređuje jedinica područne (regionalne) samouprave odlukom. Članak 188. i 190. u stavcima 1. iza riječi "jedne proračunske osnovice" dodati "odnosno tri proračunske osnovice za svaki mjesec koji specijalizant nije obavljao specijalizaciju u matičnoj Ustanovi" Članak 262. dodati slijedeće stavke: (1.a) U slučaju prestanka rada svih zdravstvenih radnika iz članka 261.stavka 5. ovog Zakona koji obavljaju djelatnost u privatnoj praksi u svom prostoru ili na osnovu zakupa u prostoru koji nije u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova ne raspolaže temeljem valjanog dokaza o pravu raspolaganja prostorom mjesto u mreži vraća/daje se domu zdravlja odnosno ljekarničkoj zdravstvenoj ustanovi. (5.a) Ako zakupcu iz članka 261. stavka 5. ovoga Zakona odnosno svim zakupcima u jedinici zakupa prestane pravo obavljanja privatne prakse sukladno članku 66. ovoga Zakona, ugovore o radu zdravstvenih radnika u timu tog/tih zdravstvenih radnika prenose se na dom zdravlja odnosno ljekarničku zdravstvenu ustanovu u okvirima propisanog kadrovskog normativa.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
140	Antonela Joza	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
141	Snježana Grgić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) Čl5. Stavak 1. Svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja Stavak 3. Nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih Čl.155 Stavak1. Zdravstveni radnici su osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu. Stavak 2. Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja. Zdravstveni radnici osposobljavaju se školovanjem u punoj nastavnoj satnici teorijske i praktične nastave, kojom se postižu ishodi učenja i stječu kompetencije. Stavak 3. Obaveza je zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke tako da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi. Prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 24/2015-510) Članak 3. Stavak 4. Primjereni programi odgoja i obrazovanja učenika su: – redoviti program uz individualizirane postupke, – redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, – posebni program uz individualizirane postupke, – posebni programi za stjecanje kompetencija u aktivnostima svakodnevnoga života i rada uz individualizirane postupke. Članak 6. (1) Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke određuje se učenicima koji s obzirom na vrstu teškoće ne mogu svladavati nastavni plan i program/kurikulum bez sadržajnog ograničavanja te im je zbog specifičnosti u funkcioniranju potreban individualizirani pristup u radu i sadržajna prilagodba. (2) Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke je redoviti program koji se sadržajno i metodički prilagođava učeniku. (3) Sadržajna prilagodba podrazumijeva individualiziranu prilagodbu nastavnih sadržaja redovitog programa sukladno sposobnostima i sklonostima učenika, a zahtijeva smanjivanje opsega nastavnih sadržaja. Opseg nastavnih sadržaja može se umanjiti do najniže razine usvojenosti obrazovnih postignuća propisanih nastavnim planom i programom/kurikulumom za razred u koji je učenik uključen, a iznad razine posebnog programa. (4) Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke može biti iz jednog, više ili svih predmeta, a izrađuju ga kao pisani dokument učitelji/nastavnici za svaki pojedini nastavni predmet u suradnji sa stručnim suradnicima škole te su ga dužni dati na uvid roditelju/skrbniku učenika tijekom prve polovice polugodišta. (5) Redoviti program uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke provodi se u redovitome razrednom odjelu škole, a provode ga učitelji/nastavnici koji izvode nastavu i ostalim učenicima u tom razrednom odjelu. Članak 7. (1) Provedba programa iz članka 5. i 6. ovoga pravilnika u srednjoj školi odnosi se na sve obrazovne predmete, strukovne predmete i praktičnu nastavu. (2) Prilagodba sadržaja srednjoškolskih programa mora učeniku omogućavati razinu usvojenosti programa potrebnu za polaganje državne mature i nastavak obrazovanja, stjecanje kompetencija potrebnih za pristup tržištu rada uz pridržavanje zahtjeva struke te se izrađuje u suradnji sa stručnjacima agencija nadležnih za odgoj i obrazovanje Prema navedenom trenutno je, učenicima s teškoćama u razvoju koji zbog svojih teškoća imaju rješenje o redovnom programu uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke, omogućeno školovanje u srednjim strukovnim školama koje obrazuju zdravstvene radnike (medicinske sestre/tehničare, primalje, fizioterapeutice, dentalne tehničarke, radne terapeutice). Ti učenici imaju pravo te je srednja škola obvezna omogućiti im školovanje po redovnom programu uz prilagodbu sadržaja što podrazumijeva prilagodbu nastavnih sadržaja redovitog programa sukladno sposobnostima i sklonostima učenika, a zahtijeva smanjivanje nastavnih sadržaja. Provedba redovnog programa uz prilagodbu sadržaja u srednjoj školi odnosi se na sve obrazovne predmete, strukovne predmete i praktičnu nastavu. Što (ispravite me ako sam u krivu) znači da se budućim zdravstvenim radnicima smanjuje sadržaj iz anatomije i fiziologije, bakteriologije, virologije i parazitologije, opće zdravstvene njege, itd. Svjedodžbe koje steknu učenici koji završe obrazovanje za zdravstvenog djelatnika prema redovnom programu uz prilagodbu sadržaja ne razlikuju se od svjedodžbi učenika koji završe obrazovanje za zdravstvenog djelatnika bez prilagodbe sadržaja. Postavljaju se pitanja kako se na taj način osigurava da svaka osoba ostvari pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja te kako se osigurava da zdravstveni djelatnik koji je obrazovan po smanjenom sadržaju iz strukovnih predmeta i praktične nastave neće svojim postupcima ugroziti zdravlje drugih? Molim Vas da pravno uskladite i izregulirate navedeno.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
142	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predložene izmjene trebaju doradu jer ukoliko se prihvate kako su predložene dovesti će do daljnej devastacije svih zdravstvenih djelatnosti u Hrvatskoj, a posebice obiteljske medicine koja je već sada urušena, devastirana i potpuno udaljena od onoga što bi trebala predstavljati. Specijalisti obiteljske medicine su postali administratori obveznom osiguravatelju, izvršitelji naloga centara za socijalnu skrb, provoditelji zadataka na terenu zavodima za javno zdravstvo. Specijalisti obiteljske medicine zatrpani navedenim administrativnim poslovima više nemaju vremena niti mogućnosti provoditi sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu odabranim pacijentima; ne bave se medicinom nego papirima. Ukoliko predlagatelj navedenih promijena želi postići unaprijeđenje zdravstvenig stanja građana ove države onda pod hitno treba omogućiti provoditeljima najavljenih mjera da se posvete pacijentu a ne administraciji. Osiguranici imaju pravo da ih odabrani liječnik pri posjetu pregleda, razgovara s njima, podijeli savjet. Ne postupanje na taj način predstavlja kršenje prava svih osiguranika i pacijenata. Osiguranici imaju pravo da ih pregledava odabrani liječnik kojeg su oni odabrali potpisivanjem izjave. Sve ordinacije na primarnoj razini treba rasteretiti pisanja SVIH administrativnih materijala: putnih naloga, uputnica, doznaka, potvrda , ispričnica, doznaka... Sve se to treba rijšiti na drugačiji način. Liječnici trebaju biti zaduženi za točno i ispravno vođenu medicinsku dokumentaciju, a sve ostalo treba biti uređeno odnosom između osiguranika i osiguravatelja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
143	Ana Kilvain	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Podržavam prijedloge i primjedbe KOHOM-a vezane uz prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o zdravstvenoj zaštiti. Posebno one koji se odnose na reguliranje privremene nesposobnosti za rad, izdavanje putnih naloga, mogućnost daljnjeg školovanja i usavršavanja u sklopu PZZ, te se u potpunosti slažem sa komentarima KOHOM-a vezano uz članak koji se odnosi na rad u HMP. Obzirom na opće i kadrovsko stanje u PZZ, smatram kako bi se trebale donositi stimulativne mjere za PZZ, a ne one koje potencijalno doprinose njezinu daljnjem urušavanju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
144	NATAŠA KILVAIN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlaže se propisati donošenje Odluke o standardima i normativima zdravstvene zaštite za svaku kalendarsku godinu s tim da skrećemo pažnju da je potrebno na neki način i obvezati Zavod na donošenje navedene Odluke budući se Zavod trenutno ne pridržava navedene odredbe. Donošenje navedene odluke koja bi se potom dostavljala ugovornim partnerima omogućila bi jasan uvid liječnicima primarne zdravstvene zaštite o tome što pokriva osnovno, a što dopunsko zdravstveno osiguranje. Odlukom o standardima i normativima zdravstvene zaštite Zavod bi trebao definirati vremenski normative za određene postupke (KoHOM ima prijedlog). Predlaže da se članak 46. dopuni na način kako slijedi: “Kada privremena nesposobnost osiguranika za rad traje neprekidno 3 mjeseca zbog iste dijagnoze bolesti, pravo na privremenu nesposobnost i duljinu trajanja utvrđuje liječničko povjerenstvo područnog ureda Zavoda koje je obvezno donijeti nalaz i mišljenje o pravo osiguranika na privremenu nesposobnost za rad najkasnije u roku od 60 dana od dana proteka navedenog roka i o tome obavijestiti izabranog doktora u roku od osam dana od dana donošenja nalaza i mišljenja.” Drugi prijedlog na na članak 46. : Odrediti rokove do kojih može trajati privremena nesposobnost za rad (zbog bolesti, ozljeda, ...) po šiframa dijagnoza. Po isteku roka obavezno dalje produžavanje bolovanja po pregledu kontrolora tj liječničkog povjerenstva HZZO-a. Članak 65. st. 4. Vezan za ostvarivanje prava osiguranika na naknadu troškova prijevoza: Predlaže izmjenu na način da osiguranik pravo na troškove prijevoza ostvaruje putem nalaza specijaliste kojeg predaje Zavodu koji vrši provjeru i odlučuje o osiguranikovom pravu na troškove prijevoza. Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Predmetna odredba je općenita i ne definirana, te se postavlja pitanje: Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći,...? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila ili nekog drugog prijevoznog sredstva? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta (s obzirom da se pretpostavlja da na takve iznimne situacije izlazi medicinski tim - liječnik i medicinska sestra)? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Na ovakav nedefinirani način želi se uključiti sve liječnike primarne zdravstvene zaštite u rad hitne medicinske pomoći, dodaju se stalno nova opterećenja u svakodnevnom radu PZZ, što je u praksi jednostavno neizvedivo, s obzirom na već trenutnu preopterećenost u radu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
145	Snježana Grgić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	S ciljem osnaživanja primarne zdravstvene zaštite (PZZ) pod geslom „Prva vrata za sve„ predlažemo da se ponovno omogući otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa, odnosno obavljanje psihološke djelatnosti na razini PZZ. Radna mjesta psihologa na razini PZZ ukinuta su 1994. godine čime je drastično smanjena dostupnost usluga zdravstvene zaštite psihologa. Trenutačno u zdravstvenom sustavu radi svega 375 psihologa/kliničkih psihologa, (od kojih 215 kliničkih psihologa) i to na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite. Pritom, od ukupnog broja psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu, njih gotovo pola (oko 40%) radi u zdravstvenim ustanovama u Gradu Zagrebu. Kako je broj zaposlenih psihologa/kliničkih psihologa na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite nedovoljan da bi se zadovoljile sve trenutačne potrebe za uslugama zdravstvene zaštite koje pružaju psiholozi/klinički psiholozi (psihijatrija, onkologija, neurologija, pedijatrija, ginekologija, rehabilitacija, palijativna skrb i dr.) potrebno je psihologe/kliničke psihologe zaposliti i na razini PZZ u skladu s načelom dostupnosti, načelom kvalitete koje se osigurava provođenjem mjera sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja i potrebom da se ojača specijalističko – konzilijarna zdravstvena zaštita izvan bolničkih zdravstvenih ustanova i unutar domova zdravlja. Isto tako, obzirom na nedostatan broj specijalista i specijalizanata dječje i adolescentne psihijatrije te vodeći računa o racionalizaciji troškova sustava zdravstva, klinički psiholozi u PZZ osim povećane dostupnosti zdravstvene zaštite doveli bi do rasterećenja na razinama sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite te bi preventivno djelovali u slučajevima koji ne zahtijevaju psihijatrijsko liječenje. Ujedno, veća dostupnost psihologa/kliničkih psihologa te liječenje psihičkih poremećaja koji se javljaju u dječjoj dobi rezultirali bi racionalizacijom troškova sustava zdravstva i u dugoročnom smislu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
146	TINA CIJUK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
147	sanja kruger	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
148	Ana Marija Omejec Novaković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Podržavam u potpunosti sve prijedloge KoHom-a vezane uz ovaj zakon! Dobar dio prijedloga doveo bi do toga da bi mnogi moji kolege liječnici u obiteljskoj medicini, pa tako i ja, istog trena počeli tražiti bolničku specijalizaciju. Bio bi to po meni zadnji čavao u lijesu obiteljske medicine kao takve. O drugim aspektima i posljedicama ne usudim se niti razmišljati.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
149	Ivan Zečević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U potpunosti podržavam komentar i stav Hrvatske psihološke komore! Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. Zdravlje općenito, a unutar njega mentalno zdravlje kao značajan aspekt zdravlja, preduvjet je i temeljna odrednica kvalitete života. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno se zdravlje opisuje kao „stanje u kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi sa stresom svakodnevnog života, raditi produktivno i plodno i pridonositi.“ U Hrvatskoj su mentalni poremećaji na drugom mjestu po broju dana bolničkog liječenja. Liječenje, smanjena produktivnost, bolovanja i invalidnost, psihološki i egzistencijalno opterećuju obitelj, ali dovode i do značajnog ekonomskog i socijalnog opterećenja cijelog društva. Znanstvenici ističu kako su mentalni problemi češći uzrok obolijevanja i preranog umiranja nego tjelesne bolesti te procjenjuju da će depresija kroz idućih deset godina biti drugi, a do 2030. godine, prvi vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Navedeno ukazuje na potrebu da se u okviru predložene reforme zdravstvenog sustava, koja osobito naglašava potrebu jačanja njegove otpornosti, posebna pozornost posveti zaštiti mentalnog zdravlja, prvenstveno ako uzmemo u obzir potrebu ublažavanja posljedica pandemije. S ciljem osnaživanja primarne zdravstvene zaštite (PZZ) pod geslom „Prva vrata za sve„ predlažemo da se ponovno omogući otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa, odnosno obavljanje psihološke djelatnosti na razini PZZ. Radna mjesta psihologa na razini PZZ ukinuta su 1994. godine čime je drastično smanjena dostupnost usluga zdravstvene zaštite psihologa. Trenutačno u zdravstvenom sustavu radi svega 375 psihologa/kliničkih psihologa, (od kojih 215 kliničkih psihologa) i to na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite. Pritom, od ukupnog broja psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu, njih gotovo pola (oko 40%) radi u zdravstvenim ustanovama u Gradu Zagrebu. Kako je broj zaposlenih psihologa/kliničkih psihologa na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite nedovoljan da bi se zadovoljile sve trenutačne potrebe za uslugama zdravstvene zaštite koje pružaju psiholozi/klinički psiholozi (psihijatrija, onkologija, neurologija, pedijatrija, ginekologija, rehabilitacija, palijativna skrb i dr.) potrebno je psihologe/kliničke psihologe zaposliti i na razini PZZ u skladu s načelom dostupnosti, načelom kvalitete koje se osigurava provođenjem mjera sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja i potrebom da se ojača specijalističko – konzilijarna zdravstvena zaštita izvan bolničkih zdravstvenih ustanova i unutar domova zdravlja. Isto tako, obzirom na nedostatan broj specijalista i specijalizanata dječje i adolescentne psihijatrije te vodeći računa o racionalizaciji troškova sustava zdravstva, klinički psiholozi u PZZ osim povećane dostupnosti zdravstvene zaštite doveli bi do rasterećenja na razinama sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite te bi preventivno djelovali u slučajevima koji ne zahtijevaju psihijatrijsko liječenje. Ujedno, veća dostupnost psihologa/kliničkih psihologa te liječenje psihičkih poremećaja koji se javljaju u dječjoj dobi rezultirali bi racionalizacijom troškova sustava zdravstva i u dugoročnom smislu. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenje podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 3. U članku 30. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza podstavka 12. predlažemo dodati novi podstavak 13. koji glasi „- psihološku djelatnost“. To stoga što je zakonodavac prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatske komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
150	Hrvatska psihološka komora	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. Zdravlje općenito, a unutar njega mentalno zdravlje kao značajan aspekt zdravlja, preduvjet je i temeljna odrednica kvalitete života. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno se zdravlje opisuje kao „stanje u kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi sa stresom svakodnevnog života, raditi produktivno i plodno i pridonositi.“ U Hrvatskoj su mentalni poremećaji na drugom mjestu po broju dana bolničkog liječenja. Liječenje, smanjena produktivnost, bolovanja i invalidnost, psihološki i egzistencijalno opterećuju obitelj, ali dovode i do značajnog ekonomskog i socijalnog opterećenja cijelog društva. Znanstvenici ističu kako su mentalni problemi češći uzrok obolijevanja i preranog umiranja nego tjelesne bolesti te procjenjuju da će depresija kroz idućih deset godina biti drugi, a do 2030. godine, prvi vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Navedeno ukazuje na potrebu da se u okviru predložene reforme zdravstvenog sustava, koja osobito naglašava potrebu jačanja njegove otpornosti, posebna pozornost posveti zaštiti mentalnog zdravlja, prvenstveno ako uzmemo u obzir potrebu ublažavanja posljedica pandemije. S ciljem osnaživanja primarne zdravstvene zaštite (PZZ) pod geslom „Prva vrata za sve„ predlažemo da se ponovno omogući otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa, odnosno obavljanje psihološke djelatnosti na razini PZZ. Radna mjesta psihologa na razini PZZ ukinuta su 1994. godine čime je drastično smanjena dostupnost usluga zdravstvene zaštite psihologa. Trenutačno u zdravstvenom sustavu radi svega 375 psihologa/kliničkih psihologa, (od kojih 215 kliničkih psihologa) i to na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite. Pritom, od ukupnog broja psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu, njih gotovo pola (oko 40%) radi u zdravstvenim ustanovama u Gradu Zagrebu. Kako je broj zaposlenih psihologa/kliničkih psihologa na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite nedovoljan da bi se zadovoljile sve trenutačne potrebe za uslugama zdravstvene zaštite koje pružaju psiholozi/klinički psiholozi (psihijatrija, onkologija, neurologija, pedijatrija, ginekologija, rehabilitacija, palijativna skrb i dr.) potrebno je psihologe/kliničke psihologe zaposliti i na razini PZZ u skladu s načelom dostupnosti, načelom kvalitete koje se osigurava provođenjem mjera sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja i potrebom da se ojača specijalističko – konzilijarna zdravstvena zaštita izvan bolničkih zdravstvenih ustanova i unutar domova zdravlja. Isto tako, obzirom na nedostatan broj specijalista i specijalizanata dječje i adolescentne psihijatrije te vodeći računa o racionalizaciji troškova sustava zdravstva, klinički psiholozi u PZZ osim povećane dostupnosti zdravstvene zaštite doveli bi do rasterećenja na razinama sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite te bi preventivno djelovali u slučajevima koji ne zahtijevaju psihijatrijsko liječenje. Ujedno, veća dostupnost psihologa/kliničkih psihologa te liječenje psihičkih poremećaja koji se javljaju u dječjoj dobi rezultirali bi racionalizacijom troškova sustava zdravstva i u dugoročnom smislu. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenje podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 3. U članku 30. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza podstavka 12. predlažemo dodati novi podstavak 13. koji glasi „- psihološku djelatnost“. To stoga što je zakonodavac prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatske komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
151	Nikola Vuković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Nikola Vuković Prijedlozi novog Zakona su bezvezni i vidljivo je da se medicinska struka ne pita ništa te su liječnici PZZ i nadalje samo izvršioci raznoraznih subjekata koji im samo uvaljuju sve više i više obveza. Treba pritisnuti lokalnu vlast i Županije da provode ono što je Zakonom propisano a ne da i dalje urušavaju sustav (raspisivanje specijalizacija u PZZ, motiviranje liječnika i med. sestara, itd.). Potrebno je svakako ukinuti monopol HZZO-a, uvesti više osiguravajućih kuća i stvoriti zdravu konkurenciju te liječnike tretirati kao partnere. Agonija ovakvog zdravstvenog sustava traje predugo i treba je što prije prekinuti te krenuti od početka. Kako može nekome uopće pasti na pamet da liječnici obiteljske med. sudjeluju u radu OHBP, da ih se izvlači iz ordinacija kako se nekome svidi. Što prije smanjiti broj pacijenata po 1 timu i ne dozvoliti im da nepotrebno konzumiraju zdravstvene djelatnike bez imalo odgovornosti. Pa nisu hrvati najbolesniji narod na kugli zemaljskoj kako to izgleda po prepunim čekaonicama ordinacija. Sustav dosadašnjih domova zdravlja je i doveo do ovog kaosa PZZ, treba ih ukinuti jer su ionako svi u debelom financijskom minusu. Deficit liječnika se ne smje rješavati nikakvim obvezama i prisilama jednogodišnjeg rada u PZZ nakon završenog studija već im treba stvoriti pristojne uvjete rada, dobru plaću, rješavanje stambenog pitanja. sudjeluju u Zakonom	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
152	Monika Tomin	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slažem se sa svim prijedlozima KoHom-a vezanim uz ovaj zakon. Neizvedivo je da liječnici obiteljske medicine sudjeluju u radu drugih ustanova osim Doma zdravlja jer je u Hrvatskoj veliki deficit obiteljskih liječnika i jedva uspijevaju pokriti sve ambulante kojih je sve više i više bez nositelja tima. Uz sav svoj posao u ambulanti i pokrivanje drugih ambulanti za vrijeme godišnjeg, bolovanja te pokrivanje ambulanti bez nositelja tima, ne postoji vrijeme u kojem bi još išli raditi i na hitnu. Takav prijedlog i pritisak samo će dodatno smanjiti broj obiteljskih liječnika i dovesti do još većeg deficita i praznih ambulanti koje će trebati pokriti, a neće biti zainteresiranih mladih liječnika koji bi pristali raditi pod takvim uvjetima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
153	BORNA ŠARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Podržavam sve prijedloge KoHom-a vezane uz ovaj zakon! Dobar dio prijedloga doveo bi do devastacije, a ne unaprijeđenja obiteljske medicine.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
154	Filip Guzić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slažem se sa svim prijedlozima KOHOM-a. Dodajem da je vidljivo da nadopune zakona donosi politička administracija a ne struka. Žalosno je da postoji ovoliko nepoznavanje i nepoštivanje obiteljske medicine kao struke od Ministarstva. Dugo najavljivana reforma zdravstva ne samo da nije donijela pozitivne pomake, nego svodi obiteljsku medicinu na robovlasnički sistem, gdje se govori samo o kaznama i zabranama, a da pritom nemamo rješenje niti jednog tekućeg problema. Nedostatak liječnika se misli krpati obaveznim radom tek diplomiranih liječnika u primarnoj i produženjem ionako iscrpljenih kolega pred mirovinu. Dragi moji, gradite kuću bez temelja, ako ne shvatite da je obiteljska medicina temelj zdravstvenog sustava i prevencija temelj ušteda i boljeg zdravstva, ništa niste napravili. Današnja obiteljska medicina je zatrpana birokracijom koju odrađujemo za nekoga, cijepimo, naručujemo, odručujemo, dostupni smo svakom pacijentu sa ulice, i da, pritom za nagradu imamo sve punije ambulante i najniži koeficijent u zdravstvu, a možda budemo i dežurni po noći na hitnom traktu ili kolima hitne pa ćemo biti još produktivniji. Možda takvi otvorimo i koje bolovanje koje Vam nije po volji pa ćemo još za nagradu ostaviti 2 plaće u državnom proračunu. Da nije žalosno i tužno bilo bi smiješno. Umjesto da uvodite pozitivnu diskriminaciju na temelju radnih postignuća i rezultata Vi prijetite kaznama i represijom, a o kontrolama da ne govorim. Kao da ova struka nije dovoljno kažnjena proteklih 20 godina kada ste specijalizacije davali na kapaljku a u isto vrijeme broj bolničkih specijalizacija je rastao. Nisam protiv bolničkih specijalizacija, dapače, ali ako mi na terenu ne preveniramo i na vrijeme ne prepoznamo bolest, izračunajte koliko košta liječenje takvog bolesnika. Ili već nemamo dovoljno dugova u zdravstvu. Raspišite specijalizacije, podignite koeficijente liječnicima, dajte izbor svakom da radi u domu zdravlja ili u privatnoj praksi, smanjite broj pacijenata po timu, ne tjerajte mlade liječnike iz države. Još se u medijima hvalite da ste donijeli dobre prijedloge, kao mi nemamo što reći. Nije problem u nama, VI nas ne želite čuti, odnosno slijepi ste i gluhi jer ovakvo stanje je plod birokracije koja vlada već dugo. Zakone nam donose ljudi koji ne slušaju struku, ljude sa terena. Možda imate i drugu logiku, kad su već radnici otišli, možda neka odu i obiteljski liječnici za njima. Moglo bi se dogoditi da naše sunarodnjake u inozemstvu liječe njihovi novi-stari obiteljski doktori. Ali u nekim drugim uvjetima, tada se možda, onako usput, dotaknu onih nekih zakona koji su se mijenjali tamo neke 2022. godine, kada kažu, da, naši nas nisu trebali, drugi su nas jedva dočekali. Oprostite mi na iskrenosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
155	GABRIELA JONJIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Članak 46. Nadopuna članka 46, stavak 3. čime bi se omogućio samostalan rad magistara logopedije. Trenutno zakonsko rješenje to onemogućava stvarajući tako značajne nejasnoće i otežava sve segmente rada logopeda. Logopedija ima svoju šifru djelatnosti (2230000), ugovara se na svim razinama zdravstvene zaštite, a izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti 2020. god. omogućeno je otvaranja logopedske ambulante na razini PZZ. Navedene dopune nužne su u cilju reguliranja rada logopeda u privatnoj praksi i korak bliže konačnom reguliranju logopedske djelatnosti u cilju zaštite prava pacijenta. Prijedlog stavka: - U stavku tri nakon „medicinsko biokemijske laboratorije“ dodati, privatnu praksu magistara logopedije. Članak 48. Prijedlog nadopune: dodati iza doktora medicine i doktora dentalne medicine – magistar logopedije Nadopuna Članka 177, stavaka 9. nužna je kako bi se omogućila kontrola nad inozemnim stručnim kvalifikacijama magistara logopedije. Logopedija je regulirana djelatnost u EU, a zakonodavni nedostatci u RH omogućavaju prostor za lošu praksu i nemogućnost kontrole tko i pod kojim uvjetima pruža logopedsku dijagnostiku i terapiju. Navedena izmjena potrebna je kako bi se premostio zakonodavni jaz do donošenja Zakona o logopedskoj djelatnosti. Članak 177, stavak 9. Nadopuna: Isto se primjenjuje i na priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistara logopedije. Predlaže se donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti kroz zakonodavne aktivnosti Ministarstva zdravstva u 2023.god., a u skladu s tim i dopuna članka 239. Članak 239. Nadopuna članka : iza Hrvatske komore zdravstvenih radnika dodati Hrvatska logopedska komora. U prijelaznim i završnim odredbama dodati: Ministar će u šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Odluku o osnivanju Hrvatske logopedske komore. Uvažavanjem predloženih promjena Zakona omogućit će se nastavak pozitivnih promjena i konačno usklađivanje hrvatske sa svjetskom i europskom logopedskom praksom. Hrvatska logopedija je među prvih pet u EU, a stalnim šikaniranjem Ministarstva zdravstva jedna smo od rijetkih koja još uvijek nema svoj status zakonski reguliran! Ovim putem ističem kako su potrebe i potražnja u RH za logopedima ogromne i svakim danom sve veće, no ukoliko Zakon neće podržati logopede i logopedsku djelatnost i nastaviti nas odbijati kao do sada, onda svjesno narušavate kvalitetu i podcjenjujete logopeda kao stručnjaka i logopediju kao struke bez obzira na dugoročni trud i rad logopeda u RH! Nadamo se da ćete naše prijedloge razmotriti i uvažiti. S poštovanjem, Gabriela Jonjić	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
156	Iva Lisica Vučinić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Potpisujem sve prijedloge KoHom-a vezane uz ovaj zakon! Uz to nadodajem da je Ministarstvo u ovom sastavu od početka djelovanja, i svakim svojim novim prijedlogom pokazao potpuno ne poznavanje sustava obiteljske medicine i primarne zdravstvene zaštite u cijelosti, a o ne poštivanju, zanemarivanju i sustavnom uništavanju temeljne grane zdravstvenog sustava da ne govorim. Uz preopterećenost svakodnevnim zadacima, i nepotrebnim administriranjem (koje može dijelom odrađivati- HZZO) konstantno se dodaju novi zadaci, nameću i predlažu nove sankcije u sučaju ne pridržavanja već upitnih ideja za koje struka nije niti konzultirana niti ju se slušalo, a sada se i mladim kolegama nameće nešto za što očito nisu spremni. Nitko od njih ne želi za male novce biti samostalno odgovoran za cca 2000 osiguranika po završenom studiju, bez potrebne edukacije i bez ikakvog mentoriranja. Izabiru rad u bolnici gdje ipak imaju koliko/toliko mentoriranje uz i dalje katastrofalne uvjete rada. Prisilom ih se tjera ravno u inozemstvo, a naš sustav će i dalje održavati umirovljenici, samo je pitanje do kada? Razmislite radije o boljim stimulacijama i uvjetima za mlade liječnike pa će obiteljska možda postati traženija struka. A i sama pretpostavka da se obiteljska medicina može raditi bez dana radnog staža uz mentora, kao usputna stanica na putu do bolničke specijalizacije, pokazuje temeljno nepoznavanje ove grane medicine. Nažalost ako se ovo nastavi, doći će do potpunog kraha primarne, a tek tada će svima postati jasno da je krah primarne jednako i krah sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite. Već sad je kasno, šta će onda biti? Nadam se da ćete uvažiti konkretne prijedloge KOHOMa!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
157	Ivona Pongrac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Zanima me do koje mjere ide nepoznavanje strukture OM i načina funkcioniranja zdravstvenog sustava u RH koji zapravo uopće ne funkcionira i u najvećoj mjeri se oslanja na OM koja je odavno na klimavim nogama. Svaki komentar na predložene članke zakona koji su nepromišljeni i površni je suvišan jer su isti neprihvatljivi svakom razumnom pojedincu unutar zdravstvenog sustava pa i šire. Žao mi je što se krah zdravstvenog sustava nije dogodio još prije par godina jer je to jedini način da se iz temelja promijeni sustav koji ne funkcionira. Obzirom na trenutne negativne trendove MIZ bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
158	Arifa Mahmić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Potpisujem sve prijedloge KoHom-a vezane uz ovaj zakon! Godinama se sustavno uništava PZZ ( samim time i SKZZ) umjesto "gate keeper-a" postali smo visokoobrazovani administratori u službi raznovrsnih potreba svih struktura. Ne date nam da radimo ono za što smo se školovali, naša dnevna izvješća od 100-150-200 kontakata pokazuju kakav sustav imamo gdje je mogućnost pogreške vrlo velika uslijed umora.Posao odrađujemo i od doma, ne zato jer smo nesposobni, već zato što ne stižemo u redovno vrijeme obaviti sve što treba uslijed brojnih paramedicinskih zahtjeva. Tjerate mlade, sposobne, pametne ljude da odlaze van, ne iz materijalnih pobuda, već zbog uređenog sustava. Zašto se ne pobrinete da imamo dovoljno gerijatrijskih centara, populacija nam je jako stara, zahtjevi su ogromni, članovi obitelji zbog egzistencijalnih potreba ne mogu se brinuti o roditeljima, zašto nema dovoljno kućnih njega, zašto nema dovoljno kola sanitetskog prijevoza a ne da moram zvati kola hitne zbog prijevoza pacijenta koji je pao i slomio kuk?? Liste čekanja na pregled će biti sve duže, pacijenti su primorani ostvarivati svoje potrebe preko privatnih poliklinika...zašto ne slušate ljude iz struke, jer upravo zbog tih ljudi opstaje ovaj nakaradni sustav!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
159	Adrijana Tomas	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Potpisujem sve prijedloge KoHom-a vezane uz ovaj zakon i mogu samo dodati sram vas bilo. Ovaj zakon je čavao u lijes obiteljske medicine koja je u svim normalnim državama temelj zdravstvenog sustava i odrađuje 80% zdravstvene problematike, a vi uporno svim promjenama ulažete sve manje i onda se čudom čudite da ne dobivate sve više. Ono što ćete dobiti je sve veće prelijevanje pacijenata u bolnice, sve dulje liste čekanja i sve više pacijenata koji ne mogu kvalitetnu uslugu dobiti u javnom zdravstvu već su prisiljeni liječiti se u privatnom sektoru. Ili je to cilj ili se jednostavno radi o lošem menađmentu, nema treće opcije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
160	Zadarska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Dopuna i izmjena zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020,136/2021,119/2022) koja nije obuhvaćena postojećim nacrtom u e-savjetovanju: Poštovani, postojećim nacrtom prijedloga Dopunu i izmjenu zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022) u kojemu smo sudjelovali kroz e savjetovanje, nisu obuhvaćene odredbe koje se odnose na nadležnosti županijskih upravnih tijela u organizaciji radnog vremena u mreži javne zdravstvene službe i organizaciji mrtvozorničke službe. Stoga predlažemo izmjene i dopune članka 194. i članka 230. na način kako sljedi: • Predlaže se u članku 194. promijeniti stavak 2. tako da glasi: “(2)Dom zdravlja na svom području koordinira i utvrđuje raspored radnog vremena privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe sukladno pravilniku iz stavka 1. ovog članka i odluci nadležnog upravnog tijela za zdravstvo jedinica područne (regionalne) samouprave.” Obrazloženje: držimo nužnim ovlastiti ravnatelje nadležnih domova zdravlja za utvrđivanje rasporeda radnog vremena privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe. Predložene izmjene sukladne su namjeri ovog članka da se koordinacijom rada svih radnika u mreži javne zdravstvene službe osigura bolja dostupnost zdravstvene zaštite, nadležno upravno tijelo će svojom odlukom detaljnije urediti ovlasti doma zdravlja (raspored rada za zdravstvene radnike u zakupu prostora doma zdravlja, za privatne ordinacije koje djelatnost obavljaju na istim lokacijama s timovima doma zdravlja itd.) • Predlaže se u članku 230. stavku 1. riječi: “na prijedlog općinskih odnosno gradskih vijeća“ zamijeniti riječima: “na prijedlog pročelnika upravnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno Grada Zagreba nadležnog za zdravstvo”. Obrazloženje: Organizacija i rad mrtvozorničke službe u nadležnosti je županija i Grada Zagreba (člankom 11. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022) utvrđena je obveza županije osigurati sredstva za organizaciju i rad mrtvozorničke službe, dok je člankom 5. (“Narodne novine” broj 46/2011, 6/2013, 63/2014, 100/2018) određeno da predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave utvrđuje potreban broj mrtvozornika za područje jedne ili više općina kao i uže područje na kojemu će svaki od njih obavljati pregled umrlih osoba. Stoga je davanje ovlasti pročelniku upravnog tijela županije odnosno Grada Zagreba nadležnog za poslove zdravstva, odnosno nadležnog za organizaciju i rad mrtvozorničke službe, predložiti predstavničkom tijelu imenovanje potrebnog broja doktora medicine u funkciji učinkovitosti i pojednostavljenja postupka imenovanja mrtvozornika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
161	KARLA LUŽAIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
162	EMA DEJHALLA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	na članak 16. Prijedloga izmjena i dopuna ZOZO Predlaže se propisati donošenje Odluke o standardima i normativima zdravstvene zaštite za svaku kalendarsku godinu s tim da skrećemo pažnju da je potrebno na neki način i obvezati Zavod na donošenje navedene Odluke budući se Zavod trenutno ne pridržava navedene odredbe. Donošenje navedene odluke koja bi se potom dostavljala ugovornim partnerima omogućila bi jasan uvid liječnicima primarne zdravstvene zaštite o tome što pokriva osnovno, a što dopunsko zdravstveno osiguranje. Odlukom o standardima i normativima zdravstvene zaštite Zavod bi trebao definirati vremenski normative za određene postupke (KoHOM ima prijedlog). na članak 21. Prijedloga izmjena i dopuna ZOZO KoHOM ističe da svi prijedlozi u pogledu ove odredbe potpuno ignorirani od strane Ministarstva zdravstva stoga KoHOM još jednom u nastavku dostavlja sljedeće prijedloge vezano za predmetnu odredbu. KoHOM predlaže da se članak 46. dopuni na način kako slijedi: “Kada privremena nesposobnost osiguranika za rad traje neprekidno 3 mjeseca zbog iste dijagnoze bolesti, pravo na privremenu nesposobnost i duljinu trajanja utvrđuje liječničko povjerenstvo područnog ureda Zavoda koje je obvezno donijeti nalaz i mišljenje o pravo osiguranika na privremenu nesposobnost za rad najkasnije u roku od 60 dana od dana proteka navedenog roka i o tome obavijestiti izabranog doktora u roku od osam dana od dana donošenja nalaza i mišljenja.” Predlaže se obvezno kontroliranje osiguranika koji su privremeno nesposobni za rad 3 mjeseca i duže, i to od strane liječničkih povjerenstava Zavoda. - Članak 46. vezan za utvrđivanje i vođenje privremene nesposobnosti za rad KoHOM predlaže obvezno kontroliranje osiguranika koji su privremeno nesposobni za rad 3 mjeseca, i to od strane liječničkih povjerenstava Zavoda. U okviru iste odredbe KoHOM predlaže da se pedijatrima omogući otvaranje i vođenje privremene nesposobnosti za rad roditelja djeteta kada je privremena nesposobnost uvjetovana potrebama djeteta kako bi se liječnici obiteljske medicine makar u tom pogledu administrativno rasteretili prepisivanja preporuka drugih liječnika. Osim toga, predloženo je i da u slučajevima kratkih i samoizlječivih bolesti, poslodavac u dogovoru s radnikom može do 5 radnih dana godišnje ostvariti prava na temelju privremene nesposobnosti za rad bez izdavanja doznaka od strane izabranog liječnika. KoHOM predlaže da se članak 46. dopuni na način kako slijedi: “Iznimno, pedijatar djeteta može utvrditi početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad roditelja djeteta kada je privremena nesposobnost uvjetovana potrebama djeteta.” Intencija je omogućavanje pedijatrima da daju doznake za privremenu nesposobnost za rad roditeljima. Na taj način bi se omogućilo pedijatrima da sami odgovaraju o privremenim nesposobnistima za rad roditelja svojih pacijenata (pedijatrijska bolovanja za roditelje) kao što je to već učinjeno za ginekološka bolovanja tako da liječnici obiteljske medicine ne budu jedini odgovorni za sve izostanke s posla i nepotrebno prepisivanje tuđih preporuka. KoHOM predlaže da se članak 46. dopuni stavkom 12. koji glasi: “Iznimno, poslodavac osiguranika ima pravo umjesto izabranog doktora utvrditi privremenu nesposobnost za rad svog radnika u ukupnom trajanju do maksimalno 5 radnih dana godišnje.” Omogućiti radnicima da u dogovoru s poslodavcem ostvare prava proizašla zbog privremene nesposobnosti za rad u trajanju do 5 radnih dana godišnje (za kratke i samoizlječive bolesti) bez posredovanja izabranog liječnika i izdavanja doznaka. na članak 52. Prijedloga o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju: Predlažemo brisanje odredbe članka 152. st. 4. Naime, propisivanje novčanih kazni izabranim doktorima za svaki oblik nepravilnog vođenja privremene nesposobnosti za rad je prije svega potpuno suvišno budući je upravo tim zakonom predviđeno da je HZZO obvezan od liječnika PZZ potraživati naknadu štete nastalu uslijed pogrešnog vođenja PNR. Osim toga, svi ugovorni izabrani liječnici i ustanove obvezni su postupati u skladu sa ugovorima o provođenju PZZ u kojima je također definirana obveza liječnika da nadoknadi HZZO-u svaki oblik štete. Dakle, osim što je propisano kažnjavanje izabranih liječnika suvišno, isto je i potpuno destimulirajuće za sve liječnike koji možda i imaju namjeru raditi u obiteljskoj medicini stoga ovakvim odredbama resorno ministarstvo zasigurno neće postići jedan od ciljeva ove reforme kako uporno naglašava - jačanje PZZ - Članak 65. st. 4. vezan za ostvarivanje prava osiguranika na naknadu troškova prijevoza U tom smislu KoHOM predlaže izmjenu na način da osiguranik pravo na troškove prijevoza ostvaruje putem uputnice/nalaza kojeg predaje Zavodu koji potom vrši provjeru i odlučuje o osiguranikovom pravu na troškove prijevoza. Zamisao je da osiguranik putni nalog ne treba zatražiti od izabranog liječnika već da je dovoljno i da primjerice s nalazom bolničkog specijaliste (CEZIH registrira izdanu uputnicu i pregled realiziran temeljem izdane uputnice) dolazi na šalter Zavoda gdje se osiguraniku provjerava ima li pravo na naknadu troškova prijevoza. Naime, izabrani doktor ne može znati koja zdravstvena ustanova ima sklopljen ugovor sa Zavodom te potom koja ugovorna zdravstvena ustanova može pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu. - Članak 145. točka 1. vezano za obvezu zahtijevanja naknade štete od doktora primarne zdravstvene zaštite. Mišljenja smo da je ova odredba suvišna budući Zavod već ima propisanu zakonsku obvezu potraživanja naknade štete odnosno povrata sredstava od osiguranika sukladno članku 137. ovog Zakona. S obzirom na postojanje drugih mogućnosti da Zavod naplati eventualnu štetu, jednostavno nije potrebno obvezivati Zavod da štetu mora naplatiti od liječnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
163	VERONIKA ŽIVIĆ TARIBA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	prijedlozi na Zakon o zdravstvenoj zaštiti: Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50.a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
164	Jasna Duišević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	prijedlozi na Zakon o zdravstvenoj zaštiti: Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50.a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
165	Ana Jurin Martić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se sa ovom izrazito lošom mjerom povećanja broja liječnika u ranijim lošim gospodarenjem već devastiranoj PZZ iz dva razloga: 1. ovaj prijedlog zakona prepun represivnih mjera i kazni, takav je i dosadašnji način komunikacije monopolističkog HZZO prema liječnicima u PZZ - kojim ih opterećuje administrativnim postupcima koje bi većim dijelom mogle i trebale (bar zdravorazumski) provoditi njihove stručne službe - primjerice odobravanje putnih naloga. Ne sumnjam kako kolege tijekom studija stječu adekvatne stručne kompetencije, no nisam sigurna koliko su pripremljeni na administrativni košmar kojeg HZZO priprema za svakog liječnika u ambulanti PZZ, počevši već od raznih šifri bolesti, postupala i šifri pomagala. Kažnjavanje mladih kolega u prvim radnim danima nisu poticajna mjera, već vode sigurnom odlasku mladih liječnika daleko od ovog zdravstvenog sustava. 2. prema mojem shvaćanju koncepta obiteljske medicine, bit prave i pravodobne primarne zdravstvene zaštite je upravo u kontinuiranom praćenju cijele obitelji, odnosno pojedinca (osiguranika) tijekom duljeg vremenskog perioda. Izmjenjivanje liječnika svakih nekoliko mjeseci u ambulanti svakako je u potpunoj suprotnosti toga, osobito ukoliko su tamo dovedeni prisilno i privremeno. Zaključno, ukoliko je cilj Ministarstva bio rastjerati postojeće liječnike u sustavu iz medicine ili iz Domovine, a kolege koji su na studiju natjerati na odustajanje od studija, ili odlazak van Hrvatske odmah po primitku diplome - čestitam, uspjeli ste! NEKA ZADNJI UGASI SVJETLO!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
166	Karla Sertić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
167	Lana Oštro	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
168	Ana-Marija Prepelec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Apsolutno se slažem s komentarima kolega i u potpunosti podržavam prijedlog Kohoma.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
169	Vinko Pešić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Svoju privatnu ordinaciju opće/obiteljske medicine sam otvorio po „jugoslavenskom zakonu“ 01.01.1992. i skrbim za 2300 osiguranika i nekoliko tisuća turista tijekom ljeta. U ovih trideset godina rada u Pakoštanima u prostor, opremu i moje dodatno obrazovanje, lokalna samouprava (općina, županija) i država nisu uložili niti jedne kune. U ovih trideset godina rada od prvog radnog dana svjedok sam da je svaka vlast u našoj državi bila ustrajna i dosljedna u otežavanju moga rada i devastaciji naše cjelokupne obiteljske medicine. U tome se posebno isticao i ističe HZZO, posebno prebacivanjem svojega administrativnog posla na naša leđa ili nešto što je nezamislivo u normalnom svijetu, kontrolu bolničkih liječnika (specijalista i subspecijalista) kod njihovog propisivanja lijekova ili dijagnostike, a za njihove „greške“ bi kažnjavali mene. U ovih trideset godina rada HZZO-u sam racionalnim propisivanjem lijekova i opterećivanjem specijalistike u bolnicama uštedio HZZU-u/državi po njihovim brojkama najmanje desetak miliona kuna! U ovih trideset godina nikada nitko iz zdravstvene administracije nije me pitao za savjet niti sam doživio da su ikad kod donošenja zakona uvažena mišljenja struka, posebno obiteljske medicine. U ovih trideset godina svaka „zdravstvena vlast“ (HZZO, ministarstvo, županija, dom zdravlja) je uvijek tražilo način za kažnjavanje kroz bezbrojne i besmislene kontrole, izricale kazne, nametale nove obveze. Nakon trideset godina ja i dalje radim u ordinaciji, a nakon mandata svih tih „vlastodržaca“ ostajali su repovi korupcije i kriminala. Nakon trideset godina potpune devastacije obiteljske medicine nadao sam se da je vrijeme za promjene, da se konačno saslušaju i poslušaju prijedlozi struke, obiteljskih liječnika koji najbolje poznaju sustav, koji svojim svakodnevnim „krvavim“ poslom odrađuju sve vaše dosadašnje "deforme" zdravstvenog sustava. Ove kozmetičke promjene, koju vi nazivate reformom, i dalje guraju obiteljsku medicinu prema kliničkoj smrti i devastaciji cjelokupnog zdravstvenog sustava. Nametanje obveze studentima medicine da prvo odrade godinu dana u obiteljskoj medicini je gotovo suluda i protuustavna. Tjeranje i dodatno šibanje isluženih obiteljskih liječnika koji svakodnevno odrađuju preko stotinu kontakata, da uskaču i pomažu hitnoj pomoći ili da dodatno rade na OHBP-ima ako se to nekome svidi, je samo zadnji udarac obiteljskoj medicini. Zar nije jednostavnije donijeti jedan jednostavan članak: „Ukida se obiteljska medicina u Republici Hrvatskoj“. Zato su tu nove novčane kazne za liječnike obiteljske medicine za „neopravdana bolovanja“ i visoku stopu bolovanja, na nešto što obiteljski liječnik nema nikakvog utjecaja. Naravno, po vašem mišljenju za to nije kriv nefunkcionalan zdravstveni sustav i liste čekanja kojih nema niti u „Africi sa strujom“. Pročitajte onaj vic o cigi koji je odlučio da nauči konja na gladovanje. Eto, taj konj vam je na izmaku snaga!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
170	Vlatka Hajdinjak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kažnjavanje liječnika zbog „ lažnih i neopravdanih bolovanja“ smatram neprihvatljivim. Vođenje dugih bolovanja jako kompleksno i da ne bi trebalo biti u nadležnosti samo jednog liječnika, kojeg ćete na kraju kažnjavati i ponižavati. Za duža bolovanja bi trebalo vratiti liječnička povjerenstava Zavoda i timski odlučiti. Idealno bi bilo uključiti i poslodavca i medicinu rada ( ali ovo je možda samo utopija). U okolnostima koje planirate nametnuti obiteljskim liječnicima ne samo da neće biti moguće raditi i kvalitetno skrbiti o pacijentima već ćete i one koji sa srcem rade i vole obiteljsku medicinu otjerati iz Hrvatske. Nameću se samo dodatne obaveze u istoj jedinici vremena. I nadalje niste definirali standarde i normative, nadalje podcjenjujete obiteljskog liječnika, sa ciljem uništavate temelj hrvatskog zdravstva. Ako ne postoje uvjeti da se omogući kvalitetan rad ne znam kako se to misli postići novim nametima i kažnjavanjem. Kako sam prije par godina bila u sličnoj situaciji kao sad, a do danas se ništa nije promijenjeno na bolje, ove novčane kazne koje navodite od 660,00 EUR do 2.650,00 EUR i ne djeluju tako“ strašno“ u usporedbi sa strahom za vlastiti život jer nas drugi Zakon o sigurnosti prometa na cesti, za kojeg u dodiplomskoj, a niti postdiplomskoj nastavi većina liječnika nije znala ni da postoji, stavlja u puno gori položaj. Zar sve to navedeno predstavlja "jačanje PZZ" ? Smatram da bi u savjetovanje trebalo uključiti struku i predstavnike obiteljske medicine (KoHOM, DNOOM i dr.). donošenja bilo kojeg Zakona koji se odnosi na liječnike u PZZ-u.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
171	Vanja Pintarić Japec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U navedenom prijedlogu zakona ne nalazim mjere koje bi dovele do jačanja primarne zdravstvene zaštite i obiteljske medicine. Baš suprotno, nalaze se nove destimulativne mjere, obaveze i kazne. Dodatni zadatci koji nisu dobrovoljni poput rada na drugim radilištima (hitna medicina), nova kažnjavanja za administrativne obaveze liječnika obiteljske medicine (subjektivna procjena neadekvatnog vođenja bolovanja) bez ikakvih stimulativnih mjera bilo po osnovi smanjenja opterećenja (broj pacijenata u timu), rasterećenja od administracije, izjednačavanja koeficijenata itd. dovest će samo do daljnje devastacije struke te su dokaz da se struka nije slušala pri formiranju ovog zakona. Jedna od ključnih stavki koje obiteljski liječnici kontinuirano naglašavaju jest da je ovu struku potrebno rasteretiti administracije. Administrativni zadatci se množe nekontrolirano, a potiskuju stručne koji se onda prenose na SKZZ - a što sve dovodi do neadekvatnog funkcioniranja zdravstvenog sustava. Nije normalno ni efikasno stručnjaka sa specijalizacijom iz obiteljske medicine trošiti na zadatke poput naručivanja pacijenata na preglede i pretrage, pisanje i ispunjavanje raznih potvrda i obrazaca, prepisivanje recepata i uputnica s nalaza drugih specijalista, pisanje putnih naloga, prepisivanje bolovanja koja su indicirali pedijatri ili stomatolozi, itd. Potrebno je uvođenje administratora kao 3. člana tima u ordinacije obiteljske medicine kako bi se liječnici rasteretili svih ovih zadataka i kako bi zajedno sa svojim medicinskim sestrama mogli raditi posao za koji su educirani (i koji silno i žele raditi) ali su u ovim uvjetima u tome onemogućeni! Uz rad s administratorom mogli bi ojačati preventivne aktivnosti koje su sada zapostavljene i potisnute administracijom, i postići značajan pozitivan učinak na zdravlje populacije i funkcioniranje zdravstvenog sustava. To bi zbilja bila mjera u smjeru jačanja obiteljske medicine, ali i ostalih dijelova zdravstvenog sustava. Pokušaj krpanja rupa u kadrovskom deficitu obiteljske medicine mladim liječnicima koji bi imali obavezu raditi godinu dana u obiteljskoj medicini dodatan je šamar ovoj struci jer je potrebno težiti upravo suprotnome - da nam u obiteljskoj medicini rade stručnjaci sa specijalističkim obrazovanjem koji su kompetentni pružiti kompleksnu skrb za pacijente. Rad mladih liječnika bez specijalizacije u obiteljskoj medicini narušiti će kontinuitet skrbi za pacijente, kao i ostale kompetencije koje su temelj ove struke, uz prenošenje većeg postotka zadataka na SKZZ s obzirom da se ne može oekivati da ovi mladi ljudi na početku karijere rješavaju 80% problematike bez daljnjeg upućivanja kao što bi trebao biti normativ. Također, ovakvo postupanje prema njima stvorit će samo dodatan revolt, kada se nađu u obilju administracije i zadataka koje su obavezni na tom radnom mjestu obavljati a za koje nisu educirani na fakultetu jer ni nisu dio njihove struke - a za koje im prijete visoke kazne - ovo će samo potaknuti njihov bijeg iz obiteljske medicine. Svakako se slažem da bi svaki bolnički specijalist trebao dio radnog vijeka provesti u PZZ kako bi bio upoznat s ovom temeljnom razinom zdravstvene zaštite, kao što se dobar dio specijalizacije iz obiteljske medicine provodi rotacijama na bolničkim odjelima, ali to se može postići vraćanjem staža s većinskim dijelom rotacija u PZZ. Po pitanju vođenja bolovanja, nikako nije dobar smjer uvođenje visokih kazni liječnicima obiteljske medicine, već je ukoliko se želi postići smanjenje neadekvatno vođenih bolovanja potrebno osigurati liječnicima pomoć u tom zadatku u smislu veće angažiranosti djelatnika osiguravatelja i obavezna liječnička povjerenstva za pacijente na dužim bolovanjima. Osim toga, velik dio opterećenja kontaktima u obiteljskoj medicini odnosi se na administrativne preglede koje su dužni obavljati radi reguliranja bolovanja a ne iz medicinske potrebe. Primjerice, pacijenti s akutnim respiratornim ili probavnim infekcijama koji se inače ne bi imali potrebu javiti na pregled jer se radi o samoograničavajućim stanjima koja se liječe simptomatskom terapijom ipak moraju doći na pregled u ambulantu radi reguliranja bolovanja i to često minimalno 2 puta - pri otvaranju i zatvaranju bolovanja. Svaki bi zaposlenik trebao imati mogućnost koristiti određen broj dana bolovanja u godini bez da radi toga mora ići kod liječnika i dostavljati poslodavcu doznake kao što je to slučaj u većini inozemnih zemalja. Ovakav aranžman poštedio bi liječnike obiteljske medicine velikog broja nepotrebnih konzultacija i pregleda koji su u svojoj svrsi administrativni. Na kraju ponavljam, potrebno je obiteljsku medicinu učiniti poželjnom strukom za rad kako bi ju se ojačalo kadrovski, a to se može samo uređenjem rada rasterećenjem od administracije - uvođenjem administratora, uvođenjem normativa, smanjenjem broja pacijenata po timu, izjednačavanjem koeficijenata, dok rad na drugim radilištima mora biti dobrovoljan. Sve mjere koje nose samo nove zadatke, obaveze i kazne bez ikakve stimulacije dovode u sigurnu propast struke obiteljske medicine što će se neminovno prenijeti na sve ostale razine zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
172	Zora Ripić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
173	Miranda Copetti Modrčin	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50.a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”. ANDREJ RUBEŠA 03.11.2022 15:420 0 U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora 03.11.2022 15:290 0 Edukacijski rehabilitator/defektolog je stručnjak koji obavlja edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost u sustavu zdravstva, na radnim mjestima I. vrste, a reguliranu od strane Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora. Edukacijski rehabilitator obavlja zdravstvenu djelatnost kroz dijagnostičke i terapijske postupke i postupke medicinske rehabilitacije, a prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru nalazi se na razini 7.1.sv., u sektoru s psiholozima, logopedima i drugim socijalnim djelatnostima. Kao javno tijelo koje zastupa prava i interese edukacijskih rehabilitatora, predlažemo sljedeće izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi se edukacijskim rehabilitatorima zaposlenima u sustavu zdravstva vratila njihova stečena i pripadajuća prava: Predlažemo dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, edukacijski rehabilitatori ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ S obzirom da se zdravstvenim radnicima smatraju i stručnjaci koji se ne obrazuju na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu i drugim programima za zdravstveno zanimanje, smatramo da svojim obrazovanjem, koje uključuje niz medicinskih kolegija i kliničkih praksi, edukacijski rehabilitatori kao i navedena zanimanja, svoja stručna znanja i kompetencije koriste u procesu dijagnostike i liječenja. Prema članku 28. ovog Zakona, zdravstvena djelatnost je „djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba i koju po stručno-medicinskoj doktrini i uz uporabu medicinske tehnologije obavljaju zdravstveni radnici pri pružanju zdravstvene zaštite, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom“, a iznimno ju „na području promicanja zdravlja, prevencije bolesti te zaštite mentalnog zdravlja mogu obavljati i nezdravstveni djelatnici“ (stavak 2). Zdravstvena djelatnost provodi se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini zdravstvenih zavoda, a sukladno propisanom, edukacijski rehabilitatori provode djelatnost na svim navedenim razinama. Prema članku 30., na primarnoj razini obavljaju praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlažu mjere za zaštitu i unapređenje zdravlja stanovnika; dijagnostiku i rehabilitaciju; preventivnu i specifičnu preventivnu zdravstvenu zaštitu djece i mladeži; zdravstvenu zaštitu osoba s invaliditetom; preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih skupina i ostalih stanovnika; savjetovanje, zdravstveno prosvjećivanje i promicanje zdravlja radi njegova očuvanja i unapređivanja; zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i mentalnom razvoju; zaštitu mentalnog zdravlja zbog čega smatramo opravdanim da se i edukacijska rehabilitacija uvrsti u djelatnosti koje pružaju zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini. Sekundarna razina obuhvaća specijalističko-konzilijarnu i bolničku djelatnost (čl.32.), a u odnosu na primarnu razinu ona obuhvaća složenije mjere i postupke u pogledu prevencije, dijagnosticiranja te liječenja bolesti i ozljeda, provođenja ambulantne rehabilitacije i medicinske rehabilitacije (čl.33.) - što edukacijski rehabilitatori također provode. Nadalje, ako se gleda sama klasifikacija djelatnosti, prema informacijama Državnog zavoda za statistiku, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. koja je stupila na snagu 01.01.2008. te je i dalje na snazi, defektološka (edukacijsko-rehabilitacijska) djelatnost razvrstava se u razred 86.90 Ostale djelatnosti zdravstvene zaštite. 2011. godine edukacijski rehabilitatori su imali status zdravstvenih radnika, a tada je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u Prijedlogu Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti navelo da je djelatnost edukacijskih rehabilitatora kao sastavni dio odgojno-obrazovne, socijalne, zdravstvene i znanstvene djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Kao daljnji argument navodimo da edukacijski rehabilitatori provode zdravstvenu zaštitu u skladu s člankom 4. i prema aktualnom Planu i programu mjera zdravstvene zaštite 2020.- 2022. edukacijski rehabilitatori se navode kao izvršitelji čak 73 mjere zdravstvene zaštite i kao suradnici u izvršavanju 30 mjera zdravstvene zaštite. Većinski su kao izvršitelji i suradnici prepoznati na području psihijatrije, dječje i adolescentne psihijatrije te na području zaštite mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti. Izuzev toga, postoji niz mjera zdravstvene zaštite na području prevencije, dijagnostike, rehabilitacije i liječenja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom koje provode, ali nisu navedeni kao izvršitelji, niti kao suradnici (19 mjera zdravstvene zaštite), kao i niz mjera koje provode, a koje nisu obuhvaćene Planom i programom mjera zdravstvene zaštite. Zaključno, navodi se da zdravstveni radnici obavljaju zdravstvenu djelatnost „u procesu dijagnostike i liječenja“. Edukacijski rehabilitatori su stručnjaci koji sudjeluju u timskoj dijagnostici, liječenju, habilitaciji i rehabilitaciji pacijenata - djece s neurorazvojnim čimbenicima rizika i simptomima rizika; djece, mladih i odraslih osoba s: intelektualnim teškoćama, teškoćama učenja, ADHD-om, poremećajem iz spektra autizma (PSA), višestrukim teškoćama, motoričkim poremećajima, kroničnim bolestima, teškoćama vizualne percepcije; slijepe, slabovidne i gluhoslijepe djece, mladih i odraslih; kao i njihovog okruženja. U sustavu zdravstva neophodni su u dijagnostičkom procesu svih razvojnih teškoća prema MKB-10, kroz primarnu, sekundarnu i tercijarnu razinu zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenoga predlažemo i dopunu članka 30., stavka 2., na način da glasi: „Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: obiteljske (opće) medicine; zdravstvene zaštite predškolske djece; školske i adolescentne medicine u vidu preventivno-odgojnih i specifičnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata; javnog zdravstva; zdravstvene zaštite žena; dentalne zdravstvene zaštite; dentalnih laboratorija; higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite; medicine rada/medicine rada i sporta; zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti; logopedije; patronažne zdravstvene zaštite; zdravstvene njege u kući; primaljske skrbi; fizikalne terapije; radne terapije; hitne medicine; sanitetskog prijevoza; palijativne skrbi; ljekarništva; radiološke dijagnostike; laboratorijske dijagnostike; telemedicine; zdravstvene ekologije; sanitarnog inženjerstva; edukacijske rehabilitacije“. Također predlažemo dopunu članka 32., stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. podstavaka 9., 11., 15., 19. i 26. ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, fizikalne terapije, palijativne skrbi i edukacijske rehabilitacije mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Kroz priloženu argumentaciju vidljivo je kako rad i usluge koje pruža edukacijski rehabilitator u zdravstvu prelaze ulogu suradnika u zdravstvu te stoga predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te se na taj način omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije u svrhu poboljšanja sustava zdravstvene zaštite i interesa djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Ana Marija Krznaric Lovosevic 03.11.2022 14:280 0 Komentar na ocjenu stanja, osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Iz ocjene stanja i pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona, ne možemo nego zaključiti da ministarstvo unatoč našim brojnim upozorenjima i dalje nije svjesno kadrovske devastacije koja prijeti u općoj/obiteljskoj medicini. U tom smislu, ponovno skrećemo pozornost zdravstvenoj administraciji da sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine, a kad se tome pridoda podatak da je 26 % manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100), nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Apsolutno niti jedan prijedlog KoHOM-a, ne samo da nije uvažen već je jednostavno izignoriran bez ikakvog obrazloženja stoga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na sljedeće prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: 1/ Rad u privatnoj praksi do 68. godine života bez posebnog odobrenja Ministarstva zdravstva KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. 2/ Prijenos privatne prakse na drugog zdravstvenog radnika Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50. a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: – ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika – dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti – dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda – dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Obrazloženje: Smatramo da bi se omogućavanjem prijenosa ordinacija privatnih zdravstvenih radnika na ovakav način (da zdravstveni radnik koji radi kod privatnog zdravstvenog radnika mora minimalno godinu dana raditi s pacijentima koje će preuzeti) osigurao bolji kontinuitet zdravstvene zaštite ali isto tako na ovaj način bi se motiviralo liječnike na ulaganje u opremu i znanje. Isto tako, navedeno bi stimuliralo i mlade liječnike da se odluče na rad u obiteljskoj medicini koja je doslovno “pred izumiranjem” kada uzmemo u obzir statističke podatke HLK iz Atlasa liječništva (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ). Imajući u vidu poražavajuće brojke iz navedenog dokumenta dolazimo do jasnog zaključka da će već za nekoliko godina Mreža biti ozbiljno ugrožena u cijeloj Hrvatskoj, dok je u ruralnim sredinama to već sada slučaj!!) 3/ Ukidanje obveze ishođenja suglasnosti jedinica područne samouprave kod preseljenja ordinacije Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” Obrazloženje: Postojećim odredbama jedinicama lokalne samouprave odnosno Gradu Zagreb je ostavljeno da po slobodnoj ocjeni izdaju ili uskrate navedenu suglasnost bez jasno definiranih kriterija što posljedično može dovesti do zloupotrebe tako širokih ovlasti i neželjenih sporova pogotovo ako se uzme u obzir da su upravo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb, osnivači domova zdravlja iz čijih prostora privatni zdravstveni radnici mahom traže preseljenje stoga u većini slučajeva prilikom donošenja suglasnosti dolazi do sukoba interesa. Pored toga, u slučaju udovoljenja svim prethodno postavljenim uvjetima iz ovog zakona smatramo suvišnim da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb praktički samovoljno odlučuju o premještaju ordinacije. 4/ Ukidanje “kažnjavanja” specijalizanata/specijalista koji ostaju raditi u istoj Mreži kao i zdravstvena ustanova u kojoj su imali prijašnji radni odnos Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Obrazloženje: Naime, svrha specijalizacije je pružanje kvalitetnije zdravstvene skrbi, a postojeće odredbe djeluju destimulirajuće za mlade liječnike koji se imaju namjeru specijalizirati budući ih se pritom vrlo rigidno ograničava u daljnjoj karijeri. Smatramo da mijenjanje statusa liječnika iz radnika u domu zdravlja u status radnika kod privatnog zdravstvenog radnika ili samostalnog privatnog zdravstvenog radnika, na istom području javno zdravstvene mreže gdje je liječnik i do sada radio, sa istim pacijentima, ne može biti penalizirano kako je to predviđeno trenutno važećim zakonom budući domovima zdravlja, koji su mahom davatelji specijalizacija, ne nastaje nikakva šteta prvenstveno iz razloga što se mreža koju popunjavaju, na ovaj način održava ali isto tako i zbog činjenice što domovi zdravlja u velikom broju slučajeva za specijalizaciju nisu uopće utrošili vlastita sredstva. Iz izloženog se kao logično nameće pitanje da li je svrha specijalizacije liječnika kontinuirano i kvalitetnije pružanje zdravstvene zaštite na području određene mreže javne zdravstvene službe ili je svrha specijalizacije zadržavanje mladih liječnika u d	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
174	Tajana Katinić Zorić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50.a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
175	ANDREJ RUBEŠA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
176	Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Edukacijski rehabilitator/defektolog je stručnjak koji obavlja edukacijsko-rehabilitacijsku djelatnost u sustavu zdravstva, na radnim mjestima I. vrste, a reguliranu od strane Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora. Edukacijski rehabilitator obavlja zdravstvenu djelatnost kroz dijagnostičke i terapijske postupke i postupke medicinske rehabilitacije, a prema Hrvatskom kvalifikacijskom okviru nalazi se na razini 7.1.sv., u sektoru s psiholozima, logopedima i drugim socijalnim djelatnostima. Kao javno tijelo koje zastupa prava i interese edukacijskih rehabilitatora, predlažemo sljedeće izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako bi se edukacijskim rehabilitatorima zaposlenima u sustavu zdravstva vratila njihova stečena i pripadajuća prava: Predlažemo dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, edukacijski rehabilitatori ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ S obzirom da se zdravstvenim radnicima smatraju i stručnjaci koji se ne obrazuju na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu i drugim programima za zdravstveno zanimanje, smatramo da svojim obrazovanjem, koje uključuje niz medicinskih kolegija i kliničkih praksi, edukacijski rehabilitatori kao i navedena zanimanja, svoja stručna znanja i kompetencije koriste u procesu dijagnostike i liječenja. Prema članku 28. ovog Zakona, zdravstvena djelatnost je „djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba i koju po stručno-medicinskoj doktrini i uz uporabu medicinske tehnologije obavljaju zdravstveni radnici pri pružanju zdravstvene zaštite, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom“, a iznimno ju „na području promicanja zdravlja, prevencije bolesti te zaštite mentalnog zdravlja mogu obavljati i nezdravstveni djelatnici“ (stavak 2). Zdravstvena djelatnost provodi se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini zdravstvenih zavoda, a sukladno propisanom, edukacijski rehabilitatori provode djelatnost na svim navedenim razinama. Prema članku 30., na primarnoj razini obavljaju praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlažu mjere za zaštitu i unapređenje zdravlja stanovnika; dijagnostiku i rehabilitaciju; preventivnu i specifičnu preventivnu zdravstvenu zaštitu djece i mladeži; zdravstvenu zaštitu osoba s invaliditetom; preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih skupina i ostalih stanovnika; savjetovanje, zdravstveno prosvjećivanje i promicanje zdravlja radi njegova očuvanja i unapređivanja; zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i mentalnom razvoju; zaštitu mentalnog zdravlja zbog čega smatramo opravdanim da se i edukacijska rehabilitacija uvrsti u djelatnosti koje pružaju zdravstvenu zaštitu na primarnoj razini. Sekundarna razina obuhvaća specijalističko-konzilijarnu i bolničku djelatnost (čl.32.), a u odnosu na primarnu razinu ona obuhvaća složenije mjere i postupke u pogledu prevencije, dijagnosticiranja te liječenja bolesti i ozljeda, provođenja ambulantne rehabilitacije i medicinske rehabilitacije (čl.33.) - što edukacijski rehabilitatori također provode. Nadalje, ako se gleda sama klasifikacija djelatnosti, prema informacijama Državnog zavoda za statistiku, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. koja je stupila na snagu 01.01.2008. te je i dalje na snazi, defektološka (edukacijsko-rehabilitacijska) djelatnost razvrstava se u razred 86.90 Ostale djelatnosti zdravstvene zaštite. 2011. godine edukacijski rehabilitatori su imali status zdravstvenih radnika, a tada je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u Prijedlogu Zakona o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti navelo da je djelatnost edukacijskih rehabilitatora kao sastavni dio odgojno-obrazovne, socijalne, zdravstvene i znanstvene djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Kao daljnji argument navodimo da edukacijski rehabilitatori provode zdravstvenu zaštitu u skladu s člankom 4. i prema aktualnom Planu i programu mjera zdravstvene zaštite 2020.- 2022. edukacijski rehabilitatori se navode kao izvršitelji čak 73 mjere zdravstvene zaštite i kao suradnici u izvršavanju 30 mjera zdravstvene zaštite. Većinski su kao izvršitelji i suradnici prepoznati na području psihijatrije, dječje i adolescentne psihijatrije te na području zaštite mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti. Izuzev toga, postoji niz mjera zdravstvene zaštite na području prevencije, dijagnostike, rehabilitacije i liječenja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom koje provode, ali nisu navedeni kao izvršitelji, niti kao suradnici (19 mjera zdravstvene zaštite), kao i niz mjera koje provode, a koje nisu obuhvaćene Planom i programom mjera zdravstvene zaštite. Zaključno, navodi se da zdravstveni radnici obavljaju zdravstvenu djelatnost „u procesu dijagnostike i liječenja“. Edukacijski rehabilitatori su stručnjaci koji sudjeluju u timskoj dijagnostici, liječenju, habilitaciji i rehabilitaciji pacijenata - djece s neurorazvojnim čimbenicima rizika i simptomima rizika; djece, mladih i odraslih osoba s: intelektualnim teškoćama, teškoćama učenja, ADHD-om, poremećajem iz spektra autizma (PSA), višestrukim teškoćama, motoričkim poremećajima, kroničnim bolestima, teškoćama vizualne percepcije; slijepe, slabovidne i gluhoslijepe djece, mladih i odraslih; kao i njihovog okruženja. U sustavu zdravstva neophodni su u dijagnostičkom procesu svih razvojnih teškoća prema MKB-10, kroz primarnu, sekundarnu i tercijarnu razinu zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenoga predlažemo i dopunu članka 30., stavka 2., na način da glasi: „Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: obiteljske (opće) medicine; zdravstvene zaštite predškolske djece; školske i adolescentne medicine u vidu preventivno-odgojnih i specifičnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata; javnog zdravstva; zdravstvene zaštite žena; dentalne zdravstvene zaštite; dentalnih laboratorija; higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite; medicine rada/medicine rada i sporta; zaštite mentalnog zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti; logopedije; patronažne zdravstvene zaštite; zdravstvene njege u kući; primaljske skrbi; fizikalne terapije; radne terapije; hitne medicine; sanitetskog prijevoza; palijativne skrbi; ljekarništva; radiološke dijagnostike; laboratorijske dijagnostike; telemedicine; zdravstvene ekologije; sanitarnog inženjerstva; edukacijske rehabilitacije“. Također predlažemo dopunu članka 32., stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. podstavaka 9., 11., 15., 19. i 26. ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, fizikalne terapije, palijativne skrbi i edukacijske rehabilitacije mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Kroz priloženu argumentaciju vidljivo je kako rad i usluge koje pruža edukacijski rehabilitator u zdravstvu prelaze ulogu suradnika u zdravstvu te stoga predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te se na taj način omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije u svrhu poboljšanja sustava zdravstvene zaštite i interesa djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“, „edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti“ znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa, kliničkih psihologa, edukacijskih rehabilitatora, poglavito u zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, u području školske i adolescentne medicine te u području zaštite mentalnog zdravlja sve u cilju prevencije primarnih i zdravstvenih teškoća djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora".	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
177	Ana Marija Krznaric Lovosevic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Komentar na ocjenu stanja, osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Iz ocjene stanja i pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona, ne možemo nego zaključiti da ministarstvo unatoč našim brojnim upozorenjima i dalje nije svjesno kadrovske devastacije koja prijeti u općoj/obiteljskoj medicini. U tom smislu, ponovno skrećemo pozornost zdravstvenoj administraciji da sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine, a kad se tome pridoda podatak da je 26 % manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100), nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Apsolutno niti jedan prijedlog KoHOM-a, ne samo da nije uvažen već je jednostavno izignoriran bez ikakvog obrazloženja stoga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na sljedeće prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: 1/ Rad u privatnoj praksi do 68. godine života bez posebnog odobrenja Ministarstva zdravstva KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. 2/ Prijenos privatne prakse na drugog zdravstvenog radnika Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50. a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: – ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika – dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti – dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda – dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Obrazloženje: Smatramo da bi se omogućavanjem prijenosa ordinacija privatnih zdravstvenih radnika na ovakav način (da zdravstveni radnik koji radi kod privatnog zdravstvenog radnika mora minimalno godinu dana raditi s pacijentima koje će preuzeti) osigurao bolji kontinuitet zdravstvene zaštite ali isto tako na ovaj način bi se motiviralo liječnike na ulaganje u opremu i znanje. Isto tako, navedeno bi stimuliralo i mlade liječnike da se odluče na rad u obiteljskoj medicini koja je doslovno “pred izumiranjem” kada uzmemo u obzir statističke podatke HLK iz Atlasa liječništva (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ). Imajući u vidu poražavajuće brojke iz navedenog dokumenta dolazimo do jasnog zaključka da će već za nekoliko godina Mreža biti ozbiljno ugrožena u cijeloj Hrvatskoj, dok je u ruralnim sredinama to već sada slučaj!!) 3/ Ukidanje obveze ishođenja suglasnosti jedinica područne samouprave kod preseljenja ordinacije Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” Obrazloženje: Postojećim odredbama jedinicama lokalne samouprave odnosno Gradu Zagreb je ostavljeno da po slobodnoj ocjeni izdaju ili uskrate navedenu suglasnost bez jasno definiranih kriterija što posljedično može dovesti do zloupotrebe tako širokih ovlasti i neželjenih sporova pogotovo ako se uzme u obzir da su upravo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb, osnivači domova zdravlja iz čijih prostora privatni zdravstveni radnici mahom traže preseljenje stoga u većini slučajeva prilikom donošenja suglasnosti dolazi do sukoba interesa. Pored toga, u slučaju udovoljenja svim prethodno postavljenim uvjetima iz ovog zakona smatramo suvišnim da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb praktički samovoljno odlučuju o premještaju ordinacije. 4/ Ukidanje “kažnjavanja” specijalizanata/specijalista koji ostaju raditi u istoj Mreži kao i zdravstvena ustanova u kojoj su imali prijašnji radni odnos Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Obrazloženje: Naime, svrha specijalizacije je pružanje kvalitetnije zdravstvene skrbi, a postojeće odredbe djeluju destimulirajuće za mlade liječnike koji se imaju namjeru specijalizirati budući ih se pritom vrlo rigidno ograničava u daljnjoj karijeri. Smatramo da mijenjanje statusa liječnika iz radnika u domu zdravlja u status radnika kod privatnog zdravstvenog radnika ili samostalnog privatnog zdravstvenog radnika, na istom području javno zdravstvene mreže gdje je liječnik i do sada radio, sa istim pacijentima, ne može biti penalizirano kako je to predviđeno trenutno važećim zakonom budući domovima zdravlja, koji su mahom davatelji specijalizacija, ne nastaje nikakva šteta prvenstveno iz razloga što se mreža koju popunjavaju, na ovaj način održava ali isto tako i zbog činjenice što domovi zdravlja u velikom broju slučajeva za specijalizaciju nisu uopće utrošili vlastita sredstva. Iz izloženog se kao logično nameće pitanje da li je svrha specijalizacije liječnika kontinuirano i kvalitetnije pružanje zdravstvene zaštite na području određene mreže javne zdravstvene službe ili je svrha specijalizacije zadržavanje mladih liječnika u domovima zdravlja?! 5/ Postavljanje limita kod određivanja visine zakupnine u prostorima domova zdravlja Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”. Obrazloženje: Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika. 6/ Usklađenje odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti u pogledu rada privatnih zdravstvenih radnika na visokim učilištima te problem prijave ugovora o radu sklopljenih između visokih učilišta i privatnih zdravstvenih radnika na mirovinsko osiguranje Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Obrazloženje: Navedena odredba je u koliziji s odredbom članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona kojom je propisano da privatni zdravstveni radnici kojima je odobrena privatna praksa u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe mogu ostvariti novčana sredstva ugovorom s visokim učilištem koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje. Naime, pojam ugovor u kontekstu navedene odredbe može biti i ugovor o radu na nepuno radno vrijeme stoga je potrebno izuzeti navedeni uvjet u takvim slučajevima, čime bi se ujedno izuzela i primjena prekršajne odredbe iz članka 246. st. 1. točka 10. ovog zakona u tom smislu. U pogledu članka 57. st. 1 alineje 7. ZZZ potrebno je skrenuti pozornost MiZ na probleme koji se događaju prilikom prijave ugovora privatnih zdravstvenih radnika sklopljenih s visokim učilištima na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a sve kako bi MiZ u dogovoru s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava otklonilo te probleme. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija prijavu na mirovinsko osiguranje privatnih zdravstvenih radnika po osnovi sklopljenog ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s visokim učilištem stoga smatramo bitnim da MiZ u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava iskordinira u tom pogledu ostale relevantne zakone (Zakon o doprinosima i Zakon o mirovinskom osiguranju) koji trenutno faktički sprječavaju zaposlenje privatnih zdr. radnika na visokim učilištima unatoč njihovom zakonskom pravu iz odredbe čl. 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona. 7/ Ukidanje obveze mrtvozorstva za privatne zdravstvene radnike Predlaže se brisanje postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ koji glasi: “Obveza utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na privatne zdravstvene radnike – doktore medicine koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u ordinaciji.” Alternativno se predlaže izmjena postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ na način da glasi kako slijedi: “Ugovorom sklopljenim između privatnog zdravstvenog radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju se prava i obveze u pogledu obavljanja poslova utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka.” Obrazloženje: Uz sve moguće postojeće zakonske obveze koje su praktički nametnute privatnim zdravstvenim radnicima ovo je još jedna u nizu pa se ponovno postavlja pitanje kršenja odredbi Zakona o radu u smislu korištenja dnevnog i tjednog odmora privatnih zdravstvenih radnika i njihovih članova u timu? Kao alternativno rješenje predlaže se dopuna ovog članka tako da se ugovorom sklopljenim između privatnog zdr. radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju prava i obveze u pogledu obavljanja tog posla što bi značilo da bi privatni zdravstveni radnici i dalje obavljali ove poslove, ali naravno, na dobrovoljnoj bazi. Prijedlozi iz ovog zakona, umjesto da idu u smjeru stimulacije mladih liječnika na rad u obiteljskoj medicini, proizvesti će upravo suprotan učinak. Komentar na članak 1. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. Komentar na članak 12. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo brisati prijedlog koji se odnosi na čl. 64. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.“ Naime na ovu odredbu smo dali primjedbe još u radnoj skupini, međutim, glas struke se očigledno i dalje ignorira. Privatni zdravstveni radnici uz već postojeće obveze rada u okviru sklopljenog ugovora sa Zavodom, sudjeluju u radu COVID-19 ordinacija kao i u posebnim dežurstvima stoga dodatno obvezivanje na rad u posebnim ordinacijama u stvarnosti jednostavno nije izvediv. Navedenom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja čime se gubi svaki smisao privatne prakse definiran Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Što zapravo znači “sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite”? Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite??! Nametanjem dodatne obveze rada u posebno ustrojenim ordinacijama koje domovi zdravlja po vlastitom nahođenju mogu osnivati, zasigurno će doći do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom ali i kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Ukoliko je cilj ove odredbe bio da se zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvežu na rad u iznimnim okolnostima onda skrećemo pozornost predlagatelju ovih izmjena i dopuna na članak 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već ostavljena mogućnost uređenja rada svih zdravstvenih radnika pa tako i zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži u izvanrednim okolnostima, katastrofama i epidemijama, a na temelju koje odredbe je upravo ovo ministarstvo uređivalo rad svih ustanova i liječnika u posljednje tri godine pandemije pa zapravo iznenađuje dodatno uređenje nečega što već funkcionira. Komentar na članak 25. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i postaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Isto tako, predlažemo da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja. Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi još trebali raditi??! Komentar na članak 43. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. Komentar na članak 50. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostane na snazi neizmijenjen. Prije svega KoHOM ističe da ova odredba koja regulira prelazak domskih liječnika u privatnu praksu praktički ostaje bez ikakvog učinka, s obzirom na prijedlog za izmjenu članka 103. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se daje ovlast osnivačima domova zdravlja da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite te na taj način onemogućiti bilo kojeg domskog liječnika u ostvarivanju svojih prava iz ovog članka zakona. Dakle, bez obzira, da li domski liječnik ima godinu dana staža (što je uvjet po postojećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti) ili pet godina radnog staža po ovom prijedlogu, ishod u slučaju traženja prelaska u privatnu praksu će biti isti, negativan, iz jednostavnog razloga što domovi zdravlja više neće biti limitirani po broju timova u pojedinoj djelatnosti primarne zdravstvene zaštite. Izmjenom ove odredbe i odredbe članka 103. st. 4. liječnicima se ostavlja izbor, ili nastavak rad u domovima zdravlja ili odlazak u inozemstvo, a strahujemo da će potonja opcija biti sve učestalija. Brojke o mladim liječnicima koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja što će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. U prilog našim navodima iznosimo još jednom statističke podatke HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ) Isto tako KoHOM predlaže dopuniti ovu odredbu novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb“ Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
178	Aleksandar Ljubotina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Obiteljski liječnici oduvijek obavljaju oportunističke sistematske preglede, i oni bi trebali zauzimati značajan dio radnog dana. Problem je suvišna administracija (organiziranje kućnih njega, sanitetskih prijevoza, propisivanje ortopedskih pomagala, putnih naloga i sl.) koja obiteljskim liječnicima ne dozvoljava baviti se medicinom, onim znanjima i vještinama koja su usvojili tijekom specijalizacije. Zato treba reformirati obiteljsku medicinu, na pravi način, uz konzultaciju struke (Četiri Katedre obiteljske medicine imaju kvalitetne nastavnike koji poznaju i žive struku)	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
179	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlažemo u Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona jasnije definirati odredbe članka 235. važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti u dijelu koji uređuje pitanje iz kojih se izvora osiguravaju sredstva za podmirenje troškova obdukcije u slučaju neprirodne smrti ili smrti nepoznatog uzroka. Naime, riječ je o dugogodišnjem nerazumijevanju oko primjene zakonskih odredbi u praksi i inzistiranju zdravstvenih ustanova koje obavljaju obdukcije da se troškovi istih podmiruju iz proračuna jedinica područne (regionalne) samouprave. Na ovo nerazumijevanje jedinica područne (regionalne) samouprave upozoravaju već niz godina i predlažemo da se izmjenama i dopunama Zakona ovo nedvojbeno i jasno definira.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
180	Lidija Gović-Golčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50.a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
181	Lidija Gović-Golčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
182	Ivanka Dodig-Bravić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slažem se sa svim komentarima KOHOM-a, na novi Zakon o ZZ.Ja sam doduše pri kraju svog radnog vijeka, a ako se ovo usvoji, otići ćE-savjetovanje u odnosu na Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju 1. Komentar na ocjenu stanja, osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Iz pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona proizlazi da su apsolutno svi prijedlozi KoHOM-a ignorirani stoga osim komentara na odredbe iz Prijedloga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: - Članak 46. vezan za utvrđivanje i vođenje privremene nesposobnosti za rad KoHOM predlaže obvezno kontroliranje osiguranika koji su privremeno nesposobni za rad 3 mjeseca, i to od strane liječničkih povjerenstava Zavoda. U okviru iste odredbe KoHOM predlaže da se pedijatrima omogući otvaranje i vođenje privremene nesposobnosti za rad roditelja djeteta kada je privremena nesposobnost uvjetovana potrebama djeteta kako bi se liječnici obiteljske medicine makar u tom pogledu administrativno rasteretili prepisivanja preporuka drugih liječnika. Osim toga, predloženo je i da u slučajevima kratkih i samoizlječivih bolesti, poslodavac u dogovoru s radnikom može do 5 radnih dana godišnje ostvariti prava na temelju privremene nesposobnosti za rad bez izdavanja doznaka od strane izabranog liječnika. - Članak 65. st. 4. vezan za ostvarivanje prava osiguranika na naknadu troškova prijevoza U tom smislu KoHOM predlaže izmjenu na način da osiguranik pravo na troškove prijevoza ostvaruje putem uputnice/nalaza kojeg predaje Zavodu koji potom vrši provjeru i odlučuje o osiguranikovom pravu na troškove prijevoza. Zamisao je da osiguranik putni nalog ne treba zatražiti od izabranog liječnika već da je dovoljno i da primjerice s nalazom bolničkog specijaliste (CEZIH registrira izdanu uputnicu i pregled realiziran temeljem izdane uputnice) dolazi na šalter Zavoda gdje se osiguraniku provjerava ima li pravo na naknadu troškova prijevoza. Naime, izabrani doktor ne može znati koja zdravstvena ustanova ima sklopljen ugovor sa Zavodom te potom koja ugovorna zdravstvena ustanova može pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu. - Članak 145. točka 1. vezano za obvezu zahtijevanja naknade štete od doktora primarne zdravstvene zaštite. Mišljenja smo da je ova odredba suvišna budući Zavod već ima propisanu zakonsku obvezu potraživanja naknade štete odnosno povrata sredstava od osiguranika sukladno članku 137. ovog Zakona. S obzirom na postojanje drugih mogućnosti da Zavod naplati eventualnu štetu, jednostavno nije potrebno obvezivati Zavod da štetu mora naplatiti od liječnika. 2. Komentar na članak 16. Prijedloga izmjena i dopuna ZOZO Predlaže se propisati donošenje Odluke o standardima i normativima zdravstvene zaštite za svaku kalendarsku godinu s tim da skrećemo pažnju da je potrebno na neki način i obvezati Zavod na donošenje navedene Odluke budući se Zavod trenutno ne pridržava navedene odredbe. Donošenje navedene odluke koja bi se potom dostavljala ugovornim partnerima omogućila bi jasan uvid liječnicima primarne zdravstvene zaštite o tome što pokriva osnovno, a što dopunsko zdravstveno osiguranje. Odlukom o standardima i normativima zdravstvene zaštite Zavod bi trebao definirati vremenski normative za određene postupke (KoHOM ima prijedlog). 3. Komentar na članak 17. Prijedloga izmjena i dopuna ZOZO KoHOM smatra diskriminirajućim da svi ugovorni partneri imaju pravo zadržati kao prihod naplaćene iznose na ime participacije, dok su jedino izabrani doktori primarne zdravstvene zaštite taj iznos dužni naplatiti i proslijediti Zavodu. 4. Komentar na članak 21. Prijedloga izmjena i dopuna ZOZO KoHOM ističe da svi prijedlozi u pogledu ove odredbe potpuno ignorirani od strane Ministarstva zdravstva stoga KoHOM još jednom u nastavku dostavlja sljedeće prijedloge vezano za predmetnu odredbu. KoHOM predlaže da se članak 46. dopuni na način kako slijedi: “Kada privremena nesposobnost osiguranika za rad traje neprekidno 3 mjeseca zbog iste dijagnoze bolesti, pravo na privremenu nesposobnost i duljinu trajanja utvrđuje liječničko povjerenstvo područnog ureda Zavoda koje je obvezno donijeti nalaz i mišljenje o pravo osiguranika na privremenu nesposobnost za rad najkasnije u roku od 60 dana od dana proteka navedenog roka i o tome obavijestiti izabranog doktora u roku od osam dana od dana donošenja nalaza i mišljenja.” Predlaže se obvezno kontroliranje osiguranika koji su privremeno nesposobni za rad 3 mjeseca i duže, i to od strane liječničkih povjerenstava Zavoda. KoHOM predlaže da se članak 46. dopuni na način kako slijedi: “Iznimno, pedijatar djeteta može utvrditi početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad roditelja djeteta kada je privremena nesposobnost uvjetovana potrebama djeteta.” Intencija je omogućavanje pedijatrima da daju doznake za privremenu nesposobnost za rad roditeljima. Na taj način bi se omogućilo pedijatrima da sami odgovaraju o privremenim nesposobnistima za rad roditelja svojih pacijenata (pedijatrijska bolovanja za roditelje) kao što je to već učinjeno za ginekološka bolovanja tako da liječnici obiteljske medicine ne budu jedini odgovorni za sve izostanke s posla i nepotrebno prepisivanje tuđih preporuka. KoHOM predlaže da se članak 46. dopuni stavkom 12. koji glasi: “Iznimno, poslodavac osiguranika ima pravo umjesto izabranog doktora utvrditi privremenu nesposobnost za rad svog radnika u ukupnom trajanju do maksimalno 5 radnih dana godišnje.” Omogućiti radnicima da u dogovoru s poslodavcem ostvare prava proizašla zbog privremene nesposobnosti za rad u trajanju do 5 radnih dana godišnje (za kratke i samoizlječive bolesti) bez posredovanja izabranog liječnika i izdavanja doznaka. Komentar na članak 52. Prijedloga o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju: Predlažemo brisanje odredbe članka 152. st. 4. Naime, propisivanje novčanih kazni izabranim doktorima za svaki oblik nepravilnog vođenja privremene nesposobnosti za rad je prije svega potpuno suvišno budući je upravo tim zakonom predviđeno da je HZZO obvezan od liječnika PZZ potraživati naknadu štete nastalu uslijed pogrešnog vođenja PNR. Osim toga, svi ugovorni izabrani liječnici i ustanove obvezni su postupati u skladu sa ugovorima o provođenju PZZ u kojima je također definirana obveza liječnika da nadoknadi HZZO-u svaki oblik štete. Dakle, osim što je propisano kažnjavanje izabranih liječnika suvišno, isto je i potpuno destimulirajuće za sve liječnike koji možda i imaju namjeru raditi u obiteljskoj medicini stoga ovakvim odredbama resorno ministarstvo zasigurno neće postići jedan od ciljeva ove reforme kako uporno naglašava - jačanje PZZu prije nego sam mislila.LP	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
183	Sanja Pavić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	prijedlozi na Zakon o zdravstvenoj zaštiti: Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50.a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
184	Amila Iličić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Smatram da je jednogodišnji staž u obiteljskoj medicini za sve nepotreban i destimulirajući za mlade liječnike. Smatram da nema potrebe da se liječnici „privremeno“ bave obiteljskom medicinom prije nego se opredijele za neku drugu specijalizaciju i da obiteljska medicina ne bi smjela postati usputna stanica dok se čeka druga specijalizacija. Slažem se da bi jednogodišnji staž u obiteljskoj medicini bio potreban za sve mlade liječnike koji će dalje nastavit specijalizaciju iz obiteljske i ostati raditi u obiteljskoj medicini. Što s e tiče rada u HMP, ne znam kako bi to bilo organizirano i na koji ste način sve to mislili provesti, obvezati liječnike obiteljske medicine da rade u HMP s obzirom da su to dvije različite specijalizacije? Slažem se s mišljenjem KoHOM-a DNOO-a i zanimaju me odgovori na sva pitanja koja su postavili u svezi pružanja hitne medicinske pomoći izvan svog radnog mjesta. Rad obiteljskih liječnika u HMP trebao bi biti dobrovoljan, a ne obvezujući.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
185	HANNAH GAŠPAREVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
186	HANNAH GAŠPAREVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
187	Marijana Kovaček	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Poštovani, u ime Podružnice HKMS Osječko-baranjske županije dostavljamo svoje mišljenje i prijedlog vezano uz Članak 85. (2) Ravnatelj zdravstvene ustanove ima zamjenika, a može imati pomoćnika za pravne poslove, pomoćnika za financijsko poslovanje, pomoćnika za sestrinstvo – glavnu sestru zdravstvene ustanove te pomoćnika za kvalitetu sukladno zakonu kojim se uređuje kvaliteta zdravstvene zaštite. Prijedlog: Ravnatelj zdravstvene ustanove ima zamjenika i pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavnu sestru zdravstvene ustanove… Obrazloženje: Radno mjesto pomoćnika ravnatelja za sestrinstvo – glavne sestre zdravstvene ustanove od iznimne je važnosti za koordinaciju, organizaciju i upravljanje najbrojnijom skupinom zdravstvenih radnika odnosno medicinskih sestara/tehničara u zdravstvenom sustavu. Predsjednica Podružnice HKMS Osječko-baranjske županije Marijana Kovaček, dipl.med.techn.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
188	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
189	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.”	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
190	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50.a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.”	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
191	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
192	Dom zdravlja Županja	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Poštovani, dostavljam Vam prigovor Podružnice HKMS Vukovarsko srijemske županije na članak 85. koji ovako glasi. Članak 85. (1) Ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada. (2) Ravnatelj zdravstvene ustanove ima zamjenika, a može imati pomoćnika za pravne poslove, pomoćnika za financijsko poslovanje, pomoćnika za sestrinstvo – glavnu sestru zdravstvene ustanove te pomoćnika za kvalitetu sukladno zakonu kojim se uređuje kvaliteta zdravstvene zaštite. U zakonu iz 2011. taj članak je glasio Ravnatelj zdravstvene ustanove ima zamjenika, u bolničkim zdravstvenim ustanovama i domovima zdravlja i pomoćnika za sestrinstvo-glavnu sestru zdravstvene ustanove, a u kliničkim zdravstvenim ustanovama i pomoćnika za financijsko poslovanje. OVO SADA JE SAMO NA ŠTETU POMOĆNIKA RAVNATELJA ZA SESTRINSTVO - prijedlog članka je sljedeći: Ravnatelj zdravstvene ustanove ima zamjenika, u bolničkim zdravstvenim ustanovama i domovima zdravlja i pomoćnika za sestrinstvo – glavnu sestru zdravstvene ustanove a u kliničkim zdravstvenim ustanovama i pomoćnika za financijsko poslovanje, a može imati pomoćnika za pravne poslove, pomoćnika za kvalitetu sukladno zakonu kojim se uređuje kvaliteta zdravstvene zaštite. Obrazloženje; Pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo- Glavna medicinska sestra mora biti obvezno radno mjesto u svim zdravstvenim ustanovama. Na tom radnom mjestu mora biti visokoobrazovana medicinska sestra jer je kao takva sukladno svom obrazovanju najkompetentnija: za organizaciju, upravljanje i koordinaciju rada medicinskih sestara/tehničara u ustanovi, za planiranje razvoja sestrinstva u ustanovi, za rukovođenje sustavima unapređenja sestrinske prakse te za brigu o provođenju zakonskih propisa iz području sestrinstva u ustanovi. Predsjednica podružnice HKMS VSŽ: Janja Stojanović,mag.med.techn.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
193	Sarah Singer	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Rad u PZZ je potrebno stimulirati na druge nacine, uz poticaj (boljim uvjetima) na usavrsavanje u tom podrucju sa svrhom povecanja broja strucnjaka. Zakon o obaveznom radu u PZZ u trajanju od jedne godine nije adekvatno rjesenje. Takoder smatram da se uspostava ovakvih promjena nebi trebala provoditi u tijeku skolovanja. Osim toga, nakon sestogodisnjeg studija (sa svim polozenim i naucenim metodama osnovnog medicinskog osposobljavanja koje su potrebne) stjecemo pravo pristupanju specijalistickom usavrsavanju, zakonski, prema clancima 24. i 25. direktive 2005/36/EZ Eu parlamenta... Dodatna edukacija nije potrebna nakon 6 godina studija, no ukoliko se diplomirane doktore smatra nespremnima za specijalisticko usavrsavanje odmah po zavrsetku fakulteta onda neka se naprave promjene po pitanju kvalitetnije edukacije u tih 6 godina studija. Osim toga, u slucaju potrebe, postoji RPN koji je dobar nacin tranzicije iz uloge studenta u ulogu doktora (ako netko to zeli).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
194	Anja Kovačić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
195	Manuela Frančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
196	Adrijan Tiku	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
197	Karla Kosor	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
198	Ivana Orlić Neretljak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	PZZ morala bi biti temelj zdravstvenog sustava. Bez dobrog PZZ-a nema ni kvalitetne zdravstvene zaštite. Novi prijedlog Zakona o ZZ to ne podržava. 1) Nositelj PZZa je obiteljska medicina, i ona je s pravom specijalizacija za sebe, kao što je hitna medicina s pravom specijalizacija za sebe. POdrazumijevanje da svaki liječnik može raditi ove 2 specijalizacije je prva ogromna greška, koja proizlazi iz nedostatka liječnika no to se ne smije krpati na ovaj način. Timovi obiteljske medicine su brojčano preoptereceni ( kvantiteta u značajnoj mjeri narušava kvalitetu usluge) a kontinuitet skrbi koji je glavni adut obiteljske medicine ( garanita manji broj upućivanja na hitnu, manje liste čekanja za pretrage, manje upućivanje u skzz) praktički već sada skoro da ne postoji, tj. postaje manjina, a izmjenjivanje mladih liječnika, koji će biti primorani raditi u ambulantama obiteljske medicine bez specijalizacije obiteljske medicine i bez interesa za nju, dodatno će devastirati već skoro potpuno devastiranu ovu divnu struku 2) Maknite administraciju iz obiteljske medicine. Neće biti potrebno zapošljavati administratore u ordinacijama ( što je trenutno neophodno) samo ako maknemo poslove osiguravatelja iz naše ordinacije na HZZO šaltere ( posebne HZZO klauzule, propisivanje pomagala, izdavanje sanitestkog prijevoza i putnih naloga,...) 3) Kada sestra prestane biti administrator, a LOM prestane raditi posao med. sestre ( mjerenje, vaganje, savjetovanje o primjeni higijensko-dijetetskih mjera..) obitelsjka medicina će imati vremena za preventivu što je veliki dio našeg posla ali ga ne stignemo odrađivati kako treba od pustih nestručnih obaveza i zadataka. Kada se budemo bavili preventivom i speijalisti u bolnicama će moći konačno raditi svoj posao. Sistematske preglede mi i tako već radimo, a trebali bi ih raditi i više, ali ne stižemo od silne administracije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
199	Leo Radalj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
200	Rea Novak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
201	Marija Debelić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slažem se s prijedlozima KOHOM-a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
202	MARIO MARTINOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
203	Petra Potrebica	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
204	Domagoj Šarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
205	KRISTINA MILARDOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
206	JELENA CEPANEC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
207	Ilonka Kasalo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slažem se sa prijedlozima KOHOM-a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
208	Sara Lovrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. Uz to, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. Mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
209	Helena Pejić Popović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slažem se sa prijedlozima KOHOM-a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
210	DAVID ZAHIROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slažem se sa prijedlozima KOHOM-a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
211	Leandra Lazarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
212	MARIJA VAITI	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona : 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
213	Međimurska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	MIŠLJENJE MEĐIMURSKE ŽUPANIJE: Međimurska županija smatra da Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji je predstavljen javnosti, a ujedno je i na e-Savjetovanju ne donosi sva potrebna rješenja na pitanja zdravstvenog sustava u RH. Također smatramo da u konačnici neće donijeti kvalitetna rješenja te da će i nadalje biti pacijent zbog sustava, a ne sustav zbog pacijenta. Protivimo se korištenju teme zdravstva za politički interes. Smatramo da zdravstveni sustav treba mijenjati, ali prijedlog da država preuzme vlasništvo i upravljanje nad općim bolnicama neće biti korak u dobrom smjeru, već će bolnički sustav postati alat politike. Mišljenja smo da se centralizacijom bolničkog sustava ide u suprotnom smjeru te da određeni reformski koraci neće imati svoju maksimalnu funkcionalnost i rezultat, prvenstveno ovdje mislimo na preuzimanje vlasničkih i osnivačkih prava općih bolnica. Ustav RH (čl. 135.) ističe da jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se, uz ostalih, odnose i na zdravstvo. Nadovezujući se, Međimurska županija, kao osnivač zdravstvenih ustanova, do sada se uvijek rukovodila manirom dobrog gospodara te je u fokusu uvijek bio pacijent i unaprjeđenje zdravstvenog sustava stvaranjem boljih uvjeta i za pacijente i za medicinsko osoblje. Ne očekujući pomoć ministarstva ili države uvijek smo promptno reagirali, što činimo i danas, ulaganjem vlastitih sredstava na prilagođavanju zdravstvenih resursa prema zdravstvenim potrebama stanovništva županije, te smatramo da se centralizacijom općih bolnica u tom smjeru neće postići bolji rezultati. Još jednom naglašavamo da nismo protiv reforme, zdravstveni sustav uistinu treba kvalitetnu reformu i podupiremo reformu u segmentima koji se odnose na modernizaciju bolničkog sustava, funkcionalnu integraciju bolnica, uspostavu centara izvrsnosti, praćenje indikatora liječenja i sigurnosti pacijenata te ostale reformske aktivnosti koje u fokusu imaju kvalitetu sustava, rad i pacijenta. Međutim, smatramo da preuzimanjem osnivačkih i vlasničkih prava nad općim bolnicama, konkretno za Međimursku županiju nad Županijskom bolnicom Čakovec sustav neće biti bolji, brži i učinkovitiji tim više što uz Nacrt prijedloga nije priložena analiza predloženih zakonskih rješenja. U Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti više se puta naglašava jedna opća bolnica po županiji, napominjući da jedna bolnica po županiji donosi financijsku uštedu, racionalizaciju poslovanja, fleksibilnost u upravljanju i ostalo. U gustoći bolnica po županijama vidljiva su značajna odstupanja. U Međimurskoj županiji postoji samo jedna opća bolnica, Županijska bolnica Čakovec, dok u pet županija postoje i dvije opće bolnice, više domova zdravlja, specijalne bolnice, a također je županija koja uz opću bolnicu ima i KBC. Razvidno je da se Međimurska županija kao osnivač zdravstvenih ustanova (1 Županijska bolnica Čakovec, 1 Dom zdravlja Čakovec, 1 Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije i 1 Zavod za hitnu medicinu Međimurske županije) ponašala štedljivo i racionalno izgrađujući zdravstveni sustav prema potrebama stanovništva te smatramo da Županijska bolnica Čakovec ne bi trebala promijeniti osnivača. Predlažemo da svaka županiji zadrži jednu sekundarnu ustanovu, obzirom da većina županija ima i specijalne bolnice, a tamo gdje ih nema da ostanu upravljačka i vlasnička prava županijama nad općim bolnicama. Na taj način sustav bi bio pravedniji, sveobuhvatniji i postigao bi se osnovni cilj da u RH neće biti županija s više sekundarnih ustanova, dok neke neće imati ni jednu. Nadalje, napominjemo da je za proces funkcionalnog spajanja bolnica i smanjenja posteljnih kapaciteta potrebno detaljno analizirati prometnu dostupnost, gustoću naseljenosti, udaljenost naselja, postotak starog stanovništva i druge pokazatelje da bi realizacija predloženih reformskih mjera bila društveno prihvatljiva. Analiza podataka vezanih uz Županijsku bolnicu Čakovec govori o njezinoj učinkovitosti i efikasnosti. Međimurska županija ima po popisu iz 2021.godine 105.863 stanovnika, dok Bolnica ima za navedeni broj stanovnika 294 ugovorena kreveta, 184 doktora medicine, 15 947 bolesnika bilo je u bolnici 2021.godine, broj BO dana u 2021. je 89177, godišnja zauzetost kreveta je 83,10%, broj dana bolničkog liječenja 5,59. Županijska bolnica Čakovec izgrađuje centre izvrsnosti iz kardiologije, ortopedije i transfuzije. Ne objašnjavajući u detalje, već samo iznoseći neke od rezultata rada i razvoja Županijske bolnice Čakovec možemo vidjeti da su oni dobri, te da pokazuju kvalitetu bolničke usluge i rada medicinskog osoblja, ne dvojeći da sve može biti još bolje i kvalitetnije. Opće je poznato da kada govorimo o ekonomskoj efikasnosti općih bolnica u njihovom poslovanju uočavamo ukrštavaju dviju logika, poslovne i socijalne dostupnosti, obje sa svojim zakonitostima, što je izrazito teško pomiriti. Te stoga podupiremo reformu zdravstvenog sustava u segmentu efikasnog gospodarenja financijama što će donijeti konkretne financijske koristi za opće bolnice. Zbog cjelokupne slike zdravstvenog sustava u RH evidentna je potreba strukturnih reformi i modernizacija te se nadamo se da će reforma zdravstvenog sustava i novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti donijeti bolju efikasnost i učinkovitost, poboljšanu zdravstvenu zaštitu i općenito zdravstveno stanje stanovništva te napredak i poboljšanje vezano uz korištenje resursa.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
214	Lorena Mitrović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
215	DINO SKITARELIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Smatram da ovakva mjera otežava završetak studija, odgađa specijalizacije na barem godinu dana za ostala zvanja u zdravstvenom sustavu te naposlijetku ne rješava problem nedostatka liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nego je nespretna privremena zakrpa	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
216	Snježana Vučić Peris	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	1. Komentar na ocjenu stanja, osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći: Iz pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona proizlazi da su apsolutno svi prijedlozi KoHOM-a ignorirani stoga osim komentara na odredbe iz Prijedloga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: - Članak 46. vezan za utvrđivanje i vođenje privremene nesposobnosti za rad KoHOM predlaže obvezno kontroliranje osiguranika koji su privremeno nesposobni za rad 3 mjeseca, i to od strane liječničkih povjerenstava Zavoda. U okviru iste odredbe KoHOM predlaže da se pedijatrima omogući otvaranje i vođenje privremene nesposobnosti za rad roditelja djeteta kada je privremena nesposobnost uvjetovana potrebama djeteta kako bi se liječnici obiteljske medicine makar u tom pogledu administrativno rasteretili prepisivanja preporuka drugih liječnika. Osim toga, predloženo je i da u slučajevima kratkih i samoizlječivih bolesti, poslodavac u dogovoru s radnikom može do 5 radnih dana godišnje ostvariti prava na temelju privremene nesposobnosti za rad bez izdavanja doznaka od strane izabranog liječnika. - Članak 65. st. 4. vezan za ostvarivanje prava osiguranika na naknadu troškova prijevoza U tom smislu KoHOM predlaže izmjenu na način da osiguranik pravo na troškove prijevoza ostvaruje putem uputnice/nalaza kojeg predaje Zavodu koji potom vrši provjeru i odlučuje o osiguranikovom pravu na troškove prijevoza. Zamisao je da osiguranik putni nalog ne treba zatražiti od izabranog liječnika već da je dovoljno i da primjerice s nalazom bolničkog specijaliste (CEZIH registrira izdanu uputnicu i pregled realiziran temeljem izdane uputnice) dolazi na šalter Zavoda gdje se osiguraniku provjerava ima li pravo na naknadu troškova prijevoza. Naime, izabrani doktor ne može znati koja zdravstvena ustanova ima sklopljen ugovor sa Zavodom te potom koja ugovorna zdravstvena ustanova može pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu. - Članak 145. točka 1. vezano za obvezu zahtijevanja naknade štete od doktora primarne zdravstvene zaštite. Mišljenja smo da je ova odredba suvišna budući Zavod već ima propisanu zakonsku obvezu potraživanja naknade štete odnosno povrata sredstava od osiguranika sukladno članku 137. ovog Zakona. S obzirom na postojanje drugih mogućnosti da Zavod naplati eventualnu štetu, jednostavno nije potrebno obvezivati Zavod da štetu mora naplatiti od liječnika. 2. Komentar na članak 16. Prijedloga izmjena i dopuna ZOZO: Predlaže se propisati donošenje Odluke o standardima i normativima zdravstvene zaštite za svaku kalendarsku godinu s tim da skrećemo pažnju da je potrebno na neki način i obvezati Zavod na donošenje navedene Odluke budući se Zavod trenutno ne pridržava navedene odredbe. Donošenje navedene odluke koja bi se potom dostavljala ugovornim partnerima omogućila bi jasan uvid liječnicima primarne zdravstvene zaštite o tome što pokriva osnovno, a što dopunsko zdravstveno osiguranje. Odlukom o standardima i normativima zdravstvene zaštite Zavod bi trebao definirati vremenski normative za određene postupke (KoHOM ima prijedlog). 3. Komentar na članak 17. Prijedloga izmjena i dopuna ZOZO: KoHOM smatra diskriminirajućim da svi ugovorni partneri imaju pravo zadržati kao prihod naplaćene iznose na ime participacije, dok su jedino izabrani doktori primarne zdravstvene zaštite taj iznos dužni naplatiti i proslijediti Zavodu. 4. Komentar na članak 21. Prijedloga izmjena i dopuna ZOZO: KoHOM ističe da svi prijedlozi u pogledu ove odredbe potpuno ignorirani od strane Ministarstva zdravstva stoga KoHOM još jednom u nastavku dostavlja sljedeće prijedloge vezano za predmetnu odredbu. KoHOM predlaže da se članak 46. dopuni na način kako slijedi: “Kada privremena nesposobnost osiguranika za rad traje neprekidno 3 mjeseca zbog iste dijagnoze bolesti, pravo na privremenu nesposobnost i duljinu trajanja utvrđuje liječničko povjerenstvo područnog ureda Zavoda koje je obvezno donijeti nalaz i mišljenje o pravo osiguranika na privremenu nesposobnost za rad najkasnije u roku od 60 dana od dana proteka navedenog roka i o tome obavijestiti izabranog doktora u roku od osam dana od dana donošenja nalaza i mišljenja.” Predlaže se obvezno kontroliranje osiguranika koji su privremeno nesposobni za rad 3 mjeseca i duže, i to od strane liječničkih povjerenstava Zavoda. KoHOM predlaže da se članak 46. dopuni na način kako slijedi: “Iznimno, pedijatar djeteta može utvrditi početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad roditelja djeteta kada je privremena nesposobnost uvjetovana potrebama djeteta.” Intencija je omogućavanje pedijatrima da daju doznake za privremenu nesposobnost za rad roditeljima. Na taj način bi se omogućilo pedijatrima da sami odgovaraju o privremenim nesposobnistima za rad roditelja svojih pacijenata (pedijatrijska bolovanja za roditelje) kao što je to već učinjeno za ginekološka bolovanja tako da liječnici obiteljske medicine ne budu jedini odgovorni za sve izostanke s posla i nepotrebno prepisivanje tuđih preporuka. KoHOM predlaže da se članak 46. dopuni stavkom 12. koji glasi: “Iznimno, poslodavac osiguranika ima pravo umjesto izabranog doktora utvrditi privremenu nesposobnost za rad svog radnika u ukupnom trajanju do maksimalno 5 radnih dana godišnje.” Omogućiti radnicima da u dogovoru s poslodavcem ostvare prava proizašla zbog privremene nesposobnosti za rad u trajanju do 5 radnih dana godišnje (za kratke i samoizlječive bolesti) bez posredovanja izabranog liječnika i izdavanja doznaka. Komentar na članak 52. Prijedloga o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju: Predlažemo brisanje odredbe članka 152. st. 4. Naime, propisivanje novčanih kazni izabranim doktorima za svaki oblik nepravilnog vođenja privremene nesposobnosti za rad je prije svega potpuno suvišno budući je upravo tim zakonom predviđeno da je HZZO obvezan od liječnika PZZ potraživati naknadu štete nastalu uslijed pogrešnog vođenja PNR. Osim toga, svi ugovorni izabrani liječnici i ustanove obvezni su postupati u skladu sa ugovorima o provođenju PZZ u kojima je također definirana obveza liječnika da nadoknadi HZZO-u svaki oblik štete. Dakle, osim što je propisano kažnjavanje izabranih liječnika suvišno, isto je i potpuno destimulirajuće za sve liječnike koji možda i imaju namjeru raditi u obiteljskoj medicini stoga ovakvim odredbama resorno ministarstvo zasigurno neće postići jedan od ciljeva ove reforme kako uporno naglašava - jačanje PZZ	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
217	Klara Katarina Lihtar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c.Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
218	Vanja Lazic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Na žalost možemo konstatirati da Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti niti u jednom segmentu ne rješava gorući problem rada u obiteljskoj medicini, a to je preveliko opterećenje nezdravstvenim radom i potpunom devastacijom kako liječničkog tako i kadra medicinskih sestara, a posljedica je neracionalnog trošenja visoko obrazovanih zdravstvenih radnika i nemogućnost specijalističkog usavršavanja svih liječnika obiteljske medicine (LOM), a ne samo onih koji rade u domovima zdravlja. Doima se da svaki posao koji je „višak „ neke druge struke spušta se na teret LOM. Danas, medicinske sestre obavljaju uglavnom administrativne poslove, a za medicinsku edukaciju za koju su školovane nemaju vremena. Liječnici obiteljske medicine (LOM) djelomično nadomještaju posao medicinskih sestra, a sve što sami ne stignu obaviti proslijede u bolnicu. Tako zapravo nitko ne radi posao za koji je školovan, a posao je odrađen loše. Cijeli sustav je tako preopterećen, a rješenje je u rasterećenju LOM od administrativnog posla. U razvijenijim zemljama visoko educirani kada LOM jako se cijeni i koristi samo za medicinski dio posla koji se određen sistematizacijom radnog mjesta. Ostali poslovi su delegirani na niže educirane i ekonomski isplativije zdravstvene i nezdravstvene kadrove. Prema podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) te se nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Ovim Prijedlogom o izmjenama i dopunama ZZZ ne garantira se kvaliteta rada, ona se čak niti ne spominje. 1. Kako bi se djelomično pogasila vatra nepostojanja liječnička obiteljske medicine DNOOM predlaže izmjenu postojećeg zakona Čl. 67st.2 koji glasi „ Zdravstvenim radnicima u mreži javnozdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po ili zakona prestaje sa navršenih 65 godina života“ na način kako slijedi: „ Zdravstvenim radnicima u mreži javnozdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po ili zakona prestaje sa navršenih 68 godina života“ Obrazloženje: Tim činom će se samo malo riješiti veliki nedostatak koji postoji u obiteljskoj medicini. Kako je školovanje LOM skupo i dugotrajno potrebno je naći i druga rješenja. Primjer su zemlja EU koje uz LOM zapošljavaju jednu i pol ili dvije medicinske sestre, da ne posežemo za visokorazvijenim zemljama u kojima uz LOM radi i 5 dodatnih zdravstvenih radnika, sve u svrhu bolje učinkovitosti i kvalitete rada. 2. Komentar na članak 25. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo potpunu izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” Obrazloženje: Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a koja glasi: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.”, a sada slobodno ostavljaju zakonom otvorena vrata da povećavaju broj ordinacija za obavljanje svake djelatnosti sukladno odluci osnivača. Odnosno izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Postoji li ekonomska analiza takve odluke o povećanju broja ordinacija domova zdravlja? Iskustva zapadnih zemalja govore da grupne prakse, a dom zdravlja je državna grupna praksa, veće od 6 maksimalno 8 timova LOM je ekonomski neisplativ. Danas u Europi veliki domovi zdravlja koje ovaj zakon hoće ponovno osnažiti imaju samo Srbija, BiH i Crna Gora. Sve ostale zemlje imaju male grupne prakse, državne ili privatne koje opstoje na ekonomskom principu, a ne posežu za novcima iz proračuna kada i kako kojem domu zdravlja treba. Smatramo da je za takvu odluku potrebna dobra ekonomska analiza na kojoj bi se ovaj Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama ZZZ trebao bazirati. Sve radnje bez ekonomske analize vode ka urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i postaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će LOM koji rade u domovima zdravlja biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Odnosno, i sada je lakše otići u Irsku nego izaći iz doma zdravlja, a tada će to tek biti nemoguće. 3. Isto tako predlažemo da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja. Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi još trebali raditi??! Usporedba rada LOM u domovima zdravlja i privatnih zdravstvenih djelatnika vrlo lako se može usporediti preko CEZIHa odnosno podacima o radu koje LOM redovito šalju HZZO-u. Tu se može usporediti i kvaliteta rada LOM. 4. Ukidanje “kažnjavanja” specijalizanata/specijalista koji ostaju raditi u istoj Mreži kao i zdravstvena ustanova u kojoj su imali prijašnji radni odnos. Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“ Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Obrazloženje: Studentima medicine nakon fakulteta rijetko se odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini, ona nije atraktivna prvenstveno radi otežanog napredovanja. Broj specijalizanata je manji za 26%. Izmjena ove odredbe potpuno onemogućava njihov rad u privatnoj praksi, odnosno zadržava ih u domovima zdravlja što dovodi do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže, odnosno broj LOM u domovima zdravlja se povećava a nitko ne govori o ekonomskoj isplativosti tako velikih mastodonta od domova zdravlja. Drugo pitanje je samostalan rad LOM nakon završenog dodiplomskog usavršavanja. 5. Usklađenje odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti u pogledu rada privatnih zdravstvenih radnika na visokim učilištima te problem prijave ugovora o radu sklopljenih između visokih učilišta i privatnih zdravstvenih radnika na mirovinsko osiguranje Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Obrazloženje: Navedena odredba je u koliziji s odredbom članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona kojom je propisano da privatni zdravstveni radnici kojima je odobrena privatna praksa u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe mogu ostvariti novčana sredstva ugovorom s visokim učilištem koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje. Naime, pojam ugovor u kontekstu navedene odredbe može biti i ugovor o radu na nepuno radno vrijeme stoga je potrebno izuzeti navedeni uvjet u takvim slučajevima, čime bi se ujedno izuzela i primjena prekršajne odredbe iz članka 246. st. 1. točka 10. ovog zakona u tom smislu. Primjerice, redoviti profesor u naslovnom zvanju dvadesetak i više godina iz godine u godinu potpisuje ugovor o radu s visokim učilištem, i ništa od prihoda mu ne može ići u mirovinsko osiguranje jer mirovinsko osiguranje odbija prijavu na mirovinsko osiguranje privatnih zdravstvenih radnika po osnovi sklopljenog ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s visokim učilištem. Smatramo bitnim da MIZ u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava uskladi zakone (Zakon o doprinosima i Zakon o mirovinskom osiguranju) koji trenutno sprječavaju zaposlenje privatnih zdravstvenih radnika na visokim učilištima, unatoč njihovom zakonskom pravu iz odredbe čl. 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona. 6. Komentar na članak 1. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5., a koji glasi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena, a koja čl.64 točka 1. glasi : "Zdravstveni radnici privatne prakse obvezni su: 1. pružati hitnu medicinsku pomoć svim osobama u okviru svoje kvalifikacije stečene obrazovanjem...." Obrazloženje: Osim što je ta predmetna odluka suvišna napisana je nejasno općeniti i apstraktno te ostavlja niz otvorenih pitanja i ostaje otvorena mogućnost pozivanja LOM na rad u Hitnoj službi ili na OHBP. Navađamo samo neka nerazjašnjena pitanja: • Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Je li to MIZ, Zavod za hitnu medicinu ili Dom zdravlja? • Nejasno je i koje su to “iznimne situacije” i čime su definirane?? • Nije definirano što znači „izvan radnog mjesta“. Je li to ulica ispred ordinacije ili je to rad u objedinjenom hitnom prijemu bolnice (OHBP). • Nije definirano ni kada bi se takav posao trebao obavljati, u radno vrijeme ili izvan radnog vremena. Ako je unutar radnog vremena tko će za vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći „izvan radnog mjesta“ biti zadužen za radno mjesto koje LOM napušta, ili tko će biti pravno odgovoran ako se pacijentu u ordinaciji nešto dogodi dok je liječnik odsutan radi pružanja hitne medicinske pomoći „izvan radnog mjesta“? Ako je to „izvan radnog vremena“ koliko sati rada liječnik obiteljske medicine mora raditi tjedno ??? Kako će to biti regulirano? Ne bi to bilo sve neizvedivo kada bi se riješilo niz drugih problema koje taj članak za sobom povlači primjerice.. • Koji je stvarni djelokrug rada LOM? Da li MIZ racionalno koristi visoko kvalificiranu radnu snagu liječnika za sve poslove koje LOM danas obavlja i koje mu se stavljaju kao obaveza, nevezano što nisu djelokrug rada OM? • Koje je stvarno njegovo radno vrijeme, ili koliko sati dnevno i tjedno LOM ima pravo na odmor? Ne krši li se tako odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora? • Tko mijenja LOM za vrijeme njegovog rada u Hitnoj službi ili OHBP? • Koliko opterećenje se može staviti na LOM, a da njegov posao zadrži kvalitetu, a da ne spominjemo poboljšanje kvalitete rada, koja je već sada narušena? • Ako je dodiplomska nastava LOM dovoljna za posao u Hitnoj službi i OHBP dovoljna što je s LOM koji već rade 20, 30, 40 godina u OM u kojoj hitni slučajevi nisu tako česti, izašli su iz prakse. Ne treba li razmišljati i o njihovoj kvaliteti rada, pa radi se o po život opasnim situacijama. U OHBP ima starija služba , ali u Hitnoj službi je LOM sam. 7. Izjednačavanje obiteljske medicine sa drugim strukama u primarnoj zdravstvenoj zaštiti Članak 47. st 1. „Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 1. ima odgovarajuće obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, a za specijalističke ordinacije i odgovarajuću specijalizaciju“ Predlažemo izmjenu stavka 1 članka 47 kako slijedi: 1. ima odgovarajuće obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, a za ordinacije obiteljske medicine, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite djece predškolske dobi i medicine rada i športa i odgovarajuću specijalizaciju kao i za privatnu ordinaciju specijalističko konzilijarne djelatnosti Obrazloženje: Za druge struke u primarnoj zdravstvenoj zaštiti potrebna je odgovarajuća specijalizacija (pedijatrija, ginekologija, medicina rada i športa), a ordinaciju obiteljske medicine može voditi diplomirani liječnik bez specijalizacije. Kako je obiteljska medicina zasebna medicinska specijalnost to je za voditelja ordinacije obiteljske medicine nužno da ima odgovarajuću izobrazbu odnosno završenu specijalizaciju obiteljske medicine. Podsjećamo da je specijalizacija opće/obiteljske medicine započela upravo u Hrvatskoj 1960 godine kao prva u svijetu. U zemljama Europske unije obavezno je dodatno obrazovanje diplomiranih liječnika za nositelja prakse obiteljske medicine, a Hrvatska je 2013. godine preuzela obvezu da će nositelji prakse morati imati završenu specijalizaciju obiteljske medicine. U ime Društva nastavnika opće / obiteljske medicine (DNOOM) Prof. dr. sc. prim. Biserka Bergman Marković *Komentar unos Vanja Lazić, dr.med. poslovni tajnik DNOOM	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
219	ANTONELA ŠPILJAR	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
220	Ena Ćurić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Apsolutno se ne slažem sa stavkom gdje je obiteljski liječnik dužan obavljati hitne kućne posjete i po potrebi raditi u OHBP! Uz sav posao koji nam je nametnut, umjesto da nam se uvede dodatni administrator u ordinacije, nas se još više opterećuje poslom na koji dobrovoljno nismo pristali. Rad u hitnoj bi trebao biti dobrovoljan! Djelatnici hitne su educirani za posao koji obavljaju! I ovako postoji izvjestan manjak obiteljskih liječnika na području RH, ovom reformom samo tjerate mlade ljude iz primarne zdravstvene zaštite, a čini mi se i iz RH. Ovako nešto je nedopustivo! Svakodnevno većina nas obradi između 100- 200 pacijenata u ordinaciji, svaki dan dočeka nas 50 tak mailova, tu su pozivi, naručeni pregledi, ne naručeni pregledi, ispisivanje potvrda, minimalno jednom mjesečno očitovanja prema HZZO-u, obrade za invalidske komisije i uz sve to nam još hoćete u opis posla staviti i izlazak na teren i rješavanje hitnoća?! Umjesto da radite na tome da vaši liječnici a i pacijenti budu zadovoljniji, tjerate nas sve skupa u propast.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
221	IVANA SLIŠKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Poštovani, ukoliko sporni elementi ovog Zakona budu usvojeni, ne da ćete naštetiti cjeloukpnom hrvatskom društvu, nego se generacije i generacije neće moći od ovoga oporaviti, odljev će biti sve veći, a i one nešto neodlučnije ćete "potjerati". Ja osobno bih radila bilo što samo da nema veze sa zdravstvom! A to ću i ostvariti!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
222	Lovro Jančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
223	Dorotea Jelić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
224	ANTEA ZRNČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
225	David Rumora	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
226	Antonia Precali	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
227	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Nakon čitanja ovog nacrta nalazim da ponovo nije definirano što je to "grupna praksa" na razini PZZ. Da li je to neki oblik pravnog subjekta? Kojo je odnos takve grupne prakse prema ostalim dijelovima zdravstvenog sustava? Ovo je nužno definirati jer bi se timo omogućilo zapošljavanje dodatnih tehničara i/ili administratora koji bi bili zaposlenici grupne prakse a ne pojedine privatne ordinacije. Objektivno imamo potrebu za dodatnim tehničarem ali u većini slučajeva ne za "cijelog djelatnika" po ordinaciji. Dvije-tri ordinacije bi mogle uposliti jednog ili dva dodatna djelatnika koji bi bili plaćen razmjerno (ili na drugi način ako se to tako ugovori) ali ne bi punom plaćom opteretili jednu ordinaciju - što se čini financijski povoljnijim riješenjem kako za sve sudionike grupne prakse tako i za HZZO kao finaicijskog partnera. Grupna praksa bi mogla zaposliti i VMS u svrhu patronažne službe. Unutar grupne prakse bi se mogli pokriti izostanci bilo dodatnim radom bilo zapošljavanjem dodatnog liječnika ili tehničara. U slučaju da je pritisak pacijenata (broj pacijenata u jednom danu) velik na jednu ordinaciju dio pregleda/administracije bi mogli odraditi drugi članovi grupne prakse. Sukladno ovom što sam opisao najpogodnija definicija grupne prakse je - poliklinika. Na zakonodavcu je da to omogući izmjenama ovog zakona.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
228	Vera Orbanić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
229	UNA TOLIĆ KALANJ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
230	Jasna Vučak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Zdravsto se reformira godinama a svaki novi ministar najveće "reformatorske" zahvate radi u PZZ s uvijek istim ciljem osnaživanja PZZ. E pa PZZ nikada nije bila u lošijem položaju nego je to sada nakon reformi. Stoga nešto ne valja a to je ne uvažavanje struke i njenih predstavnika. Jačanje PZZ je postala floskula kojom se pokušavaju pokriti svi dosadašnji neuspjeli pokušaji predlagača zakona i reforme. Rješavanje 80% problema je postalo mantra , koja se na žalost nikada neće ostvariti uz postojeći broj liječnika u PZZ ( na 1 liječnika u PZZ dolazi 4,5 bolnička liječnika). Dosadašnje reforme su polagano uništavale PZZ/obiteljsku medicinu nameću ći joj/liječnicima sve više pbaveza koje ranije nisu imali : posebna dežurstva subotom, nedjeljom, blagdanima, provođenje neobaveznih cijepljenja, administriranje za potrebe osiguravatelja (putni nalozi, ortopedska pomagala, njege u kući) a sada se zabija zadnji čavao u obiteljsku medicinu dodajući još novih zaduženja PZZ (OHBP, pomoć HM) i pretakanje poslova drugih specijalnosti na PZZ ( cijepljenje, ispunjavanje brojnih izvješća a svi podaci o radu se svakodnevno vidljivi na CEZIH-u), uvođenje strogih kazni i dekreta po kojim bi novi liječnici bili obvezni 1 godinu raditi u PZZ. Sjedinjene američke države se okreću otvaranju obiteljskih centara jer je postalo jasno da mora postojati stepenica trijaže i osiguravanja da se nepotrebne pretrage i zahvati ne rade obzirom da je zdravstvo svakim danom sve skuplje i sredstva se trebaju maksimalno racionalizirati. Ako predlagač vjerojatno u ime naroda misli da će na taj način širom otvoriti vrata radu privatnih poliklinika onda je u tome sigurno uspio samo je onda pitanje principa solidarnosti potpuno ukinuto. Prijedlozi: 1. motivirati mlade liječnike boljim uvjetima rada, rješavanjem ekonomskog statusa, izjednačavanjem koeficijenta sa drugim specijalnostima, uključivanje lokalne zajednice u omogućavanje boljih uvjeta rada i života jer je to jedini način da liječnici ostanu raditi u RH ( zadnje na mailing listi je ponuda iz Slovenije rad za 3500EUR uz osiguran stan a takvih ponuda je svakim danom sve više jer su sve zemlje u istom problemu - nedostatku liječničkog kadra 2. omogućiti slobodu izbora rad u DZ ili kao privatnik i svakako preformulirati ulogu DZ u dijagnostičke centre ali ne na način da se dovode bolnički liječnici koji nemaju na čemu raditi pa će se to svesti na usmjeravanje na daljnju obradu, nego omogućavanjem postojećem/novom kadru da se specijalizira za određenu dijagnostiču-terapijsku uslugu koja bi naravno bila predmetom posebnog ugovora ( UZV, psihoterapija, i sl.) 2.uvesti košaricu usluga sa definiranim vremenskim normativima (3-5 min po osiguraniku sigurno nije dovoljno ni iskusnim liječnicima a kamoli početnicima) 3. smanjiti broj osiguranika po timu 4. smanjiti opseg nametnutih administrativnih poslova (naručivanje pacijenta treba raditi onaj tko je indicirao pregled ili pretragu, za ispisivanje recepata lijekova koji imaju klauzulu zadužiti liječnike koji su ih preporučili, bez obzira jesu li u PZZ ili u drugim dijelovima sustava 5.pojačati zdravstvenu pismenost stanovništva - zakonsko reguliranje odgovornosti pacijenata. Jedan od načina bi bio da se za svako neopravdano korištenje OHBP , nevezano da li je to iz neznanja ili komoditeta, pacijentu pošalje račun za uslugu s mogućnošću obavljanja odgovarajuće edukacije pri čemu bi mu se storniralo zaduženje. Ako vam se to čini preradikalno i gubljenje birača kad se uruši obiteljska /a hoće ovim zamislima iznesenim u prijedlogu reforme/ birači će tek onda postati nezadovoljni	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
231	Davorka Došen Mrak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Primarna zdravstvena zaštita , posebice obiteljska je odavno devastirana i kao član Kohoma, svjedočim da KOhom godinama upozorava na dalju devastaciju . Mladim liječnicima koje se prisiljava raditi u pzz godinu dana neće se riješiti postojeći problem jer je obiteljska jako opsežna a s vremenom se stiču dodatna znanja i vještine, pogotovo uz niz administratitvnih obaveza mladost dodatno odbija od obiteljske koja je preopterećena.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
232	Bruno Romstein	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
233	Ljubica Pavelin	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Dugi niz godina radim u OM i spadam među onih 33% liječnika OM sa 60+ godina . Posljednjih 30-tak godina doživjela sam brojne reforme ZZ koje su uvijek započinjale reformom PZZ ( i na tome i završavale). Ovom najavljenom reformom ponovo se teži "jačanju - osnaživanju " PZZ , što god to značilo. Ne nalazim niti jednu odredbu kojom bi se riješili brojni nagomilani problemi u OM ( na koje vas upozoravamo već duže vrijeme ) već nametanje novih obaveza i zadataka te prijetnje sankcijama i kaznama. Gospodo draga , bojim se da za koju godinu više nećete imati koga kažnjavati ! Ako vam je u istinu stalo do jake i snažne PZZ koja će biti u mogućnosti rješavati do 80% zdr. problematike ,u ostalom kako je to uobičajeno u ostalim EU državama, koje su odavno prepoznale važnost i vrijednost OM kao najjeftinijeg oblika zdr. zaštite , poslušajte i uvažite prijedloge ljudi iz prakse ,koji žive tu OM. Predlažem : 1.Ne slažem se s obavezom uvođenja jednogodišnjeg staža nakon završenog fakulteta u PZZ OM je zasebna grana medicine sa svim svojim kompetencijama i neophodnim specijalističkim usavršavanjem da bi se zadovoljile sve potrebe naših pacijenata : preventivni pregledi , provođenje probira i rano otkrivanje kron.nezaraznih bolesti , malignih bolesti , vođenje pacijenta sa brojnim komorbiditetima i polipragmazijom. Mlade kolege koje dolaze direktno sa fakulteta jednostavno nisu dorasle tom poslu . Oni bi trebali poslužiti za krpanje rupa kadrovski devastirane OM, što predstavlja opasnost , ne samo za njih nego i za pacijenta. 2.Predlažem smanjenje broja osiguranika po timu ali tražimo još jednu medicinsku sestru u timu liječnika OM za skrb o kr. bolesnicima. 3.Administrativno rasteretiti timove PZZ , uvesti košaricu usluga 4.Hitno definirati smjernice za dijagnostiku i liječenje najčešćih bolesti 5.Kontrola ishoda liječenja uz definiranje načina kontrole i praćenja ali tek kada se osiguraju uvjeti za kvalitetan rad 6.Uvesti transparentne uvjete s elementima stimulacije/edukacija, rješavanje stambenog pitanja, novčana stimulacija / za privlačenje doktora u ruralna područja 7.Treba hitno uvesti nacionalno raspisivanje i financiranje PZZ specijalizacija , pod istim uvjetima za zdr.ustanove i privatne zdr.ustanove u ugovornom odnosu s HZZOom 8.Predlažem da se poveća razlika u koeficijentima između LOMa i SOMa / glavarini , cijeni DTP postupaka / što bi bio dodatni stimulans spec. usavršavanju i ostanku u PZZ 9.Omogućiti slobodan izbor rada u DZ ili privatno , prednost u odobravanju privatne prakse treba imati specijalist OM ili dr koji je započeo spec. usavršavanje. Ukoliko postoji nedostatak specijalista OM za rad u ruralnim područjima , definirati stimulativne mjere na nacionalnoj i lokalnoj razini uz obavezu spec.usavršavanja. 10.Pojačati zdr.odgoj i zdr.pismenost stanovništva 11.Osnovati neovisno tijelo i pregovarati s osiguravajućim kućama ( a ne monopol HZZOa ) o cijeni i uvjetima rada	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
234	Iva Kustić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
235	MATEJ BERKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
236	Aleksandar Ljubotina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Specijalistima obiteljske medicine valja dati zakonske ingerencije općih internista, podebno u propisibanju lijekova xa koje je ivjetovano slanje bolničkim specijalistima, s iznimom skupe biološke i slične terapije..	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
237	Aleksandar Ljubotina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Predloženi ZOZZ je rekvijem za specijalizaciju obiteljske meficine. Odbit će sve mlade koji bi se htjeli baviti obiteljskom medicinom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
238	Ivan Đuran	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
239	IVANA KUJUNDŽIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Hrvatsko logopedsko društvo, Podružnica SDŽ predlaže dodatne dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Članak 46. Nadopuna članka 46, stavak 3. čime bi se omogućio samostalan rad magistara logopedije. Trenutno zakonsko rješenje to onemogućava stvarajući tako značajne nejasnoće i otežava sve segmente rada logopeda. Logopedija ima svoju šifru djelatnosti (2230000), ugovara se na svim razinama zdravstvene zaštite, a izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti 2020. god. omogućeno je otvaranja logopedske ambulante na razini PZZ. Navedene dopune nužne su u cilju reguliranja rada logopeda u privatnoj praksi i korak bliže konačnom reguliranju logopedske djelatnosti u cilju zaštite prava pacijenta. Prijedlog stavka: - U stavku tri nakon „medicinsko biokemijske laboratorije“ dodati, privatnu praksu magistara logopedije. Članak 48. Prijedlog nadopune: dodati iza doktora medicine i doktora dentalne medicine – magistar logopedije Nadopuna Članka 177, stavaka 9. nužna je kako bi se omogućila kontrola nad inozemnim stručnim kvalifikacijama magistara logopedije. Logopedija je regulirana djelatnost u EU, a zakonodavni nedostatci u RH omogućavaju prostor za lošu praksu i nemogućnost kontrole tko i pod kojim uvjetima pruža logopedsku dijagnostiku i terapiju. Navedena izmjena potrebna je kako bi se premostio zakonodavni jaz do donošenja Zakona o logopedskoj djelatnosti. Članak 177, stavak 9. Nadopuna: Isto se primjenjuje i na priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistara logopedije. Predlaže se donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti kroz zakonodavne aktivnosti Ministarstva zdravstva u 2023.god., a u skladu s tim i dopuna članka 239. Članak 239. Nadopuna članka : iza Hrvatske komore zdravstvenih radnika dodati Hrvatska logopedska komora. U prijelaznim i završnim odredbama dodati: Ministar će u šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Odluku o osnivanju Hrvatske logopedske komore. Uvažavanjem predloženih promjena Zakona omogućit će se nastavak pozitivnih promjena i konačno usklađivanje hrvatske sa svjetskom i europskom logopedskom praksom. Hrvatska logopedija je među prvih pet u EU, a stalnim šikaniranjem Ministarstva zdravstva jedna smo od rijetkih koja još uvijek nema svoj status zakonski reguliran! Nadamo se da ćete naše prijedloge razmotriti i uvažiti. S poštovanjem, HLD - Podružnica splitsko-dalmatinske županije	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
240	Ana Rosandić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve dok se ne nameće kao obaveza.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
241	ERIC KOVAČINA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve dok se ne nameće kao obveza.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
242	LEONARDO NOGIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
243	Dino Žujić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
244	Erika Klopotan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
245	Robert Kranjčec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
246	Ivan Vučković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
247	Marko Vujanović-Kotarščak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
248	Nika Špoljar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
249	LEA ŽUPAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
250	SARA ŽIGER	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
251	NERMINA KAMARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
252	MIHAELA JAMIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
253	Lucija Karaman	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao studentica šeste godine medicinskog fakulteta, protiv sam ovog zakona. Na ovaj način jedino što će se dogoditi je da će zbog prisiljavanja na rad u PZZ sve više mladih liječnika odlaziti u inozemstvo. Mlade liječnike se treba poticati kroz nagrade, a ne kazne. Osobno, ukoliko se ovaj zakon donese, nakon što odradim godinu dana rada u PZZ, selim se u inozemstvo. Zbilja želim ostati u Hrvatskoj, ali ne pod ovakvim uvjetima da me netko uvjetuje i kažnjava.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
254	LIDIJA PRLIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao djelatnik u sustavu zdravstva, mišljenja sam da su niz prijedloga možda dobro zamišljeni , ali organizacijski neprovedivi u sadašnjim uvjetima. Nigdje ne vidim da je definirana organizacijska promjena strukture koja bi upućivala na ozbiljnost namjere. Puno se piše o jačanju PZZ, zadnjih godina toliko se iscrpljuje postojeći sustav da iz svog iskustva , mogu reći, da sam pri kolapsu snaga, nameće se sve više obaveza koje mahom ne ulaze u djelokrug rada specijaliste obiteljske medicine, nego se radi o običnim administrativnim zadacima. To je zaista šteta, jer je sve više znanja i iskustva upravo u redovima specijalista obiteljske medicine. Da postoje organizacijski preduvjeti, sadašnja razina znanja, dopustila u velikom broju ordinacija, puno kvalitetniju skrb i rasterećenje sekundarne ZZ. Niz nepotrebnih tereta kao što su organizirana cijepljenja i kampanje, - uključujući odlazak, transport cjepiva...jako loša iskustva i nepotrebno opterećenje. Nadalje , vođenje bolovanja za pedijatrijska i stom. bolovanja, prekomjerni broj nepotrebnih dolazaka, stalna represivna orijentacija ugovorne strane HZZO uz nedefinirane kriterije za masu obaveza i prava pacijenata- bolovanja, putni nalozi.... edukacija, gušenje sustava nemogušmošću zamjena za vrijeme godišnjih odmora, godinama radimo jedni za druge, što postaje nemoguće zbog frekvencije odrađenog... Na kraju, mislim da je svakako važno naglasiti regulacija i izjednačavanje koeficijenata na svim razinama ZZ jer u ovim uvjetima se radi o diskriminaciji obiteljskih liječnika. Svakako naglašavam stimulaciju umjesto represije, partnerski odnos na dobrobit osiguranika, stimulacija znanja i kvalitete, jasnije definiranje i zajednički stručni stav u primjeni propisivanja lijekova, ortop. pomagala....- bolju komunikaciju, dijalog svih strana, prije represije- koja je u zadnje vrijeme , prva i jedina aktivnost zakonodavnog partnera. Lidija Prlić	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
255	Morena Butković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Obaveze i sankcije.Nema stimulativnih i poticajnih elemenata, nema nade da će se situacija promijeniti u skoroj budućnosti. Hvala politici na daljnjoj devastaciji zdravstvenog sustava i vjetru u leđa za odlaskom iz hrvatskog zdravsvenog sustava. Vjerojatno znate ali ne marite da je zadovoljni zdravstveni djelatnik preduvjet uspješnog zdarvstvenog sustava. Vjerojatno znate ali ne marite da je obiteljska medicina temelj uspješnog zdravstvenog sutava, vi ju planirate "ojačati" dovođenjem bolničkih kolega u DZ-e? I što ćete time dobiti? Novo nezadovoljstvo preopterećenih zdravstvenih djelatnika i nezadovoljne pacijente koji žele vrijeme koje će im biti posvećeno tijekom konzultacije.Vrijeme! Štancanjem sve većeg broja pregleda, kako mislite vratiti kvalitetu zdravstvene usluge? Vjerojatno znate ali ne marite da se bolovanje može kontrolirati jedino kontrolom pacijenata u njihovim kućama ne financijskim kažnjavanjem liječnika i kontrolom u ordinacijama! Zašto ne naučite iz prakse EU država? Planirate li provesti anketu o zadovoljstvu zdravstvenih djelatnika? Planirate li potom poslušati savjete struke? Planirate li postići politički konzensus za stvarnu reformu? Propišite kadrovske i vremenske normative, definirajte smjernice za dijagnostiku i terapiju, odredite osnovnu košaricu usluga, uvedite konkurenciju HZZO-u te povećajte plaće zdravstvenim djelatnicima koje će biti konkurentne sa onima u EU i konačno pokrenite Reformu. Jer ova to nije. Do tada usvojite KoHOMO-ove prijedloge koje u potpunosti podržavam.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
256	Tomislava Zuvela Grizun	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Smatram da je obavezan rad u PZZ godinu dana po završetku studija medicine loša ideja i da time onemogućavamo mlade doktore da se pravovremeno usmjere prema željenom području medicine kroz specijalizaciju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
257	Mirjana Petrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ovom izmjenom pokušava se mladim liječnicima nametnuti prisilni rad tijekom godine dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (pzz). Ideja koju ja vidim iza toga je očajnički pokušaj zadržavanja radne snage u RH koji je u potpunosti kontraproduktivan te sam sigurna da će rezultirati potpuno suprotnim.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
258	IGOR PERIŠA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Rad u hitnoj službi trebao bi biti dobrovoljan, a ne da ga se nameće zakonom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
259	KATARINA ČRNE BROZOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U dosadašnjim istupima Ministra vidljivo je da se najviše spominje "jačanje PZZ" - u kontekstu novih radnih obveza Istovremeno, nema niti jednog jedinog stimulativnog elementa: nema rasterećenja od administracije, nema trećeg člana tima, nema smanjenja broja osiguranika po timu, garantirane i osigurane specijalizacije, opreme, trajne edukacije, većih primanja. S druge strane ima rada u HMP, u svim novim radilištima koje poželi organizirati bilo koje tijelo uprave, nema mogućnosti privatizacije niti uvođenja reda u sustav/visinu zakupa i režija te slobodne promjene mjesta ordinacije. U Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju navode se brojne obveze i novčane kazne, primjerice ako " neopravdano" otvorimo bolovanje, ako ga predugo vodimo, ako ga neopravdano zatvorimo ( u strahu od kazne), ako pretjerano pružamo usluge (njege, putne naloge, lijekove), ako neopravdano ne pružamo usluge... Ne vidim na vidiku ikakvu motivaciju da, u nedostatku obiteljskih liječnika, netko posegne za specijalizacijom obiteljske medicine...i sama bih jako dobro razmislila da li bih ponovno krenula tim putem, ali na žalost sada nemam izbora.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
260	Lenče Kramar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Prilagoditi nastanate troškove života sa hladnim pogona izjednačiti koeficijentena svim razinama zdrastvene zaštite smanjiti administraciju,a usmjeriti se na zdrastvene probljeme, vođenje bolovanja po pedijatru ,stomatologu i ginekologu bolovanje duža od 42 dana -liječničko povjerenstvu kažnavanje u svezi bolovanja ,ne odgovaranje na mail poštom,potrošnja lijekova,i sve druge kazne nema osnove -potrebno dobro proučiti zašto se to događa i koje faktore su doprinjeli do toga, jednogodišnjeg rada završenih liječnika u primarnoj pod dekretom nije dobra zamisla i nije praktićna administrator smanjiti normativ broja pacijenta stimulirati liječnika(novčano,stanbeno pitanje,edukacija) Ne slažem se sa zakonom o zdrastvenom radniku privatnoj praksi u mrežama zdrastvene zaštite koji če biti obvezni da na poziv nadležnog doma zdravja sudjeluje u radu posebnih ambulanta ili hitna stanja i to uz pretnju novčane kazne,to nije prihvatljivo opterečenje sa cijepljenjem ,preventivinim pregledima,sistematskim pregledima Sve u svemu neprilagodljiva reforma	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
261	branka kobzi	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Obiteljski sam liiječnik 38 goxina..puno a nikada teže..puno i previše administracije što namoduzima dr.vrijeme za naše pac..treba nam adminiytror kao tfeća osoba u timu.Prevencija,savjetovališta za svekr.boleti,rizična ponaša ja..pušenje..alkphol..Ono što samuočila u novoml prinexologu rscorme je rad uhitnoj službi..pa se pitam kako je to zamišljeno,jer mi imamo svone pac.uvl.naručene na pregled,kontrole,brdo spec.nalaza..otpusnih pisama..kučnih dogovorenih posjeta..	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
262	SNJEŽANA PERMOZER HAJDAROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ukoliko se želi spriječiti daljnje uništavanje PZZ nužno je motivirati mlade liječnike boljim uvjetima rada, rješavanjem ekonomskog statusa, izjednačavanjem koeficijenta sa drugim specijalnostima; omogućiti slobodu izbora rada u DZ ili kao privatnik; smanjiti broj osiguranika po timu; uvesti košaricu usluga; definirati vremenske normative i time omogućiti pacijentu kvalitetno vrijeme provedeno s liječnikom ( time ujedno postići manji pritisak pacijenata na OHBP i SZZ); smanjiti opseg administrativnih poslova ( naručivanje odmah u bolnicama za preporučene preglede/pretrage, putne naloge i pomagala prebaciti na administratore HZZOa, pridržavanje klauzula kod preporučivanja lijekova od strane liječnika SZZ ) ili omogućiti administratora/ treću osobu u timu, pojačati zdravstvenu pismenost stanovništva	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
263	sanjascarpa-bugarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Zdravsto se reformira godinama a svaki novi ministar započinje s reformom od početka. Svima je jasno da je to složen proces koji zahtjeva opsežnu analizu i detaljan plan, ali rezultata još uvijek nema .Ono što je zanimljivo ( da ne kažemo apsurndno) da se UVIJEK predlažu reforme PZZ s ciljem jačanja, a u skoro vrijeme ,ako se ne počnu uvažavati prijedlozi izvršitelja ( liječnika koji rade u PZZ), će PZZ potpuno nestati Jačanje PZZ je postala floskula kojom se pokušavaju pokriti svi dosadašnji neuspjeli pokušaji predlagača zakona i reforme. Rješavanje 80% problema je postalo mantra , koja se na žalost nikada neće ostvariti uz postojeći broj liječnika u PZZ ( na 1 liječnika u PZZ dolazi 4,5 bolnička liječnika). Jačanje se svelo na uvođenje dodatnih obveza i radlišta na kojima bi trebali raditi liječnici iz PZZ (OHBP, pomoć HM) i pretakanje poslova drugih specijalnosti na PZZ ( cijepljenje, ispunjavanje brojnih izvješća a svi podaci o radu se svakodnevno vidljivi na CEZIH-u), uvođenje strogih kazni i dekreta po kojim bi novi liječnici bili obvezni 1 godinu raditi u PZZ. Prijedlozi: 1. motivirati mlade liječnike boljim uvjetima rada, rješavanjem ekonomskog statusa, izjednačavanjem koeficijenta sa drugim specijalnostima 2. omogućiti slobodu izbora rad u DZ ili kao privatnik 2.uvesti košaricu usluga sa definiranim vremenskim normativima (3-5 min po osiguraniku sigurno nije dovoljno ni iskusnim liječnicima a kamoli početnicima) 3. smanjiti broj osiguranika po timu 4. smanjiti opseg nametnutih administrativnih poslova (naručivanje pacijenta treba raditi onaj tko je indicirao pregled ili pretragu, za ispisivanje recepata lijekova koji imaju klauzulu zadužiti liječnike koji su ih preporučili, bez obzira jesu li u PZZ ili u drugim dijelovima sustava 5.pojačati zdravstvenu pismenost stanovništva - zakonsko reguliranje odgovornosti pacijenata ne postoji ni u dosadašnjim a niti u sadašnjim prijedlozima, što je ogroman propust	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
264	HUZPP	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	S obzirom da je Ministarstvo zatražilo konstruktivnu kritiku, onda sa pravom kao jedini koji imaju uvid u prave probleme pacijenata, temeljene na znanstvenom istraživanju (https://bmcmedethics.biomedcentral.com/articles/10.1186/s12910-021-00714-3) Iznosimo slijedeće: Mišljenja smo da postojeći prijedlog reforme od strane Ministarstva zdravstva nije primjeren modernoj medicini, a niti će pridonijeti rješavanju glavnih problema pacijenata. Stoga smatramo i predlažemo novi pristup zdravstvenom sustavu jer sama reforma nije dovoljna. Promjene treba ustrojiti i provesti na 3 razine: u odnosu na sustav, pacijente i zdravstvene djelatnike. U odnosu na sustav • Neophodno je riješiti liste čekanja! Potrebno je ostvariti refundaciju troškova pacijentu za usluge obavljene u privatnim zdravstvenim ustanovama u iznosu koliko to košta u javnoj ustanovi. Na taj način se smanje liste čekanja, te spriječi sukob interesa liječnika koji rade privatno i javno. • Informatizacija Narudžbe pacijenata putem sustava e-građanin (pacijent sam bira, mjesto, datum, vrijeme) • Pravno na inovacije Omogućavanje potpune zdravstvene zaštite u drugim zemljama EU • Javna nabava koja jamči uštedu Sve ustanove moraju imati javnu nabavu po istim pravilima i transparentnosti • Spajanje zdravstvenih ustanova Prevelik broj bolnica ( Svi rade sve , a bez praćenja kvalitete i ishoda“ • Promjena načina izdvajanja za zdravstvo ( osiguranici sa izdavanjem 16,5 % što nije mali novac, ne mogu ostvariti svoja prava) U odnosu na pacijente: Neophodno je donošenje zakona o pravima i obavezama pacijenata! ( Izostavljen u nacrtu prijedloga Ministarstva) • Obavezno provođenje edukacije za zdravstvene djelatnike u svim javnim ustanovama • Dostupnost liječnika pacijentima- obavezan email za konzultacije • Uključivanje pacijenata u zajedničko donošenje odluka o liječenju • Razvijene komunikacijske vještine između pružatelja zdravstvenih usluga i pacijenata • Poticanje odgovornog ponašanja pacijenata • Svaka zdravstvena ustanova mora imati „medijatora” osobu kojoj pacijenti mogu uputi pritužbe • Evaluacija liječenja (ispunjavanje anketnog upitnika zadovoljstva pacijenata) po čemu se kreira zdravstvena politika U odnosu na zdravstvene djelatnike • Omogućen rad zdravstvenim djelatnicima privatno i javno • Elektronska evidencija rada u javnom sustavu • Sustav nagrađivanja najboljih medicinskih praksi te sustav sankcija za nesavjesno liječenje • Omogućavanje napredovanja po kompetencijama Zaključno, s obzirom da pacijent nema mogućnost nadoplatiti dodatne usluge, npr. Ako na porodu želi baš određenog specijalista, treba omogućiti da se kroz sustav to može nadoplatiti, ako toga nema otvara se put korupciji i plćanju na crno. Treba omogućiti sve nadoplate po željama pacijenata, a mogućnosti zdravstvene ustanove.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
265	Dunja Ljubičić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Čitajući izmjene ZOZZ liječnici neće biti motivirani ostati u našoj državi, bili oni početnici ili su već u ovom sustavu koji vodi svome kraju ovakvom devastacijom. U današnje vrijeme liječnici PZZ će biti prisiljeni uskakati u HMP, OHBP, raditi posao epidemiologa, policajaca oduzimanjem vozačke dozvole i tko zna čega još ako se ovakvo delegiranje tuđih poslova nastavi. Dajte slobodu mladim liječnicima kako žele raditi nakon fakulteta ( uz nadzor, samostalno ili odmah ići na specijalizaciju ), dopustite liječnicima u PZZ da odaberu hoće li biti privatne ordinacije ili pri Domu zdravlja, smanjite timove do maksimalno 1500 pacijenata jer sve preko tog broja je iscrpljujuće za svakog liječnika ako se adekvatno želi posvetiti svakom pacijentu, a ne da za njega ima možda 3 minute. Slušajte struku, a nemojte politički raditi protiv nas!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
266	Vesna Potočki-Rukavina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Komentar na odredbu o obaveznom radu svih diplomiranih liječnika godinu dana po završetku studija medicine u PZZ smatram izuzetno opasnom i dodatnom devastacijom obiteljske medicine.Naši mladi kolege , bez dana iskustva u tom vrlo zahtjevnom i kompleksnom radu u ambulantama obiteljske medicije gdje se susreću s bolesnicima s multikomorbiditetom zbog neiskustva teško mogu savladati.Voditi takve pacijente kroz toliko kompliciran , kompleksan i nažalost devastiran sustav jednostavno je velika opasnost i za pacijenta i za tog mladog liječnika. Puno bolje rješenje je ponuditi mladim liječnicima specijalizaciju koja je neophodna za rad u obiteljskoj medicini, dobre uvjete za rad,u što spada dobra opremljenost ambulanti ,kontinuiranu edukaciju i naravno primjerenu plaću njegovom obrazovanju.DEKRETIMA NIKAKO NIJE MJESTO U 21 STOLJEĆU. Evropa i svijet otvoreni su za te mlade ljude i nude znatno više i bolje, Nemojmo se zavaravati. Glede dodatnih radnih opterečenja obiteljskih liječnika u smislu rada u hitnoj medicini i na svim mogučim novim radilištima smatram da je nerealno u uvjetima kada se niti jednom riječju u reformi ne spominje niti jedno rasterečenje od hipertrofirane administracija i svega onog što u ambulantama obiteljske medicine nije mjesto. Hitno je potrebno riješiti kadrovsku devastaciju obiteljske medicine , a ne uvoditi dodatne zakonske obaveze.Obiteljska medicina propada zahvaljujući neslušanju struke od strane više , manje svih zdravstvenih administracija , a ovo sada je potpuni korak u propast.Predlažem hitne mjere; administrativno rasterečenje,uvođenje trečeg člana tima(medicinsu sestr/tehničara), smanjenja broja osiguranika po timu(1500, standard),povečanje plače , osiguranu specijalizaciju i mogučnost slobodnog izbora rada u DZ ili u privatnoj ugovornoj ordinaciji po jasnim kriterijima, a bez uplitanja politike. Isto tako predlažem da se dobna granica za umirovljenje pomakne na 68 godina za liječnike koje to žele, a radi osiguranja kontinuiteta zdravstvene zaštite dok mladi liječnici ne završe specijalizacije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
267	SARA VUJANIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Sramotno je što nam pokušavate nakalemiti na leđa. Idete popraviti štetu koju ste sustavno godinama nanosili primarnoj zdravstvenoj zaštiti na način da stavite studente koji su jučer završili onu famoznu "klinički orijentiranu 6. godinu". 6. godina bi se trebala reformirati i biti koncipirana kao staž. S razlogom postoji specijalizacija iz obiteljske medicine, ali ako po vama mogu svi taj posao obavljati, onda čemu bilo koja specijalizacija uopće postoji? Osim koncepta koji je izuzetno nepromišljen, najsramotniji dio je navedena plaća. Pitam se bi li itko iz Ministarstva zdravstva pristao raditi za tu mizeriju. Apsolutno sam protiv staža i mogu vam iskreno reći da zbilja nisam ni planirala ni željela otići raditi van Hrvatske, ali sad mi je ta mogućnost izuzetno primamljiva.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
268	IVANA GRUBIŠA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Obiteljska medicina je devastirana. Mladi liječnici ne žele raditi u ordinacijama obiteljske medicine jer se ne žele baviti administracijom. Sramota je da nakon 6 godina medicinskog fakulteta brojim kilometre zbog putnih naloga. Za to trebaju biti zaduženi djelatnici HZZO-a, administratori, a ne ja. Uvođenjem novčanih kazni zbog bolovanja samo odvraćate liječnike od ove struke. Tko želi raditi, biti potplaćen i još iz svog džepa plaćati kazne? Više vremena provodim baveći se administracijom (čitanjem HZZO klauzula za lijekove, pisanjem brojnih potvrda, doznaka, baveći se bolovanjima, nego prevencijom i liječenjem i još zbog toga riskiram novčane kazne ako nešto napravim protivno suludim pravilima HZZO-a. Maknite administraciju od liječnika i pustite ih da se bave svojim poslom, a to su liječenje i prevencija. Pacijenti se mogu sami elektronski naručivati na pretrage i preglede, a ne da medicinska sestra veliki dio radnog vremena provodi tako da naručuje pacijente na pretrage i preglede. Isto tako pacijenti moraju biti odgovorni za svoje zdravlje jer ako nisu svi mi plaćamo tu neodgovornost. Opseg posla je sve veći, a nas je sve manje. Nameće nam se cijepljenje protiv covid-a, praćenje oboljelih, testiranje, cijepljenje, određivanje izolacija što je posao epidemiologa. Poslušajte struku što govori, uključite liječnike obiteljske medicine i prihvatite njihove prijedloge.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
269	Anton Turić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student medicine smatram da se treba bolje i kvalitetnije razraditi plan o pripravništvu, a ne odmah poslati tek diplomirane doktore medicine na jednogodišnji rad u PZZ bez ikakvog mentorstva. Želimo učiti, a ne biti sluge sustava.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
270	Nevena Valić Marjanac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Lijecnik sam ob medicine skoro 30tak godina, a 9 u zakupu, i na selu i u gradu. U radu s pacijentom na osnovu kliničkog statusa tog dana i kontrola, procijena radne nesposobnosti je subjektivna i objektivna i ne smije se i ne može kažnjavati izabrani lijecnik tako enormnim novčanim kaznama. U prijedlogu zakona treba uključiti i uvažiti onoga koji izravno učestvuje najvećim dijelom u pružanju zdravstvene zaštite na “prvoj crti”(članove KoHOMa, HUOM…). Podržavam prijedloge KoHOM-a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
271	Pravobranitelj za osobe s invaliditetom	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Slijedom objavljenog predmetnog e-Savjetovanja i sukladno ovlastima iz čl. 6., 7. i 9. Zakona o pravobranitelju iznosimo opće komentare, kako slijedi: Dostupnost zdravstvene zaštite na otocima i ruralnim područjima Osobe s invaliditetom koje žive na otocima ili u ruralnim područjima ističu problem dostupnosti svih zdravstvenih usluga (liječnički pregledi, stomatološke usluge, ostvarivanja prava na fizikalnu terapiju i zdravstvenu njegu). Na primjer, ima slučajeva ukoliko osoba treba fizikalnu terapiju mora s otoka doći na kopno u veći grad, plaćati smještaj ili biti kod nekog sve vrijeme provođenja terapije što je zahtjevno i skupo. Kao razlog iz kojeg medicinsko osoblje nije sklono dolaziti na otok je vrijeme koje je potrebno da se do otoka dođe i nedovoljnom broju medicinskog osoblja koje bi za takav rad bilo raspoloživo uzimajući ukupni broj zaposlenih u pojedinoj ustanovi. Žene s otoka i ruralnijih područja, a posebice žene s invaliditetom upravo zbog prostorne udaljenosti niti ne provode redovite preventivne preglede. Zato smatramo potrebnim da se prilikom organizacije rada vodi računa i o zdravstvenim potrebama osoba koje žive na otocima i ruralnim područjima te da ima se osigura dostupna zdravstvena usluga. Sanitetski prijevoz Prema Prijedlogu djelatnost sanitetskog prijevoza obavlja Hrvatski zavod za hitnu medicinu. Ovim putem skrenuli bi pozornost na probleme s kojim su se susretale osobe s invaliditetom prilikom korištenja ove usluge i prije pandemije, a pogotovo za vrijeme pandemije. Osnovni problem je dugotrajnost čekanja na sanitetski prijevoz pogotovo u odnosu na odlazak iz zdravstvene ustanove nakon obavljenog pregleda, pretrage ili bolničkog otpusta . Uvažavajući izvanrednu situaciju izazvanu koronavirusom, opterećenost zdravstvenog sustava i osoblja, nedostatak vozila za sanitetski prijevoz, postupak trijaže pacijenata, potrebno je raditi na osnaživanu ove djelatnosti osiguravanjem potrebnog kadra i sredstava kako bi pacijent i njegove potrebe bile u prvom planu čime se postiže i svrhovitost liječenja. Ne treba posebno naglašavati kako sama dugotrajnost čekanja dodatno iscrpljuje pacijenta što se loše odražava na njegovo cjelokupno zdravstveno stanje. Iako se može smatrati kako su pacijenti koji se nalaze u bolnici zbrinutiji u odnosu na druge pacijente potrebno je s druge strane uzeti u obzir i rizik koji nosi dugotrajna izloženost većem broju ljudi u bolnici (još uvijek mogućnost zaraze koronavirusom) ali i sam utjecaj čekanja na psihičko i fizičko zdravlje pacijenta. Isto tako potrebno je uzeti u obzir i činjenicu da pacijent u pravilu po nekoliko sati sam čeka prijevoz te je upitno koliko je pod nadzorom samog medicinskog osoblja kojeg nedostaje što je posebno otegotno ukoliko je pacijent teškog oštećenja zdravlja, ograničene mobilnosti i onemogućen u obavljanju primarnih ljudskih potreba. Unatrag nekoliko godina sa Nastavnim zavodom za hitnu medicinu Grada Zagreba održani su sastanci i pokazana je dobra volja za rješavanjem ovog problema, te ovim putem ponovno ukazujemo na potrebu za daljnjim radom na ovoj problematici kao bi sanitetski prijevoz na području cijele države bio pravovremen i dostupan. Zdravstveni turizam Uočavamo dugotrajnost čekanja na realizaciju priznatog prava na medicinsku rehabilitaciju kao i smanjivanje broja dana na priznatu medicinsku rehabilitaciju kod pojedinih dijagnoza (na primjer, multiple skleroze). Prilikom razvoja zdravstvenog turizma, potrebno je da se vodi računa i o zdravstvenim potrebama osoba koje na rehabilitaciju dolaze na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te daljnje razvijanje zdravstvenog turizma nikako ne smije ići na štetu tih osoba u smislu smanjivanja broja kreveta i duljine rehabilitacije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
272	Ivana Maltašić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Sam ministar je na presici istaknuo kako je osnovni cilj ojačati primarnu zdravstvenu zaštitu. Ovim ˇhitnimˇpromjenama zakona dovodi se obiteljska medicina još bliže rubu propasta, broj obiteljskih liječnika stalno opada (kroz koju godinu bi sustav moglo napustiti gotovo 950 liječnika, a sigurno ih toliko neće doći raditi u OM) , specijalizacije se ne raspisuju, administracije je sve više, agresivnosti pacijenata u ordinacijama se povećava, nezadovoljni su i liječnici i pacijenti. Dnevno opterećenje se višestruko povećalo, nema košarice usluga, samo se spominju kazne, kažnjavanja liječnika za bolovanja, za propisivanje njege, lijekova…. Obiteljska medicina nikako nije popularna među studentima, rijetko tko želi u obiteljsku ( oni koji i rade ordinacije nakon nekog vremena se ipak predomisle jer su godinama na zamjenama, leteći, bez mogućnosti specijalizacije pa i takvi odu dalje). Liste čekanja su sve duže i duže, za bolesti kod kojih je nužno započeti odmah liječenje se dijagnostika čeka po 6-12mj. Pacijenti su zakinuti za kvalitetno vrijeme provedeno sa liječnikom, mi u OM imamo prosječno 3 min po pacijentu- jel to dovoljno za liječiti DM, HA, za pregledat dijete, pružiti utjehu, otkriti na vrijeme neku od bolesti?? Jednako tako osnovne plaće liječnika u PZZ i SKZ nisu iste, potrebno je izjednačavanje koeficijenata na svim razinama. Ukinuti monopol HZZO., ukinuti svu nepotrebnu administraciju ( zašto bi netko tko ima završen fakultet u trajanju 6 godina i specijalizaciju u trajanju 4 godine prebrojavao kilometre i određivao ima li netko pravo na PN - to može i netko za završenom srednjom ekonomskom školom!). Imam još oho godina do mirovine, ali ovakvim ignoriranjem vodećih koji predlažu zakone i izmjene zakota, te isključivanjem struke u kreiranju zakona, tjerate mlade a i nas starije da potražimo bolju budućnost u zemljama koje cijene svoje liječnike.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
273	ADMIR DILBEROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Uz konstantnu priču o "zadovoljnim zdravstvenim radnicima" uporno se zanemaruje cijeli niz zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji nisu liječnici ili medicinske sestre. U zakonu se moraju regulirati sve zdravstvene profesije i time ostaviti na poslodavcu da izabere onog što mu treba. Trenutno je nedopustivo sustavno "šikaniranje" magistara medicinsko laboratorijske dijagnostike koji su se obrazovali sukladno europskim preporukama i deklaracijama o bolonjskom procesu (3+2+3) te rade kao srednja ili viša stručna sprema čak i sa doktoratom i znanstveno nastavnim zvanjem. Magistri-medicinsko laboratorijske dijagnostike su na svojim leđima iznijeli ogroman dio covid pandemije i dokazali svoje kompetencije te su izrazito potrebni kao članovi multidisciplinarnog tima u sekundarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj djelatnosti te zdravstvenim zavodima. Trenutno imamo paradoks da zdravstveni zavodi mogu zaposliti iste stručnjake, dok bolnice ne mogu, a znamo da se opis i djelokrug poslova uvelike preklapaju i to posebice u mikrobiologiji i transfuziji. Potrebno je iste hitno uvrstiti u radna mjesta 1. vrste i dodijeliti koeficijent namjenjen i medicinskim sestrama-magistrima. Trenutno imamo paradoks obrazovanog društva koji radi na poslovima nižih kvalifikacija od svoje istovremeno dok znamo da u mnogim poslovima u RH ljudi rade na poslovima viših kvalifikacija od svog obrazovanja. Uvjeren sam da ne postoji zemlja na svijetu u kojoj magistar laboratorijske dijagnostike koji je ujedno i prof.dr.sc.ili doc.dr.sc. ili dr.sc. vadi krv upisuje uputnice i izdaje nalaze, a to je trenutno slučaj u RH zbog toga što 30 godina (!!) nije "izmišljeno" niti jedno novo radno mjesto u zdravstvu, a cijeli svijet i tehnologija se promijenila. Financijski trošak priznavanja stečenih diploma u svrhu kvalitetnijeg osoblja i brige za pacijenta je definitivno zanemariv jer je na nivou putnih troškova barem 60% zaposlenih (među kojima i mnogih lažno prijavljenih) u državnim službama S poštovanjem, Admir Dilberović, mag.med.lab.diag.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
274	Juraj Pavlić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Odličan pokušaj destimuliranja mladih liječnika da se odluče baviti obiteljskom medicinom. Kazne, otežavanje odlaska u privatnu ordinaciju i naravno administracija, i samo administracija. I ovako je grana medicine koja je desetkovana i deficitarna, a ovim potezom samo to dodatno utvrđujemo. Kroz 5 godina više od 1/4 naših građana će ostati bez svojih liječnika jer su mahom ljudi koji su ili već trebali ili uskoro odlaze u mirovinu. Endemske vrste mladih liječnika u ordinacijama obiteljske medicine možemo samo pronaći tamo gdje još nisu dobili onu specijalizaciju koju čekaju u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti. Što se radi po pitanju toga?, miče se postotak ordinacija koje Domovi zdravlja mogu zadržati kako bi zadržali koliko god timova žele i na taj način omogućiti im (Domovima zdravlja) da generiraju nove nepotrebne troškove zdravstvu. Domovi zdravlja zapošljavaju više nemedicinskog nego medicinskog kadra, rade se rezovi i uštede tamo gdje se to ne smije raditi i svakim danom postaje jasno da pacijentova dobrobit nije na prvom mjestu. Vječno su u minusima koje se pokrivaju na štetu proračuna. Treba se bolje pozabaviti time kako maknuti nepotrebnu administraciju koju liječnici obiteljske medicine odrađuju umjesto da se bave liječenjem svojih osiguranika. Dnevno se troši previše vremena na nepotrebne stvari a gužve u čekaonicama sve su veće i veće. Lagano dolazimo do toga de će i u ordinacijama obiteljskih liječnika nastati liste čekanja. Nešto što se mora izbjeći pod svaku cijenu. I za kraj, ali nimalo manje važno, potrebno je prestati delegirati sve na ordinacije obiteljske medicine. Cijepljenje protiv CoViD-a, kompletna borba protiv epidemije, nešto što bi trebao raditi epidemiolog?!?!, je nametnuta liječnicima obiteljske medicine. Ili taj termin epidemiolog znači nešto druge i ne tiče se epidemije. To je samo novi, svježi, primjer. Idemo se malo uozbiljiti i pokušajmo napraviti da nam temelj zdravstva opstane jer kada primarna ode i popuste sve brane koje se tu stvaraju nastat će val koji će uništiti zdravstvo.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
275	Mirta Borjan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Reforma zdravstva,gdje se liječnika obiteljske medicine,kao prve karike u lancu ništa ne pita,nije nikakva reforma. Ministar nešto predloži, mi moramo to prihvatiti i to je to. Po meni je nebulozno da netko tko uopće nema uvid u rad liječnika obiteljske medicine, uporno nameće nekakva prava i obveze za rad tog istog liječnika, koji dnevno uradi po 150 kontakata(pregledi,mailovi,recepti,konzultacije,testiranja,pisanje kojekakvih potvrda). Smatra se da je normalno tog istog liječnika kontrolirati od strane HZZO-a i propisivati enormne kazne. Što smo mi, liječnici drugog reda, koji trebaju snositi sav teret enormnog trošenja novčanih sredstava u zdravstvu? Sramota. A da ne spominjem "natipkavanje" i upisivanje kojekakvih nebuloznih stvari u karton pacijenta jer koliko ja znam nisam se školovala za administratora nego za liječnika. Isto tako, liječnik obiteljske medicine nema potrebne kompetencije za rad u hitnim službama, nego za to postoje obučeni liječnici. Rad u hitnoj službi trebao bi biti dobrovoljan, a ne da ga se nameće zakonom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
276	Domagoj Hoić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Kao student medicine ne vidim poantu ni potrebu iza prijedloga obaveznog staža. Studij medicine je produljen s 5 na 6 godina da bi se tijekom studija steklo dovoljno znanja za samostalni rad te je obavezni staž ukinut(uz EU direktivu oko te cijele problematike). Da ne spominjem da se mijenjanje uvjeta za dobivanje licence nakon upisa studija u najmanju ruku treba smatrati apsolutno apsurnim i nemoralnim. Svaki mladi liječnik može odraditi do dvije godine staža ako se ne osjeća spremno za samostalni rad. Puno njih to i učini. Nema apsolutno nikakve potrebe za forsiranje tog staža. Jedino što se time može postići je da ćemo u još većem broju odlaziti iz zemlje. Ja sam prvi koji je planirao ostati, ali evo svaki dan mi sve primamljivije zvuči odletjeti za Irsku dan nakon što dobijem diplomu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
277	INES VIDOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Studentica sam šeste godine medicine. Izuzetno se protivim uvođenju obaveznog pripravničkog staža iz brojnih razloga. Neki su razlozi objektivni, činjenični i pravni, drugi su osobne prirode, ali valja napomenuti da velika većina kolega dijeli slične stavove osobne prirode. Od pravnih razloga prvo treba spomenuti direktivu EU o ukidanju staža koja bi se ovakvom izmjenom zakona prekršila. Hrvatska je članica EU i treba biti usklađena s njenim direktivama kako bismo održali naše mjesto u EU bez kojega bi hrvatska ekonomija bila u još većem rasulu. Ne može se samo tako odabrati koje ćemo direktive poštovati, a koje ne. Zatim, postoji činjenica da su na studij medicine zbog ukidanja staža uvedeni novi kolegiji: Hitna stanja I i II, Liječničke vještine I i II, Simulacija kliničkih vještina. Uvođenjem tih novih obaveznih predmeta obrazloženo nam je da su oni zamjena za staž, dakle mi smo staž već odradili. Nadalje, mi smo pod jednim uvjetima upisali fakultet, a sada nam se pokušavaju nametnuti potpuno drugi uvjeti. Puno nas bi možda odlučilo drugačije da se od početka znalo u što se točno upuštamo, tako da ako se staž već mora uvoditi, pošteno bi bilo da se uvede studentima koji će 2023. godine upisati fakultet i dati svoj informirani pristanak. Također, svi studenti koji su odradili navedene kolegije koji su zamjena za staž, pogotovo bi trebali biti oslobođeni staža. Argument da nismo spremni za samostalan rad je paradoks, jer ako nismo spremni onda je to greška sustava koji nam je obećao da ćemo zbog tih kolegija biti spremni. Svaki je diplomirani student sposoban procijeniti je li sposoban za samostalan rad, te ako nije, odlučiti se za opciju sekundarijata koju smatramo izvrsnom opcijom. 2017. godine kada je staž ukinut studenti su negodovali jer nisu znali da će se uvesti opcija sekundarijata, mislili su da će svi biti odmah prisiljeni na samostalan rad. Međutim, opcija sekundarijata se pokazala kao izvrsna opcija jer omogućuje dodatnu praksu onim studentima koji je trebaju i koji se ne osjećaju spremno za samostalan rad, a daje i pravo izbora na samostalan rad onim studentima koji se osjećaju sposobno.Također, sekundarijat pruža dobru plaću i dobre uvjete rada i ankete koje su provodile Liječničke novine Hrvatske liječničke komore pokazuju sve veće zadovoljstvo mladih liječnika koji su u sustavu sekundarijata. Meni je konkretno upravo ta opcija sekundarijata izbor, i zapravo me ta opcija i potakla da odlučim ostati u Hrvatskoj. Uvođenjem obaveznog staža tjeraju se mladi liječnici u inozemstvo, upravo suprotno od onoga što se želi postići. Na prisilu neće moći ići, moj osobni stav je da ću ako se uvede obavezan staž nekako to odraditi jer sam bez licence nitko i ništa, ali da ću onda odmah otići iz države jer ja ne želim raditi u ovakvom sustavu prisile, iskorištavanja mladih radnih snaga za jeftine novce kako bi se popravili problemi s primarnom zdravstvenom zaštitom, i mijenjanja planova u zadnji čas. Opcija da dobijemo licencu, ali da moram raditi u PZZ ako želim specijalizaciju u Hrvatskoj mi je bolja zato što barem mogu odmah otići iz države umjesto da proživljavam godinu dana agonije. Skoro svi kolege s kojima sam razgovarala dijele moj stav, prvi put sam čula kolege koji su svakako htjeli ostati u Hrvatskoj da sada ozbiljno razmišljaju o odlasku o inozemstvo. Na koji god način da uvedete staž, bez licence ili sa licencom, potjerat ćete mlade liječnike izvan države. Trenutni sustav sekundarijata je ono što nas može zadržati ovdje. Slijede razlozi malo osobnije prirode. Smatram da je pogotovo nepristojno mojoj generaciji koja će sljedeće godine diplomirati uvesti obavezan staž sada kada smo nadomak diplome. Kao prvo, u ovako kratkom roku se to neće moći adekvatno organizirati i radit ćemo u užasnim uvjetima za mizerne novce, na mojoj generaciji će se "lomiti koplja"! Kao drugo, već imamo ozbiljne planove osobne prirode koji bi nam propali ako nas prisilno stavite na staž u neko malo mjesto u "nedođiji", time nas osuđujete na godinu dana doslovno potraćenog života i osobnog pakla. Znam ljude koji bi razmotrili rad u malim mjestima sa nedostatnom PZZ ako im se pruže dobri uvjeti rada (npr. smještaj i dobre plaće). Za 4500 kuna ili koliko se već planira platiti stažiranje nitko neće htjeti takvu opciju, i ako takva opcija bude prisilna, svi ćemo prvom prilikom otići iz države. Ja sam osobno individua koja jako loše funkcionira u malim sredinama, iz Rijeke sam i ona mi je premali grad, već imam ozbiljne planove za selidbu i rad u Zagrebu. Ako budem prisiljena raditi u maloj sredini, to će me toliko istraumatizirati i obeshrabriti da ću prvom prilikom otići iz države. Nije u redu da nam u zadnji čas mijenjate planove i rušite snove, igrate se s našim budućnostima i mentalnim zdravljem tako olako. Nadalje, obavezni staž bi bio plaćen izuzetno loše, što bi za nas značilo još jednu godinu nepotpune neovisnosti o roditeljima, što također dodatno opterećuje sustav. Ako se staž već mora uvesti, trebali bismo imati mogućnost da barem biramo geografsku lokaciju, barem županiju ako ništa drugo. Ako dobijem posao u nekom mjestu koje je na razumnoj udaljenosti od Zagreba, možda bih malo manje nerado odradila staž. Zaključne riječi: molim vas da nikako ne uvodite obavezan staž, zadržite mlade liječnike u Hrvatskoj! Ako nastavimo ovako kako smo krenuli, odlazit ćemo još više. Napravite ono što je potrebno da bi se spasilo hrvatsko zdravstvo! Zadržite postojeći sustav sa dobivanjem licence po diplomiranju i mogućnosti sekundarijata, rada u kolima hitne pomoći i javljanja na natječaje za specijalizaciju. Ono što predlažem kao alternativu za popravljanje lošeg stanja PZZ u malim mjestima je sljedeće: osigurajte smještaj, dobre uvjete rada i bolje plaće nego u velikim gradovima. Na taj način privući ćete one koji će stvarno svojevoljno izabrati taj posao i možda i ostati na tom poslu i u državi. Na način prisile, tjerate nas iz države.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
278	Marino Šabijan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Trebalo bi razmisliti o modelima incentivizacije privatnog sektora zdravstva da preuzme dobar komad posla iz javnog zdravstvenog sektora. Postoji opcija u kojoj se zadrzava obavezno placanje zdravstvenog osiguranja kroz brutto placu, ali se otvaraju nove porezne olaksice poslodavcima koji investiraju u police dodatnog zdravstvenog osiguranja, mozda uvesti i privatnu opciju obaveznog zdravstvenog - na taj nacin bi privatni sektor preuzeo siri spektar brige kao i primarnu zastitu. To ne znaci nuzno smanjenje uplata za socijalno zdravstveno, idalje se moze zadrzati osnovica koja se vec sada placa, ali se moze otvoriti mogucnost dodatnog placanja od strane poslodavaca za siru uslugu zdravstva za svoje zaposlenike kroz privatni sektor. To bi naravno samo platili poslodavci koji za to imaju mogucnosti, ali takve tvrtke danas postoje i treba im omoguciti i tu opciju. Na taj nacin bi lijecnici obiteljske medicine i opce prakse, mogli primati pacijente s privatnim policama osnovnog, ne samo dodatnog. To bi bila jedna od dodatnih motivacija za uzimanjem takve specijalizacije te ulaska u privatni primarni sektor. Tu je naravno nuzno restrukturirati sami e-recept, cezih te ga integrirati sa privantim sektorom. Nadalje, tu bi se takoder stavljao veliki fokus na digitalno upravljanje kronicnim bolestima, monitoriranje pacijenta na daljinu i telemedicinu. Potrebno je kroz digitalni sustav pratiti ishode pacijenta odredenih lijecnika, polica osiguranja i zdravstvenih planova, zatim nagraditi one koji su postigli najbolje rezultate sa dodatnim poreznim olaksicama.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
279	ANITA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Po uvođenju obveznog staža, kao student šeste godine medicine, smatram da time potičete iseljavanje mladih liječnika. Što na koncu nije financijski isplativo - jer uloženo je sredstava u njihovo obrazovanje - a niti količina tih sredstava nije razmjerna kvaliteti studijskih programa (i ranije je trebalo staž pomaknut na ranije godine studija tj. skratit studij i uložit u praksu da bi dobili korisne studente koji vež za vrijeme studija nešto i odrađuju a zatim i educirane liječnike te time bolje uložili sredstva edukacije) no to se ne tiče teme, stoga ukratko: Uvođenje staža na samom kraju - veći je financijski gubitak odlaskom liječnika iz RH koji su već nezadovoljni nego li profit godine dana jeftinog staža nespremnih doktora. Potrebno je uvesti održivije mjere i uvjete i to generacijama koje nisu na samom završetku studija. "Krpanje" nefunkcionalnog postojećeg sustava izobrazbe mladih liječnika i plasiranje istih na tržište rada ovakvim neodrživim mjerama je kontraproduktivno.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
280	Sonja Grbac-Stublić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	U predloženim izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti nije predviđena izmjena dobne granice za rad u privatnoj praksi.Gotovo u pravilu zdravstveni radnici privatne prakse pišu zamolbu za produljenje privatne prakse iza 65 godina života što im odobrava ministar.Smatram da u trenutnoj situaciji kada imamo manjak zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe je neophodno omogućiti zdravstvenim radnicima koji žele i mogu raditi da rade i poslije 65 godina. Zato predlažem da se u Čl.67 St 8 ZZZ(NN 100/18) riječi "65 godina života "zamijene riječima "70 godina života"	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
281	Hrvatsko logopedsko društvo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Hrvatsko logopedsko društvo predlaže dodatne dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti i to kako slijedi: Članka 46. Nadopuna članka 46 stavak 3. čime bi se omogućio samostalan rad magistara logopedije. Trenutno zakonsko rješenje to onemogućava stvarajući tako značajne nejasnoće i otežava sve segmente rada logopeda. Logopedija ima svoju šifru djelatnosti (2230000), ugovara se na svim razinama zdravstvene zaštite, a izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti 2020. god. omogućeno je otvaranja logopedske ambulante na razini PZZ. Navedene dopune nužne su u cilju reguliranja rada logopeda u privatnoj praksi i korak bliže konačnom reguliranju logopedske djelatnosti u cilju zaštite prava pacijenta. Prijedlog stavka: - U stavku tri nakon „medicinsko biokemijske laboratorije“ dodati, privatnu praksu magistara logopedije. Članak 48. Prijedlog nadopune: dodati iza doktora medicine i doktora dentalne medicine – magistar logopedije Nadopuna Članka 177, stavaka 9. nužna je kako bi se omogućila kontrola nad inozemnim stručnim kvalifikacijama magistara logopedije. Logopedija je regulirana djelatnost u EU, a zakonodavni nedostatci u RH omogućavaju prostor za lošu praksu i nemogućnost kontrole tko i pod kojim uvjetima pruža logopedsku dijagnostiku i terapiju. Navedena izmjena potrebna je kako bi se premostio zakonodavni jaz do donošenja Zakona o logopedskoj djelatnosti. Članak 177, stavak 9. Nadopuna: Isto se primjenjuje i na priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistara logopedije. Predlaže se donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti kroz zakonodavne aktivnosti Ministarstva zdravstva u 2023.god., a u skladu s tim i dopuna članka 239. Članak 239. Nadopuna članka : iza Hrvatske komore zdravstvenih radnika dodati Hrvatska logopedska komora. U prijelaznim i završnim odredbama dodati: Ministar će u šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Odluku o osnivanju Hrvatske logopedske komore. Uvažavanjem predloženih promjena Zakona omogućit će se nastavak pozitivnih promjena i konačno usklađivanje hrvatske sa svjetskom i europskom logopedskom praksom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
282	LUKA GLAVOČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Uvođenje obaveznog staža kao obavezan uvjet za sticanje licence je nevjerovatno glupo i kratkovidno. Moj lijecnik obiteljske medicine nesmije biti zamjenjen tek diplomiranim studentom jer se prekida kontinuitet zdravstvene zaštite. Forsirate studente da potroše godinu dana više na studiju čak i bez staža, s ovim zakonom ih još godinu dana obavezujute da rade za nikakvu plaću posao za koji nisu spremni, zašto? Jako sam protiv uvođenje ovog zakona.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
283	Kristian Nenadić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ulaskom u EU 2013. godine sporazumno je ukinut pripravnički staž koji je ekvivalent Nacionalnom programu koji Ministarstvo zdravstva i HLK žele ponovno vratiti na snagu. Rad pod mentorstvom kao takav, i dalje postoji kao opcija, no mandatorno uvođenje u trajanju od 1 godinu smatram da bi stvorilo veliko nezadovoljstvo među studentima medicine (posebice završnih godina) i dovelo naposljetku do neželjenog učinka, tj. još veći odlazak mladih liječnika u inozemstvo i još manji interes za PZZ. Za kraj, integrirani preddiplomski i diplomski studij medicine koji inače traje 6 godina, što je već za 1 godinu dulje od ostalih studija + koliko studenti ulažu svog vremena, truda i želje za napretkom, da se na kraju spominje nakon svega toga "novčana nagrada za rad" i da navedeno bude svega nekoliko stotina kuna ili tada nekoliko desetaka eura više od minimalne hrvatske plaće je poražavajuće i degradirajuće za bilo kojeg studenta medicine ili mladog liječnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
284	Erik Šuvak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Uvođenje staža banalizira dugih 6 godina studiranja, obvezuje nove doktore na rad u moguće nepoželjnoj poziciji i ograničava ostvarivanje mladih doktora i u kakvom smislu od financijskog do karijernog.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
285	Marko Orešković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	“U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“.” Student sam šeste godine medicine, te smatram da je bilo kakav način prisile ili određivanja radnog mjesta novodiplomiranim doktorima medicine sasvim neprimjeren i kontraproduktivan potez. Naime, svi koji se ne osjećaju spremnim za samostalan rad nakon završetka studija se imaju priliku prijaviti za mjesto na radu pod nadzorom, gdje je razina odgovornosti smanjena te je plaća shodno tome niža. Zašto bi itko, tko se osjeća spremnim preuzeti punu odgovornost u svom poslu, bio uskraćen prilike da taj posao odrađuje i za njega prima primjerenu plaću? Također, smatram da nije u redu primjenjivati bilo kakve promjene na studente koji su trenutno na studiju te nisu bili svjesni da će do istih doći nakon što diplomiraju. Ovaj način organizacije samo izgleda kao očajničko popunjavanje radnih mjesta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto smislenih i korisnih potpora koje bi dovele do toga da veći udio mladih liječnika ostaje u RH.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
286	Kiara Brnetić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	“U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“.” Ovom izmjenom pokušava se studentima medicine nametnuti prisilni rad tijekom godine dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (pzz). Ideja koju ja vidim iza toga je očajnički pokušaj zadržavanja radne snage u RH koji je u potpunosti kontraproduktivan te sam sigurna da će rezultirati potpuno suprotnim. Rad pod nadzorom, koji trenutno postoji, je po meni dobar način na koji mladi liječnici, koji se ne osjećaju sigurno samostalno raditi, mogu steći iskustvo u području koje ih zanima. S druge strane, staž u PZZ to ne bi omogućio. Prisila nakon završetka studija je nelogičan i ograničavajući potez koji bi onemogućio odabir daljnjeg smjera karijere (ali i privatnog života) na godinu dana (ne žele svi raditi u pzz nakon završetka studija). Smatram da svi imamo puno pravo sami birati radno mjesto i radne uvjete prema svojim željama i životnim okolnostima, a pogotovo jer se studij upisao pod takvim uvjetima. Promjena uvjeta nekoliko mjeseci prije diplome nije primjerena. Gdje bi se promjene trebale dogoditi kako bi imali kompetentnije i spremnije mlade liječnike? Trebala bi se napraviti reforma studija medicine, poglavito zadnje (šeste) godine. Zadnja godina studija medicine bi se trebala pretvoriti u „staž“ neke vrste te se na taj način ne bi moralo ni pomišljati o tako reći uvođenju još i „sedme“ godine studija tj. obveznog staža.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
287	Ana	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ne bi se trebao uvesti jednogodišnji staž generacijama koje su trenutno na studiju jer to nije pošteno prema nama koji smo upisali fakultet s drugačijim očekivanjima i planovima.. Nama studentima (budućim liječnicima) bi trebalo biti omogućeno usmjeravanje u određeni dio medicine, neovisno o kojem dijelu medicine se radi, a ne ovako da svi moramo ići u primarnu zdravstvenu zaštitu. Ne znam na koji način mislite da bi itko bio motiviran ovakvom odlukom? I trebala bi se dobiti licenca nakon 6 godina studija, mislim da je to itekako dovoljno prakse da dobiti licencu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
288	Zara Gumzej	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Zakon o obaveznom radu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti trebao bi obuhvaćati generacije upisane na studij medicine nakon donošenja istog zakona, kako bi svaki pojedinac bio svjestan okolnosti pod kojima upisuje studij medicine. Mijenjanje uvjeta za stjecanje licence ne bi se nipošto smijelo izmjenjivati u tijeku školovanja pojedinca.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
289	Dušica Tasovac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Obiteljska medicina je preopterecena administrativnim poslovima. Gubimo dragocjeno vrijeme na e naručivanje pacijenata. Recimo reumatološki bolesnik se vrati kod nas s kontrole i preporukom o kontroli za 6 mj, u bolnici mu ne daju termin vec ga salju natrag k nama da mu mi klikamo za termine..ista je stvar sa narudzbama za MR, CT ...ADMINISTRATORA, ili takve stvari rjesavati na ambulanti na salteru narucivanja jer vracanje pacijenata i ponovno klikanje i trazenje termina uz napomenu da neznamo o kojem se lijecniku radi nema smisla !!!!! Stanje je kaotično po tom pitanju...Po Domu zdravlja je dovoljan 1 administrator, ne treba na svaku ambulantu 1 iako ni to ne bi bilo na odmet. Druga stvar - preporuke za pojedine pretrage primjer kolonoskopija - nemoze se obaviti bez preporuke gastroenterologa, onkologa ili abdominalnog kirurga. Zasto lijecnik specijalist obitejske medicine nemoze kvalitetno odluciti da njegovom pacijentu treba kolonoskopija i dati mu uputnicu, za gastroskopiju moze? Zasto moze za gastroskopiju a kolonoskopiju ne. Bilo bi dobro da se stvari posloze po tom pitanju. specijalizaciji u Republici Hrvatskoj nije dupla razlika u placi za isti posao osim u nasoj specijalizaciji.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
290	VITOMIR BEGOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Ono što je važno je preventiva ,sigurnost i zaštita zdravlja zaposlenika u zdravstvenom sustavu (liječnika, medicinskih sestara, i dr.). Naime, ovo je poseban problem na koji se iz potpuno nerazumljivih razloga ne obraća dovoljno pažnje. Oko tog pitanja posebno je bila angažirana središnja nacionalna javna ustanova ;Zavod za unapređivanje zaštite na radu, čijim je nepotrebnim ukidanjem 2018.g. Vlada zaustavila započete aktivnosti. Ulaganje u sigurnost i zdravlje nije trošak već investicija. Dokaz tomu je vrlo visoka stopa izostanaka s rada zbog bolovanja u djelatnosti zdravstva (dnevno 3.500 zaposlenih) , i taj trend je prisutan već dulji niz godina. Iznad prosječne su i stope ozljeda na radu. U 2021. g. stopa ukupnog broja prijavljenih ozljeda na radu na 1000 zaposlenih za sve djelatnosti iznosi 9,29, dok stopa za djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi iznosi 11,91. Stopa prijavljenih ozljeda na mjestu rada na 1000 zaposlenih za sve djelatnosti iznosi 7,82, a za djelatnost zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 8,68. Osiguravatelj HZZO to isto tako samo promatra, a reakcije nema. Nacionalni program zaštitite zdravlja i sigurnosti na radu osoba zaposlenih u djelatnosti zdravstvene zaštite za razdoblje 2015-2020.godine (donijet u mandatu prim.dr.sc .Marije Zavalić, kao ravnateljice tadašnjeg HZZSNR) je davno istekao a novi program s konkretnim mjerama i aktivnostima nije donijet !!! Nacionalno vijeće za zaštitu na radu (sigurnost i zdravlje na radu) kao savjetodavno tijelo Vlade potpuno je disfunkcionalno , a prijedlozi za redefiniranje sastava i načina i sadržaja rada tog tijela odbacuju se od strane nadležnog ministarstva, dok se ministri mijenjaju a Vlada o istome ostaje neinformirana a time i isključena. Vrijeme je da se po uzoru na druge zemlje i u Hrvatskoj ustroji javni nacionalni institut/zavod za sigurnost i zdravlje na radu, u kojem bi vrhunski stručnjaci istraživali, analizirali, usmjeravali i inicirali odgovarajuće mjere u području sigurnosti i zdravlja na radu, kao osnovnog ljudskog prava. Državna i javna tijela glomaznog i svekolikog djelokruga to naprosto ne mogu kvalitetno i učinkovito činiti, kao nezavisni i stručni profesionalci. Izvor sredstva nije problem i nije vezan za Državni proračun. Do ukidanja tj preraspodjele namjenskog doprinosa za zaštitu zdravlja na radu kao prihoda HZZO po toj osnovi godišnje se prikupilo više od 550.000.000 kn a prema dostupnim izvješćima namjenski je utrošeno oko 50 % tih sredstava. Za ovakvu potrebnu instituciju trebalo bi iz tih izvora izdvojiti godišnje oko 10.000.000 kn a koristi bi bile višestruke. U svijetu rada koji se dinamično mijenja, promicanje zdravlja i sigurnosti sadašnje i buduće radne snage ključno je za osiguranje zdravijeg, duljeg i produktivnijeg radnog vijeka. Kako bi se osigurala kvaliteta rada i zapošljavanja u Europi, potreban je dobro koordiniran pristup istraživanju sigurnosti i zdravlja na radu koji je iznad regionalnih i nacionalnih granica. Države kojima su u središnjem fokusu navedeni ciljevi nastoje koordinirati i surađivati na europskim istraživačkim i razvojnim naporima u području sigurnosti i zdravlja na radu. Slijedom toga, uspostavljena je mreža koja se sastoji od 14 instituta za sigurnost i zdravlje na radu (OSH), od kojih svi igraju ključnu ulogu na nacionalnim razinama svojim vladama/tijelima te sustavima zdravstvenog osiguranja i osiguranja od nezgoda. Hrvatska je bila na tom tragu, organizacijski i programski putem djelovanja ukinutog Zavoda za unapređivanje zaštite na radu. Navesti ćemo primjer Irske, zemlje koja nam je bliska po stanovništvu, i sve većem broju radništva koje odlazi na rad u tu državu. Irska Uprava za zdravlje i sigurnost (HSA) ima sveukupnu odgovornost za upravljanje i provođenje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu u Irskoj više od 2 milijuna radnika (zaposlenih i samozaposlenih) ,provođenjem zakona o zdravlju i sigurnosti na radu , promicanjem prevencije nesreća i pružanjem informacija i savjeta u svim sektorima, uključujući maloprodaju, zdravstvo, proizvodnju, ribolov, zabavu, rudarstvo, građevinarstvo, poljoprivredu i prehrambene usluge. HSA nadzire usklađenost sa zakonima na radnom mjestu te djeluje kao Nacionalni centar za informacije i savjete poslodavcima, zaposlenicima i samozaposlenim osobama o svim aspektima zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu. HSA također promiče obrazovanje, obuku i istraživanje u području zdravlja i sigurnosti. U okviru širokog raspona aktivnosti HSA djeluje na: Promicanje dobrih standarda zdravlja i sigurnosti na radu; Inspekciju svih mjesta rada i praćenje poštivanja zakona o zdravlju i sigurnosti; Istragu teških nesreća, uzroka lošeg zdravlja i pritužbi; Poduzimanje i sponzoriranje istraživanja o zdravlju i sigurnosti na radu; Izradu i objavljivanje kodeksa prakse, smjernica i informativnih dokumenata; Pružanje informacijskih usluga ; te izrada novih zakona i standarda o zdravlju i sigurnosti na radu. Potpuno je neopravdano da ministarstva zdravstva i rada nisu ništa poduzeli da analiziraju aktualno stanje i utvrde akcijski plan, kojim bi se djelovalo na sprječavanje uzroka a time i posljedica po sigurnost i zdravlje zaposlenih u zdravstvu. Jedan od najznačajnijih problema uz psihosocijalne rizike, stres i radno opterećenje je svakako i ergonomsko neuređenje mjesta rada. Teško fizičko naprezanje, ostavlja posljedice na mišićno-koštani sustav posebice kod medicinskih sestara koje dnevno rade s bolesnicima, i zato je potrebno osigurati sve tehničke preduvjete kako bi se takav rad olakšao. Primjera kako to učiniti ima u drugim EU zemljama i zato nema razloga to ne primijeniti i u Hrvatskoj. https://www.ots.at/presseaussendung/OTS_20211210_OTS0088/good-practice-award-20202022-fuenf-oesterreichische-paradebeispiele-auf-der-short Uspješne organizacije čine ljudi . Osiguranje odgovarajućih radnih uvjeta , poštivanje dostojanstva i dobrobiti radnika povećavaju zadovoljstvo radnika poslom, njihovu predanost te se time učinkovito doprinosi ostvarivanju radnih zadataka. Radne sredine u kojima se odgovorno skrbi o očuvanju radne sposobnosti radnika , imaju nižu razinu rizika na radu te niže stope nesreća, ozljeda na radu i izostanaka s rada zbog bolovanja, te uspješnije poslovne rezultate. I ovom prilikom potrebno je ukazati na potrebu jačanja uloge i nadležnosti radničkih vijeća i primjenu njihovih temeljnih ovlaštenja , posebno kad je riječ o zapošljavanju, razlozima i ograničenju prekovremenog rada, primjerenim uvjetima rada, mjerama sigurnosti i zaštite zdravlja na radu i dr . Uz reguliranje specifičnosti i posebnosti putem pregovora i zaključivanja kolektivnih ugovora, industrijske odnose i radničku participaciju potrebno je razvijati primjenjujući u praksi one odredbe i rješenja koja su raspoloživa i dobra; u ovom slučaju odredbe važećeg ZOR-a, koje omogućavaju aktivno sudjelovanje radnika u odlučivanju. Odgovorno upravljanje ljudskim resursima; pribavljanje i selekcija osoblja, obuka, praćenje radne uspješnosti , mogućnosti napredovanja , sustav nagrađivanja, kvalitetni međuljudski odnosi, lojalnost te stvaranje odgovarajuće organizacijske klime i kulture, obilježja su uspješnih organizacija. Inspekcija rada – zaštite na radu također mora redovitije obavljati nadzor u zdravstvenim ustanovama, a medicina rada obilaziti mjesta rada i savjetovati poslodavce i radnike o mjerama prevencije i zaštite. Nikakve reforme u zdravstvu neće biti ako ovo važno pitanje ostane neriješeno. O drugim povezanim problemima i prijedlozima više u e-savjetovanju o prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Nadalje,Sve druge nužne promjene su nevidljive, spore ili nedovoljne, a sve je međusobno povezano. Sada ćemo imati nove izmjene i dopune Zakona o radu („privremeno“) , ali ne i prije 2 godine najavljeni novi Zakon o radu ,čija se izrada se odmah najavljuje !? Od ranije najavljenih promjena nema Zakona o plaćama u javnom sektoru, reforme koeficijenata u javnim i državnim službama, reforme teritorijalnog ustroja, reforme državne i lokalne uprave i samouprave, strateškog dokumenta o mentalnom zdravlju, određenih podzakonskih propisa,…. Život, zdravlje i očuvanje radne sposobnosti svakog radnika, u ovom slučaju zdravstvenih radnika najvažniji je prioritet u „reformi zdravstva“, tim prije što je poznato da kronično nedostaje zaposlenika u tom sektoru , te da su iznimno radno opterećeni tekućim i prekovremenim radom, što sasvim sigurno uz sve druge ugroze djeluje nepovoljno na njihovu sigurnost i zdravlje.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
291	Kristijan Županić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI	Student sam 6. godine medicine i mislim da je stvarno nepotrebno uvođenje staža. Svi mi studenti imamo već neke planove za budućnost i uvođenje nekih stvari 5 do 12 nema nikakvig smisla. Mijenjati nešto što funkcionira u redu, na nešto gore svakako nije nešto što bih ja predložio.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
292	Marija Gašparović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
293	Ana Vidović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
294	Doris Vojković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Kao student, slažem se sa komentarom Hrvatske psihološke komore i Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te sukladno tomu predlažem slijedeće izmjene: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa te edukacijskih rehabilitatora njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenja podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi, kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 5. Dopunu članka 155., stavka 2. na način da glasi: „Zdravstveni radnici obrazuju se na medicinskom, dentalnom ili farmaceutsko-biokemijskom fakultetu te drugom visokom učilištu koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje, kao i na učilištu te srednjim strukovnim školama koje imaju rješenje nadležnog Ministarstva o odobrenju za izvođenje pojedinog nastavnog plana i programa obrazovanja/strukovnog kurikuluma koji je razvrstan u obrazovni sektor u području zdravstva. Zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, edukacijski rehabilitatori, medicinski tehnolozi, biotehnolozi i biomedicinski inženjeri, biolozi u zdravstvu, klinički psiholozi, medicinski fizičari, fonetičari i nutricionisti, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost u procesu dijagnostike i liječenja....“ 3. Zakonodavac je prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Također predlažemo uvrštavanje edukacijsko-rehabilitacijske djelatnosti, a nastavno na dopunu koju predlažemo u prethodnoj točki. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te bi se utvrdio položaj edukacijskih rehabilitatora, uz uvaženu dopunu predloženu u prethodnoj točki. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatska komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“ te zarez i riječi “Hrvatska komora edukacijskih rehabilitatora”. 5. Dopunu članka 32. stavka 2. na način da glasi: „Iznimno od članka 30. stavka 2. Podstavka 9., 11., 15., 19. i 26., ovoga Zakona, djelatnosti medicine rada/medicine rada i sporta, logopedije, edukacijske rehabilitacije, fizikalne terapije i palijativne skrbi mogu se obavljati i na sekundarnoj razini.“ Zaključno, u okviru djelatnosti i mjera na razini zdravstvene zaštite koje pruža edukacijski rehabilitator u sustavu zdravstva predlažemo da se u izmjenu Zakona o zdravstvenoj zaštiti uvrsti edukacijske rehabilitatore kao zdravstvene radnike te omogući ostvarivanje šifre djelatnosti edukacijske rehabilitacije s ciljem unapređenja sustava zdravstvene zaštite djece s neurorazvojnim čimbenicima i simptomima rizika, djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom te da se utvrdi položaj i ravnopravnost psihološke djelatnosti i psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
295	PETRA PETRAVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
296	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Povećanjem broja konzilijarnih liječnika različitih grana medicine u vanbolničkom sustavu, a bez povećanja broja liječnika specijalista obiteljske medicine NE MOŽE UNAPRIJEDITI PRIMARNU ZDRAVSTVENU ZAŠTITU !!! Bavljenje uskim segmentom medicine nije dovoljno za ostvarivanje globalnih javnozdravstvenih ciljeva,: nadzor nad kardiovaskularnim čimbenicima rizika i ranim otkrivanjem malignih bolesti, nadzor nad rezistencijom antibiotika njihovom racionalnom primjenom, liječenje i rana detekcija bolesnika s mentalnim bolestima u zajednici, liječenje i vođenje bolesnika s komorbiditetima i multimorbiditetima, kućno liječenje... Posebno, za ove zadatke NISU OSPOSOBLJENI LIJEČNICI SA ZAVRŠENIM STUDIJEM MEDICINE! Njihovo obvezivanje na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i uvjetovanje pristupanju specijalističkom usavršavanju zabrinjavajuće je i opasno. Pitanje odgovornosti za posljedice važno je, ali još su važnije same posljedice i ishodi takvih odluka. Dodatno Hrvatska je 2013. godine preuzela obvezu i EU regulative da će nositelji prakse obiteljske medicine morati imati završenu specijalizaciju obiteljske medicine.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
297	Katarina Matijević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Zdravlje općenito, a naročito mentalno zdravlje, u koje spada sposobnost i vještina komunikacije (verbalna i neverbalna) globalni je cilj proklamiran aktima Svjetske zdravstvene organizacije. Logopedi, kao stručnjaci za rad u području (re)habilitacije patologije glasa, jezika, govora i slušanja, tj. verbalne i neverbalne komunikacije, mogu i namjeravaju ponuditi najviše što se može da bi se proklamirani svjetski i društveni cilj dostigao kako na lokalnoj tako i na globalnoj razini. Da bi logopedska struka mogla mobilizirati sve svoje mogućnosti na najučinkovitiji način, a uz maksimalnu zaštitu populacije koja njihovu skrb treba i koristi, te zaštitu kvalitete usluge, njihovo djelovanje treba se temeljiti na zakonom utvrđenim pravilima. Stoga se u potpunosti slažem s prijedlozima Hrvatskog logopedskog društva koje predlaže dodatne dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti i to kako slijedi: Članka 46. Nadopuna članka 46 stavak 3. čime bi se omogućio samostalan rad magistara logopedije. Trenutno zakonsko rješenje to onemogućava stvarajući tako značajne nejasnoće i otežava sve segmente rada logopeda. Logopedija ima svoju šifru djelatnosti (2230000), ugovara se na svim razinama zdravstvene zaštite, a izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti 2020. god. omogućeno je otvaranja logopedske ambulante na razini PZZ. Navedene dopune nužne su u cilju reguliranja rada logopeda u privatnoj praksi i korak bliže konačnom reguliranju logopedske djelatnosti u cilju zaštite prava pacijenta. Prijedlog stavka: - U stavku tri nakon „medicinsko biokemijske laboratorije“ dodati, privatnu praksu magistara logopedije. Članak 48. Prijedlog nadopune: dodati iza doktora medicine i doktora dentalne medicine – magistar logopedije Nadopuna Članka 177, stavaka 9. nužna je kako bi se omogućila kontrola nad inozemnim stručnim kvalifikacijama magistara logopedije. Logopedija je regulirana djelatnost u EU, a zakonodavni nedostatci u RH omogućavaju prostor za lošu praksu i nemogućnost kontrole tko i pod kojim uvjetima pruža logopedsku dijagnostiku i terapiju. Navedena izmjena potrebna je kako bi se premostio zakonodavni jaz do donošenja Zakona o logopedskoj djelatnosti. Članak 177, stavak 9. Nadopuna: Isto se primjenjuje i na priznavanje inozemne stručne kvalifikacije magistara logopedije. Predlaže se donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti kroz zakonodavne aktivnosti Ministarstva zdravstva u 2023.god., a u skladu s tim i dopuna članka 239. Članak 239. Nadopuna članka : iza Hrvatske komore zdravstvenih radnika dodati Hrvatska logopedska komora. U prijelaznim i završnim odredbama dodati: Ministar će u šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona donijeti Odluku o osnivanju Hrvatske logopedske komore. Uvažavanjem predloženih promjena Zakona omogućit će se nastavak pozitivnih promjena i konačno usklađivanje hrvatske sa svjetskom i europskom logopedskom praksom. U većini zemalja Europske unije logopedska djelatnost je etablirana i zakonodavno uređena na način kojim su uklonjeni nedostaci s kojima se susrećemo u Hrvatskoj. Molim Vas da se ovime stvari pokrenu u pravom smjeru.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
298	NADJA GROZDANIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
299	Ines DiminićLisica	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	1.Urediti pitanje dostupnosti zdravstvene zaštite na primarnoj razini nije moguće "propisivanjem obveze zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe..." jer su to prije svega obveze svih liječnika u mreži javne zdravstvene službe, a ne samo privatnih. Ispunjavanje obveza u ovom trenutku daleko nadmašuju sve realne mogućnosti unatoč prekovremenom neplaćenom radu ( vidljivom kroz broj kontakata i broj postupaka tijekom jednog radnog dana) . Dostupnost je moguće osigurati samo povećanjem broja timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prvenstveno timova obiteljske medicine i njihovim proširenjem na dodatnu medicinsku sestru. 2. Povećanjem broja konzilijarnih liječnika različitih grana medicine u vanbolničkom sustavu, a bez povećanja broja liječnika specijalista obiteljske medicine NE MOŽE UNAPRIJEDITI PRIMARNU ZDRAVSTVENU ZAŠTITU !!! Bavljenje uskim segmentom medicine nije dovoljno za ostvarivanje globalnih javnozdravstvenih ciljeva,: nadzor nad kardiovaskularnim čimbenicima rizika i ranim otkrivanjem malignih bolesti, nadzor nad rezistencijom antibiotika njihovom racionalnom primjenom, liječenje i rana detekcija bolesnika s mentalnim bolestima u zajednici, liječenje i vođenje bolesnika s komorbiditetima i multimorbiditetima, kućno liječenje... Posebno, za ove zadatke NISU OSPOSOBLJENI LIJEČNICI SA ZAVRŠENIM STUDIJEM MEDICINE! Njihovo obvezivanje na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i uvjetovanje pristupanju specijalističkom usavršavanju zabrinjavajuće je i opasno. Pitanje odgovornosti za posljedice važno je, ali još su važnije same posljedice i ishodi takvih odluka. Dodatno Hrvatska je 2013. godine preuzela obvezu i EU regulative da će nositelji prakse obiteljske medicine morati imati završenu specijalizaciju obiteljske medicine. 3. Ulogu doma zdravlja potrebno je redefinirati, a ne ojačati ! Prvenstveno je neophodno smanjiti broj nezdravstvenih djelatnika u odnosu na zdravstvene djelatnike. Potrebno je značajno proširiti dijagnostičku djelatnost, proširiti broj laboratorijskih pretraga koje se ugovaraju na primarnoj razini sukladno potrebama suvremene prakse te proširiti radiološku djelatnost većim brojem dostupnih standardnih RTG, UTZ, CT, i MR pretraga. Bez proširenja dijagnostičke djelatnosti na primarnoj razini nema nikakve mogućnosti unaprijeđenja rada niti smanjenja ulaska u bolnički sustav i smanjenja listi čekanja. 4. Zbog godinama zanemarenog upućivanja na specijalizacije iz obiteljske medicine domovi zdravlja nisu u mogućnosti uputiti na specijalizaciju potreban broj liječnika iz redova svojih djelatnika koji tu specijalizaciju čekaju, zbog potencijalnog organizacijskog sloma. Zbog toga je neophodno svim privatnim ordinacijama i ustanovama u djelatnosti obiteljske medicine, ovlaštenim za provođenje programa specijalističkog usavršavanja, omogućiti pristup sredstvima namjenjenim za specijalizaciju i zapošljavanje liječnika specijalizanta obiteljske medicine. 5. Predlažem izmjenu prijedloga čl. 103. st 4 na način da glasi "Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti ima do 25% ordinacija. 6. Neophodno je izmijeniti čl 67 st 2 na način da glasi " Zdravstvenim djelatnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života"	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
300	Tomislava Furčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Smatram nužnim izmijeniti članak 54. stavak 3. prema kojemu zdravstveni radnik može primiti u radni odnos jednog zdravstvenog radnika iste struke. Naime, ovo ograničenje se sukladno stavku 4. istog članka ne odnosi, između ostalog, na magistre farmacije koji obavljaju privatnu praksu. Time su drugi zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu u ordinacijama (doktor medicine i doktor dentalne medicine) stavljeni u neravnopravan položaj. Za slučaj za zdravstveni djelatnik koji obavlja privatnu praksu u ordinaciji želi proširiti svoju praksu on mora djelatnost obavljati u znatno skupljem obliku kao što je primjerice ustanova, a da istovremeno na taj skuplji oblik obavljanja djelatnosti u kojemu je on jedini osnivač ne prelaze pacijenti preko HZZO nego mora ići ponovno na natječaj. Dakle, zdravstvenog radnika se ograničava u broju zaposlenika iste struke i istovremeno ga se onemogućava da nastavi pružati usluge preko HZZO postojećim pacijentima. Zbog čega je to omogućeno magistrima farmacije, a nije doktorima medicine ili doktorima dentalne medicine?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
301	Branislava Popović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Predloženim izmjenama Zakona neće se postići željeni ciljevi reforme u svrhu poboljšanja zdravstvene zaštite.Mišljenja sam da nametanje zapošljavanja mladim kolegama u PZZ nakon završetka studija nije prihvatljivo.Oni sami ne mogu biti nosioci u ordinacijama obiteljske medicine,mogu raditi jedino uz mentora. Onaj tko želi obiteljsku medicinu treba mu odmah omogućiti specijalizaciju, onaj tko ne želi treba dobiti mogućnost da se profesionalno razvija u nekoj drugoj kliničkoj grani. Zbog osiguravanja pružanja zdravstvene skrbi trena svim liječnicima koji žele omogućiti rad do 68g bez obzira gdje rade, privatnim liječnicima dopustiti prijenos prakse na drugog kolegu. Neophodno je privatnim zdrav.radnicima da temeljem Ugovora o radu koji imaju sklopljen s visokim učilištima reguliraju prava iz mirovinskog osiguranja, što do sad u stvarnosti nije realizirano.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
302	ANA MARIJA BREBRIĆ DOMITROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Zara Gumzej 01.11.2022 16:13 0 0 U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
303	Ivana Ban Kolega	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Čitajući izmjene ZOZZ liječnici neće biti motivirani ostati u našoj državi, bili oni početnici ili su već u ovom sustavu koji vodi svome kraju ovakvom devastacijom. U današnje vrijeme liječnici PZZ će biti prisiljeni uskakati u HMP, OHBP, raditi posao epidemiologa, policajaca oduzimanjem vozačke dozvole i tko zna čega još ako se ovakvo delegiranje tuđih poslova nastavi. Dajte slobodu mladim liječnicima kako žele raditi nakon fakulteta ( uz nadzor, samostalno ili odmah ići na specijalizaciju ), dopustite liječnicima u PZZ da odaberu hoće li biti privatne ordinacije ili pri Domu zdravlja, smanjite timove do maksimalno 1500 pacijenata jer sve preko tog broja je iscrpljujuće za svakog liječnika ako se adekvatno želi posvetiti svakom pacijentu, a ne da za njega ima možda 3 minute. Slušajte struku, a nemojte politički raditi protiv nas!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
304	UDRUGA DENTALNIH TEHNIČARA REPUBLIKE HRVATSKE	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Nadamo se da će ovom izmjenom Zakona o ZZ biti dentalnim tehničarima vraćeno Ustavom zagarantirano pravo na zaštitu njihovog dostojanstva; časti; slobode mišljenja i izražavanja misli; pravo na rad i slobodu rada; na zaradu dostojnu života; najduže radno vrijeme određeno zakonom; pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor; pravo njih i njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređeno zakonom i kolektivnim ugovorom. Također se nadamo da će se ovom izmjenom poštivati Čl.19 Ustava RH kojom pojedinačni akti tijela državne uprave ( MIZ) i tijela koja imaju javne ovlasti ( u ovom slučaju HKDM) moraju biti utemeljena na zakonu, a ne kršenjem tih zakona na štetu jedne zdravstvene struke koja ima registriranih preko 2000 djelatnika. Pravilnikom o uvjetima za obavljanje poslova zdravstvene zaštite samostalno osobnim radom (NN 49/1990; NN 71/1994; NN6/1996 ) dentalni tehničari bili su prva i jedina zdravstvena struka SSS koja je u zubotehničkim laboratorijima DZ-a uz ordinacije opće medicine; ord. zubozdravstvene zaštite; ord. školske medicine; ord. zdrav.zaštite dojenčadi i školske djece; ord. zdrav.zaštite žena; ord. specijalističko - konzilijarne djelatnosti i ljekarničkih jedinica; bila predviđena za davanje u zakup na neodređeno vrijeme s tim da zakupac svake kalendarske godine zaključi ugovor s HZZO. Ove zakonske odredbe su privatizacijom jednostavno nestale, kao i dentalni tehničari koji su protuzakonito bačeni u zakup; izbačeni iz tima; bačeni na tržište rada bez ugovora s HZZO; bez opremljenih laboratorija i osnovnih uvjeta za rad; bez zagarantiranih radova; bez prava iz Kolektivnog ugovora; nejednakih prava iz mirovinskog sustava i s burze rada; bez prava na plaćeno bolovanje prvih 42 dana i godišnjih odmora; bez prava na sudjelovanje u kreiranju cijena i uvjeta našeg rada; bez prava na neposluh i neprihvaćanje protuzakonitih radnji koje oštećuju pacijente i zdravstveni proračun. Zbog svih protuzakonitih radnji koji su nas doveli u podređen i robovski položaj, iako odrađujemo radove HZZO-a vrijedne stotine miliona kn. plaćene radnim nalozima, nismo za svoj rad direktno plaćeni preko vlastitih računa, već smo plaćeni preko ugovornih ordinacija dentalne medicine i to tako da dobivamo samo 1/4 cijene protetskog pomagala koje je 4/5 rad, materijal i ulaganje dentalnog tehničara. U Zakonu o ZZ definicija zdravstvenih djelatnika je jasna i određena za sve djelatnike u zdravstvu osim za dentalne tehničare. Iako smo Zakonom o ZZ definirani kao zdravstveni djelatnici sa završenim zdravstvenim obrazovanjem, odrađenim pripravničkim stažem i položenim stručnim ispitom, HKDM i MIZ su nas protuzakonito bez ikakvih sankcija proglasili izvan timskim zdravstvenim suradnicima - "Izmjenom i dopunom Zakona o stomatološkoj djelatnosti NN 120/2009 Čl.2.- " U Čl.13. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: (3) Izvan timski zdravstveni suradnici su dentalni tehničari". Ta izmjena je napravljena pola godine prije pripajanja dentalnih tehničara "zdravstvenoj" Komori, čiji članovi postajemo 01.04.2010.g. prisilno i bez znanja, samovoljom 15-tak članova bivše Udruge zubnih tehničara. Iako je prekršila sve moguće zakonske i moralne kriterije, HKDM je podnijela privatnu tužbu protiv ove udruge i njene predsjednice za kazneno djelo klevete. Udruga se već devet godina bori za uništena radna, ljudska i moralna prava dentalnih tehničara; za bolji i pravedniji položaj struke i djelatnika; protiv urušavanje i nepoštivanje prava pacijenata; prokazuje nelogičnosti; traži racionalizaciju proračunskih sredstava; prokazuje na sve nezakonitosti koje se događaju u ordinacijama i ukazuje na totalnu devastaciji dentalne struke čiji su rezultati poražavajući u odnosu na ostale članice EU. Na Ustav i Zakon se pozivaju oni koji su ga davno prekršili na štetu jedne struke, njenih djelatnika i pacijenata. Svi oni koji kreiraju dentalnu politiku doveli su do totalne devastacije dentalne zdravstvene zaštite i oralnog zdravlja nacije, a to znači da smo iza Bugarske najgori po stanju oralnog zdravlja među ostalim zemljama članicama EU. Nadamo se da će te ovim Zakonom ispraviti nepravdu prema dentalnim tehničarima koja traje i dan danas nakon punih 25g.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
305	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Smatramo iznimno važnim povećavanje i ujednačavanje plaća liječnika zaposlenih u domovima zdravlja s prihodima liječnika koji obavlja privatnu praksu kao i usklađivanje plaća specijalista zaposlenih u domovima zdravlja s onima zaposlenim u bolničkim zdravstvenim ustanovama. Trenutačni veliki raskorak u plaćama nema nikakvo opravdanje i uz to je najveće je demotivacija liječnicima za zapošljavanje za zapošljavanje u domovima zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
306	Nensi Bilanović Ćoso	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Poštovani kao liječnik specijalista obiteljske medicine u PZZ predlažem sljedeće prijedloge vezano za predmetnu odredbu. Predlažem da se članak 46. dopuni na način kako slijedi: “Kada privremena nesposobnost osiguranika za rad traje neprekidno 3mjeseca zbog iste dijagnoze bolesti, pravo na privremenu nesposobnost i duljinutrajanja utvrđuje liječničko povjerenstvo područnog ureda Zavoda koje je obvezno donijeti nalaz i mišljenje o pravo osiguranika na privremenu nesposobnost za rad najkasnije u roku od 60 dana od dana proteka navedenog roka i o tome obavijestiti izabranog doktora u roku od osam dana od dana donošenja nalaza i mišljenja.” Predlažem obvezno kontroliranje osiguranika koji su nesposobni za rad 3 mjeseca i duže, i to od strane liječničkih povjerenstava Zavoda. Članak 46. vezan za utvrđivanje i vođenje privremene nesposobnosti za radobvezno kontroliranje osiguranika koji su privremeno nesposobni za rad 3 mjeseca, i to od strane liječničkih povjerenstava Zavoda. U okviru iste odredbe predlažem da se pedijatrima omogući otvaranje i vođenje privremene nesposobnosti za rad roditelja djeteta kada jeprivremena nesposobnost uvjetovana potrebama djeteta kako bi se liječniciobiteljske medicine makar u tom pogledu administrativno rasteretili prepisivanja preporuka drugih liječnika.predlaže da se članak 46. dopuni stavkom 12. koji glasi: “Iznimno, poslodavac osiguranika ima pravo umjesto izabranog doktora utvrditi privremenu nesposobnost za rad svog radnika u ukupnom trajanju do maksimalno 5 radnih dana godišnje.”Omogućiti radnicima da u dogovoru s poslodavcem ostvare prava proizašla zbog privremene nesposobnosti za rad u trajanju do 5 radnih dana godišnje (zakratke i samoizlječive bolesti) bez posredovanja izabranog liječnika i izdavanja doznaka .na članak 52. Prijedloga o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju: Predlažem brisanje odredbe članka 152. st. 4. Naime, propisivanje novčanih kazni izabranim doktorima za svaki oblik nepravilnog vođenja privremene nesposobnosti za rad je prije svega potpuno suvišno budući je upravo tim zakonom predviđeno da je HZZO obvezan od liječnika PZZ potraživati naknadu štete nastalu uslijed pogrešnog vođenja PNR. Osim toga, svi ugovorni izabrani liječnici i ustanove obvezni su postupati u skladu sa ugovorima o provođenju PZZ u kojima je također definirana obveza liječnika da nadoknadi HZZO-u svaki oblik štete. Dakle, osim što je propisano kažnjavanje izabranih liječnika suvišno, isto je i potpuno destimulirajuće za sve liječnike koji možda i imaju namjeru raditi u obiteljskoj medicini stoga ovakvim odredbama resorno ministarstvo zasigurno neće postići jedan od ciljeva ove reforme kako uporno naglašava - jačanje Članak 65. st. 4. vezan za ostvarivanje prava osiguranika na naknadu troškova prijevoza Predlažem izmjenu na način da osiguranik pravo na troškove prijevoza ostvaruje putem uputnice/nalaza kojeg predaje Zavodu koji potom vrši provjeru i odlučuje o osiguranikovom pravu na troškove prijevoza. Zamisao je da osiguranik putni nalog ne treba zatražiti od izabranog liječnika već da je dovoljno i da primjerice s nalazom bolničkog specijaliste (CEZIH registrira izdanu uputnicu i pregled realiziran temeljem izdane uputnice) dolazi na šalter Zavoda gdje se osiguraniku provjerava ima li pravo na naknadu troškova prijevoza. Naime, izabrani doktor ne može znati koja zdravstvena ustanova ima sklopljen ugovor sa Zavodom te potom koja ugovorna zdravstvena ustanova može pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu. Predlažem obavezno mogućnost zapošljavanja administratora u tim PZZ zbog enormno povećanog posla administriranja ( uz to i brojni telefonski pozivi ) i da se za to sredstva osiguraju u glavarini. Mogućnost zapošljavanja makar na 4 sata .( i za plaću administratora dobiti sredstva od Zavoda ako ordinacija zaposli administratora ).Medicinska sestra radi na nekoliko radilišta , previjanja, vađenje krvi , injekcije, EKG , KMAT , inhalacije , savjetovanja s kroničarima te bi zapošljavanje administratora bilo za dobrobit pacijenata jer bi smo radili posao za koji smo školovani mi kao liječnici a isto tako i medicinske sestre. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom , kongresima i predavanjima . Mladi netom diplomirani liječnici su kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, ali isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju i smatram da ide na štetu pacijentima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
307	MIRJANA KOLAREK-KARAKAŠ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	Poštovani, Kao predsjednica HDPSP u ime Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju predlažem da se unese u zakonski okvir pitanje odbijanja cjepiva od strane roditelja djece u našoj skrbi. Naime, svakodnevno smo pod pritiskom pravnika navedenih roditelja koji ne žele cijepiti svoje dijete a žele ga upisati u dječji vrtić za koji znamo da je preduvijet procijepljenost djeteta. S druge strane smo pod opterećenjem Ministarstva zdravstva zbog obveze stalnog pritiska na roditelje koji su protiv cijepljenja.. Osnovni problem je da ne postoji službeni, dokumentirani protokol kod odbijanja cjepljenja. Prijedlog primarnih pedijatara je da se na razini Ministarstva osnuje Povjerenstvo na koje će se upućivati roditelji takve djece, a članovi Povjerenstva će se baviti tim bitnim pitanjima. Nama pedijatrima u PZZ takav način rada ostavio bi više vremena da se posvetimo pacijentima, manje stresa i sukobljavanja s roditeljima i bez prijetećih pisma od strane njihovog odvjetnika.Takav način rada provodi se u Republici Sloveniji i sve dobro funkcionira. Zadovoljni i roditelji i pedijatri.Slijedom toga potrebno je razraditi novi formular za upis djeteta u vrtić i u predškolski program.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
308	Lucija Nevena Barišić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
309	Zara Gumzej	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
310	Vlahović Grupa d.o.o.	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Poštovani, Vlahović grupa podnosi komentar u ime međunarodne asocijacije Plasma Protein Therapeutics Association (PPTA). PPTA je globalno udruženje koje predstavlja proizvođače lijekova dobivenih iz plazme i prikupljatelje plazme za frakcioniranje (izvorna plazma). Europski ogranak udruženja okuplja više od 150 centara za donaciju plazme, dok članovi PPTA proizvode približno 60% lijekova iz plazme proizvedenih u Europi. PPTA je postojan u svojoj misiji promicanja pristupa pacijenata sigurnim, kvalitetnim i učinkovitim lijekovima iz plazme kao i njihovoj dostupnosti. Naša je misija podići svijest o vrijednosti lijekova dobivenih iz ljudske plazme i rastućoj globalnoj potrebi za plazmom kao i poticati prikupljanje visokokvalitetne plazme od zdravih darivatelja. PPTA je prema donositeljima političkih odluka na razini EU-a zagovarao rješenja koja mogu poboljšati pouzdanu dostupnost plazme i unaprijediti razumijevanje ekosustava plazme, budući da lijekovi iz plazme mogu nastati samo iz ljudske plazme koju doniraju predani dobrovoljni darivatelji. Ovim podneskom u sklopu javnog savjetovanja o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona zdravstvenoj zaštiti, PPTA poziva kreatore politika u Hrvatskoj i cijeloj EU da osiguraju održiviji ekosustav za prikupljanje plazme koji će rezultirati nacionalnom, a potom i EU samodostatnošću u prikupljanju plazme. Ovo je posebno važno jer je u globalnom kontekstu deficit plazme posebno akutan u EU. Danas oko 38% plazme koja se u Europi koristi za proizvodnju lijekova iz plazme dolazi iz SAD-a. Jaz između raspoložive plazme za proizvodnju ovih životno važnih lijekova i potreba pacijenata vidljiv je i u Hrvatskoj. Republika Hrvatska raspolaže samo onom količinom plazme koja se dobije iz darovane pune krvi, a koja se ne iskoristi za potrebe transfuzije. Prema dostupnim podacima, u prosjeku je to oko 22.000 litara godišnje, što čini 40% samodostatnosti u lijekovima iz plazme pri sadašnjoj razini potrošnje, prvenstveno albumina i imunoglobulina (IVIG) kao glavnih nositelja potrošnje lijekova iz plazme. Ostatak potrošnje (60%) pokriva se uvozom lijekova proizvedenih iz plazme davatelja izvan populacije domicilnih davatelja. U nadolazećem desetljeću europske će se zemlje suočiti s povećanom potrebom za lijekovima iz plazme za liječenje svojih pacijenata od niza rijetkih bolesti i kritičnih zdravstvenih stanja. Dok potražnja za krvnim pripravcima za transfuzijske potrebe ostaje relativno stabilna, istraživanje Europske komisije (2014.) pokazuje da potražnja za derivatima plazme raste po stopi od oko 6% godišnje. S obzirom na to, ključno je osigurati stabilno i održivo prikupljanje plazme u svim državama članicama EU-a. Općenito, ni u jednoj zemlji svijeta ukupna potražnja za plazmom ne može se zadovoljiti samo s plazmom izdvojenom iz darovane krvi. Zato su novi pristupi darivanju plazme usmjereni na prelazak s isključivo javnog sustava prikupljanja na model koegzistencije javne i privatne mreže darivanja. U ovom modelu, donacije u postojećim nacionalnim transfuzijskim službama nadopunjuju se plazmom danom izravno u mreži privatnih centara za darivanje plazme. Nedavno su predsjedništvo Vijeća EU-a i Odbor za europska pitanja češkog parlamenta pozvali druge države članice EU-a da prošire prikupljanje plazme uz kompenzaciju donatora i poduzmu potrebne korake kako bi osigurali samodostatnost EU-a. U EU samodostatnost u količini plazme u odnosu na potrebe pacijenata postignuta je samo u zemljama koje su omogućile koegzistenciju javnog i privatnog sektora u prikupljanju plazme (putem postupka plazmafereze). To su Austrija, Njemačka, Češka i Mađarska, koje sudjeluju s više od 55% ukupne plazme prikupljene u Europi za proizvodnju lijekova. Ne postoji niti jedna država u Europi koja je postigla samodostatnost, a da plazmu prikuplja isključivo javni sektor. U javnom sektoru se plazmaferezom prikuplja vrlo malo plazme, obično se raspoloživa plazma dobiva izdvajanjem iz darovane krvi. Evaluacija zakonodavstva EU u području krvi, tkiva i stanica koju je provela Europska komisija 2019. godine i koja je temelj za prijedlog nove Uredbe EU (Prijedlog Uredbe o standardima kvalitete i sigurnosti za tvari ljudskog podrijetla namijenjene primjeni kod ljudi) koja će uskoro zamijeniti postojeće Direktive, vrlo jasno adresira ovaj problem (str. 54-55): „Svi dionici (javni, privatni, prikupljatelji krvi i plazme i proizvođači lijekova dobivenih iz plazme) prepoznaju ovu ovisnost i ukazuju na važan rizik za kontinuitet opskrbe ako dođe do prekida opskrbe iz SAD-a. Situaciju naglašavaju dionici, u kontekstu stalno rastuće globalne potražnje za ovim proizvodima, posebno imunoglobulinima. Američka FDA nedavno je izrazila zabrinutost u vezi s povećanom potražnjom i nestašicom imunoglobulina u SAD-u što bi moglo pogoršati utjecaj ovisnosti EU o toj regiji. Ovo je pitanje također izazvalo zabrinutost u Europskom parlamentu, gdje Odbor ENVI raspravlja o aktu koji je predložila skupina eurozastupnika iz svih stranaka, a koji poziva Komisiju da revidira zakonodavstvo o krvi kako bi se pozabavila dostatnošću plazme.” Iako predložene izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti proizlaze iz Preporuka Vijeća EU za Hrvatsku, te su kao takve ugrađene u Nacionalni program reformi za 2022. godinu, te iako je zakonodavna procedura za donošenje nove Uredbe EU u tijeku, Hrvatska već sada ima priliku iskoristiti trenutne zakonske izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti kako bi postavila temelje otpornijeg i poboljšanog sustava prikupljanja plazme koji će rezultirati samodostatnošću nacionalne plazme i lijekova iz plazme. Budući da Zakon o zdravstvenoj zaštiti propisuje da je u Republici Hrvatskoj prikupljanje plazme kao krvnog sastojka u isključivoj nadležnosti javnih transfuzijskih službi, tj. Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu i jedinica transfuzijske medicine u bolnicama (čl. 135. st. 1. i 3.), te budući da isti sadrži sveobuhvatnu definiciju transfuzijske djelatnosti (čl. 135. st. 2.), koju mogu obavljati samo zdravstveni zavodi (čl. 36. st. 2.), niti jedan drugi subjekt ne može obavljati prikupljanje plazme za frakcioniranje. Stoga je izmjena članka 135. nužna kako bi se drugim subjektima omogućilo prikupljanje plazme, ne za transfuziju već u svrhu frakcioniranja u lijekove iz plazme. Kao polazište za izmjenu čl. 135 st. 2. treba uzeti razlikovnu definiciju između plazme za transfuziju i one koja se koristi kao početni biološki materijal za proizvodnju lijekova dobivenih iz plazme. To je u skladu s prijedlogom Uredbe EU o standardima kvalitete i sigurnosti za tvari ljudskog podrijetla namijenjene primjeni kod ljudi (2022/0216), koja u čl. 3. st. 68., 69. i 70. uvodi takvu razliku: (68) „plazma za transfuziju” znači plazma izdvojena iz pune krvi ili dobivena aferezom za potrebe transfuzije primatelju; (69) „plazma za frakcioniranje” znači plazma dobivena iz pune krvi ili aferezom i upotrijebljena kao polazni materijal za proizvodnju lijekova iz krvne plazme; (70) „afereza” znači postupak kojim se određeni krvni sastojak ili vrsta matičnih stanica izdvaja iz pune krvi tijekom darivanja, čime se omogućuje da se preostali krvni sastojci odmah vrate darivatelju. Također, Europska farmakopeja (Ph. Eu.), koja je zakonski obvezujuća, u monografu 0853 definira plazmu za frakcioniranje kao: „…tekući dio ljudske krvi koji ostaje nakon odvajanja staničnih elemenata iz krvi sakupljen u posudu koja sadrži antikoagulans, ili odvojen kontinuiranom filtracijom ili centrifugiranjem antikoagulirane krvi u postupku afereze; namijenjen je za proizvodnju proizvoda dobivenih iz plazme”.[1] Na temelju ovog razlikovanja potrebno je redefinirati da transfuzijska djelatnost iz čl. 135. st. 2. obuhvaća prikupljanje krvi i krvnih sastojaka te njihovu preradu za transfuziju, te bi se time prikupljanje plazme za frakcioniranje isključilo iz definicije transfuzijske djelatnosti jer ona i nije dio transfuzijskih aktivnosti, niti se plazma prikupljena u svrhe proizvodnje lijekova iz plazme koristi za potrebe transfuzije. Budući da se prema čl. 147 Zakona o zdravstvenoj zaštiti trgovačko društvo za obavljanje zdravstvene djelatnosti ne može osnovati za obavljanje djelatnosti, između ostalih, i zdravstvenih zavoda, izuzimanje djelatnosti prikupljanja plazme za frakcioniranje iz definicije transfuzijske djelatnosti omogućit će da trgovačko društvo može obavljati tu zdravstvenu djelatnost, dakako pod posebnim uvjetima koje treba propisati. Nadalje, unutar Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti mogao bi se unijeti novi članak kojim bi se definiralo prikupljanje plazme za frakcioniranje u lijekove kao poseban dio zdravstvene djelatnosti koju, osim transfuzijskih centara, mogu obavljati i druge pravne osobe (trgovačko društvo i ustanova koja obavlja zdravstvenu djelatnost) uz suglasnost ministra zdravstva. Primjeri navedenih zemalja koje su omogućile model koegzistencije u prikupljanju plazme, daju nam za pravo vjerovati da Hrvatska može biti primjer uspješnog, održivog i uravnoteženog sustava koji zadovoljava potrebe pacijenata za spasonosnim lijekovima iz plazme proizvedenim iz plazme domicilnih darivatelja i u kojem se, paralelno, sustav dobrovoljnog darivanja krvi može dodatno osnažiti. PPTA će rado pružiti i podijeliti svoje iskustvo i znanje s hrvatskim zakonodavcem za postizanje tog cilja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
311	Hrvatski savez za rijetke bolesti	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Predlažemo da se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti urede i dodatna pitanja s ciljem postizanja: 1) Sigurnosti opskrbe hrvatskih pacijenata lijekovima iz ljudske plazme proizvedenim iz plazme dobrovoljnih davatelja iz domicilne populacije 2) Nacionalne samodostatnosti u prikupljenim količinama ljudske plazme za proizvodnju lijekova iz plazme 3) Adekvatne dostupnosti lijekova iz ljudske plazme za sve pacijente, vodeći računa o najoptimalnijim mogućnostima kliničkog liječenja 4) Uspješnih, održivih i uravnoteženih sustava dobrovoljnog darivanja krvi i dobrovoljnog darivanja plazme koji će u potpunosti zadovoljavati transfuzijske potrebe pacijenata za krvnim pripravcima te za lijekovima iz plazme U Hrvatskoj su životi nekoliko stotina djece i odraslih s dijagnosticiranom primarnom imunodeficijencijom praktički od rođenja ovisni o učestalom primanju lijekova iz ljudske plazme. Uz njih, još je znatno veći broj pacijenata sa sekundarnim imunodeficijencijama, uzrokovanim raznim stanjima, bolestima ili infekcijama koje negativno utječu na imunološki sustav ili nastaju kao posljedica komplikacija liječenja drugih bolesti i stanja (tumori, autoimune bolesti, transplantacije) koji također primaju lijekove iz plazme. Među njima su najčešći imunoglobulini. Lijekovi iz plazme spašavaju živote i omogućuju život teško oboljelima. Poznato je da je plazma domicilnih davatelja, radi prisutnosti prirodnih antitijela nastalih kao odgovor na lokalno prisutne patogene, u prednosti s obzirom na sastav u odnosu na plazmu populacija iz drugih dijelova svijeta. Međutim, u Europi se oko 40% potreba za plazmom zadovoljava uvozom, uglavnom iz SAD-a. U Republici Hrvatskoj se oko 60% potreba za lijekovima iz plazme zadovoljava uvozom gotovih lijekova iz plazme nedomicilne populacije. Nedavno je i Europska unija osvijestila potrebu za razvojem strateške autonomije te potiče države članice na razvoj programa koji će rezultirati nacionalnom samodostatnošću. Pacijenti u Hrvatskoj su svjesni da humanost naše populacije iskazana kroz dobrovoljno davanje krvi u velikoj mjeri njima omogućuje da u konačnici prime životno važan lijek. Međutim, količine dostupne plazme za preradu u lijekove koje preostanu iz dobrovoljne darovane krvi niti u jednoj zemlji svijeta nisu dovoljne za osiguranje dovoljnih količina lijekova iz plazme. Uz to, projekcije ukazuju da bi Europa već sada trebala povećati prikupljanje plazme za čak 67% u kako bi osigurala samodostatnost u trenutnoj potrošnji imunoglobulina, a koja radi poboljšane dijagnostike i širenje indikacija primjene kontinuirano raste. Primjeri srednjoeuropskih zemalja koje već niz godina uspješno provode programe zasebnog prikupljanja plazme koji rezultiraju dovoljnim količinama domicilne plazme i lijekova iz plazme za vlastitu populaciju mogu biti putokaz Republici Hrvatskoj u pronalaženju adekvatnog modela, imajući u vidu potrebe naših pacijenata i za krvnim pripravcima i lijekovima iz plazme. Stoga u potpunosti podržavamo prijedloge koje je u sklopu ovog javnog savjetovanja iznijela Protein Plasma Therapeutics Association (PPTA), a čiji je cilj izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti omogućiti provođenje dediciranih programa plazmafereze za prikupljanje plazme za frakcionaciju kako bi se ostvarila nacionalna samodostatnost u plazmi kao kritičnom i nezamjenjivom biološkom materijalu, a posljedično osigurale adekvatne količine lijekova iz plazme domicilne populacije za hrvatske pacijente.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
312	Udruga PID	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Poštovani, Predlažemo da se Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti urede i dodatna pitanja s ciljem postizanja: 1) Sigurnosti opskrbe hrvatskih pacijenata lijekovima iz ljudske plazme proizvedenim iz plazme dobrovoljnih davatelja iz domicilne populacije 2) Nacionalne samodostatnosti u prikupljenim količinama ljudske plazme za proizvodnju lijekova iz plazme 3) Adekvatne dostupnosti lijekova iz ljudske plazme za sve pacijente, vodeći računa o najoptimalnijim mogućnostima kliničkog liječenja 4) Uspješnih, održivih i uravnoteženih sustava dobrovoljnog darivanja krvi i dobrovoljnog darivanja plazme koji će u potpunosti zadovoljavati transfuzijske potrebe pacijenata za krvnim pripravcima te za lijekovima iz plazme U Hrvatskoj su životi nekoliko stotina djece i odraslih s dijagnosticiranom primarnom imunodeficijencijom praktički od rođenja ovisni o učestalom primanju lijekova iz ljudske plazme. Uz njih, još je znatno veći broj pacijenata sa sekundarnim imunodeficijencijama, uzrokovanim raznim stanjima, bolestima ili infekcijama koje negativno utječu na imunološki sustav ili nastaju kao posljedica komplikacija liječenja drugih bolesti i stanja (tumori, autoimune bolesti, transplantacije) koji također primaju lijekove iz plazme. Među njima su najčešći imunoglobulini. Lijekovi iz plazme spašavaju živote i omogućuju život teško oboljelima. Poznato je da je plazma domicilnih davatelja, radi prisutnosti prirodnih antitijela nastalih kao odgovor na lokalno prisutne patogene, u prednosti s obzirom na sastav u odnosu na plazmu populacija iz drugih dijelova svijeta. Međutim, u Europi se oko 40% potreba za plazmom zadovoljava uvozom, uglavnom iz SAD-a. U Republici Hrvatskoj se oko 60% potreba za lijekovima iz plazme zadovoljava uvozom gotovih lijekova iz plazme nedomicilne populacije. Nedavno je i Europska unija osvijestila potrebu za razvojem strateške autonomije te potiče države članice na razvoj programa koji će rezultirati nacionalnom samodostatnošću. Pacijenti u Hrvatskoj su svjesni da humanost naše populacije iskazana kroz dobrovoljno davanje krvi u velikoj mjeri njima omogućuje da u konačnici prime životno važan lijek. Međutim, količine dostupne plazme za preradu u lijekove koje preostanu iz dobrovoljne darovane krvi niti u jednoj zemlji svijeta nisu dovoljne za osiguranje dovoljnih količina lijekova iz plazme. Uz to, projekcije ukazuju da bi Europa već sada trebala povećati prikupljanje plazme za čak 67% u kako bi osigurala samodostatnost u trenutnoj potrošnji imunoglobulina, a koja radi poboljšane dijagnostike i širenje indikacija primjene kontinuirano raste. Primjeri srednjoeuropskih zemalja koje već niz godina uspješno provode programe zasebnog prikupljanja plazme koji rezultiraju dovoljnim količinama domicilne plazme i lijekova iz plazme za vlastitu populaciju mogu biti putokaz Republici Hrvatskoj u pronalaženju adekvatnog modela, imajući u vidu potrebe naših pacijenata i za krvnim pripravcima i lijekovima iz plazme. Stoga u potpunosti podržavamo prijedloge koje je u sklopu ovog javnog savjetovanja iznijela Protein Plasma Therapeutics Association (PPTA), a čiji je cilj izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti omogućiti provođenje dediciranih programa plazmafereze za prikupljanje plazme za frakcionaciju kako bi se ostvarila nacionalna samodostatnost u plazmi kao kritičnom i nezamjenjivom biološkom materijalu, a posljedično osigurale adekvatne količine lijekova iz plazme domicilne populacije za hrvatske pacijente. S poštovanjem, prim.dr. Jadranka Kelečić, dr.med.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
313	Katarina Bogdanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Poštovani, U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl. S poštovanjem, Katarina	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
314	Dom zdravlja Nova Grasdiška	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Poštovani, članak 102 st.2,, mijenja se i glasi: Na području ,područne samouprave i Grada Zagreba ,osniva se jedan dom zdravlja. Podržavamo Zakon,uz decidirane i postupne korake spajanja,te analize troškova istog.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
315	Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Predlažemo da se i dodatna pitanja urede Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (dalje u tekstu: Zakon). I. Posebno predlažemo da se Zakonom dodatno propiše bolja zdravstvena skrb za studente jer samo zdravi studenti mogu ispunjavati svoje studentske obveze. Posljedično će se time omogućiti i brži završetak studijskih programa te popunjavanje deficitarnih zanimanja u Republici Hrvatskoj na dobrobit pacijenata. Stoga predlažemo sljedeće: U članku 10. stavku 1. podstavku 1. Zakona iza riječi: „odgoja stanovništva“ predlažemo da se dodaju riječi: „s ciljem povećanja zdravstvene pismenosti“; iza podstavka 6. predlaže se dodati novi podstavak 7. koji bi glasio: „– zdravstvenu zaštitu redovitih studenata sukladno posebnim zakonima kojima se uređuje visoko obrazovanje i obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj.“ U članku 35. stavku 1. Zakona riječi: „nastavnih ustanova“, predlažemo zamijeniti riječima: „javnih fakulteta“. U članku 41. stavku 2. Zakona iza riječi: „obavljati“ predlažemo dodati riječi: „fakulteti zdravstvenog usmjerenja“. U članku 45. stavku 1. Zakona predlaže se dodati nova rečenica koja bi glasila: „Javni fakulteti zdravstvenog usmjerenja ulaze u mrežu javne zdravstvene službe za potrebe zdravstvene zaštite studenata“. U članku 127. Zakona predlaže se izmjena stavka 1. na način da glasi: „Visoko učilište zdravstvenog usmjerenja može u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje područje visokog obrazovanja osnovati unutarnje organizacijske cjeline u kojima se može obavljati zdravstvena djelatnost za potrebe nastave, znanosti te zdravstvene zaštite studenata na primarnoj i specijalističko-konzilijarnoj razini“. Predlaže se dodati novi stavak 4. koji bi glasio: „Visoko učilište iz stavka 1. ovog članka može provoditi specifične mjere zdravstvene zaštite studenata u mreži javne zdravstvene službe.“ II. Predlažemo da se izmjenom članka 124. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, po uzoru na druge države članice Europske unije, dodatno uvedu odredbe o sveučilišnoj bolnici i drukčije upravljanje istom, o izvođenju nastave u inozemstvu te unutarnja organizacija u nastavnim bazama. U članku 124. Zakona predlaže se izmijeniti stavak 1. na način da glasi: „Ministarstvo nadležno za obrazovanje može kliničkoj ustanovi, sukladno zakonu kojim se uređuje visoko obrazovanje, na prijedlog javnog visokog učilišta zdravstvenog usmjerenja dodijeliti naziv sveučilišna bolnica“. Predlaže se dodati novi stavak 4. koji bi glasio: „Sveučilišnom bolnicom upravlja upravno vijeće u kojemu, iznimno od članka 83. stavaka 2. i 3. ovog Zakona, najmanje 1/3 broja članova čine predstavnici visokog učilišta koje izvodi nastavu u kliničkoj ustanovi“. Predlažemo da se u članku 125. stavku 2. Zakona riječi: „ kliničkog bolničkog centra, kliničke bolnice odnosno klinike“ zamijene riječima: „visokog učilišta zdravstvenog usmjerenja“. Iza stavka 3. predlažemo dodati novi stavak 4. koji bi glasio: „Visoko učilište zdravstvenog usmjerenja može izvoditi dijelove kliničke nastave u zdravstvenim ustanovama u inozemstvu uz prethodnu suglasnost ministra i na temelju sklopljenog ugovora“. U članku 48. stavku 1. Zakona iza riječi: „u ordinacijama“ predlažu se dodati riječi: „koje mogu uključiti i medicinski laboratorij“. U stavku 1. predlaže se dodati rečenica koja bi glasila: „Zdravstveni radnik koji nije doktor medicine ili doktor dentalne medicine, a obavlja samostalno privatnu praksu u medicinskom laboratoriju može samostalno izraditi i izdati samo analitički dio laboratorijskog nalaza.“ U stavku 2. dodati drugu rečenicu koja bi glasila: „Ordinacija privatne prakse može uključivati i vlastiti medicinski laboratorij“. U članku 100. stavku 2. Zakona riječ: „ili“ zamijeniti riječju: „i“. U stavku 3. na kraju rečenice predlažu se dodati riječi: „centri i laboratoriji“. U članku 101. stavku 1. Zakona na kraju rečenice predlažu se dodati riječi: „centri i laboratoriji“. U članku 121. Zakona predlaže se izmjena stavka 1. tako da glasi : „U kliničkim ustanovama izvodi se klinička nastava sveučilišnih i stručnih studija te obrazovni programi koji se temelje na načelima cjeloživotnog učenja.“ III. Predlažemo da se pitanja zapošljavanja zdravstvenih radnika u trgovačkim društvima osnovanih za obavljanje zdravstvene zaštite usklade s odredbama općih propisa o radu te važećom sudskom praksom. Odredba članka 147. stavka 3. Zakona je nejasna i dovodi do interpretativnog zaključka da trgovačko društvo ne mora zapošljavati radnike već ih angažirati honorarno na temelju ugovora o djelu. Odredba da se u trgovačkim društvima zdravstvenim radnicima za njihov rad isplaćuju honorari na temelju ugovora o djelu u suprotnosti je s važećom sudskom praksom i postupanjima inspekcije rada. Primjer sudske prakse je npr. stav Visokog prekršajnog suda, broj: Gž-1985/16. koji glasi: „Nije sporno da je doktrina postavila jasna razgraničenja između ugovora o radu, čije karakteristike su precizno definirane Zakonom o radu te ugovora o djelu, čije, pak, karakteristike su precizno definirane Zakonom o obveznim odnosima. Naime, ugovorom o djelu izvođač poslova obvezuje se za naručitelja obaviti određeno djelo, a naručitelj se za to obvezuje isplatiti izvođaču određenu naknadu, dok se temeljem ugovora o radu radniku isplaćuje plaća, koja se utvrđuje ugovorom i isplaćuje se najmanje jednom mjesečno. Nadalje, rad po ugovoru od djelu smatra se samostalnim radom jer poslovni rizik leži na izvoditelju, dok se rad u radnom odnosu smatra nesamostalnim radom jer su organizacija rada i poslovni rizik na poslodavcu. Kod ugovora o radu mora se naznačiti dan otpočinjanja rada, odnosno očekivano trajanje ugovora za slučaj rada na određeno vrijeme, a kod ugovora o djelu rok izvršenja djela može biti sastavni dio ugovora, a ako nije ugovoreno vremensko trajanje onda je to vrijeme koje je razumno potrebno za izvršenje djela. Nadalje, izvođač kod ugovora o djelu radi u pravilu samostalno pridržavajući se pravila struke, a naručitelj može davati upute, dok je zaposlenik u radnom odnosu subordiniran poslodavcu, te radi po njegovim uputama i pod nadzorom. Predmet ugovora o djelu je rad uz naknadu za drugoga, dok je predmet ugovora o radu radna snaga koja se poslodavcu stavlja na raspolaganje - rad u službi drugoga. Temeljem ugovora o djelu izvoditelj uglavnom radi na vlastitim sredstvima rada i u vlastitom prostoru, dok temeljem ugovora o radu poslodavac osigurava uvjete za siguran rad u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima jer radnik rad obavlja na sredstvima poslodavca i u njegovom prostoru. Nesporno je da se ugovor o djelu može sklapati za obavljanje posla koji se javlja periodično ili povremeno, no ograničenja za sklapanje takvog ugovora proizlaze iz Zakona o radu kao općeg propisa radnog prava prema kojem je uvijek kada radnik obavlja određene poslove za poslodavca, riječ o radnom odnosu, pri čemu je potpuno irelevantno kako su same ugovorne strane ugovorni odnos nazvale. Svrha Zakona o radu je zaštita prava radnika, u pravilu slabije strane, pa propis treba tumačiti imajući u vidu zaštitnu funkciju radnog zakonodavstva u korist radnika. Iz navedenog proizlazi da se onaj rad koji podrazumijeva rad u službi drugoga u kojem su organizacija rada i poslovni rizik na poslodavcu u određenom radnom vremenu, u uvjetima rada koje u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima osigurava poslodavac, koji se radi po uputama i pod nadzorom, ima smatrati radom u radnom odnosu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
316	Valentin Žagar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	U potpunosti se podržavam prijedloge koje je naveo KoHOM. Iz ocjene stanja i pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona, ne možemo nego zaključiti da ministarstvo unatoč našim brojnim upozorenjima i dalje nije svjesno kadrovske devastacije koja prijeti u općoj/obiteljskoj medicini. U tom smislu, ponovno skrećemo pozornost zdravstvenoj administraciji da sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine, a kad se tome pridoda podatak da je 26 % manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100), nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Apsolutno niti jedan prijedlog KoHOM-a, ne samo da nije uvažen već je jednostavno izignoriran bez ikakvog obrazloženja stoga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na sljedeće prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: 1/ Rad u privatnoj praksi do 68. godine života bez posebnog odobrenja Ministarstva zdravstva KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. 2/ Prijenos privatne prakse na drugog zdravstvenog radnika Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50. a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Obrazloženje: Smatramo da bi se omogućavanjem prijenosa ordinacija privatnih zdravstvenih radnika na ovakav način (da zdravstveni radnik koji radi kod privatnog zdravstvenog radnika mora minimalno godinu dana raditi s pacijentima koje će preuzeti) osigurao bolji kontinuitet zdravstvene zaštite ali isto tako na ovaj način bi se motiviralo liječnike na ulaganje u opremu i znanje. Isto tako, navedeno bi stimuliralo i mlade liječnike da se odluče na rad u obiteljskoj medicini koja je doslovno “pred izumiranjem” kada uzmemo u obzir statističke podatke HLK iz Atlasa liječništva (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ). Imajući u vidu poražavajuće brojke iz navedenog dokumenta dolazimo do jasnog zaključka da će već za nekoliko godina Mreža biti ozbiljno ugrožena u cijeloj Hrvatskoj, dok je u ruralnim sredinama to već sada slučaj!!) 3/ Ukidanje obveze ishođenja suglasnosti jedinica područne samouprave kod preseljenja ordinacije Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” Obrazloženje: Postojećim odredbama jedinicama lokalne samouprave odnosno Gradu Zagreb je ostavljeno da po slobodnoj ocjeni izdaju ili uskrate navedenu suglasnost bez jasno definiranih kriterija što posljedično može dovesti do zloupotrebe tako širokih ovlasti i neželjenih sporova pogotovo ako se uzme u obzir da su upravo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb, osnivači domova zdravlja iz čijih prostora privatni zdravstveni radnici mahom traže preseljenje stoga u većini slučajeva prilikom donošenja suglasnosti dolazi do sukoba interesa. Pored toga, u slučaju udovoljenja svim prethodno postavljenim uvjetima iz ovog zakona smatramo suvišnim da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb praktički samovoljno odlučuju o premještaju ordinacije. 4/ Ukidanje “kažnjavanja” specijalizanata/specijalista koji ostaju raditi u istoj Mreži kao i zdravstvena ustanova u kojoj su imali prijašnji radni odnos Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Obrazloženje: Naime, svrha specijalizacije je pružanje kvalitetnije zdravstvene skrbi, a postojeće odredbe djeluju destimulirajuće za mlade liječnike koji se imaju namjeru specijalizirati budući ih se pritom vrlo rigidno ograničava u daljnjoj karijeri. Smatramo da mijenjanje statusa liječnika iz radnika u domu zdravlja u status radnika kod privatnog zdravstvenog radnika ili samostalnog privatnog zdravstvenog radnika, na istom području javno zdravstvene mreže gdje je liječnik i do sada radio, sa istim pacijentima, ne može biti penalizirano kako je to predviđeno trenutno važećim zakonom budući domovima zdravlja, koji su mahom davatelji specijalizacija, ne nastaje nikakva šteta prvenstveno iz razloga što se mreža koju popunjavaju, na ovaj način održava ali isto tako i zbog činjenice što domovi zdravlja u velikom broju slučajeva za specijalizaciju nisu uopće utrošili vlastita sredstva. Iz izloženog se kao logično nameće pitanje da li je svrha specijalizacije liječnika kontinuirano i kvalitetnije pružanje zdravstvene zaštite na području određene mreže javne zdravstvene službe ili je svrha specijalizacije zadržavanje mladih liječnika u domovima zdravlja?! 5/ Postavljanje limita kod određivanja visine zakupnine u prostorima domova zdravlja Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”. Obrazloženje: Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika. 6/ Usklađenje odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti u pogledu rada privatnih zdravstvenih radnika na visokim učilištima te problem prijave ugovora o radu sklopljenih između visokih učilišta i privatnih zdravstvenih radnika na mirovinsko osiguranje Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Obrazloženje: Navedena odredba je u koliziji s odredbom članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona kojom je propisano da privatni zdravstveni radnici kojima je odobrena privatna praksa u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe mogu ostvariti novčana sredstva ugovorom s visokim učilištem koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje. Naime, pojam ugovor u kontekstu navedene odredbe može biti i ugovor o radu na nepuno radno vrijeme stoga je potrebno izuzeti navedeni uvjet u takvim slučajevima, čime bi se ujedno izuzela i primjena prekršajne odredbe iz članka 246. st. 1. točka 10. ovog zakona u tom smislu. U pogledu članka 57. st. 1 alineje 7. ZZZ potrebno je skrenuti pozornost MiZ na probleme koji se događaju prilikom prijave ugovora privatnih zdravstvenih radnika sklopljenih s visokim učilištima na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a sve kako bi MiZ u dogovoru s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava otklonilo te probleme. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija prijavu na mirovinsko osiguranje privatnih zdravstvenih radnika po osnovi sklopljenog ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s visokim učilištem stoga smatramo bitnim da MiZ u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava iskordinira u tom pogledu ostale relevantne zakone (Zakon o doprinosima i Zakon o mirovinskom osiguranju) koji trenutno faktički sprječavaju zaposlenje privatnih zdr. radnika na visokim učilištima unatoč njihovom zakonskom pravu iz odredbe čl. 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona. 7/ Ukidanje obveze mrtvozorstva za privatne zdravstvene radnike Predlaže se brisanje postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ koji glasi: “Obveza utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na privatne zdravstvene radnike – doktore medicine koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u ordinaciji.” Alternativno se predlaže izmjena postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ na način da glasi kako slijedi: “Ugovorom sklopljenim između privatnog zdravstvenog radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju se prava i obveze u pogledu obavljanja poslova utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka.” Obrazloženje: Uz sve moguće postojeće zakonske obveze koje su praktički nametnute privatnim zdravstvenim radnicima ovo je još jedna u nizu pa se ponovno postavlja pitanje kršenja odredbi Zakona o radu u smislu korištenja dnevnog i tjednog odmora privatnih zdravstvenih radnika i njihovih članova u timu? Kao alternativno rješenje predlaže se dopuna ovog članka tako da se ugovorom sklopljenim između privatnog zdr. radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju prava i obveze u pogledu obavljanja tog posla što bi značilo da bi privatni zdravstveni radnici i dalje obavljali ove poslove, ali naravno, na dobrovoljnoj bazi. Prijedlozi iz ovog zakona, umjesto da idu u smjeru stimulacije mladih liječnika na rad u obiteljskoj medicini, proizvesti će upravo suprotan učinak.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
317	IGOR PETROVSKI	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	1. Komentar na ocjenu stanja, osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Iz ocjene stanja i pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona, ne možemo nego zaključiti da ministarstvo unatoč našim brojnim upozorenjima i dalje nije svjesno kadrovske devastacije koja prijeti u općoj/obiteljskoj medicini. U tom smislu, ponovno skrećemo pozornost zdravstvenoj administraciji da sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine, a kad se tome pridoda podatak da je 26 % manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100), nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Apsolutno niti jedan prijedlog KoHOM-a, ne samo da nije uvažen već je jednostavno izignoriran bez ikakvog obrazloženja stoga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na sljedeće prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: 1/ Rad u privatnoj praksi do 68. godine života bez posebnog odobrenja Ministarstva zdravstva KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. 2/ Prijenos privatne prakse na drugog zdravstvenog radnika Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50. a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Obrazloženje: Smatramo da bi se omogućavanjem prijenosa ordinacija privatnih zdravstvenih radnika na ovakav način (da zdravstveni radnik koji radi kod privatnog zdravstvenog radnika mora minimalno godinu dana raditi s pacijentima koje će preuzeti) osigurao bolji kontinuitet zdravstvene zaštite ali isto tako na ovaj način bi se motiviralo liječnike na ulaganje u opremu i znanje. Isto tako, navedeno bi stimuliralo i mlade liječnike da se odluče na rad u obiteljskoj medicini koja je doslovno “pred izumiranjem” kada uzmemo u obzir statističke podatke HLK iz Atlasa liječništva (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ). Imajući u vidu poražavajuće brojke iz navedenog dokumenta dolazimo do jasnog zaključka da će već za nekoliko godina Mreža biti ozbiljno ugrožena u cijeloj Hrvatskoj, dok je u ruralnim sredinama to već sada slučaj!!) 3/ Ukidanje obveze ishođenja suglasnosti jedinica područne samouprave kod preseljenja ordinacije Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” Obrazloženje: Postojećim odredbama jedinicama lokalne samouprave odnosno Gradu Zagreb je ostavljeno da po slobodnoj ocjeni izdaju ili uskrate navedenu suglasnost bez jasno definiranih kriterija što posljedično može dovesti do zloupotrebe tako širokih ovlasti i neželjenih sporova pogotovo ako se uzme u obzir da su upravo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb, osnivači domova zdravlja iz čijih prostora privatni zdravstveni radnici mahom traže preseljenje stoga u većini slučajeva prilikom donošenja suglasnosti dolazi do sukoba interesa. Pored toga, u slučaju udovoljenja svim prethodno postavljenim uvjetima iz ovog zakona smatramo suvišnim da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb praktički samovoljno odlučuju o premještaju ordinacije. 4/ Ukidanje “kažnjavanja” specijalizanata/specijalista koji ostaju raditi u istoj Mreži kao i zdravstvena ustanova u kojoj su imali prijašnji radni odnos Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Obrazloženje: Naime, svrha specijalizacije je pružanje kvalitetnije zdravstvene skrbi, a postojeće odredbe djeluju destimulirajuće za mlade liječnike koji se imaju namjeru specijalizirati budući ih se pritom vrlo rigidno ograničava u daljnjoj karijeri. Smatramo da mijenjanje statusa liječnika iz radnika u domu zdravlja u status radnika kod privatnog zdravstvenog radnika ili samostalnog privatnog zdravstvenog radnika, na istom području javno zdravstvene mreže gdje je liječnik i do sada radio, sa istim pacijentima, ne može biti penalizirano kako je to predviđeno trenutno važećim zakonom budući domovima zdravlja, koji su mahom davatelji specijalizacija, ne nastaje nikakva šteta prvenstveno iz razloga što se mreža koju popunjavaju, na ovaj način održava ali isto tako i zbog činjenice što domovi zdravlja u velikom broju slučajeva za specijalizaciju nisu uopće utrošili vlastita sredstva. Iz izloženog se kao logično nameće pitanje da li je svrha specijalizacije liječnika kontinuirano i kvalitetnije pružanje zdravstvene zaštite na području određene mreže javne zdravstvene službe ili je svrha specijalizacije zadržavanje mladih liječnika u domovima zdravlja?! 5/ Postavljanje limita kod određivanja visine zakupnine u prostorima domova zdravlja Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”. Obrazloženje: Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika. 6/ Usklađenje odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti u pogledu rada privatnih zdravstvenih radnika na visokim učilištima te problem prijave ugovora o radu sklopljenih između visokih učilišta i privatnih zdravstvenih radnika na mirovinsko osiguranje Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Obrazloženje: Navedena odredba je u koliziji s odredbom članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona kojom je propisano da privatni zdravstveni radnici kojima je odobrena privatna praksa u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe mogu ostvariti novčana sredstva ugovorom s visokim učilištem koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje. Naime, pojam ugovor u kontekstu navedene odredbe može biti i ugovor o radu na nepuno radno vrijeme stoga je potrebno izuzeti navedeni uvjet u takvim slučajevima, čime bi se ujedno izuzela i primjena prekršajne odredbe iz članka 246. st. 1. točka 10. ovog zakona u tom smislu. U pogledu članka 57. st. 1 alineje 7. ZZZ potrebno je skrenuti pozornost MiZ na probleme koji se događaju prilikom prijave ugovora privatnih zdravstvenih radnika skopljenih s visokim učilištima na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a sve kako bi MiZ u dogovoru s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava otklonilo te probleme. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija prijavu na mirovinsko osiguranje privatnih zdravstvenih radnika po osnovi sklopljenog ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s visokim učilištem stoga smatramo bitnim da MiZ u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava iskordinira u tom pogledu ostale relevantne zakone (Zakon o doprinosima i Zakon o mirovinskom osiguranju) koji trenutno faktički sprječavaju zaposlenje privatnih zdr. radnika na visokim učilištima unatoč njihovom zakonskom pravu iz odredbe čl. 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona. 7/ Ukidanje obveze mrtvozorstva za privatne zdravstvene radnike Predlaže se brisanje postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ koji glasi: “Obveza utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na privatne zdravstvene radnike – doktore medicine koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u ordinaciji.” Alternativno se predlaže izmjena postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ na način da glasi kako slijedi: “Ugovorom sklopljenim između privatnog zdravstvenog radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju se prava i obveze u pogledu obavljanja poslova utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka.” Obrazloženje: Uz sve moguće postojeće zakonske obveze koje su praktički nametnute privatnim zdravstvenim radnicima ovo je još jedna u nizu pa se ponovno postavlja pitanje kršenja odredbi Zakona o radu u smislu korištenja dnevnog i tjednog odmora privatnih zdravstvenih radnika i njihovih članova u timu? Kao alternativno rješenje predlaže se dopuna ovog članka tako da se ugovorom sklopljenim između privatnog zdr. radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju prava i obveze u pogledu obavljanja tog posla što bi značilo da bi privatni zdravstveni radnici i dalje obavljali ove poslove, ali naravno, na dobrovoljnoj bazi. Prijedlozi iz ovog zakona, umjesto da idu u smjeru stimulacije mladih liječnika na rad u obiteljskoj medicini, proizvesti će upravo suprotan učinak. 2. Komentar na članak 1. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. 3. Komentar na članak 12. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo brisati prijedlog koji se odnosi na čl. 64. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.“ Naime na ovu odredbu smo dali primjedbe još u radnoj skupini, međutim, glas struke se očigledno i dalje ignorira. Privatni zdravstveni radnici uz već postojeće obveze rada u okviru sklopljenog ugovora sa Zavodom, sudjeluju u radu COVID-19 ordinacija kao i u posebnim dežurstvima stoga dodatno obvezivanje na rad u posebnim ordinacijama u stvarnosti jednostavno nije izvediv. Navedenom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja čime se gubi svaki smisao privatne prakse definiran Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Što zapravo znači “sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite”? Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite??! Nametanjem dodatne obveze rada u posebno ustrojenim ordinacijama koje domovi zdravlja po vlastitom nahođenju mogu osnivati, zasigurno će doći do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom ali i kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Ukoliko je cilj ove odredbe bio da se zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvežu na rad u iznimnim okolnostima onda skrećemo pozornost predlagatelju ovih izmjena i dopuna na članak 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već ostavljena mogućnost uređenja rada svih zdravstvenih radnika pa tako i zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži u izvanrednim okolnostima, katastrofama i epidemijama, a na temelju koje odredbe je upravo ovo ministarstvo uređivalo rad svih ustanova i liječnika u posljednje tri godine pandemije pa zapravo iznenađuje dodatno uređenje nečega što već funkcionira. 4. Komentar na članak 25. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Isto tako, predlažemo da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja. Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi još trebali raditi??! 5. Komentar na članak 43. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”. 6. Komentar na članak 50. Prijedloga izmjena i dopuna ZZZ Predlažemo da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostane na snazi neizmijenjen. Prije svega KoHOM ističe da ova odredba koja regulira prelazak domskih liječnika u privatnu praksu praktički ostaje bez ikakvog učinka, s obzirom na prijedlog za izmjenu članka 103. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se daje ovlast osnivačima domova zdravlja da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite te na taj način onemogućiti bilo kojeg domskog liječnika u ostvarivanju svojih prava iz ovog članka zakona. Dakle, bez obzira, da li domski liječnik ima godinu dana staža (što je uvjet po postojećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti) ili pet godina radnog staža po ovom prijedlogu, ishod u slučaju traženja prelaska u privatnu praksu će biti isti, negativan, iz jednostavnog razloga što domovi zdravlja više neće biti limitirani po broju timova u pojedinoj djelatnosti primarne zdravstvene zaštite. Izmjenom ove odredbe i odredbe članka 103. st. 4. liječnicima se ostavlja izbor, ili nastavak rad u domovima zdravlja ili odlazak u inozemstvo, a strahujemo da će potonja opcija biti sve učestalija. Brojke o mladim liječnicima koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja što će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. U prilog našim navodima iznosimo još jednom statističke podatke HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ) Isto tako KoHOM predlaže dopuniti ovu odredbu novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb„ Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
318	Marina Lemaic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	članak 1.Predloženim zakonom želi se urediti obveza svakog zdravstvenog radnika pružanje hitne medicinske pomoći svakoj osobi........ Navedena odredba je potpuno suvišna i neosnovana, budući da je posotjećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći jasno uređenea. Ovako navedena odredba je potpuno nejasna, nedorečena i postavlja se pitanje: tkoje ovlašten tražiti od zdravstvenihradnika pružanje hitne medicinske pomoći?svaka osoba? koje su to iznimne situaije-dali se time misli i nedostatak medicinskog kadra u hitnoj pomoći? Pa da se zadaci prebace na liječnika opće medicine, kao što su prebačena cijepljenja jer epidemiolozi nisu stigli ili su bili umorni( a LOm i SOm kao nije peopterećen i svojim poslom pa mu se natura posao drugih . Što znači "izvan radnog mjesta"?da li je to pružanje HMP na ulici, u nekoj drugoj zdravstvenoj ustanovi, u čije vrijeme>? Da li to podrazumijeva i pružanje HMP izvan radnog mjesta ,a u radno vrijeme? Tko će onda raditi i biti odgovooran za zbivanja u ambulanti za vriijeme izbivanja liječnika? ako je izvan radnog vremena, krši se Ugovor o radu, nepoštivanje slobodnog vremena i odmora.Ovakva mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad HMP je nedopustiva , a s obzirom na preopterećnost liječnika obiteljske medicine u praksi neizvediva. 2.Nadalje,:zdrvstveninradnici privatne prakse obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijelai/ili nadležmog Doma zdravlja szdjelovati u radunposebnio organizirnih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite. Ne slažem se . Naime, Privatn z, sudjeluju u radu COVID 19 ambulante,sudjeluju u posebnim dežurstvima, stoga dodatna obveza na rad u posebnim ordinacijama nije izvediva. navedeno odredbom bi privatni zdravstveni djelatnici bili podčinjeni domu zdravlja, imali bi isti status kao i zaposlenici doma zdravlja ( a uz veće obveze, jer uz posao u ambualtni moraju voditi i pravne i ekonomske knjige i svu ostalu administraciju kao privatnici kao i nabavku)dravstveni radnici uz već postojeće obveze . Dostupnost zdravstvene zaštite jeveć sad potpuna i dostatana, Svaki zahtjev za dodatnimobvezama, dovest će do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom , i ujedno do krešenja Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. I da ne spominjem da privatn zdravstveni radnici nisu roboti i da moraju i jesti i spavati i odmarati se, a osim toga imaju i odgovornost prema obitelji i pružati adekvatnu skrb i jegu istoj. Također ,treba brisati prijedlog da dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe- ovime se opet podčinjava privatni zdravstveni djelatnik, i daje mu se migućnost da privatnog zdravstvenog djelatnikamože koristitikad i gdje dom zdravlja želi. to je nedopustivo, jer privatni zdravstvei djelatnik sam osigurava zamjnu za vrijeme izbivanja, dakle i dom zdravlja neka osigurava zamjene unutar djelatnika doma zdravlja. nadalje, potrebno je ukinuti obvezu mrtvozorstva za privatne zdravstvene radnike, odnosno trebalo bi navsti da stvara Ugovor između privatnog zdravstvenog radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba , kojim će se definirati prava i obveze oko mrtvozorstva. Jer uz sve moguće obvezekoje su nametnute privatnim zdravstvenim radnicima postavlja se pitanje kršenja odredbi Zakona o radu- korištenje dnevnog i tjednog odmora .Dakle, ugovor treba sklapati na dobrovljnoj bazi, ane postaviti ga kao obvezu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
319	VITOMIR BEGOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Višegodišnjim odricanjem i izdvajanjem iz svojih plaća i mirovina u Gradu Karlovcu je samodoprinosom izgrađena i opremljena Opća bolnica Karlovac, kao i velik broj ambulanti u gradu i prigradskim sredinama.Takav slučaj nije bio u mnogim drugim sredinama. Zato je logično da stanovnici/osiguranici u Karlovcu i sličnim drugim sredinama dobiju određene benefite popust na dopunsko zdrvstveno osiguranje) za ono što su ranije uložili a danas je vidljivo i ne zahtjeva nova ulaganja sredstava države.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
320	Miroslav Mađarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Lektura: ne piše se "sa Hrvatskim" nego "s Hrvatskim". ""sa" dolazi samo prije "s", "š", "z" i "ž", ovdje i drugdje u tekstu!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
321	Davorka Martinković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Iz ocjene stanja i pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona, ne možemo nego zaključiti da ministarstvo unatoč našim brojnim upozorenjima i dalje nije svjesno kadrovske devastacije koja prijeti u općoj/obiteljskoj medicini. U tom smislu, ponovno skrećemo pozornost zdravstvenoj administraciji da sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine, a kad se tome pridoda podatak da je 26 % manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100), nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Apsolutno niti jedan prijedlog KoHOM-a, ne samo da nije uvažen već je jednostavno izignoriran bez ikakvog obrazloženja stoga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na sljedeće prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: 1/ Rad u privatnoj praksi do 68. godine života bez posebnog odobrenja Ministarstva zdravstva KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. 2/ Prijenos privatne prakse na drugog zdravstvenog radnika Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50. a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Obrazloženje: Smatramo da bi se omogućavanjem prijenosa ordinacija privatnih zdravstvenih radnika na ovakav način (da zdravstveni radnik koji radi kod privatnog zdravstvenog radnika mora minimalno godinu dana raditi s pacijentima koje će preuzeti) osigurao bolji kontinuitet zdravstvene zaštite ali isto tako na ovaj način bi se motiviralo liječnike na ulaganje u opremu i znanje. Isto tako, navedeno bi stimuliralo i mlade liječnike da se odluče na rad u obiteljskoj medicini koja je doslovno “pred izumiranjem” kada uzmemo u obzir statističke podatke HLK iz Atlasa liječništva (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ). Imajući u vidu poražavajuće brojke iz navedenog dokumenta dolazimo do jasnog zaključka da će već za nekoliko godina Mreža biti ozbiljno ugrožena u cijeloj Hrvatskoj, dok je u ruralnim sredinama to već sada slučaj!!) 3/ Ukidanje obveze ishođenja suglasnosti jedinica područne samouprave kod preseljenja ordinacije Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” Obrazloženje: Postojećim odredbama jedinicama lokalne samouprave odnosno Gradu Zagreb je ostavljeno da po slobodnoj ocjeni izdaju ili uskrate navedenu suglasnost bez jasno definiranih kriterija što posljedično može dovesti do zloupotrebe tako širokih ovlasti i neželjenih sporova pogotovo ako se uzme u obzir da su upravo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb, osnivači domova zdravlja iz čijih prostora privatni zdravstveni radnici mahom traže preseljenje stoga u većini slučajeva prilikom donošenja suglasnosti dolazi do sukoba interesa. Pored toga, u slučaju udovoljenja svim prethodno postavljenim uvjetima iz ovog zakona smatramo suvišnim da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb praktički samovoljno odlučuju o premještaju ordinacije. 4/ Ukidanje “kažnjavanja” specijalizanata/specijalista koji ostaju raditi u istoj Mreži kao i zdravstvena ustanova u kojoj su imali prijašnji radni odnos Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Obrazloženje: Naime, svrha specijalizacije je pružanje kvalitetnije zdravstvene skrbi, a postojeće odredbe djeluju destimulirajuće za mlade liječnike koji se imaju namjeru specijalizirati budući ih se pritom vrlo rigidno ograničava u daljnjoj karijeri. Smatramo da mijenjanje statusa liječnika iz radnika u domu zdravlja u status radnika kod privatnog zdravstvenog radnika ili samostalnog privatnog zdravstvenog radnika, na istom području javno zdravstvene mreže gdje je liječnik i do sada radio, sa istim pacijentima, ne može biti penalizirano kako je to predviđeno trenutno važećim zakonom budući domovima zdravlja, koji su mahom davatelji specijalizacija, ne nastaje nikakva šteta prvenstveno iz razloga što se mreža koju popunjavaju, na ovaj način održava ali isto tako i zbog činjenice što domovi zdravlja u velikom broju slučajeva za specijalizaciju nisu uopće utrošili vlastita sredstva. Iz izloženog se kao logično nameće pitanje da li je svrha specijalizacije liječnika kontinuirano i kvalitetnije pružanje zdravstvene zaštite na području određene mreže javne zdravstvene službe ili je svrha specijalizacije zadržavanje mladih liječnika u domovima zdravlja?! 5/ Postavljanje limita kod određivanja visine zakupnine u prostorima domova zdravlja Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”. Obrazloženje: Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika. 6/ Usklađenje odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti u pogledu rada privatnih zdravstvenih radnika na visokim učilištima te problem prijave ugovora o radu sklopljenih između visokih učilišta i privatnih zdravstvenih radnika na mirovinsko osiguranje Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Obrazloženje: Navedena odredba je u koliziji s odredbom članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona kojom je propisano da privatni zdravstveni radnici kojima je odobrena privatna praksa u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe mogu ostvariti novčana sredstva ugovorom s visokim učilištem koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje. Naime, pojam ugovor u kontekstu navedene odredbe može biti i ugovor o radu na nepuno radno vrijeme stoga je potrebno izuzeti navedeni uvjet u takvim slučajevima, čime bi se ujedno izuzela i primjena prekršajne odredbe iz članka 246. st. 1. točka 10. ovog zakona u tom smislu. U pogledu članka 57. st. 1 alineje 7. ZZZ potrebno je skrenuti pozornost MiZ na probleme koji se događaju prilikom prijave ugovora privatnih zdravstvenih radnika sklopljenih s visokim učilištima na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a sve kako bi MiZ u dogovoru s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava otklonilo te probleme. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija prijavu na mirovinsko osiguranje privatnih zdravstvenih radnika po osnovi sklopljenog ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s visokim učilištem stoga smatramo bitnim da MiZ u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava iskordinira u tom pogledu ostale relevantne zakone (Zakon o doprinosima i Zakon o mirovinskom osiguranju) koji trenutno faktički sprječavaju zaposlenje privatnih zdr. radnika na visokim učilištima unatoč njihovom zakonskom pravu iz odredbe čl. 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona. 7/ Ukidanje obveze mrtvozorstva za privatne zdravstvene radnike Predlaže se brisanje postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ koji glasi: “Obveza utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na privatne zdravstvene radnike – doktore medicine koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u ordinaciji.” Alternativno se predlaže izmjena postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ na način da glasi kako slijedi: “Ugovorom sklopljenim između privatnog zdravstvenog radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju se prava i obveze u pogledu obavljanja poslova utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka.” Obrazloženje: Uz sve moguće postojeće zakonske obveze koje su praktički nametnute privatnim zdravstvenim radnicima ovo je još jedna u nizu pa se ponovno postavlja pitanje kršenja odredbi Zakona o radu u smislu korištenja dnevnog i tjednog odmora privatnih zdravstvenih radnika i njihovih članova u timu? Kao alternativno rješenje predlaže se dopuna ovog članka tako da se ugovorom sklopljenim između privatnog zdr. radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju prava i obveze u pogledu obavljanja tog posla što bi značilo da bi privatni zdravstveni radnici i dalje obavljali ove poslove, ali naravno, na dobrovoljnoj bazi. Prijedlozi iz ovog zakona, umjesto da idu u smjeru stimulacije mladih liječnika na rad u obiteljskoj medicini, proizvesti će upravo suprotan učinak	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
322	UDRUGA DENTALNIH TEHNIČARA REPUBLIKE HRVATSKE	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Podržavamo uvođenje načela kvalitete i osuvremenjivanja zdravstvenih postupaka koji bi trebali naći primjenu i značaj u dentalnoj zdravstvenoj zaštiti koja ne prati standarde usluga, postupaka i materijala koji se primjenjuju u EU. U Hrvatskoj još uvijek postoje ugovorene usluge koje se više ne rade a služe samo za malverzacije u ordinacijama dentalne medicine. Revitalizacijom dentalnih laboratorija u DZ-a, dentalni tehničari se napokon vraćaju od kuda su protjerani. Dentalni laboratoriji unutar DZ-a će biti jako značajni za bržu, bolju i učinkovitiju uslugu pacijentima u ostvarivanju prava na dentalna pomagala ( sve na jednom mjestu). To će biti od velikog značaja na slabo naseljenim, depriviranim i potpomognutim područjima gdje su stariji i bolesniji pacijenti u sve većoj prometnoj izolaciji. Povratkom dentalnih laboratorija u DZ-a, mora se uvesti dentalne tehničare u Mrežu javne zdravstvene službe za primarnu razinu zdravstvene djelatnosti. Riječ je o preko 2000 djelatnika koji odrađuju stomilijunske iznose fondovskih usluga plaćenih radnim nalozima. Uvođenjem u Mrežu JZS uvidjela bi se nelogičnost, nepravilnost i potplaćenost njihovih usluga, ali i dovelo do uvođenja reda u kaos koji vlada u struci. Iako je dentalno pomagalo 4/5 rad, materijal i ulaganje dentalnih tehničara, oni dobiju samo 1/4 fondovske cijene (damping cijena) za pomagalo, a ostatak ide na nerad, nered i u džepove doktora dentalne medicine. Ovakvo plaćanje protetskih pomagala je dovelo do nemogućnosti pružanja kvalitetnih nadomjestaka, a žrtve su pacijenti. U cijelu dentalnu zdravstvenu zaštitu i u ovaj segment usluga se mora uvesti red, raščistiti sve nepravilnosti i malverzacije, jer ako se to ne dogodi, stotine milijuna kn. poreznih obveznika su bačen novac, a pacijenti i dalje ostaju žrtve. Bez boljeg vrednovanja rada dentalnog tehničara, kontrole, standardizacije usluga, proizvoda i uvođenja sankcija, loša i pogubna dentalna politika u RH neće prestati i nestati, već će se i dalje nastaviti. HKDM je idejni kreator ( a MIZ i HZZO joj drže "skale") loše i pogubne dentalne politike koja nas je rezultatima dovela na samo dno među ostalim zemljama članicama EU. Samo Bugarska ima gore stanje oralnog zdravlja od RH. Komora je protuzakonito izbacila dentalne tehničare iz tima; iz zdravstvenog sustava; proglasila izvantimskim zdravstvenim suradnicima; bacila ih na tržište rada s neopremljenim laboratorijima; ostavila ih bez radnih, ljudskih i moralnih prava; uvela monopol nad dentalnim tehničarima; prisilno ih uvela u komoru bez suglasnosti baze; uvela dentalnim tehničarima damping cijenu za protetska pomagala i time direktno utjecala na upitnost kvalitete pomagala; dovela do uskrate, ukidanja i kršenja prava pacijentima na usluge; stotine tisuća dentalnih pomagala otela pacijentima, a za to pripadajuća sredstva prebacila u zaradu i bogaćenje doktora dentalne medicine; uskratila djeci (pogotovo siromašnoj)prava na ortodontske aparate; omogućila pljačku poreznih obveznika, pacijeneta i zdravstvenog proračuna. Zbog svega navedenog tražimo ovom Izmjenom i dopunom Zakona o ZZ izlazak iz HKDM i pravo na osnivanje vlastite komore. Tražimo izmjenu Čl.239 zakona o ZZ - uvođenjem nove Komore dentalnih tehničara - strukovne organizacije sa statusom pravne osobe. Odgovor Ministra izv. prof. dr.sc. Vili Beroša ( 12.svibnja 2020.g) Udruzi dentalnih tehničara RH na zahtjev ( od 13.siječnja 2020.g.) - " Nastavno na dio Vaše predstavke koja se odnosi na izlazak dentalnih tehničara iz HKDM i osnivanju zasebne komore obavještavamo vas da, s obzirom na činjenicu kako komora dentalnih tehničara nije predviđena Zakonom o ZZ ( NN 100/18, 125/19) , isto se ne može riješiti bez prethodne promjene naprijed navedenog zakona". Gospodo, sad je prilika i vrijeme da se donese promjena koju tražimo i na koju imamo pravo. Tražimo izmjenu Čl. 240 Zakona o ZZ brisanjem obveznog članstva u komorama i uvođenje dragovoljnog. Komore se trebaju financirati na tržišnim osnovama i borbom za svoje članstvo, ( a ne protiv njega) privlačiti članove a njihov rad i troškovi trebaju biti javni, transparentni i podložni provjeri.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
323	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Zaključno, smatramo nužnim i pozdravljamo navedenu reformu zdravstvenog sustava, ali uz sve navedeno, ponovno naglašavamo kako smatramo da prijenos osnivačkih prava i centralizacija sustava neće promijeniti ključne probleme zdravstvenog sustava.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
324	Hrvatsko društvo za medicinsku fiziku	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Poštovani, U skladu s navedenim ciljevima ovih izmjena i dopuna, Hrvatsko društvo za medicinsku fiziku (HDMF) predlaže: - Donošenje Zakona o djelatnosti medicinske fizike - Osnivanje Komore medicinskih fizičara - Donošenje Pravilnika o specijalističkom usavršavanju iz medicinske fizike - Uvrštenje specijalizacije iz medicinske fizike u Nacionalni plan specijalističkog usavršavanja za razdoblje 2025-2029 Nedefiniranje medicinske fizike kao zdravstvene djelatnosti te nepostojanje specijalizacije iz medicinske fizike veliki je problem hrvatskog zdravstva. U ovom trenutku u hrvatskom zdravstvu (javnom i privatnom) radi više od 70 medicinskih fizičara, a s obzirom na nagli porast broja novoboljelih od malignih bolesti te skoru nabavku više od 20 linearnih akceleratora, osnivanja novih radioterapijskih centara i sve većeg ulaska medicinskih fizičara u područje dijagnostičke i intervencijske radiologije i nuklearne medicine, taj će broj porasti vjerojatno iznad 100. Pozdravljamo dopunu Zakona uvođenjem načela kvalitete u zdravstveni sustav te naglašavamo kako je djelatnost medicinske fizike, između ostalog, posvećena upravo osiguranju i kontroli kvalitete medicinskih uređaja i postupaka veznih uz rad s ionizirajućim zračenjem. Time medicinski fizičari kao zdravstveni djelatnici uvelike utječu na kvalitetu zdravstvene zaštite, posebice u dijagnostičkoj i intervencijskoj radiologiji, nuklearnoj medicini i radioterapiji. Međutim, medicinska fizika još uvijek nije definirana kao zdravstvena djelatnost odgovarajućim Zakonom o djelatnosti medicinske fizike kojim bi se uredila načela, način organiziranja i provođenja djelatnosti medicinske fizike, kao dijela zdravstvene djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku. Isto tako, u RH još uvijek ne postoji specijalizacija iz medicinske fizike. Napominjemo da je Republika Hrvatska jedna od zadnjih članica EU u kojoj taj problem nije rješen. Čak i neke zemlje koje nisu članice EU, primjerice, Srbija i BiH, imaju uvedenu specijalizaciju iz medicinske fizike. Praktične posljedice su da u zdravstvenom sustavu imamo medicinske fizičare za koje ne postoji formalni program specijalističkog usavršavanja, čija edukacija je neobavezna i voluntaristička, čija znanja, vještine i kompetencije nisu provjerene specijalističkim ispitom, a koji sudjeluju u terapijskim, dijagnostičkim i intervencijskim postupcima koji se provode na pacijentima (primjerice, planiranje radioterapije). S druge strane, medicinski fizičari su priznati Zakonom o zdravstvoj zaštiti kao zdravstveni radnici, dok djelatnost medicinske fizike nije priznata kao zdravstvena djelatnost, što je nonsens. Nepostojanje specijalističke edukacije značajno povećava vjerojatnost za neželjene pogreške i incidente u radu s pacijentima, s mogućim posljedicama na zdravlje pacijenata te negativno utječe na kvalitetu pružanja zdravstvenih usluga koje su bazirane na primjeni ionizirajućeg zračenja (radioterapija, radiologija, nuklearna medicina). U Republici Hrvatskoj, koja je članica Međunarodne agencije za atomsku energiju (engl. International Atomic Energy Agency, IAEA), provedena je 2015. i IRRS misija iz IAEA-e (INTEGRATED REGULATORY REVIEW SERVICE (IRRS) MISSION TO THE REPUBLIC OF CROATIA). IRRS misija obuhvatila je i Ministarstvo zdravstva, a u nalazu misije, između ostalog, stoji: "Furthermore, there is no specialization in medical physics and insufficient provisions regarding the responsibilities of medical physicists. Medical physicists play an essential role in patient protection from undue exposure and in the reduction of patients’ doses, especially in the high risk activities such as radiotherapy, nuclear medicine and interventional radiology." "Unfortunately, there is no specialization in medical physics and no recognition of this profession at a national level." "Observation: There is no specialization in medical physics, and the IRRS team has been informed that there are not enough medical physicists available in Croatia to implement the radioprotection of patients consistent with the requirements of the IAEA. In addition, the responsibilities of medical physicists, as set in GSR Part 3, are not fully defined in the Croatian regulations.# "Recommendation: The Government should recognize medical physicists as a profession at a national level and develop specialization in medical physics with objective to ensure the radiation protection of patients." 2019. godine IAEA je IRRS follow-up misijom (također obuhvaćeno i Ministarstvo zdravstva) provela i praćenje provedbe zaključaka iz IRRS misije 2015. Nažalost, uz slične zaključke: „Croatia needs to take further actions to continue its efforts to establish the criteria for the qualification and recognition of medical physicists.“ Također, niz je i ostalih međunarodnih dokumenata, direktiva i preporuka (primjerice IAEA, European Federation of Organisations for Medical Physics - EFOMP , International Organization for Medical Physics - IOMP, EU komisija), koje reguliraju ulogu medicinskih fizičara i snažno preporučuju uvođenje specijalističke edukacije iz medicinske fizike. Prema tim preporukama, potrebno specijalističko usavršavanje medicinskog fizičara obuhvaća završavanje sveučilišnog poslijediplomskog specijalističkog studija medicinske fizike (primjerice, u trajanju 2 godine) kao dijela formalnog, strukturiranog, akreditiranog i mentoriranog programa specijalizacije (engl. residency) iz kliničke medicinske fizike (primjerice, u trajanju 4 godine). Po uspješnom završetku toga programa, položenom specijalističkom ispitu, slijedi izdavanje uvjerenja o položenom spec. ispitu i certificiranje (registracija/licenciranje) medicinskog fizičara od strane odgovarajućeg tijela (primjerice, Komore medicinskih fizičara). Možemo se na kraju zapitati: Bismo li htjeli da nas operira kirurg koji nema specijalističko obrazovanje i čije kompetencije i znanje nisu provjerene specijalističkim ispitom? - Zasigurno, ne. A bismo li htjeli da plan radioterapijskog zračenja za naše onkološko liječenje izrađuje medicinski fizičar, čije kompetencije i znanje nisu provjerene specijalističkim ispitom? - Zasigurno ne, međutim, to je ono što u ovom trenutku u hrvatskom zdravstvu imamo. S poštovanjem Hrvatsko društvo za medicinsku fiziku Email adresa: crompa.crompa@gmail.com Bijenička cesta 32, Zagreb	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
325	Pravobranitelj za djecu RH	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Poštovani, Povodom objavljenog e-savjetovanja o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno člancima 9. i 11. Zakona o pravobranitelju za djecu preporučamo slijedeće. Kod propisivanja zdravstvene zaštite potrebno je posebnu pozornost posvetiti pravu djeteta na najvišu razinu zdravlja jamčenu Konvencijom o pravima djeteta. Potrebno je omogućiti svakom djetetu u Hrvatskoj zaštitu tjelesnog, mentalnog i socijalnog zdravlja, te mu osigurati dostupnu, redovitu i besplatnu zdravstvenu zaštitu. Pristup zdravstvenim uslugama posebno je važan djeci u riziku, djeci s teškoćama u razvoju, djeci koja žive u uvjetima siromaštva, onoj koja žive u izoliranim područjima. Potrebno je stoga organizirati mrežu zdravstvenih ustanova, zdravstvenih stručnjaka, mobilnih timova i zdravstvenih usluga na način da budu teritorijalno (regionalno) dostupne svakom djetetu, i u izoliranim područjima kao što su primjerice otoci, brdska područja, prometno nedostupna područja, slabije razvijenim područjima. Naime, trenutno nije zadovoljavajuća regionalna dostupnost zdravstvenih usluga djeci. Upoznati smo s brojnim situacijama u kojima djetetu s teškoćama u razvoju ili koje živi u uvjetima siromaštva (i obitelj ne posjeduje automobil) nije dostupna zdravstvena zaštita. Da bi redovita i pravovremena zdravstvena zaštita bila dostupna svakom djetetu potrebno je također osigurati i dovoljan broj zdravstvenih stručnjaka. Pri tome od velike pomoći mogu biti mobilni timovi. Prema Unicefovoj Dubinskoj analizi politika, programa, usluga, izvora financiranja te mehanizama usmjerenih suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti djece u Hrvatskoj – „Istraživanja pokazuju kako za oko 50% djece koja odrastaju u siromaštvu u sredini u kojoj žive nije dostupno sedam temeljnih usluga iz područja zdravstvene skrbi (defektolog-rehabilitator, fizijatar, fizioterapeut, dječji psiholog, dječji psihijatar, logoped i okulist)“. Prevencija i rana intervencija uvelike olakšavaju liječenje i povećavaju šanse za ozdravljenje, pa je potrebno predvidjeti i osigurati redovite i česte preventivne preglede vida, sluha, mentalnog zdravlja, dentalnog zdravlja i ostalog. Liste čekanja za liječničke preglede i liječenje su takve da djeci nije moguće osigurati pravovremenu i cjelovitu zdravstvenu zaštitu. Potrebno je osigurati dostupnu zdravstvenu zaštitu svoj djeci te propisati i poduzeti mjere s tim ciljem. Međunarodni dokumenti i politike, među kojima ističemo Preporuku Vijeća EU o uspostavi europskog jamstva za djecu, European Child Guarantee (ECG) zagovaraju besplatnu zdravstvenu zaštitu djece. Iako je u Hrvatskoj zdravstvena zaštita djece besplatna ipak postoje tzv skriveni troškovi koji obiteljima mnoge djece predstavljaju financijski problem, a zdravstvenu zaštitu djeci čine nedostupnom. Ovaj Nacrt prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti predviđa zdravstvenim radnicima, koji su u radnom odnosu u domu zdravlja najmanje posljednjih pet godina i koji ispunjavaju uvjete, prelazak na obavljanje privatne prakse u ordinaciji. Nije jasno znači li to da primjerice sve pedijatrijske ordinacije mogu postati privatne u budućnosti te utječe li to na besplatnost zdravstvene zaštite djeci. U ovom dijelu stoga nedostaje propisana garancija besplatne zdravstvene zaštite djeci. Izuzetno je važno za dobrobit djece, a to je i obveza države u odnosu na Konvenciju UN-a o pravima djece, da država osigura svoj djeci besplatnu, redovitu i cjelovitu zdravstvenu zaštitu te smatramo potrebnim to u ovom propisu i navesti. Kako bi dijete ostvarilo pravo na smještaj roditelja uz dijete tijekom bolničkog liječenja potrebno je osigurati dovoljne smještajne kapacitete zdravstvenih ustanova te je potrebno ovim zakonom propisati obvezu osiguravanja dovoljnih besplatnih smještajnih kapaciteta za roditelje u pojedinoj ustanovi. Naime, trenutno smještaj roditelja ovisi o mogućnostima ustanove pa često djeca ne mogu ostvariti navedeno pravo. Radi zaštite dobrobiti djece potrebno je propisati dodatne zapreke za obavljanje poslova u zdravstvenoj djelatnosti koja uključuje rad s djecom. Potrebno je propisati da poslove u zdravstvenoj djelatnosti koja uključuje rad s djecom ne može obavljati osoba : - pravomoćno osuđena za kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, trgovanja ljudima, povrede prava djeteta i obiteljsko nasilje, kazneno djelo protiv osobne slobode: prisila i nametljivo ponašanje, - pravomoćno osuđena za prekršaj seksualnog uznemiravanja iz Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o suzbijanju diskriminacije, - kojoj je izrečena zaštitna, sigurnosna mjera ili mjera opreza, - protiv koje je u tijeku kazneni ili prekršajni postupak za kaznena i prekršajna djela navedena u prethodnim točkama. Također smatramo da se odredbama ovog Zakona treba propisati suspenzija djelatnika u slučaju vođenja prekršajnog ili kaznenog postupka koji predstavlja zapreku za rad u zdravstvenoj djelatnosti te obvezu poslodavca da periodično provjerava u kaznenoj evidenciji postojanje zapreka za rad u zdravstvenoj djelatnosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
326	HRVATSKA UDRUGA PODUZETNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Načelo 16. europskog stupa socijalnih prava donesenog u travnju 2017. utvrđuje da svaka osoba ima pravo pravovremeni pristup kvalitetnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi po povoljnim cijenama. Pravovremeni pristup znači da svatko može pristupiti zdravstvenoj skrbi kada mu je potrebna, a kvalitetna zdravstvena skrb znači da ona treba biti odgovarajuća, primjerena, sigurna i učinkovita. Svaki građanin RH trebao bi imati jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite, zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja. Nejednak pristup zdravstvenoj skrbi dovodi do nejednakosti u zdravstvenim ishodima u društvu. Pravo je pacijenata temeljeno na načelima Ustava RH (dodatno s obzirom na izdvajanja preko 16,5% obveznih doprinosa za zdravstvo osiguranje) na slobodan izbor dostupne i kvalitetne usluge, pa je tako je s njegove perspektive nužno promatrati sustav u cjelini kao jednakovrijedan bez obzira liječi li se u javnom ili privatnom. Fokus mora biti na odabiru najboljeg interesa pacijenta te dostupnoj i kvalitetnoj usluzi, bez obzira u kojem sustavu bila ona pružena. U cilju stvaranja dostupnog i učinkovitog zdravstvenog sustava i podizanja kvalitete potrebno je pokrenuti daljnji razvoj postojećeg modela na način da osiguranici ostvaruju pravo na definiranu („košarica“) iz obveznog zdravstvenog osiguranja, koju su slobodni ostvarivati u sustavu po izboru (javno ili privatno). Radi osiguranja jednake dostupnosti, predlaže se uvođenje mogućnosti obavljanja usluge dijagnostike ili drugih vidova liječenja zvan mreže javnog zdravstva uz refundaciju troškova takvih postupaka, čime bi se izravno smanjile liste čekanja. Dodatno, kako bi se prevenirao razvoj bolesti, iako uključen u onaj prijedlog Zakona, nužno je još snažnije potaknuti preventivne dijagnostičke preglede i ranu dijagnostiku kroničnih nezaraznih bolesti koje čine najveći dio mortaliteta i morbiditeta kroz uvođenje obveznih godišnjih pregleda, uz jednaku mogućnost ostvarenja u privatnoj ili javnoj mreži putem sustava vaučera.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
327	STELA Roso Ljulj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	POZDRAV, STELA ROSO LJULJ, DR.MED DZ OSIJEK U PZZ TRENUTNO JE NEIZDRŽIVO I JAKO TEŠKO RADITI,POSTOJI VIŠE RAZLOGA KOJE ĆU NABROJATI -OBAVLJANJE NEMEDICINSKIH POSLOVA TJ PREOPTEREĆNOST ADMINISTRATITVNIH STAVKI A KOJE SU NAM NAMETNUTE OD STRANE HZZO I MISNISTARTRVA ZDRAVSVA KOJE UTJEČU DA SE NE MOŽEMO POSVETITI U POTPUNOSTI RADU SA PACIJENTIMA "MOBBING" od STRANE HZZO, ČESTE KONTROLE BOLOVANJA, PROPISIVANJA LIEKOVA KOJE SU PREPORUČILI BOLNIČKI SPACIJALISTI A MI ODGOVORNI ZA SVE RAZNA OČITOVANJA USLIJED SULUDIH I NEOPRAVDANIH PRIJAVA PACIJENATA -BOLOVANJA KOJA PREPORUČUJU I NADALJE BOLNIČKI SPECIJALISTI A MI SMO ODGOVORNI ZA OTVARANJE I ZATVARANJE BOLOVANJA - UKINUTI MONOPOL HZZO ODNOSNO OTVORITI TRŽIŠTE I ZA DRUGE OSIGURAVAJUĆE KUĆE KOJE ŽELE SUDJELOVATI U OSIGURANJU U KAZNENOM ZAKONU LIJEČNIKE TRETIRATI KAO SLUŽBENE OSOBE KAKO BIH #napadači#mogli kazneno odgovarati zbog napada na službenu osobu -SMANJITI BROJ TJ REGULIRATI BROJ BESPLATNIH PREGLEDA PO ISTOJ DIJAGNOZI-DAKLE DOSLOVNO PAC DOLAZE KADA IM IZAĐE AKNA NA ČELU JEL MISLITE DA SAM SRETNA KADA IDEM KUĆI U 21 H NAKON 160 OBAVLJENIH PACIJENATA, ŠTO TELEFON U AMB NE PRESTAJE ZVONITI, ŠTO SO ZATRPANI EMAILOVIMA PACIJENATA, ŠTO MOBITEL NE PRESTAJE ZVONITI, ŠTO NAM NA TELEFON NAREĐUJU DA ĆE NAS PRIJAVITI MINISTRU JER NE IZDAJRMO SUMAMED NA TELEFON...DAKLE NEIZDRŽIVO JE ...SA JEDNE STRANE PRITISAK OD STARNE PAC SA DRUGE STRANE HZZO, DOM ZDRAVLJA -SVAKAKO PUSTITI LIJEČNIKE IZ SUSTAVA DOMA ZDRAVLJA KOJI ŽELE IĆI U PRIVATNIKE RAZLOG POSTOJANJA DOMOVA ZDRAVLJA ??????OGROMNI ADMINISTRATIVNI APARAT SA HRPOM NOVOUPOSLENIH KOJI NEMAJU ŠTA RADITI KOJI OD NAS KONTINUIRANO ZAHTJEVAJU RAZLIČITA OČITOVANJA, IZVJEŠĆA,A NISU U STANJU PRAVILNO NITI VODITI EVIDENCIJU DANA GODIŠNJIH ODMORA, SATNICE RADA...DAKLE PRREUMORNI SMO NEZADOVOLJNI I ISCRPLJENI IPAK JOŠ UVIJEK VJERUJEM DA ĆETE PREPOZNATI NAŠU VAŽNOST I TRUD KOJI ULAZEMO, POZDRAV IZ OSIJEK - O	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
328	Koordinacija hrvatske obiteljske medicine	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI	Iz ocjene stanja i pregleda svih izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona, ne možemo nego zaključiti da ministarstvo unatoč našim brojnim upozorenjima i dalje nije svjesno kadrovske devastacije koja prijeti u općoj/obiteljskoj medicini. U tom smislu, ponovno skrećemo pozornost zdravstvenoj administraciji da sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine, a kad se tome pridoda podatak da je 26 % manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100), nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Apsolutno niti jedan prijedlog KoHOM-a, ne samo da nije uvažen već je jednostavno izignoriran bez ikakvog obrazloženja stoga još jednom ukazujemo Ministarstvu zdravstva na sljedeće prijedloge koje smo u nekoliko navrata prezentirali: 1/ Rad u privatnoj praksi do 68. godine života bez posebnog odobrenja Ministarstva zdravstva KoHOM predlaže izmjenu postojećeg članka 67. st. 2. ZZZ koji glasi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 65 godina života.” na način da glasi kako slijedi: “Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života.” Obrazloženje: Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost MiZ za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje načela kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. 2/ Prijenos privatne prakse na drugog zdravstvenog radnika Predlaže se iza članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti dodati novi članak 50.a koji glasi kako slijedi: “Članak 50. a (1) Zdravstveni radnik iz članka 50. stavka 3. ovoga Zakona može prenijeti pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti koju obavlja u ordinaciji na drugog zdravstvenog radnika. (2) Zahtjev za izdavanje rješenja kojim se odobrava prijenos obavljanja zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ministarstvu podnosi zdravstveni radnik na kojeg se prenosi to pravo. (3) Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka zdravstveni radnik obvezan je ministarstvu podnijeti: - ugovor o prijenosu prava na obavljanje zdravstvene djelatnosti u ordinaciji ovjeren kod javnog bilježnika - dokaz da je zdravstveni radnik najmanje godinu dana radio u radnom odnosu kod zdravstvenog radnika koji prenosi pravo na obavljanje zdravstvene djelatnosti - dokaz o osiguranju utvrđenog broja opredijeljenih osiguranih osoba Zavoda za djelatnosti propisanim općim aktima Zavoda - dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47., odnosno članka 49. ovoga Zakona. (4) Ministarstvo donosi rješenje iz stavka 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. (5) Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.” Obrazloženje: Smatramo da bi se omogućavanjem prijenosa ordinacija privatnih zdravstvenih radnika na ovakav način (da zdravstveni radnik koji radi kod privatnog zdravstvenog radnika mora minimalno godinu dana raditi s pacijentima koje će preuzeti) osigurao bolji kontinuitet zdravstvene zaštite ali isto tako na ovaj način bi se motiviralo liječnike na ulaganje u opremu i znanje. Isto tako, navedeno bi stimuliralo i mlade liječnike da se odluče na rad u obiteljskoj medicini koja je doslovno “pred izumiranjem” kada uzmemo u obzir statističke podatke HLK iz Atlasa liječništva (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ). Imajući u vidu poražavajuće brojke iz navedenog dokumenta dolazimo do jasnog zaključka da će već za nekoliko godina Mreža biti ozbiljno ugrožena u cijeloj Hrvatskoj, dok je u ruralnim sredinama to već sada slučaj!!) 3/ Ukidanje obveze ishođenja suglasnosti jedinica područne samouprave kod preseljenja ordinacije Predlaže se brisanje postojećeg članka 51. st.2. ZZZ koji glasi: “(2) Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka zdravstveni radnik koji ima sklopljen ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom, uz dokaze iz članka 50. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, obvezan je priložiti i suglasnost predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba za promjenu prostora obavljanja djelatnosti.” Obrazloženje: Postojećim odredbama jedinicama lokalne samouprave odnosno Gradu Zagreb je ostavljeno da po slobodnoj ocjeni izdaju ili uskrate navedenu suglasnost bez jasno definiranih kriterija što posljedično može dovesti do zloupotrebe tako širokih ovlasti i neželjenih sporova pogotovo ako se uzme u obzir da su upravo jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb, osnivači domova zdravlja iz čijih prostora privatni zdravstveni radnici mahom traže preseljenje stoga u većini slučajeva prilikom donošenja suglasnosti dolazi do sukoba interesa. Pored toga, u slučaju udovoljenja svim prethodno postavljenim uvjetima iz ovog zakona smatramo suvišnim da jedinice lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb praktički samovoljno odlučuju o premještaju ordinacije. 4/ Ukidanje “kažnjavanja” specijalizanata/specijalista koji ostaju raditi u istoj Mreži kao i zdravstvena ustanova u kojoj su imali prijašnji radni odnos Predlaže se dopuna članka 188. ZZZ novim stavkom koji glasi kako slijedi: “Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalizanta koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona“. Predlaže se dopuniti čl. 190. novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Obveza iz stavka 2. ovog članka ne odnosi se na specijalista koji otkaže ugovor o radu u zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona, a zasnuje radni odnos kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili nastavi rad u vlastitoj privatnoj praksi u mreži javne zdravstvene službe na istom području koje pokriva zdravstvena ustanova iz članka 186. stavka 1. ovog Zakona.“ Obrazloženje: Naime, svrha specijalizacije je pružanje kvalitetnije zdravstvene skrbi, a postojeće odredbe djeluju destimulirajuće za mlade liječnike koji se imaju namjeru specijalizirati budući ih se pritom vrlo rigidno ograničava u daljnjoj karijeri. Smatramo da mijenjanje statusa liječnika iz radnika u domu zdravlja u status radnika kod privatnog zdravstvenog radnika ili samostalnog privatnog zdravstvenog radnika, na istom području javno zdravstvene mreže gdje je liječnik i do sada radio, sa istim pacijentima, ne može biti penalizirano kako je to predviđeno trenutno važećim zakonom budući domovima zdravlja, koji su mahom davatelji specijalizacija, ne nastaje nikakva šteta prvenstveno iz razloga što se mreža koju popunjavaju, na ovaj način održava ali isto tako i zbog činjenice što domovi zdravlja u velikom broju slučajeva za specijalizaciju nisu uopće utrošili vlastita sredstva. Iz izloženog se kao logično nameće pitanje da li je svrha specijalizacije liječnika kontinuirano i kvalitetnije pružanje zdravstvene zaštite na području određene mreže javne zdravstvene službe ili je svrha specijalizacije zadržavanje mladih liječnika u domovima zdravlja?! 5/ Postavljanje limita kod određivanja visine zakupnine u prostorima domova zdravlja Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 10. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb.” Predlaže se dopuniti članak 264. ZZZ novim stavkom, stavkom 8. na način da glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb”. Obrazloženje: Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika. 6/ Usklađenje odredbi Zakona o zdravstvenoj zaštiti u pogledu rada privatnih zdravstvenih radnika na visokim učilištima te problem prijave ugovora o radu sklopljenih između visokih učilišta i privatnih zdravstvenih radnika na mirovinsko osiguranje Predlaže se izmjena postojećeg članka 47. st. 1. točka 7. ZZZ koji glasi: “Privatnu praksu u ordinaciji može obavljati zdravstveni radnik sa završenim sveučilišnim preddiplomskim i diplomskim studijem ili sveučilišnim integriranim preddiplomskim i diplomskim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem ako: 7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost.” na način da glasi kako slijedi: “7. nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu samostalnu djelatnost osim u slučaju iz članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona.“ Obrazloženje: Navedena odredba je u koliziji s odredbom članka 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona kojom je propisano da privatni zdravstveni radnici kojima je odobrena privatna praksa u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe mogu ostvariti novčana sredstva ugovorom s visokim učilištem koje izvodi studijski program za zdravstveno zanimanje. Naime, pojam ugovor u kontekstu navedene odredbe može biti i ugovor o radu na nepuno radno vrijeme stoga je potrebno izuzeti navedeni uvjet u takvim slučajevima, čime bi se ujedno izuzela i primjena prekršajne odredbe iz članka 246. st. 1. točka 10. ovog zakona u tom smislu. U pogledu članka 57. st. 1 alineje 7. ZZZ potrebno je skrenuti pozornost MiZ na probleme koji se događaju prilikom prijave ugovora privatnih zdravstvenih radnika sklopljenih s visokim učilištima na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, a sve kako bi MiZ u dogovoru s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava otklonilo te probleme. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odbija prijavu na mirovinsko osiguranje privatnih zdravstvenih radnika po osnovi sklopljenog ugovora o radu na nepuno radno vrijeme s visokim učilištem stoga smatramo bitnim da MiZ u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava iskordinira u tom pogledu ostale relevantne zakone (Zakon o doprinosima i Zakon o mirovinskom osiguranju) koji trenutno faktički sprječavaju zaposlenje privatnih zdr. radnika na visokim učilištima unatoč njihovom zakonskom pravu iz odredbe čl. 57. st. 1. alineja 7. ovog zakona. 7/ Ukidanje obveze mrtvozorstva za privatne zdravstvene radnike Predlaže se brisanje postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ koji glasi: “Obveza utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka, odnosi se i na privatne zdravstvene radnike – doktore medicine koji obavljaju zdravstvenu djelatnost u ordinaciji.” Alternativno se predlaže izmjena postojećeg članka 230. st. 2. ZZZ na način da glasi kako slijedi: “Ugovorom sklopljenim između privatnog zdravstvenog radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju se prava i obveze u pogledu obavljanja poslova utvrđivanja nastupa smrti, vremena i uzroka smrti osoba umrlih izvan zdravstvene ustanove, sukladno odluci predstavničkog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba iz stavka 1. ovoga članka.” Obrazloženje: Uz sve moguće postojeće zakonske obveze koje su praktički nametnute privatnim zdravstvenim radnicima ovo je još jedna u nizu pa se ponovno postavlja pitanje kršenja odredbi Zakona o radu u smislu korištenja dnevnog i tjednog odmora privatnih zdravstvenih radnika i njihovih članova u timu? Kao alternativno rješenje predlaže se dopuna ovog članka tako da se ugovorom sklopljenim između privatnog zdr. radnika i jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreb definiraju prava i obveze u pogledu obavljanja tog posla što bi značilo da bi privatni zdravstveni radnici i dalje obavljali ove poslove, ali naravno, na dobrovoljnoj bazi. Prijedlozi iz ovog zakona, umjesto da idu u smjeru stimulacije mladih liječnika na rad u obiteljskoj medicini, proizvesti će upravo suprotan učinak.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
329	Senka Martinović Galijašević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Ovim člankom nije definirano tko sve može od zdravstvenog radnika zatražiti pružanje hitne medicinske pomoći, na koje vremensko razdoblje i na kojem radnom mjestu, odnosno koliko udaljenom od redovitog radnog mjesta zdravstvenog radnika te uz koju naknadu, kao ni koje su to iznimne okolnosti pa predlažemo jasnije definirati obvezu pružanja hitne medicinske pomoći.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
330	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Kao što su mnogi kolege već rekli, nedovoljno jasno definirano tko bi trebao zatražiti od zdravstvenog radnika intervenciju te što znači obavezna pružanja hitne pomoći izvan radnoga mjesta. Nejasna definicija dozovljava paradoksalne situacije gdje je po ovom zakonu liječnik dužan pružati htinu medicinsku pomoć, dok ga s druge strane ne štiti od posljedica za zdravlje svojih pacijenata ako napusti svoje radno mjesto u vrijeme pružanja dane pomoći.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
331	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisanje članka 1 koji se odnosi na novi članak 5.a. Članak je nejasno definiran i nedorečen. Koje su to iznimne situacije, na koji vremenski period, koliko je zdravstveni radnik maksimalno udaljen od svog radnog mjesta, odnosi li se na pružanje pomoći u drugim (zdravstvenim) ustanovama, tko može od zdravstvenog djelatnika dodatno zatražiti pružanje hitne pomoći i na kojoj lokaciji? Osim toga, pružanje hitne pomoći već je određeno prema Zakonu o liječništvu. Tko će biti odgovoran za pacijente koji zbog odsustva liječnika ne dobiju medicinsku skrb (čija potreba također može biti hitna)?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
332	Klara Kuzman	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisanje odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena je odredba preopćenita, nejasno definirana i podložna brojnim manipulacijama.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
333	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Člankom 1. Zakona za sve zdravstvene radnike, u okviru njihovih kompetencija, uvodi se obveza pružanja hitne medicinske pomoći svakoj osobi kojoj je to potrebno, i izvan njihova radnog mjesta, ako se to od njih zatraži u iznimnim situacijama. Iako smo svjesni važnosti učinkovitog djelovanja sustava hitne medicine, o čijoj pravovremenosti ovise zdravlje i životi građana, prisutan je dojam da bi dežurstva liječnika primarne zdravstvene zaštite na hitnim prijemima uzurpiralo njihovu kontinuiranu dostupnost u ordinacijama. Isto tako, ovim člankom nije definirano tko sve može od zdravstvenog radnika zatražiti pružanje hitne medicinske pomoći, na koje vremensko razdoblje i na kojem radnom mjestu, odnosno koliko udaljenom od redovitog radnog mjesta zdravstvenog radnika te uz koju naknadu, kao ni koje su to iznimne okolnosti pa predlažemo jasnije definirati obvezu pružanja hitne medicinske pomoći	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
334	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	HLK ukazuje da nije vidljivo koja je svrha i što se želi postići uvrštavanjem dodatne odredbe članka 5.a. u Zakon o zdravstvenoj zaštiti (dalje u tekstu: ZZZ) budući da je obveza pružanja hitne medicinske pomoći već regulirana brojnim drugim propisima.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
335	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlaže se brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5.a. koji glasi: "Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta." Nejasno je koje su to iznimne situacije te tko će biti odgovoran za pacijente koji zbog odsustva liječnika radi predloženog članka ne dobiju adekvatnu medicinsku skrb (koja isto može biti hitna).	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
336	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlaže se brisanje članak 5a. Nedorečenost članka omogućuje manipulaciju liječnicima i potencijalno stvaranje okvira da se svakog liječnika stavi na raspored u neki oblik hitne službe. Pružanje hitne medicinske pomoći svakom čovjeku već je regulirano Zakonom o liječništvu i isto nije potrebno ponavljati u ovom Zakonu osim ako se ne otvara mogućnost potencijalnim manipulacijama i zloupotrebi na štetu liječnika.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
337	Zoran Adžić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Pružanje hitne medicinske pomoći svakom čovjeku već je regulirano Zakonom o liječništvu i isto nije potrebno ponavljati u ovom zakonu strogim definiranjem nečega što se smatra normalnim postupanjem svakog čovjeka a pogotovo zdravstvenog radnika otvara mogućnost potencijalnim manipulacijama i zloupotrebi na štetu liječnika.Kako bi tada bila definirana obaveza rada u ambulanti opće /obiteljske medicine ako bi dispečer HMP-a zatražio izlazak na teren liječnikaznači li to da je takav izlazak opravdan prema HZZO -u .Tko će tada doći u ambulantu odraditi zaostke,zbrinuti pacijente.Može li tada ravnatelj,primjerice DZ-a zatražiti nadoknadu u vidu rad lječnika sa HMP-a u ordinaciji obiteljske ili se i nadalje podrazumjeva da bi liječnici obiteljske trebali šutke odrađivati sve pa čak i bez tapšanja po ramenu i trpiti mobing od strane nadležnog ministarstva? Da li je to politika stvaranja poticajnog okružje i privlačenja mladih u PZZ?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
338	Ana Srnović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisati novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedeni članak je nedefiniran i općenit, a najviše od svega ostavlja veliku mogućnost manipulacije "nadređenih".	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
339	ivana šmit	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Članak 5a HUBOL smatra da ovaj članak treba u potpunosti izbrisati. Nedorečenost članka omogućuje manipulaciju liječnicima i potencijalno stvaranje okvira da se svakog liječnika stavi na raspored u neki oblik hitne službe. Pružanje hitne medicinske pomoći svakom čovjeku već je regulirano Zakonom o liječništvu i isto nije potrebno ponavljati u ovom Zakonu osim ako se ne otvara mogućnost potencijalnim manipulacijama i zloupotrebi na štetu liječnika.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
340	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 1. je besmislen i treba ga obrisati. Svaki zdravstveni radnik već ima obavezu pružiti neodgodivu hitnu pomoć (kako smo uostalom vidjeli na primjeru ministra kada je upucan policajac pred Saborom koliko se poštuje Zakon o liječništvu) Nadalje, članak je nedefiniran i stoga dodatno besmislen. Tko će tražiti radnika? Što će ga tražiti? Tko će pokrivati radnika na radnom mjestu koje obavlja? Organizirajte hitnu službu kako spada pa nećete morati predlagati ovako glupe članke zakona da bi štitili nerad HZHM nauštrb svih ostalih dionika zdravstvenog sustava.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
341	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 1. je besmislen i treba ga obrisati. Svaki zdravstveni radnik već ima obavezu pružiti neodgodivu hitnu pomoć (kako smo uostalom vidjeli na primjeru ministra kada je upucan policajac pred Saborom koliko se poštuje Zakon o liječništvu) Nadalje, članak je nedefiniran i stoga dodatno besmislen. Tko će tražiti radnika? Što će ga tražiti? Tko će pokrivati radnika na radnom mjestu koje obavlja? Organizirajte hitnu službu kako spada pa nećete morati predlagati ovako glupe članke zakona da bi štitili nerad HZHM nauštrb svih ostalih dionika zdravstvenog sustava.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
342	MAJA ČERINA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Potpisujem prijedlog kolegice Nataše Ban Toskić. Predlažem brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Navedena odredba je potpuno suvišna jer već postoji zakonska obveza pružanja hitne medicinske pomoći, dovoljno jasno i nedvosmisleno propisuje, kao i Zakonom o liječništvu. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći? Loša organizacija, bolovanja ili godišnji odmori u HMP? Nedovršena reforma HMP? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili korištenje svog osobnog vozila te odlazak dalje od svoje ordinacije? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Tko će , potom, zbrinuti sve one pacijente koji ostaju čekati u čekaonici te u kojem radnom vremenu? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. Problem hitne medicinske pomoći potrebno je riješiti pravom i potpuno funkcionalnom reformom HMP, a ne prebacivanjem problema HMP na druge dijelove sustava. Skraćeno: tko, kada, zašto ima pravo zatražiti od koga točno, kada točno, što točno, a da se isključi unos potpunog kaosa u organizaciju zdravstvenog sustava. Ostaje jak dojam da se radi o pokušaju neograničenog pritiska i manipulacije sa zdravstvenim radnicima, prvenstveno obiteljske medicine, a kojih ima 5x manje nego svih ostalih liječnika i med. sestara/tehničara	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
343	Tamara Fable Karlić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba nije jasna niti je uređeno pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
344	Nives Radošević Quadranti	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prilično općenita i nedefinirana te ostavlja niz otvorenih pitanja: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Koje su to “iznimne situacije”? Što znači “izvan radnog mjesta”? Ova odredba ostavlja široku mogućnost tumačenja te se stječe dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je, s obzirom na preopterećenost rada liječnika jednostavno u praksi neizvedivo, a za pacijente potencijalno opasno.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
345	ANA MARIJA BREBRIĆ DOMITROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Odredba je suviše općenita i njome nije točno definirano treba li zdravstveni radnik primjerice napustiti svoje radno mjesto radi pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnoga mjesta i kakve su posljedice za zdravstvenog radnika ako u isto vrijeme na njegovo radno mjesto dođe druga osoba kojoj je potrebna hitna medicinska pomoć. Također nije definirano koja ustanova ima pravo i koga i u koje vrijeme eventualno pozvati da obavlja takvu djelatnost.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
346	BORNA ŠARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Članak je nedefiniran. Slažem se s komentarima kolega.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
347	Adrijana Tomas	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Što je točno predlagatelj mislio ovim člankom – hoće li kardiolog ili dermatolog biti povučeni sa svojih radilišta da bi odradili poslove HMP? Ili će se navedeno odnositi samo na obiteljske liječnike prema već uhodanoj praksi kad nemaš kome prebaci posao obiteljskom liječniku. Kad će zdravstvenoj administraciji postati jasno da su obiteljski liječnici već toliko prenapregnuti da svako dalje rastezanje dovodi do pucanja, a potpuni slom odlaskom 1/3 u mirovinu u idućih nekoliko godina tek prijeti? Koliko je sredstava utrošeno na reformu hitne medicinske pomoći da bite se sada dosjetili da vam poslove hitne medicine obavljaju obiteljski liječnici? Čime će to rezultirati? Jeste li konzultirali ikoga od struke jer obiteljske liječnike zasigurno niste.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
348	Suzana Posavčević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Ne vidim smisao ovakvoj formulaciji novog članka 5.a. Do sada je bilo točno definirano tko pruža hitnu medicinsku pomoć, a sada se otvara niz pitanja radi nedefiniranosti istog. Tko to može zatražiti pružanje hitne medicinske pomoći- pojedinac, institucije, HMP, DZ, županija, MIZ...Jesmo li za vrijeme radnog vremena dužni izlaziti iz ambulanti po pozivu? Koje su posljedice ako se hitni slučaj za to vrijeme dogodi u mojoj ordinaciji? I do sada smo imali slučajeve da HMP nije htjela izlaziti na poziv jer smo bili u smjeni i od nas tražili da izlazimo na teren što nismo smjeli. A sada se bojim da su svima otvorene mogućnosti za još jedan posao nametnut obiteljskom liječniku , a da bi druge službe radile manje.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
349	Željko Dumančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Odredba je suviše općenita i njome nije točno definirano treba li zdravstveni radnik primjerice napustiti svoje radno mjesto radi pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnoga mjesta i kakve su posljedice za zdravstvenog radnika ako u isto vrijeme na njegovo radno mjesto dođe druga osoba kojoj je potrebna hitna medicinska pomoć. Također nije definirano koja ustanova ima pravo i koga i u koje vrijeme eventualno pozvati da obavlja takvu djelatnost.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
350	Vinko Pešić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Predlažem izmjenu navedenog članka kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik, osim ministra zdravstva, ravnatelja HZZO-a, kontrolora HZZO-a, i drugih liječnika u javnoj upravi, da u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
351	VALENTINA KOVAČ ŠESTAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
352	Lidija Gović-Golčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
353	BORIS MEDIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Treba obrisati čl. 5a. Svi smo po zakonu dužni pružati hitnu medicinsku pomoć. No, isto tako smo odgovorni za pacijente u ambulanti. Nije definirano, tko će procjenjivati potrebu za napuštanjem radnog mjesta, tko će pregledati te pacijente? Što ako se dogodi hitna situacija u ambulanti za vrijeme našeg izbivanja iz iste, tko će tada biti odgovoran? Kada se vratimo u ambulantu, a završilo nam je radno vrijeme, hoćemo li pacijenta poslati kućama? Što će biti u slučaju povrede na radu liječnika ili sestre iz tima koji će napustiti radno mjesto (npr. prometna nesreća), hoće li se priznati? Što je sa reformom HMP? Ima ih sve više zaposlenih (i liječnika i sestara), kada će se riješiti problem sa kompetencijama T2 timova? Koje su to iznimne situacije?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
354	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
355	Helena Pejić Popović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Svi smo dužni pružiti prvu pomoć u hitnoj situaciji u kojoj se nađemo. Koje su to iznimne situacije da napustim svoje radno mjesto? Tko će tada odraditi moj posao, moje naručene i nenaručene pacijente u ambulanti? Tko će biti odgovoran za hitnog pacijenta koji je došao u ambulantu po pomoć, dok sam ja po "nečijem" zahtjevu, "nedefinirano" dugo odsutna iz ambulante?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
356	Ljiljana Arnautalic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Iz osobnog dugogodisnjeg iskustva LOMa koji je “uskakao”po potrebi u vanbolnicku hitnu samo mogu reći nikad više..	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
357	Hrvatska komora medicinskih sestara	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Izričaj novog članka 5a. je nedorečen i ima pravne praznine. Naime, otvaraju se pitanja: tko može zatražiti, koje su to iznimne situacije, kako zdravstveni radnik može napustiti svoje radno mjesto. Stoga se predlaže precizno definiranje ovih okolnosti.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
358	IVANA SLIŠKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Ovaj članak je nedorečen i uopće se ne zna na što se odnosi. Svatko je dužan pružiti prvu pomoć u hitnoj situaciji u kojoj se nađe, u okviru svojih kompetencija, bio on zdravstveni djelatnik ili ne, što onda ovo podrazumijeva??	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
359	ANJA VALENTIN JURLINA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisanje članka 5.a Članak je nedorečen i podložan manipulacijama i slobodnoj interpretaciji. Po postojećim zakonima svatko je dužan pružiti prvu pomoć. Koje bi to bile „iznimine situacije“? Tko smije zatražiti od liječnika da napusti svoje radno mjesto? Tko preuzima brigu o pacijentima koji su trenutno u mojoj ordinaciji dok ja "na zahtjev" izlazim iz ordinacije i izostajem nedefeinirano dugo? Što će se dogoditi ukoliko u isto vrijeme bude i hitno stanje u ambulanti?! Kao liječnica obiteljske medicine, ne želim napuštati svoje radno mjesto tijekom svog radnog vremena i biti odgovorna za ev. propušteni hitni slučaj u ordinaciji u kojoj radim!	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
360	Marija Lukavec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Clanak 5a se treba obrisati jer ce tako lijecnike OM tjerati da napust svoja mijesta rada i odlaze na poziv HP kad ih nema. A nema ih dovoljno, zato se i zeli ovo uvesti. Na taj nacin se pacijenti u OM lise svog doktora koji je nedje dalje. Kad se vrati, na njega ce se obrusiti pacijenti nezadovoljni jer a nema i jos ce morati ostati duze da sve zavrsi,a placen nece biti. Neka svatko radi svoj posao za sto je specializiran, odnosno zaposlen u doticnoj ustanovi.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
361	Monika Jeđud	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Ponovo ne definirano koje su to "iznimne situacije"? Tko to može tražiti od zdravstvenog djelatnika? Svatko? Tko god se sjeti? Tko onda ostaje na mom radnom mjestu i dužan je da zbrinjava moje pacijente,ako ja moram napustiti svoje radno mjesto?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
362	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Posve promašen čalanak osim ako je želja zakonodavca unijeti još više nejasnoća u ovaj već gotovo posve nejasan "sustav". Da li se to očekuje da svaki zdravstveni radnik bude poput mini HMP tima? Govori se o zdravstvenom radniku, pojedincu. Ako se misli na sve što bi svaki vozač morao znati jer je to polagao onda ne vidim svrhu ovog članka. Tko zatraži? Neka služba ili neka osoba/civil? Tko preuzima brigu o pacijentima koji su trenutno u mojoj ordinaciji dok ja "na zahtjev" izlazim iz ordinacije i izostajem nedefeinirano dugo? Da li je to obavljanje medicinske prakse "izvan ugovorenih kapaciteta" - kako se kasnije u zakonu navodi? Brisati, u svakom slučaju brisati ovaj članak.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
363	Ante Mazalin	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Sramotan je način na koji je ovaj članak pisan te kao takav uopće ne bi trebao postojati. Koje su to iznimne situacije i tko bi od zdravstvenog radnika to trebao zatražiti? Kao liječnik primarne zdravstvene zaštite, ne želim napuštati svoje radno mjesto tijekom svog radnog vremena i biti odgovoran za eventualnu propušteni hitni slučaj u vlastitoj ordinaciji.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
364	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Odredba članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti je potpuno apsurdna i sklona različitim tumačenjima, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
365	Mirjana Petrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Članak 5 a potpuno nedorečen i sklon manipulaciji plus nametnuti izbor zbog neuspješne organizacije hitne medicinske pomoći. Ako sam izabrala raditi kao liječnik obiteljske medicine očito je da nisam izabrala biti liječnik hitne medicinske pomoći. 1. "ako se to od njega zatraži" - drugim riječima ako nemate organiziranu mrežu HMP na tom području 2. "i izvan svog radnog mjesta" - otvara se pitanje odsustva s ugovorenog radnog mjesta, nedostupnost izabranog LOM za svoje pacijente, problem neželjenih događaja tijekom njegovog odsustva i njegova odgovornost, pitanje mogućih ozljeda na radu tijekom odsustva s radnog mjesta ,zaostalih obaveza u samoj ambulanti od tog dana koje bi ga dočekale. I najvažnije s ovim dodatnim obavezama se neće nikoga privući da radi u obiteljskoj medicini,a krpanje rupa sa obaveznim radom netom diplomiranih liječnika u OM kroz jednu godinu će generirati mnoštvo troškova zdravstvenom sustavu.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
366	Ana Klir Klasić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Naravno da je svaki zdravstveni djelatnik samim polaganjem Hipokratove zakletve dužan svakoj osobi u bilo kojem trenutku i na bilo kojem mjestu pružiti hitnu medicinsku pomoć, no ono na što se ovdje vjerojatno referira je da se tijekom radnog vremena liječnik fizički uputi na lokaciju gdje je pacijenta zadesilo hitno stanje. Prevedeno, kada lokalna HMP nije dostupna, na teren izlazi liječnik koji je najbliži, dakle osim svoje specijalnosti, svakodnevno bismo bili u obavezi obavljati i djelatnost hitne medicine (na koju da smo se odlučili, bismo se zaposlili u HMP ili upisali specijalizacije iz hitne medicine!). Navedeno ne isključuje situaciju koju već imamo na svojim radnim mjestima, a to je da sve češće hitna stanja imamo i u ambulantama, ili nam takve pacijente dovode jer HMP ne izlazi na teren. Odlaskom sa svog radnog mjesta se opet s druge strane izlažemo riziku da nam u međuvremenu također u čekaonicu uleti pacijent s hitnim stanjem. Vrlo često pacijenti ni ne nazovu prvo HMP, nego ambulantu obiteljske za pomoć ili savjet, te ih se vrlo često i uputi da nam dođu u ambulantu, i ne, nažalost ne radi se o iznimnim, nego već svakodnevnim situacijama. I nitko od nas ne bježi od istih, nego se trudimo pacijentima pružiti najbolju moguću zdravstvenu uslugu u datom trenutku s opremom koju imamo.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
367	Valentin Žagar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisanje članka 5.a Članak je nedorečen i podložan manipulacijama i slobodnoj interpretaciji. Što to znači iznimna situacija? Tko smije zatražiti od liječnika da napusti svoje radno mjesto? Što će biti sa pacijentima koji su u ordinaciji na mjestu gdje očekuju da bude liječnik (a on je otišao rješavati iznimnu situaciju). Što to znači Izvan svog radnog mjesta? Da li je to susjedna ulica, 1 kilometar dalje, susjedno selo, grad? Previše nedorečen članak te ga treba obrisati.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
368	Tatjana Polgar Pavošević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Izbrisati članak 5a. Nedorečen je te podloga za manipulaciju. Tko će zamjeniti liječnika u njegovoj ambulanti u tom trenutku? Što će se dogoditi ukoliko u isto vrijeme bude i hitno stanje u ambulanti?!	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
369	Koordinacija hrvatske obiteljske medicine	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažemo brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je prije svega potpuno suvišna budući je postojećim zakonom obveza pružanja hitne medicinske pomoći već dovoljno jasno i nedvosmisleno uređena. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: - Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? - Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći ili pak ratno stanje? - Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili primjerice korištenje svog osobnog vozila? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
370	SNJEŽANA PERMOZER HAJDAROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Članka je nedorečen i podložan manipulacijama. Nužno je maknuti ga ili detaljno pojasniti koje su to iznimne situacije, tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoć izvan radnog mjesta, tko je odgovoran u slučaju de se nešto desi pacijentu koji čeka u ordinaciji dok liječnik „rješava iznimnu situaciju“, ukoliko te iznimne situacije budu učestalije kako to objasniti pacijentima koji su nas izabrali, a sad im nismo dostupni….	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
371	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Sa stručne i pravne strane nedopustivi sadržaj jer: 1. "ako se to od njega zatraži" - nije specificirano tko to smije zatražiti !? 2. "i izvan svog radnog mjesta" - otvara se pitanje odsustva s ugovorenog radnog mjesta, nedostupnost izabranog LOM za svoje pacijente, problem neželjenih događaja tijekom njegovog odsustva i njegova odgovornost, pitanje mogućih ozljeda na radu tijekom odsustva s radnog mjesta ? Leonardo Bressan, dr med	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
372	Jadranka Karuza	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Članak 5 a je sramotan. Svaki zdravstveni radnih, kao i svaki građanin RH obavezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna. Što znači ovo dodatno uvrštavanje u zakon? Smatram da je to pokušaj da se liječnike ostalih specijalnosti, a prvenstveno liječnike obiteljske medicine preraspodjeljuje na druga radilišta, a prvenstveno na radilišta vanbolničke hitne pomoći. Republika Hrvatska primila je značajna sredstva iz EU za reformu hitne pomoći pa je izvolite dovršiti. Gdje je nestao taj novac i zašto sada želite neuspjelu "reformu" hitne pomoći prebaciti preko leđa ostalih liječnika u sustavu, a prvenstveno liječnika obiteljske medicine koja je ionako kadrovski devastirana. Što će se dogoditi kada napustim radno mjesto da bih izašla na intervenciju koju nije u stanju odraditi vanbolnička hitna, a u mojoj čekaonici se nađe pacijent kojem također treba neodgodiva hitna medicinska pomoć?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
373	Dejan Momčilović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Članak 5.a je toliko nedorečen da je upravo sramotno da se takav nalazi u prijedlogu novog Zakona kojim će se navodno pokušati uvesti red i poboljšati organizacija zdravstvene zaštite. Baš suprotno, očekuje nas kaos na terenu, jer se neće znati : a) tko je ovlašten procijeniti stanje kao hitno i narediti liječniku da napusti radno mjesto. b) koje su to "iznimne situacije" - slobodnim tumačenjem gotovo svaka situacija se može proglasiti iznimnom, c) koje su posljedice po liječnika ukoliko ne može/ne želi ostaviti pacijente s kojima trenutno radi, d) koji prostor je obuhvaćen pojmom "izvan radnog mjesta" - neposredna blizina ambulante, 1 km , 10 km, granica općine, županije, države ... ?, e) koliko dugo takvo izbivanje može trajati, f) čija će biti odgovornost ukoliko se nešto dogodi pacijentima u ambulanti za vrijeme takvog izbivanja zdravstvenih djelatnika, g) kako će zdravstveni djelatnik zabilježiti svoju intervenciju kad npr. među DTP postupcima za obiteljsku medicinu i dalje ne postoji reanimacija... Pružanje hitne pomoći neposredno ugroženoj osobi je već definirano postojećim Zakonom, no napuštanje radnog mjesta nije opcija, jer je liječnik dužan biti dostupan svojim pacijentima tijekom redovnog radnog vremena. Sudjelovanje zdravstvenih djelatnika u radu vanbolničke hitne pomoći (ako je to ideja ovog članka) može biti samo na dobrovoljnoj bazi, temeljeno na ugovornom odnosu i izvan redovnog radnog vremena. Članak 5.a je neophodno brisati.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
374	Sabina Obradović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Članak 5 treba brisati jer kako definirati iznimne situacije ? Svakako je podloga za manipulacije.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
375	Vjera Lovrek	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Problematičan je članak 5a zbog lošeg definiranja iznimnih situacija. Tko je osoba koja može u tim iznimnim situacijama zatražiti pružanje hitne medicinske pomoći? Nije definirano vrijeme u kojem će se pružati hitna medicinska pomoć, ako se to zatraži od liječnika koji je tada na svom radnom mjestu, tko će u tom trenutku zajamčiti njegovim pacijentima adekvatnu zdravstvenu skrb?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
376	Darja Nelken-Bestvina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Brisati članak 5a. Ako smo obavezni pružiti pomoć osobi na ulici i pri tome napustili ordinaciju, znači nismo na svom radnom mjestu i podliježemo kazni. Pogotovo ako naš pacijent za to vrijeme u čekaonici ili ordinaciji treba našu hitnu pomoć! Naravno da je obaveza svakog građanina pomoći unesrećenoj osobi ali to ne podrazumijeva izlazak iz ordinacije	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
377	Vanja Hmelik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predloženi članak 5.a treba brisati. Već je sada zakonski potpuno adekvatno definirana obaveza zdravstvenih radnika u pružanju hitne medicinske pomoći. S druge pak strane ovaj prijedlog otvara brojna pitanja na koja ne nudi odgovore...Koje su to iznimne situacije? Tko ima ovlast zatražiti od zdravstvenog radnika da napusti svoje radno mjesto radi pružanja hitne medicinske pomoći? Tko će preuzeti radilište koje je odlaskom zdravstvenog radnika ostalo upražnjeno i tko će pružiti zdravstvenu pomoć (možda i hitnu!) pacijentima koji je budu tražili na upražnjenom radilištu? Ako bi se ovako predloženi članak 5.a usvojio samo bi unio dodatan kaos u zdravstveni sustav. Kako je prijedlog općenito napisan i potpuno nedefiniran sigurno bi bio podložan različitim interpretacijama. Vrlo brzo bismo počeli primati pozive za odlaske na hitne intervencije kada tako procijeni HMP (jer već i sada pojedini dispečeri od obiteljskih liječnika traže da izađu na intervenciju u kuću svog pacijenta u vrijeme koje je previđeno za rad s pacijentima u ordinaciji). Nedvojbeno je da bi prihvaćanjem ovog prijedloga najviše bili pogođeni liječnici obiteljske medicine koja je i ovako preopterećena i kadrovski devastirana te joj u slučaju donošenja ovakvih rješenja slijedi neminovni kolaps. Slijedom svega navedenoga predlažem odustajanje od članka 5.a i njegovo brisanje iz konačnog prijedloga.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
378	Juraj Pavlić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Članak 5. Normalno je da će svaki ČOVJEK, a ne samo liječnik odraditi sve što može onda kada nekome treba pomoći, ali ovako definirano se otvara jako puno problema, od kojih je jedan taj da liječnik ne smije napuštati svoje mjesto rada jer u slučaju potrebe za nekom hitnom intervencijom pacijenti dolaze u ordinacije jer očekuju da će nas tamo i naći.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
379	Ivana Vidinović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	U članku 5.a je mnogo nedorečenosti i podloga je za manipulaciju te ga treba maknuti.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
380	Andrea Štefić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Ukoliko se mojem pacijentu koji je od moje ordinacije udaljen pola sata vožnje desi hitno stanje imam dojam da će mi dispečer hitne reći da sam prema zakonu dužna otići u kućnu posjetu i izvan vremena predviđenog za istu. Ministar govori o jačanju pzz, a zakon većinom odbija mlade liječnike od rada u OM. Dodatno - prisilom netom diplomiranih studenata da odrađuju 1 g u pzz se to neće riješiti već će uvesti kaos u već devastiranu primarnu zdravstvenu zaštitu.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
381	Dunja Ljubičić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Maknuti članak 5.a jer je nedorečen i manipulativan. Tko će pregledati i obraditi moje pacijente dok sam ja izvan ambulante i pružam pomoć negdje dalje? Što ako nekome pozli u ambulanti dok mene nema? Tko će odraditi moje pacijente koji su naručeni, a ja sam na drugom radilištu i pružam pomoć? unutar svog radnog vremena pružamo pomoć pacijentima koji nam dođu u ambulantu, a sve izvan radnog vremena i mjesta neka radi HMP što je i u opisu njezinog posla.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
382	Nataša Ban Toskić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažem brisati odredbu članka 1. Prijedloga koja se odnosi na novi članak 5. a. “Svaki zdravstveni radnik u okviru svojih kompetencija, ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“ Navedena odredba je potpuno suvišna jer već postoji zakonska obveza pružanja hitne medicinske pomoći, dovoljno jasno i nedvosmisleno propisuje, kao i Zakonom o liječništvu. Osim toga, predmetna odredba je prilično općenita i apstraktna te ostavlja niz otvorenih pitanja kao što su: Tko je ovlašten zatražiti od zdravstvenih radnika pružanje hitne medicinske pomoći? Ministarstvo zdravstva, Zavod za hitnu medicinu, Dom zdravlja ili pak svaka osoba? Koje su to “iznimne situacije”? Da li je to nedostatak kadra u hitnoj medicinskoj pomoći? Loša organizacija, bolovanja ili godišnji odmori u HMP? Nedovršena reforma HMP? Što znači “izvan radnog mjesta”? Da li to znači pružanje hitne medicinske pomoći na ulici ispred ordinacije/bolnice ili neke druge zdravstvene ustanove ili korištenje svog osobnog vozila te odlazak dalje od svoje ordinacije? Osim što navedena odredba niti približno nije jasna nije uređeno niti pitanje tko će za to vrijeme pružanja hitne medicinske pomoći izvan radnog mjesta biti zadužen za radno mjesto koje se napušta? A isto tako nije uređeno niti pitanje odgovornosti tih istih zdravstvenih radnika za pacijente kojima se eventualno nešto dogodi zbog odsustva s radnog mjesta uslijed pružanja hitne medicinske pomoći? Tko će , potom, zbrinuti sve one pacijente koji ostaju čekati u čekaonici te u kojem radnom vremenu? Upravo zbog nejasnoće koja ostavlja široku mogućnost tumačenja stječe se dojam da se na ovaj način pokušava otvoriti mogućnost pozivanja i uključivanja svih liječnika u rad hitne medicinske pomoći što je ne samo nedopustivo već i s obzirom na preopterećenost rada liječnika obiteljske medicine jednostavno u praksi neizvedivo. Problem hitne medicinske pomoći potrebno je riješiti pravom i potpuno funkcionalnom reformom HMP, a ne prebacivanjem problema HMP na druge dijelove sustava. Skraćeno: tko, kada, zašto ima pravo zatražiti od koga točno, kada točno, što točno, a da se isključi unos potpunog kaosa u organizaciju zdravstvenog sustava. Ostaje jak dojam da se radi o pokušaju neograničenog pritiska i manipulacije sa zdravstvenim radnicima, prvenstveno obiteljske medicine, a kojih ima 5x manje nego svih ostalih liječnika i med. sestara/tehničara	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
383	Dom zdravlja Dr. Ante Franulović Vela Luka	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Nisu definirane iznimne situacije i pojam izvan svog radnog mjesta, čime ovaj članak otvara moguće manipulacije za slanje zdravstvenih radnika koji su u radnom odnosu u domovima zdravlja na rad u ZHM suprotno njihovoj volji. Stoga se predlaže brisanje članka 5a. ili definiranje vidljivih nedoumica vezano za ovaj članak.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
384	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	čl5a brisati. Već je definirano Zakonom o liječništvu i brojnim drugi zakonima. Ovako kako je napisano iznimne sitacije se mogu tumačiti na štetu zdravstvenih radnika ali i korisnika.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
385	Dunja Stolnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Izbrisati članak 5 a. Nedorečen je i podloga je za manipulacije. Po postojećim zakonima svatko je dužan pružiti prvu pomoć. Ako radim u ambulanti i netko me nazove i kaže da ima hitno stanje 5 ulica dalje, znači li to da ja ostavljam svoj kompletni posao u ambulanti i odlazim pružiti prvu pomoć 5 ulica dalje? Tko će odraditi moj posao u ambulanti? Što ako nekome u ambulanti u međuvremenu pozlije, a mene nema?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
386	Dom zdravlja Dubrovnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	Predlažemo brisati članak 5.a. jer će se na taj način pokušati riješiti obvezna "pripreme" obiteljskih liječnika na mjestima gdje HZM nema svog liječnika. U tom slučaju upitna je i ustavnost navedenog članka odnosno zakona.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
387	Irena Tomić Vrbić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 1.	"ako se to od njega zatraži u iznimnim situacijama, obvezan je pružiti hitnu medicinsku pomoć svakoj osobi kojoj je takva pomoć potrebna i izvan svog radnog mjesta.“. Pitanje Ako TKO od njega zatraži - definirati !! ? U kojim IZNIMNIM situacijama - definirati !!!? U dosadašnjem zakonu o ZZ već je navedena obaveza zdravstvenog djelatnika ( svakog ), na svom radnom mjestu , pružiti hitnu medicinsku pomoć . ( čl 64) a u članku 5 ( 4) navodi se kako je SVAKA osoba dužna pružiti prvu pomoć drugooj osobi i omogućiti joj pristup kompetentnima za pružanje hitne pomoći . Dosadašnjim propisima definirane su uloge i ovlasti Vlade RH da u izvanrednim situacijama preraspodjeljuju radnoaktivno stanovništvo sukladno definiranim izvanrednim situacijama , putem Odluke o uvođenju radne obaveze. Stoga držim da je ova nadopuna člankom 5a bespotrebna i otvara mogućnost da svatko netko ( formulacija " ako se od njega zatraži ! " / TKO, KADA I ZAŠTO ) preusmjeruje zdravstvene djelatnike kako mu se hoće. Stoga prijedlog - brisati čl. 5a	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi specificirana iznimna situacija.
388	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 2.	Člancima 2. i 3. Zakona uvodi se i definira načelo kvalitete u sustavu zdravstvene zaštite. Pozdravljamo da se u zakon uvodi ovo načelno, pogotovo uzimajući u obzir pritužbe građana koje zaprimamo, a koje je kao jedno od načela trebalo uvesti i ranijim izmjenama Zakona, obzirom da u ovom sustavu imamo i Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite (NN 118/18) koji je na snazi od 1. siječnja 2019.g. i kojim su detaljno definirani pojmovi „kvaliteta zdravstvene zaštite“, „standardi kvalitete zdravstvene zaštite“, „osiguranje kvalitete zdravstvenih postupaka“ kao i brojni drugi pojmovi koji su važni upravo za ostvarivanje kvalitete zdravstvene zaštite. Dodatno, dodanu riječ u čl. 2. „kvaliteti“ treba napisati u odgovarajućem padežu, odnosno „kvalitete“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
389	HLZ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 2.	HD ZA KLINIČKU PSIHIJATRIJU HLZ-a Kako bi se osigurala primjena članka 13. i za osobe s problemima mentalnog zdravlja potrebna je nadopuna vezano za osiguravanje dostupnosti i kvalitete liječenja osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja stoga je u skladu sa smjernicama psihijatrijske struke , također i sa Strateškim okvirom razvoja zaštite mentalnog zdravlja u RH važno je navesti slijedeće: Za osobe s težim poremećajima mentalnog zdravlja koje za svoj oporavak trebaju usluge mobilnog tima tj pružanja skrbi za mentalno zdravlje u kući pacijenta potrebno je osigurati dostupnost mobilnih timova. Uslugu putem mobilnog tima može pružati svaka ustanova koja ima djelatnost zaštite mentalnog zdravlja: dom zdravlja, zavod za javno zdravstvo, specijalne psihijatrijske bolnice, opće bolnice Hrvatsko društvo za kliničku psihijatriju HLZ-a , predsjednica Slađana Štrkalj Ivezić	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
390	Senka Martinović Galijašević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Nažalost osim običnih floskula, nigdje nije objašnjeno kako će se definirati kvaliteta, kako će se nadzirati održavanje iste, kako će se revidirati postupci u praksi koji kvare kvalitetu, što će se učiniti da se ista unaprijedi.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
391	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Nažalost osim običnih floskula, nigdje nije objašnjeno kako će se definirati kvaliteta, kako će se nadzirati održavanje iste, kako će se revidirati postupci u praksi koji kvare kvalitetu, što će se učiniti da se ista unaprijedi. Kao što su mnogi kolege već spomenuli, nemoguće pacijentima pružati kvalitetnu skrb kada: -nemamo definiciju kvalitetne prakse na svim razinama zdravstvenog sustava, tj. često svaka "kuća" ili specijalist istom problemu pristupa na oprečan način -nemamo nikakav sustav kontrole kvalitete pružanja zdravstvene skrbi, ne ocjenjuje se niti revidira kvaliteta rada pojedinaca i sustava - tako da niti ne možemo detektirati što bismo mogli bolje a kamo li da to možemo implementirati -često imamo na papiru sve navedene minimalne tehničke uvjete, ali isti fale u praksi i za to nitko ne odgovara, što od manjka kadra do manjka materijala	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
392	Ivica Belina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Načelo kvalitete je divna stvar, ali uopće nije jasno tko će kvalieteu i na temelju čega definirati, kako će ju se mjeriti i iskazivati, te tko će biti odgovoran za njenu standardizaciju, mjerenje i kontrolu?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
393	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Člancima 2. i 3. Zakona uvodi se i definira načelo kvalitete u sustavu zdravstvene zaštite. Pozdravljamo da se u zakon uvodi ovo načelno, pogotovo uzimajući u obzir pritužbe građana koje zaprimamo, a koje je kao jedno od načela trebalo uvesti i ranijim izmjenama Zakona, obzirom da u ovom sustavu imamo i Zakon o kvaliteti zdravstvene zaštite (NN 118/18) koji je na snazi od 1. siječnja 2019.g. i kojim su detaljno definirani pojmovi „kvaliteta zdravstvene zaštite“, „standardi kvalitete zdravstvene zaštite“, „osiguranje kvalitete zdravstvenih postupaka“ kao i brojni drugi pojmovi koji su važni upravo za ostvarivanje kvalitete zdravstvene zaštite. Dodatno, dodanu riječ u čl. 2. „kvaliteti“ treba napisati u odgovarajućem padežu, odnosno „kvalitete“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
394	Valentin Žagar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Tekst članka je općenit i nepotpun. Kvaliteta se definira vremensko kadrovskim normativima i jasno definiranim procesima, ishodima, a i sustavom kontrole.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
395	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Tekst članka je općenit i nepotpun. Kvaliteta se definira vremensko kadrovskim normativima i jasno definiranim procesima, ishodima, a i sustavom kontrole.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
396	ANA MARIJA BREBRIĆ DOMITROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Članak je toliko općenit i nedefiniran da ne vidim uopće razlog da se dodaje u zakon. Postoje normativi koje nitko ne može poštivati, osobito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti gdje smo svedeni na radnike na traci, svaki pokušaj liječenja sukladno suvremenim znanstvenim spoznajama u zdravstvenim postupcima (za koji treba vremena) završi sa 10 nezadovoljnih jer njihova potvrda im nije odmah napisana.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
397	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Članak je toliko općenit i nedefiniran da ne vidim uopće razlog da se dodaje u zakon. Postoje normativi koje nitko ne može poštivati, osobito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti gdje smo svedeni na radnike na traci, svaki pokušaj liječenja sukladno suvremenim znanstvenim spoznajama u zdravstvenim postupcima (za koji treba vremena) završi sa 10 nezadovoljnih jer njihova potvrda im nije odmah napisana...	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
398	Vinko Pešić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Tekst članka je nepotpun; kvaliteta mora biti definirana vremensko kadrovskim normativima i jasno definiranim procesima, ishodima i sustavom kontrole	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
399	VALENTINA KOVAČ ŠESTAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Tekst članka lijepo zvuči, ali u praksi ne znači praktički ništa. Kako je već spomenuto, najprije donošenje vremensko kadrovskih normativa, potom određivanje parametara kojima će se pratiti procesi i ishodi liječenja, a onda i način praćenja tih parametara. "Suvremene spoznaje" bi prvenstveno trebalo primjeniti na medikamentoznu terapiju i druge terapijske postupke na način da HZZO osigura svu terapiju koja ima dokazanu učinkovitost, umjesto da kalkulira s cijenom koju je spreman platiti, a da razliku plaćaju građani ili zdravstvene ustanove, te da se terapija propisuje sukladno medicinskoj indikaciji, a ne klauzulama HZZO.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
400	HRVATSKA UDRUGA PODUZETNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Sukladno načelu jednake dostupnosti zdravstvene usluge potrebno je opis načela kvalitete proširiti sa naznakom: …“ a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja bez obzira u kojem sustavu se ostvaruju (u sustavu javnog ili privatnog zdravstva).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
401	HGK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Naša članica predlaže jasnije definirati što znači povoljan ishod liječenja i tko ga definira. U skladu s time predlaže na kraju članka 16.a. dodati nove stavke koji glase: “Ishodi liječenja uključuju kliničke mjere uspjeha liječenja poput smrtnosti i preživljenja, udjela komplikacija, te kvalitete života i mjere ishoda prijavljene od strane pacijenta (PROMS, Patient reported outcomes measures i Mjere ishoda iskustva pacijenta (PREMS, Patient experienced outcomes measures) Ishodi liječenja moraju biti standardizirani kako bi se omogućila uspješnost pružene zdravstvene skrbi.”	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
402	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	U praksi ne znači praktički ništa jer je neizvedivo zbog neadekvatne strukture. Kako je već spomenuto, najprije donošenje vremensko kadrovskih normativa, potom određivanje parametara kojima će se pratiti procesi i ishodi liječenja, a onda i način praćenja tih parametara. Propisivanje sukladno medicinskim indikacijama, a ne klauzulama HZZO.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
403	Dejan Momčilović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Tekst članka lijepo zvuči, ali u praksi ne znači praktički ništa. Kako je već spomenuto, najprije donošenje vremensko kadrovskih normativa, potom određivanje parametara kojima će se pratiti procesi i ishodi liječenja, a onda i način praćenja tih parametara. "Suvremene spoznaje" bi prvenstveno trebalo primjeniti na medikamentoznu terapiju i druge terapijske postupke na način da HZZO osigura svu terapiju koja ima dokazanu učinkovitost, umjesto da kalkulira s cijenom koju je spreman platiti, a da razliku plaćaju građani ili zdravstvene ustanove, te da se terapija propisuje sukladno medicinskoj indikaciji, a ne klauzulama HZZO.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
404	Nataša Ban Toskić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Tekst članka je nepotpun; kvaliteta mora biti definirana vremensko kadrovskim normativima i jasno definiranim procesima, ishodima i sustavom kontrole	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
405	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	čl 16a brisati ili preformulirati. Kvaliteta u zdravstvu se osigurava točno određenim parametrima za čiju kontrolu je bila zadužena Agencija za kontrolu kvalitete u zdravstvu. Agencija je ukinuta i njene zadatke je preuzelo Ministarsvo zdravstva, te od tada nema nikakvih aktivnosti na području kontrole kvalitete u zdravstvu. Potrebno je prvo ustojiti mehanizme kontrole u zdravstvu da bi se mogla osigurati načela kvalitete.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
406	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Kvaliteta mora obuhvatiti i neke vremenske rokove za provođenje preporučenih postupaka. Ako je nešto potrebno i peporučeno a nije provedeno - to nije kvaliteta. Zašto ne bi uvjetovali provođenje preporučenih postupaka u istoj ustanovi u kojoj je izvršen pregled konzilijarnog SKZ liječnika u nekom jasno definiranom roku (npr. svi UZV, CT i RTG postupci se moraju obaviti u mjesec dana u istoj ili ugovorno-suradnoj ustanovi; ako se to ne izvrši slijede neke sankcije). Zbog defanzivnog pristupa imamo inflaciju besmislenih dijagnostičkih postupaka koji čine najmanje 20% listi čekanja (vjerojatno 50%) a preporučeni su "po protokolu" a bez jasnog cilja i svrhe, odnosno ne očekuje se promjena preporučene terapije bez obzira na nalaz preporučene pretrage. Na taj način bi se ipak prisililo bolnice na neki oblik planiranja čime bi se značajno smanjilo čekanje i liste čekanja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
407	Dunja Stolnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 3.	Znači li to napokon algoritme rada u OHBP-u i svim ostalim specijalnostima? Jer danas 3 liječnika iste specijalnosti istu bolest liječe na 3 različita načina...	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
408	Ivica Belina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 4.	Na temelju čega?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
409	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 4.	Nejasan je model funkcionalne integracije svih zdravstvenih ustanova na svim razinama zdravstvene djelatnosti, obzirom je dosadašnje iskustvo pokazalo da se liječnici specijalisti nisu spremni zapošljavati u domovima zdravlja zbog značajne razlike u plaćama, te da se bolnički liječnici teško odlučuju na dopunski rad u domovima zdravlja, te ukoliko se i odluče to bude uz visoke naknade koje poskupljuju rad specijalističke ambulante.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
410	Senka Martinović Galijašević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Nedopustivo je da određivanje medicinski prihvatljivog vremena određuje ministar umjesto stručnih društava kroz krovni Hrvatski Liječnički zbor !	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
411	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Nedopustivo je da se o tako važnoj temi dozvoljava politička samovolja jedne osobe, a ne da se jasno definira kako stručna društva i udruge moraju biti aktivno uključene u propisivanje toga pravilnika	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
412	Ivica Belina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	To mogu raditi samo stručna društva na temelju smjernica liječenja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
413	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Člankom 5. Zakona uređuje se da će se pravilnikom propisati način osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite što svakako pozdravljamo obzirom da su liste čekanja za preglede i specijalističko-dijagnostičke postupke dugi niz godina prisutne, a za donošenje ovog pravilnika davali smo preporuke u godišnjim izvješćima pučke pravobraniteljice za 2016., 2017. i 2018. g. Isto tako, s obzirom na već spomenute ciljeve NPOO vezane uz zdravstvo koji se odnose na unaprjeđenje učinkovitosti, kvalitete i dostupnosti zdravstvenog sustava te imajući na umu definiciju pravilnika kao provedbenog propisa kojim se razrađuju pojedine odredbe zakona radi njihove lakše provedbe, smatramo da bi postupke/način/mehanizme/pravila kojima će se građanima osigurati pristup zdravstvenoj zaštiti u medicinski prihvatljivom vremenu trebalo na načelnoj razini definirati samim Zakonom dok bi se pravilnikom ti mehanizmi dodatno razradili. Također, ukoliko još ne postoje, smatramo da bi za osiguravanje pristupa zdravstvenoj zaštiti u medicinski prihvatljivom roku trebale postojati jasne i nedvosmislene smjernice o tome što se smatra medicinski prihvatljivim rokom za pojedine vrste zdravstvene zaštite, a što se svakako može propisati navedenim pravilnikom te isto odmah i ovom prilikom predlažemo imati u vidu pri izradi pravilnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
414	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	U navedenom članku predlaže se dopuna čl. 22. ZZZ-a na način da se predviđa kako će se „način osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite“ propisati posebnim pravilnikom kojeg će donijeti ministar zdravstva. Nejasno je zašto je navedena odredba uvrštena u čl. 22. ZZZ koji zapravo uređuje postupak donošenja plana i programa mjera zdravstvene zaštite, kao dokumenta na temelju kojeg se provode mjere zdravstvene zaštite. Smatramo primjerenijim tu materiju regulirati u zasebnom članku, npr. čl. 22.a. ZZZ-a. Ukazujemo i kako je nejasno kakav će biti odnos novopredloženog pravilnika u ZZZ-u koji će regulirati „način osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite“ prema pravilniku iz čl. 90. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju „o određivanju medicinski opravdanog roka u kojem se mora pružiti zdravstvena zaštita“. Reguliraju li isti materiju koja se u cijelosti ili djelomično preklapa ? Previđeni rok za donošenje potonjeg pravilnika iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju istekao je krajem 2013., prije više od devet godina, i do današnjeg dana nije donesen pa je posve neizvjesno očekuje li ista sudbina i novopredloženi pravilnik u ZZZ-u. Budući da se u čl. 22. ZZZ-a regulira plan i programa mjera zdravstvene zaštite predlažemo u dodatnom stavku tog članka precizirati opseg, sadržaj i značaj tog dokumenta u smislu da se definira da plan i programa mjera zdravstvene zaštite regulira obvezujuće vremenske i kadrovske normative za provođenje pojedinih postupaka, kao što je to slučaj s trenutnim Planom i programom mjera zdravstvene zaštite 2020. – 2022., koji ima više od 1300 stranica. ZZZ-om bi trebalo i propisati koliko često se taj dokument donosi odnosno ažurira (npr. u pravilu svake dvije godine, možda svake treće godine jer se i ugovaranje zdravstvene zaštite prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju provodi u pravilu svake treće godine i sl.). Navedena dopunjena odredba čl. 22. ZZZ jasnije bi definirala budućnost tog dokumenta te bi se time onemogućilo da vremenski i kadrovski normativi ishitreno „nestanu“ iz tog dokumenta, da se time obezvrijedi sav uložen trud u njegovu izradu te da se isti svede na raniju verziju istoimenog dokumenta iz ranijih ZZZ-a koja je sadržavala tek 200-njak stranica.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
415	Valentin Žagar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Nedopustivo da određivanje medicinski prihvatljivog vremena određuje ministar umjesto stručnih društava kroz krovni Hrvatski Liječnički zbor !	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
416	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Predlaže se da uvođenje vremensko-kadrovskih normativna bude zakonom obvezujuće za poslodavca, to jest ravnatelja i upravno vijeće, te rukovoditelje klinika, zavoda i odjela te da neorganiziranje poslova sukladno vremensko-kadrovskim normativna bude adekvatno sankcionirano.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
417	Zoran Adžić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Članak 5 Obzirom na nepoštovanje važećih pravilnika i zakona koji su na snazi (Zakon o radu, vremensko-kadrovski normativi, pravilnik o izboru kandidata za specijalističko usavršavanje...) nije jasna svrha još jednog pravilnika kojeg MiZ, HZZO i ravnatelji ustanova neće poštivati.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
418	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 5. "Način osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite propisuje pravilnikom ministar." Trenutni pravilnici i zakoni koji su na snazi se ne poštuju (Zakon o radu, vremensko-kadrovski normativi, pravilnik o izboru kandidata za specijalističko usavršavanje...) tako da nije jasna svrha još jednog pravilnika kojeg MiZ, HZZO i ravnatelji ustanova neće poštivati.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
419	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 5. "Način osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje mjera zdravstvene zaštite propisuje pravilnikom ministar." Trenutni pravilnici i zakoni koji su na snazi se ne poštuju (Zakon o radu, vremensko-kadrovski normativi, pravilnik o izboru kandidata za specijalističko usavršavanje...) tako da nije jasna svrha još jednog pravilnika kojeg MiZ, HZZO i ravnatelji ustanova neće poštivati.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
420	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Odrediti rok za donošenje Pravilnika. Godinama ministri ne donose pravilnike, a i kad ih donesu, isti se često sastoje od par članaka, bez ikakvog reda i smisla, tek toliko da se zadovolji zakonska norma. Ministre treba prisiliti da donose kvalitetne primjenjive pravilnike.	Prihvaćen	Prihvaćen.
421	ANA MARIJA BREBRIĆ DOMITROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	definirati i navesti rok za donošenje pravilnika	Prihvaćen	Prihvaćen.
422	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Pravilnik koji će biti donesen? Hm, teško ako nije napisano kad... a i to bi značilo da u sustav uvodimo neki red u zdravstveni sustav, tako da opet stavak bez svrhe ako se ne navede vremenski rok za donošenje pravilnika.	Prihvaćen	Prihvaćen.
423	HRVATSKA UDRUGA PODUZETNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Kako se mjere odnose na sve pružatelje usluge članak je potrebno nadopuniti i dodati: u suradnji i konzultacijama sa stručnim udruženjima (udrugama/organizacijama) pružatelja usluga zdravstvene zaštite u RH (javnih i privatnih).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
424	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Definirati vremenski okvir za donošenje pravilnika.	Prihvaćen	Prihvaćen.
425	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Nedopustivo da određivanje medicinski prihvatljivog vremena određuje ministar umjesto stručnih društava kroz krovni Hrvatski Liječnički zbor !	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
426	Jadranka Karuza	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Je li pravilnik o kadrovskim i vremenskim normativima ikada donesen? Nije. Zašto? Zato jer bi se urušio čitav zdravstveni sustav. Zato je ovo mrtvo slovo na papiru ukoliko ne navedete jasan vremenski roku unutar kojeg se takav pravilnik treba donijeti i jasne posljedice koje će snositi osoba koja ga ne donese u vremenski zadanom roku.	Prihvaćen	Prihvaćen.
427	Vanja Hmelik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Potrebno je propisati vremenski rok, a ne duži od 6 mjeseci, u kojemu je ministar dužan donijeti predmetni pravilnik.	Prihvaćen	Prihvaćen.
428	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	definirati i navesti rok za donošenje pravilnika	Prihvaćen	Prihvaćen.
429	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 5.	Koji je rok za donošenje ovog pravilnika? Nadam se manje od 180 dana.	Prihvaćen	Prihvaćen.
430	Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 6.	U članku 36. stavcima 3. i 5. riječi: „nastavnih ustanova“, predlažemo zamijeniti riječima: „javnih fakulteta“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
431	Tomislav Furlan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 7.	Predložena izmjena i dopuna Zakona kojima se isključivo domovima zdravlja ili ljekarničkim ustanovama čije je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave omogućava osnivanje mobilnih ljekarni: " U članku 37. iza stavka 3. dodaju se stavci 4., 5., 6., 7., 8. i 9 . koji glase: „(4) Dom zdravlja ili ljekarnička ustanova čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave koja ima rješenje za obavljanje ljekarničke djelatnosti, ljekarničku djelatnost na potpomognutom području ili području s razvojnim posebnostima može obavljati i putem mobilnih ljekarni." protivna je Ustavu Republike Hrvatske čl. 49 stavak 2 : Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom". Citirani nacrt izmjena i dopuna Zakona osnova je za podnašanje ustavne tužbe u slučaju izglasavanja istog.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
432	HRVATSKA KOMORA ZDRAVSTVENIH RADNIKA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 7.	Mirjana Kučina Dopredsjednica Hrvatske komore zdravstvenih radnika Voditeljica Strukovnog razreda za djelatnost radne terapije Ograničenje iz stavka 3. članka 54 ne odnosi se na magistre farmacije, fizioterapeute te na dentalne tehničare koji obavljaju privatnu praksu. Potrebno je dodati i RADNE TERAPEUTE. Zbog specifičnosti u provođenju djelatnosti radne terapije, potrebno je dodati i radne terapeute i osigurati obavljanje djelatnosti sa dvoje ili više zaposlenih radnih terapeuta..	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
433	HRVATSKA KOMORA ZDRAVSTVENIH RADNIKA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 7.	Mirjana Kučina Doredsjednica Hrvatske komore zdravstvenih radnika Voditeljica Strukovnog razreda za djelatnost radne terapije U članku 47. dodati:Mogučnost obavljanja privatne prakse ima radni terapeut sa završenim prediplomskim stručnim studijem radne terapije. Sukladno čl. 41 Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09) temeljno obrazovanje za obavljanje djelatnosti radne terapije stječe se uspješnim završavanjem stručnog studija za zanimanje stručni prvostupnik radne terapije. Sukladno članku 54. Zakona o djelatnostima u zdravstvu, privatnu praksu može obavljati stručni prvostupnik radne terapije koji ima odobrenje za samostalan rad izdano od Hrvatske komore zdravstvenih radnika. Na postupak osnivanja, privremene obustave i prestanka rada privatne prakse stručnog prvostupnika radne terapije primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti. S obzirom na to da još nisu osigurani uvjeti za vertikalno obrazovanje radnih terapeuta u Republici Hrvatskoj potrebno je u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti definirati provođenje privatne prakse i s razinom obrazovanja definiranom Zakonom o djelatnostima u zdravstvu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
434	Mirjana Kučina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 7.	Mirjana Kučina Dopredsjednica Hrvatske komore zdravstvenih radnika;Voditeljica Strukovnog razreda za djelatnost radne terapije U stavku 1. članka 110 Ustanova za zdravstvenu njegu jest zdravstvena ustanova koja provodi zdravstvenu njegu i rehabilitaciju bolesnika dodati -može obavljati radnu terapiju u kući. Obrazloženje: Radna terapija je zdravstvena djelatnost čiji je cilj omogućiti pojedincima i skupinama postizanje optimalnog funkcioniranja u aktivnostima dnevnog života koje uključuju samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme.(Zakon o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09) Istraživanja pokazuju da su usluge usmjerene na funkcionalnost i neovisnost osobe u aktivnostima dnevnog života učinkovitije od isključivo medicinskog modela skrbi (De Maeseneer, Boeckxstaens, 2012;EXPH, 2014) te su isto tako isplativije (Rexe i sur, 2013).Znanstveni dokazi potvrđuju da su radnoterapijske intervencije učinkoviteu prevenciji padova, muskuloskeletalnih ozljeda i bolesti, rehabilitacije nakon preboljenog moždanog udara , traumatskih ozljeda mozga, spinalnih ozljeda, respiratornoj rehabilitaciji, skrbi udomu korisnika te palijativnoj skrbi. Stoga je važno omogućiti dostupnost radne terapije u sklopu ustanove za zdravstvenu njegu koja pruža usluge rehabilitacije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
435	Mirjana Kučina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 7.	Predsjednica Hrvatske komore zdravstvenih radnika Voditeljica Strukovnog razreda za djelatnost radne terapije U članku 103. Dom zdravlja pruža zdravstvenu zaštitu obavljanjem djelatnosti obiteljske (opće) medicine,dentalne zdravstvene zaštite, dentalne tehnike, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite predškolske djece, medicine rada / medicine rada i sporta, logopedije,laboratorijske, radiološke i druge dijagnostike ,sanitetskog prijevoza,ljekarničke djelatnosti,fizikalne terapije, patronažne zdravstvene zaštite,zdravstvene njege tepalijativne skrbi, kao i obavljanjem specijalističko-konzilijarne djelatnosti dodati i DJELATNOST RADNE TERAPIJE. Obrazloženje: Člankom 39.Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN87/09 definira da se djelatnost radne terapije obavljana svim razinama zdravstvene zaštite,sukladno standardimakoje će pravilnikom utvrditi Ministarstvo,što znači i na primarnoj razini zdravstvene zaštite u domovima zdravlja . Mogućnost provođenja radne terapije na primarnoj razini zdravstvene zaštite, tj. u domu zdravlja, omogućit će dostupnost usluge uzajednici i okruženju u kojem ljudi žive, što znatno olakšava primjenu terapijskih intervencija u autentičnom okruženju, a što dodatno pridonosi povećanju samostalnosti funkcionalnosti u aktivnostima dnevnog života.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
436	Hrvatska ljekarnička komora	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 7.	Članak 7. (Mobilne ljekarne) U članku 37. stavku 6. predlaže se dodati alineju 4. koja glasi: - „dokaz iz kojeg je razvidno da dom zdravlja ili ljekarnička ustanova iz stavka 4. ovog članka osigurava magistra farmacije za obavljanje ljekarničke djelatnosti u mobilnoj ljekarni.“ Obrazloženje: Sukladno Zakonu o ljekarništvu, samo magistar farmacije s odobrenjem za samostalni rad (ljekarnik) može izdavati lijekove na recept i pružati ljekarničku skrb. Farmaceutski tehničar može raditi u ljekarničkoj djelatnosti samo uz prisustvo magistra farmacije, u skladu s opsegom rada za farmaceutske tehničare (ne smije izdavati lijekove na recept, lijekove koji sadrže opojne droge niti izrađivati magistralne pripravke koji sadrže tvari jakog ili vrlo jakog djelovanja). Zbog toga je potrebno osigurati magistra farmacije za rad u mobilnoj ljekarni. U članku 37. dodati novi stavak 10. i stavak 11. koji glasi: - „(10) Evidenciju o domovima zdravlja i ljekarničkim ustanovama koje imaju rješenje o obavljanju ljekarničke djelatnosti u mobilnoj ljekarni vodi nadležna Komora. - (11) Sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 10. ovog članka pravilnikom propisuje nadležna Komora.“ Obrazloženje: Potrebno je propisati obvezu nadležnog tijela (Komore) voditi evidenciju o domovima zdravlja i ljekarničkim ustanovama koje imaju rješenje o obavljanju ljekarničke djelatnosti u mobilnoj ljekarni radi transparentnosti i dostupnosti zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
437	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 7.	Dodanim stavkom 5. članka 37. predviđeno je da osnivač ustanove podnosi zahtjev za utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za obavljanje ljekarničke djelatnosti u mobilnoj ljekarni što do sada nikada nije bio slučaj. Uvijek sama ustanova prikuplja potrebnu dokumentaciju i podnosi zahtjev za pokretanje takvog postupka. Isto potvrđujete i novim člankom 103. stavak 21. temeljem kojega ministarstvo na zahtjev doma zdravlja donosi rješenje kojim utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za obavljanje zdravstvene djelatnosti u posebnom vozilu, a isto se radi o obavljanju djelatnosti na potpomognutom području ili području s razvojnim posebnostima- što je sličan model kao i mobilne ljekarne. Smatramo potrebnim ujednačiti te izmijeniti predloženi stavak 5. članka 37. na način da sama ustanova pokreće postupak ispunjavanja uvjeta za mobilne ljekarne.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
438	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 7.	definirati i navesti rok za donošenje pravilnika	Prihvaćen	Prihvaćen.
439	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 7.	Ponovo nema nikakvog roka za donošenje normativa i standarda.	Prihvaćen	Prihvaćen.
440	Sindikat umirovljenika Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 8.	U vezi s člankom 8. i glavom III: Zdravstveni turizam predlažemo fleksibilnije uređenje toga područja te povezivanje ne samo s propisima iz područja turizma, već i sporta, socijalne skrbi, ugostiteljstva i sl. kako bi se u većoj mjeri iskoristili potencijali Hrvatske za ostvarivanje zdravstvenih usluga i usluga socijalne skrbi u dijelu smještajne skrbi starijim osobama te proširenjem zdravstvenih usluga na stomatološke, ortopedske, sportske, estetsku kirurgiju, osobni rast i razvoj, tretmane protiv pretilosti i sl., kao i u potpori organiziranju zdravstvenih preventivnih i sportskih aktivnosti za starije osobe putem njihovih udruga.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
441	ZORAN IVEZIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	Zoran Ivezić-Hrvatska komora zdravstvenih radnika-Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost Smatramo da iz odredaba Zakona gdje se regulira "zdravstveni turizam" treba izbaciti dijagnostičke postupke koji obuhvaćaju medicinsko-laboratorijsku djelatnost. Ovo se posebno odnosi na dio koji regulira usluge medicinskog wellnessa. U uvodnom dijela nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se u cijelosti noveliraju odredbe o zdravstvenom turizmu koji daje poseban naglasak na promociju zdravstvenog turizma koji je izuzetno važan za razvijanje cjelogodišnjeg turizma. Nejasno je kako će ispoštovati normativi i standardi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u pogledu osoblja radi razvijanja cjelogodišnjeg turizma, kad je evidentno da se u takvim laboratorijima u primorskim i gorskim područjima Hrvatske ne mogu zadovoljiti propisani normativi i standardi u sadašnjim uvjetima zbog nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika. Isto se odnosi i na odredbe koje reguliraju turističke ambulante koje se organiziraju izvan mreže javne zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
442	NIVES BOŽIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	Članak 9. i članak 10. Smatramo da iz odredaba Zakona gdje se regulira "zdravstveni turizam" treba izbaciti dijagnostičke postupke koji obuhvaćaju medicinsko-laboratorijsku djelatnost. Ovo se posebno odnosi na dio koji regulira usluge medicinskog wellnessa. U uvodnom dijela nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se u cijelosti noveliraju odredbe o zdravstvenom turizmu koji daje poseban naglasak na promociju zdravstvenog turizma koji je izuzetno važan za razvijanje cjelogodišnjeg turizma. Nejasno je kako će ispoštovati normativi i standardi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u pogledu osoblja radi razvijanja cjelogodišnjeg turizma, kad je evidentno da se u takvim laboratorijima u primorskim i gorskim područjima Hrvatske ne mogu zadovoljiti propisani normativi i standardi u sadašnjim uvjetima zbog nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika. Isto se odnosi i na odredbe koje reguliraju turističke ambulante koje se organiziraju izvan mreže javne zdravstvene zaštite	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
443	KATJA PULJČAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	Smatramo da iz odredaba Zakona gdje se regulira "zdravstveni turizam" treba izbaciti dijagnostičke postupke koji obuhvaćaju medicinsko-laboratorijsku djelatnost. Ovo se posebno odnosi na dio koji regulira usluge medicinskog wellnessa. U uvodnom dijela nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se u cijelosti noveliraju odredbe o zdravstvenom turizmu koji daje poseban naglasak na promociju zdravstvenog turizma koji je izuzetno važan za razvijanje cjelogodišnjeg turizma. Nejasno je kako će ispoštovati normativi i standardi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u pogledu osoblja radi razvijanja cjelogodišnjeg turizma, kad je evidentno da se u takvim laboratorijima u primorskim i gorskim područjima Hrvatske ne mogu zadovoljiti propisani normativi i standardi u sadašnjim uvjetima zbog nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika. Isto se odnosi i na odredbe koje reguliraju turističke ambulante koje se organiziraju izvan mreže javne zdravstvene zaštite	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
444	IVANA PRIBUDIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	Ivana Pribudić - Hrvatska komora zdravstvenih radnika - Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost Članak 9. i članak 10. Smatramo da iz odredaba Zakona gdje se regulira "zdravstveni turizam" treba izbaciti dijagnostičke postupke koji obuhvaćaju medicinsko-laboratorijsku djelatnost. Ovo se posebno odnosi na dio koji regulira usluge medicinskog wellnessa. U uvodnom dijela nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se u cijelosti noveliraju odredbe o zdravstvenom turizmu koji daje poseban naglasak na promociju zdravstvenog turizma koji je izuzetno važan za razvijanje cjelogodišnjeg turizma. Nejasno je kako će ispoštovati normativi i standardi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u pogledu osoblja radi razvijanja cjelogodišnjeg turizma, kad je evidentno da se u takvim laboratorijima u primorskim i gorskim područjima Hrvatske ne mogu zadovoljiti propisani normativi i standardi u sadašnjim uvjetima zbog nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika. Isto se odnosi i na odredbe koje reguliraju turističke ambulante koje se organiziraju izvan mreže javne zdravstvene zaštite	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
445	DARKO MIJATOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	Darko Mijatović - Hrvatska komora zdravstvenih radnika - Strukovni razred za medicinsko - laboratorijsku djelatnost Članak 9. i članak 10. Smatramo da iz odredaba Zakona gdje se regulira "zdravstveni turizam" treba izbaciti dijagnostičke postupke koji obuhvaćaju medicinsko-laboratorijsku djelatnost. Ovo se posebno odnosi na dio koji regulira usluge medicinskog wellnessa. U uvodnom dijela nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se u cijelosti noveliraju odredbe o zdravstvenom turizmu koji daje poseban naglasak na promociju zdravstvenog turizma koji je izuzetno važan za razvijanje cjelogodišnjeg turizma. Nejasno je kako će ispoštovati normativi i standardi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u pogledu osoblja radi razvijanja cjelogodišnjeg turizma, kad je evidentno da se u takvim laboratorijima u primorskim i gorskim područjima Hrvatske ne mogu zadovoljiti propisani normativi i standardi u sadašnjim uvjetima zbog nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika. Isto se odnosi i na odredbe koje reguliraju turističke ambulante koje se organiziraju izvan mreže javne zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
446	VALENTINA KOVAČ ŠESTAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	U stavku (1) izmijenti na slijedeći način: Zdravstveni turizam jest pružanje zdravstvenih usluga izvan javnog zdravstva - dijagnostičkih i terapijskih postupaka, zdravstvene njege te postupaka medicinske rehabilitacije uz mogućnost korištenja prirodnih ljekovitih činitelja, uz pružanje ugostiteljskih usluga i/ili usluga u turizmu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
447	HRVATSKA UDRUGA PODUZETNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	U dijelu stavka 3.članka 9. proširiti dionike za pribavljeno mišljenje u cilju konzultacije sa svim strukovno zainteresiranim dionicima: „Normative i standarde za pružanje zdravstvenih usluga u zdravstvenom turizmu, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za turizam i prethodno pribavljeno mišljenje nadležne komore, stručnih udruženja pružatelja usluga zdravstvene zaštite te provedenog javnog savjetovanja, pravilnikom propisuje ministar.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
448	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	Vremenski rok?	Prihvaćen	Prihvaćen.
449	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	U stavku (1) izmijenti na slijedeći način: Zdravstveni turizam jest pružanje zdravstvenih usluga izvan javnog zdravstva - dijagnostičkih i terapijskih postupaka, zdravstvene njege te postupaka medicinske rehabilitacije uz mogućnost korištenja prirodnih ljekovitih činitelja, uz pružanje ugostiteljskih usluga i/ili usluga u turizmu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
450	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 9.	Ponovo nema nikakvog roka za donošenje normativa i standarda.	Prihvaćen	Prihvaćen.
451	HRVATSKA KOMORA MEDICINSKIH BIOKEMIČARA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Vezano za prijedlog članka 39.b i 39.c Hrvatska komora medicinskih biokemičara smatra da u Republici Hrvatskoj treba biti ujednačena kvaliteta zdravstvene zaštite i sigurnost pacijenata te da zbog toga turistička ambulanta treba ispunjavati iste uvjete prilikom osnivanja kao i drugi organizacijski oblici obavljanja zdravstvene djelatnosti. Slijedom toga, predlažemo da osnivač turističke ambulante ima obvezu priložiti dokaz o raspolaganju prostorom i prethodno mišljenje nadležne komore o opravdanosti osnivanja izvan mreže javne zdravstvene službe kao što je to predviđeno i za ostale organizacijske oblike obavljanja zdravstvene djelatnosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
452	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Članak 10, koji se odnosi na čl.39 c., stavak 2 i 3 kaže:" 2) Turistička ambulanta se organizira izvan mreže javne zdravstvene službe. 3) Turističku ambulantu iz stavka 1. ovoga članka može organizirati jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb, jedinica lokalne samouprave, turistička zajednica, druga pravna i fizička osoba koja obavlja turističku djelatnost, zdravstvena ustanova, trgovačko društvo koje obavlja zdravstvenu djelatnost ili privatni zdravstveni radnik…" Ispada da se u financiranje turističke ambulante država uopće ne uključuje, pogotovo ne direktno, no turističke ambulante osnivat će se zbog povećanog priljeva turista, od čega itekako koristi ima državni proračun. Čime će JLS i JRS biti motivirane organizirati turističku ambulantu, a bez pomoći države?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
453	ZORAN IVEZIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Zoran Ivezić-Hrvatska komora zdravstvenih radnika-Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost Smatramo da iz odredaba Zakona gdje se regulira "zdravstveni turizam" treba izbaciti dijagnostičke postupke koji obuhvaćaju medicinsko-laboratorijsku djelatnost. Ovo se posebno odnosi na dio koji regulira usluge medicinskog wellnessa. U uvodnom dijela nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se u cijelosti noveliraju odredbe o zdravstvenom turizmu koji daje poseban naglasak na promociju zdravstvenog turizma koji je izuzetno važan za razvijanje cjelogodišnjeg turizma. Nejasno je kako će ispoštovati normativi i standardi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u pogledu osoblja radi razvijanja cjelogodišnjeg turizma, kad je evidentno da se u takvim laboratorijima u primorskim i gorskim područjima Hrvatske ne mogu zadovoljiti propisani normativi i standardi u sadašnjim uvjetima zbog nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika. Isto se odnosi i na odredbe koje reguliraju turističke ambulante koje se organiziraju izvan mreže javne zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
454	KATJA PULJČAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Smatramo da iz odredaba Zakona gdje se regulira "zdravstveni turizam" treba izbaciti dijagnostičke postupke koji obuhvaćaju medicinsko-laboratorijsku djelatnost. Ovo se posebno odnosi na dio koji regulira usluge medicinskog wellnessa. U uvodnom dijela nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se u cijelosti noveliraju odredbe o zdravstvenom turizmu koji daje poseban naglasak na promociju zdravstvenog turizma koji je izuzetno važan za razvijanje cjelogodišnjeg turizma. Nejasno je kako će ispoštovati normativi i standardi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u pogledu osoblja radi razvijanja cjelogodišnjeg turizma, kad je evidentno da se u takvim laboratorijima u primorskim i gorskim područjima Hrvatske ne mogu zadovoljiti propisani normativi i standardi u sadašnjim uvjetima zbog nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika. Isto se odnosi i na odredbe koje reguliraju turističke ambulante koje se organiziraju izvan mreže javne zdravstvene zaštite	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
455	Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Predlažemo da se u članku 39. a stavku 1. iza riječi: „zdravstvene ustanove“ dodaju riječi: visoka učilišta zdravstvenog usmjerenja“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
456	IVANA PRIBUDIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Ivana Pribudić - Hrvatska komora zdravstvenih radnika - Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost Članak 9. i članak 10. Smatramo da iz odredaba Zakona gdje se regulira "zdravstveni turizam" treba izbaciti dijagnostičke postupke koji obuhvaćaju medicinsko-laboratorijsku djelatnost. Ovo se posebno odnosi na dio koji regulira usluge medicinskog wellnessa. U uvodnom dijela nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se u cijelosti noveliraju odredbe o zdravstvenom turizmu koji daje poseban naglasak na promociju zdravstvenog turizma koji je izuzetno važan za razvijanje cjelogodišnjeg turizma. Nejasno je kako će ispoštovati normativi i standardi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u pogledu osoblja radi razvijanja cjelogodišnjeg turizma, kad je evidentno da se u takvim laboratorijima u primorskim i gorskim područjima Hrvatske ne mogu zadovoljiti propisani normativi i standardi u sadašnjim uvjetima zbog nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika. Isto se odnosi i na odredbe koje reguliraju turističke ambulante koje se organiziraju izvan mreže javne zdravstvene zaštite	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
457	DARKO MIJATOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Darko Mijatović - Hrvatska komora zdravstvenih radnika - Strukovni razred za medicinsko - laboratorijsku djelatnost Članak 9. i članak 10. Smatramo da iz odredaba Zakona gdje se regulira "zdravstveni turizam" treba izbaciti dijagnostičke postupke koji obuhvaćaju medicinsko-laboratorijsku djelatnost. Ovo se posebno odnosi na dio koji regulira usluge medicinskog wellnessa. U uvodnom dijela nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti se navodi da se u cijelosti noveliraju odredbe o zdravstvenom turizmu koji daje poseban naglasak na promociju zdravstvenog turizma koji je izuzetno važan za razvijanje cjelogodišnjeg turizma. Nejasno je kako će ispoštovati normativi i standardi u medicinsko-biokemijskim laboratorijima u pogledu osoblja radi razvijanja cjelogodišnjeg turizma, kad je evidentno da se u takvim laboratorijima u primorskim i gorskim područjima Hrvatske ne mogu zadovoljiti propisani normativi i standardi u sadašnjim uvjetima zbog nedostatka potrebnih zdravstvenih radnika. Isto se odnosi i na odredbe koje reguliraju turističke ambulante koje se organiziraju izvan mreže javne zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
458	Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Potrebno je izmjeniti stavak 2. članka 39.c. na jedan od slijedećih načina: (2) Turistička ambulanta se organizira izvan mreže javne zdravstvene službe, ali uz ugovor sa osiguravateljem radi ostvarivanja tehničko-administrativnih poslova (recepti, uputnice, otvaranje bolovanja, DTP-i,) Ili (2) Turistička ambulanta se organizira u skladu sa posebnom mrežom turističkih ambulanti koju donosi ministar te ugovara sa osiguravateljem radi ostvarivanja tehničko-administrativnih poslova (recepti, uputnice, otvaranje bolovanja, DTP-i). Na ovaj način turistička ambulanta postaje ambulanta koja može turistima pružiti kompletnu zdravstvenu zaštitu bez dodatnog troška za HZZO. Može otvoriti bolovanje po potrebi, može izdati važeći recept i uputnicu preko osiguravatelja, a ne čisto privatni recept i uputnica.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
459	DOM ZDRAVLJA NOVALJA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Izmijeniti stavak 2. članka 39.c. u smislu da se turističke ambulante organiziraju unutar mreže javne zdravstvene službe, odnosno da nositelji EKZO (plave) kartice imaju pravo na usluge pružene u turističkoj ambulanti u okviru dosadašnjeg pokrića koje imaju nositelji EKZO kartice. Na taj način rješava se nekoliko problema koji se događaju tijekom ljetne sezone kod ugovorenih ordinacija: - Problem preopterećenosti ugovorenih ordinacija, koje su u obvezi prihvatiti nositelja EKZO kartice. U turističkim mjestima, tijekom ljetne sezone, u pravilu od 2 – 4 mjeseca, broj turista i nositelja EKZO kartice iznosi i do 10 puta više od stalnih osiguranika. Kako i na koji način da ugovorena ordinacija pruži zadovoljavajuću zdravstvenu uslugu uz 10 puta više osiguranika? - Problem dostupnosti zdravstvene zaštite / usluge za nositelje EKZO kartice. Da bi dobili zdravstvenu zaštitu / uslugu, nositelji EKZO kartice ponekad trebaju čekati i više dana, zbog velikog broja osiguranika koji čekaju na uslugu. - Problem dostupnosti zdravstvene zaštite / usluge za „redovne“ osiguranike. Da bi dobili zdravstvenu zaštitu / uslugu, „redovni“ osiguranici trebaju čekati i više dana, zbog velikog broja osiguranika koji čekaju na uslugu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
460	Miroslav Mađarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Lektura: ne piše se "sa člankom" nego "s člankom", "s" ispred "c" ili "č" ili "ć", a ne "sa"! Ovdje i svagdje!	Prihvaćen	Prihvaćen.
461	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Članak 39 a ne vidim razloga da se odvajaju kapaciteti - smatram da se zakonom treba omogućiti pacijentu koji to želi da doplati iznad standardnu uslugu dok mu HZZO i dalje financira dio koji je standard, primjer bolničkog liječenja u toplicama. Dakle odvajamo standard usluge koji pokriva Zavod i onaj koji može pacijent (ako želi) samostalno doplatiti, a za to se može koristiti isti kapacitet, npr ista soba u toplicama. članak 39c - ponovo bez rokova za donošenje normativa i standarda.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
462	HRVATSKA UDRUGA PODUZETNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Kako prijedlog predviđa da u zdravstvenom turizmu zdravstvene usluge mogu obavljati trgovačka društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti (dijagnostičke i terapijske postupke, postupke zdravstvene njege te postupke medicinske rehabilitacije), radi cjelovitosti terapijskih i rehabilitacijskih postupaka i nediskriminacije subjekata koji takve usluge pružaju, s obzirom na komercijalno usmjerenje prema turističkom sektoru (korištenje prirodnih ljekovitih činitelja, uz postupke fizikalne medicine i rehabilitacije), nužno je omogućiti da takve lječilišne usluge (uz medicinske usluge i usluge medicinskog wellnessa) također mogu obavljati i trgovačka društva za obavljanje zdravstvene djelatnosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
463	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 10.	Članak 39 a stavak 3 - ovim ograničenjem se održava besmislena situacija da u toplicama uprava ugovara kapacitete smještaja u najlošijim sobama i terapije na uređajima koji su "standardni" a pored njih postoje suvremeni/bolji. Jasna je namjera zakonodavca spriječiti iscrpljivanje zdravstvenih fondova na "turizam" (ja bih to nazvao lječenjem) ali ovo nije dobro definirano. Treba ovo promisliti i drugačije ograničiti. Primjerice - Zavod će pokriti ugovoreni standard ali ako netko želi više može to doplatiti a da i dalje koristi "ugovorene kapacitete" ali sa dodatkom. članak 39c - ponovo bez rokova za donošenje normativa i standarda.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
464	Lječilište Topusko	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 11.	Predlažemo dopunu Zakona o zdravstvenoj zaštiti koja bi podrazumijevala omogućavanje da zdravstvene ustanove koje koriste geotermalnu vodu za balneoterapiju i zdravstveni turizam mogu crpiti, odnosno iskorištavati geotermalnu vodu i u svrhu grijanja prostora i potrošne tople vode u kontekstu energetski učinkovitog, ekološkog te ekonomskog iskorištavanja prirodnih resursa, a što uključuje i djelatnosti funkciju kojih ustanova obavlja u kontekstu potpunog, cjelovitog i povijesnog iskorištavanja prirodnih resursa, što bi podrazumijevalo zadobivanje dozvole za istraživanje i eksploataciju u smislu kako propisuje Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika. Obzirom da se u sklopu javnih poziva, odnosno natječaja, za obavljanje određene djelatnosti traži upis u sudski registar, predlažemo ovu dopunu kako bi se omogućila registracija zdravstvenih ustanova i za djelatnosti koje su potrebne za navedeno. Na ovaj način, također bi se zdravstvenim ustanovama omogućili i pozitivni financijskih učinci. Sukladno navedenom, predlažemo dodavanje novog članka 40.a koji bi glasio: ''Zdravstvene ustanove koje koriste geotermalnu vodu kao prirodni činitelj liječenja, a radi korištenja iste na cjelovit, energetski učinkovit i svrsishodan način, mogu koristiti geotermalnu vodu i u druge svrhe te obavljati djelatnosti koje služe obavljanju tih svrha.'	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
465	HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 11.	HUUGO čL 61 Čl 61 ) Zdravstveni radnik u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe obvezan je prilikom određivanja plaće zdravstvenog radnika u svom timu usklađivati obračun plaća i ostala materijalna prava s odredbama kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, nakon što je HZZO prethodno napravio rekalkluaciju hladnog pogona budući da su realni troškovi rada ambulante unatrag 8 g ( kada je rađena zadnja kalkulacija hladnog pogona ) narasli za 50%, te je odlukama Vlade RH ugovOrnim ordinacijama nametana obveza usklađivanja plaća iako ta sredstva od HZZO nikada nisu ukalkulirana u hladni pogon. Ta povećanja čine još dodatnih 50% troškova hladnog pogona. Dakle od 2013 g do danas HZZO je dužan napraviti rekalkulaciju haldnog pogona i ta dodatna sredstva uplaćuivati na račune ugovornih ordinacija, kako bi mi ugovorni lijEčnici bili u mogućnosti isplaćivati sve navedeno u ovom članku	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
466	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 11.	Ponovo bez roka za provođenje stavka 4.	Prihvaćen	Prihvaćen.
467	Senka Martinović Galijašević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Što znači “sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite”? Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite??! Radi li se ovdje ponovo o prikrivenom nametanju rada u drugim službama i radilištima kao primjerice u HMP ili OHBP? Radi li se o prekovremenom radu u praznim ambulantama , takozvanim Timovima bez nositelja? Nametanjem dodatne obveze rada u posebno ustrojenim ordinacijama koje domovi zdravlja mogu osnivati po svojoj volji ili u sklopu najavljene funkcionalne integracije, sigurno će doći do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom ali i kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Ukoliko je cilj ove odredbe bio da se zdravstveni radnici privatne prakse u Mreži obvežu na rad u iznimnim okolnostima onda skrećem pozornost na članak 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već ostavljena mogućnost uređenja rada svih zdravstvenih radnika pa tako i zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži uizvanrednim okolnostima, katastrofama i epidemijama, a na temelju koje odredbe je upravo MIZ uređivalo rad svih ustanova i liječnika u posljednje tri godine pandemije - dakle već funkcionira.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
468	Ina Kardoš, dr. med. spec. med. rada i sporta	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Potrebno je definirati "iznimne okolnosti". Može li se nedostatak stručnog kadra smatrati "iznimnom okolnosti"? Tko će u "iznimnim okolnostima" biti odgovoran za rad naših primarnih ordinacija/ustanova?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
469	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Članak 12, koji se odnosi na čl. 84, stavak 2, kaže: "Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite." Pitanje je: tko će plaćati privatne zdravstvene radnike u njihovom dodatnom radu na poziv nadležnog tijela i/ili Doma zdravlja? I koje su to „iznimne okolnosti“?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
470	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Članak 12. Zakona uvodi obvezu sudjelovanja zdravstvenih radnika privatne prakse u Mreži javne zdravstvene službe u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite, u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja. Ne propitujući opravdanost uvođenja ove obveze, ističemo kako bi istu trebalo bolje definirati te pojasniti u obrazloženju, budući da u ovome članku nije pojašnjeno što podrazumijeva pojam „iznimne okolnosti“, kao i s obzirom na to da su zdravstveni radnici privatne prakse, kao što je navedeno i u novopredloženom stavku 2. članka 64. dio Mreže javne zdravstvene službe u kojoj doprinose osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.. Također nije pojašnjeno kako će se u slučaju da zdravstveni radnik privatne prakse u Mreži bude pozvan na rad u posebno organiziranim ambulantama, osigurati dostupnost zdravstvene zaštite svojim redovitim pacijentima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
471	Ana Srnović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Predlažem brisanje stavka 2. članka 64. Stavak je nedefiniran. Zdravstveni radnici privatnih praksi osiguravaju zadovoljavajuću zdravstvenu skrb svojim pacijentima za vrijeme redovnog radnog vremena, uključeni su u rad posebnih dežurstava jednako kao i liječnici domova zdravlja, bili su uključeni u rad COVID ambulanti jednako kao i liječnici domova zdravlja... Stoga smisao navedenog stavka nije jasan.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
472	UDDaH - Udruga dentalnih doktora Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Predlažemo brisanje st.2 -" Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.“ Nametanjem takvog oblika obveze rada dolazi do kolizije radnog vremena i kršenja Zakona o radu a upitna je usklađenost pravnih pitanja kao npr. pokrivanja odgovornosti od ozljeda na radu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
473	Mirjana Kučina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Dopredsjednica Hrvatske komore zdravstvenih radnika Voditeljica Strukovnog razreda za djelatnost radne terapije Mogućnost obavljanja privatne prakse može obavljati i radni terapeut sa završenim prediplomskim stručnim studijem radne terapije. Sukladno čl. 41 Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN 87/09) temeljno obrazovanje za obavljanje djelatnosti radne terapije stječe se uspješni završavanjem stručnog studija za zanimanje stručni prvostupnik radne terapije. Sukladno članku 54. Zakona o djelatnostima u zdravstvu, privatnu praksu može obavljati stručni prvostupnik radne terapije koji ima odobrenje za samostalan rad izdano od Hrvatske komore zdravstvenih radnika. Na postupak osnivanja, privremene obustave i prestanka rada privatne prakse stručnog prvostupnika radne terapije primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti. S obzirom na to da još nisu osigurani uvjeti za vertikalno obrazovanje radnih terapeuta u Republici Hrvatskoj potrebno je u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti definirati provođenje privatne prakse i s razinom obrazovanja definiranom Zakonom o djelatnostima u zdravstvu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
474	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Sudjelovanje zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe (PZZ) po pozivu ovlaštenih tijela i ravnatelja domova zdravlja u obavljanju zdravstvene djelatnosti u kriznim situacijama – definiranje ovakve vrste obaveze Zakonom je pitanje koje će riješiti ranije nastale probleme i nemogućnost organiziranja rada za vrijeme kriznih situacija, a što se je pokazalo covid epidemijom gdje nije bilo ingerencije nad radom i organizacijom rada pojedinih privatnih zdravstvenih radnika. Međutim, potrebno je izraditi jasne smjernice po osnovi usluga HZZO za sve zdravstvene ustanove. Potrebno je voditi računa da su liječnici opće/obiteljske medicine veoma administrativno opterećeni te ako im se nameću dodatni preventivni programi u rad – onda bi oni trebali odrađivati dodatni rad i kao takvi biti dodatno plaćeni ili da ih se oslobodi od ionako nepotrebnog administriranja (pr. putni, potvrde, ortopedska pomagala, a što može odraditi HZZO…) ili da se odobri dodatna medicinska sestra ili administrativna tajnica u Timu. Liječnici opće/obiteljske medicine u želji da ne naruše svoj povjerljiv odnos s pacijentom ne pristaju na „prijave“ promjenjivih stanja pacijenata MUP-u (ionako već od ranije prijavljuju sva kronična stanja) – već se predlaže kroz preventivne programe utjecati na preuzimanje odgovornosti kod samih pacijenata za odgovorno liječenje.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
475	Tamara Fable Karlić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Predlažem brisati prijedlog koji se odnosi na čl. 64. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.“ Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
476	BORNA ŠARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Članak nedefiniran, poopćen do granice nesvrsishodnosti. Slažem se s kolegama i KOHOM-om.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
477	Suzana Posavčević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Ponovno nedefiniran članak- koja su to tijela koja u kojim iznimnim okolnostima mogu pozvati privatne zdravstvene djelatnike u rad posebno organiziranih ambulanti ( u koju svrhu- nedostatak liječnika jer ih ionako nema, liječnici DZ na bolovanju ili godišnjem odmoru, otvaranje nove ambulante bez nositelja u kojoj nema tko raditi?). COVID je pokazao da se s nama meo pod. Radili smo u svojim ambulantama, dežurali u COVID ambulantama bez opreme, često u svoje radno vrijeme , a za svoju smo ambulantu trebali tražiti zamjenu, radimo u posebnim dežurstvima.. i što još? Radno vrijeme, tjedni, dnevni odmor nam ne treba. Mislite li da ćete tako privući nove liječnike u PZZ? Svatko tko ima bilo kakvu drugu soluciju, pobjeći će glavom bez obzira jer mi imamo pravo na obaveze.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
478	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Koje su to iznimne okolnosti? Je li to nedostatak liječnika u ambulantama? Ili nedostatak liječnika općenito? Na koga se odnosi članak...imam dojam da se cilja na privatne prakse u primarnoj zdravstvenoj zaštiti samo, ili će možda moj kolega gastroenterolog koji radi u privatnoj poliklinici doći odraditi koju posebno organiziranu ambulantu na poziv doma zdravlja? I pozivam da se doda u članak da je potrebno poštivanje radnog vremena sukladno zakonu o radu...jer po ovome ispada da privatni zdravstveni radnici uz svoj posao još odrađuju posebno organizirane ambulante vikendima (a to ionako već dio radi) ne poštujući ni tjedni broj prekovremenih sati ni mjesečni, a niti poštuju dnevni ili tjedni odmor definiran po zakonu (ups, to ni inače ne poštujemo jer se to ne odnosi na nas, naravno...)	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
479	Željko Dumančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Odredba o "osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite" je posebice toliko uopćeno napisana da je može interpretirati tko kako hoće i može se na nju pozivati za iskorištavanje privatnih zdravstvenih radnika za krpanje bilo kojih rupa u zdravstvenom sustavu (OHBP, HMP, upražnjene/nepokrivene PZZ ambulante). Privatni zdravstveni radnici, isto kao i oni zaposleni u javnozdravstvenim ustanovama, već su sada prenapregnuti kako bi osigurali dostupnost zdravstvene zaštite svim građanima RH. Svako daljnje naprezanje dovest će do pucanja sustava.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
480	Vinko Pešić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Predlažem brisati prijedlog koji se odnosi na čl. 64. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.“ Naime na ovu odredbu liječnici obiteljske medicine su dali primjedbe još u radnoj skupini, međutim, glas struke se očigledno i dalje ignorira. Privatni zdravstveni radnici uz već postojeće obveze rada u okviru sklopljenog ugovora sa Zavodom, sudjeluju u radu COVID-19 ordinacija kao i u posebnim dežurstvima stoga dodatno obvezivanje na rad u posebnim ordinacijama u stvarnosti jednostavno nije izvediv. Navedenom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja čime se gubi svaki smisao privatne prakse definiran Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Što zapravo znači “sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite”? Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite??! Nametanjem dodatne obveze rada u posebno ustrojenim ordinacijama koje domovi zdravlja po vlastitom nahođenju mogu osnivati, zasigurno će doći do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom ali i kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Ukoliko je cilj ove odredbe bio da se zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvežu na rad u iznimnim okolnostima onda skrećemo pozornost predlagatelju ovih izmjena i dopuna na članak 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već ostavljena mogućnost uređenja rada svih zdravstvenih radnika pa tako i zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži u izvanrednim okolnostima, katastrofama i epidemijama, a na temelju koje odredbe je upravo ovo ministarstvo uređivalo rad svih ustanova i liječnika u posljednje tri godine pandemije pa zapravo iznenađuje dodatno uređenje nečega što već funkcionira.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
481	VALENTINA KOVAČ ŠESTAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Što su iznimne okolnosti i koje su to posebne ambulante? Tako se netko može sjetiti da nas preraspodijeli na rad u turističkim ambulantama ili na kojekakvim mjestima kojih se netko dosjeti. Ako postoje izvanredne okolnosti kao što su - poplava, potres, epidemija, ... onda ih treba jasno tako i nazvati. Jer u ovoj zemlji posebna okolnost može postati i nogometno prvenstvo ili crkvena procesija.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
482	VALENTINA KOVAČ ŠESTAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	brisati prijedlog koji se odnosi na čl. 64. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.“ Naime na ovu odredbu smo dali primjedbe još u radnoj skupini, međutim, glas struke se očigledno i dalje ignorira. Privatni zdravstveni radnici uz već postojeće obveze rada u okviru sklopljenog ugovora sa Zavodom, sudjeluju u radu COVID-19 ordinacija kao i u posebnim dežurstvima stoga dodatno obvezivanje na rad u posebnim ordinacijama u stvarnosti jednostavno nije izvediv. Navedenom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja čime se gubi svaki smisao privatne prakse definiran Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Što zapravo znači “sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite”? Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite??! Nametanjem dodatne obveze rada u posebno ustrojenim ordinacijama koje domovi zdravlja po vlastitom nahođenju mogu osnivati, zasigurno će doći do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom ali i kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Ukoliko je cilj ove odredbe bio da se zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvežu na rad u iznimnim okolnostima onda skrećemo pozornost predlagatelju ovih izmjena i dopuna na članak 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već ostavljena mogućnost uređenja rada svih zdravstvenih radnika pa tako i zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži u izvanrednim okolnostima, katastrofama i epidemijama, a na temelju koje odredbe je upravo ovo ministarstvo uređivalo rad svih ustanova i liječnika u posljednje tri godine pandemije pa zapravo iznenađuje dodatno uređenje nečega što već funkcionira	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
483	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Nejasno je što znači odgovornost uprave doma zdravlja za sve pružatelje zdravstvene usluge (ordinacije doma zdravlja i privatne ordinacije) obzirom na velik broj privatnih ordinacija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti s gotovo nikakvom mogućnošću utjecaja doma zdravlja na rad istih. Niske novčane kazne i provedba prekršajnog postupka radi izricanja istih neće polučiti značajan efekt oko odazivanja privatnih zdravstvenih radnika na poziv Doma zdravlja ili drugog tijela radi osiguravanja dostupnosti zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
484	Ljiljana Arnautalic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Liječnici obiteljske medicine( domski i privatnici )su trenutno najdostupniji zdravstveni radnici u sustavu koji se raspada.Apsolutno je jasno sto se ovim htjelo postići.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
485	Hrvatska komora medicinskih sestara	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Stavak je nedorečen obzirom da nije precizno definirano koje su to iznimne okolnosti. Također, predlažemo da se iz ove obveze isključe zdravstvene njege u kući bolesnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
486	ANJA VALENTIN JURLINA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Predlažem brisanje članka 2. - opet nejasno definiran i izrazito sklon manipulacijama.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
487	Monika Jeđud	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Koje su to iznimne okolnosti i koje su to posebne ambulante? Totalno nedorečeno i neodređeno. Sudjelovali smo u radu covid ambulanti, prihvatnih centara za migrante od 0 -24 h, svaki mjesec 2 radne subote i dežurstva i bez i jednog slobodnog dana nakon odrađenog dežurstva i noćnih smjena. Šta još? Zakon o radu se kod nas krši stalno i tko to misli kontrolirati?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
488	HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	HUUGO: rad u posebnoj ambulanti i rad u djelatnosti hitne medicine u suprotnosti je s temeljnim postavkama primarne zdravstvene zaštite: ona mora biti: kontinuirana, dostupna, sveobuhvatna i cjelovta. ( ZZZ Čl 13 ) Dakle rad izvan 40 sati tjedno i pružanje zdravstvene skrbi osiguranicima u vremenu kraćem od 40 sati tjedno protuzakoniti su Za manjk liječnika i sestara isključivi su krivci gradovi i županije koje tijekom desetljeća nisu raspisivali natječaje za dodjelu koncesije u PZZ ( čime bi zadržali mlade liječnike i sestre ) niti nudili uvjete rada koji bi mlade liječnike i sestre privukli na to radno mjesto. , nisu raspisivali specijalizacije niti planirali zamjenu specijalističkog kadra koji odlazi u mirovinu novim speciojalističkim kadrom. Domislili su se novotariji: tim bez nositelja, pa je jedan tim odrađivao 2,3 4 radilišta i time direktno zakidao osiguranike u zdravstvenoj skrbi. Ordinacije mogu sudjelovati u radu posebnih ambulanti samo na temelju dragovoljno potpisanog ugovora koji će definirati uvjete rada takvih ambulanti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
489	Ante Mazalin	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Sve je rečeno u prethodnom komentaru - stavak je potpuna besmislica - koje su to iznimne okolnosti za rad u posebno organiziranim ambulantama? Obiteljski liječnici osiguravaju zdravstvenu zaštitu svojim pacijentima već u svom redovnom radnom vremenu, obaveznim radnim subotama i u posebnim dežurstvima tijekom vikenda i blagdana gdje postoji takav ustroj. Tu dolazi do već direktnog kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora, ali za to nikog očito nije briga.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
490	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Brisati stavak 2 jer je neodređen - koje su to iznimne okolnosti za rad u posebno organiziranim ambulantama? Obiteljski liječnici osiguravaju zdravstvenu zaštitu svojim pacijentima već u svom redovnom radnom vremenu, radnim subotama i u posebnim dežurstvima tijekom vikenda i blagdana. Tu dolazi do već direktnog kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Što su iznimne okolnosti i koje su to posebne ambulante? Tako se netko može sjetiti da nas preraspodijeli na rad kojekakvim mjestima kojih se netko dosjeti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
491	Danijela Daus-Šebeđak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Poštovani! Ne slažem se sa prijedlogom da kao liječnik obiteljske medicine sudjelujem na radilištima na koje nas rasporede- HMP, ispražnjene ambulante PZZ, a isto se nhe slažem sa prijedlogom kažnjavanja zdravstvenih djelatnika ako se ne pruži zdravstvena usluga za koju smo sklopili ugovor sa HZZO- Postoji li i što je " košarica usluga" u PZZ.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
492	Mirjana Petrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Brisati stavak 2 jer je neodređen - koje su to iznimne okolnosti za rad u posebno organiziranim ambulantama? Obiteljski liječnici osiguravaju zdravstvenu zaštitu svojim pacijentima već u svom redovnom radnom vremenu, radnim subotama i u posebnim dežurstvima tijekom vikenda i blagdana. Tu dolazi do već direktnog kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
493	Valentin Žagar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Predlažem brisanje stavka 2. zbog nedorečenosti i podložnosti manipulaciji. Zdravstveni radnici privatne prakse već i sada rade u posebnom dežurstvu subotom poslijepodne, nedjeljom i blagdanima. Kada bi to još dodatno trebali osigurati dostupnost zdravstvene zaštite? Što su to iznimne okolnosti, tko ih može takvima proglasiti? Zbog svega navedenog, predlažem brisanje ovog stavka.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
494	Tatjana Polgar Pavošević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Predlažem brisanje članka 2- opet nejasno definiran i izrazito sklon manipulacijama.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
495	Koordinacija hrvatske obiteljske medicine	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Predlažemo brisati prijedlog koji se odnosi na čl. 64. st. 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a glasi kako slijedi: “Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su u iznimnim okolnostima na poziv nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja sudjelovati u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.“ Naime na ovu odredbu smo dali primjedbe još u radnoj skupini, međutim, glas struke se očigledno i dalje ignorira. Privatni zdravstveni radnici uz već postojeće obveze rada u okviru sklopljenog ugovora sa Zavodom, sudjeluju u radu COVID-19 ordinacija kao i u posebnim dežurstvima stoga dodatno obvezivanje na rad u posebnim ordinacijama u stvarnosti jednostavno nije izvediv. Navedenom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja čime se gubi svaki smisao privatne prakse definiran Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Što zapravo znači “sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite”? Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite??! Nametanjem dodatne obveze rada u posebno ustrojenim ordinacijama koje domovi zdravlja po vlastitom nahođenju mogu osnivati, zasigurno će doći do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom ali i kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Ukoliko je cilj ove odredbe bio da se zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvežu na rad u iznimnim okolnostima onda skrećemo pozornost predlagatelju ovih izmjena i dopuna na članak 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već ostavljena mogućnost uređenja rada svih zdravstvenih radnika pa tako i zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži u izvanrednim okolnostima, katastrofama i epidemijama, a na temelju koje odredbe je upravo ovo ministarstvo uređivalo rad svih ustanova i liječnika u posljednje tri godine pandemije pa zapravo iznenađuje dodatno uređenje nečega što već funkcionira	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
496	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Sa stručne i pravne strane nedopustivi sadržaj jer: 1. koje su to iznimne okolnosti? Molim to definirati i nabrojati ! 2. koje je to nadležno tijelo ? 3. koje su to posebno organizirane ambulante ? Molim precizno definirati !	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
497	Jadranka Karuza	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Što su iznimne okolnosti i koje su to posebne ambulante? Tako se netko može sjetiti da nas preraspodijeli na rad u turističkim ambulantama ili na kojekakvim mjestima kojih se netko dosjeti. Ako postoje izvanredne okolnosti kao što su - poplava, potres, epidemija, ... onda ih treba jasno tako i nazvati. Jer u ovoj zemlji posebna okolnost može postati i nogometno prvenstvo ili crkvena procesija.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
498	Dejan Momčilović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Stavak 2 je potrebno brisati, jer ne definira što su to "iznimne okolnosti", "nadležno tijelo" niti "posebno organizirane ambulante". Zdravstveni radnici u privatnoj praksi već osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite pacijentima koje imaju u skrbi na isti način kako to rade i ordinacije u sklopu domova zdravlja i nije na njima da krpaju rupe u sustavu, a ovako napisan stavak cilja upravo na to. Zadaća je Ministarstva zdravstva putem određivanja mreže javnozdravstvene zaštite, lokalne samouprave i lokalnih domova zdravlja osigurati dostupnost zdravstvene zaštite otvaranjem i opremanjem ambulanti, te stimuliranjem zdravstvenih djelatnika da u njih dođu raditi. Rad u kriznim stanjima je već definiran zakonom, a drugi oblik dodatnog rada može biti samo dobrovoljan i temeljen na ugovoru.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
499	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Potrebno je dodatno definirati što se smatra iznimnim okolnostima u kojima se organiziraju posebne ambulante. Ukoliko se misli na izvanredna stanja kao što je razdoblje trenutne epidemije i organiziranje ambulanti kao što su bile tzv. COVID-19 ambulante pri domovima zdravlja, takve su situacije već obuhvaćene novim člankom 133.a. temeljem kojega glavnu ulogu dobiva HZJZ koji tada čak može koordinirati i županijske zavode za javno zdravstvo. Jasno je da prvi dio odredbe obvezuje privatne zdravstvene radnike u Mreži da se odazovu u takvim situacijama tada nadležnom tijelu, no kakve će to ovlasti imati dom zdravlja u iznimnim okolnostima, pa da može uključiti ugovorene privatnike? Ovaj članak nije po tome podudaran s uobičajenom koordinacijom koju bi dom zdravlja imao pravo provoditi. Isto tako, organiziranje ambulanti u iznimnim okolnostima ne može se izjednačiti s uobičajenom obvezom osiguravanja dostupnosti zdravstvene zaštite, ovdje je tada potrebno na kraju članka dodati „u iznimnim okolnostima“. Obveza i potreba osiguravanja dostupnosti postoji i izvan iznimnih okolnosti, npr. nedostatak liječnika u ruralnim područjima. Da li dom zdravlja to može smatrati iznimnom okolnošću te organizirati ambulantu na pojedinom području i pozvati ugovorene privatnike u rad? Kako će se financirati rad posebnih ambulanti organiziranih od strane doma zdravlja? Sve je to potrebno dodatno razraditi zakonskim tekstom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
500	Vanja Hmelik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Ponovno prijedlog koji je potpuno nejasno definiran te kao takav podložan širokom tumačenju. Koje su to izvanredne okolnosti? Tko ima ovlast nešto proglasiti izvanrednom okolnošću i pod kojim kriterijima? Koja su to nadležna tijela (ministarstvo / županijski uredi za zdravstvo / gradski uredi za zdravstvo / stožeri civilne zaštite / itd.)? Odredba o "osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite" je posebice toliko uopćeno napisana da je može interpretirati tko kako hoće i može se na nju pozivati za iskorištavanje privatnih zdravstvenih radnika za krpanje bilo kojih rupa u zdravstvenom sustavu (OHBP, HMP, upražnjene/nepokrivene PZZ ambulante). Privatni zdravstveni radnici, isto kao i oni zaposleni u javnozdravstvenim ustanovama, već su sada prenapregnuti kako bi osigurali dostupnost zdravstvene zaštite svim građanima RH. Svako daljnje naprezanje dovest će do pucanja sustava. Za opravdane iznimne okolnosti već postoji odredba definirana člankom 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a inzistiranje na ovom predloženom stavku 2. članka 64. samo pojačava bojazan da se "iznimne okolnosti" planiraju široko tumačiti te privatne zdravstvene radnike upregnuti za krpanje različitih rupa u sustavu zdravstva.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
501	Dunja Ljubičić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Brisati stavak 2 jer je neodređen - koje su to iznimne okolnosti za rad u posebno organiziranim ambulantama? zdrav.radnici privatne prakse osiguravaju dostupnu zdrav.zaštitu u svom redovnom radnom vremenu, radnim subotama i u posebnim dežurstvima tijekom vikenda i blagdana jednako kao i zdrav.radnici zaposleni u Domovima zdravlja. Ne smije se raditi razlika između domskih liječnika i privatnih liječnika koji imaju ugovor s HZZO-om jer je njihov rad jednak, samo je zaposlenje drugačije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
502	Nataša Ban Toskić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Predlažem brisati čl 2. jer je potpuno neodređen. Što znači “sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite”? Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi to još trebali osiguravati dostupnost zdravstvene zaštite??! Radi li se ovdje ponovo o prikrivenom nametanju rada u drugim službama i radilištima kao primjerice u HMP ili OHBP? Radi li se o prekovremenom radu u praznim ambulantama , takozvanim Timovima bez nositelja? Nametanjem dodatne obveze rada u posebno ustrojenim ordinacijama koje domovi zdravlja mogu osnivati po svojoj volji ili u sklopu najavljene funkcionalne integracije, sigurno će doći do kolizije radnog vremena ugovorenog sa Zavodom ali i kršenja odredbi Zakona o radu zbog nepoštivanja dnevnog i tjednog odmora. Ukoliko je cilj ove odredbe bio da se zdravstveni radnici privatne prakse u Mreži obvežu na rad u iznimnim okolnostima onda skrećem pozornost na članak 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim je već ostavljena mogućnost uređenja rada svih zdravstvenih radnika pa tako i zdravstvenih radnika privatne prakse u mreži uizvanrednim okolnostima, katastrofama i epidemijama, a na temelju koje odredbe je upravo MIZ uređivalo rad svih ustanova i liječnika u posljednje tri godine pandemije - dakle već funkcionira. Napominjem i to da se dodatni rad treba regulirati Ugovorom	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
503	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	brisati čl 2. Iznimne situacije nisu jasno definirane i kao takav člana podliježe tumačenjima na štetu zdravstvenih radnika ali i korisnika. Također nije definirano u kome vremenu bi se takav rad odvijao: da li izvan radnog vremena radnika ili u njhovom redovnom radnom vremenu. Nije mogući rad za drugog poslodavca u radno vrijeme kada je radnik na svom radnom mjestu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
504	Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Nejasno je što znači sudjelovanje radnika privatne prakse u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
505	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 12.	Ponovo i uporno se ignorira pravna definicija "zdravstvenog djelatnika privatne prakse". Pravno gledano radi se o liječniku koji je osnivač/vlasnik zdravstvene ustanove u uogovu s HZZO-om. O jednoj osobi se radi. Zaposlenici u takvoj ustanovi/ordinaciji prema ovom zakonu NISU u nikakvoj obvezi. Da pojasnim - obvezali ste liječnike na sudjelovanje a ničim niste definirali što je sa tehničarima koji su uposlenici kod tog liječnika. Kako je definiran njihov rad u toj posebnoj ambulanti - gledano iz aspekta radnog prava i svega što iz toga prizililazi. Tko je poslodavac u toj posebnoj ambulanti - tko je odgovoran za ozlijede na radu koje nastanu u takvom prostoru - npr kada pijani pacijent u dežurstvu napadne sestru i izazove radnu nesposobnost? Razumijem namjeru ali ovo je em loše napisano (koje su to iznimne okolnosti?, aktualno stanje je da Domovi zdravlja to tumače na način da je to trajno stanje, stalna obveza) em nije pravno promišljeno. Kakav je pravni odnos tog "javnog tijela" koje upućuje poziv i "zdravstvenog radnika privatne prakse? Pravno - to su dvije ravnopravne, pravne osobe i odnos se definira nekom vrstom ugovora. Tako je i prema HZZO-u. Mi imamo ugovor sa HZZO-om (kakav-takav) i ne radimo "na poziv" HZZO-a. Nitko ne bježi od rada ali zakonodavac mora znati kakve probleme kreira loše napisanim i zamišljenim pravilima. Nastavno - zakonodavac ignorira postojeće stanje. Svaka privatni djelatnik ima pravo odabrati program (mislim na informatiku u ordinaciji) po slobodnom izboru a prema uvjetima koje je propisao HZZO. Jedan program, ne sve programe. Ti programi nisu ni slični i nije izvjesno da će itko poznavati sve programe. Nužno je u tim posebnim ordinacijama osigurati rad u izabranom programu kako zbog nepoznavanja rada u drugom programu ne bi trpili pacijenti koji su došli na vanredni pregled. Aktualna situacija je takva da radimo u svom programu svaki dan i onda u dežurnoj ambulanti nekoliko puta godišnje doslovce učimo novi program i nagađamo kako obaviti neke sasvim rutinske stvari (rutinske u našem programu) što značajno usporava rad i frustritra. Napominjem da HZZO inzistira na vođenju uredne zdravstvene administracije i da su neki kolege dobili opomene i kazne jer u dežurstvu nisu "uredno vodili administraciju". Samo zato što ne rade u tom nametnutom programu. Na području pojedinog Doma zdravlja se uglavnom koristi 2-3 programa pa ne vidim nikakav razlog da sva tri ne bi bila instalirana i održavana u ambulantama za posebna dežurstva. Bilo bi lijepo kada bi zakonodavac pokazao malo osjećaja za nas kao obične ljude i promotrio život iz naše perspektive.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
506	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 13.	U slučaju da se doslovno interpretira ovaj članak, država bi time doslovno centralizacijom otela osnivačko pravo lokalnoj samoupravi, tj. svim lokalnim zajednicama otuđila imovinu u koju su ulagali iz vlastitih sredstava te im oduzela pravo da na lokalnoj razini utječju na zdravstvenu politiku vlastitih zdravstvenih ustanova.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
507	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 13.	Članak 13, koji se odnosi na čl. 70: "RH jedina može osnivati opće bolnice". Prebacivanje vlasništva nad općim bolnicama sa županija na državu, bez jasnog definiranja kako će se riješiti imovinsko-pravni odnosi, jamstva da će država preuzeti sva dugovanja bolnica na sebe, nije dobro rješenje. Što je sa investicijama županija u zdravstvene ustanove na svom području, projektima EU fondova za rekonstrukciju i opremanje bolnica (veći dio daje EU, no i županija ulaže određeni postotak), pitanje vlasničkih odnosa- zemljišta, kreditnih obaveza, međusobnih dugovanja itd.?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
508	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 13.	Hrvatska liječnička komora podržava inicijativu Dekanske konferencije medicinskih fakulteta da se u zakonskom prijedlogu dodatna pozornost posveti organizaciji zdravstvene zaštite redovitih studenata.	Prihvaćen	Prihvaćen.
509	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 13.	Predlaže se brisati članak 13. Prijedloga koja se odnosi na članak 70. stavak 1. Samo prebacivanje vlasništva na državu kao osnivača ni na koji način ne doprinosi kvaliteti, funkcionalnosti i financijskoj stabilnosti zdravstvene ustanove, već dodatno vodi ka centralizaciji i nemogućnosti prilagođavanja lokalnim potrebama. Potrebne su sadržajne, strukturalne reformske mjere, a ne mjere formskog karaktera.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
510	Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 13.	U članku 70. predlaže se dodati stavak 11. koji bi glasio: „Fakultet zdravstvenog usmjerenja može obavljati zdravstvenu djelatnost za potrebe nastave u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje visoko obrazovanje“.	Prihvaćen	Prihvaćen.
511	Dom zdravlja MUP-a	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 13.	Predlaže se izmjena stavka 2. članka 70., na način da isti glasi: "Dom zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske osniva Republika Hrvatska." Obrazloženje: Dom zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (Dom zdravlja MUP-a RH) osnovan je Rješenjem Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove 15. kolovoza 1953. godine pod nazivom Dom narodnog zdravlja Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove Narodne Republike Hrvatske (Dom narodnog zdravlja DSUP NRH) sa sjedištem u Zagrebu, Šarengradska 3. Nakon osamostaljenja i prvih demokratskih izbora u Republici Hrvatskoj naziv Doma zdravlja je Dom zdravlja radnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a od 1994. naziv Doma zdravlja je Dom zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Mišljenja smo kako je potrebno, obzirom se, u članku 70. stavku 1. prijedloga izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti, navode sve ustanove na primarnoj,sekundarnoj i tercijalnoj razini kojima je osnivač Republika Hrvatska, uvrstiti i Dom zdravlja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ustanovu na primarnoj razini zdravstvene zaštite, čiji je osnivač Republika Hrvatska.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
512	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 13.	Naglašavamo da sukladno članku 135. Ustava Republike Hrvatske jedinice područne samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito i poslove koji se odnose na zdravstvo. Predloženim prijenosom osnivačkih prava nad općim bolnicama dovode se u pitanje naprijed navedene odredbe Ustava te nepotrebno jača centraliziranost zdravstvenog sustava. Jedinice područne samouprave, kao osnivači općih bolnica, ulagale su svih ovih godina znatna financijska sredstva-izvorna i decentralizirana, a zdravstvenim ustanovama se upravljalo najbolje što se u datim okolnostima, definiranim od strane središnje države, moglo. Poteškoće financijske prirode u kojima se u ovom trenutku nalazi velika većina zdravstvenih ustanova, nisu rezultat vršenja osnivačkih prava nad istima. Prijenos osnivačkih prava i centralizacija sustava nisu rješenje za financijsko poslovanje i gubitke koji nastaju jer da jesu-u ovom trenutku zdravstvene ustanove kojim je osnivač Republika Hrvatska poslovale bi pozitivno. Također, zadržavanjem postojećih osnivačkih prava zadržava se mogućnost da regionalna samouprava kao poznavatelj svih specifičnosti ustanova kojima je osnivač, aktivno i kvalitetno sudjeluje u rješavanju istih te se time otklanjaju rizici koji su prepoznati kao takvi.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
513	Mario Vukelić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 13.	„(1) Državni zdravstveni zavod, kliniku kao samostalnu ustanovu, kliničku bolnicu i klinički bolnički centar osniva Republika Hrvatska.“. Obrazloženje: Pojedine specijalne bolnice čiji su osnivači u RH druge pravne osobe ili fizička osoba su zapravo opće bolnice jer u praksi obavljaju zdravstvene usluge različitih medicinskih specijalnosti odnosno provode dijagnostiku i liječenje različitih nepovezanih medicinskih stanja. Iz toga proizlazi da mi već imamo privatne opće bolnice pa zašto onda njihovo osnivanje od strane drugih pravnih i fizičkih osoba ne legalizirati kroz ovaj Zakon	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
514	Senka Martinović Galijašević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	3/5 članova upravnog vijeća zdravstvenih ustanova bira osnivač, što je država ili županija. Dakle, to su 3 političke funkcije koje će nadzirati trenutna vlast. Članstvo u upravnom vijeću treba potpuno depolitizirati, omogućiti otvorene izbore i dati mandat na godinu dana. Nakon godine dana se rad evaluira te primjereno nagrađuje ili penalizira. Loše odluke upravnih vijeća ne smiju postati teret na leđima zaposlenika tih istih ustanova. Dosadašnja praksa je omogućavala da UV donose upitne i neizvjesne odluke bez imalo odgovornosti, pa i bez jasnih istrumenata penalizacije za one koji donose takove pogrešne odluke.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
515	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Člankom 15. određuje se sastav i način imenovanja upravnog vijeća zdravstvenih ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska te sastav i imenovanja upravnog vijeća zdravstvenih ustanova čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb te se propisuju uvjeti koje članovi upravnog vijeća moraju ispunjavati. Upravljanje zdravstvenim ustanovama uređuje se na način kojim je u upravnom vijeću zastupljenija politika nego struka. Naime, predstavnici osnivača brojčano su nadmoćni članovi upravnih vijeća. S obzirom na odredbu članka 36. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19) kojim je propisano da upravno vijeće ustanove donosi programe rada i razvoja ustanove, nadzire njihovo izvršavanje, odlučuje o financijskom planu i godišnjem obračunu, predlaže osnivaču promjenu djelatnosti te osnivaču i ravnatelju ustanove daje prijedloge i mišljenja o pojedinim pitanjima, smatramo da bi u upravnom vijeću u većem broju trebali biti zastupljeni predstavnici struke koji će, kako je propisano i člankom 17. izvještavati osnivača o svome radu kroz godišnja izvješća.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
516	GRAD RIJEKA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Predlaže se izmijeniti članak 83. stavak 6. na slijedeći način: „Članove upravnog vijeća iz stavka 2. podstavka 1. i stavka 3. podstavka 1. ovoga članaka imenuje osnivač na prijedlog ministra, članove upravnog vijeća iz stavka 3. podstavka 2., stavka 4. podstavka 1. imenuje osnivač na prijedlog pročelnika upravnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno na prijedlog pročelnika upravnog tijela jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba nadležnog za zdravstvo, članove upravnog vijeća iz stavka 5. podstavka 1. ovoga članaka imenuje osnivač na prijedlog pročelnika upravnog tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba nadležnog za zdravstvo, a člana upravnog vijeća iz stavka 5., podstavka 2. ovoga članka imenuje Vlada Republike Hrvatske.„ Naime, u stavku 4. istog članka utvrđeno je da upravno vijeće zdravstvene ustanove čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) i Grad Zagreb te jedinica lokalne samouprave ima pet članova i čine ga predstavnici: - osnivača (predsjednik i dva člana), - radnika ustanove (dva člana). S obzirom da se utvrđuje da članove upravnog vijeća imenuje osnivač u konkretnom slučaju kada je jedinica lokalne samouprave osnivač specijalne bolnice, smatramo da je potrebno propisati da prijedlog za imenovanje članova vijeća daje pročelnik upravnog tijela jedinice lokalne samouprave nadležnog za zdravstvo.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
517	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	U novom tekstu čl. 83. st. 3. podst.2. predlažemo izmijeniti na način da umjesto “jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba (jedan član)“, glasi„ jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba (jedan član)“. Također, u st. 4. predlažemo izmijeniti na način da umjesto „Upravno vijeće zdravstvene ustanove čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave i Grad Zagreb te jedinica lokalne samouprave ima pet članova i čine ga predstavnici:…“ glasi „Upravno vijeće zdravstvene ustanove čiji je osnivač jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb te jedinica lokalne samouprave ima pet članova i čine ga predstavnici:….“ Vezano uz predloženu novu odredbu čl. 83. st. 10. koja se odnosi mandat članova upravnog vijeća predlažemo propisati da je mandat članova upravnog vijeća ograničen na najviše dva mandata od četiri godine.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
518	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Predlaže se brisati članak 15. Prijedloga koja se odnosi na članak 83. Stvaranje dodatnog troška bez povećanja funkcionalnosti upravnog vijeća.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
519	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Predlaže se: - član upravnog vijeća i ravnatelj ne smiju biti članovi političke stranke (ukoliko želimo da javno zdravstvo bude nadstranačka tema) - članovi upravnog vijeća moraju priložiti potvrdu o nekažnjavanju - definirati kaznenu i materijalnu odgovornost za članova upravnog vijeća ukoliko ne rade sukladno zakonskim propisima	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
520	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	zašto ne bi svi ravnopravno sudjelovali u Upravnom vijeću Doma zdravlja, dakle uz radnike i osnivača (koji ionako brojčano nadglasava radnike...) da postoji predstavnik privatnih djelatnika u domeni toga doma zdravlja, i pacijenata npr., jer kao oni bi trebali biti smisao postojanja zdravstvene službe općenito...	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
521	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 15. 3/5 članova upravnog vijeća zdravstvenih ustanova bira osnivač, što je država ili županija. Dakle, to su 3 političke funkcije koje će nadzirati trenutna vlast. Članstvo u upravnom vijeću treba potpuno depolitizirati, omogućiti otvorene izbore i dati mandat na godinu dana. Nakon godine dana se rad evaluira te primjereno nagrađuje ili kažnjava. Upravna vijeća moraju imati odgovornost za svoje odluke i za loše rezultate koje ustanova napravi.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
522	Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	U članku 83. stavku 6. riječi: „preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski studij“ predlažemo zamijeniti riječima: „sveučilišni odnosno stručni prijediplomski i diplomski studij ili sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij“. Nazivi završenih studija moraju se uskladiti s odredbama članaka 58., 59., i 60. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
523	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 15. 3/5 članova upravnog vijeća zdravstvenih ustanova bira osnivač, što je država ili županija. Dakle, to su 3 političke funkcije koje će nadzirati trenutna vlast. Članstvo u upravnom vijeću treba potpuno depolitizirati, omogućiti otvorene izbore i dati mandat na godinu dana. Nakon godine dana se rad evaluira te primjereno nagrađuje ili kažnjava. Upravna vijeća moraju imati odgovornost za svoje odluke i za loše rezultate koje ustanova napravi.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
524	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Predviđa da upravno vijeće zavoda za javno zdravstvo i zavoda za hitnu medicinu čiji je osnivač JP(R)S ima po novome 7 članova i to predsjednik i 3 člana od strane osnivača, 1 član od strane RH i 2 člana od strane radnika ustanove. Je li ovaj model omaškom ostao od ranijih projekcija nacrta Zakona ili se uvodi novi model upravljanja u koji bi ušla i država? Iz obrazloženja Zakona nije bila vidljiva ta namjera pa se čini da je ovo ostalo iz ranijih tekstova.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
525	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Potrebno je depolitizirati Upravna vijeća. Predlažemo raspisivanje javnog natječaja za članove upravnih vijeća te izbor kompetentnih osoba u upravno vijeće koji imaju znanja o zdravstvu, a ne kao dosada kada imamo članove upravnih vijeća koji imaju znanja o zdravstvu toliko kako se podiže lijek na recept ili kako izgleda posjet liječniku. Svakako bi jedan član trebao biti predstavnik pacijenata, dok je nepotrebno imati dva člana predstavnika radnika. Jedan član predstavnika radnika neka se bira na tajnim izborima na nivou cijele zdravstvene ustanove, jer je i ova pozicija postala politikantska.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
526	VITOMIR BEGOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Sastav Upravnih vijeća treba depolitizirati a u sastav uključiti predstavnike osiguranika, jer oni su važni .	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
527	ANA MARIJA BREBRIĆ DOMITROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Izbori svake godine, volonterski	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
528	Ivan Žokalj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Predlažem izmjenu stavka 7.na način neka u izboru jednog člana vijeća kojeg je dosad imenovalo Radničko vijeće sudjeluju svi zaposlenici ustanove dok bi u izboru drugog člana kojeg je dosad biralo Stručno vijeće sudjeluju svi zdravstveni radnici ustanove sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem(radi se uglavnom o liječnicima, diplomiranim medicinskim sestrama/tehničarima, mag.sestrinstva, mag.medicinske biokemije i mag.farmacije). Kandidati bi obavezno morali priložiti kratki životopis i program rada. Člankom bi ujedno trebalo predvidjeti mogućnost opoziva dvojice biranih članova u slučaju kada većina djelatnika ustanove smatra kako ne rade na korist ustanove.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
529	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	moje utopijsko razmišljanje: zašto ne bi svi ravnopravno sudjelovali u Upravnom vijeću Doma zdravlja, dakle uz radnike i osnivača (koji ionako brojčano nadglasava radnike...) da postoji predstavnik privatnih djelatnika u domeni toga doma zdravlja, i pacijenata npr., jer kao oni bi trebali biti smisao postojanja zdravstvene službe općenito... ili jednostavno ako se želi zadržati dosadašnja struktura glasanja donošenja odluka (osnivač donosi sve odluke) čemu trošiti novac? dovoljna su i 2 člana...	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
530	Jadranka Karuza	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Nepotrebno velik broj predstavnika osnivača u UV domova zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
531	Dejan Momčilović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Upravno vijeće domova zdravlja trenutno ima 3 člana (od 5 ukupno) postavljena od strane osnivača tj. lokalne politike, koji su uz to najčešće postavljeni po zaslugama i po stranačkoj liniji, a svojom matičnom strukom su vrlo udaljeni od medicine, čime se u startu osigurava dovoljan broj "podizača ruku" da se pri donođenju odluka proguraju svi lokalni dnevnopolitički interesi, koji su puno širi i "važniji" od same dostupnosti i kvalitete zdravstvene skrbi, te često nauštrb poslovanja same ustanove i protivno interesima kako pacijenata tako i zdravstvenih djelatnika. Predlažem da se broj predstavnika osnivača smanji na dva (predsjednik i jedan član), a preostalo mjesto u upravom vijeću da ispuni predstavnik pacijenata.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
532	VEDRAN KOVAČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	U članku 15. bespotrebno se gomila broj članova Upravnog vijeća na 7 (za opće bolnice, te za zavode za javno zdravstvo i zavod za hitnu medicinu čiji je osnivač jedinica područna (regionalne) samouprave i Grad Zagreb). Tako puno članova vijeća otežava donošenje odluka (a i dodatni je financijski izdatak). Dakle, predlažem za sve zdravstvene ustanove 5 članova vijeća, na način da se za opće bolnice vijeće sastoji od: - osnivača (predsjednik i jedan član) - jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba (jedan član) - radnika ustanove (dva člana) izv.prof.dr.sc. Vedran Kovačić, dr.med. specijalist opće interne medicine, uži specijalist nefrologije, uži specijalist intenzivne medicine, specijalist hitne medicine Zavod za hitnu i intenzivnu medicinu te kliničku farmakologiju s toksikologijom Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog bolničkog centra Split	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
533	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 15.	Domove zdravlja osnivaju jedinice područne samouprave i u svom statutu su nadležni za provođenje primarne zdravstvene zaštite NA PODRUČJU ZA KOJE SU OSNOVANI. Dakle, nadležni su i za organizaciju rada u suradnji s privatnim ordinacijama PZZ. Zar ne bi bilo logično da i predstavnici privatnih ordinacija sa dva člana budu dio upravnog vijeće, ili na neki drugi način sudjeluju u donošenju odluka nadležnog Doma zdravlja? Uzmimo u obzir i sadašnju situaciju da su Domovi zdravlja najmodavci privatnim ordinacijama. Donose poslovne odluke u smislu komunalnih usluga i isporuke energije što naplaćuju ordinacijama a da ordinacije nemaju nikakvog utjecaja na ugovaranje tih usluga. Da ne govorimo o održavanju. Imamo slučajeve gdje se na korist Doma zdravlja ugovori najam prostora za svjetleće reklame, za kafe aparate i slične potrošače struje i vode a to se onda dijeli "ravnopravno" na sve ordinacije u toj zgradi - koje to nisu ni tražile niti imaju bilo kakav interes u tome. Domu zdravlja ide profit a troškovi se dijele svima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
534	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Nedovoljno definirani kriteriji zdravstvene edukacije u području upravljanja, poslijediplomski studij, ubrzani online tečaj, volonitranje?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, odredba je redefinirana, a dodatni uvjet bit će uređen podzakonskim aktom.
535	Štefan Rukavina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	članak 85., uvjeti za ravnatelja – treba ga uskladiti s izmjenama i dopunama Zakonom o hrvatskom kvalifikacijskom okviru koji je usvojen u veljači 2021. godine kao i Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti kojim su izjednačeni stručni i sveučilišni studiji, svi drugi zakoni su to već propisali prije (provode sve županije gradovi, ministarstva, agencije , itd.) – uvjet: završen sveučilišni preddiplomski i diplomski studij ili sveučilišni integrirani preddiplomski i diplomski studij ili specijalistički diplomski studij – univ mag ili mag . Za ravnatelja – umjesto „radnog iskustva u struci“ logičnije je propisati uvjet radnog iskustva na rukovodećim funkcijama ili poslovima upravljanja, gotovo svi su tako propisali npr.HZZO, tvrtke u državnom vlasništvu itd. ili radno iskustvo u području zdravstvenog sustava- jer sve je to logičnije, nego radno iskustvo u struci	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
536	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Člankom 17. propisuju se dodatni uvjeti koje moraju ispunjavati ravnatelj zdravstvene ustanove i njegov zamjenik, na način da moraju imati završenu dodatnu edukaciju iz područja upravljanja u zdravstvu, kao dodatne kompetencije koje će unaprijediti upravljanje zdravstvenom ustanovom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
537	Matica hrvatskih sindikata	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Predlažemo da se u članku 85. stavak 2. iza riječi: "zamjenika" dodaju riječi: "i pomoćnika za sestrinstvo - glavnu sestru zdravstvene ustanove". U istom stavku iza riječi: "poslovanje" brišu se riječi: "pomoćnika za sestrinstvo - glavnu sestru zdravstvene ustanove" Obrazloženje: Medicinske sestre i medicinski tehničari čine najbrojniju profesiju u sustavu zdravstva. Sestrinstvo je važan i nezaobilazan segment zdravstvenog sustava bez kojeg pružanje zdravstvene zaštite nije moguće. Pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo - glavna sestra zdravstvene ustanove organizira, upravlja, koordinira i rukovodi radom medicinskih sestara/tehničara, zdravstvenih i nezdravstvenih djelatnika te surađuje sa svim djelatnostima koje su u službi potpore procesu zdravstvene njege, organizira sestrinsku djelatnost u skladu s potrebama i postojećim resursima, planira razvoj sestrinstva i potrebe za zdravstvenom njegom, radi na unaprjeđenju kvalitete zdravstvene zaštite, surađuje sa stručnim društvima u zemlji i inozemstvu, potiče suradnju i vrši promociju sestrinstva. Stoga je opravdano i nužno da ravnatelj zdravstvene ustanove „ima“, a ne „može imati“ pomoćnica za sestrinstvo – glavnu sestru zdravstvene ustanove.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
538	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	U čl. 85. u st. 9. i 10. predlažemo propisati da je mandat ravnatelja ograničen na najviše dva mandata od četiri godine. Također, predlažemo propisati i dodatan uvjet za imenovanje - da mandat ravnatelja istekne do ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu sukladno posebnom propisu. HLK snažno zagovara uvođenje instituta ograničenja broja mandata u zdravstvene ustanove. I to kroz preciznu, jasnu i nedvosmislenu zakonsku odredbu, a ne kroz neki podzakonski akt, pravilnik, koji svaki ministar može promijeniti kada god poželi. Odredbu koja će vrijediti za sve razine upravljanja u zdravstvenim ustanovama, od ravnatelja i upravnih vijeća do šefova klinika, zavoda i odjela. Na taj će se način, mišljenja smo, promijeniti paradigma upravljanja u hrvatskom zdravstvu. Promijenit će se logika, motivacija i način obnašanja voditeljskih funkcija. Činjenica „prolaznosti“ svih voditelja trebala bi izvući najbolje od njih u pozitivnom, kreativnom smislu, a eliminirati negativne učinke koje sa sobom nosi vječno šefovanje. Negativnih strana je mnogo, od koruptivnog potencijala koji s vremenom raste, preko izostanka preispitivanja i objektivne evaluacije rada do vođenja negativne i nekompetitivne kadrovske selekcije. Vezano uz predloženi test novog st. 11. predlažemo jasnije definiranje „dodatne edukacije iz područja upravljanja u zdravstvu“ na način da se precizira trajanje edukacije, vrednovanje edukacije odnosno programi edukacije koji se moraju završiti. (npr. ECTS bodovi).	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, odredba je redefinirana, a dodatni uvjet bit će uređen podzakonskim aktom.
539	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Predlaže se brisati članak 17. Prijedloga koja se odnosi na članak 10. savak 11. Uvođenje dodatnih kriterija u načelu bi trebalo dovesti do povećanje razina kvalitete upravljanja i vođenja ustanova. Međutim, definiranje "dodatne edukacije iz područja upravljanja u zdravstvu" nedovoljno definira potrebna znanja i vještine dobivena u dodatnoj edukaciji te otvara potencijalno financijsko pogodovanje provoditeljim edukacije. Ovo ne rješava mnogo veći problem nejasnih i ograničenih prava, obveza i odgovornosti ravnatelja za upravljanje javnim zdravstvenim ustanovama, bez obzira na njihovu formalnu edukaciju	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, odredba je redefinirana, a dodatni uvjet bit će uređen podzakonskim aktom.
540	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Predlaže se čl. 85. nadopuniti: - ravnatelj ne smije biti član političke stranke (ukoliko želimo da javno zdravstvo bude nadstranačka tema) - izbor ravnatelja zdravstvene ustanove se provodi na način da zaposlenici ustanove na izborima biraju ravnatelja - kandidat za ravnatelja mora priložiti potvrdu o nekažnjavanju - definirati kaznenu i materijalnu odgovornost ravnatelja ukoliko ne rade sukladno zakonskim propisima	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
541	VITOMIR BEGOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	U okviru studija potrebno je uvrstiti sadržaje koji su vezani za poslovno upravljanje , jer je to naprosto danas standard koji je logičan, i kojim se otvara mogućnost veće zdrave konkurencije u izboru rukovovoditelja na svim razinama, uz temeljnji preduvjet depolitizaciju. Nakon toga, kroz sadržaje cjeloživotnog učenja kao logičnog nastavak stalnog stručnog usavršavanja prethodno stečeno znanje se nadopunjuje. To je proces koji je prisutan i u drugim područjima i već je odavno trebao biti i u području zdravstva. Nikakvi posebni naknadni programi to ne mogu nadomjestiti.Moramo gledati u budućnost i mladima pružiti nadu i šansu da ostanu ovdje. Zatečeno stanje moguće je poboljšati na način da postojeći kadrovi koji ispunjavaju predispozicije za rukovoditelje pohađaju određeni program koji je moguće oblikovati i realizirati u okviru Državne škole za javnu upravu , koja se potvrdila kao relevantan čimbenik u procesu edukacije.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, odredba je redefinirana, a dodatni uvjet bit će uređen podzakonskim aktom.
542	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Dodatna edukacija na predloženi način nije ništa drugo nego pogodovanje privatnim lobijima/poslovnim školama, tim više što je edukacija skupa (20.000 kn za 2 semestra) te nije na jednaki način dostupna svima, što znači da za mjesto ravnatelja nisu svi jednaki pred zakonom čime se vrijeđa temeljno ustavno pravo. Nadalje, da li doista nekakva edukacija može biti više od završenog fakulteta medicinske, pravne ili ekonomske struke koji bi bili jedini kompetentni za upravljanje zdravstvenom ustanovom. U današnje vrijeme pronaći dvije osobe sa završenom edukacijom koje bi vodile zdravstvenu ustanovu, ravno je nuli. Dosada se nikakav menadžment nije priznavao kao dodatna edukacija, pa tako niti menadžment u zdravstvu, jer, imamo npr. i menadžera za ljudske potencijale koji bi mogao upravljati kadrovima, pa to nije uvjet da bi osoba mogla biti rukovoditelj kadrovskih poslova. Nadalje, preduvjeti za upis ovakvih edukacija je završena srednja škola, što nam dovoljno govori da je cilj ovakvih edukacija zarada, a ne kvaliteta. Predlažemo brisati ovaj članak.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, odredba je redefinirana, a dodatni uvjet bit će uređen podzakonskim aktom.
543	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Edukacija Cijenimo pokušaj profesionalizacije kadra, ali mišljenja smo da bi bolje rješenje bila veća dostupnost, pod jednakim uvjetima na javnom sveučilištu/učilištu - omogućavamo samo bogatijim kandidatima edukaciju i pristup radnom mjestu, a ne kvalitetnijim. Ukoliko bi se ista omogućila pod jednakim uvjetima svima, postala dio javnog obrazovanja, pa čak i pod uvjetom prijemnih ispita, o navedenome bi se tek onda moglo govoriti o adekvatnim rezultatima koja će dati najkvalitetniji kadar za upravljanje u sustavu zdravstva. Također smatramo da se treba omogućiti prijelazni period, odnosno omogućavanje izabranim kandidatima za koje se ocijeni da su najkvalitetniji na natječaju za ravnatelja, odnosno postojećim ravnateljima period u kojem su dužni ispuniti uvjet. Daljnji prijedlog je da se omogući dvostruki uvjet – ili godine iskustva na odgovarajućim rukovodećim poslovima ili dodatna edukacija. Trenutno ograničen krug privatnih učilišta omogućava ove edukacije, uz visoke školarine. Ravnatelji koji imaju godine iskustva na rukovodećim položajima, stavljeni su u nepovoljniji položaj od kolega koji su prošle edukaciju u trajanju od pola godine.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, odredba je redefinirana, a dodatni uvjet bit će uređen podzakonskim aktom.
544	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Iz predloženog nije jasno definirano trajnije edukacije, što bi točno obuhvaćala kao niti tko bi je provodio. Predlažemo jasnije definirati ovu obvezu.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, odredba je redefinirana, a dodatni uvjet bit će uređen podzakonskim aktom.
545	Hrvatska komora medicinskih sestara	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Predlažemo da se u članku 85., stavak 2. iza riječi: "zamjenika" dodaju riječi: "i pomoćnika za sestrinstvo - glavnu sestru zdravstvene ustanove" U istom stavku iza riječi: "poslovanje" brišu se riječi: "pomoćnika za sestrinstvo - glavnu sestru zdravstvene ustanove" Obrazloženje: Pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo - glavna sestra zdravstvene ustanove u Upravi zastupa i predstavlja te rukovodi najvećim brojem zdravstvenih radnika u sustavu zdravstva, koordinira odnose između Uprave, medicinskih sestara, nezdravstvenih radnika, ali i pacijenata te nadzire sestrinsku službu koja je organizirana tijekom 24 sata na dan. Najnovija praksa je pokazala da je zbog formulacije "može" u nekim ustanovama ukinuto mjesto glavne sestre, obzirom na tumačenje kako se isto može ukinuti, jer je u kategoriji "može", a ne "mora".	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
546	Nataša Ban Toskić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Nije definiran akademski stupanj te edukacije tj koliko traje, što točno obuhvaća i tko ju provodi	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, odredba je redefinirana, a dodatni uvjet bit će uređen podzakonskim aktom.
547	Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 17.	Nije određeno koliko bi takva edukacija trajala i što bi točno obuhvaćala, te tko bi ju provodio.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, odredba je redefinirana, a dodatni uvjet bit će uređen podzakonskim aktom.
548	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 18.	Apsudrno je pozivanje na zakon kojim se definira sukob interesa jer nema konkurencije u zdravstvu. Tko je konkurencija Domu zdravlja ili bolnici? Pravila se moraju jasno definirati - smiije li ravnatelj bolnice ili Doma zdravlja obavljati zdravstvene djelatnosti u drugoj javnoj ili privatnoj zdravstvenoj ustanovi?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
549	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 18.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 18. Potrebno je regulirati kaznene odredbe za ravnatelje. Zdravstvene ustanove funkcioniraju na ogromnom broju prekovremenih sati koji su protuzakoniti i za to nitko ne odgovara. Uvesti odredbu koja će skidati određen dio plaće ravnatelju i zamjenicima za svaki prekovremeni sat koji se odrađuje u bolnici. Njihov je posao i odgovornost da organiziraju rad na način da prekovremeni rad bude iznimka (kao što je definirano u zakonu o radu), a ne pravilo. Ravnateljima je potrebno zabraniti svaki drugi rad osim funkcije ravnatelja ( rad na drugom radnom mjestu u istoj ustanovi, drugoj ustanovi, privatni rad, sjedenje u Saboru itd.)	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
550	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 18.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 18. Potrebno je regulirati kaznene odredbe za ravnatelje. Zdravstvene ustanove funkcioniraju an ogromnom broju prekovremenih sati koji su protuzakoniti i za to nitko ne odgovara. Uvesti odredbu koja će skidati određen dio plaće ravnatelju i zamjenicima za svaki prekovremeni sat koji se odrađuje u bolnici. Njihov je posao i odgovornost da organiziraju rad na način da prekovremeni rad bude iznimka (kao što je definirano u Zakonu o radu), a ne pravilo. Ravnateljima je potrebno zabraniti svaki drugi rad osim funkcije ravnatelja ( rad na drugom radnom mjestu u istoj ustanovi, drugoj ustanovi, privatni rad, sjedenje u Saboru itd.)	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
551	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 18.	Brisati stavak 4., jer ako ravnatelj ima pravo na plaću i sva materijalna i druga prava iz radnog odnosa, onda nema mjesta primjeni propisa za sprječavanje sukoba interesa. Ravnatelj tada nije dužnosnik.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
552	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 18.	Ravnatelji : Znatan dio ravnatelja zdravstvenih ustanova je nezdravstvenog kadra te uz poslove ravnatelja obavlja i poslove svoje primarne struke, znači li to da oni neće moći nastaviti obavljati navedene poslove, odnosno da će ravnatelji zdravstvene struke imati veća prava od ravnatelja nezdravstvene struke.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
553	VITOMIR BEGOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 18.	Ravnatelj zdravstvene ustanove za vrijeme obnašanja te zahtjevne i odgovorne dužnosti treba biti 100 % u tom poslu, što znači da nema vremena i objektivno ne može istovremeno biti na "dvije stolice" , npr. zastupnik/ca u Hrvatskom saboru i sl. Ako osoba želi biti nešto drugo u tom slučaju treba birati novog ravnatelja koji će se u potpunosti posvetiti zdravstvenom poslu u bolnici, domu zdravlja, zavodu i sl.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
554	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 18.	U stavku 3. , predlažemo da se iz istog izbriše riječ „zdravstvena“ djelatnost jer iz navedenog proizlazi da samo ravnatelj koji je zdravstvene struke smije obavljati i druge poslove iz djelatnosti ustanove. Obzirom da ravnatelji zdravstvenih ustanova ne moraju biti nužno zdravstveni radnici, proizlazi da ravnatelji drugih struka ne bi smjeli obavljati druge poslove u ustanovi koji se tiču njihove struke, a to onda dovodi do neravnopravnog položaja ravnatelja zdravstvenih ustanova koji nisu zdravstvene struke.	Prihvaćen	Prihvaćen.
555	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 18.	Potrebno je jasno definirati da li ravnatelj može obaljati neku drugu djelatnost u nekim drugim ustanovama osim poslova ravnatelja u matičnoj ustanovi.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
556	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 18.	Apsudrno je pozivanje na zakon kojim se definira sukob interesa jer nema konkurencije u zdravstvu. Tko je konkurencija Domu zdravlja ili bolnici? Pravila se moraju jasno definirati - smiije li ravnatelj bolnice ili Doma zdravlja obavljati zdravstvene djelatnosti u drugoj javnoj ili privatnoj zdravstvenoj ustanovi?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
557	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 19.	Neprihvatljivo je da se dane odluke na razini regionalne samouprave stavljaju na razinu pojedinca (župana) a ne županijske skupštine te se time potiče korupcija i nepotizam.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
558	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 19.	Članak 19, koji se odnosi na čl. 86a) kaže: "Kod općih bolnica čija će osnivačka prava ovim zakonom biti prenesena na RH, upravno vijeće imenuje i razrješuje ravnatelja uz prethodno pribavljeno mišljenje župana jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba i uz suglasnost ministra". Ovo je samo pokušaj da se umiri prethodne vlasnike bolnica-županije; rok za dostavljanje tog mišljenja je vrlo kratak; nije jasno definirano što ako je mišljenje župana negativno.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
559	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 19.	Ovim Prijedlogom predviđa se prenošenje osnivačkih prava, a imenovanje i razrješenje ravnatelja uz prethodno pribavljeno mišljenje župana jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba i uz suglasnost ministra. Međutim, rok za dostavljanje tog mišljenja je vrlo kratak te nije jasno definirano koji je postupak ukoliko je mišljenje negativno. Predlaže se brisanje članka 19. ovog Prijedloga.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
560	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 19.	Kad se govori o prijedlogu Zakona o zdravstvenoj zaštiti govori se o depolitizaciji zdravstvenog sustava, a unosi se odredba da ravnatelja opće bolnice imenuje Upravno vijeće, uz pribavljeno mišljenje župana i suglasnost Ministra.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
561	VITOMIR BEGOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 19.	Riječ "župan" zamijeniti s riječju "županijska skupština".	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
562	Hrvatska komora medicinskih sestara	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 20.	U članku 96.dodati stavak 6. koji glasi: (6) Odredbe ovog članka ne odnose se na Ustanove za zdravstvenu njegu u kući. Obrazloženje: U ovim Ustanovama ne nalaze se i ne primjenjuju se nikakvi lijekovi tako da ovo Povjerenstvo čija je zadaća propisana ovim člankom u Ustanovama za zdravstvenu njegu nema nikakvu svrhu niti zadatke koje mogu obavljati, već je Ustanovama samo obveza, a o čemu smo već i upozoravali.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
563	HGK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 20.	U vezi s člankom 20. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti naša članica navodi sljedeće: Tko određuje i definira ishode za pojedinu šifru dijagnoze? Koji podaci o bolesniku se moraju pratiti za pojedinu šifru dijagnoze? Uzimaju li se u obzir ishodi puta liječenja bolesnika (primarna dijagnostika, multidisciplinarnost, vrijeme čekanja operacije, stadij bolesti u kojem se bolesnik javlja, suradljivost bolesnika, odgađanje terapije, subdoziranje bolesnika radi financijskih ušteda…) ili samo usporedba rezultata studija sa stvarnom kliničkom praksom i korištenje odstupanja za snižavanje cijene terapije. Hoće li se usporedba rezultata koristiti za poboljšanje kvalitete liječenja onih centara koji imaju lošije ishode, a ne samo urušavanje cijene terapije? Uzima li se u mjerenje ishoda i izvrsnost centara u kojima se bolesnici liječe tj. kako uskladiti mjerenje ishoda sa centrima izvrsnosti za pojedine bolesti i onim centrima koji to nisu. Kako definirati vrijednost ishoda preživljenja naspram kvalitete života. S obzirom da rezultati ishoda liječenja ovise o putu liječenja bolesnika na koji utječu mnogi čimbenici (primarna dijagnostika, multidisciplinarnost, vrijeme čekanja operacije, stadij bolesti u kojem se bolesnik javlja, suradljivost bolesnika, odgađanje terapije, subdoziranje bolesnika radi financijskih ušteda…) potrebno je pravilnikom definirati jedinstvene kriterije za mjerenja rezultata ishoda liječenja prema odobrenim indikacijama i lijekovima na fondu PSL koje će prema odobrenim rješenjima zasebno za svaku indikaciju po bolesniku i lijeku pratiti PzL zdravstvenih ustanova. Prijedlog kriterija za praćenje učinka lijeka: 1. potrošnja lijeka prema odobrenoj indikaciji na Fondu za PSL ● prosječna potrošnja po bolesniku u mg, kutijama i financijski po ciklusu, mjesecu i ukupno ● prosječna potrošnja za sve bolesnike u mg, kutijama i financijski po ciklusu, mjesecu i ukupno 2. duljina trajanja liječenja prema odobrenoj indikaciji i lijeku na Fondu za PSL temeljem odobrenih Rješenja, ● median/prosjek planiranih mjeseci (ciklusa) na terapiji ● median/prosjek realiziranih mjeseci (ciklusa) na terapiji 3. razlog prekida terapije - Da li je PzL zdravstvene ustanove dostupan podatak o razlogu prestanka terapije (toksičnost, nuspojava, progresija, terminalna faza bolesti, smrt). 4. odgovor na terapiju (potpun, djelomičan, bez odgovora) Analiza usporedbe ovih ishoda liječenja lijekom iz RWD i ishoda liječenja lijekom prema studijskim podacima, kao i usporedba ishoda liječenja lijekom iz RWD po ustanovama trebala bi Zavodu poslužiti prvenstveno za podizanje kvalitete zdravstvene zaštite. Dok se ne postignu uvjeti za praćenje i analizu svih čimbenike koji utječu na ishode liječenja, Zavod dobivene rezultate ne smije koristiti kao sredstvo za spuštanje cijene lijeka ili skidanje lijeka s Liste lijekova i Popisa PSL-a. Zavod bi jednom godišnje na svojim stranicama trebao objaviti izvješće o ishodima liječenja i broju liječenih bolesnika po ustanovama za odobrene lijekove i indikacije na fondu PSL.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
564	HGK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 21.	Naša članica predlaže da se u članku 97. stavku 6 doda podstavak 4 koji glasi: “– provodi kontrolu sukladnosti medicinskih proizvoda zdravstvene ustanove sukladno zakonu o medicinskim proizvodima"	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
565	SLAĐANA ŠTRKALJ - IVEZIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 21.	uvesti među mjere zdravstvene zaštite u članku 21. kao što je navedeno osiguravanje palijativne skrbi - osiguravanje mobilnih timova za pružanje intervencija u kući korisnika za osobe s problemima mentalnog zdravlja Te dodati: - mobilni timovi se osnivaju za osobe s težim psihičkim poremećajima - mobilne timove može osnovati: svaka ustanova koja ima djelatnost zaštite mentalnog zdravlja: dom zdravlja, zavod za javno zdravstvo, specijalne psihijatrijske bolnice, opće bolnice,	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
566	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 22.	Predlaže se jasnije definirati odgovornost ravnatelja i upravnog vijeća. Naime, odgovornost ravnatelja i upravnog vijeća ne može biti definirana Statutom zdravstvene ustanove jer će na taj način svaka ustanova isto različito definirati ili neće uopće definirati. Odgovornost mora biti određena kroz pojedine članke Zakona, te mora postojati kaznena i materijalna odgovornost ravnatelja i članova upravnog vijeća za kršenja zakona o radu, kršenje zakona o zdravstvenoj zaštiti, kršenje kolektivnih ugovora kojim su definirana prava zaposlenika	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
567	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 22.	Prethodno citirano pravno pravilo nalaže zdravstvenim ustanovama da u svoje statute uvrste odredbu o pravima, obvezama i odgovornostima ravnatelja i upravnog vijeća u svezi financijskog poslovanja ustanove. Smatramo kako predmetna odredba nije u dovoljnoj mjeri precizna i konkretna te ostaje nejasno o kojoj vrsti odgovornosti ravnatelja i upravnog vijeća se radi te se ostavlja prostor za neusklađenost u regulaciji prava, obveza i odgovornosti ravnatelja i upravnih vijeća zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj. Članak 85. važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisuje kako je ravnatelj odgovoran za zakonitost rada, a u članku 88. propisuje razloge za razrješenje ravnatelja iz kojih se može zaključiti kako je ravnatelj već sada odgovoran za financijsko poslovanje zdravstvene ustanove. Stoga je nejasno o kakvoj je dodatnoj odgovornosti ravnatelja riječ u predmetnom čl. 22. prijedloga Izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
568	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 22.	Tekst promijenti u: "prava, obveze i odgovornosti ravnatelja i članova upravnog vijeća u vezi s financijskim poslovanjem u zdravstvenoj ustanovi u cilju zakonitog, namjenskog i svrhovitog korištenja financijskih sredstava"	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
569	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 23.	Zakon o ustanovama ne propisuje osnivanje podružnica, isto propisuje Zakon o trgovačkim društvima. Podružnice imaju pravnu osobnost i upisuju se u sudski registar. Stoga treba brisati ovaj članak.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
570	Hrvatska ljekarnička komora	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 23.	Članak 23. Predlaže se izmijeniti članak 101.a tako da glasi: - „Zdravstvene ustanove iz članka 100. i 101. ovoga Zakona te ljekarničke zdravstvene ustanove mogu osnivati podružnice sukladno zakonu kojim se uređuje osnivanje i ustrojstvo ustanova.“ Obrazloženje: Potrebno je propisati da ljekarničke zdravstvene ustanove mogu imati podružnice sukladno zakonu kojim se uređuje osnivanje i ustrojstvo ustanova, na odgovarajućem mjestu u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, ako ovdje nije prikladno.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
571	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Apsolutno je neprihvatljivo da se spajaju sva 3 doma zdravlja u Gradu Zagrebu, pošto svaki od njih pojedinačno skrbi o većem broju stanovnika nego li ih ima u pojedinim županijam. Što zbog geografske što zbog čiste populacijske specifičnosti postoje prevelike razlike unutar danih populacija da bi se njima dovoljno kvalitetno upravljano. Uostalnom nije definirano kako bi uopće izledalo spajanje tih domova zdravlja te bi li prijašnje bivše sastavnice zadržale autonomiju nad svojim područjem? Također, od sva 3 doma zdravlja samo DZZ Istok ne grca u dugovima, hoće li se spajanjem tih domova preuzeti upravljačka politika onoga koji nije u minusu ili će se nametnuti politika onda druga dva koji su u minusu?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
572	Dubrovačko-neretvanska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Komentar Predlažemo da članak 102. stavci 2. i 4. glase: (2) Na području jedinice područne (regionalne) samouprave osniva se u pravilu jedan dom zdravlja. (4) Jedinica područne (regionalne) samouprave može zbog specifičnosti pružanja zdravstvene zaštite osnovati i više domova zdravlja. Obrazloženje Ukoliko je osnivač domova zdravlja županija kao jedinici područne (regionalne) samouprave potrebno je ostaviti mogućnost samoodređivanja potrebnog broja domova zdravlja. Kao odgovorni osnivač ima uvida u potrebe svojih žitelja kao i financijsko praćenje domova zdravlja. Ne treba mijenjati niti odredbu o mogućnosti osnivanja doma zdravlja na otoku. Trenutnih pet domova zdravlja je dobar primjer organizacije i funkcioniranja zdravstvene zaštite na Dubrovačko-neretvanskom području. Naime, Dubrovačko-neretvanska županija je geografski rasprostranjena na preko 220 km, te se sastoji od tri specifična i različita područja (otočno, neretvansko i šire dubrovačko) koje svako za sebe iziskuje različite oblike zdravstvene zaštite stanovništva. Najbolji primjer nam je naš Dom zdravlja "Dr. Ante Franulović" u Veloj Luci koji pokriva/obuhvaća područje zapadnog dijela otoka Korčule i otoka Lastova koji su udaljeni više od 150 km županijskom središtu, a posebice otok Lastovo koji zahtjeva putovanje od dana i pol s dva trajekta u polasku i povratku. U svrhu zadržavanja dostupnosti i kvalitete zdravstvene zaštite domovi zdravlja dogovaraju i osiguravaju dolazak specijalista u svaki dom zdravlja. Svatko je odgovoran za svoje područje. Predviđa se da bi osnivanjem jednog županijskog doma zdravlja kvaliteta zdravstvene zaštite mogla opasti posebice u udaljenim ruralnim i otočnim područjima, a pokazatelja za veće i posebice dugotrajnije uštede nisu vidljive.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
573	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	„U članku 102. stavak 2 . mijenja se i glasi: „Na području jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba osniva se jedan dom zdravlja.“ Komentar: Smatramo da Grad Zagreb ima pravo sudjelovati u odlučivanju o osnivanju, ukidanju, odnosno spajanju zdravstvenih ustanova čiji je osnivač. Naime, Ustavni sud je u svojoj Odluci broj: U-I-4633/2010 od 6. ožujka 2011. zauzeo stajalište kako jedinice područne (regionalne) samouprave imaju pravo suodlučivanja kod osnivanja i ukidanja, odnosno spajanja zdravstvenih ustanova na svom području. Posebno je to bitno u situaciji kad su jedinice područne (regionalne) samouprave ujedno i osnivači zdravstvenih ustanova. Ustavni sud u svojoj odluci navodi: „Gradu Zagrebu i županijama, kao zakonom ovlaštenim osnivačima zdravstvenih ustanova, pripadaju prava koja iz tog njihovog statusa proizlaze. Uz ta se osnivačka prava nad zdravstvenim ustanovama, kojima je Grad Zagreb osnivač, vezuju i sredstva za rad zdravstvenih ustanova, uključujući prihode koji se u toj djelatnosti ostvaruju (u daljnjem tekstu: osnivačka prava) pa se ona načelno imaju smatrati imovinom Grada Zagreba na koju se odnosi ustavno jamstvo prava vlasništva. … jedino je ustavnopravno prihvatljivo da se jedinicama područne (regionalne) samouprave omogući aktivno sudjelovanje kod donošenja i izmjena mreže javne zdravstvene službe jer se samo na taj način osigurava da se na najoptimalniji način omogući ispunjenje obveze jedinica područne (regionalne) samouprave iz članka 129a. stavka 2. Ustava u svezi obavljanja poslova područnog (regionalnog) značenja iz područja zdravstva, koje su dužne dijelom ili potpuno financirati. Bez takve mogućnosti jedinice područne (regionalne) samouprave ostaju puki izvršitelji mreže javne zdravstvene službe, u kojoj ministar nadležan za zdravstvo s nadležnim komorama i zavodima gotovo samostalno određuje koje će se zdravstvene ustanove osnivati ili ukidati, odnosno spajati, bez da je osigurana mogućnost građana na području (regionalne) samouprave da u ostvarenju svog prava na lokalnu samoupravu utječu na tu mrežu, a upravo preko svojih predstavnika iz predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave.“ Slijedom navedenoga, smatramo da bez suglasnosti Grada Zagreba kao osnivača ne može doći do spajanja domova zdravlja na području Grada Zagreba s obzirom da je Ustavni sud u gore navedenoj Odluci takvo isključivanje Grada Zagreba iz odlučivanja o osnivanju, ukidanju, odnosno spajanju zdravstvenih ustanova čiji je osnivač ocijenio neustavnim.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
574	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Zabrinjavajuće je da neki nisu proveli spajanja još od reforme 2002. godine kada je ovo bio dio zakonskog teksta. Dom zdravlja Koprivničko – križevačke županije je još davne 2002. godine proveo spajanje ispostava Doma zdravlja. Smatramo da domovi zdravlja koji još nisu spojeni, prema novome prijedlogu zakona o zdravstvenoj zaštiti budu proveli ovakvu integraciju da će isto pridonijeti u redukciji rashoda poslovanja, smanjenju kadra u radu uprave, na osnaživanju jedinstvenog rada ustanove te na boljoj zajedničkoj suradnji i povezivanju. Prednosti povezivanja domova zdravlja u jednu pravnu osobu na području županije u velikoj mjeri iznose pozitivne ishode.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
575	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Ne može se osnovati podružnica, jer se ona osniva prema odredbama Zakona o trgovačkim društvima, a ne prema Zakonu o ustanovama. Pretpostavljamo da se misli na ispostavu doma zdravlja. Podružnica se upisuje u sudski registar, za razliku od ispostave.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
576	DOM ZDRAVLJA NOVALJA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Stavak 4. članka 102. ne treba mijenjati, ostaviti kao i do sada: „Jedinica područne (regionalne) samouprave može zbog specifičnosti pružanja zdravstvene zaštite osnovati dom zdravlja na otoku“. Ako su osnivači domova zdravlja županije, njima treba ostaviti mogućnost da same odrede broj domova zdravlja na svom području, jer će tako na najbolji mogući način njima upravljati. Treba imati na umu da nisu sve županije jednako razvijene, pa tako ni pojedina naselja unutar županija. Neki gradovi / općine pomažu domove zdravlja s većim iznosima nego što to rade županije. Lokalnoj samoupravi bitno je kakvu zdravstvenu zaštitu imaju njezini stanovnici, pa sukladno tome i pomažu domovima zdravlja. Iz dosadašnjih primjera okrupnjavanja javnih ustanova sigurno je samo, da će se povećati „administracija“ u središtu ustanove.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
577	DARKO KLASIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Prilikom posljednje reorganizacije ustroja domova zdravlja u svrhu ostvarivanja uštede te poboljšanja iskoristivosti zajedničkih službi smanjen je broj domova zdravlja u Gradu Zagrebu sa 12 na 3 doma zdravlja koji svaki prostorno pokriva preko 250 000 osiguranika. Iako je namjera zakonodavca bila pozitivna i u prvim godinama rezultirala je smanjenjem zajedničkih službi, tijekom proteka vremena pokazala se nefunkcionalna i te je ista dovela i do pada kvalitete usluga i velikih problema u održavanju prostora. Namjera smanjenje djelatnika zajedničkih službi koji su u takvoj organizaciji smatrani viškom riješena je dokupom staža i dobrovoljnim otpremninama , da bi sada nakon više od 15 godina broj zaposlenika zajedničkih službi bio veći u odnosu kada je istu uslugu obavljalo 12 domova zdravlja, a velika većina poslova održavanja i čišćenja prostora prepuštena je outsourcing tvrtkama te je rezultiralo većim troškovima i nekvalitetnije održavanju. Kako sam Zagreb predstavlja skoro jednu četvrtinu Hrvatskog Zdravstva ovakvo udruživanje uz stvaranje možda najvećeg zdravstvenog mastodonta u Hrvatskoj , čime će se dodatno zagušiti operativnost i funkcionalnost zagrebačkog zdravstva , što će u krajnosti dovesti sigurno do pada kvalitete usluge kao i poteškoća u upravljanju tako velikim sustavom. S obzirom na organizacijskih probleme u upravljanju već sad velikih zagrebačkih Domova zdravlja koji su postali vidljivi za vrijeme covid krize, daljnje predimenzioniranje upravljačkog sustava u Zagrebačkom zdravstvu umanjit će funkcionalnost istih te sigurno povećati troškove rada. Stoga sam mišljenja da nije dobar prijedlog osnivanja samo jednog doma zdravlja u Gradu Zagrebu jer će isti obuhvaćati zdravstvenu skrb za preko 770 000 građana , kojim će upravljati zdravstveni mastodont sa preko 2000 zaposlenika . Prijedlog bi trebao zadržati sadašnje rješenje od minimalno 3 doma zdravlja, ukoliko se želi zadržati funkcionalnost sustava i održati kvaliteta usluga te ako nam je cilj ojačati primarnu zdravstvenu zaštitu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
578	Dom zdravlja Korčula	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Nastavno na nove zakonske prijedloge u svezi izmjena čl. 102. ZZZ, odnosno integracije domova zdravlja na razini regionalne samouprave, smatramo to korakom natrag u razvoju zdravstvene zaštite obzirom na, ipak, specifična područja kao što su npr. otoci. Iako nam nisu poznate analize MIZ, koje bi uspoređivale „cost/benefit“ koncepta integriranih i neintegriranih otočkih domova zdravlja koji u sustavu postoje zadnjih dvadesetak godina (prva integracija provela nakon donošenja ZZZZ 2002. godine), dojma smo da je u komparaciji s primjerice sličnim otočkim domovima zdravlja ranije integriranim (primjerice, otoci DZ SDŽ) zdravstvena zaštita na razini otoka Korčule, odnosno dijela otoka Pelješca unaprijeđena u odnosu na spomenute integrirane DZ gdje je ostala praktički na istoj razini. Kao primjer navesti ću da je u odnosu na 2002. godinu – u okviru SKZZ-a broj dostupnih specijalističkih struka kao djelatnosti Doma zdravlja Korčula povećan za 5: dermatologija, neurologija, pedijatrija, jedna interna medicina i ortodoncija, a nastavno na to uvedene su nove brojne dijagnostičke metode i povećan opseg usluga /EMNG, EEG, digitalna dermatoskopija, mali kir. zahvati, transtorakalna ehokardiografija i sl /. Na razini PZZ u odnosu na 2002. uvedene su tri nove djelatnosti: palijativna skrb (mobilni tim i koordinator), zdravstvena njega u kući i fizikalna terapija u kući. Smanjen je broj nezdravstvenog osoblja, a povećan broj zdravstvenog. Trenutno DZ ugovara dolaske, specijaliste izvan svojih osnovnih djelatnosti i to: abdominalnog kirurga, pedijatrijskog pulmologa, internistu hematologa, ORL. Time je jedna od namjera Reforme, a to je približavanje SKZZ-a pacijentima u udaljenim područjima, ispunjena. Smatramo da organizacija na razini podružnice, za specifične okolnosti područja koje pokriva naš doma zdravlja: prostorna udaljenost, turistička sezona, obrada hitnih stanja, visoka razina pružanja SKZZ-a i održavanje razine iste, te činjenica starenja stanovništva i kontinuiranog rasta potreba, ne osigurava dovoljnu operativnost i mogućnost fine prilagodbe sustava zdravstvene zaštite. Eventualne upitne uštede koje donosi integracija, i upravljanje iz 120 km udaljenog regionalnog županijskog centra, imat će za direktnu posljedicu smanjenje razine zdravstvene zaštite. U zaključku, mišljenja smo da se u proteklom periodu, od zadnjih dvadesetak godina, koncepti postojanja dvostrukog sustava, regionalnih – integriranih DZ i lokalnih-neintegriranih DZ, ovaj potonji koncept u Dubrovačko-neretvanskoj županiji pokazao održiv i funkcionalan, te je donio kontinuirani napredak razvoja zdravstvene zaštite nasuprot konceptu sada integriranih (bivših otočkih) domova zdravlja. Stoga predlažemo da se zadrži dosadašnji sustav: da županija organizira domove zdravlja u skladu sa svojim potrebama, na područjima koji predstavljaju logičke, teritorijalne i upravne cjeline, konkretno: zadržavanje mogućnosti formiranja doma zdravlja na razini otoka.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
579	Dom zdravlja Metković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Predlaže se vezano za članak 102. stavak 2. Županiji kao osnivaču domova zdravlja ostaviti mogućnost izbora broja domova zdravlja na svom području. Smatramo da nije provedene nikakva ozbiljna analiza po lokacijama niti je bilo posjeta ustanovama od strane djelatnika ministarstva kojom bi se točno utvrdile specifičnosti područja, a na osnovu kojih bi se donijeli ovakvi prijedlozi. Predloženom reformom navedeni su ciljevi: jačanje uloga doma zdravlja u jedinicama područne (regionalne) samouprave i organizacija zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva te postizanje ujednačenog standarda pružanja zdravstvene zaštite. Mi smo s druge strane uvjereni da će, u slučaju spajanja domova zdravlja, doći do opadanja kvalitete pružanja zdravstvene zaštitite na području Neretve i drugim područja županije van centralnog županijskog doma zdravlja (u našem slučaju Dubrovnika). U svojim sredinama konstantno se trudimo poboljšati zdravstvenu zaštitu uz proširenje dodatnim zdravstvenim uslugama, dok će ovaj prijedlog dovesti do kontraproduktivnog učinka. Obzirom na specifičan geografski položaj naše županije, udaljenost Metkovića i lokalnih gradova/općina od većih gradova (Dubrovnik i Split), mi jednostavno nemamo luksuz da standard pružanja zdravstvene zaštite na ovom području opada. Jedan od ključnih problema u zdravstvenom sustavu je pribavljanje medicinskog osoblja potrebnog za funkcioniranje ustanove. Ogromnu energiju ulažemo da pribavimo novi kadar i zadržimo postojeći, a vrlo je upitno koliko ćemo u manjim sredinama njima biti više atraktivni. Mladi kadar (koji ima veliku mogućnost izbora u zemlji i inozemstvu) traži atraktivnog poslodavca, a “atmosferu” i perspektivu ustanove lako mogu prepoznati. Uštede koje bi u prvi mah se mogle postići prilikom spajanja domova zdravlja (kroz smanjenje dijela kadra domova zdravlja) vrlo brzo bi bile poništene, jer bi bila potrebna ulaganja u informatičke programe, značajno povećanje putnih troškova zaposlenika koji bi morali putovati u Dubrovnik, trošak otpremnina i dr. Kroz opadanje usluga u manjim sredinama (ispostavama domova zdravlja) višestruko bi se povećao trošak putnih naloga prema Dubrovniku koje HZZO treba isplatiti pacijentima, što se ne bi direktno reflektiralo na troškove domove zdravlja, ali bi svakako dodatno opteretilo rashodovnu stranu ministarstva zdravstva.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
580	DOM ZDRAVLJA PLOČE	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Predlažemo odbacivanje novog članka 24. kojim se mijenja članak 102. važećeg zakona kojim županija može osnovati više od jednog doma zdravlja (minimalno 1) . Praksa je pokazala da su zbirni gubitci pojedinih samostalnih ustanova manji od jednog zajedničkog (u županijama koje već imaju 1 dom), te da svaka županija ima svoje specifičnosti koje samo lokalne sredine mogu prepoznati, prikazati, boriti se za njih i razriješiti. Upravljanje pojedinim domovima je lakše i efikasnije od jedinstvenog. Ako je financijska šteta na leđima županija, onda je logično prepustiti joj i organizaciju ustanova kroz 1 ili više domova na svom području. Također županijama ostaviti na odluku postotak djelatnosti PZZ (ordinacija) pri domovima zdravlja – tj. javnoj djelatnosti, i onih koje odlaze u koncesiju. Javni interes i potreba se mogu ostvariti i kontrolirati sigurno samo kroz javno zdravstvo, što je pokazala i prethodna COVID -19 epidemija. DOM ZDRAVLJA PLOČE	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
581	Dom zdravlja Dr. Ante Franulović Vela Luka	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Ako su osnivači domova zdravlja jedinice područne samouprave, onda treba ostaviti mogućnost samostalnog određivanja o njihovom broju za koje je odgovorna i čije gubitke mora pokrivati. Isto tako ne treba mijenjati odredbu o mogućnosti osnivanja doma zdravlja na otoku. Kako je Dubrovačko-neretvanska županija specifična po svojem geografskom položaju koji se sastoji od dubrovačkog i neretvanskog područja, te otoka, te se osnivanje pet domova zdravlja pokazalo dobrim zbog organiziranja zdravstvene zaštite, mišljenja smo da članak 102. ne treba mijenjati i domovi zdravlja u našoj županiji odgovaraju konkretnim potrebama svake županije. Svako od navedenih područja zahtjeva različite oblike zaštite stanovništva, čime se dogovora dolazak specijalista u svaki dom zdravlja kako bi se zadržala kvaliteta zdravstvene zaštite, a osnivanjem jednog županijskog doma zdravlja kvaliteta zdravstvene zaštite će pasti posebice u udaljenim ruralnim i otočnim područjima. Područje kojeg pokriva Dom zdravlja Dr Ante Franulović obuhvaća područja zapadnog dijela otoka Korčule i otoka Lastova koji su udaljeni više od 150 km županijskom središtu, a posebice otok Lastovo koji zahtjeva putovanje od dana i pol sa dva trajekta u polasku i povratku. Ravnatelji domova zdravlja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji najbolje za svoje područje poznaju potrebe lokalnog stanovništva, bave se organizacijskim, funkcionalnim i financijskim problemima, koje neće moći nadomjestiti jedan ravnatelj koji će se nalaziti u žapanijskom središtu i neće imati vremena na dnevnoj bazi rješavati probleme otočana. Najbolji pokazatelji su nam županije koje su osnovale jedan županijski dom zdravlja i koliko je taj proces i udruživanje u smislu funkcioniranja i financija bio neuspješan za udaljena ruralna i otočna područja.. Predlažemo ne mijenjati postojeći članak.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
582	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	BUdući da se u vremenu provednom u pripremama za ovaj zakon često spominjalio pokojnog dr Štampara i njegova načela princip "jedna županija - jedan Dom zdravlja" je posve kriv. Dom zdravlja se osniva za potrebe lokalnog stanovništva, prema lokalnim potrebama koje ne može procijeniti netko tko ne živi lokalno. Poštujući namjeru zakonodavca za nekim oblikom standardizacije i centralizacije nabave mislim da bi bilo korisnije kada bi se ostavila mogućnost osnivanja više Domova zdravlja u jednoj Županiji. Aktualno stanje postavlja previše problema u svakodnevici jer su županije velike i službe održavanja objektivno ne mogu u razumnom roku obaviti nadzor i održavanje objekata koji su fizički jako daleko jedan od drugog. Da ne govorim o hitnim intervencijama u "rubnim područjima", udaljene zgrade na području županija. Banalan primjer - na kraju radnog dana pukne vodovodni ventil ili se pokida brava na ulaznim vratima. A zgrada je 80-ak km od centra županije... Što tada? Kakav je standard/paleta zdravstvenih usluga koje se pružaju u udaljenim mjestima - centralizacijom povećavamo putne troškove pacijentima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
583	Dom zdravlja Dubrovnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 24.	Članak 102. ne treba mijenjati. Mišljenja smo, ako su osnivači domova zdravlja županije, toj jedinici regionalne samouprave treba ostaviti mogućnost da sama odredi broj domova zdravlja koje će imati na svom području. Na taj način će najbolje moći utjecati na financijske učinke domova zdravlja za koje je ona i odgovorna i čije gubitke osnivač mora pokrivati. - Predlažemo ne mijenjati postojeću odredbu koja omogućava da se na području jedinice područne (regionalne) samouprave osniva najmanje jedan dom zdravlja, kao niti odredbu o mogućnosti osnivanja doma zdravlja na otoku. S obzirom na specifične potrebe svake županije, potrebno je zadržati mogućnost osnivanja odnosno nastavka rada više od jednog doma zdravlja, ukoliko je potrebno. Predlaže se ne mijenjati članak 102. stavak 2. kako bi se na adekvatan način organiziralo pružanje zdravstvene zaštite svim stanovnicima. Republika Hrvatska ima, osim gradskih središta, i ruralna, slabo razvijena i rijetko naseljena te otočna područja. Stoga je potrebno omogućiti organiziranje zdravstvene zaštite sukladno konkretnim potrebama svake pojedine županije. - Područje Dubrovačko Neretvanske županije je prostorno razvučeno preko 220 km, te se sastoji od tri specifična i različita područja (otočno, neretvansko i šire dubrovačko) koje svako za sebe iziskuje različite oblike zdravstvene zaštite stanovništva. Na primjer, iz središta naše županije do otoka Lastova treba najmanje 1 dan i pola za doći i to obavezno koristeći dva trajekta u odlasku i dva u povratku. Napore u osiguranju zdravstvene zaštite (osiguranju kadrova i uvjeta) svakog od pojedinih ravnatelja, koji „od sebe daju preko 100 %“,organizacijski i funkcionalno neće moći nadomjestiti 1 „županijski“ ravnatelj. Financijski pokazatelji domova zdravlja koji su se nedavno spojili u jedan pokazuju da takav „projekt“ nije bio uspješan. Županijama treba ostaviti da same, prema svojoj procjeni, provode organizaciju i ustroj domova zdravlja na svom području što je u skladu sa politikom decentralizacije, a ne centralizacijom primarne zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
584	Udruga medicinskih sestara zdravstvene njege u kući	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Ukazujemo da članak 70. u stavku 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisuje tko može osnivati ustanovu za zdravstvenu njegu. Sukladno tome predlažemo brisanje dodanog stavka 3. ovoga članka.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
585	Lucija Loparić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	SEKCIJA SOCIJALNIH RADNIKA U ZDRAVSTVU HKSR Nužno je da se sustav upotpuni te da se uvrsti i djelatnost/usluge socijalnog rada. Uključivanje socijalnih radnika u sustav primarne zdravstvene zaštite u bitnome bi doprinijelo prevenciji životnih poteškoća pacijenata i njihovih obitelji, što je u skladu sa suvremenim standardima liječenja i propisima o osiguravanju kvalitete u pružanju zdravstvene zaštite. Važnost socijalnog radnika kao dio palijativnog tima prepoznaje se u pružanju psihosocijalne pomoći i podrške pacijentu i njegovoj obitelji, komunikaciji i koordinaciji s ustanovama i udrugama od važnosti za pacijenta, pomoći u suradnji pacijenta i obitelj s LOM, CZSS, domovima socijalne skrbi i drugim ustanovama, pomoći po pitanju ostvarenja prava i usluga u sustavu socijalne skrbi, pomoći u pokretanju postupaka od značaja za pacijenta, pružanju psihosocijalnog savjetovanja, usmjeravanja, informiranja, podršci u stvaranju novih i mobiliziranju postojećih resursa, pomoći u rješavanju kriznih intervencija, te nizu drugih usluga. Iskustva u radu s pacijentima i njihovim obiteljima ukazuju da je uključivanje socijalnih radnika od velike pomoći u zaštiti mentalnog zdravlja pacijenata, djece u potrebi i riziku, te pacijenata koji imaju zakonske osnove za ostvarivanje prava i usluga u sustavu zdravstvene i socijalne skrbi, osobito u vrijeme pandemije covid 19 koja je doprinijela povećanju životnih poteškoća. Uključivanje socijalnih radnika utjecalo bi na poboljšanje kvalitete života pacijenata što je u skladu s definicijom zdravlja koja podrazumijeva fizičko, psihičko i socijalno blagostanje. Pružanjem usluga socijalnih radnika utjecalo bi se i na rasterećenje sustava primarne zdravstvene zaštite ali i socijalne skrbi. Zakon o zdravstvenoj zaštiti ne smije izostaviti socijalne radnike koji svojim specifičnim znanjima i vještinama, kompetencijama i radnim iskustvom u području zdravstvene skrbi sudjeluju u procesu liječenja pacijenata, čiji je rad i primjena profesionalnih metoda u obliku preventivnog ili tretmanskog postupka u području zdravstva određen i Zakonom o djelatnosti socijalnog rada, koji su članovi multidisciplinarnih timova zdravstvenih ustanova u kojima rade, samostalno i/ili timski provode dijagnostičko-terapijske postupke i pružaju druge naplative usluge, te su aktivni u osnaživanju pacijenata i njihovih obitelji čime doprinose prevenciji bolesti i zaštiti zdravlja ljudi. Pored visokog stupnja obrazovanja dodatno se stručno usavršavaju, imaju odobrenje za samostalni rad (licencu) te su članovi Komore i time ujedno obvezni kontinuirano se educirati posebice u užem području svog rada, a poštujući pravila struke i važeće zakonske propise na kojima se temelji i ovaj komentar.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
586	Tomislav Furlan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predložena izmjena i dopuna Zakona u točkama 20 i 21 u članku 103. Zakona : "(20) Dom zdravlja može sukladno ugovoru o provođenju zdravstvene zaštite sklopljenom sa Zavodom na potpomognutom području ili području s razvojnim posebnostima obavljati zdravstvenu djelatnost i u vozilu koje ispunjava uvjete sukladno pravilniku o normativima i standardima iz članka 50. stavka 6. ovoga Zakona . (21) Ministarstvo na zahtjev doma zdravlja donosi rješenje kojim utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za obavljanje zdravstvene djelatnosti u posebnom vozilu, sukladno pravilniku o normativima i standardima iz članka 50. stavka 6. ovoga Zakona" kojom se isključivo domu zdravlja omogućava obavljanje zdravstvene djelatnosti i u vozilu protivna je Ustavu Republike Hrvatske čl. 49 stavak 2 : "Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom". Citirani nacrt izmjena i dopuna Zakona osnova je za podnašanje ustavne tužbe u slučaju izglasavanja istog.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
587	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	S obzirom na izazove mentalnog zdravlja sa kojima se svakodnevno susrećemo, od esencijalnog je značaja da se u članku 103. pod stavkom 2 doda da domovi zdravllja trebaju pružati i posebnu zdravstvenu zaštitu na području mentalnoga zdravlja. Poneki domovi zdravlja na preko 100 000 pacijenata imaju samo 1 ili 2 zaposlena psihologa ili psihijatra. Također treba bolje regulirati status pružanja specijalističko-konzilijarne zdravstvene djelatnosti pošto velik broj specijalističkih pregleda koji se vrše u tercijarnim i sekundarnim razinama (KBC / opća bolnica) spada u domenu redovitih kontrola od strane specijalista te se s time stvaraju nepotrebne liste čekanja u bolničkom sustavu. Trebalo bi rasteretiti bolnice tako da se omogući bolje plaćanje specijalističke zdravstvene zaštite na razini Doma zdravlja pa da tako npr. pacijente sa jednostavnom hipertenzijom ne gleda prof dr sc stučnjak za teška srčana zatajenja ili madeže da gleda subspecijalist imunološke dermatologije, već da se educira više sepcijalista koji bi mnoge probleme rješavali na primarnoj razini a da se rad tih ambulanti adekvatno plati od strane HZZO-a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
588	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Članak 25, koji se odnosi na čl. 103, stavak 2, kaže: "2) Dom zdravlja pruža zdravstvenu zaštitu obavljanjem djelatnosti obiteljske (opće) medicine, dentalne zdravstvene zaštite, dentalne tehnike, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite predškolske djece, medicine rada / medicine rada i sporta, logopedije, laboratorijske, radiološke i druge dijagnostike, ljekarničke djelatnosti, fizikalne terapije, patronažne zdravstvene zaštite, zdravstvene njege te palijativne skrbi, kao i obavljanjem specijalističko-konzilijarne djelatnosti." Predlažem iza riječi „predškolske djece,“ dodati zarez i „zaštite mentalnog zdravlja“. Naime, obzirom na narušeno mentalno zdravlje građana, osobito mladih i djece, zbog potresa, pandemije, ratnih zbivanja u Ukrajini, i drugih izazova i neizvjesnosti s kojima se susrećemo, pomoć psihologa, psihijatara, dječjih i adolescentnih psihijatara trebala bi biti dostupnija, uključujući i preko Domova jer nije dovoljno samo preko Zavoda za javno zdravstvo (koje ima zadaću i zaštitu mentalnog zdravlja i prevencije ovisnosti).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
589	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Člankom 25. se, ciljem jačanja uloge doma zdravlja u jedinicama područne (regionalne) samouprave i organizacije zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva, u domovima zdravlja, između ostaloga, uvodi socijalno-medicinska skrb te se, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe, osigurava koordinator palijativne skrbi koji povezuje i koordinira radom mobilnog palijativnog tima i svih drugih dionika palijativne skrbi u jedinici područne (regionalne) samouprave odnosno Gradu Zagrebu (bolničke zdravstvene ustanove, ustanove socijalne skrbi, udruge, posudionice pomagala, volonteri). Vezano za problematiku palijativne skrbi u dijelu koji se odnosi na pružanje palijativnih usluga korisnicima u stacionarima domova za starije i nemoćne koji nisu zdravstvene ustanove pa za sada ne mogu ni biti pružatelji palijativne skrbi, pozdravljamo prepoznavanje ove problematike i predloženo povezivanje sustava zdravstva i socijalne skrbi na području dugotrajne skrbi za što smo uputili preporuku u godišnjem izvješću pučke pravobraniteljice za 2019. godinu. Međutim, neupitno je da se palijativna skrb u ustanovama socijalne skrbi ne može oslanjati na isključivi angažman koordinatora palijativne skrbi i mobilnih palijativnih timova već da je sustav potrebno funkcionalno upotpuniti. Iako je funkcioniranje palijativne skrbi suočeno s mnogim poteškoćama, o čemu je bilo riječi i na 75. tematskoj sjednici Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Hrvatskog sabora u listopadu ove godine, jasno je da se one ne mogu riješiti samo ovim Zakonom te da je potrebno pristupiti sustavnom rješenju problema. Podsjećamo da prema načelima palijativne skrbi ona mora biti dostupna 24 sata dnevno kroz 7 dana, a što za sada nije osigurano. Također ističemo da navedenu prazninu ne mogu niti smiju kompenzirati timovi hitne pomoći koji nisu niti educirani niti opremljeni za pružanje palijativne skrbi. Nadalje, stavkom 4. navedenog članka je propisano da je dom zdravlja dužan osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti. Međutim, iz navedene odredbe nisu razvidni kriteriji po kojima se određuje koji je to broj ordinacija za svaku pojedinu djelatnost niti njihova povezanost sa Mrežom javno-zdravstvenih usluga. Izostanak zakonskog reguliranja takvih kriterija uz slobodu koja je dana osnivačima domova zdravlja da sami odrede koji je to potreban broj ordinacija u pojedinoj djelatnosti, otvara mogućnost generiranja novih, značajnih troškova u sustavu zdravstvene zaštite koji ne moraju imati svoje utemeljenje u stvarnim potrebama građana koji gravitiraju određenom domu zdravlja. Također, a s obzirom na to da se govori o ordinacijama koje predstavljaju oblik privatne prakse, nejasno je hoće li se navedene djelatnosti organizirati u okviru Mreže javno-zdravstvene djelatnosti, kao što je ostalo nejasno i hoće li domovi zdravlja, kao nositelji zdravstvene zaštite na primarnoj razini, morati također osigurati obavljanje djelatnosti iz stavka 2. članka 103. ZZZ ili je njihovo obavljanje u potpunosti prepušteno privatnicima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
590	HRVATSKA KOMORA ZDRAVSTVENIH RADNIKA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Članak 103. Predlažemo da se u navednom Članku doda i radna terapija iza fiziklane terapije: (2) Dom zdravlja pruža zdravstvenu zaštitu obavljanjem djelatnosti obiteljske (opće) medicine, dentalne zdravstvene zaštite, dentalne tehnike, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite predškolske djece, medicine rada / medicine rada i sporta, logopedije, laboratorijske, radiološke i druge dijagnostike, sanitetskog prijevoza, ljekarničke djelatnosti, fizikalne terapije, radne terapije, patronažne zdravstvene zaštite, zdravstvene njege te palijativne skrbi, kao i obavljanjem specijalističko-konzilijarne djelatnosti. S obzirom da Članak 39.Zakona o djelatnostima u zdravstvu (NN87/09) definira da se djelatnost radne terapije obavlja na svim razinama zdravstvene zaštite, sukladno standardima koje će pravilnikom utvrditi Ministarstvo, što znači i na primarnoj razini zdravstvene zaštite u domovima zdravlja . Mogućnost provođenja radne terapije na primarnoj razini zdravstvene zaštite, tj. u domu zdravlja, omogućit će dostupnost usluge u zajednici i okruženju u kojem ljudi žive, što znatno olakšava primjenu terapijskih intervencija u autentičnom okruženju, a što dodatno pridonosi povećanju samostalnosti i funkcionalnosti u aktivnostima dnevnog života. Radni terapeuti pridaju važnost značajnim okupacijama osobe sa svrhom promicanja mentalnog, tjelesnog i društvenog blagostanja te promatraju utjecaj istih na sposobnosti i vještine potrebne za sudjelovanja u značajnim aktivnostima dnevnog života kao i stvaranju plana za poticanje okupacijske uključenosti osobe.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
591	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	U novopredloženom izmijenjenom čl. 103. ZZZ-a predlažemo zadržavanje trenutne zakonske formulacije odredbe o maksimalnom postotku ordinacija unutar doma zdravlja u pojedinoj djelatnosti. Sukladno tome predlažemo da u čl. 103. st. 4. glasi: „Dom zdravlja obvezna je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovog članka ima do 25% ordinacija.“ U predloženom st. 23. ovog članka predlaže se iza riječi upravni spor… dodati riječi „pred nadležnim upravnim sudom“, radi nomotehničkog usklađenja, budući da se kroz cijeli dokument koristi takva formulacija.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
592	Dubrovačko-neretvanska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Komentar Predlažemo da članak 103. stavak 2. glasi: (2) Dom zdravlja pruža zdravstvenu zaštitu obavljanjem djelatnosti obiteljske (opće) medicine, dentalne zdravstvene zaštite, dentalne tehnike, zdravstvene zaštite žena, zdravstvene zaštite predškolske djece, medicine rada / medicine rada i sporta, logopedije, laboratorijske, radiološke i druge dijagnostike, sanitetskog prijevoza, ljekarničke djelatnosti, fizikalne terapije, patronažne zdravstvene zaštite, zdravstvene njege te palijativne skrbi, kao i obavljanjem specijalističko-konzilijarne djelatnosti. Obrazloženje Sanitetski prijevoz služi isključivo primarnoj zdravstvenoj zaštititi te bi njegova organizacija i ustroj trebala ostati na procjeni jedinice područne/regionalne samouprave – županije. Financijski doprinos sanitetskog prijevoza u poslovanju domova zdravlja nije zanemariv te bi se gubitkom tog segmenta domovi zdravlja koji posjeduju sanitetski prijevoz doveli u stanje negativnog poslovanja, a HMP-u ne bi donio željeno rješenje, jer bi se financijska dobit rastopila u povećanju plaća djelatnika prelaskom na koeficijente i prava HMP (plaća vozača HMP je 50% veća od vozača saniteta), a porast broja vožnji kroz putne naloge ispisane od obiteljske medicine (koju HMP ne može kontrolirati) napraviti će dodatnu štetu cijelom zdravstvenom sustavu. Komentar Predlažemo da članak 103. stavak 4. glasi: (4) Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima najmanje 25 % ordinacija. Obrazloženje Smatramo nepotrebnim mijenjati navedenu odredbu te predlažemo ostaviti sadašnju brojku te umjesto riječi "od" staviti "najmanje" 25% ordinacija pri domovima zdravlja za obavljanje svake pojedine djelatnosti. Kroz javno zdravstvo, se mogu ostvariti javni interes i potreba stanovništva za uslugama zdravstvene zaštite, a što jasno potkrepljuje prethodna COVID -19 epidemija.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
593	Valentin Žagar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažem izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, neki domovi zdravlja ni do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će samo dodatno pridonijeti urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Isto tako, predlažem da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
594	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažem izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Isto tako, predlažem da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
595	Vanja Hmelik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažem izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, neki domovi zdravlja ni do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će samo dodatno pridonijeti urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Isto tako, predlažem da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
596	ivana šmit	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Članak 25, stavak 15. HUBOL-ov komentar: Oštro se protivimo mogućnosti osnivanja Rodilišta pri Domu zdravlja ili stacionara! Ovaj članak je potrebno izbrisati! Stacionarni suport i rodilište podrazumijevaju 24 satnu prisutnost liječnika (svih specijalnosti), ginekologa, neonatologa, anesteziologa (hitni porod, reanimacija novorođenčeta sve moguće komplikacije hitnog i kompliciranog poroda, zbrinjavanje nedonošenog djeteta itd), uz 24 satni suport laboratorija, radiološke službe i transfuzijski suport! Da bi se isto oformilo, potrebno je zadovoljiti minimalne tehničke uvjete i kadrovske uvjete. Smatramo kako je ovime potencijalno otvorena zlouporaba bolničkih specijalista kroz funkcionalnu integraciju. Ovaj članak mora biti izbrisan!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
597	ivana šmit	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Članak 25 HUBOL-ov komentar. Sporan stavak 5. Naime po ovome članku predviđeno je da Dom zdravlja koordinira na svom području rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. Dom zdravlja može koordinirati SAMO RAD SVOJIH DJELATNIKA. Ovaj stavak 5 treba izbrisati u potpunosti!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
598	Ana Srnović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažem izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Ukoliko se zakonski ne odredi minimalan broj ordinacija koji trebaju biti pod domovima zdravlja, dodatno će se otežati mogućnost odlaska u privatnu praksu što će pridonijeti još manjem interesu za obiteljsku medicinu, a time i kolapsu primarne zdravstvene zaštite u RH.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
599	Zlatko Bukvić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Važno je svima omogućit pristup zdravstvenoj zaštiti na svim razinama, a posebno u mjestu stanovanja. Načelom dostupnosti i pristupačnosti treba se voditi kad su u pitanju djeca s teškoćama i odrasle osobe s invaliditetom. Ostvarivanje prava na neku uslugu i stručnjaka ne može ovisiti o nevladinom sektoru i postojanju ili ne postojanju udruga specifičnih po svojem djelovanju. U članku 103., stavak (2) potrebno je uvrstiti edukacijsko-rehabilitacijske, odnosno defektologa/edukacijskog rehabilitatora koji provodi procjenu/dijagnostiku od najranije životne dobi i u odraslih, poznaje tehnike, metode i postupke rane stimulacije i habilitacije, rane intervencije u djetinjstvu i rane intervencije kod drugih zdravstvenih stanja i bolesti jer posjeduje odgovarajuće znanja iz medicinskih i rehabilitacijskih znanosti. Zanemarivanjem stručnjaka ovog profila uskraćuje se pravo na sveobuhvatnu i pravovremenu skrb i zaštitu za pojedince i članove njihovih obitelji. Dom zdravlja kao najbliže mjesto stanovanja jer ih ima svaka županija idealan je za ostvarivanje primjerene podrške (od procjene do tretmana) u zajednici, a što je ideal kojim teže sve napredne zemlje. Defektolozi rehabilitatori dio su timova medicine rada, psihijatrijskih ambulanti, rehabilitacijskih ustanova, fizikalne medicine, pedijatrije, onkoloških odjela...	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
600	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 25. Potrebno je dopustiti izbor liječnicima PZZ žele li biti privatni ugovorni liječnici ili raditi za Dom zdralvja. Ne znam jeste li primjetili, ali za rad u PZZ nema interesa, možete zadržavati koliko god želite ordinacija pod Domom zdravlja, ali netko u tim ordinacijama mora i raditi. Tko će vam raditi? Nadalje, svi PUL imaju bolje opremljene ordinacije. Nejasno je na što Domovi zdravlja i Županije troše novac koji prihode ordinacije, jer ga ne troše na raspisivanje specijalizacija, organizaciju i dostupnost skrbi i novu opremu. Županije i Ravnateljska Domova zdravlja su veoma odgovorni za stanje PZZa u ovoj državi. Zašto im dajete više ovlasti, ako su se pokazali nesposobni da organiziraju zdravtsvenu zaštitu?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
601	Ivana Rede	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Podržavam komentar i stav Hrvatske psihološke komore: Povodom objavljenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, sukladno članku 22. Zakona o psihološkoj djelatnosti (Narodne novine broj 98/19, 18/22) dajemo slijedeći komentar. Zdravlje općenito, a unutar njega mentalno zdravlje kao značajan aspekt zdravlja, preduvjet je i temeljna odrednica kvalitete života. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno se zdravlje opisuje kao „stanje u kojem osoba ostvaruje svoje sposobnosti, može se nositi sa stresom svakodnevnog života, raditi produktivno i plodno i pridonositi.“ U Hrvatskoj su mentalni poremećaji na drugom mjestu po broju dana bolničkog liječenja. Liječenje, smanjena produktivnost, bolovanja i invalidnost, psihološki i egzistencijalno opterećuju obitelj, ali dovode i do značajnog ekonomskog i socijalnog opterećenja cijelog društva. Znanstvenici ističu kako su mentalni problemi češći uzrok obolijevanja i preranog umiranja nego tjelesne bolesti te procjenjuju da će depresija kroz idućih deset godina biti drugi, a do 2030. godine, prvi vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Navedeno ukazuje na potrebu da se u okviru predložene reforme zdravstvenog sustava, koja osobito naglašava potrebu jačanja njegove otpornosti, posebna pozornost posveti zaštiti mentalnog zdravlja, prvenstveno ako uzmemo u obzir potrebu ublažavanja posljedica pandemije. S ciljem osnaživanja primarne zdravstvene zaštite (PZZ) pod geslom „Prva vrata za sve„ predlažemo da se ponovno omogući otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa, odnosno obavljanje psihološke djelatnosti na razini PZZ. Radna mjesta psihologa na razini PZZ ukinuta su 1994. godine čime je drastično smanjena dostupnost usluga zdravstvene zaštite psihologa. Trenutačno u zdravstvenom sustavu radi svega 375 psihologa/kliničkih psihologa, (od kojih 215 kliničkih psihologa) i to na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite. Pritom, od ukupnog broja psihologa/kliničkih psihologa u zdravstvenom sustavu, njih gotovo pola (oko 40%) radi u zdravstvenim ustanovama u Gradu Zagrebu. Kako je broj zaposlenih psihologa/kliničkih psihologa na razini sekundarne i tercijarne razine zdravstvene zaštite nedovoljan da bi se zadovoljile sve trenutačne potrebe za uslugama zdravstvene zaštite koje pružaju psiholozi/klinički psiholozi (psihijatrija, onkologija, neurologija, pedijatrija, ginekologija, rehabilitacija, palijativna skrb i dr.) potrebno je psihologe/kliničke psihologe zaposliti i na razini PZZ u skladu s načelom dostupnosti, načelom kvalitete koje se osigurava provođenjem mjera sukladno suvremenim spoznajama u zdravstvenim postupcima, a koje osiguravaju najviši mogući povoljan ishod liječenja i potrebom da se ojača specijalističko – konzilijarna zdravstvena zaštita izvan bolničkih zdravstvenih ustanova i unutar domova zdravlja. Isto tako, obzirom na nedostatan broj specijalista i specijalizanata dječje i adolescentne psihijatrije te vodeći računa o racionalizaciji troškova sustava zdravstva, klinički psiholozi u PZZ osim povećane dostupnosti zdravstvene zaštite doveli bi do rasterećenja na razinama sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite te bi preventivno djelovali u slučajevima koji ne zahtijevaju psihijatrijsko liječenje. Ujedno, veća dostupnost psihologa/kliničkih psihologa te liječenje psihičkih poremećaja koji se javljaju u dječjoj dobi rezultirali bi racionalizacijom troškova sustava zdravstva i u dugoročnom smislu. U odnosu na pitanja koja se namjeravaju urediti predloženim zakonom ističemo kako u potpunosti podržavamo ojačavanje uloge domova zdravlja i organizaciju zdravstvene zaštite prema potrebama stanovništva. Pritom, kako je prethodno obrazloženo, posebno ističemo potrebu za istovremenim ojačavanjem uloge psihologa/kliničkih psihologa njihovim zapošljavanjem na primarnoj razini zdravstvene zaštite, a u skladu s potrebama stanovništva pojedine jedinice područne (regionalne) samouprave te prema načelu supsidijarnosti. Slijedom navedenog, predlažemo iduće izmjene i dopune Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti odnosno Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22): 1. Predlažemo dopunu članka 25. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tako da se iza riječi „ljekarničke djelatnosti“ dodaju riječi „psihološke djelatnosti“ i znak zareza. Predmetno obrazlažemo činjenicom da organizacija zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite u skladu sa suvremenim standardima liječenje podrazumijeva i usluge zdravstvene zaštite psihologa i kliničkih psihologa, poglavito u zdravstvenoj zaštiti žena, zdravstvenoj zaštiti predškolske djece, medicine rada i sporta te palijativne skrbi kao i u obavljanju specijalističko-konzilijarne djelatnosti. 2. Vezano za uvodno obrazloženu potrebu omogućavanja otvaranja ordinacija psihologa/kliničkih psihologa odnosno obavljanja psihološke djelatnosti na razini PZZ, predlažemo da se u odredbama Glave II. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) izrijekom propiše iznimka od uvjeta odgovarajućeg obrazovanja zdravstvenog usmjerenja za psihologe/kliničke psihologe kako bi se omogućilo otvaranje ordinacija psihologa/kliničkih psihologa. 3. U članku 30. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza podstavka 12. predlažemo dodati novi podstavak 13. koji glasi „- psihološku djelatnost“. To stoga što je zakonodavac prilikom donošenja Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18) omaškom u djelatnostima na primarnoj razini zdravstvene zaštite propustio izrijekom navesti psihološku djelatnost koja je istovremeno u članku 155. stavku 2. istog propisa obuhvaćena prilikom definiranja zdravstvenih radnika. Prihvaćanjem predložene dopune otklonio bi se neravnopravan položaj psihologa/kliničkih psihologa u odnosu na ostale struke utvrđene odredbom članka 155. stavka 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. 4. U članku 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/18, 125/19, 147/20, 119/22) iza riječi „Hrvatske komora zdravstvenih radnika“ predlažemo dodati zarez i riječi „Hrvatska psihološka komora“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
602	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	„Članak 103. mijenja se i glasi: … „(5) Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.“ Komentar: Ordinacija privatne prakse je samostalni pravni subjekt koja poslove ugovara direktno s HZZO-om i temeljem toga direktno ostvaruje i prihode. Nad radom privatnika dom zdravlja i jedinica lokalne (regionalne) samouprave nažalost nema stvarne ingerencije, iako u postojećem tekstu zakona stoji da „Jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb ostvaruje svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite tako da (između ostalog) koordinira i organizira rad svih pravnih i fizičkih osoba koje na području jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba obavljaju zdravstvenu djelatnost“. Stvarnu nadležnost nad organizacijom rada privatnika ima isključivo HZZO i Ministarstvo zdravstva, što se i pokazalo kod organizacije rada u pandemiji. Slijedom navedenoga, smatramo potrebnim dodatno doraditi značenje koordinacije, odnosno precizirati ovlasti i odgovornosti domova zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
603	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 25. Potrebno je dopustiti izbor liječnicima PZZ žele li biti privatni ugovorni liječnici ili raditi za Dom zdralvja. Ne znam jeste li primjetili, ali za rad u PZZ nema interesa, možete zadržavati koliko god želite ordinacija pod Domom zdravlja, ali netko u tim ordinacijama mora i raditi. Tko će vam raditi? Nadalje, svi PUL imaju bolje opremljene ordinacije. Nejasno je na što Domovi zdravlja i Županije troše novac koji prihode ordinacije, jer ga ne troše na raspisivanje specijalizacija, organizaciju i dostupnost skrbi i novu opremu. Županije i Ravnateljska Domova zdravlja su veoma odgovorni za stanje PZZa u ovoj državi. Zašto im dajete više ovlasti, ako su se pokazali nesposobni da organiziraju zdravtsvenu zaštitu?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
604	UDDaH - Udruga dentalnih doktora Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažemo izmjenu prijedloga iz st.2 ovog članka kako je i već propisano po čl.103. st.3 ZOZZ ( Dom zdravlja ima do 25% ordinacija) . Davanjem ovlasti Domovima zdravlja da mogu odrediti neograničen broj timova vodi daljnjem urušavanju kvalitete usluga koje pružamo kroz PZZ, nezadovoljstvu pacijenata i radnika i raseljavanju mlađeg stručnog kadra. A kako i kriteriji prelaska odrinacija iz DZ u privatnu praksu nisu jasno određeni, otvaraju se vrata manipulacijama i pogodovanjima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
605	Sindikat umirovljenika Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	U članku 25. kojim se mijenja članak 103. predlažemo da se u: - stavku 3. doda da dom zdravlja zdravstvenu njegu u kući i fizikalnu terapiju u kući može obavljati i u domu socijalne skrbi i u udomiteljskoj obitelji. Time bi se osigurala zdravstvena zaštita i osiguranicima koji nisu u vlastitom domu, a ujedno bi se poboljšala zdravstvena skrb i indirektno kontrola skrbi o osobama na smještajnoj socijalnoj skrbi. - u stavku 15. predlažemo da se domu zdravlja omogući organiziranje stacionara za pružanje palijativne skrbi (hospicija). Na taj način bi se zaokružilo ostvarivanje zdravstvene zaštite od rođenja do smrti, a osim toga primjerena zdravstvena skrb mnogim osiguranicima u terminalnoj fazi bolesti ne može se pružati u vlastitom domu. Naime, u stvarnosti većina stacionarnih kapaciteta u domovima ionako služi svrsi palijativne skrbi odnosno hospicijskim zadaćama, pa bi se time legaliziralo i kvalitativno i stručno osnažilo taj dio djelovanja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
606	Sanja Lulić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Članak 103 Stavak 2. dodati djelatnost radne terapije iza fizikalne terapije. Pristupi koji su usmjereni više na povećanje funkcionalnosti, a ne na medicinski pristup klasično usmjeren na simptome imati će veće benefite (De Maeseneer and Boeckxstaens, 2012). Jedna od takvih profesija koja pridonosi povećanju funkcionalnosti osobe je radna terapija (zdravstvena profesija) koja je usmjerena na povećanje funkcionalnosti i participacije osobe u aktivnostima dnevnog života što pridonosi većim benefitima za osobu. Radna terapija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti fokusira se na prevenciju moguće hospitalizacije i institucionalizacije osobe te takav način intervencije može smanjiti troškove zdravstvenog sustava, poboljšati kvalitetu života, svakodnevno funkcioniranje pojedinca te njegove uže i šire okoline. Nadalje, Stavak 3, uz fizikalnu terapiju u kući dodati radnu terapiju u kući Značajan je aspekt provedbe radne terapije u kući jer radni terapeuti provode cjelokupnu intervenciju u zajednici u kojoj osoba funkcionira i gdje se istinski događaju sve aktivnosti dnevnog života (samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme) (Bolt,M.,2019). Radna terapija na primarnoj razini usmjerena je na široku populaciju kroz individulani ili grupni pristup i to sa različitim oboljenjima na području mentalnog i fizičkog zdravlja (kronična bol, sindrom kroničnog umora, dijabetes, kognitivna oštećenja, anksioznost,depresija, demencija, moždani udar, traumatske ozljede mozga, itd...) koristeći pristupe edukacije i savjetovanja, prilagodbe aktivnosti ili okoline, promicanja, rehabilitacije i reintegracije. Kao primjer dobre prakse provedbe radne terapije na razini primarne zdravstvene zaštite istaknuo se projekt Integriran pristup skrbi za starije osobe u kući - CrossCare u sklopu Interreg SL-HR programa, sufinanciran od strane Europskog fonda za regionalni razvoj u kojem se po prvi puta u Republici Hrvatskoj uključuje radna terapija na primarnoj razini u sklopu Ustanove za zdravstvenu njegu u kući grada Zagreba. On predstavlja inovativan primjer međunarodne i multidisciplinarne suradnje, a suradnja je usmjerena na interdinamičku suradnju različitih stručnjaka (medicinske sestre, fizioterapeuta, radnog terapeuta, liječnika, socijalnih radnika, nutricionista) za osiguravanje ekonomski i socijalno relevantnih usluga te osnaživanje osoba starije životne dobi u donošenju odluka o svom zdravlju i dobrom stanju. Osigurane su usluge radne terapije za više od 380 stanovnika grada Zagreba uključujući i njihove obitelji kao važan dio procesa. Radnoterapijski proces provodio se sa osobama starije životne dobi (65+) u njihovom vlastitom domu, a obuhvaćeno je 36% neuroloških , 30% mišićno- koštanih, 17% mentalnih, 5% kardioloških i 3% palijativnih bolesnika (Miškulin, A., Radić, S. i surad., 2020). Ovako uspješan i dovršen projekt omogućio je nastavak provedbe radne terapije na primarnoj razini kojeg je prepoznao Gradski ured za zdravstvo grada Zagreba te radnu terapiju svrstao kao nadstandardnu uslugu za svoje građane.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
607	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Novi model ugovaranja zdravstvene zaštite s naprednim modelima plaćanja – plaćanje po broju pacijenata – hladni pogon se trenutno financira na način da se puni iznos hladnog pogona za domove zdravlja definira po broju upisanih pacijenata te je određen minimalni broj pacijenata koji svaka ordinacija mora imati da bi postigla puni iznos hladnog pogona. S obzirom na demografske promjene te smanjenje broja stanovništva, posebice u ruralnim područjima, događa se da većina ordinacija koje su nam u ruralnim područjima podliježu nedovoljnom broju upisanih pacijenata dok zdravstvena zaštita mora biti osigurana, na način da bez obzira na model financiranja, domovi zdravlja moraju platiti liječnika, medicinsku sestru te materijalne troškove te takve ordinacije generiraju manjak, a što je trenutno financijski neodrživo stanje te smatramo da se takav model financiranja i ugovaranja mora promijeniti, s obzirom da zdravstvena zaštita mora biti osigurana, neovisno o broju pacijenata. Predlaže se smanjenje standarda pacijenata po ordinaciji.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
608	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Postotak ordinacija pri domu zdravlja – nije brojčano određen (do sada 25%) – smatramo da novo određivanje privatnih ordinacija neće pridonijeti određenom boljitku jer se postavlja pitanje financiranja doma zdravlja kao i model koji će pojedini domovi zdravlja donijeti za određivanje ulaska u privatne ordinacije što bi mogli pridonijeti nezadovoljstvu radnika, jer naravno da su svima u interesu privatne ordinacije te ukoliko se takav zakon donese zaista se postavlja pitanje daljnje uloge doma zdravlja kao i financiranja ustanove kao takve.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
609	Tamara Fable Karlić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažem izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Isto tako, predlažem da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
610	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Treba promijeniti st4 čl 103 na način “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i postaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Isto tako, predlažemo da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja. Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi još trebali raditi??!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
611	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Dom zdravlja je zgrada u kojoj rade zdravstveni i nezdravstveni radnici. Usluge i ambulante se planiraju prema mreži koju donosi politika i ugovaraju se sa osiguravajućim društvom (HZZO). Nositelji zdravstvene zaštite na primarnoj razini zdravstvene zaštite su ordiancije obiteljske medicine, zdravstvene zaštite žena, predškolske djece, dentaslne zaštite... koje su ugovorene sa HZZO. Da bi došlo do ugovaranja i da bi se stekli uvjeti da ordiancija obiteljske medicine provodi primarnu zdravstvenu zaštitu treba prije toga biti zadovoljeno niz čimbenika a jedna od njih je da se osiguranici opredijele za odabranog liječnika koji je nositelj tima ordinacije obiteljske medicine. Postojanje "timova bez nositelja" je kršenje prava osiguranika koji zdravstvenu zaštitu ostvaruju kod odabranog liječnika kojeg su odabrali potpisivanjem izjave o odabiru liječnika. Svaki pojedinačni voditelj tima pobrojanih djelatnosti je nositelj zdravstvene zaštite na primarnoj razini i njihov rad je definiran nizom zakona i pravilnika s kojima Dom zdravlja nema ništa. Treba omogućiti svim navedenim djelatnostima da samostalno sklapaju ugovore sa osiguravajućim društvima, da djeluju kao samostalni ugovorni subjekti i da ih se izdvoji iz domova zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
612	DOM ZDRAVLJA NOVALJA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Odluku tko će upravljati sanitetskim prijevozom treba prepustiti osnivaču – županiji koja će odluku donijeti nakon detaljne analize pozitivnih i negativnih aspekata doma zdravlja i HMS.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
613	Ivana Klepo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Članak 103., u stavku 2. iza fizikalne terapije dodati „radne terapije“. U stavku 3. iza „fizikalnu“ dodati i „radnu terapiju u kući“. Obrazloženje: Članak 39. Zakona o djelatnostima u zdravstvu definira da se radna terapija provodi na svim razinama zdravstvene zaštite. Europska Komisija (2018) u svom dokumentu „ A new drive for primary care in Europe“ naglašava da uz ostale stručnjake, radni terapeut također treba biti član tima PZZ, te da integriranost, kao važna odrednica, ovisi i o tome koliko su stručnjaci, kao što su radni terapeuti, fizioterapeuti i logopedi integrirani u timove PZZ. Upravo je primarna razina najprirodnije okruženje za djelokrug rada radnog terapeuta koji se bavi aktivnostima dnevnog života koje ljudi rade u svom svakodnevnom životu, i to u kući i zajednici, poslu; od odijevanja, funkcionalne mobilnosti, kupovine namirnica u trgovini do obavljanja profesionalnih zadataka. Ne samo da je najprirodnije okruženje, nego je i najisplativije. Niz istraživanja potvrđuju da je radna terapija koja se provodi u zajednici, i koja je usmjerena na svakodnevne aktivnosti koje ljudi rade u svom prirodnom okruženju učinkovita, doprinosi većoj samostalnosti, uključenosti i kvaliteti života, od osoba s moždanim udarom, traumatskom ozljedom mozga, demencijom i sl. Ako već govorimo o sveobuhvatnosti i dostupnosti zdravstvene zaštite, onda usluge radnog terapeuta moraju biti dostupne na primarnoj razini zdravstvene zaštite, u Domu zdravlja kao njegovom nositelju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
614	UDRUGA DENTALNIH TEHNIČARA REPUBLIKE HRVATSKE	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Podržavamo jačanje uloge DZ-a koji su ostali jedina brana od javnog interesa u nastojanjima totalne privatizacije PZZ. Ovakva privatizacija u dentalnoj medicini se pokazala poražavajuća na oralno zdravlje nacije. U ugovornim - privatiziranim ( naravno ne u svima, tj. ne u onima u kojima rade časni i pošteni doktori) ordinacijama pacijentima se naplaćuju zagarantirane usluge; uskraćuju prava iz zdrav. osiguranja; pišu se usluge koje nisu pružene; daje se prednost privatnim pacijentima ispred osiguranika HZZO-a; naplaćuju "brže" usluge; lažiraju se usluge; pišu se protetski radovi koji nisu napravljeni; za privatne radove se ne daju računi, garancija niti se uvažavaju reklamacije; cvjeta siva zona i utaja poreza. U zemljama EU ovakva praksa je nezamisliva, nepoznata i smatra se kaznenim djelom zbog kojeg se gubi posao i licenca, ali ne i kod nas. Urušila se dostupnost i kvaliteta javno zdravstvenih usluga a žrtve su oni koji iz svojih dohodaka financiraju takvu zdravstvenu politiku. Smatramo da se javne potrebe, interesi, pokazatelji i sigurnost, najbolje i najsigurnije mogu prikazati, kontrolirati i zaštititi kroz javno zdravstvo. Dentalni tehničari su uz pacijente kolateralne žrtve takve privatizacije, a dentalni laboratoriji u DZ-a su sustavno uništavani i nestajali. Dentalni laboratoriji i dentalni tehničari su neophodni, nezaobilazni i nezamjenjivi u dentalnoj medicini i bez njih je nemoguće pružiti kompletnu dentalnu zdravstvenu zaštitu. Njihove usluge u javnom zdravstvu se mjere stotinama milijuna kn. plaćenih radnim nalozima. Usluge im se ne plaćaju direktno na njihove račune, nego preko računa doktora, da se ne bi uočio nesrazmjer u preraspodjeli cijene pomagala i iznos koji pripada doktorima. Nereguliranog su statusa jer su pohlepni megalomanski elitisti znali da se jedino preko njih mogu obogatiti. Zbog toga su preko HKDM ( uz suglasnost MIZ) proglašeni izvantimskim zdravstvenim suradnicima i slijedom toga nestali iz tima dentalne medicine. Dobili su 1/4 cijene pomagala iako su 4/5 vrijednosti pomagala njihov rad, materijal i ulaganje. Iako javnih i privatnih radova odrađuju milijarde kn. proglašavani su neisplativima, izbačeni iz tima i sustava i postali potplaćeno roblje, sluge, potrošna roba. Dentalni tehničari moraju biti priznati ZDRAVSTVENI DJELATNICI ugovoreni u Mreži javne zdravstvene službe i u DZ-a. Time bi se regulirao njihov status, način rada, plaćanja, dostupnost i kvaliteta usluga, a zdravstveni sustav bi domaćinskim ponašanjem i pravilnom preraspodijelom PREPLAĆENOG PROTETSKOG RADA mogao uštediti ogromne iznose. Bez dentalnih laboratorija i dentalnih tehničara nema ni dentalne zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
615	ANA MARIJA BREBRIĆ DOMITROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažem izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
616	BORNA ŠARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
617	Zadarska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	KOMENTAR UZ ČLANAK 25. NACRTA: • Predlaže se u članku 103. Zakona izbrisati stavak 14. koji glasi: „(14) Raspored i način rada koordinatora palijativne skrbi i mobilnih palijativnih timova odlukom određuje župan odnosno gradonačelnik Grada Zagreba.” Obrazloženje: Člankom 194. stavkom 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022) propisano je kako ministar pravilnikom propisuje početak, završetak i raspored radnog vremena zdravstvenih ustanova, a navedene timovi su u sastavu zdravstvene ustanove i stoga je potpuno suvišno propisivati ovlast izvršnog tijela županije odnosno Grada Zagreba da odlučuje o rasporedu I načinu rada koordinatora palijativne skrbi i mobilnih palijativnih timova. • Predlaže se u članku 103. Zakona iza stavka 15. dodati novi stavak koji glasi: „U skladu s mrežom javne zdravstvene službe, u domu zdravlja može se organizirati i stacionar za provođenje djelatnosti palijativne skrbi.“ Obrazloženje: Izmjenama i dopunama mreže javne zdravstvene službe 2015. godine (“Narodne novine” broj 113/15) Mrežom JZS utvrđena je mreža postelja palijativne skrbi u stacionarima domova zdravlja ( 67 postelja u 14 domova zdravlja ) što uz koordinatore palijativne skrbi, mobilne palijativne timova te bolničke postelje za palijativnu skrb čini jednu zaokruženu, strukturiranu cjelinu skrbi za palijativne bolesnike na razini primarne i sekundarne zdravstvene zaštite na područjima određenih županija (koje su nekada imate rodiilišta i stacionare). Ovim našim prijedlogom bi se domovima zdravlja koji to žele omogućilo rješavanje specifičnih pitanja vezanih za provođenje mjera zdravstvene zaštite na primarnoj razini u djelatnosti palijativne skrbi što je i propisano u članku 31. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022) gdje se palijativna skrb navodi kao djelatnost u kojoj je posebno bitno sudjelovanje zdravstvenih suradnika , odnosno drugih stručnjaka za pojedina specifična pitanja. Nadalje, Pravilnikom o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti (“Narodne novine” broj 52/20) u članku 46. utvrđeni su standardi za palijativnu skrb koju pružaju zdravstvene ustanove u okviru stacionara što je jedan od bitnih preduvjeta za planiranje razvoja palijativne skrbi na područjima županija.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
618	Suzana Posavčević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Postojeći zakon u čl. 103 st.3 omogućuje DZ da u svakoj djelatnosti osigura do 25% ordinacija. Ostali bi mogli u privatnu praksu. To se ni sada nije poštivalo, a sada se pak omogućuje DZ da po vlastitim nahođenju može odrediti maximalan broj timova u svakoj djelatnosti ( naravno da će to biti po mogućnosti 100%) te će odlazak u privatnu praksu biti potpuno onemogućen što je cilj ovog zakona i njegovog predlagatelja. Ne zna zašto se zaziva socijalistički model zdravstva kad se pokazalo da on nije bio dobar. Koji to privatkin ne može podmiriti svoje obveza? Koji to DZ posluje s pozitivnom nulom- postoji li to u matematici? Mladi liječnici ne žele biti podređeni, žele biti samostalni. Na ovaj način im se onemogućuje napredovanje u struci i životu jer o njihovoj sudbini već sada odlučuju politički podobni. Treba svakom liječniku u PZZ omogućiti izbor - biti u DZ ili biti privatnik.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
619	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Svakako se slažem sa stavom KOHOMa, neću ga sada kopirati jer je naveden više puta. Kao dugogodišnji djelatnik doma zdravlja razumijem i stavljanje domova zdravlja u nezavidan položaj, osobito u manjim županijama gdje im se naređuje da moraju osigurati određenu razinu zaštite, a nemaju kadra (liječnika i sestara) za to... ali ovim promjenama nimalo se ne potiče ništa, samo se prelijeva prazna čaša u drugu praznu čašu... realno gledajući vidi se želja zakonodavca da se svi vrate pod dom zdravlja, ali to nije moguće uz toliko različit način financiranja, omogućite da liječnik zaposlen u domu zdravlja dobiva plaću koju zaradi (istu kao i onaj u privatnoj praksi i bez tlačenja da se moraju "upisivati" DTPi i slično, jer iskreno dvije osobe istog obrazovanja rade isti posao za istog poslodavca - HZZO i različito su plaćeni?!?), a ne da se s njegovim radom pokrivaju neprofitabilni dijelovi tog istog doma zdravlja pa će možda teorija povratka u dom zdravlja ili ostanka u istome biti ikome imalo prihvatljiva...ovako onemogućavanjem odlaska iz dz u privatnu praksu što se ovim prijedlogom zapravo želi je brod koji tone još dublje i možemo zaboraviti na ikakvu primarnu zdravstvenu zaštitu, a kamoli jačanje iste... Što se palijative tiče potrebno je stimulirati na neki način rad u palijativnom timu jer trenutna plaća za sve tamo (koordinatora, sestru i liječnika) nije nimalo stimulativna za rad ili ostanak u tome jako teškom području za rad što se i vidi po tome koliko se teško popunjavaju ta radilišta, osim s nas nekoliko entuzijasta koji ćemo s vremenom pregoriti i otići isto...	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
620	Željko Dumančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
621	Vinko Pešić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažem da se sve točke odredbe članka 25. izbrišu. Predlažem da se doda samo jedna točka koja glasi kako slijedi: Članak 103. mijenja se i glasi: 1. Ukidaju se domovi zdravlja. Naime, smatram da je predlagatelj ovog članka u zabludi ako misli da će se "jačanjem domova zdravlja" jačati primarna zdravstvena zaštita. Podsjetiti ću da eventualna dugovanja privatnih ugovornih liječnika, za razliku od domova zdravlja ne sanira država. Iskoristiti ću priliku i usput napomenuti da od 2014. država nije podigla davanja za hladni pogon ordinacija obiteljske medicine usprkos enormnom rastu troškova! S druge strane se očekuje da obiteljska medicina financirana sredstvima od nekoliko postotaka od ukupnog proračuna za zdravsto rješava 80% slučajeva	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
622	VALENTINA KOVAČ ŠESTAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažem izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
623	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	U stavku 2. navedenog članka predlažemo dodati djelatnost psihologije. Navedeno smatramo osobito važnim u odnosu na pokazatelje mentalnog zdravlja i činjenicu kako je izuzetno važno da ovaj vid zdravstvene zaštite učini dostupnim na razini primarne zdravstvene zaštite.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
624	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Smatramo da nije nužno da raspored i način rada koordinatora palijativne skrbi i mobilnih palijativnih timova odlukom uređuje župan odnosno gradonačelnik grada Zagreba već da isto može biti u nadležnosti upravnih vijeća doma zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
625	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Smatramo iznimno važnim povećavanje i ujednačavanje plaća liječnika zaposlenih u domovima zdravlja s prihodima liječnika koji obavlja privatnu praksu kao i usklađivanje plaća specijalista zaposlenih u domovima zdravlja s onima zaposlenim u bolničkim zdravstvenim ustanovama. Trenutačni veliki raskorak u plaćama nema nikakvo opravdanje i uz to je najveće je demotivacija liječnicima za zapošljavanje za zapošljavanje u domovima zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
626	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
627	Helena Pejić Popović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Slažem se sa prijedlogom KOHOM-a. Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Isto tako, predlažemo da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja. Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi još trebali raditi??!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
628	Hrvatska komora medicinskih sestara	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	U stavku 2. i 3. brisati riječi: "zdravstvenu njegu u kući" Obrazloženje: Registrirane su i djeluju ustanove i privatne prakse kojima je to jedina i primarna djelatnost koju provode te koje su u kontinuiranom razvoju.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
629	KARMEN LONČAREK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Izraz "bolesnik" u cijelom dokumentu zamijeniti izrazom "pacijent". Ti izrazi nisu međusobno zamjenjivi i nisu istoznačnice, npr. zdravo dojenče na cijepljenju nećemo nazvati bolesnikom, već pacijentom. Naime, prema Zakonu o pravima pacijenata, "Pacijentom (...) smatra se svaka osoba, bolesna ili zdrava, koja zatraži ili kojoj se pruža određena mjera ili usluga u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprječavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije." Evo i jezičkog primjera: zdravu trudnicu ili dojenče na cijepljenju nećemo okarakterizirati kao bolesnike, već pacijente.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
630	IVANA SLIŠKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Slažem se s prijedlogom KOHOM-a Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Isto tako, predlažemo da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja. Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi još trebali raditi??!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
631	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Cijenim namjeru zakonodavca da aktualni zdravstveni sustav vrati korjenima, da ga "resetira na tvorničke postavke" - da vrati sve što je desetljećima valjalo i što smo brojnim reformama uništili. Ali... Ne uzima se u obzir aktualni ustroj i organizacija te broj dostupnih kadrova. Ovim prijedlogom NIJE omogućeno domovima zdravlja osigurati pojedine zdravtsvene usluge/djelatnosti ugovaranjem sa privatnim ordinacijama/poliklinikama. Vjerujem da je to previd. Ako se budemo strogo držali ovog prijedloga zakona trebati će cca dvadeset godina kako bi se vizija funkcionalnog i dostupnog zdravstva pod kapom domova zdravlja ostvarila. Uzmimo u obzir i činjenicu da su privatne ugovorne ordinacije PZZ značajno bolje opremljene i uređene u odnosu na iste takve kojima upravljaju domovi zdravlja. To je posljedica osobne inicijative i želje za stručnim i praktičnim napretkom te slobodom investiranja dostupnih sredstava - što privatni/ugovorni zdravstveni djelatnici imaju (nicijativu i slobodu) a zaposlenici domova zdravlja nemaju jer uvijek ovise o nekim "višim interesima". Ovo navodim samo kao primjer i preporuku za promjene u ovom članku jer bi se za iste novce moglo postići znatno više i brže. Koliko sam informiran od kolega koji su zaposleni u Domu zdravlja kao SKZ specijalisti na razini PZZ plaća za isti posao koji bi radili u bolnici i pri Domu zdravlja je značajno različita. Kako mislite zadržati ljude u domovima zdravlja da ne odu u neku bolnicu (koja ih također treba i može platiti bolje) ili u privatno zdravstvo? Ponovo - pohvala za lijepe želje ali mislim da će se prvi promašaji vidjeti nakon raspisivanja specijalizacija - koliko ljudi imamo kao potencijalne kandidate? Ne možemo liječnike stvoriti iz epruvete - kako prof. Baltazar.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
632	HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	HUUGO. stavak 5....radi osiguranja dostupnosti ...........koordinira rad svih zdravstvenih djelatnika u mreži JZS temeljem dragovoljno potpisanog ugovora ( koji definira uvjete rada i plaćanja ugovorenog rada ) o suradnji između doma zdravlja i ugovornog zdravstvenog djelatnika .....	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje
633	HRVATSKA UDRUGA PODUZETNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Radi osiguranja osiguravanja jednake dostupnosti i kvalitete zdravstvenih usluga na području cijele RH s obzirom na izazove starenja stanovništva, manjak lokalnih kadrovskih i dijagnostičkih kapaciteta te potrebu osiguravanja hitne stručne ekspertize na području Županija, potrebno je članak nadopuniti u smislu da ukoliko se neka od usluga ne može adekvatno pružiti kroz dom zdravlja, dom zdravlja može nabaviti dodatne usluge za obavljanje pojedinih specijalističkih djelatnosti ovisno o potrebama pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
634	Koordinacija hrvatske obiteljske medicine	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Predlažemo izmjenu prijedloga koji se odnosi na članak 103. st. 4. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i glasi: “Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka sukladno odluci osnivača.” na način da glasi kako je propisano postojećim člankom 103. st. 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija.” Naime, domovi zdravlja i do sada nisu poštivali navedenu odredbu zakona, a Ministarstvo zdravstva unatoč brojnim prigovorima i zahtjevima za provođenje nadzora do danas nije reagiralo na navedeno kršenje zakona stoga nije iznenađujuće da se sada ta odredba namjerava staviti izvan snage. Međutim, izmjena ove odredbe na način da se osnivačima domova zdravlja (odnosno županijama i gradu Zagrebu) daje ovlast da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite će biti krucijalan potez ovog ministarstva u daljnjem urušavanju primarne zdravstvene zaštite. Stupanjem na snagu ove odredbe članak 268. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kao i eventualno stupanje na snagu članka 50. iz Prijedloga novog zakona u prijelaznim i završnim odredbama, gubi bilo kakav pravni učinak i psotaje mrtvo slovo na papiru budući će osnivači domova zdravlja zasigurno odrediti maksimalan broj timova u svakoj od djelatnosti što znači da će domski liječnici biti potpuno onemogućeni u prelasku iz doma zdravlja u privatnu praksu. Brojke o mladim studentima medicine koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. Naime, sukladno podacima HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/) 33 % nositelja timova obiteljske medicine ima preko 60 godina, dok je prosječna starost 52 godine. Kad se k tome pridoda podatak da je 26 % posto manje specijalizanata obiteljske medicine te značajan broj nositelja bez timova (kojih prema našim internim podacima trenutno ima čak oko 100) nedvojbeno se može zaključiti da kroz nekoliko godina veći broj stanovnika neće imati adekvatnu zdravstvenu zaštitu. Imajući u vidu opisane negativne trendove, Ministarstvo zdravstva bi trebalo ozbiljno razmisliti o donošenju stimulativnih mjera za obiteljsku medicinu, a ne pridonositi njezinom urušavanju. Isto tako, predlažemo da se briše prijedlog koji se odnosi na članak 103. st. 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti: “Radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka.” Jednako kao što je to slučaj s prijedlogom iz članka 64. st. 2. ovom odredbom se domovima zdravlja daju tolike ovlasti da su privatni zdravstveni radnici zapravo podčinjeni domovima zdravlja i praktički u tom dijelu imaju isti status kao i zaposlenici domova zdravlja. Privatni zdravstveni radnici u ovom trenutku više nego dovoljno osiguravaju dostupnost zdravstvene zaštite i to u vidu obveze osiguravanja zamjene kada izbivaju iz ordinacije (bolovanje, godišnji odmor i sl.) kao i kroz redovan rad subotama ujutro te sudjelovanje u posebnim dežurstvima subotom popodne, nedjeljom, praznicima i blagdanima pa se postavlja pitanje kada bi još trebali raditi??!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
635	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Izbrisati st. (1) jer je u suprotnosti s načelima slobode rada i odredbama Ustava RH... Izbrisati stavak (4) jer je nepotreban obzirom na odredbe st. (6), a st. (6) izmijeniti u: "Dom zdravlja mora osigurati provođenje djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ako obavljanje tih djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe nije drukčije organizirano te mora osigurati provođenje specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite sukladno mreži javne zdravstvene službe zapošljavanjem ili sklapanjem ugovora o funkcionalnoj integraciji doma zdravlja s bolničkom ustanovom."	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
636	VEDRAN KOVAČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	U članku 25. gdje je definiran djelokrug rada Domova zdravlja nije definiran status malih centara za dijalizu koji djeluju pri Domovima zdravlja, koji su često pod nadzorom liječnika opće medicine! U Nacrtu zakona navodi se samo specijalističko-konzilijarna djelatnost pri Domu zdravlja, a kontrola i nadzor bolesnika na kroničnoj hemodijalizi često je prepuštena liječnicima obiteljske medicine. Treba jasnije definirati status malih dijaliznih centara (osobito u Dalmaciji gdje ih je najviše, npr. na Braču, Hvaru etc), te ih staviti pod nadzor bolničke ustanove (možda razmišljati o modelu podružnice bolnice, ali svakako treba definirati nadzor nad radom malih dijalitičkih centara). izv.prof.dr.sc. Vedran Kovačić, dr.med. specijalist opće interne medicine, uži specijalist nefrologije, uži specijalist intenzivne medicine, specijalist hitne medicine Zavod za hitnu i intenzivnu medicinu te kliničku farmakologiju s toksikologijom Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog bolničkog centra Split	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
637	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	U stavku 2. navedeno je da dom zdravlja pruža zdravstvenu zaštitu obavljanjem djelatnosti zdravstvene njege, dok u stavku 3. stoji kako dom zdravlja može obavljati zdravstvenu njegu u kući. Navedenu djelatnost je potrebno ukloniti iz stavka 2. članka 103. Stavkom 4. određeno je kako je dom zdravlja obvezan odlukom osnivača odrediti potreban broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2.- tom terminologijom proizlazi kako dom zdravlja mora obavljati svaku navedenu djelatnost, dok ne mora odnosno može obavljati one iz stavka 3. Time je stavak 4. u kontradikciji sa stavkom 6. koji određuje kako dom zdravlja ipak ne mora sve te djelatnosti obavljati ako su one sukladno mreži drugačije organizirane. Bilo bi ispravnije odrediti na sljedeći način: „ (4) Dom zdravlja obvezan je osigurati potreban broj ordinacija za obavljanje djelatnosti iz stavka 2. ovog članka sukladno odluci osnivača, ako obavljanje tih djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe nije drugačije organizirano.“ „ (6) Dom zdravlja mora osigurati provođenje specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite sukladno mreži javne zdravstvene službe zapošljavanjem ili sklapanjem ugovora o funkcionalnoj integraciji doma zdravlja s bolničkom ustanovom.“ Ukoliko ne uvažite, u predloženom stavku 6. potrebno je broj „1.“ zamijeniti brojem „2.“. Stavak 1. ne navodi djelatnost koje pruža dom zdravlja. Nastavno na stavak 6. kojim se dom zdravlja obvezuje na provođenje specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite- da li će se povećati iznos decentraliziranih sredstava domovima zdravlja s obzirom da je opremanje i stvaranje uvjeta za ugovaranje specijalističko-konzilijarnih djelatnosti znatno skuplje nego isto za primarnu zdravstvenu zaštitu? Pozdravljamo intenciju da se pri domovima zdravlja razvije SKZZ i time rastereti ista u bolničkom zdravstvenom sustavu te smanje liste čekanja što je svakako u interesu pacijenta i osiguranja dostupnosti no nužno je uzeti u obzir potrebu ulaganja u prostore i opremu koja je za ovu razinu djelatnosti znatno skuplja. Pri tome nužno je u Mreži javne zdravstvene službe specijalističko-konzilijarne bolničke djelatnosti „prebaciti“ pod domove zdravlja kako bi se omogućilo ugovaranje. Ukoliko osnivač svojom odlukom iz stavka 4. odredi veći broj ordinacija u djelatnostima koje dom zdravlja obavlja, svakako osigurava domu zdravlja sredstva od HZZO-a, no predloženo dovodi do neujednačene prakse po županijama a time i do otpora liječnika. Pri tome je nužno uzeti u obzir kako osnivač tom odlukom mora odrediti i kriterije po kojima će upravno vijeće zdravstvenim radnicima koji su u radnom odnosu u domu zdravlja iz članka 50. prijelaznih i završnih odredaba ovog nacrta prijedloga zakona odobriti zakup poslovnog prostora radi prelaska u privatnu praksu, a kako bi stvorio uvijete za zadržavanje broja ordinacija koje je odlukom odredio. Nadalje, stavkom 5. omogućuje se domu zdravlja da radi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite koordinira rad svih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe koji obavljaju djelatnosti koje on sam obavlja. Posljedično, nužno je u zakonski tekst uglaviti odredbu (npr. u članak 64.): „ Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su na zahtjev nadležnog doma zdravlja sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene djelatnosti koju obavljaju sukladno članku 103. stavak 5. ovog Zakona.“ Uz to nužno je u prekršajnim odredbama Zakona predvidjeti novčanu kaznu privatnom zdravstvenom radniku koji počini prekršaj nepoštivajući takvu obvezu. Za sada ste privatne zdravstvene radnike u mreži javne zdravstvene službe, dopunom članka 64. Zakona, obvezali samo da se nadležnom domu zdravlja odazovu na poziv za rad u iznimnim okolnostima u radu posebno organiziranih ambulanti. Obveza doma zdravlja da osigura dostupnost koordinacijom privatnika mora biti podudarna s njihovom obvezom da na zahtjev doma zdravlja sudjeluju u osiguravanju dostupnosti u svojoj djelatnosti, samo po smatranju doma zdravlja da postoji potreba stanovništva i radi realizacije uloge nositelja primarne zdravstvene zaštite. Može li u tom slučaju npr. dom zdravlja osigurati dostupnost u ruralnim dijelovima županije u određenoj djelatnosti gdje nema liječnika (nepopunjena mreža ili tim DZ bez nositelja) putem privatnih zdravstvenih radnika te kako bi se takvo postupanje organiziralo i financiralo, u smislu troškova rada na lokaciji ali i poštivanja obveza privatnih zdravstvenih radnika prema svojim pacijentima i radnicima. Nužno je odredbama Zakona jasnije odrediti što koordinacija podrazumijeva, u kojim konkretnim slučajevima dom zdravlja može za njom posegnuti, da li ju prati ugovor s ugovorenim privatnicima i kako se ista domu zdravlja financira.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
638	Dom zdravlja Metković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Nismo vidjeli nikakvu osnovu niti analizu na osnovu koje je donesen prijedlog da se iz djelatnosti domova zdravlja izostavi sanitetski prijevoz. Sanitetski prijevoz služi isključivo primarnoj zdravstvenoj zaštititi te bi njegova organizacija i ustroj trebala ostati na procjeni jedinice područne/regionalne samouprave – županije. Bez kontrole domova zdravlja, koji su zaduženi za PZZ, predviđamo da će se troškovi sanitetskog prijevoza znatno povećati jer će se broj putnih naloga za sanitetski prijevoz (bez kontrole doma zdravlja) značajno narasti. Sanitetski prijevoz najvećem dijelu domova zdravlja donosi neophodne prihode, te će pripajanje sanitetskog prijevoz drugoj ustanovi dovesti do negativnog poslovanja domova zdravlja, čime se dodatno otežava položaj domova zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
639	DOM ZDRAVLJA PLOČE	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Protivimo se izmjenama članka 103.tj. brisanju stavka 3., jer smatramo da županijama treba ostaviti na odluku postotak djelatnosti PZZ (ordinacija) pri domovima zdravlja – tj. javnoj djelatnosti, i onih koje odlaze u koncesiju. Javni interes i potreba se mogu ostvariti i kontrolirati sigurno samo kroz javno zdravstvo, što je pokazala i prethodna COVID -19 epidemija. DOM ZDRAVLJA PLOČE	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
640	Dom zdravlja Dr. Ante Franulović Vela Luka	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Pod stavkom 2. iz djelatnosti domova zdravlja je skinuta djelatnost „sanitetskog prijevoza“ bez analize iz koje bi bilo vidljivo da će pružanje djelatnosti sanitetskog prijevoza izvan domova zdravlja funkcionirati bolje, brže i efikasnije, s time još polučiti financijske uštede. Napominjemo da sanitetski prijevoz isključivo koristi primarna zdravstvena zaštita pri domovima zdravlja i izuzimanjem domovima zdravlja djelatnosti sanitetskog prijevoza dovesti će do povećanog broja sanitetskih prijevoza i neće biti nikakve uštede već povećanja troškova bez kontrole putnih naloga. Posebice će se to osjetiti u udaljenim područjima poput otoka Korčule, gdje sanitetski prijevoz traje cijeli dan do Splita ili Dubrovnika, odnosno dva dana do Zagreba. Pod stavkom 5. navodi se poradi osiguranja dostupnosti zdravstvene zaštite dom zdravlja na svom području koordinira rad svih zdravstvenih radnika. Dom zdravlja može koordinirati rad svojih zaposlenika, ali kako može koordinirati rad privatnih ordinacija koji imaju svoje zaposlenike i ugovor samo sa HZZO. Ovo treba jasnije definirati jer će doći do problema jer se ignoriraju ugovorne i zakonske obveze, a posebice Zakon o radu. Pod stavkom 6. navodi se da dom zdravlja mora osigurati provođenje djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe koje nije drukčije organizirano te mora osigurati provođenje specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite sukladno mreži javne zdravstvene službe zapošljavanjem ili sklapanjem ugovora o funkcionalnoj integraciji doma zdravlja s bolničkom ustanovom. To se sada u skladu sa financijskim mogućnostima i djelatnostima provodi, uz najčešće emocionalnu ili obiteljsku povezanost doktora sa nekim ruralnim ili otočnim područjem. Bolnički liječnik na otok koji je udaljen 2-3 sata putovanja može dolazi jednom do dva puta mjesečno i s time se ne postiže učinak koji se vjerojatno očekuje.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
641	Nataša Ban Toskić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Stavak 5: Potrebno je nadopuniti odredbom da se dom zdravlja obvezuje sklopiti Ugovor o međusobnoj suradnji sa Ordinacijama u ugovornom odnosu sa hzzo - jasno definirati prava i obaveze	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
642	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	radom palijativnih timova ne može koordinirati osoba na političkoj funkciji već to mora biti voditelj koji će biti upoznat sa svim ostalim zdravstvenim procesima koji između ostalog uključuju i palijativnu skrb. Palijativni timovi su u sastavu Domova zdravlja a ne županijskih uprava.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
643	Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Stavak 2.- Prema kojim kriterijima je iz djelatnosti Doma zdravlja izuzet sanitetski prijevoz? Stavak 5.- Dom zdravlja može koordinirati rad svojih zaposlenika, ali je nejasno kako može koordinirati rad nositelja privatnih ordinacija koji imaju ugovor samo sa HZZO-m, a koji imaju i svoje radnike. Stavak 6.- Prijedlog je nedorečen jer bolnički liječnik koji će dio vremena raditi u Domu zdravlja opet neće obraditi pacijente koji bi dolazili u bolničku ambulantu, dakle broj obrađenih pacijenata se po prirodi stvari ne može povećati. Stavak 14. Smatramo da raspored i način rada koordinatora palijativne skrbi i mobilnih timova treba određivati ravnatelj ustanove.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
644	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Stavak 5 - na koji način Dom zdravlja koordinira rad SVIH zdravstvenih djelatnika? Da li se obvezuje DZ ugovoriti takav odnos sa svim zdravstvenim djelatnicima te definirati jasno prava i obveze? Ponovo napominjem da zakonodavac ignorira činjenicu da privatni zdravstveni djelatnici imaju svoje zaposlenike prema kojima imaju zakonske i ugovorne obveze kao poslodavci. I da ti zaposlenici imaju svoja prava - sukladno Zkonu o radu. Ovo treba malo jasnije definirati inače se namjerno stvaraju problemi koji ne bi trebali postojati.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
645	Dunja Stolnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	Ideja da palijativne timove koordinira župan, dakle, nemedicinar? Nema smisla. Također treba adekvatno platiti zdravstvene radnike u palijativnim timovima, neki npr. nemaju dodatak za terenski rad iako rade isključivo terenski, medicinskim sestrama nisu priznate njihove fakultetske diplome i plaćene su kao SSS. I onda se čudimo zašto ljudi uče švedski i pakiraju kofere.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
646	Dom zdravlja Dubrovnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 25.	U članku 103. točki 2. treba dodati i "sanitetskog prijevoza". Obzirom da prijedlogu brisanja sanitetskog prijevoza iz djelatnosti domova zdravlja nije priloženo nikakvo obrazloženje ili analiza iz koje bi proizlazilo da će pružanje djelatnosti sanitetskog prijevoza izvan domova zdravlja omogućiti bolju, kvalitetniju, dostupniju zdravstvenu zaštitu te financijske uštede, predlažemo ne mijenjati trenutno stanje. Sanitetski prijevoz služi isključivo primarnoj zdravstvenoj zaštititi te bi njegova organizacija i ustroj trebala ostati na procjeni jedinice područne/regionalne samouprave – županije. Mi predviđamo da će se troškovi sanitetskog prijevoza znatno povećati jer će se putni nalozi za sanitetski prijevoz od strane obiteljskih liječnik (bez kontrole doma zdravlja) znatno povećati. Ostaje i pitanje ustavne nejednakosti ove odredbe, obzirom da će privatne ustanove i nadalje moći ugovarati i obavljati navedenu djelatnost.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
647	DOM ZDRAVLJA NOVALJA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 26.	Uzimajući u obzir stavak 2. članka 25. ovog nacrta i ovog članka (26.), za sanitetski prijevoz može se reći: - Domovi zdravlja nemaju pravo obavljati sanitetski prijevoz, a svi drugi, koji zadovoljavaju uvjete, mogu! Ako znamo da sanitetski prijevoz služi prvenstveno primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koji je smisao i svrha ovog članka?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
648	Leonardo Bressan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 26.	Omogućiti ugovaranje sanitetskog prijevoza i privanim ustanovama za zdravstvenu skrb prema uvjetima propisanog Pravilnika Time bi se rasteretile sadašnje ustrojstvene jedinice sanitetskog prijevoza...	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
649	DOM ZDRAVLJA PLOČE	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 26.	Članak 103. i 104. važećeg zakona koji regulira sanitetski prijevoz ne mijenjati, i ostaviti ga pri domovima zdravlja, što bi bila potvrda deklarirane politike jačanja domova zdravlja i PZZ. Premještanje sanitetskog prijevoza iz domova u HMP bi domovima bio dodatni financijski i organizacijski udarac i siguran korak ka daljnjem slabljenju, a HMP-u ne bi donio željeno rješenje, jer bi se financijska dobit rastopila u povećanju plaća djelatnika prelaskom na koeficijente i prava HMP, a porast broja vožnji kroz putne naloge ispisane od obiteljske medicine (koju HMP ne može kontrolirati) napraviti će dodatnu štetu cijelom zdravstvenom sustavu. Sanitetski prijevoz je servis obiteljske medicine od koje dolazi 90% putnih naloga (ostatak izravno od bolnica), a vozila HMP sa svom vrijednom medicinskom opremom su servis HMP-a. Obostrano broj prijevoza najvećim dijelom ovisi o indikacijama korištenja prijevoza, te je utvrđeno da je u Osječko –baranjskoj županiji neindiciranih preko 40%, a u Dubrovačko- neretvanskoj oko 10%. Lako je zaključiti pripadnost sanitetskog prijevoza. Ostankom sanitetskog prijevoza u domovima zdravlja (gdje rade i obiteljski doktori - svjesni da je to njihova poluga u svakodnevnom liječenju pacijenata i gdje je navedena služba uhodana), po analizama iskustava u Osječkom zavodu za HMP, cijeli sustav će bit pošteđen od: Zapošljavanja i prijenosa novih djelatnika, profilacije i osjećaja diskriminacije – te posljedičnog jala djelatnika u različitim službama unutar ustanove kao niže rangiranih, osjećaja kažnjavanja smjenama u sanitetu, većeg broja ozljeda na radu uslijed fizičkih aktivnosti u sanitetskom prijevozu, nazadovanja u struci, negativnog poslovanja zbog cijene prijevoza, održavanja vozila koja se višestruko koriste u odnosu na vozila HMP, povećanja broja prijevoza uslijed recesije i nekoordiniranosti s PZZ, dugih vožnji i odsustva djelatnika, osnivanja prijemno- dojavnih jedinica ,tj. novih zaposlenika te drugih „porođajnih“ muka za čije uklanjanje nedostataka treba najmanje 5 g. Kako je analiza pokazala prijevoz sanitetom od Osijeka do Zagreba košta 2.278,60 kn, a javnim prijevozom oko 200 kn, jasne su posljedice loše odluke ili lošeg zakona. Plaća vozača HMP je 50% veća od vozača saniteta. Ako se želi zavodu za HMP pomoći u njihovu radu – što je svima cilj i potreba, može se postupiti na 2 načina. 1. Omogućiti zavodu HMP korištenje sanitetskog prijevoza kroz davanje prava ispisivanja putnog naloga kao i obiteljskoj medicini po indikaciji za sanitetskim prijevozom ili 2. Prebacivanja tj. ugovaranje 25% timova sanitetskog prijevoza u županijske zavode za HMP iz domova zdravlja i privatno ugovorenih ustanova za sanitetski prijevoz (dakle mreže). Time bi sve namjere bile iskrene i problemi riješeni na korist davatelja i korisnika PZZ. DOM ZDRAVLJA PLOČE	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
650	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 26.	ako sanitetski prijevoz mogu obavljati i druge zdravstvene ustanove - zašto se sanitetski prijevoz izdvaja iz DOmova zdravlja i pripajau Zavodima za HM?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
651	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 28.	Uz manjak roka za donošenje normativa i standarda, ne piše da će se igdje uvažiti mišljenje stručnih društava/organizacija,	Djelomično prihvaćen	Rok za donošenje utvrđen u propisu.
652	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 28.	Nije utvrđen rok donošenja pravilnika.	Prihvaćen	Prihvaćen.
653	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 28.	Ponovo nema nikakvog roka za donošenje normativa i standarda.	Prihvaćen	Prihvaćen.
654	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 29.	Članak 29, koji se odnosi na čl. 114, kaže: "(1) Opća bolnica jest zdravstvena ustanova koja obavlja najmanje djelatnosti kirurgije, interne medicine, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva te hitne medicine i ima posteljne, dijagnostičke i druge mogućnosti prilagođene svojoj namjeni…" i ostali članci.. Je li napravljena cjelovita analiza po svim bolnicama? Koliko se misli stacionarnih kreveta smanjiti po pojedinim bolnicama, koliko i koji se odjeli namjeravaju ukinuti po pojedinim bolnicama, koliko će zdravstvenih djelatnika ostati bez posla zbog toga u matičnim ustanovama (i ev.biti preraspoređeno u druge ustanove?), kolike se uštede time planiraju, koji je benefit za građane ako će po zdravstvenu uslugu/ hospitalizaciju morati ići u drugi grad? Pitanje je i kapaciteta za rad ako se npr.u jednoj bolnici ukinu neki odjeli/ ambulante/ dijagnostika, teško da će se to moći ostvariti, tj.nadoknaditi i obraditi sve te pacijente u drugoj, većoj bolnici. Postelje u Dnevnoj bolnici nisu često adekvatna zamjena za stacionarnu postelju. Hoće li se voditi računa o postotku gravitirajućeg stanovništva koje ustanova zbrinjava, o ekipiranosti i opremljenosti odjela i ustanova, broju usluga koje se izvršavaju, planiranim (npr. specijalizanti) i postojećim kadrovima?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
655	OPĆA BOLNICA NOVA GRADIŠKA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 29.	Opća bolnica Nova Gradiška, ovim putem iznosi primjedbe na sadržaj teksta članka 29. Nacrta prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se mijenja članak 114. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, na način da se u navedenom članku dodaje stavak 4., koji glasi: "Na području jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba može se osnovati jedna opća bolnica",te predlaže da se stavak 4., briše. Obrazloženje prijedloga: Opća bolnica Nova Gradiška je od 01. siječnja 2014. do 30. rujna 2017. bila organski spojena s Općom bolnicom "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod, što nije dalo odgovarajuće rezultate, te su navedene ustanove odlukom Vlade RH i osnivača razdvojene, te od 01.listopada 2017. Naša ustanova posluje kao samostalni pravni subjekt. U tome razdoblju došlo je do višestrukog povećanja obveza, velikog manjka faktura, osobito u Ispostavi Nova Gradiška, a kod radnika se javio i osjećaj nesigurnosti za radna mjesta što je rezultiralo odlaskom iz ustanove pojedinih dr. med. specijalista, kao i smanjenim interesom za specijalizacije u Novoj Gradiški. U tome periodu iz EU fondova nije na lokaciji Nova Gradiška realiziran niti jedan projekt zbog gubitka pravne osobnosti ustanove, te se nije moglo aplicirati na projekt za obnovu dnevnih bolnica "Kraći put do zdravlja", gdje je izgubljeno 20 milijuna kuna, kao niti na natječaj za uspostavu OHBP-a, gdje je izgubljeno cca. 10 milijuna kuna. Oprema je minimalno obnavljana, te se stvorio privid besperspektivnosti bolnice Nova Gradiška koja skrbi za oko 70 tisuća osiguranika sa zapadnog dijela BPŽ, te istočnog dijela Sisačko - moslavačke županije, uključujući i Grad Novsku. Opća bolnica Nova Gradiška skrbi za stradale u prometnim nesrećama na 100 km autoceste, jer je jedina bolnica na najprometnijoj autocesti u državi na potezu od Zagreba do Slavonskog Broda. Također su se javili i veliki logistički problemi i problemi u upravljanju s obzirom na udaljenost između dvije Bolnice, a koja je oko 60 km. Pripajanje Opće bolnice Nova Gradiška Općoj bolnici Slavonski Brod je rezultiralo smanjenjem kvalitete i dostupnosti zdravstvene zaštite, povećanjem obveza, produljenjem rokova plaćanja i odlaskom djelatnika iz Bolnice u druge zdravstvene ustanove. Dana 01. listopada 2017. dolazi do vraćanja pravne osobnosti Općoj bolnici Nova Gradiška, te je u vrlo kratkom periodu došlo do značajnih ulaganja u obnovu objekata i opreme iz EU fondova, kao i iz županijskih i nacionalnih sredstva, u iznosu od cca. 80 milijuna kuna. Jedan dio liječnika se vratio , a gotovo svi mladi liječnici s područja koje gravitira našoj bolnici primljeni su na specijalizaciju te Opća bolnica Nova Gradiška ima 48 liječnika specijalista (od toga 22 uža specijalista) i 20 specijalizanta. Sve ovo govori u prilog da organsko spajanje ustanova nije dalo dobre rezultate, te da se i novim prijedlogom Zakona ne bi trebalo ići u tome smjeru, nego se koncentrirati na funkcionalno povezivanje bolnica koje sada imaju status općih bolnica, kao samostalnih pravnih subjekata.	Prihvaćen	Prihvaćen.
656	Ivan Tucić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 29.	U Brodsko-posavskoj županiji u razdoblju od 2014 godine do 2017 godine došlo je do spajanja Opće bolnice Nova Gradiška sa Općom bolnicom Slavonski Brod, a krajnji rezultat je bio u potpunosti u suprotnosti sa očekivanim učincima. Spajanje je dovelo do višestrukog povećanja obveza spojenih bolnica što je pak posljedično dovelo do smanjenja ulaganja. Posljedica smanjenog ulaganja je bio pad broja liječnika i zainteresiranih specijalizanata za rad u bolnici Nova Gradiška, što je na kraju rezultiralo velikim padom kvalitete zdravstvenih usluga koje bolnica pružala. Obzirom na negativno iskustvo u provedbi i rezultatima prethodnog spajanja, sa dozom opreza gledamo na planirano spajanje i uspješnu provedbu istog.	Prihvaćen	Prihvaćen.
657	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 29.	Nepotrebno je određivati broj ustanova prizvoljnim granicama lokalne samouprave. Zdravstvena zaštita se organizira na području države tako da se u obzir uzmu posebnosti geografije, populacije i drugih varijabli. Županijske granice su glupost i treba ih zanemariti.	Prihvaćen	Prihvaćen.
658	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 29.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 29. Nepotrebno je određivati broj ustanova prizvoljnim granicama lokalne samouprave. Zdravstvena zaštita se organizira na području države tako da se u obzir uzmu posebnosti geografije, populacije i drugih varijabli. Županijske granice su glupost i treba ih zanemariti.	Prihvaćen	Prihvaćen.
659	Sindikat umirovljenika Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 29.	U članku 29. predlažemo dodati novi stavak koji glasi : „Opća bolnica 10 do 15% posteljnih kapaciteta osigurava za pružanje smještajne palijativne skrbi (hospicija).“	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
660	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 29.	Prethodno nedavno provedena spajanja bolnica odnosno ukidanja pravnih osobnosti nisu dala odgovarajuće rezultate kako je predstavljeno javnosti, te su ustanove razdvojene odnosno vraćene su im pravne osobnosti 2018. godine. Konkretno, radi se o spajanju OŽB Požega i Opće bolnice Pakrac. Gubitkom pravne osobnosti po raspisanim natječajima za specijalizacije nije bilo kandidata (samo jedan, a koji je prije spajanja ustanova bio pripravnik), a dio liječnika je i otišao (13 otišlo, 5 došlo, od čega 3 pripravnika – znači na određeno vrijeme 5 mjeseci). Došlo je do zabrinutosti osoblja za budućnost te se nisu htjeli javljati i zadržavati u ustanovi kojoj je oduzeta pravna osobnost. Izgubljen je i dio pacijenata. Vraćanjem pravnih osobnosti, povećava se zainteresiranost za rad u ustanovama i povećava broj pacijenata (bolnica je realizirala 10 novih specijalizacija, zapošljava se zdravstveni kadar, energetski se obnovila, ulagala u opremu). Prije početka pandemije, odnosno u prve dvije godine nakon vraćanja pravne samostalnosti bolnica je izvršila usluge preko limita +3.026.432 kuna u 2018. g., odnosno 3.300.000 u 2019. godine. 2018. godini završili su u plusu (249.366 kn). Osim iz vlastite županije, znatan dio pacijenata gravitira im iz Sisačko moslavačke županije (udaljenost do bolnice Sisak 94 km, 1h 20 minuta autom) i Bjelovarsko bilogorske (bolnica Bjelovar 78 km, 1h 20 minuta voženje autom), stoga postoji mogućnost gubitka znatnog dijela pacijenata, odnosno znatan dio pacijenata mogao bi ostati bez zdravstvene skrbi, tako da se značaj ne smije gledati samo u kontekstu Požeško slavonske županije, posebice uvažavajući prometnu izoliranost, odnosno nedostatnu organizaciju javnog prijevoza. Stoga, predlažemo brisati stavak 4. i i dalje ostaviti mogućnost više od jedne opće bolnice na teritoriju jedne županije.	Prihvaćen	Prihvaćen.
661	Mario Vukelić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 29.	stavak 4. da li to podrazumijeva da će se u Županijama u kojima postoje dvije opće bolnice jedna od njih zatvoriti ili reorganizirai za obavljanje neke druge zdravstvene ili socijalne djelatnosti?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
662	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 30.	U novopredloženom čl. 118.a. u st. 1. predlaže se riječ „ili“ zamijeniti izrazom „i/ili“ tako da glasi„…bolesti i/ili dijagnostičke i terapijske postupke.“	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
663	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 30.	Razvijanje centara izvrnosti je u načelu dobra stvar, ali ovakav Prijedlog omogućava samo formalno povećanje broja takvih centara. Centri moraju biti vezani za institucije koje provode i razvijaju osim stručne i znanstvenu djelatnosti, inače ne možemo očekivati razvoj izvrsnosti u Centrima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
664	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 30.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 30. Nejasno je kako se planira uspostaviti Centre izvrsnosti, ako država i MiZ nisu u stanju napraviti osnovnu kontrolu kvalitete rada u svim ustanovama. Ne postoje službene smjernice za liječenje, trenutno ne postoji način da se utvrdi tko dobro, a tko loše radi, tako da je nemoguće utvrditi gdje će biti Centar izvrsnosti. Prvo treba mjeriti kvalitetu po određenim standardima neko vrijeme. Dok to ne počnete raditi, Centar izvrsnosti ej samo pojam koji lijepo zvuči, ali nema nikakvo značenje	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
665	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 30.	Smatramo da se centri izvrsnosti moraju posložiti na razini općih bolnica te je nužno uvesti akreditaciju bolnica i standardizaciju usluga, odnosno definirati košaricu usluga. Potrebno je certificirati pojedine segmente bolničkog sustava, poglavito mjesta velikog troška (laboratoriji, hemodijaliza, operacijski blokovi i jedinice intenzivnog liječenja), smanjiti broj akutnih postelja u općim bolnicama, povećati broj dnevno-bolničkih i palijativnih postelja, redefinirati financiranje terapija za onkološke pacijente i pacijente koji boluju od rijetkih bolesti odnosno rasteretiti proračun općih bolnica. Objedinjenu javnu nabavu treba provoditi Ministarstvo zdravstva i to ne samo formalno, već kao nositelj i naručitelj. Osnaživanje ljudskih potencijala Ministarstva zdravstva nužan je preduvjet za ovaj proces. Limitiranje broja specijalizanata po jednom mentoru na najviše dva. Informatizacija bolničkog sustava treba biti praćena ulaganjem države u informatičku infrastrukturu na svim razinama zdravstva. Ovaj proces ne smije biti prepušten na odlučivanje ustanovama.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
666	HGK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 30.	Naša članica ističe potrebu jasnijeg određivanja načina na koji će se definirati i valorizirati centar izvrsnosti. Također ističe kako je nužno definirati tko će vršiti evaluaciju i po kojim kriterijima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
667	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 30.	Ne smije se ostaviti opcija "ili drugog odgovarajućeg društva" jer se onda doista ne zna tko je nadležan. Što ako se dva društva izjasne suprotno u smislu OBNOVE naziva centra. Tu može biti problema.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
668	Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 32.	U članku 122.predlaže se izmjena stavka 1. tako da glasi: „Naziv klinička ustanova dodjeljuje ministar na prijedlog javnog fakulteta zdravstvenog usmjerenja.“ U stavku 3. iza riječi: „bolnički centri“ predlažu se dodati riječi: "te postupak“, riječi: „nadležnih komora“ zamijeniti riječima: „nadležne komore“, na kraju rečenice dodati zarez i riječi: „te javnih fakulteta zdravstvenog usmjerenja.“	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
669	BORNA ŠARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 33.	S obzirom da prijedlogu brisanja sanitetskog prijevoza iz djelatnosti domova zdravlja nije priloženo nikakvo obrazloženje ili analiza iz koje bi proizlazilo da će pružanje djelatnosti sanitetskog prijevoza izvan domova zdravlja omogućiti bolju, kvalitetniju, dostupniju zdravstvenu zaštitu te financijske uštede, predlažemo ne mijenjati trenutno stanje. Sanitetski prijevoz služi prvenstveno pacijentima ordinacija obiteljske medicine te bi njegova organizacija i ustroj trebala ostati na procjeni jedinice područne/regionalne samouprave – županije. Također, prema važećem pravilniku, sanitetski prijevoz ne vrši hitne prijevoze nego one koji su unaprijed naručeni od strane ordinacija ili bolnica.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
670	VALENTINA KOVAČ ŠESTAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 33.	Obzirom da prijedlogu brisanja sanitetskog prijevoza iz djelatnosti domova zdravlja nije priloženo nikakvo obrazloženje ili analiza iz koje bi proizlazilo da će pružanje djelatnosti sanitetskog prijevoza izvan domova zdravlja omogućiti bolju, kvalitetniju, dostupniju zdravstvenu zaštitu te financijske uštede, predlažemo ne mijenjati trenutno stanje. Sanitetski prijevoz služi prvenstveno pacijentima ordinacija obiteljske medicine te bi njegova organizacija i ustroj trebala ostati na procjeni jedinice područne/regionalne samouprave – županije. Također, prema važećem pravilniku, sanitetski prijevoz ne vrši hitne prijevoze nego one koji su unaprijed naručeni od strane ordinacija ili bolnica.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
671	Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 33.	Obzirom da prijedlogu brisanja sanitetskog prijevoza iz djelatnosti domova zdravlja nije priloženo nikakvo obrazloženje ili analiza iz koje bi proizlazilo da će pružanje djelatnosti sanitetskog prijevoza izvan domova zdravlja omogućiti bolju, kvalitetniju, dostupniju zdravstvenu zaštitu te financijske uštede, predlažemo ne mijenjati trenutno stanje. Sanitetski prijevoz služi prvenstveno pacijentima ordinacija obiteljske medicine te bi njegova organizacija i ustroj trebala ostati na procjeni jedinice područne/regionalne samouprave – županije. Također, prema važećem pravilniku, sanitetski prijevoz ne vrši hitne prijevoze nego one koji su unaprijed naručeni od strane ordinacija ili bolnica.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
672	Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 35.	Predloženom zakonskom odredbom u kojoj se u stavku 1. navodi kako HZJZ preuzima ulogu koordiniranja i rukovođenja svim zavodima javnog zdravstva u slučaju nastupanja posebnih okolnosti nije jasno o kojim se okolnostima radi tj. koja su to stanja i događaji. Kao što znamo druga zakonska legislativa poznaje definicije epidemije, potresa, poplave, drugih izvanrednih stanja te nije jasno zašto neke od njih ukoliko se na iste odnosi to nije i jasno napisano. Na ovaj se način otvara mogućnost intervencije na autonomiju rada ovih ustanova i njihovih osnivača, što nije u suglasju s Ustavom te Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Prije svega, zakonodavcu mora biti jasno da HZJZ nema kapaciteta za kompletno rukovođenje, a još manje pokrivanja svih područja u incidentnim situacijama. HZJZ ne poznaje specifičnosti lokalne sredine, kao što ih poznaju djelatnosti lokalnih Zavoda koji „pokrivaju“ ta području te je temeljem istog moguća jedino koordinativna uloga HZJZ-a uz pomoć i podršku lokalnog zavoda. Treba predvidjeti i mogućnost da incidentna situacija ne pokriva sva područja djelatnosti lokalnog zavoda, pa koordinacija niti nije potrebna za sve djelatnosti, nego možebitno samo jednu te je onda koordinacija parcijalna. Također je moguće da se u takvim posebnim situacijama zakonom predvidi opcija formiranja javnozdravstvenog tijela sastavljenog od svih ravnatelja zzjz, na čelu s ravnateljem HZJZ-a. Takvo formalno tijelo može preuzeti koordinativnu ulogu u vođenju definirane krizne situacije. Uloga tog tijela bi bila i da surađuje s ostalim mjerodavnim tijelima u posebnim situacijama, kao što su Stožer CZ, MUP, vojska i dr. Ne radi se o nečem novom jer takav sustav upravljanja imaju već neke zemlje u svijetu, npr. UK i USA.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
673	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 35.	Predloženom novom zakonskom odredbom čl. 133.a ZZZ-a nije precizirano koji su to događaji i stanja u kojima bi Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) preuzimao ulogu koordiniranja i rukovođenja svim županijskim zavodima za javno zdravstvo (ŽZJZ). U drugim zakonima već postoje definicije stanja poput epidemije, izvanrednog stanja i sl., pa je nejasno zašto se upravo te definicije ne koriste i u ovom Nacrtu. Ukazujemo da HZJZ nema kapacitete za preuzimanje kompletnog rukovođenja niti pokrivanja svih područja u takvim incidentnim situacijama, posebno uzimajući u obzir da ne poznaje lokalnu sredinu. HZJZ-u bi se mogla dati ingerencija da u slučajevima posebnih okolnosti rukovodi samo određenim dijelom aktivnosti ŽZJZ kad je riječ o određenom stanju npr. epidemija zarazne bolesti pa se to odnosi na sve službe za zaraznu epidemiologiju i mikrobiologiju, s tim da ostale djelatnosti zavoda ostanu pod upravljanjem pripadajućih zavoda, a ne HZJZ-a. Druga opcija je da se u takvim situacijama zakonom predvidi mogućnost formiranja službenog javnozdravstvenog tijela sastavljenog od svih ravnatelja ŽZJZ i NZJZ na čelu s ravnateljem HZJZ i da takvo formalno tijelo preuzme koordinativnu ulogu u upravljanju kriznom situacijom u tom dijelu na koji se odnosi kriza. Takvo tijelo bi surađivalo s Kriznim stožerom, vojskom, policijom i drugim tijelima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
674	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 35.	HZJZ treba dobiti ovlasti i odgovornost da vodi i organizira mrežu javnog zdravstva nevezano za županijske granice. Financira država.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
675	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 35.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 35. Hrvatska je mala zemlja tako da je nepotrebno imati 20 Zavoda za javno zdravstvo+krovna institucija. COVID pandemija vam je pokazala kako je taj ustroj trom i lijen (HZJZ šalje dopis, pa svaki Zavod šalje dopis dalje...). HZJZ treba dobiti ovlasti i odgovornost da vodi i organizira mrežu javnog zdravstva nevezano za županijske granice. Financira država.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
676	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 35.	Za javnozdravstvene specijalizacije postoji slabi interes liječnika što će u skoroj budućnosti (ili već sada) predstavljati veliki problem u organizaciji preventivnih i dijagnostičkih - mikrobiologija te kurativnih djelatnosti. Prijedlozi za doprinos rješenju problema: 1. Obavezno izjednačiti koeficijente svih liječnika specijalista neovisno o vrsti specijalizacije i ustanovi u kojoj rade, dapače razmišljati o stimulaciji deficitarnih specijalista. 2. Neke aktivnosti, kao što su npr. promotivne aktivnosti vezane za zdrav način života, provođenje Nacionalnih programa rano otkrivanje raka i dr., analiza zdravstvenih pokazatelja, itd. ugovarati s fakultetski obrazovanim djelatnicima zdravstvenog usmjerenja (npr. medicinske sestre...) u analitičkim službama i mikrobiološkoj dijagnostici (sanitarni inženjeri i molekularni biolozi...) jer liječnika nema dovoljno. 3. Za učinkovitiji menadžment educirati rukovodeći kadar i jednako vrednovati fakultetski obrazovane nezdravstvene djelatnike (ekonomisti, pravnici...).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
677	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 35.	Obzirom da su jedinice područne (regionalne) samouprave kao osnivači županijskih zavoda odgovorni u svim, pa i propisanim iznimnim okolnostima, za upravljanje i poslovanje županijskim zavodom, smatramo da se nadležnost Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo svede na koordiniranje obavljanja poslova županijskih zavoda, što je sasvim dovoljno za ostvarivanje svrhe: brze i učinkovite aktivnosti u izvanrednim okolnostima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
678	NZJZ "Dr. Andrija Štampar"	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 35.	U članku 134. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi: (3) Pored djelatnosti iz prethodnog stavka zavod za javno zdravstvo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba može obavljati i druge djelatnosti sukladno posebnim propisima. Dosadašnji stavak (4) postaje stavak (5). Obrazloženje: Potrebno dodati radi upisa djelatnosti u tekstu i na način kako se to zahtjeva u posebnim zakonima jer nije ista terminologija niti nadležnost ministarstva zdravstva. Popis poslova zdravstvene ekologije u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti su u stvari djelatnosti koje su definirane u posebnim zakonima i na način kako su navedene u odredbama posebnih zakona moraju biti upisane u Sudski registar kako bi zavodi dobili ovlaštenje za obavljanje tih djelatnosti iz područja zdravstvene ekologije. U članku 134. u stavku 3., podstavku 9 iza riječi „otkrivanje“ dodati riječi „i liječenje“. Obrazloženje: Potrebno dodati navede riječi radi nomotehničkog usklađenja odredbe s odredbom članka 30. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, stavak 2. koji glasi: Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: te podstavak 10. koji glasi: – zaštite mentalnoga zdravlja, izvanbolničkog liječenja mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
679	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 35.	Propisivanjem ovakvog postupanja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo kao koordinatora i rukovoditelja svih županijskih zavoda za javno zdravstvo u slučaju nastupanja posebnih okolnosti derogira ovlasti ravnatelja zavoda, koji tada ne organizira niti vodi poslovanja ustanove sukladno članku 85. Zakona. Iznimku od uobičajenih ovlasti ravnatelja trebalo bi stoga predvidjeti dopunom članka 85. za ravnatelje županijskih zavoda za javno zdravstvo kako bi isto bilo jednostavnije uglaviti pri usklađivanju statuta ustanove, ali i kako bi se navedeni članak uskladio s novim člankom 133.a.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
680	Dubrovačko-neretvanska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 36.	Predlažemo da članak 138. stavak 1. i 1.a glase: (1) Hrvatski zavod za hitnu medicinu jest zdravstvena ustanova za obavljanje djelatnosti hitne medicine i telemedicine. (1a) Iznimno ZZHM u JP(R)S može odlukom predstavničkog tijela obavljati i uslugu sanitetskog prijevoza. Obrazloženje Sanitetski prijevoz služi isključivo primarnoj zdravstvenoj zaštititi te bi njegova organizacija i ustroj trebala ostati na procjeni jedinice područne/regionalne samouprave – županije. Financijski doprinos sanitetskog prijevoza u poslovanju domova zdravlja nije zanemariv te bi se gubitkom tog segmenta domovi zdravlja koji posjeduju sanitetski prijevoz doveli u stanje negativnog poslovanja, a HMP-u ne bi donio željeno rješenje, jer bi se financijska dobit rastopila u povećanju plaća djelatnika prelaskom na koeficijente i prava HMP (plaća vozača HMP je 50% veća od vozača saniteta), a porast broja vožnji kroz putne naloge ispisane od obiteljske medicine (koju HMP ne može kontrolirati) napraviti će dodatnu štetu cijelom zdravstvenom sustavu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
681	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 36.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 36. Ponovno ista stvar. Granice lokalnih samouprava ne bi trebale određivati zdravstvenu zaštitu. HZHM treba napraviti funkcionalnu mrežu sa dovoljno timova koji će pokrivati DRŽAVU. Tako se izbjegava rasipanje odgovornosti i stvara kompaktan, brz i efikasan sustav koji ako zakaže može vrlo brzo pokazati tko je kriv. Ako niste za opciju da HZHM vodi sve, onda ga ukinite, a ovlasti dajte Županijskim Zavodima.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
682	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 36.	Što se tiče mreže timova hitne medicinske službe svakako predlažemo da se TIM 2 ispostave Križevci i TIM 2 ispostave Đurđevac, a koji su nadstandardno financirani od strane osnivača, uvrste u redovnu mrežu timova hitne medicinske službe financiranih od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Porast cijene goriva u 2022. godini predstavlja sve veće opterećenje za poslovanje Zavoda za hitnu medicinu, a u odnosu na prethodne godine cijena je porasla za oko 50%. Ugovoreni iznos naknade putnog troška od 1.50 kunu po prijeđenom kilometru nije dostatan za pokriće osnovnih izdataka za sanitetska vozila. Iz navedenog iznosa putnog troška moraju se pokriti troškovi održavanja vozila – redovni i izvanredni servisi, osiguranja vozila od osnovne automobilske odgovornosti i kasko, tehnički pregled vozila – trošak povećan zakonskom obvezom obavljanje dodatnog tehničkog pregleda, a najveći izdatak je nabava goriva. Da bi se smanjio negativni jaz uslijed povećanja cijene goriva, predlažemo povećanje naknade za putni trošak na minimalno 2,5 kune po prijeđenom kilometru. Također predlaže se funkcionalno informatičko povezivanje hitne službe sa svim primarnim i sekundarnim zdravstvenim ustanovama, liječnicima obiteljske medicine i bolnice radi lakšeg praćenja pacijenata kroz zbrinjavanje u sustavu zdravstva, jer pacijenti vrlo često nemaju kod sebe nikakvu medicinsku dokumentaciju te ne znaju koju terapiju uzimaju te bi takav informatički sustav uveliko olakšao zbrinjavanje pacijenta u hitnoj medicinskoj službi.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
683	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 36.	Zašto se sanitetski prijevoz navodi uz djelatnost hitne medicine ako se može osnivati i u drugim ustanovama? Koje su po tome ovlasti i obaveze drugih ustanova koje vrše sanitetski prijevoz?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
684	ivana šmit	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 38.	HUBOL smatra da je potrebno ukinuti županijske Zavode za javno zdravstvo te infrastrukturu tih zavoda i zaposlenike pripojiti bolničkim OHBP-ovima. Time bi se ostvarila značajna financijska ušteda. Nadalje ako bi se edukacijom medicinskih sestara i tehničara u specijaliste hitne medicine oformio dovoljan broj takvog osoblja za izlazak na teren i samostalno zbrinjavanje urgentnih stanja djelomice bi se riješio i kadrovski manjak.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
685	ivana šmit	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 38.	Članak 38 HUBOL-ov komentar: sporni su stavci: - koordinira, stručno usmjerava i prati kvalitetu rada u djelatnosti hitne medicine- ovim se stavkom u nadležnost Zavoda za hitnu medicinu potencijalno stavlja i bolnički OHBP što smatramo apsolutno neprihvatljivim jer se radi o Odjelu bolničke ustanove koji NIKAKO ne smije biti u bilo kakvoj nadležnosti Zavoda za hitnu medicinu. - donosi edukacijske programe cijeloživotnog obrazovanja/trajne izobrazbe radnika u djelatnosti hitne medicine te sudjeluje u provedbi i nadzire edukaciju i stručno usavršavanje radnika u djelatnosti hitne medicine- HUBOL se oštro protivi ovom stavku. Naime program obrazovanja donosi specijalističko usavršavanje kroz program specijalizacije hitne medicine za liječnike i sada i specijalizacije hitne medicine za medicinske sestre/tehničare. Obnova licence propisana je za sve liječnike na isti način, prema tome izuzimanje liječnika specijalista hitne medicine i liječnika u djelatnosti hitne medicine iz ovog načina obnove licence je stavljanje ove skupine liječnika u manje povoljan položaj u odnosu na sve ostale liječnike i naginje diskriminaciji ove skupine liječnika. Zahtijevamo brisanje ovog stavka!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
686	Hrvatska komora medicinskih sestara	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 38.	U stavku (1) podstavku 14. brisati riječi: "dodatnog usavršavanja" obzirom da je dodatno usavršavanje medicinskih sestara u nadležnosti Hrvatske komore medicinskih sestara.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
687	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 38.	Propisivanjem ovakvog postupanja Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu derogiraju se ovlasti ravnatelja zavoda ali i upravnog vijeća, što je određeno člancima 84. i 85. Zakona. Iznimku od uobičajenih ovlasti upravnog vijeća i ravnatelja zdravstvenih ustanova trebalo bi stoga predvidjeti dopunom članaka 84. i 85. za tijela županijskih zavoda za hitnu medicinu kako bi isto bilo jednostavnije uglaviti pri usklađivanju statuta ustanove, ali i kako bi se navedeni članci uskladili s novim člankom 140.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
688	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 39.	Obavljanje djelatnosti hitne medicine izvan područja jedinice područne (regionalne) samouprave, na područjima drugih jedinica s kojima teritorijalno graniči, može biti samo u iznimnim slučajevima koje će Izmjenama Zakona biti jasno definirane (npr. u slučaju masovnih nesreća, prirodnih katastrofa i drugih izvanrednih okolnosti), a ne kao pravilo. Krapinsko-zagorska županija ulaže snažne napore i znatna financijska sredstva da svim stanovnicima županije, osigura jednako dostupnu i kvalitetnu hitnu medicinsku pomoć. Kontinuirano se ulaže u opremu, vozila, edukaciju i financiraju dodatni timovi kroz decentralizirana i izvorna sredstva Županijskog proračuna. Neprihvatljivo je da u naredno razdoblju dođe do urušavanja dostupnosti i kvalitete hitne medicinske skrbi stanovnika Krapinsko-zagorske županije radi obavljanja intervencija na području susjednih županija, izuzev ovih iznimnih situacija, definiranih kako predlažemo.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
689	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 40.	Članak 40, koji se odnosi na čl. 156a) kaže: "Zdravstveni radnik za vrijeme obnašanja dužnosti ravnatelja, zamjenika ravnatelja, pomoćnika ravnatelja zdravstvene ustanove, predstojnika klinike, predstojnika kliničkog zavoda, pročelnika zavoda i pročelnika službe zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave ne može biti osnivač zdravstvene ustanove ili trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost u zdravstvenoj djelatnosti u kojoj je zaposlen, odnosno u djelatnosti koja je povezana s poslovima iz djelatnosti u kojoj je zaposlen." Predlažem iza riječi „ne može biti osnivač“ dodati zarez i „vlasnik ili suvlasnik“ Naime, time bi se ojačala stvarna namjera da se spriječi utjecaj osoba na upravljačkim pozicijama u javnozdravstvenom sustavu na preusmjeravanje pacijenata iz njihovih privatnih ustanova u javne mimo lista čekanja, odnosno preusmjeravanja pacijenata iz javnozdravstvenih ustanova u njihove privatne ustanove (sukob interesa).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
690	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 40.	Nejasno je zašto je predloženo uvrštavanje nove odredbe čl. 156.a. ZZZ-a, koja uređuje zapreke za obnašanje dužnosti ravnatelja, zamjenika ravnatelja, pomoćnika ravnatelja zdravstvene ustanove, predstojnika klinike, predstojnika kliničkog zavoda, pročelnika zavoda i pročelnika službe zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave, u glavu Dio peti ZZZ-a / Glavu I. Uvjeti za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Smatramo logičnijim da je uvrštavanje te nove odredbe predviđeno u Dijelu četvrtom ZZZ-a / Glavi IV. Tijela zdravstvene ustanove i Glavi VI. Unutarnji ustroj kliničkih i bolničkih zdravstvenih ustanova. Vezano uz sam sadržaj odredbe koja uređuje nespojivost obnašanja upravljačkih i organizacijskih dužnosti u zdravstvenim ustanovama s funkcijom osnivača u drugoj zdravstvenoj ustanovi ili trgovačkom društvu, a čiji je cilj očito sprečavanje potencijalnog sukoba interesa, ističemo da je istu potrebno precizirati na način da ne bude dvojbe oko njenog tumačenja. Navedeno se posebno odnosi na dio koji glasi : „…u zdravstvenoj djelatnosti u kojoj je zaposlen, odnosno u djelatnosti koja je povezana s poslovima iz djelatnosti u kojoj je zaposlen“. Ta formulacija je podložna širokom tumačenju te je predlažemo dodatno precizirati ili brisati. Skrećemo pritom pozornost kako je u novom Zakonu o sprečavanju sukoba interesa krug njegovih obveznika već proširen na ravnatelje ustanova u zdravstvu kojima je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne samouprave, koji sada imaju dodatna ograničenja u pogledu članstva u upravljačkim i nadzornim tijelima drugih subjekata, udjela u njihovu vlasništvu, obavljanja dodatnih poslova i primanja naknada.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
691	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 40.	Cijelo pitanje o mogućnosti rada javno/privatno se nažalost ne može uspješno riješiti zabranama, već kvalitetnije osmišljenim rješenjima poput primjerice sustavom plaća. Međutim, ako se već zabranjuje na ovako definiran način, to je opet samo djelomično i nespretno rješenje jer može dovesti do toga da neki zdravstveni radnici neće htjeti preuzeti upravljačke pozicije, u potpunosti će izaći iz javnih ustanova ili će samo formalno prebaciti vlasništvo na nekog drugog. Dakle opet se nema suštinskog rješavanja problema.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
692	Tomislav Franić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 40.	na kraju članka dodao bih" ...niti u istoj može obavljati bilo kakve poslove." Ovo za slučaj prenosa vlasništva na članove obitelji ili odvjetnička društva.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
693	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 41.	Članak 41, koji se odnosi na čl.151, stavak 5.kaže: "Poslodavac može dati odobrenje iz stavka 1. ovoga članka predstojniku klinike, predstojniku kliničkog zavoda, pročelniku zavoda i pročelniku službe zdravstvene ustanove uz ispunjavanje uvjeta iz stavka 3. ovoga članka te u skladu s mjerilima propisanim pravilnikom iz stavka 6. ovoga članka samo u slučaju ako to ne uzrokuje poteškoće u organizaciji rada zdravstvene ustanove i/ili nemogućnosti osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje zdravstvene zaštite pružanjem dijagnostičkih i terapijskih postupaka." Navedeno je preopćenito i nejasno definirano; time se ne rješava problem utjecaja osoba na upravljačkim pozicijama u javnozdravstvenom sustavu na preusmjeravanje pacijenata iz njihovih privatnih ustanova u javne mimo lista čekanja, odnosno preusmjeravanja pacijenata iz javnozdravstvenih ustanova u njihove privatne ustanove (sukob interesa) jer tko će adekvatno procijeniti postoje li „poteškoće u organizaciji rada zdravstvene ustanove i/ili nemogućnosti osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje zdravstvene zaštite pružanjem dijagnostičkih i terapijskih postupaka“?	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi je specificirana poteškoća u organizaciji rada zdravstvene ustanove.
694	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 41.	Člankom 41. utvrđuju se dodatni uvjeti za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca za svoj račun, za predstojnika klinike, predstojnika kliničkog zavoda, pročelnika zavoda i pročelnika službe zdravstvene ustanove. I dalje smatramo da dvojni angažman liječnika koji istovremeno rade u sustavu javnog zdravstva i kod privatnika može utjecati na dostupnost zdravstvene zaštite građanima, a može dovoditi i do mogućeg sukoba interesa, što potvrđuju i pritužbe koje zaprimamo zbog toga što bolnički liječnici svoje pacijente upućuju na liječenje kod privatnika kod kojeg su angažirani. Predlažemo da se jasno propiše tko i po kojim mjerilima procjenjuje moguće poteškoće u organizaciji rada zdravstvene ustanove.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi je specificirana poteškoća u organizaciji rada zdravstvene ustanove.
695	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 41.	U navedenoj odredbi se za dodatni/dopunski rad taksativno navedenih odgovornih osoba ustrojstvenih jedinica zdravstvenih ustanova, pored mjerila propisanih posebnim pravilnikom, propisuju dodatni uvjeti pod kojima im se može odobriti ili uskratiti/opozvati takav rad (poteškoće u organizaciji rada zdravstvene ustanove i/ili nemogućnost osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje zdravstvene zaštite pružanjem dijagnostičkih i terapijskih postupaka). Ukazujemo da će primjena tih dodatnih kriterija otvarati prostor za selektivnost i diskrecijske ocjene, budući da kriteriji nisu jasno utvrđeni te ispunjavanje istih ne mora ovisiti o isključivo organizacijskih zadaća od strane odgovornih osoba ustrojstvenih jedinica. Predlažemo stoga zadržati trenutni model i propisane uvjete za dodatni/dopunski rad zdravstvenih radnika te u ZZZ ne uvoditi dodatne kriterije koji takav rad otežavaju. Intencija predlagača za dodatnim ograničavanjem mogućnosti dopunskog rada iznenađuje u situaciji kada se istodobno u općem propisu, odnosno u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu predviđa dodatna liberalizacija na način da se ukida obveze pribavljanja pisane suglasnosti poslodavca za dopunski rad.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćeno, u odredbi je specificirana poteškoća u organizaciji rada zdravstvene ustanove.
696	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 41.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 41. Iznimke kojima se omogućava voditeljima u bolnicama da rade privatno nisu definirane. Mjesto voditelja ustrojstvene jedinice je previše odgovorno da se pozornost tih ljudi rasipa na rad drugdje. Ovaj članak treba izbrisati i ostaviti zabranu rada voditeljima na drugim poslovima. Ako žele raditi uvijek se mogu povući sa mjesta voditelja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
697	Miroslav Mađarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 41.	Formulacija "samo u slučaju ako to ne uzrokuje poteškoće u organizaciji rada zdravstvene ustanove i/ili nemogućnosti osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje zdravstvene zaštite pružanjem dijagnostičkih i terapijskih postupaka." u članku 41 je posve arbitrarna. Ako se npr. pregled ne može obaviti u roku od 60 dana ili magnetska rezonanca u roku od 90 dana, a što je sada redovita praksa, onda je to "izvan medicinski prihvatljivog vremena". Prijedlog: dodati stavak 5a: "(5a) Medicinski prihvatljiva vremena za ostvarivanje zdravstvene zaštite pružanjem dijagnostičkih i terapijskih postupaka će biti definirana pravilnikom za svaki DTP. Smatra se da su nastupile poteškoće i/ili nemogućnost osiguranja medicinski prihvatljivog vremena ukoliko je prosjek čekanja za bilo koji od DTP-ova dulji od 3/4 definiranog medicinski prihvatljivog vremena ili su maksimalna čekanja dulja od 150 %, a sve u trajanju duljem od mjesec dana". Naravno, mogu se definirati i druga mjerila, ali u svakom slučaju ona se ne smiju ostaviti na arbitrarnu odluku upravi zdravstvene ustanove, kao što je to sada predviđeno ovom zakonskom odredbom. OBRAZLOŽENJE: Djelatnici u javnom zdravstvu su u ozbiljnom sukobu interesa koji se očituje i ostvaruje nemarnim ili čak namjernim produljavanjem lista čekanja, do toga da rečeni djelatnici sugeririraju pacijentima da odmah mogu doći na red u porivatnim zdravstvenim ustanovama, uglavno gdje oni sami obavljaju iste DTP-ove. Našalost zbog općeg niske poslovne etike, ovo nije izuzetak, nego vrlo raširena praksa, koja bi se predloženim rješenjem u velikoj mjeri ograničila. OPASKA: U slučaju odbijanja ovog prijedloga, inaprijed najavljujem sustavno praćenje ove negativne pojave iz odnosa privatnog i javnog zdravstva. Ukoliko se objektivno pokaže kako je loše stanje opisano u obrazloženju nastavlja, zakonodavac će biti odgovoran jer nije prihvatio rješenje koje može ublažiti ovaj problem. .	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
698	HRVATSKA UDRUGA PODUZETNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 41.	Kako bi se osiguralo da zdravstveni radnici mogu ostvariti fleksibilnost u radnim odnosima, nužno je u članak ugraditi odredbu o pravu na žalbu/prigovor protiv odluke o neodobravanju sklapanja posla iz zdravstvene djelatnosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
699	Ured pučke pravobraniteljice	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 42.	Člankom 42. uvodi se mogućnost ministra zdravstva da u slučaju poteškoća u organizaciji rada zdravstvene ustanove i/ili nemogućnosti osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje zdravstvene zaštite pružanjem dijagnostičkih i terapijskih postupaka, zatraži od ravnatelja uskratu i opoziv danih odobrenja obavljanja posla iz zdravstvene djelatnosti poslodavca dok te okolnosti traju. Obzirom da je osiguranje medicinski prihvatljivog roka za ostvarivanje zdravstvene zaštite bitan preduvjet učinkovite i dostupne zdravstvene zaštite, kao i učinkovita organizacija rada zdravstvene ustanove, smatramo da je u ovom članku potrebno predvidjeti učinkovitije sankcije u slučaju njihove ugroze zbog dvojnog angažmana liječnika odnosno njihovog rada za vlastiti račun.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
700	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 42.	U navedenoj se odredbi utvrđuje kriterij (poteškoće u organizaciji rada zdravstvene ustanove i/ili nemogućnost osiguranja medicinski prihvatljivog vremena za ostvarivanje zdravstvene zaštite pružanjem dijagnostičkih i terapijskih postupaka) temeljem kojeg je SVIM zdravstvenim radnicima, uključujući i one koji ne obnašaju nikakve organizacijske i druge funkcije u ustanovama, moguće uskratiti i opozvati odobrenja za dodatni/dopunski rad iako ti radnici nemaju nikakvog utjecaja na ispunjenje tog kriterija niti je on ovisan o urednosti izvršavanja radnih obveza. Predlažemo stoga navedenu odredbu brisati odnosno ne uvoditi dodatne kriterije koji ograničavaju ili otežavaju dodatni/dopunski rad.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
701	HRVATSKA UDRUGA PODUZETNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 42.	Također je potrebno predvidjeti zaštitni žalbeni mehanizam na odluku o povlačenju odobrenja od strane ministra radi sprječavanja arbitriranog proglašenja i donošenja odluke po vlastitom diskrecijskom tumačenju standarda „poteškoće u organizaciji rada zdravstvene ustanove..“	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
702	HANA KALIT	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
703	Marinela Dusper	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
704	Šimun Rezo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram da bilo kakvo uvjetovanje mladih liječnika neće donijeti ništa pozitivno hrvatskom zdravstvu. Ovakav program neće dovesti do poboljšanja kvalitete primarne zdravstvene zaštite kako je predstavljeno, čak štoviše smatram da će dovesti do smanjenja kvalitete. Vrlo je upitna teza da mladi liječnik kojeg se uvjetuje na rad u određenoj grani medicine, može dovesti do poboljšanja iste. Prijedlogom da se uvede obveza rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti daje se do znanja kako se studente i mlade liječnike nije uključilo u proces donošenja prijedloga, a isti se direktno tiče upravo njih. I na kraju, kao i velika većina studenata završnih godina, mišljenja sam kako će uvođenje obveze rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti dovesti do još većeg odlaska mladih liječnika u inozemstvo. Stoga se problemi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ne bi trebali rješavati putem prisile, već putem različitih stimulacija za mlade liječnike ( bolji uvjeti rada, više bodova za specijalizaciju...)	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
705	Matko Zelić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Uz brojne komentare koji su već ostavljeni želim dodati sljedeće. Smatram kako bi zakon ovakvom promjenom bio učinjen nepravednim prema budućim mladim liječnicima, te ne bi bio na korist korisnicima zdravstvenog sustava. Jasno je kako motiv iza ovakvog prijedloga izmjene zakona nije pružanje bolje edukacije mladim liječnicima, već prisiljavanje istih na rad u PZZ-u radi pokušaja rješavanja problema nedovoljnog kapaciteta istog. Plaća bi, pretpostavljam, bila nerazumno niska. Mladog bi se liječnika usporilo u napredovanju. Valja imati na umu kako se radi o muškarcima i ženama koji prelaze ili su već prešli u drugu polovicu trećega desetljeća svoga života – to su ljudi koji imaju potrebu osamostaliti se i osnovati vlastite obitelji, osobito kada je ispunjavanje tih osnovnih ljudskih potreba već odgođeno veoma dugim studijem, a ovakva izmjena zakona dodatno bi to otežala ili, u mnogim slučajevima, učinila nemogućim. Liječnicima koji će ionako raditi u socijaliziranom zdravstvenom sustavu, koji ne funkcionira po principu slobodnog tržišta, koji nije na korist niti zaposlenima niti korisnicima, u kojem njihov rad neće biti adekvatno nagrađen, u kojem ne uživaju jednaka prava kao ljudi koji djeluju unutar slobodnog tržišta, nametno bi se još jedan velik teret na leđa. Ovakav oblik vladanja protivi se dostojanstvu ljudske osobe i ima za želju učiniti od čovjeka puko sredstvo.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
706	Senka Martinović Galijašević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ne bi trebao biti poligon za vježbanje mladim kolegama doktorima medicine. Ordinacije obiteljske medicine pružaju sveobuhvatnu i kontinuiranu zdravstvenu skrb, a specijalisti koji u njima rade obavljaju posao sukladno svojim kompetencijama stečenim tijekom specijalističkog usavršavanja, dakle, primjenjujući isti način omalovažavanja rada jedne specijalističke struke mladi kolege mogu sudjelovati u radu i bilo kojih drugih specijalističih ordinacija. Predloženo masovno zapošljavanje na razini PZZ je samo prazan , neprihvatljiv, neinovativan i promašen način krpanja rupa u devastiranoj obiteljskoj medicini. Ovakovim prijedlozima predlagatelj umjesto poticanja i osnaživanja temelja zdravstvene zaštite predlaže upravo suprotno, unosi ogromne i neprihvatljive razlike u kvaliteti pružanja zdravstvene zaštite na razini PZZ.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
707	Josipa Antonija Bačić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
708	Silvia Milevoj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
709	Karolina Beg	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
710	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Članak 43, koji se odnosi na čl.182, "Uvjet od jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijalizacije".. Potpuno promašeno! Svaka obaveza dodatan je teret na mlade liječnike, koji ih demotivira i tjera van iz Hrvatske. Niti jedna članica EU nema ovakav oblik uvjetovanog rada nakon završenog studija, postoje samo oblici staža (koji je nepotrebno ukinut u RH), ali ništa nalik ovome. Potpuno krivo „krpanje“ PZZ. Rad u PZZ je vrlo specifičan i odgovoran, ima puno administrativnih dijelova te je izrazito neodgovorno prema pacijentima i liječnicima inzistirati na obaveznom radu. Osim što će kvaliteta usluga pasti nedovoljnom educiranošću mladih liječnika te njihovom stalnom izmjenom po ordinacijama, te što se neće povećati udio liječnika u PZZ (pogotovo ne u kombinaciji s kažnjavanjem), upitno je i adekvatno mentoriranje koje ovim prijedlogom Zakona nije definirano, niti pak imamo dovoljno mentora. Potpuno je degradirajuća i diskriminatorna nedavna izjava ministra Beroša da bi od ovakvog rada bili izuzeti samo najbolji mladi liječnici. A što s drugima? Osim toga, i najboljim studentima nedostaje praktičnog rada pod nadzorom po završetku fakulteta.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
711	Luka Radošević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
712	Klara Kuzman	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ovaj prijedlog očito je nadoknađivanje dugogodišnje neorganiziranosti i nepostojanje adekvatnog plana rada PZZ te vodi dodatnom iseljavanju mladih liječnika, padu kvalitete pružanja zdravstvene zaštite (kontinuirana skrb i poznavanje pacijenta temelj su obiteljske medicine i liječenja kroničnih bolesti), povećanom priljevu pacijenata na OHBP, povećanom upućivanju u SKZZ, povećanju lista čekanja na dijagnostičke pretrage i specijalističke preglede, a posljedično i kolapsu već klimavog zdravstvenog sustava. Smatram kako bi svaki liječnik morao proći i rad u PZZ što se može postići ponovnim uvođenjem obaveznog radnog staža prema prijedlogu HLK.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
713	Lovro Rukavina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
714	MARIJA BRBORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
715	Lucija Mađerčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl."	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
716	Eugen Car	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram kako je prijedlog čl. 43 sasvim pogrešan iz slijedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja te na taj način dodatno ih osposobiti, smatram da ta svrha neće biti ispunjena nametanjem „prisilnog“ rada u PZZu. Sva edukacija trebala bi se obaviti u sklopu sustava visokoga školstva, odnosno u sklopu studija medicine. Svježe diplomirani liječnici trebali bi biti spremni za rad nakon šestogodišnjeg studija. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” Ukoliko jedan mladi liječnik smatra da nije spreman za samostalan rad nakon studija, on već po trenutnom sustavu ima priliku ići na rad pod nadzorom (RPN), kojem pristupa iz vlastitog izbora odnosno vlastita motiva, što podiže kvalitetu njegova rada i brzinu stjecanja znanja. Nema potrebe za nametanjem obveznog rada u PZZu, jer po statistici već i sada svi koji se osjećaju nesigurno idu na RPN prije samostalna rada. Dalje, iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve dok se ne nameće kao obveza nego dodatna opcija koji mladi liječnik može odabrati iz vlastitih motiva. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
717	JELIZAVETA SULIMANEC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
718	Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Mišljenja smo kako uvjet od jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ( u kojoj se zbog kadrovskog deficita prvenstveno misli na obiteljsku medicinu, pedijatriju i ginekologiju, što je višekratno i javno komunicirano), a prije zapošljavanja, nije pravičan niti prema mladim liječnicima, a niti prema zdravstvenom sustavu, pa niti pacijentima. Na ovaj se način sužava mogućnost osobnog izbora mladih liječnika te stvara možebitni odljev ljudi u koje je RH uložila jako puno. Također se određene kategorije zdravstvenih ustanova stavljaju u neravnopravan položaj, a pacijenti će dobiti manje nego što sada imaju. Reforma u ovom dijelu ima puno mogućnosti, na koje su ukazivali i studenti, i fakulteti, stručna i znanstvena javnost, kao i HLK ( npr. staž, rad pod nadzorom, reorganizacija fakultetskog obrazovanja i dr.)	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
719	Lara Tomašić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
720	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Hrvatska liječnička komora je mišljenja da uvođenje obveze jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao dodatnog uvjeta za dobivanje specijalizacije nije prihvatljivo jer to nije način sustavnog rješavanja kadrovskih potreba primarne zdravstvene zaštite (PZZ). Naime, iz zakonskog prijedloga nije jasno hoće li mladi liječnici raditi samostalno i na taj način “krpati rupe” u kadrovski devastiranoj PZZ-u ili će raditi pod mentorstvom postojećih liječnika u PZZ-u ? Komora smatra da se radi o mjeri koja se uvodi u “pet do 12” za one na koje se odnosi tj. za studente završne godine medicinskih fakulteta, što unosi pravnu i organizacijsku neizvjesnost u planiranje kadrova u zdravstvu, ali i u planiranje osobnih karijera. HLK smatra primjerenim dugoročnim rješenjem povratak obveznog pripravničkog staža, prema novom modelu staža sadržanom u prijedlogu HLK iz 2016. koji predviđa njegovu sljedeću strukturu: 3 mj. PZZ, 3 mj. OHBP, 1 mj. HMP, 1 mj. hitna pedijatrijska služba i 1 mj. rađaonica, uz inkorporiran tečaj naprednog održavanja života (ALS tečaj) te jačanje uloge mentora s dvosmjernim ocjenjivanjem. Tomu bi trebala prethoditi procedura notifikacije prema državama EU, kojom Republika Hrvatska obavještava ostale države članice EU o promjeni regulacije unutar regulirane profesije liječništva. Taj novi model staža odnosio bi se one liječnike koji studij medicine upišu pod tim uvjetima, tj. koji studij medicine upišu nakon uvođenja tog modela staža u Zakon o zdravstvenoj zaštiti. U pogledu planiranog povratka pripravničkog staža HLK predlaže da se administriranje istog kao javna ovlast prebaci s Ministarstva zdravstva na HLK.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
721	Petar Vrabec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
722	Tea Smokrović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
723	Mirella Lasić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ovakva izmjena dovodi do devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine. Prisiliom se ništa neće riješiti, osim možda smanjiti broj liječnika u RH. Stimulacija rada, osiguravanje mentorstva (koje će odgovorni obiteljski liječnici zbilja i provoditi budući da su se pokazali zbilja otvoreni prema studentima!) Ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta, što apsolutno nije točno, to može potvrditi i svaki novopečeni liječnik koji je počeo svoj rad u PZZ u OM, 4 godine specijalističkog usavršavanja i iskustva podcjenjujete IZNOVA i IZNOVA. Slažem se s ovim prijedlogom KOHOM-a: Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
724	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Potpuno promašeno i krivo „krpanje“ primarne zdravstvene zaštite (PZZ). Rad u PZZ je vrlo specifičan, ima iznimnu odgovornost i mnoštvo administrativnih dijelova te je vrlo neodgovorno prema pacijentima i liječnicima inzistirati na obaveznom radu. Osim što će kvaliteta usluga pasti te što se dugoročno neće povećati udio liječnika u PZZ (pogotovo ne u kombinaciji s propisivanjem kazni definiranima Prijedlogom ZOZO), svakako će se povećati želja za radom u drugim državama/sistemima.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
725	ivana šmit	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Članak 43. Stavak 9 HUBOL smatra krajnje neprimjerenim "prisiljavati" mlade liječnike na godinu dana rada u PZZ-u kao uvjetom za stjecanje prava na prijavljivanje na natječaje za bolničke specijalizacije. Jos neprimjerenijim smatramo nedavnu ministrovu izjavu kako će "najbolji liječnici s najviše radova i bodova stečenih kroz fakultet biti u mogućnosti odmah aplicirati za bolničke specijalizacije". Naime, ovakvim pristupom rješavanju kadrovski devastirane PZZ popunjavanjem "rupa" mladim liječnicima je, smatramo mjera koja pripada nekim drugim vremenima koja smo mislili da smo odavno zaboravili. Stav kako "najbolji zaslužuju bolničke specijalizacije" dodatno stvara mišljenje o PZZ_u kao "kažneničkoj bojni" za liječnike. Sve ukupno- katastrofa. Umjesto stimulativnih mjera dekreti kao u komunizmu. Strašno. Molimo da se ovaj članak IZBRIŠE te pronađu nove stimulativne mjere za PZZ - PZZ je ipak osnova svakog zdravstvenog sustava u svakoj državi.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
726	Jadranka Karuza	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Puna su vam usta primarne i obiteljske, a na TV ste upravo izjavili da ćete u primarnu slati samo loše studente. Jesmo li mi kažnjenička bojna ili na što ste točno mislili??? Je li to gora uvreda za studente ili za obiteljske liječnike i druge primarce? Sramite se. Pročitajte kurikulum specijalizacije obiteljske medicine i raspitajte se barem u drugim europskim zemljama što je to obiteljska medicine, čemu služi i kako i tko u primarnoj radi.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
727	Vladimir Ercegović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
728	Lucija Jakovac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
729	Anton Malbašić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s prijedlogom izmjene Čl. 182. St.1. iz razloga dosad navedenih u drugim komentarima. Volio bih kao srž izdvojiti činjenicu da se na ovaj način u potpunosti zanemaruje potreba za kvalitetnijim studijskim programom kao osnovom za znanje i sigurnost mladih liječnika u vlastito umijeće te uviđanje mogućnosti raznolikog rada u PZZ kao motiva da se njime samostalno i s vlastitom voljom bave. Svrha šestogodišnjeg studija medicine trebala bi biti da mlade studente obuči za samostalni rad, a ne da ih dovede u situaciju gdje im se za početak karijere još nešto uvjetuje. Posljedice lošeg kurikuluma studija medicine su se po ukidanju pripravničkog staža pokušale kupirati uvođenjem rada pod nadzorom (dalje: RPN), što se pokazalo kao dobra alternativa samostalnom radu za kolegice i kolege koji smatraju da nisu spremni za samostalni rad u polju zdravstvene zaštite. Također, RPN je opcionalan te se u svakom trenutku može dati otkaz ukoliko liječnik/liječnica dobije radno mjesto na željenom specijalističkom usavršavanju. Nadalje, moramo uzeti u obzir kako mnogo novodiplomiranih liječnika već sad ide "trbuhom za kruhom" u inozemstvo, a ne vidim kako bi uvođenje obveze jednogodišnjeg rada u PZZ moglo smanjiti ili čak ne povećati taj negativan trend u RH, upravo zbog sve lošijih uvjeta na tržištu rada. Zaključno, mišljenja sam, kao i većina kolegica i kolega ovdje, da donošenje ove izmjene ne bi toliko odgovaralo na pitanje "U kojoj će zdravstvenoj organizacijskoj jedinici hrvatski novodiplomirani liječnici raditi" koliko "Hoće li hrvatski novodiplomirani liječnici raditi u Hrvatskoj".	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
730	Lucija Jambrosic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
731	Jana Mešić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve dok se ne nameće kao obveza.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
732	BARBARA BOROJEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ako je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZ kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda itd. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. f. Promjene ovakve magnitude ne mogu se uvoditi osobama tj. studentima usred ili još gore na samom kraju studija jer iziskuju prilagodbe koje nije moguće osmisliti te provesti u tako kratkom vremenskom okviru. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti medicine su upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Promjene ovakve magnitude ne mogu se uvoditi osobama tj. studentima usred ili još gore na samom kraju studija jer iziskuju prilagodbe koje nije moguće osmisliti te provesti u tako kratkom vremenskom okviru. Promjena cijelog sustava bi zahtjevala i promjene u samom programu svih 6 godina studija medicine što bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve dok se ne nameće kao obaveza.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
733	Dora Cesarec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
734	Ante Meić-Sidić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
735	Ema Novak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
736	Dino Žujić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
737	ANA KROLO	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
738	DAVID PRELOŽIČEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
739	Matej Martinović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
740	MATEJ ŠPANIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
741	Lucija Didović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz svih razloga navedenih u prethodnim komentarima. Kao osoba koja je od početka planirala ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj, primjećujem da ova država radi sve samo da bi me ipak otjerala van. Ne mogu vjerovati da uopće postoji mogućnost da nakon 6 godina obrazovanja i financijske ovisnosti o roditeljima ne mogu dobiti priliku osamostaliti se u privatnom, profesionalnom i financijskom smislu sve dok ne odradim godinu dana prisilnog rada u specijalističkom području koje me se inače ne bi niti ticalo, jer se moraju "popuniti rupe" u primarnoj zdravstvenoj skrbi. Ovaj prijedlog zakona nije samo problematičan sam po sebi, već je i odraz cjelokupnog sustava, što svi mi studenti osjećamo i čega nas je najviše strah. Ovaj prijedlog temelji se na iznimno kratkoročno osmišljenim planovima i trenutačnim dobitcima. Garantiram da bi takav program, ako bi se nastavio, DUGOROČNO doveo do iseljavanja mladih liječnika iz države, jer nitko ne želi raditi pod takvim uvjetima. Ovakvo nešto može uvesti samo još veće nepovjerenje i nezadovoljstvo, pogotovo među one koji su na kraju studija i već su svoju budućnost isplanirali (kao odrasli ljudi sa skoro završenim fakultetima). Studentica sam 6. godine i mogu pouzdano reći kako je program fakulteta na ovoj godini apsolutno zakazao. Da je ikome u interesu educirati mlade liječnike, počelo bi se od reforme ove godine studija. Svaki dan sjedim na predavanjima koja su sve samo ne ono što će me pripremiti na moj budući rad, pri čemu me se za svako predavanje proziva po imenu jesam li prisutna. Zbog ovoga, ne samo da samostalno moram organizirati i dogovarati praksu izvan redovnog programa (jer mi fakultet ne pruža dovoljan opseg prakse) već istu često nemam kad ni zakazati zbog (ne)dopuštenih izostanaka na predavanjima na kojima slušam stvari nepovezane s mojim budućim poslom. Dok predmete o javnom zdravstvu slušam uživo i svakodnevno, moduli iz hitne medicine odvijaju se online. I nakon takve kliničke, zadnje godine studija nudi mi se program kojem je baš u interesu educirati me i naučiti, no pritom me drži kao taoca bez licence na plaći nedovoljnoj za samostalni život? Da je ikoga briga za moju edukaciju umjesto ovog zakona bila bi predložena reforma studija. Rad pod nadzorom prisutan je za sve studente koji smatraju da bi im ovakva vrsta dodatne edukacije bila od pomoći, ali rad pod prisilom nije od pomoći nikome, sigurno ne dugoročno. Na kraju, apsolutno podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
742	Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Predlažemo da se u članku 43. stavku 1. riječi: "osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite" brišu kako bi se otklonila diskriminacija doktora medicine.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
743	Bojana Racki	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
744	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Mislila sam da smo odmakli od jugoslavenskog modela, da smo potpisali direktivu EU da će svi liječnici u primarnoj biti specijalisti. Zakon uvodi načelo kvalitete, a istodobno donosi prisilu mladim liječnicima da rade u pzz prije specijalizacije. Već vidim da se radi samo o popunjavanju kadrovskih rupa. Neke ambulante će svake godine imati novog liječnika. Kvaliteta i kontinuitet skrbi?! Čini mi se da zakonodavac misli da smo svi jako glupi i da nemamo izbora. Osvijestite se vi u MIZ-u i Hzzo-u, zar mislite da se možemo savijati bez pucanja? Ponude mailom i preko Linkedina stižu svaki dan, što je sljedeće, zaplijenit ćete nam putovnice?	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
745	Katarina Kutleša	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
746	Luka Škondrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
747	Nika Hoblaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
748	Mirna Strmečki	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
749	Mirta Košćak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
750	Katarina Petrović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
751	Mateja Perko	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
752	DUŠICA ZORICA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
753	Iva Pištelek	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
754	Mario	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
755	SVEA ANUŠIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“  Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga:  Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije.  Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ).   Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj.  Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
756	ADRIAN JAŽO	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
757	ANITA MARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
758	Nikolina Tomašević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
759	Glorija Sraka	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
760	Antonia Lovrenčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
761	ANTONELA JURJEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
762	MATIJA RADIZLOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
763	Sandra Ćulap	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
764	LUKA R	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Nepotrebno nametanje obveze rada u PZZ, postojeći oblik rada pod nadzorom pruža izbor svakome tko se ne osjeća kompetentnim za samostalan rad. Ovakvo obvezivanje na rad u PZZ služi isključivo krpanju nedostatka liječnika u istoj, umjesto da se promijene uvjeti rada koji odbijaju mlade liječnike. Opterećenost birokracijom i "šalterskim" poslovima je ono čega se treba riješiti zapošljavanjem administratora, automatizacijom procesa, a medicinarima dati da se više bave medicinom.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
765	EMILIA KANCIANI	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
766	NIKA ŠAŠIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
767	ANA ŠKRTIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
768	VINKO MICHAEL DODIG	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
769	Tea Kržak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
770	Marta Hrastic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
771	Janko Večerina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
772	LANA BERMANEC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
773	Lazarela Cuparić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
774	Dora Bedenic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
775	Matija Paris	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
776	TEA BANIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
777	DORIS ČEOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
778	STJEPAN SKOK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
779	Loren Serdarević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
780	Barbara Guštin	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
781	Matilda Sabljak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Joj! Ovaj prijedlog zakona otvara toliko slojevitu problematiku da je gotovo nemoguće na sve nebuloze upozoriti u jednom komentaru pa ću se potruditi istaknuti barem ove krucijalne, a ostalima ću se baviti ako ikada procijenim da ima smisla baviti se politikom u našoj državi. Imam dojam da naša vlada nikako još nije uspjela otkriti srž problema hrvatskog obrazovanja općenito te se ovakvim zakonom ponovno usmjerava na krivu stranu tog obrazovanja, u ovom slučaju studente medicine. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZ pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. Smatram da taj cilj može biti ostvaren isključivo kroz reformiranje već dovoljno dugog školovanja studenata medicine na način da se sva nastava na studiju medicine uisitnu počne provoditi dovoljno kvalitetno i s ciljem da mladi liječnici fakultet završe dovoljno educirani. Naravno, iako mi je suludo što uopće na to trebamo ukazivati, smatram da je nedopustivo da se ovaj zakon odnosi na studente koji su svoj studij započeli pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava bez ovoga zakona. Od svega najtužnije, čini mi se kako ovaj zakon u svojoj osnovi čak ni nema za cilj dodatno educirati mlade liječnike već samo najjeftinije riješiti problem potkapacitiranosti PZZ. Opet nažalost, smatram kako s ovim zakonom ni taj cilj ne bi bio ostvaren već bi nas samo dodatno potaknuo da svoju edukaciju i rad nastavimo u uređenijim državnim sustavima. Nadam se da će netko stvarno pročitati ove komentare i obustaviti uvođenje obveznog staža.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
782	Veronika Gašpar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
783	Filip Konić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
784	Sindikat umirovljenika Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U vezi s člankom 43. kojim se propisuju uvjeti odobravanja specijalizacije predlažemo da se razmotre načini poticanja i nagrađivanja doktora medicine koji prije toga određeno vrijeme odrade u ruralnim sredinama, odnosno na otocima te da se tim doktorima medicine da prednost pri odobravanju i izboru vrste specijalizacije. Inače, podržavamo godinu dana prethodne specijalizacije u ambulantama opće prakse.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
785	Ana Mađerić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uvođenje obaveznog rada u PZZ u trajanju od jedne godine kao uvjet za prijavu za specijalizacije novodiplomiranim liječnicima ( osim " dobrim studentima koji imaju objavljene znanstvene radove" po riječima ministra Beroša) vodi u daljnju propast primarne zdravstvene zaštite odnosno konkretno obiteljske medicine. Umjesto da Ministarstvo poduzme mjere ( raspisivanje specijalizacija iz OM, izjednačavanje koeficijenta sa bolničkim specijalistima, financijska stimulacija liječnika u OM...) da se obiteljska medicina ojača, Ministarstvo izmjenom ovog članka Zakona želi pokrpati manjak liječničkog kadra u ambulantama obiteljske medicine. Obiteljska medicina je prekompleksna da bi netko bez dana radnog staža i uvida u rad mogao adekvatno skrbiti o pacijentima. Sigurnost pacijenata će neminovno biti narušena! Obiteljska medicina treba postati temelj našeg zdravstvenog sustava. Dobro organizirana obiteljska koju nose specijalisti obiteljske medicine znači manje upućivanja u SKZZ i na taj način i manje troškove za cjelokupni zdravstveni sustav. Očekivati da će netom diplomirani liječnik koji još nije upoznat sa specifičnostima rada u PZZ (adekvatna dijagnostika i njena analiza, propisivanje lijekova ,briga za multimorbiditetne pacijente, palijativna skrb, vođenja bolovanja, HZZO klauzule, propisivanje zdravstvenih njega, vođenja repozitorija, cjepljenja ...) dobro skrbiti o 100-150 pacijenata svakodevno je utopija! Vratite pripravnički staž da se svaki novopečeni liječnik okuša u više grana medicine i neka onda sam odluči u kojoj od njih se vidi. Represijom ćete izazvati bunt i nezadovoljstvo!	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
786	Matea Banić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
787	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uređenje sustava specijalizacija i užih specijalizacija na državnoj razini (planiranje i financiranje) – Sukladno kategoriji i akreditaciji ustanove koja iskazuje potrebu. Financiranje specijalizacija na razini primarne zdravstvene zaštite u većini slučajeva je otežano, pogotovo jer su sredstva najčešće za financiranje istih vlastita te po završetku specijalizacije postojeći kadrovi se ne zadržavaju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, najčešće zbog premalih plaća kao i većeg zanimanja za rad u bolnicama te je vrlo teško na taj način planirati kadar, a opet se ponašati pažnjom dobrog gospodarstvenika vezano za upravljanje financijskim sredstvima te smatramo da taj dio treba biti reguliran centralno od strane Ministarstva zdravstva.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
788	Siniša Vlahović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
789	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Nacionalni program za osnaživanje mladih liječnika (jedna godina rada u PZZ) – mjera koja osim što će osnažiti mlade liječnike i njihovo iskustvo, osnažiti će ujedno i primarnu zdravstvenu zaštitu koja je u kadrovskim problemima, posebice u ruralnim područjima gdje je dolazak mladih liječnika manji i potrebno je puno više vremena za zapošljavanje zdravstvenog kadra, tako da će navedena mjera pridonijeti osnaživanju primarne zdravstvene zaštite, posebice obiteljske medicine koja se već uvelike bori po pitanju kadrovskog rješenja.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
790	Zoya Jelovecki-Dokic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
791	ANTONIA MILANJA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
792	Petar Meić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
793	Marina Dasović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za bolničku specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha na ovaj način neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, već od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti primjenjive u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZ su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi, netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni približno dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ukoliko on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i povećanjem broja radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladoih liječnika, sve dok se nikome ne nameće kao OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu, sutra liječniku, sa svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara, kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
794	Tamara Fable Karlić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Suglasna sam i podržavam prijedlog KoHOM-a: Predlaže se da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, pogrešan je s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
795	IVA VERŠNIK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
796	Jelena Oršolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
797	VID UJAKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
798	ANA-MARIJA ŠARUŠIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
799	UDRUGA PRAVNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Obaveza rada liječnika nakon završenog fakulteta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti: Postavlja se pitanje što je s radom u bolničkim hitnim prijemima koji obavljaju najveći dio posla ili gdje je konstantan priljev pacijenata, a još uvijek nema dostatan broj liječnika specijalista hitne medicine, odnosno liječnika odgovarajućih specijalnosti, stoga je iznimno teško organizirati rad u navedenoj djelatnosti, a isti se djelomično pokriva liječnicima nakon završetka fakulteta (rad uz nadzor..) čime bi se dodatno otežao rad i pružanje zdravstvene zaštite u navedenoj djelatnosti posebice u prometno izoliranim sredinama. Upravno vijeće je naglasilo značaj ustanove uvažavajući geografsko područje, značenje za braniteljsku populacije te mogućnost uspostave odjela palijative. Smatramo da je funkcionalna integracija i suradnja ustanova nužna kako bi pomogle jedne drugima, uz zadržavanje pravnih osobnosti.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
800	MARIN CVITIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
801	Stjepan Smiljanić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
802	Filip Grulović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
803	MARIJA ĆOSIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
804	Karla Draženović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
805	Laura Đurinec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
806	Magdalena Sikirić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
807	ANA MARIA ANTIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
808	Martin Sikirić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
809	KRISTINA KRSTANOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1) Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
810	Lucija Kušević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve dok se ne nameće kao obaveza	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
811	Eva Perak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uvođenje obaveznog staža u primarnoj zdravstvenoj zaštiti naštetit će i liječnicima i pacijentima. Glavni razlog uvođenja ovog staža je pokušaj popunjavanja nedostatka liječnika u primarnoj. Ako sada nema dovoljno liječnika, neće biti ni dovoljno mentora te će neiskusni, tek diplomirani liječnici u većini slučajeva biti prisiljeni na potpuno samostalni rad, za koji se mnogi ne osjećaju spremnima. Ovaj staž se pokušava progurati kao dodatna edukacija mladih liječnika, ali u stvari ih se prisiljava na suprotno – godinu dana rada koji neće biti adekvatno nadziran jer jednostavno nema dovoljno liječnika koji bi taj nadzor provodili. Rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti također zahtjeva znanje i edukaciju, isto kao bolničke specijalizacije. Ako želite poboljšati edukaciju i spremnost studenata za rad, provedite reformu šeste godine na kojoj trenutno skoro uopće nema kliničke prakse. Velika nelogičnost je i u tome što će netko tko želi ostati u Hrvatskoj morati odraditi staž, a oni koji će tražiti specijalizaciju vani neće, što će sigurno dovesti do još većeg iseljavanja liječnika.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
812	TONI BUŠKULIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
813	BORNA ŠARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Svaki liječnik zaslužuje biti slobodan nakon mukotrpnog studija i teško zarađene titule dr. med. Prisila će dovesti do kontraefekta, tj. pojačati ambivalentnost studenata i mladih liječnika prema medicini. Stavak 1. trebao bi ostati nepromijenjen.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
814	DORA PEČINA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
815	FILIP BREKALO	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1) Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
816	Adrijana Tomas	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Dobro jeste li vi normalni? Jasno vam je da je Život na sjeveru samo fikcija i da naši kolege koji tek ulaze u sustav nemaju kompetencije dr.Fleischmana? Jeste li čuli za specijalizaciju obiteljske medicine? Umjesto da stimulirate ljude da dođu raditi na nepopularna radilišta vi ste se dosjetili prisilnom radu? Možemo li isto očekivati i za sve druge djelatnosti? Pa će dipl.ing.elektrotehnike morati odguliti koju godinu u HEP-u ili dipl.ing.strojarstva u HŽ-u? Možda ih se može poslati i da gule krumpire.. Ispričavam se svim kolegama na neozbiljnosti komentara, ali kakav prijedlog zakona takav komentar. Sretno nam svima bilo.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
817	Suzana Posavčević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kad sam bila mladi liječnik, imali smo staž u trajanju godine dana i tijekom staža smo se odlučivali u kom dijelu sustava želimo ostati. Onda je fakultet produžen, pa staž ukinut, pa su mladi liječnici mogli raditi pod nadzorom 6 mj( da ih u međuvremenu nije pokupio HZJZ za upisivanje COVID pozitivnih i njihovih kontakata u jedan od disfunkcionalnih registara), a sada se vatrogasnom metodom želi kratkotrajno prikriti veliki deficit obiteljskih liječnika. Kontinuitet skrbi za jadne pacijente je očito nevažan. Svake godine drugi liječnik i još početnik, pa što bude. Ovim ste potpuno omalovažili obiteljsku medicinu, a specijalizaciju da se i ne govori. S druge strane ste nametnuli mladim liječnicima zakonom, a ne kao nekad dekretom, obavezu da moraju raditi u PZZ ako hoće dalje. Tako će njihovo školovanje trajati još malo duže, ali tko o tome brine.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
818	Josip Beneš	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
819	Danijel Čolak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Na nedavnoj press konferencij ministar Beroš predstavio je ovu reformu zdravstva, između ostaloga, s jasnim naglaskom da se ista provodi radi jačanja pzz. I bila bi to hvale vrijedna inicijativa našeg ministra, da je izvedba iste bolje osmišljena. Odnosno, kao i mnogi komentatori ovdje, mišljenja sam da je zapravo riječ o jednom kratkoročno neodrživom pokušaju rješavanja trenutnog nedostatka kadra u pzz i to putem mladih, tek diplomiranih liječnika, jer je iste najlakše primorati na takvo nešto. Kažem primorati, jer to je ono što se zapravo radi - nakon šest godina studiranja, evo nas na još jednoj! Ako je cilj ove reforme ojačati pzz, onda je to valjda potrebno učiniti na način da se ljude stimulira da izaberu rad u pzz pa time i specijaliziraju u tom sveobuhvatnom području. Ovako ćemo zapravo studirati još godinu dana jer ćemo raditi pod nadzorom doktora opće prakse, makar imali licencu - gdje je tu logika, ne znam? Ne znam ni na koji način će to ojačati pzz kada će svake godine u ordinaciji biti drugi liječnik jer je ovaj odradio svoj jednogodišnji staž i ide dalje. I u ovome se ogleda očita nepromišljenost ove reforme - tko će nama tek diplomiranim liječnicima jamčiti da ćemo svi odmah dobiti mjesto u pzz na cijelu godinu?	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
820	Petra Čepić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
821	Karla Kroflin	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
822	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Podržavam mišljenje KOHOMa: "Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”." I još bih dodala da je ova odluka krajnje loša za naše pacijente koji će biti liječeni na primarnoj razini od strane mladih kolega (koje cijenim i vjerujem u njihovo znanje, ali isto tako znam kako sam se ja osjećala nakon fakulteta i nikako si ne bi poželjela radu u nekoj seoskoj ambulanti bez ikakve mogućnosti traženja savjeta i pomoći...) i to vjerojatno svake godine će doći netko drugi...također će se prelijevati još više posla u sekundarnu jer ne možemo očekivati da netko ko je neiskusan, a još k tome i prisiljen na nešto što ne želi raditi radi kvalitetan posao... to jednostavno nije način jačanja primarne...	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
823	Romana Kuzmić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
824	Ivan Žokalj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Mišljenja sam kako ova promjena neće unaprijediti kvalitetu zdravstvene zaštite na razini primarne zdravstvene zaštite osobito u područjima koja već godinama oskudijevaju u liječnicima gdje je teško osigurati nazočnost liječnika/ce specijalista obiteljske medicine cijelo radno vrijeme koji bi mogao pomoći kolegom savjetima i praktičnim primjerima. Uostalom Republika Hrvatska se obvezala kako će zdravstvenu zaštitu u ordinacijama obiteljske/opće medicine provoditi specijalisti obiteljske medicine. Ovo izgleda kao nespretno ad hoc rješenje sa teško sagledivim dugoročnim posljedicama po mlade kolegice i kolege. Potrebno je odgovarajućim podzakonskim aktima reorganizirati 6.godinu studija medicine na način koji bi predviđao smanjenje sati teoretske nastave i povećanje satnice praktične nastave tijekom posljednja 4 semestra na hitnim prijemima kliničkih bolnica i suradnih ustanova (manjih općih bolnica) i rad ordinacijama obiteljske medicine, zavodima za hitnu medicinu kako bi se studente čim kvalitetnije pripremilo za početak samostalnog rada.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
825	Željko Dumančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Doktor medicine koji je netom završio medicinski fakultet ne može, po mom mišljenju, kvalitetno, a bez prethodne pripreme od strane starijih kolega ili mentora, obavljati djelatnost opće/obiteljske medicine. Ovakvim postupanjem će doći do smanjenja kvalitete pružanja zdravstvene zaštite u PZZ i nezadovoljstva pacijenata.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
826	Jan Ljubičić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
827	Marta Pavić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
828	MARTINA ĐURAS	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZ-u kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
829	Vinko Pešić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Još jedan članak vjerojatno prepisan iz prijašnjih komunističkih zakona. Predlagatelju je očigledno namjera da nas vrati u ta vremena, i da potjera i ovo malo mladosti koja ima želju raditi u ovoj kaljuži od zdravstvenog sustava. Stoga predlažem da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja sam da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu su obiteljksi liječnici konstantno upozoravali te i dalje upozoravaju nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
830	Nika Senjanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
831	Lorena V	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
832	PAULA MAVRLJA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
833	Ines Žitko	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
834	Tony Rumora	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
835	ANDREJ RUBEŠA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
836	VALENTINA KOVAČ ŠESTAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
837	Marko Bilandžija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
838	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Predlaže da se konkretno propiše da to bude ordinacija obiteljske medicine, kako bi se mladi liječnici upoznali s načinom funkcioniranja cjelokupnog zdravstvenog sustava. Isto tako nejasno je da li bi liječnici prvu godinu nakon diplomiranja imali kompetencije za samostalan rad ili bi radili isključivo pod nadzorom mentora.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
839	Marko Čolak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ovdje se očito radi o vatrogasnoj mjeri sprječavanja kolapsa primarne zdravstvene zaštite preko oduzimanja slobode tek diplomiranim liječnicima, pacijenti gube mogućnost na kontinuitet zdravstvene zaštite kod jednog liječnika i smanjuje se kvaliteta primarne zdravstvene skrbi.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
840	Marko Čolak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
841	JADRANKA KOMADINA-GAČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Čitajući ovaj prijedlog zakona a znajući stvarno stanje u PZZ ( obiteljski sam liječnik), bilo bi najbolje ukinuti Obiteljsku medicinu i sve nas zaposliti na hitnoćama i na epidemiologiji	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
842	Stella Sara Worman	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
843	Jelena Benčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
844	Ivo Vučko	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
845	Filip Kovjanic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	To što se dosta liječnika nakon 6 godina fakulteta osjeća nespremno za rad je problem u načinu održavanja nastave, a ne potreba za "produživanjem" fakulteta na 7 godina. Prvo bi se trebalo promijeniti nešto na fakultetu gdje bi nas zapravo pripremili na rad i uveli u procese u bolnici/ambulanti. A ako nakon toga netko nije siguran uvijek ima dostupan rad po nadzorom. Problem loših uvjeta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i odlazak naših doktora u inozemstvo se neće popraviti prisiljavanjem studenata da rade godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Što je ironično, najvjerojatnije će ovaj članak potaknuti ljude da više odlaze, jer vani mogu odmah na specijalizaciju te imaju i bolje uvjete.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
846	PATRICIJA PROSOLI	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
847	Hrvatska komora medicinskih sestara	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U stavku 1. iza riječi: "diplomskim" dodaju se riječi: "ili preddiplomskim", kako bi Pravilnik o izmjenama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju prvostupnika sestrinstva u djelatnosti hitne medicine, koji je u postupku e-savjetovanja, bio sukladan zakonskim izmjenama	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
848	JURAJ GJERGJA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
849	KARLO TKALEC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
850	MIA MESIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. Mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. Edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). U konačnici se neće donijeti kvalitetna rješenja te da će i nadalje biti pacijent zbog sustava, a ne sustav zbog pacijenta. 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Također smatram da nikako nije korektno da se studentima 5. i 6. godine nameće ova mjera jer nisu bili upoznati s njom prije upisa na studij. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
851	DORA PAVLIN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
852	MARIJA KATARINA SABLJAK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
853	MIRELA DESKAR	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
854	BEATRIČE BOGDANOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
855	Lucija Strmota	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Studentica sam 6. godine i ne slažem se s gore navedenim prijedlogom iz sljedećih razloga: 1. Smatram da prisilni jednogodišnji rad u PZZ nije i ne može biti adekvatna zamjena za staž i/ili razvoj vještina studenata koji se trebao oblikovati tijekom studija. Naime, nakon ulaska u EU direktivom je odlučeno uvođenje 6. godine studija kao „kliničke godine“ koja je trebala osigurati studentima rad u kliničkom okruženju kojim bi stjecali sigurnost i vježbali svoje kliničke vještine. Jednostavnim pretraživanjem izvedbenih planova medicinskih fakulteta u Hrvatskoj može se vidjeti da to jednostavno nije slučaj. Zato smatram da bi se reorganizacijom nastave, osobito na posljednjoj godini studija, a još i više povećavanjem kvalitete kliničkih vježbi (koje su, nažalost, bile krajnje manjkave više puta nego što bi to trebalo) na prethodnim godinama studija postigao veći učinak u smislu poboljšavanja osjećaja sigurnosti i spremnosti studenata za rad. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). c. Ovakva „reforma“ zapravo uopće ne zadire u prave probleme u sustavu obiteljske medicine (npr. potrebu za uvođenjem administratora, osiguravanje boljih uvjeta rada i dr.) pa neće dovesti ni do kakve značajnije promjene, nego do dodatnih problema. 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakvih razmjera iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Sudeći prema komentarima kolega, bilo u razgovoru ili čitajući ih ispod prijedloga promjene zakona, bojim se da će, ako se izglasa, ova odluka natjerati veći broj kolega da radno mjesto potraže u inozemstvu što će biti ogroman udarac ionako desetkovanom zdravstvenom sustavu. 5. Smatram da je posebno bezobzirno studentima koji ionako studiraju 6 godina, i to takav studij da malo njih dobije priliku zaposliti se i zaraditi nešto sa strane, nametati praktički još jednu godinu u kojoj će financijski ovisiti o nekome (roditelji, skrbnici i dr.) jer predložena naknada ne zadovoljava minimalne financijske potrebe ni u udaljenijim, ruralnim mjestima, a kamoli u većim, urbanim sredinama. Zaključno, smatram da ova promjena ne koristi nikome, ni studentima koji će uskoro biti mladi liječnici, ni kolegama koji se bave obiteljskom medicinom, a ponajmanje pacijentima.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
856	GRGUR SALAI	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Čitajući navedenu predloženu promjenu: "U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite."" razvidno je kako je svrha prijedloga prisila mladih liječnika na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kako bi se stihijski "zakrpale" rupe sadašnjeg zdravstvenog sustava. Navedena prisila mladih liječnika diskriminira mlade liječnike u odnosu na vršnjake drugih zanimanja; diskriminira liječnike koji se ne žele specijalizirati u području primarne zdravstvene zaštite (jer im ne dozvoljava prijavljivanje na specijalizaciju godinu dana nakon završetka studija, što ne vrijedi za liječnike koji odmah kreću na specijalizaciju u sklopu PZZ). U medijima i komunikaciji studentima medicine, budućim liječnicima, ovaj se prijedlog pokušava nasilno progurati, pod okriljem nužnosti za daljnjom edukacijom nakon fakultetskog obrazovanja, a ustvari uopće nema smisla: Naime, na temelju prijedloga nije razvidno hoće li liječnici raditi pod mentorstvom u kolima hitne medicinske pomoći te u ordinacijama obiteljske medicine ili će pak samostalno raditi u kolima te ordinacijama (bez nadzora). Nije mi jasno po čemu je specijalizacija unutar PZZ (ne)zavidna te zauzima poseban status unutar pravila oko prijave na specijalizacije. Nadalje, jasno je kako je ovakav prijedlog zakona apsolutno opresivan prema (mladim) liječnicma (i neustavan?). Smatram da će navedena mjera, ukoliko se provede, još više razoriti sustav primarne (a posljedično i sekundarne te tercijarne) zdravstvene zaštite te radi osjećaja prisile produbiti osjećaj beznađa unutar hrvatskog zdravstva te posljedično potaknuti daljnju emigraciju hrvatskog liječništva izvan RH.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
857	Erin Kos	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
858	Korina Srpak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
859	KATARINA RADAS	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
860	LEA ŽUPAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
861	Petra Markuš	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
862	Ivan Strinić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
863	Nika Kvaternik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
864	Paula Petrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
865	Eva Paponja	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
866	Klara Profeta	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
867	MEGI PAUS	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
868	Siniša Kranjčević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a.Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b.Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c.Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d.Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e.Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2.Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a.Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b.Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3.Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4.Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a.Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b.Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
869	IVANA SLIŠKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ovaj prijedlog vodi iseljavanju mladih liječnika iz RH te padu kvalitete zdravstvene usluge na razini PZZ, pojačanom priljevu pacijenata na OHBP te povećavanju listi čekanja na dijagnostičke pretrage te specijalističke preglede u bolnici	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
870	Bruno Jurić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
871	Goran Toskić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
872	Ivan Cepanec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
873	Maria Bara	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
874	Lovro Mikulić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
875	Dina Jović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
876	Petar Viher	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
877	VERONIKA GREGURIĆ RAKIJAŠ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ja vam to nikad nebih odradila. -medicinska sestra Ne možete ljudima u toku školovanja promijeniti trajanje studija kojeg su upisali i još ih prisiliti na rad za mizernu kompenzaciju kao uvjet završetka istog. Također, ne možete nametati i uvjetovati nekome područje na kojem će raditi. Posljedično ćete ostati bez velikog broja liječnika koji imaju više nego dobar razlog zašto NE raditi za ovu državu. Ukoliko želite zadržati ljude koje imate, probajte im dati ponudu koju ne žele odbiti, a ovo nije ništa od toga. Prisiljavanje i uvjetovanje nisu način na koji možete zadržati ljude, a pogotovo ne buduće visokoobrazovane stručnjake za koje smo svi svjesni da mogu raditi i dalje se školovati bilo gdje unutar EU pa i šire.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
878	Josip Radan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
879	ANTEA ZRNČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
880	Klara Kerić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
881	Ivan Soldo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
882	Lana Manojlović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
883	Ivana Horvat	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: »studiju« briše se točka i dodaje se zarez i riječi: »i za doktora medicine uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. , osim za odobravanje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite." Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ako je svrha uvođenja jednogodišnje obveze rada u PZZ-u. kako je nužan uvjet za sudjelovanje u natječajima za specijalizaciju omogućiti mladim liječnicima dodatno obrazovanje nakon završetka studija, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, tijekom šestogodišnjeg studija medicine studenti kroz nastavu na fakultetu i kliničkim bazama stječu širok spektar znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka. U Dodatku, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatni kolegij „Temelji medicinskih vještina“ stječu bitne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venske linije, izvođenja kardiopulmonalne reanimacije, poroda i dr. Također, u završnoj godini studija studenti su obavezni dežurati na hitnim prijemima različitih medicinskih struka, pri čemu ponavljaju pojmove usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Uz dežurstva, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna uporaba lijekova“, „Klinička prosudba“ i „Hitna medicina“, čija je svrha dodatno osposobiti studente za rad u sustavu zdravstva kao doktor medicine. lijek. b. Članci 24. i 25. Direktive 2005/36/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. potvrđuju navedene tvrdnje. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem koncepta temeljne medicinske izobrazbe koja uključuje „5.500 sati teorijske i praktične nastave koja se odvija na fakultetu ili pod njegovim nadzorom“, a osigurava da je osoba stekla sljedeće vještine: „adekvatno poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući principe mjerenja bioloških funkcija, vrednovanje znanstveno utvrđenih činjenica i analizu podataka; dovoljno razumijevanje građe, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih ljudi, kao i odnosa između zdravstvenog stanja osobe i njezine fizičke i socijalne okoline; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, što joj daje cjelovitu sliku o psihičkim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskoj reprodukciji; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25., nadalje, potvrđuje da liječnik sa završenim medicinskim fakultetom uistinu posjeduje sve gore navedene vještine i ima pravo pristupiti specijalističkom usavršavanju: „Za pristup specijalističkom medicinskom obrazovanju potrebno je šestogodišnje studiranje u sklopu završenog i potvrđenog programa izobrazbe iz članka 24. tijekom kojeg je polaznik stekao odgovarajuća znanja iz temelja medicine.« c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koja pokriva najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene radom u PZZ-u nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim profesijama koje bi mladi liječnik odabrao u svom daljnjem radu. d. Nadalje, mogućnost odabira dodatne edukacije nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku nadziranog rada (RPN), koji omogućava dodatno usavršavanje uz stalni nadzor mentora, a novopečenim liječnicima omogućuje lakši prijelaz iz statusa i obveza studenta za rad u zdravstvenom sustavu kao doktor medicine. RPN je u potpunosti fakultativan, a pohađanje istog temelji se na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što mu daje fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastite karijere nakon završetka studija. e. Zaključno, obrazovni ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZ vrlo su vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje novih je otežano. Također, medicinski interesi mladih liječnika izrazito su heterogeni, što dovodi u pitanje dobrobit ovakvog načina obrazovanja. 2. Obiteljska medicina je zasebna medicinska struka sa svojim planom i programom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi tek diplomirani liječnici dobro obrazovani i posjeduju širok spektar znanja i vještina, to nije ni približno dovoljno da ih se izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit i kontinuirano se usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji prije svega gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koja se kroz nekoliko kliničkih studija pokazala kao neovisni prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ-u). 3. Studenti medicine upisani pod određenim uvjetima, očekivanja i imajući u vidu postojeću regulativu zdravstvenog sustava i poslijediplomski tijek karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakvih razmjera zahtijevaju određene prilagodbe u samom programu za svih 6 godina studija medicine, što se ne može osmisliti i provesti u tako kratkom roku. Tako nešto treba napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru između Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Na kraju, mišljenja sam da je sadašnji RPN sustav, od svih ponuđenih opcija, najprikladnije rješenje za početak karijere i dodatno obrazovanje mladog liječnika ukoliko on to želi. a. Postojeći model RPN moguće je značajno unaprijediti proširenjem kruga ustanova i radnih mjesta u kojima se može izvoditi RPN, čime se povećava broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju da se problem potkapacitiranosti PZZ-a riješi brojem zaposlenih, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi željeno rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro pristupiti rješavanju postojećeg problema kroz model stimuliranja i poboljšanja uvjeta rada svih djelatnika PZZ-a. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu čiji je cilj kvalitetna edukacija i dokvalifikacija mladih liječnika, SVE DOK SE NE NAMETNE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
884	GORDAN VUKMAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
885	ANJA ĐURĐEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
886	lucija hadelan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
887	Višeslav Novak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
888	Katarina Đukić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
889	Antonia Lovrenčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
890	BRUNO BABELI	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
891	ELENA ŠKRAPEC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
892	IVNA TOMAŠ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
893	Jadranka Karuza	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	1. obiteljska medicina je temelj zdravstvenog sustava i mora zbrinjavati 80 posto svih potreba za zdravstvenom zaštitom. To može samo dobro i specifično educiran liječnik- specijalist obiteljske medicine. Ukoliko na ovo mjesto stavite najneiskusnije i s najmanje znanja sustav će se raspasti- bolnice će biti zatrpane pacijentima kojima nije mjesto na sekundarnoj i tercijarnoj razini skrbi. Liste čekanja će se protegnuti u nedogled. I tko će profitirati? Privatne zdravstvene ustanove. Ili je to ono što zapravo ovime i želite postići? 2. obiteljska medicina upravlja čimbenicimra rizika za maligne bolesti i kronične nezarazne bolesti. Rano otkrivanje raka, kroničnih nezaraznih bolesti i bolesnik s multimorbiditetom specifičan je djelokrug rada obiteljskog liječnika. To ne može raditi liječnik bez iskustva. Ovakvom daljnjom devastacijom obiteljske medicine bit ćete odgovorni za loše ishode liječenja i povećanu smrtnost hrvatskih građana. 2. mladim liječnicima treba pomoć na ulazu u zdravstveni sustav, a ne prisila. Oni nisu topovsko meso kojim ćete krpati rupe u devastiranoj obiteljskoj medicini. Jer jasno je, neće oni raditi ni pod kakvim nadzorom- to će biti nadzor samo na papiru. A činjenicu da trećina obiteljskih liječnika odlazi u mirovinu u idućih par godina, a specijalizacije ste raspisali na kapaljku zorno nam objašnjava da ćete ovim suludim potezom kojim uništavate mlade liječnike na početku karijere pokušati krpati rupe u sustavu.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
894	Ivan Benčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
895	David Rumora	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
896	Klara Sabljak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
897	Andrea Gregurec	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
898	LARA PAVLICA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
899	Maja Cvitanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
900	Mislav Cikoš	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
901	Ivan Borlinić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
902	Gracia Grabarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
903	DORA UČKAR	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
904	LEON ENC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
905	Jelena Viljevac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
906	Ivo Buhač	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
907	Petar Jelić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
908	Domenika Jurčić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
909	TADEJ JEŽEK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
910	VITO TOPOLNJAK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
911	NIKOLA KLIKIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
912	DRAGO BAKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
913	Irena Valek	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
914	Katarina Kovač	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
915	Dora Herceg	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
916	Luka Varmuž	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
917	KRISTIJAN GOLDAŠIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
918	Ana Radišić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
919	FRANKA VRTIPRAH	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
920	Katarina Prša	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
921	ALEN GABRIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
922	Dino Žujić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
923	AURORA VAREŠKO	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NIKOME NE NAMEĆE KAO OBVEZA. Smatram da bi svakom studentu svakog medicinskog fakulteta u Republici Hrvatskoj trebala biti pružena potpuno slobodna mogućnost izbora i opredjeljenja za opciju koja mu/joj najviše odgovara kako je već navedeno u ovom komentaru, neovisno o parametrima akademskog uspjeha poput prosjeka ocjena, broja znanstvenih publikacija i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
924	Antonija Jurišić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
925	Marija Bačlija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
926	Marko Vujanović-Kotarščak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
927	Tin Trobić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
928	Jakov Markić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
929	Maja Tomljanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
930	FRANKA TERZIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
931	Josipa Dropuljić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
932	LUKA MITAR	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
933	ANA KAMBER	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
934	Fran Malnar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
935	Dominik Sič	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
936	Domagoj Margeta	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
937	Mia Vukosav	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
938	MARKO STERNAK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
939	Emio Halilović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“ Ne slažem se s navedenim prijedlogom članka Zakona iz sljedećih razloga: 1. Ukoliko je svrha uvođenja jednogodišnje radne obveze u PZZu kao nužnog uvjeta za sudjelovanje na natječajima za specijalizaciju pružiti mladim liječnicima dodatnu edukaciju nakon diplomiranja, smatram da ta svrha neće biti ispunjena. a. Naime, studenti tijekom šestogodišnjeg studija medicine stječu širok raspon znanja i praktičnih vještina iz područja većine medicinskih struka nastavom na Fakultetu i kliničkim bazama. Uz to, od prve godine studija studenti kroz sveobuhvatan kolegij „Temelji liječničkog umijeća“ usvajaju esencijalne komunikacijske kompetencije i ključne kliničke vještine poput postavljanja venskog puta, postupka kardiopulmonalne reanimacije, izvođenja poroda i sl. Također, na završnoj godini studija studenti imaju obvezu odrađivanja dežurstva na hitnim prijemima različitih medicinskih struka tijekom čega ponavljaju koncepte usvojene ranije tijekom akademskog obrazovanja. Osim dežurstava, studenti polažu ispite iz praktičnih modula „Racionalna primjena lijekova“, „Kliničko prosuđivanje“ i „Hitna medicina“ čija je svrha dodatna priprema studenata na rad u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. b. Navedene tvrdnje potvrđuju i članci 24 i 25 Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija. Naime, navedeni se članci bave opisivanjem pojma osnovnog medicinskog osposobljavanja, koje podrazumijeva “5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom”, a osigurava da je osoba stekla iduće vještine: “odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka; dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja; odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju; odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom”. Članak 25, nadalje, potvrđuje da liječnik s diplomom medicinskog fakulteta uistinu posjeduje sve navedene vještine te ima pravo pristupanja specijalističkom usavršavanju: “Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.” c. Iako je obiteljska medicina jedna od grana medicine koje pokrivaju najširi spektar znanja i vještina, kompetencije stečene tijekom rada u PZZ nisu nužno prenosive niti relevantne u drugim medicinskim strukama za koje bi se u svom daljnjem radu mladi liječnik opredijelio. d. Nadalje, mogućnost opredjeljenja za dodatnu edukaciju nakon stjecanja diplome doktora medicine već postoji u obliku rada pod nadzorom (RPN), koji pruža dodatno usavršavanje pod konstantnim nadzorom mentora te omogućava novodiplomiranim liječnicima lakšu tranziciju iz statusa i obveza studenta prema radu u zdravstvenom sustavu u svojstvu doktora medicine. RPN je potpuno opcionalan te se pohađanje istog temelji na osobnim preferencijama i izboru mladog liječnika, što istom pruža fleksibilnost i praktičnost u oblikovanju vlastitog karijernog puta nakon diplomiranja. e. Zaključno, edukacijski ciljevi predviđeni tijekom jednogodišnjeg rada u PZZu su vrlo vjerojatno već naučeni kroz studij, a stjecanje je novih otežano. Također, medicinski su interesi mladih liječnika izrazito heterogeni što dovodi u pitanje korist ovakve edukacije. 2. Obiteljska je medicina zasebna medicinska struka sa svojim kurikulumom specijalizacije, popisom potrebnih kompetencija za samostalan rad te stručnom literaturom i skupovima. a. Iako su mladi netom diplomirani liječnici kvalitetno educirani te posjeduju širok raspon znanja i vještina, isti nije ni blizu dovoljan da ih izjednači sa specijalistima obiteljske medicine koji su uspješno položili specijalistički ispit te se kontinuirano usavršavaju. b. Takvo razmišljanje ide na štetu pacijenata, koji, prije svega, gube kontinuitet zdravstvene skrbi (koji se kroz više kliničkih istraživanja pokazao kao neovisan prediktor smanjenog mortaliteta i morbiditeta u PZZ). 3. Studenti su medicine upisali studij pod određenim uvjetima, očekivanjima te imajući na umu postojeće uređenje zdravstvenog sustava i postdiplomskog tijeka karijere mladog liječnika. Smatram da promjene ovakve magnitude iziskuju određene prilagodbe u samom programu svih 6 godina studija medicine koje nije moguće osmisliti te provesti u ovako kratkom vremenskom okviru. Tako nešto bi se trebalo napraviti na nacionalnoj razini u dogovoru Ministarstva znanosti i obrazovanja i svih medicinskih fakulteta u Republici Hrvatskoj. 4. Završno, mišljenja sam da je trenutni sustav RPN-a među svim predloženim opcijama, najpogodnije rješenje za početak karijere i dodatnu edukaciju mladog liječnika ako on to želi. a. Postojeći model RPN može biti značajno poboljšan proširivanjem spektra ustanova i radnih mjesta na kojima se RPN može obavljati, time podižući broj dostupnih vrsta i područja medicinske edukacije. b. Nadalje, pozdravljam ideju rješavanja problema potkapacitiranosti PZZ brojem zaposlenika, ali iz gore navedenih razloga smatram da ovaj prijedlog ne donosi traženo rješenje. Naprotiv, bilo bi dobro da se rješavanju tekućeg problema pristupi kroz model stimulacije i poboljšanja uvjeta rada sveg osoblja u PZZ. c. Na kraju, podržavam svaku inicijativu, kojoj je cilj kvalitetna edukacija i dodatno osposobljavanje mladog liječnika, sve DOK SE NE NAMEĆE KAO OBVEZA.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
940	Leon Palac	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Krajnje sam razočaran prijedlogom ovakvog zakona. Činjenica da se u 2022. godini vi spuštate na razinu dekreta i moranja je sramotna za našu državu i samo još jedan način kako ćete mlade liječnike otjerati što dalje iz Hrvatske. Brojni specijalisti obiteljske medicine su se već izjasnili kako im svježe diplomirani liječnici nisu adekvatna pomoć. Dakle od ovoga korist nemaju niti sadašnji liječnici obiteljske medicine, niti budući liječnici, niti pacijenti kojima će biti pružena manje kvalitetna skrb te kojima će svake godine biti dodijeljen novi liječnik obiteljske medicine (čime se uništava smisao obiteljske medicine). Tko onda ima korist od ovakvog zakona? Teško je reći. Ukoliko zaista želite popuniti kadar, pokušajte s poticajima, a ne s kaznama. Prijedlog godine dana obaveznog staža je još nevjerojatniji. Ako mislite da najdulji (šest godina) i "najbolji" fakultet u Hrvatskoj producira ljude nesposobne za samostalan rad, onda reformirajte fakultet, uvedite više prakse tijekom tih šest godina. Krajnje je bezobrazno diplomiranim liječnicima ovako oduzimati licencu i time pravo na samostalan rad. Trenutno postoji opcija Rada pod nadzorom koju mogu odabrati svi mladi liječnici koji se ne smatraju sposobnima za isti. Svi ostali bi u slobodnoj i demokratskoj zemlji morali imati opciju slobodnog odabira budućeg radnog mjesta.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
941	Katarina Oroz	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Obvezivanje mladih liječnika da godinu dana rade u PZZ neadekvatan je pokušaj održavanja iste. Osim što se gubi smisao Obiteljske medicine, mladi bi liječnik pod prisilom obavljao posao specijaliste za koji nije kompetentan. Takva obaveza nije na korist niti pacijentu niti mladom čovjeku koji je prošao šest godina izobrazbe s ciljem i nadanjem da će završetkom fakulteta dobiti diplomu i licencu te slobodan izbor da radi gdje želi. Trenutna opcija Rada pod nadzorom sasvim je adekvatna kao prijelazni korak za mlade liječnike koji se još ne osjećaju kompetentni za samostalan rad. Ukoliko se već želi djelovati na manjak prakse, dobar je pokušaj reorganizacija (barem) šeste godine studija.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
942	Danijela Daus-Šebeđak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Poštovani! Mladi kolege nisu educirani bez specijalizacije i dodatne pomoći raditi samostalno u OM i to će djelovati odbijajuće za rad u obiteljskoj medicini. Ispada kao dekret i moranje, a ne sustavni rad na poboljšanju interesa za rad u OM.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
943	ALEN ŠARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Upravo ovakav prijedlog i zakon pokazuju koliko zaista naš zdravstveni sustav i ministarstvo nije briga za mlade liječnike, koliko ne poznaju vlastiti sustav i koliko nesposobnih ljudi upravlja našim zdravstvom. Ovakvim prisiljavanjem na rad od godine dana u PZZ je samo krpanje nedostatka liječnika u PZZ pod izlikom nekog mentoriranja, bolje pripreme za budući rad i slično. Godina dana prisilnog rada, u tko zna kakvim uvjetima, pod tko zna kakvim mentorstvom i za kakve mizerne novce će samo natjerati još veći broj ljudi da napusti ovu državu i sve one koji su bili između toga da otiđu ili ostanu će uvjeriti da je napuštanje ovog jadnog sustava jedino ispravno rješenje jer nažalost nitko od onih koji bi trebali unaprijeđivati ovaj sustav ne mari niti za liječnike, niti za pacijente, niti za naše zdravstvo već samo gledaju kako sebi ugrabiti što više novca i uhljebiti što je više moguće. Molim vas donesite bar jednu pametnu odluku i prekrižite ovaj zakon.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
944	Maja Vrbicic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram da je u najmanju ruku neozbiljno i izrazito nepošteno promijeniti zakon na takav način da se automatski primjenjuje na aktualnu generaciju studenata viših godina koji su, možda, već u ovom trenutku imali isplaniran svoj život u narednih godinu dana. Trenutne opcije zaposlenja pokrivaju i samostalan rad i rad pod nadzorom, dok bi forsiranje jednogodišnjeg staža oduzelo svaki izbor te, ponavljam, nekome direktno značajno interferiralo sa životom. Samo iskustvo staža moglo bi i trebalo bi se steći na stotinama predviđenih radnih sati na kliničkim rotacijama na šestoj godini fakulteta, a svaka dodatna željena (i često potrebna) sigurnost u samostalnom radu, može se steći na Radu pod nadzorom - koji je upravo takav, pod nadzorom te negira tezu da su studenti "bačeni u vatru". Uslijed navedenog, nadam se da donošenje i implementacija ovako velike odluke neće biti impulzivno i dovesti do značajnog broja "kolateralnih žrtava" nekvalitetno i prebrzo uspostavljenog sustava obaveznog staža.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
945	MONIKA HIRTZ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Teško je naći riječi koje će opisati nezadovoljstvo i razočaranje ovim prijedlogom, a da ga kolege nisu već naveli. Navest ću stoga osobno iskustvo: radila sam u vanbolničkoj hitnoj, obiteljskoj medicini i školskoj medicini prije početka specijalizacije iz školske medicine. I tada sam znala da mnogo toga ne znam, ali tek sad uviđam koliko je loše (za liječnika i pacijenta) raditi posao specijalista, a bez nadzora ili završene specijalizacije. Iskreno se nadam da nećete ignorirati sve ove komentare te da ćete odustati od godinu dana obveznog rada u PZZ.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
946	Valentin Žagar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram da je potpuno pogrešno prisilno tjerati mlade liječnike da imaju jednu godinu radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Zamislite da u jednoj ordinaciji svake godine bude drugi liječnik pošto je onaj prethodni odradio godinu dana i otišao na specijalizaciju. Niti je obiteljska medicina nešto što se može naučiti za godinu dana. Popunjavanje rupa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti treba učiniti tako da plaće budu stimulativne, da se ponudi dodatni novčani bonus od strane regionalne jedinice (grad, županija), da se ponudi rješavanje stambenog pitanja i slično. Prisila će još više unazaditi primarnu zdravstvenu zaštitu.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
947	KORNELIJA FRANC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ja se zaista slažem sa svim navedenim što su kolege i kolegice već rekli i pojasnili i pametnoj osobi bi ovo sve komentirano trebalo biti dosta, puno i previše. Žao mi je što ranije niste planirali rješavanje problema i obaveza u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, pa klasično kod nas preko noći se izrodi ovako idealno suludo rješenje i svi problemi su perfektno rješeni. Iz tog lošeg i aljkavog dugodišnjeg nerada Vas mi nećemo , ne želimo i ne moramo spašavati. Svima nam je dosta da se uvijek štedi na našoj struci i nažalost sustav zdravstva još uvijek funkcionira jel naši divni i krasni liječnici i kolege volontiraju i ostaju mimo svojih smjena što im isto ponekad nije plaćeno... Mi uvijek trebamo imati obzira, razumijevanja, tolerancije i biti uvijek tu za sve, ali nećemo ne želimo i ne moramo trpiti Vaš nerad, neorganiziranost i nesposobnosti. Nadam se da ćete biti spremni se nositi s posljedicama prisilnog,nesvrsishodnog donošenja ishitrenih i besramnih odluka. Moj topli savjet je da ekipa moja krenete napokon raditi to svakako promišljenije,pametnije,da manje predlažete i odmah će sve će biti bolje. Ukoliko budemo bili prisiljeni mi znamo i za onu uzrečicu :"Kud koji mili moji!".	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
948	Adrian Sallabi	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram kako je pokušaj uvođenja obveze rada u pzz tek završenim doktorima medicine vrlo neodgovorna i opasna odluka kojom se na štetu umjesto na korist mladih liječnika i pacijenata pokušavaju riješiti problemi nedostatka kadra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Dobiva se dojam da se mlade liječnike želi koristiti kao jeftinu radnu snagu kako bi se nadoknadio manjak kadra. Mladi liječnici stoga gube motivaciju za ostankom u zemlji koja s njima postupa kao s privatnim vlasništvom i koja daje ultimatume, da ukoliko mladi liječnik želi ostati u svojoj zemlji na specijalizaciji MORA odraditi godinu dana u pzz. Nakon 6. godina vrlo zahtjevnog fakulteta kada se mladi liječnik nada ekonomski i društveno osamostaliti, vlada nameće obvezu rada u financijski neprihvatljivim uvjetima efektivno produžujući studij na 7. godina. Mi studenti medicine koji često puni entuzijazma i želje za izvrsnosti krenemo studirati medicinu, u tom našem nastojanju bivamo brzo i efikasno demotivirani. Nažalost u Hrvatskoj želja za izvrsnosti nije nešto što se vrednuje, naprotiv, ona je nešto što se kažnjava i iskorištava. Kažnjeni smo što smo izabrali biti liječnici. Kažnjeni smo što smo izabrali studirati 6. godina. Kažnjeni smo što nismo izabrali struku koja se vrednuje, a mogli smo. Danas smo kao mladi i sposobni ljudi dovoljno informirani da vidimo da postoje zemlje koje nisu kao ova, one u kojoj se prepoznaje trud, marljivost i izvrsnost. Danas mi imamo opciju otići u zemlju u kojoj se naš rad i trud vrednuje. Hvala Vam što nam ovakvim postupcima moralno olakšavate takvu odluku.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
949	Mario Rumora	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram da ovakva odluka neće nikome biti od koristi. Očigledno je da ministarstvo želi na teret studenata ispraviti problem manjka ljudi u PZZ-u. Umjesto da se mlade ljude stimulira da ostanu raditi u Hrvatskoj (nakon što je država već uložila sredstva u naše obrazovanje) pokušava ih se zadržati pod prisilom. To će ubuduće zasigurno mnoge pa tako i mene samo odgurnuti još jedan korak dalje od doma, da odemo van raditi i liječiti druge ljude (i samim time problem samo produbiti)...Žalosno je kako ljudi kreću na medicinske fakultete puni entuzijazma i volje, da bi ih s vremenom sustav postupno obeshrabrivao i sada s ovim novim potezom im dao pljusku u lice nakon 6 godina žrtvovanja dodavanjem prisilne sedme godine pod tko zna kakvim uvjetima…	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
950	Koordinacija hrvatske obiteljske medicine	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Predlažemo da se briše prijedlog iz članka 182. st. 1. koji propisuje dodatan uvjet za odobrenje specijalizacije doktorima medicine u vidu jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Mišljenja smo da je navedeni prijedlog Ministarstva zdravstva potpuno promašen iz više razloga. Prije svega, pristup rješavanju problema kadrovske devastacije primarne zdravstvene zaštite, a posebno obiteljske medicine, o čemu smo konstantno upozoravali te i dalje upozoravamo nadležne, je pogrešan s obzirom da ministarstvo očigledno problem pokušava riješiti metodom prisile mladih doktora na rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti umjesto da ih se stimulira. Osim toga, ovakvim pristupom predlagatelj zakona omalovažava specijalizaciju iz obiteljske medicine smatrajući da to može raditi bilo tko nakon završenog fakulteta. Ukoliko je resorno ministarstvo već smatralo da je doktorima medicine koji tek završe fakultet potrebno određeno iskustvo onda smatramo da se to moglo postići kroz obvezu rada pod nadzorom u trajanju od primjerice 6 mjeseci gdje bi ti mladi liječnici imali svog mentora, a ne na ovaj način uvjetovati dobivanje specijalizacije prethodnim samostalnim radom od godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti iz čega je zapravo vidljiva stvarna intencija ministarstva, da jednostavno “popuni kadrovske rupe”.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
951	Vinko Beg	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Student sam 6. godine Medicinskog fakulteta u Rijeci i smatram da je uvođenje obaveznog jednogodišnjeg rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kao uvjet za dobivanje specijalizacije krajnje bezobrazno i kriminalno. Situacija u našem divnom i nadasve nimalo organiziranom zdravstvenom sustavu je ionako već vrlo teška, a ovo uvođenje obveznog rada u duljini jedne cijele godine dodatno bi otežalo život i demotiviralo većinu nas mladih budućih liječnika da svojim radom i trudom pokušamo popraviti trenutno stanje u zdravstvu. Mnogi od nas imaju planove za budućnost, diploma bi nam trebala biti u rukama za svega nekoliko mjeseci i ova izmjena zakona donešena u zadnji tren poremetila bi nam sve. Smatram da su trenutne opcije koje za nas postoje sasvim dovoljne i adekvatne jer svatko može slobodno i za sebe odabrati svoj put u profesionalnoj karijeri. Ovakvoj tiraniji i obvezivanju nema mjesta u 21. stoljeću, u modernoj zdravstvenoj zaštiti, u kojoj bi prije svega na prvom mjestu trebali biti pacijenti. Stoga Vas pitam, kakva će biti kvaliteta zdravlja pacijenata ako ih liječe liječnici koji nisu svojom voljom na određenom radnom mjestu, koji su natjerani da u duljini cijele jedne kalendarske godine budu tamo gdje nimalo nisu htjeli? Dok su istovremeno vrata drugih zdravstvenih sustava diljem Europe širom otvorena za sve nas mlade liječnike gdje bi radili ono šta zaista želimo bez obvezujućih i tiranskih ugovora i neljudskih zakona? Ukoliko je cilj ovog zakona potaknuti još veći val iseljavanja mladih i sposobnih liječnika onda samo naprijed, svoj ćete cilj svakako ispuniti!	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
952	Stela Marković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao studentica 6. godine oštro se protivim implementiranju članka 43. u novi zakon. Na razini svakog dijela zdravstvenog sustava ja ne vidim razinu na kojoj je ovaj zakon dobar ili će bar dovesti do boljih promjena, naprotiv ovo bi vodilo u potpuno krivom smjeru. Sustav treba mijenjati iz temelja, a to kreće na medicinskom fakultetu, od prve godine, a ne od oduzimanja mogućnosti odabira smjera života nakon 6 godina studija.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
953	Darian Sergo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Mišljenja sam da članak 43. ovog nacrta prijedloga stavlja u nepovoljnu situaciju sve trenutne i buduće studente medicine. Ponajviše iz razloga što se ograničava sloboda tek diplomiranog doktora medicine time što još godinu dana ne ispunjava uvjete za prijavu na natječaj za specijalizaciju, osim za specijalizacije PPZ-a.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
954	Martin Čemerin	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uvođenje prisilnog rada u PZZ nakon završetka fakulteta je mjera koja je kontraproduktivna te izaziva ništa drugo no nezadovoljstvo mladih liječnika te liječnika obiteljske medicine. Kao student 6. godine protivim se uvođenju takvog zakona koji sputava mlade liječnike u ostvarivanju ambicija u domenama medicine koje ih uistinu zanimaju pod krinkom edukacije koja se odvija kroz godinu dana iako je sam studij trajao 6 godina. Ako se stvari žele ispraviti, smatram da je prvi korak reforma našeg studija koji bi trebao nastavu na 6.godini prilagoditi na način da studenti sa fakulteta izlaze spremni za rad te da su u mogućnosti ispuniti sve što se od njih očekuje. Rad pod nadzorom, kao trenutna mjera, omogućuje mladim liječnicima da se svojevoljno educiraju ukoliko misle da nisu spremni za rad.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
955	Dunja Ljubičić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Prisila rada u PZZ nakon završenog fakulteta samo će biti kontraproduktivno za mlade liječnike i za pacijente. Mladi nemaju iskustva i potreban im je rad pod nadzorom kao što je dosada bilo pa neka i ostane tako. Priljev pacijenata prema bolnicama će biti veći jer će mladi zbog svoje nesigurnosti, logično, slati na bespotrebne pretrage i preglede i zatrpavati SKZ. Ovim se samo žele krpati rupe u devastiranoj PZZ i stvaranje još većeg animoziteta prema njoj kao i degradacija specijalizacije obiteljske medicine. Dozvolite da mladi sami odluče kojim će putem krenuti ovisno koliko se spremno osjećaju započeti raditi sami ili uz nadzor.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
956	Marko Lovrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao student 6. godine medicine smatram da uvođenje obaveznog rada u PZZ neće pokrpati rupe u primarnoj. Uvođenjem svih novodiplomiranih neiskusnih doktora medicine u slobodne ambulante PZZ stvaramo dodatno opterećenje na sekundarne i tercijarne ustanove. Većina novodiplomiranih liječnika neće moći sama razlučiti kojem pacijentu je potrebna daljnja obrada te vodeći se obrambenim stavom prosljediti će sve nedoumice na više razine zdravstvene skrbi i time stvarati još veće redove u OB-ima i KBC-ovima. Nepotrebni pregledi će zasuti potrebne, a time najviše pate pacijenti. Smatram da bi novodiplomiranim liječnicima trebalo dati mogućnost odabira, nikako "uvjetovanje" rada. Netko tko je spreman samostalno raditi nakon diplomiranja ima izbor raditi samostalno, netko tko nije spreman ima mogućnost steći dodatna znanja na radu pod nadzorom narednih 6 mjeseci. Smatram da dosadašnji način odabira nakon diplomiranja iako nesavršen, sigurno je bolje rješenje za buduće liječnike od ovog pokušaja obaveznog rada. Izglasavanjem obveze rada u PZZ stvorit će se još veća averzija prema našem zdravstvenom sustavu i doći će do odljeva još većeg broja mladih kolega u inozemstvo.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
957	Viliam Tomljenović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uvođenje obaveznog staža još je jedan u nizu sramotnih pokušaja devalorizacije medicinske struke. Prisila na staž, kojom Ministarstvo pokušava pokrpati problem primarne zdravstvene zaštite, sramotna je i bezobrazna. To, istini za volju, nije neka novost. Na sramotu i bezobrazluk u ovoj smo se zemlji imali vremena naviknuti. Medicinski fakultet, koji traje šest godina, i bez staža je jedan od najtežih, najzahtjevnijih i najduljih fakulteta u zemlji. Ovim sramotnim postupkom, studij se efektivno produžuje na sedam godina. Naivan, a možda i priglup, pitat će se: "Kako to?". Evo kako. Bez obavljenog staža nema specijalizacije. Specijalizacija je, bez ikakve nedoumice, finalni cilj većine kolega koji imaju želju baviti se praktičnim medicinskim radom. Čujemo ovih dana kako je svrha staža EDUKACIJA mladih liječnika s ciljem stjecanja vještina potrebnih za samostalan rad. Sasvim je jasno da je to potpuna laž. Početna ideja bila je da će studenti za licencu morati odraditi dvanaest mjeseci u hitnoj službi, ambulanti obiteljske medicine ili javnozdravstvenom sektoru. Kada su se studenti pobunili, nadležno Ministarstvo dosjetilo se idealne ideje. Promijenimo omot, sadržaj neka ostane isti. Ministarstvo sada kaže da će studenti licencu dobiti odmah po završetku fakulteta. Za specijalizaciju će im, s druge strane, biti potrebna godina dana staža. Drugim riječima, mladim će se liječnicima u ruke dati pečat i pod punom će odgovornošću robovati u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u periodu od dvanaest mjeseci da bi uopće mogli prijaviti se na natječaj za željenu specijalizaciju. I svrha toga je edukacija? Logički um nameće sasvim drugačiji zaključak. Svrha ove sramote nema veze s edukacijom. Da budemo iskreni, nema veze ni sa zdravom pameti. Ipak, ima veze s nečim drugim. Ima veze s besramnim pokušajem dokidanja slobode kretanja i zaposlenja, prava koje ova zemlja medicinskoj struci na raznorazne načine već desetljećima dokida. Ova pseudoreforma za rezultat će svakako imati jednu vrlo efektivnu posljedicu. Oni koji su se do sada premišljali o tome treba li ostati ili otići, svakako će puno lakše donijeti konačnu odluku. Ako je itko imao nikakve nedoumice o pakiranju kofera i odlasku iz Hrvatske, Ministarstvo mu je ovom famoznom idejom riješilo sve nedoumice. Pitam se ponekad, jesu li oni koji dolaze na ideje ovakvog kalibra toga svjesni? Rade li to iz proračunatosti i zlobe ili pukog nedostatka intelektualnih sposobnosti? Odgovor na to pitanje i nije toliko važan. Važna je jedno sramota kojoj svjedočimo. Sramota kojoj se ne nazire kraj.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
958	Sabina Obradović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ako se želi zadržati mlade liječnike u zemlji, pogotovo pokušati zadržati liječnike u obiteljskoj medicini, potrebno je ponuditi specijalizacije odmah, osigurati bolje uvjete rada, veću plaću , smanjiti administrativni dio kojima se mi obiteljski liječnici bavimo previše i osigurati da napokon radimo ono što je naš posao.,	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
959	VEDRAN KOVAČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U članku 43. koji uređuje specijalističko usavršavanje, potrebno je dodati još jedan stavak kojim se uređuje centralna kontrola prijema na specijalizaciju. Naime, često se događa kako doktor medicine koji dobije specijalizaciju u jednoj bolnici, nakon nekog vremena provedenog na specijalizaciji pokušava dobiti neku drugu specijalizaciju tako da se javi na natječaj u nekoj drugoj bolnici, ili čak u istoj bolnici. Time onemogućava druge zainteresirane kandidate da se natječu (zapravo konzumira dvije specijalizacije). Dodatnim stavkom u ovom članku potrebno je zakonski ograničiti specijalizanta koji već obavlja specijalizaciju u ustanovi čiji je osnivač RH da tijekom obavljanja specijalističkog staža konkurira na nekom drugom natječaju u drugoj državnoj ustanovi ili istoj ustanovi. Specijalizantu se može dopustiti natjecanje za drugu specijalizaciju tek ukoliko više nije u radnom odnosu sa ustanovom čiji je osnivač RH i to nakon najmanje 6 mjeseci od prekida radnog odnosa sa ustanovom gdje je započeo specijalizaciju. S poštovanjem, izv.prof.dr.sc. Vedran Kovačić, dr.med. specijalist opće interne medicine, uži specijalist nefrologije, uži specijalist intenzivne medicine, specijalist hitne medicine Zavod za hitnu i intenzivnu medicinu te kliničku farmakologiju s toksikologijom Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog bolničkog centra Split Glavni mentor KBC Split za specijalizaciju iz hitne medicine Glavni mentor KBC Split za specijalizaciju iz opće interne medicine	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
960	STJEPAN IŠTVANIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Članak 43. prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti je neprihvatljiv i diskriminatoran. Ovdje se radi o uvođenju dodatne 7. godine studija studentima koji su pred završetkom studiranja, prije odabira specijalizacije. Ukoliko je cilj ovog prijedloga bio stjecanje praktičnih iskustava i znanja mladih liječnika (a ne krpanje rupa zbog nedostatka liječnika u PZZ), onda se tomu trebalo pristupiti na 6. godini studija (kao u ostalim zemljama EU), a ne na ovakav represivan način dovoditi mlade liječnike koji se žele baviti nekom drugom granom medicine (koja nije PZZ) u diskriminirajući (nepovoljniji) položaj od onih koji se tom granom medicine žele baviti, nakon dugih 6 godina studiranja. Uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti prije dobivanja specijalizacije nema nikakvog smisla, osim ako se ne radi o dobivanju specijalizacije upravo u PZZ. Organizacija rada na ovakav način nije prihvatljiva niti za pacijente. Dovodi se u pitanje kvaliteta i kontinuitet skrbi za pacijenta. Nepovoljan položaj mlade liječnike će, ukoliko se ova izmjena usvoji, "gurnuti" u slobodno tržište rada i bolje uvijete u EU. Također, ovakva izmjena utjecat će na smanjenje zainteresiranosti za studij medicine kod budućih generacija. Navedeni članak 43. potrebno je u cijelosti brisati.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
961	Karlo Feus	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram cinjenicu da ce mog lijecnika mijenjati tek diplomirani lijecnik bez iskustva zabrinjavajucom. Mislim da je vazno da se lijecnici sami odlucuju na rad u PZZu jer ni ja ne zelim da me lijeci osoba koja je tamo pod svojevrsnom prisilom niti bi se kao pacijent osjecao dobro u takvoj situaciji. Ovim zakonom ispastaju i pacijenti i lijecnici a nama pacijentima se srozava kvaliteta zdravstvene skrbi. Mora postojati bolji nacin za rjesavanje problema.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
962	VLATKA PLEH	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram da je zapošljavanje tek završenih liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (pretpostavljam prvenstveno u obiteljskoj medicini) kontraproduktivno u smislu “jačanja” PZZ . Iako sa velikim znanjem tek završeni liječnici nemaju dovoljno iskustva za samostalan rad što će dovesti do smanjenja kvalitete skrbi za pacijente tih ordinacija, a ujedno će dovesti do dodatnog opterećenja bolničkog sustava i hitnih bolničkih prijema. Obiteljsku medicinu treba učini atraktivnu mladim liječnicima, a prislinim radom mladih liječnika to nikako nećemo postići. Specijalizacije , edukacije, vrednovanje rezultata rada, adekvatna plaća su načini privlačenja zdravstvenih kadrova u primarnu zdravstvenu zaštitu.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
963	Vanja Hmelik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Što se planira dobiti uvođenjem obveze jednogodišnjeg rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti? Jedino i isključivo privremeno krpanje rupa... ali metoda je potpuno promašena! Već je postojao ovakav model u prošlosti i da je bio dobar zasigurno ne bi bio napušten. Ovo će svakako rezultirati povećanim iseljavanjem mladih liječnika iz Hrvatske, jer ponuda sa Zapada doista ne manjka... a Hrvatska kao da se dodatno trudi potaknuti mlade liječnike na odlazak. Mlade liječnike treba motivirati za rad u PZZ, a ne ih na to prisiljavati. Treba im ponuditi veće plaće (uz dodatno sufinanciranje plaće od strane jedinica lokalne/regionalne samouprave), stambeno zbrinjavanje, porezna rasterećenja i sl.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
964	Sandra Bla	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kada je ikakav oblik prisile ikoga, ikada, u konačnici rezultirao pozitivnim ishodom prije nego negativnim? Studij medicine s razlogom traje najdulje - 6 godina. Dodavanje nepotrebne ''7 godine'' neće rezultirati ničime nego poticajem mladih liječnika za traženjem posla i specijalizacija negdje vani - gdje te prije toga neće ucjenjivati gubljenjem godine života i rada za to. Svaki mladi liječnik koji se ne osjeća još spremnim za samostalni rad ili se još možda nije odlučio na specijalizaciju može apsolutno SAMOSTALNO donijeti odluku u tome što želi nakon svojih 6 godina obrazovanja i zato nema apsolutno nikakve potrebe za donošenjem ove odluke. Nije zadaća mladih liječnika da ''zakrpavaju'' nedostatke našeg Zdravstva - za to postoje oni na pozicijama i na njima je da pronađu rješenje, ali ako je njihov jedini način ovaj, budemo svi za Irsku dan nakon diplome.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
965	Ivana Vidinović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ovakav prijedlog zakona dovesti će do odlijeva mladih liječnika iz zemlje. Prisila sigurno nije način da se nekoga motivira i zadrži. Ako se žele popuniti praznine u ambulantama obiteljske medicine, treba ponuditi odmah specijalizacije i bolje uvjete za rad u obiteljskoj medicini - u prvom redu visoke plaće te administrativni posao neka radi administrator, a ne liječnik koji se za to nije školovao; jedino se na taj način mogu motivirati mladi liječnici za dolazak i ostanak u obiteljskoj medicini.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
966	Jakov Lonić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Potičem nadležne da pročitaju komentare kolega koji su već predivno izložili probleme zakona i posljedica do kojih može dovesti. Moje kratko mišljenje je da bi se država trebala usredotočiti na poboljšanje kvalitete kliničke prakse unutar već postojećih 6 godina studija umjesto nametanja 7. robovlasničke godine. Kroz sate provedene razgovarajući s brojnim kolegama proteklih 5 godina sa sigurnošću tvrdim kako postoji ogromna želja mladih prema životu i radu u Hrvatskoj. Ne tjerajte nas na odlazak, nadali smo se da su ti dani iza nas. Jakov Lonić, student 5. godine medicine u Zagrebu	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
967	tamarra	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	S obzirom da su za studente dosad uvijek vrijedile zakonske regulative koju se bile na snazi pri njihovom upisu na fakultet (pa tako npr. dr. med. koji je fakultet upisao 2010., završio 2016., ali se od diplome do danas nije bavio medicinom, ukoliko to ipak odluči i sada u 2022. mora naknadno obaviti pripravnički staž u trajanju 6 mjeseci te položiti stručni ispit da bi dobio licencu (odobrenje za samostalan rad), budući da su u vrijeme njegova upisa na fakultet takva bila pravila igre. Po tom pitanju, tj. koga će zahvatiti ove promjene ukoliko se ev. izglasaju, ništa se mijenjati neće. Ne treba brkati licencu (koja se od generacije upisane 2013. pa nadalje svakako dobiva automatski po završetku fakulteta, promjena po tom pitanju nigdje nije predložena) i sada predloženi uvjet 1 godine RADNOG staža (ne pripravničkog staža / neplaćenog rada / rada bez licence / volontiranja) u PZZ koji je potrebno zadovoljiti za specijalizaciju na SKZZ (!), po ovom prijedlogu. Mentor koji se spominje u tekstu prijedloga zakona je mentor specijalizanta, budući da se cijeli članak prijedloga zakona upravo na to i odnosi. Trenutno u RH imamo vrlo šaroliku situaciju po pitanju tek diplomiranih dr. med., a program nastave se mijenjao mizerno ili nikako pa tako i njihove kompetencije s kojima izlaze s fakulteta. Dio studenata upisanih na fakultet nakon ulaska u EU (7.mj. 2013.) koji nema šestomjesečni pripravnički staž i obvezu polaganja stručnog ispita, već direktno nakon završetka fakulteta dobivaju licencu i kreću na rad pod nadzorom / specijalizacije / samostalan rad u PZZ (hitnoj / OHBP / obiteljska); zatim imamo one koji zbog zaostatka u studiranju ili drugih okolnosti s obzirom na godinu upisa i dalje imaju obvezan pripravnički staž (u trajanju 6 mjeseci - što od PZZ uključuje 4 tjedna rada u obiteljskoj medicini, 2 tjedna na hitnoj te još kirurgiju, pedijatriju, ginekologiju i internu; ili čak pripravnički staž u ukupnom trajanju 12 mjeseci za ranije upisane); te sad u slučaju usvajanja ovog prijedloga na scenu stupa nova vrsta mladih dr. med. - i nova nejednakost i razdor među njima: zaduženja, odgovornost i radno vrijeme isti ili slični u obje postojeće vrste radnog odnosa, a u slučaju novog prijedloga odgovornost raste. Trenutno već postoji nemala razlika u plaći (RPN veća plaća s obzirom da se radi s licencom) te razlika u bodovanju radnog iskustva pri prijavi na natječaj za specijalizaciju: pripravnički staž upisanih na med. fakultete prije 2013. (0 bodova) u odnosu na RPN (dodjeljuju se bodovi)... Upitno je što je s budućim specijalizantima pedijatrije i ginekologije za potrebe DZ koji specijaliziraju da bi djelatnost obavljali na primarnoj razini (primarni ginekolog i pedijatar) ili specijalizanti hitne medicine za potrebe županijskih zavoda hitne medicine u odnosu na iste specijalizante koji specijaliziraju za bolnicu? Na stranu činjenica što će većinu specijalizacije po programu ionako obavljati u bolnicama te ih po završetku iste nitko (osim poslodavca i robovlasničkog ugovora) ne može spriječiti da se u konačnici i zaposle u bolničkom sustavu - vrijedi li za njih obveza jednogodišnjeg rada u PZZ prije specijalizacije ili ipak ne budući da se radi o specijalizaciji na primarnoj razini? Sve ili ništa, ili uvjet za sve upisane na fakultete nakon dana stupanja ovog zakona na snagu, ili za nikog, ne praviti razliku s obzirom na kojoj razini ZZ će dr. med. obavljati specijalizaciju. Primarna ZZ (sve od obiteljske do hitne) formira liječnike te nikom, pa ni npr. veliko uvaženom specijalistu neurokirurgije, kao što je naš cijenjeni ministar, ne bi bila naodmet u mladim danima. I nakon desetljeća staža među iskusnim kolegama se osjeti tko je "preskočio" taj dio sustava. Ne moramo se zavaravati da je mladi liječnik išta zaštićeniji na specijalizaciji (pogotovo s obzirom na ubitačan rad po bolničkim OHBP-ovima) nego u ruralnoj zabačenoj ambulanti obiteljske - oboje je prilično slična "vjetrometina"; na oba mjesta pacijent u koliziji s mladim liječnikom koji je "jučer diplomirao" ne dobiva maksimum / ono što očekuje / iskustvo / kontinuitet; po završetku faksa smo jednako (ne)sposobni i za ovo i za ono. S obzirom na komentare, evidentno je nerazumijevanje organizacije ZZ u RH te je ukidanje državnog stručnog ispita rezultiralo kroničnim nepoznavanjem sustava u koji se ulazi. Ergo dragi mladi kolege, navedeni predloženi jednogodišnji plaćeni "staž" biste radeći samostalno s licencom mogli obaviti u ordinaciji obiteljske, na hitnoj, ZZJZ / NZJZ budući da navedene ustanove spadaju pod PZZ. Lp,	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
968	Antonio Marunica	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Faks traje mukotrpnih 6 godina i još bismo pod prisilom trebali odraditi 1 godinu s ciljem dobivanja prava na specijalističko usavršavanje. A svi točno znamo pod kojim uvjetima i koliko ćemo biti (pot)plaćeni. Ne znam kome ovakve ideje padaju napamet, ali znam tko neće profitirati ako se sve ovo provede. Ako smo upisali faks, na kraju krajeva, po ovom sustavu, onda bi bilo fer da tako i ostane. A u svakom slučaju, po mišljenju starijih kolega, ovo sad funkcionira bolje nego šta bi funkcioniralo sa stažom, a i mislim da nitko od kolega ne želi kopati po kontenjerima godinu dana jer si ne može platiti mjesečnu rentu stana. I na kraju, sustav je iovako dovoljno opterećen i krvari, a ovime bi se samo zakamuflirale te rane. Ulažite u obrazovanje, u kvalitetu nastave, u bolnice, u opremu, a manje gledati samo svoje interese. Dovoljno smo isfrustrirani da odemo raditi u inozemstvo i ne vratimo se. Bar meni malo fali. Lp!	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
969	Dijana Grbas	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ovim novim prijedlogom izmjene zakona kojom bi mladi liječnici morali odraditi godinu dana u PZZ, Hrvatska će se dovesti do toga da će izgubiti velik dio tek diplomiranih doktora medicine odlaskom iz države. Školujemo ljude i ulažemo u obrazovanje da bi radili u inozemstvu? Ministar bi trebao izmjenom zakona stimulirati ostanak i zaposlenje liječnika u PZZ boljim uvjetima rada i većim plaćama, a ne nametanjem uvjeta za specijalizaciju kako bi pokrili manjak obiteljskih liječnika.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
970	Hana Plesničar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Studentica sam šeste godine medicine te se ne slažem s prijedlogom uvođenja obaveznog rada u PZZ-u u trajanju od godine dana. Smatram da ova ideja doista nije ni rješenje postojećih problema zdravstvenog sustava, a isto tako nije nikakav poticaj mladim liječnicima da nakon šest godina studijskog programa krenu u smjeru onoga što žele i čemu su već podredili mnoge životne planove koji će uvođenjem ovog zakona biti uvelike promijenjeni. Cilj je imati zadovoljne liječnike koji će s voljom i željom raditi svoj posao, kojeg su imali mogućnost sami odabrati u svojoj Zemlji. Zakoni poput ovog se ne donose kada gori jer stvari neće samo tako krenuti na bolje, a rezultat mogu biti još veće nezadovoljstvo i liječnika i pacijenata. Sasvim je jasno da će mladi otići za boljim prilikama i zato se nadam da ovaj Zakon neće zaživjeti i da će vladajući uzeti u obzir naša mišljenja te donijeti razumne odluke.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
971	Katarina Nilić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao studentica šeste godine medicine smatram ovo vrlo nepromišljenom idejom. Prva stvar je da će se ovime odljev mozgova samo povećati i Hrvatska će izgubiti mnogo mladih liječnika, a drugo ovo nije način da se riješi problem primarne zdravstvene zaštite. S jedne strane imat ćete mlade doktore koji rade gdje ne žele i što ne žele, neki od njih bi na ovaj način mogli propustiti specijalizaciju koja se godinama čeka, a sa druge strane imat ćete pacijente koji će svakih godinu dana imati novog liječnika primarne zdravstvene zaštite. Prisila i obvezivanje apsolutno nije način da se nekoga motivira i zadrži u zemlji, pogotvo kada su mogućnosti za odlazak van velike. Ovakav zakon sigurno će imati suprotan efekt od željenog a nekako mi se čini da to nikome nije u interesu. Ovakav program nije način da se riješi problem PZZ, ovo je samo način da se mlade liječnike isfrustrira i da im se oduzmu prilike koje bez ovoga imaju. Toplo se nadam da će vladajući uvidjeti svu apsurdnost ovoga zakona te da on neće zaživjeti i da će se pronaći drugi, bolji način riješavanja problema PZZ jer mladi doktori nisu riješenje.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
972	Nika Višnjić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram da je ovakvo prisilno uvođenje obaveznog jednogodišnjeg rada u PZZ apsolutno nepošteno prema kolegama i potpuno pogrešan pokušaj za nadomještanje manjka liječnika u ordinacijama obiteljske medicine. Kao liječnica koja je diplomirala prošle godine znam koliko su kolege isfrustrirani katastrofalnom organizacijom nastave na fakultetu. Kvaliteta nastave i angažman profesora je blago rečeno razočaravajuć i žalostan (uz nekoliko izuzetaka). Iz svog iskustva znam koliko smo svi jedva čekali da dobijemo svoje diplome i da možemo početi raditi gdje želimo, a sad ovime želite produljiti tu agoniju i ograničiti buduće kolege u odabiru radnog mjesta za što nebi bili ni približno pošteno plaćeni. Tijekom fakulteta svaki student ima puno prilika angažirati se i steći puno praktičnog znanja ako to želi, naravno ne tijekom nastave već u svoje slobodno vrijeme. Ukoliko nakon završenog fakulteta smatra da nije sposoban samostalan raditi može se prijaviti na Rad pod nadzorom. Također iz perspektive pacijenata znam koliko su nezadovoljni čestim promjenama obiteljskih liječnika zbog čega je znatno smanjena kvaliteta PZZ u brizi za pacijenta, a što bi uvođenjem ovog uvjeta samo pogoršali. Prisiljavanje mladih liječnika za rad u obiteljskoj medicini nije nimalo pametno, taj posao nije nimalo lak i ogromna je odgovornost na tim liječnicima. Liječnik koji misli da ne može pratiti i adekvatno skrbiti za više stotina pacijenata koji se svakodnevno javljaju nebi to trebao ni raditi, a kamoli biti prisiljen na to. Pokušaj popunjavanja praznih mjesta u ordinacijama ovom izmjenom umjesto da se konačno počne realizirati reforma zdravstva nije rješenje. Osim toga liječnici sa svojom diplomom su itekako dobrodošli u inozemstvu gdje mogu birati posao koji žele, a ovakva izmjena u zakonu bi zasigurno mnogima bila itekakva motivacija da se odluče za selidbu i početak života negdje gdje sami odlučuju gdje će i pod kojim uvjetima raditi. Ova izmjena je samo očajnički pokušaj nadomještanja nedostataka hrvatskog zdravstva bez provođenja reformi jer ljudi na vodećim pozicijama u RH ne znaju drugačije, nego samo iskorištavanjem i prisiljavanjem drugih privremeno popuniti rupe i time u javnosti maskirati svoj neuspjeh. Dokle god ne pružite budućim liječnicima adekvatnu i kvalitetnu izobrazbu nemate ih pravo po završetku fakulteta ni na što prisiljavati.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
973	IGOR BOSANAC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Protivim se uvođenju obavezne godine rada u PZZ te sadašnji sustav RPN smatram adekvatnim za stjecanje iskustva. Umjesto da se napravi reforma kurikuluma, i „staž“ inkorporira u trajanje fakulteta (kao što je to u zemljama zapadne Europe), ovim prijedlogom se mlade liječnike ucjenjuje i produljuje vrijeme do dobivanja specijalizacije, ali i stjecanja financijske samostalnosti, koje je već i onako dovoljno dugo. Probleme treba rješavati u korijenu, a ne sanirati posljedice. Ovakvim pristupom i prisilama otjerat ćete još više mladih ljudi u inozemstvo.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
974	PETAR MAS	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Iz trenutnog prijedloga izmjene članka 182. Zakona, kao i obrazloženja istoga, nije jasno koja je točno svrha uvođenja uvjeta obaveze rada u PZZ za dobivanje svih specijalizacija u zdravstvu za sve zdravstvene radnike-doktore medicine. Ukoliko je svrha to što je ustanovljeno da budućim specijalizantima nedostaju određene stručne kompetencije, onda Zakon o zdravstvenoj zaštiti nikako nije mjesto gdje bi se to trebalo regulirati, već bi iste odredbe trebalo uvoditi ili kroz Pravilnik o specijalističkom usavršavanju ili krenuti u reformu studijskih programa na medicinskim fakultetima. Navedene odredbe koliko je meni poznato ne postoje u drugim EU zemljama kao uvjet dobivanja specijalizacije (a da ne spominjemo nepostojanje ugovornih obaveza). Ukoliko je svrha uvođenja navedene izmjene činjenica kako u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nedostaju kadrovi, onda također smatram kako ova mjera nije kvalitetna. Na ovaj način će se možda prisilno povećati broj ljudi koji će "morati" odraditi tih godinu dana da bi mogli otići dalje i specijalizirati ono što žele i prividno će se popuniti nedostatci u PZZ. Međutim to nikako neće biti kvalitetno rješenje, jer ono što je bitno za dobro funkcioniranje PZZ-a (pogotovo ambulanta opće/obiteljske medicine) je kontinuitet i razvijanje odnosa između liječnika i pacijenata. Umjesto da se prisilno tjera ljude da rade primarnu zdravstvenu zaštitu, predlažem da se rad i specijalizacije u PZZ učine atraktivnije, prvenstveno kroz osiguravanje osnovnih uvjeta rada, a zapošljavanje bi se moglo poticati davanjem materijalnih benefita, npr. kroz sufinanciranje troškova smještaja u sredinama gdje nedostaje liječnika te kroz usklađivanje koeficijenata specijalista u PZZ s onima u bolničkom sustavu. Ukoliko će se unatoč svim nedostatcima inzistirati na navedenoj mjeri, ona nikako ne bi smjela stupiti na snagu prije donošenja odgovarajućeg pravilnika iz stavka 9. predloženog članka 182. Naime na ovaj način ostaju brojne nepoznanice, primjerice za starije liječnike koji su još imali pripravnički staž, hoće li se nekome ubrajati u rad u PZZ to što mu je poslodavac za vrijeme staža bio dom zdravlja, a nekome kome je poslodavac bila bolnica neće, iako su oboje odradili identični program staža. Također, trenutno važećim člankom 182. Zakona omogućeno je da se specijalizacija odobri i zdravstvenim radnicima koji ne rade u zdravstvenim ustanovama (primjerice rade u sustavu obrane, zatvorskom sustavu, na fakultetima, u tijelima javne i državne uprave). Po trenutno napisanom prijedlogu zakona ova mjera će se odnositi i na njih, a to bi u prijevodu moglo značiti da se neki od tih zaposlenika neće moći uputiti na specijalizaciju jer nemaju ispunjen uvjet rada u PZZ, a da bi mogli steći taj uvjet će zapravo morati dati otkaz kod trenutnog poslodavca. Zaključno, predložena mjera je nekvalitetna i ne bi se trebala uvesti. Umjesto da mladim liječnicima otežavate dobivanje specijalizacije i dodatno ih potičete na iseljavanje, radije reformirajte obrazovni program na fakultetima ili reformirajte primarnu zdravstvenu zaštitu kako bi olakšali rad u istoj i učinili ga atraktivnijim budućim mladim liječnicima.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
975	Tea Plišić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram kako prijedlog izmjene zakona može vrijediti samo za one kolege koji informirano pristanu na navedene promjene upisnom godinom, a ne onom koju završavaaju. Nije pravedno, moralno, etički a ni pravilno donjeti ovakvu izmjenu tijekom akademske godine a koja bi se trebala odnositi na mlade liječnike koji upravo završavaju fakultet. Upisali smo se pod određenim uvjetima i pod njima završavamo studij. Rezultati provedene ankete pokazuju kako nam studenti pete i šeste godine medicine većinski ne smatraju da su dovoljno spremni za samostalan rad, ali isto tako se snažno protive ovoj izmjeni. To ide u prilog ideji restrukturiranju šeste godine studija koja bi nadomjestila staž u vidu rotacija. Smatramo i želimo da nam studij omogući pripremu za rad. U 6 godina, to se može izvesti. Mnoge će ova odluka potaknuti na odlazak iz Hrvatske, ukoliko su se dosad dvoumili. Lijepi pozdrav.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
976	Nataša Ban Toskić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Članak 182. stavak 1. treba se brisati jer: 1. prisila nikada nije bila djelotvorna metoda, a pogotovo nije u 21. stoljeću, u Eu i otvorenom, slobodnom tržištu rada 2. postojeći model rada pod nadzorom, po vlastitoj odluci, već sada omogućava svim netom diplomiranim liječnicima, koji se ne osjećaju spremnima za samostalni rad, višemjesečni plaćeni rad i dodatni trening/edukaciju uz mentora te bez preuzimanja neposredne odgovornosti 3. ovaj članak eksplicitno navodi 1 godinu radnog iskustva u PZZ ( ne navodi se kontinuum 12 mjeseci i ne obvezuje na to Ustanove), a ne navodi rad pod nadzorom. Ergo, katastrofalna kadrovska situacija u PZZ, poglavito u obiteljskoj medicini , pokušava se popuniti/zakrpati prisilom nad diplomiranim liječnicima bez da se uzima u obzir da se radi o vrlo kompleksnom području rada i odgovornosti koje zahtijeva specijalističko usavršavanje. Obiteljska medicina je akademska struka, ima svoje katedre, kongrese, udžbenike i potpuno definirane metode, opseg i sadržaj rada. Osigurava kontinuiranu, longitudinalnu, sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu te se očekuje da zbrine 80% zdravstvenih potreba i zahtjeva pacijenat te osigura kvalitetu i poželjene ishode. .Uz to opterećena je groznom administracijom, kontrolama i kaznama. Tijekom studija sigurno nitko nije educiran o bezbrojnim pravilima osiguravatelja i raznih nezdravstvenih i zdravstvenih Institucija; poslati neiskusne i netom diplomirane liječnike na samostalan rad u takve uvjete potpuno je promašeno. Njima neće pružiti siguran rad i dodatnu edukaciju ( tko će ih i kada educirati - o tome nema ni riječi), a pacijenti neće dobiti niti kontinuiranu niti longitudinalnu ( svakih par mjeseci drugi mladi liječnik) niti kvalitetnu zdr zaštitu na koju imaju pravo ( a tome neće biti krivi mladi liječnici). Ono što je sigurno, sama obiteljska medicina će se dodatno urušiti. Poseban poblem predstavlja i pitanje - gdje će se točno zaposliti svi diplomirani u jednoj godini? Poslati takve liječnike u izolirane ruralne ili otočne ambulante da samostalno rade posebno je nerazumno i okrutno. Zaključno: ako želite popuniti praznu PZZ, ponudite odmah visoke plaće, motivirajuće, sigurno radno mjesto, subvencionirajte stanovanje i odmah ponudite specijalizaciju iz pzz ob.med, gin, pedijatrije. Tko želi rad pod nadzorom, mora mu i dalje biti omogućeno. Mrkva, a ne batina.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
977	Marino Šabijan	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Mislim da bi bilo korisnije ako bi se promjenila 6. godina studija na nacin da se staz odradi za vrijeme 6. godine studija. Dakle, student bi za vrijeme 6. godine rotirao 6 mjeseci unutar primarne zdravstvene zastite, hitne sluzbe, pa bi nakon toga rotirao 3 mjeseca na odabranim mjestima prema interesima buduce specijalizacije. Samim time student bi odmah nakon dobivanja diplome u 7. mjesecu mogao zapoceti sa specijalizacijom u 9./10, mjesecu, bilo da je to specijalizacija u primarnoj ili drugoj. Na taj nacin student nebi gubio vrijeme te imao prazan hod zavrsetkom studija, nego bi odmah mogao nastaviti dalje sa obrazovanjem. Ako se studenti ne osjecaju spremno za samostalni rad zavrstekom fakulteta, za to je odgovoran sami fakultet koji ocito ima svoje propuste. Iz tih razloga bi se trebao staviti puno veci fokus na treniranje i pripremanje studenata za samostalni rad tijekom 6. godine, gdje bi 6. godina igrala ulogu "rada pod nadzorom". Nije nuzno placati studenta za rad tijekom 6. godine, a studenti su takoder zadovoljni zato jer im je studij kraci, brze dolaze do zeljenih vjestina i napretka u karijeri. Sami studij medicine je dovoljno dugacak i bilo koja vrsta produljenja nije nesto sto prizeljkujemo. Motivacija bi se stvorila na nacin da se proces dolaska do naseg karijernog cilja ubrza.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
978	Sara Franić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao studentica 6. godine u potpunosti se slažem s kolegama. Zašto mijenjati sustav koji funkcionira? Smatram da je promjena dobra ukoliko je svima na dobrobit ali ovakvu promjenu smatram upravo suprotno,negativnom,demotivirajućom i degradirajućom.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
979	NIKOLINA KELAVA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao studentica 6. godine slažem se s ostalim kolegama i smatram da bi uvjetovanjem jedne godine radnog iskustva u PZZ moglo rezultirati revoltom mladih liječnika te odlaskom iz RH. Smatram da prisila nikad nije rješenje pa tako ni u ovom slučaju. Ovakve izmjene nedopustivo je uvoditi trenutnim studentima, kojima je pri upisu rečeno nešto drugo. Sramotno je da se na ovakav način rješava deficit liječnika u PZZ, potrebno je pronaći bolje rješenje te zainteresirati mlade liječnike za rad na razini PZZ.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
980	ANTONIA ČUBRANIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao studentica 6. godine medicine moram se složiti sa svojim kolegama da prijedlog izmjene zakona budućim liječnicima predstavlja demotivaciju, razočaranje i dodatni gubitak povjerenja. Neizvjesnost netom prije početka rada u struci u nama budi strah i nelagodu. Odrasli smo ljudi s planovima za budućnost, stoga nije korektno dovoditi u pitanje godinu dana obaveznog rada u PZZ za studente kojima je prilikom upisa studija bilo rečeno da staž nije obavezan. Mladi liječnici trebali bi biti nove snage zdravstvenom sustavu, a na ovaj način se stvara gomila nezadovoljnih ljudi koji će godinu dana raditi nešto na što ih se primoralo. Među studentima medicine su najbolji od najboljih koji će biti prisiljeni svoj puni potencijal ostvariti izvan RH. Nemojmo to dopustiti.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
981	Iva Badurina-Dudić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Jasno je da primarni cilj ovog članka i novih planiranih promjena nije pomoći tek diplomiranim liječnicima već krpati nedostatke i rupe na primarnoj razini zdravstvene zaštite. Da je cilj bio ulaganje u mlade liječnike, u njihovu edukaciju i njihovo zadržavanje u državi, ostavila bi nam se mogućnost izbora kao što je to do sada bilo moguće. Zaista ne razumijem tko to zamišlja da će se stanje poboljšati kroz prisilu i kroz loše organiziran staž. Studentica sam 6. godine medicine i brine me da ću biti prisiljena ući u nešto o čemu trenutno nemamo dovoljno informacija i tko zna kada ćemo ih uopće dobiti, što neće biti adekvatno isplanirano i provedeno (ne može ni biti u ovako kratkom periodu), a što će mi oduzeti jednu godinu koju sam mogla puno bolje iskoristiti.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
982	KRSTO DOMINKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao student 6. godine medicine, također se protivim uvođenju staža. Kod uvođenja rada pod nadzorom, sekundarijata, prilagođen je i program studija. Tada nam je rečeno da se dio predmeta sa šeste godine prebacuje na petu, te se uvodi više praktične nastave na posljednjoj godini koja će zamijeniti staž. Te promjene nastavnog plana smo usvojili. Smatram da nema potrebe uvoditi godinu dana staža. Nekadašnji staž je imao smisla kad je uključivao kruženje po bolničkim odjelima i u sklopu tog staža odraditi dio i u PZZ. Dosadašnji sustav, gdje nakon završetka studija imamo pravo birati gdje raditi, bilo to sekundarijat, vanbolnička hitna ili odmah specijalizacija na neki način funkcionira. Na ovaj način "uvjetovati" buduće mlade liječnike i obvezati ih na nešto što ne žele i na što ne računaju sve ove godine studija samo će se povećati nezadovoljstvo među istima.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
983	Marko Banković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Poput mojih kolega, i ja se apsolutno protivim uvođenju obaveznog staža. Uvođenjem obaveznog staža, dodati ćete još jednu veliku rupu, na već tonući brod koji se zove zdravstveni sustav. Bacanjem studenata u PZZ umjesto liječnika koji odlaze u mirovinu, napraviti ćete još goru stvar jer će ti isti studenti, zbog neiskustva, slati još veći broj pacijenata u bolnicu čime će se još više preopteretiti sustav. Nemojmo zaboraviti da stavljate studente u PZZ, umjesto specijalista Obiteljske medicine te ti isti studenti ne mogu biti adekvatna zamjena jer se radi o specijalizaciji, a upravo je sustav kriv jer je pretvorio ovu specijalizaciju u administrativni posao. Zanimljivo je kako će se obaveza rada u PZZ odnositi samo na one koji će u RH tražiti specijalizaciju. Ovo je još jedan dodatan razlog, koji me tjera da ozbiljnije razmislim o odlasku iz RH. Izvan Lijepe Naše čekaju nas bolji uvjeti rada i veći stupanj organizacije sustava te veća plaća. Raditi za minimalac nakon 6 godina studija je još jedan apsurd našega sustava. Ne vidim potrebu za promjenom postojećeg programa u kojem je sekundarijat odlična opcija za mlade liječnike koji se osjećaju nesigurnim za samostalni rad.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
984	VILMA GRBAS	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Grozan prijedlog izmjene zakona! Kao studenticu medicine 6. godine, osobno me najviše smeta obaveznost staža. Svatko od nas ima trenutno različite želje i ne osjećamo se svi jedanko sposobni, niti bi nam staž bio jedanko koristan (opremljenost ambulanti, želje za specijalizacijom). Do sada, doktori imaju super iskustva sa sekundarijatom i tko ima želju i/ili potrebu za početni rad pod nadzorom, super je da ima opciju, ali po meni nema smisla nametati. Također, ovom godinom rada propustili bi barem jedan natječaj za specijalizaciju, što za neke može značiti čekanje godinama. Oduvijek sam znala da želim ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj, no ovakav prijedlog izmjene zakona me ponukao da krenem razmišljati o opciji odlaska u inozemstvo.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
985	Josipa Vološćuk	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uvođenje ovoga zakona tjera me da aktivno počnem razmišljati o odlasku iz Lijepe naše. Prvo nas natjerate da studiramo godinu dulje od naših vršnjaka, zatim nam toliko zakrčite svaku godinu studija da je gotovo nemoguće uz faks zaraditi bilo kakav džeparac = ovisnost o roditeljima i financijska nesposobnost. Ostavljate me bez mogućnosti osamostaljivanja i započinjanja vlastite obitelji čak i kada taj isti faks završim jer sam prisiljena raditi za mrvice. Praktički nam uvodite 7. godinu studija umjesto da se pobrinete o prethodnih 6. Shvaćam gdje živim, koji sam studij odabrala i koliko nam je sustav korumpiran, ali nije rješenje prelomiti preko leđa studenata. Nakon 6 godina teškog studiranja želim SAMOSTALNO ODABRATI gdje ću raditi/ koliko dugo ću raditi na tom mjestu i želim donijeti odluku o svojoj budućnosti, a ne da mi se ona nametne. Stoga donosim zaključak da ukoliko se ovaj zakon izglasa biti ću među prvim liječnicima svoje generacije koji će svoje radno mjesto tražiti izvan RH. Ne zato što želim, već zato što mi niste ostavili drugog izbora. Srdačan pozdrav	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
986	Andrej Dubić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram da ovaj članak nikako nije potreban odnosno nije potrebno uvođenje staža. Rad pod nadzorom je sasvim zadovoljavajuća alternativa. Na taj način pruža se izbor: netko tko smatra da nije dovoljno spreman za samostalni rad može ići raditi pod nadzorom, dok netko tko misli da je spreman trebao bi imati priliku za samostalni rad. Nismo svi isti. Ne vidim razlog zašto bi se uskraćivala ta opciju. Smatram to krajnje frustrirajuće i demotivirajuće da nakon 6 godina obrazovanja Ministarstvo smatra da apsolutno svi studenti nisu spremni za rad. To ujedno šalje i poruku nepovjerenja prema institucijama zaduženim za naše obrazovanje jer studente u 6 godina nisu uspjeli pripremiti za posao liječnika. S razlogom je uvedena 6. godina da se stavi što veći naglasak na praksu. Ako već nešto treba mijenjati, onda je to plan i program 6. godine. Svatko bi trebao imati pravo odlučiti u kojem smjeru želi ići nakon završenog fakulteta čime se opet vraćam na početak svojeg komentara: tko smatra da nije spreman ima zato rad pod nadzorom, tko smatra da je, treba imati priliku za samostalni rad.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
987	TOMO LONČAR	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ovakvim zakonom dodatno pogoršavate povjerenje u sustav te potičete odlijev mladih liječnika.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
988	MIA MATEA VELENIK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Apsolutno se protivim ovom nametanju godine staža u PZZ. Takvim postupkom se pokazuje koliko ova vlast ne mari za studente, pacijente ni liječnike primarne zdravstvene zaštite. Studentima se produljuje financijska ovisnost o obitelji, koja je već duža od ostalih studija, posebice nama koji nismo iz gradova s medicinskim fakultetima. Mijenja nam se kurikulum studija pred kraj istog, umjesto da se reformira postojeći način studiranja. Predmet kao Temelji liječničkog umijeća 1-6 je uveden sa svrhom učenja praktičnog znanja, no kao većina kliničke nastave se svodi na gubljenje vremena. Također nam se ograničava sloboda rada i kretanja po završetku studija. Tako se samo ubrzava proces odlaska mladih liječnika u inozemstvo čim za to steknu uvjete. Ova odluka je izrazito loša za pacijente, jer ako im primarni liječnik bude svake godine netom diplomirani mladi liječnik oni gube konzistentnost koja je temelj kvalitetne primarne zaštite. Osoba koja je prisiljena raditi neki posao neće ga obavljati kvalitetno! Pomisao da netko bez trunke iskustva može raditi u obiteljskoj je banaliziranje struke. Umjesto da se LOM-ovcima dopusti da prakticiraju medicinu, guši ih se nepotrebnom administracijom. Hitna medicina rješava pretežito ne-hitna stanja i cijeli je sustav zakrčen.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
989	Adam Rožmarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao student šeste godine smatram da ljepota medicine leži u njenoj raznolikosti. Osobno se nikada nisam vidio u ulozi liječnika obiteljske medicine i naprasno uvođenje obaveze rada u PZZ smatram pljuskom u lice za kraj studija. Ukidanjem staža u nastavni program medicinskog fakulteta dodani su brojni kolegiji kojih do tada nije bilo, a praktične su naravi. Njihova svrha je nadomjestiti staž. Tako sam kao student odradio brojna dežurstva na OHBP-ovima u Rijeci gdje studiram, a sada na zadnjoj godini tu će biti još cijeli niz sličnih predmeta gdje ću odraditi dežurstva u hitnim kirurškim ambulantama, rotirat se po različitim odjelima interne medicine, u simulacijskim centrima vježbat razne liječničke vještine. To su sve kolegiji kojih za vrijeme staža nije bilo. U sklopu redovnog fakulteta svi moji kolege kao i ja odradili smo vježbe iz propedeutike, proveli cijeli semestar svakodnevno po svim odjelima interne medicine, asistirali na raznim operacijama tokom cijele pete godine, a kao šlag na kraju studija odradit ćemo i nekoliko tjedana u ordinacijama obiteljske medicine sa specijalistima obiteljske medicine. Represivno i naprasno uvođenje staža pred sam kraj studija, a kojeg nije bilo kad je cijela moja generacija upisivala studij medicine krajnje je demotivirajuća poruka koja se šalje mladim liječnicima i daje im se do znanja način na koji će ih se tretirati u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Rad pod nadzorom je odlična opcija jer daje IZBOR pojedincu da odabere put kojim želi napredovati u karijeri. Prijedlog ove reforme još je jedan promašaj u pokušaju da se konstruktivno riješe nedostaci zdravstvenog sustava, a pogotovo PZZ. Iskazivanje nepoštovanja prema mladim liječnicima ovim represivnim metodama od strane države dugoročno će uzrokovati još veći odlazak liječnika u inozemstvo.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
990	Paula Petrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Silom nećete postići ništa. Da želite ljude "sposobnije za rad" odmah po završetku studija koji traje 6 godina, provodili biste reformu strukture i načina održavanja nastave U NAŠU KORIST. Ionako se većina budućih mladih liječnika sprema raditi negdje vani, a sad ste u pojam ubili onaj jedan manji dio nas koji želimo ostati u ovoj banana državi, plačite kad vas budu liječile fejk diplome. ;)	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
991	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	u čl 182 iza stavka 1. brisati uvjet rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Diploma završenog fakulteta mora biti dovoljna kvalifikacija za daljnje stručno usavršavanje kao što je aplikacija za natječaj za specijalizaciju. stavak 9. - brisati. Radno iskustvo u PZZ ne smije biti uvjet za daljnje stručno usavršavanje. Ukoliko se uvedu ovakve odredbe svi diplomirani liječnici kalendarske godine neće imati jednaku priliku naći zaposlenje koje se uvjetuje ovakvim odredbama, te će tako porasti broj NEZAPOŠLJIVIH liječnika.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
992	LUCIA SLAVICA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne želim da moj liječnik obiteljske medicine bude zamijenjen tek diplomiranim studentom jer smatram da mi se prekida kontinuitet zdravstvene zaštite. Poanta obiteljske medicine je liječnik dobro upoznat s mojim obiteljskom i osobnom anamnezom te ovo smatram narušavanjem kvalitete zdravstvene skrbi.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
993	Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatramo da bi svaki liječnik tih godinu dana trebao odraditi upravo u ordinaciji obiteljske medicine, a ne općenito u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kako bi shvatio način funkcioniranja cjelokupnog zdravstvenog sustava te upoznao svog pacijenta cjelovito i holistički.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
994	Alan Ayoub	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Tri najčešća razloga za odlazak liječnika u inozemstvo su redom: bolji uvijeti rada, kvalitetnija organiziranost sustava te veća plaća. Ovakvim zakonom dodatno pogoršavate povjerenje u sustav te potičete odlijev mladih liječnika. Umjesto reforme kurikuluma krpaju se rupe, a svatko iz medcinske struke zna da se ne liječe simptomi već bolest.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
995	Ivan Đureković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ovaj prijedlog je krajnje nekorektan zbog toga što se pokušava uvesti generaciji koja pod istim uvjetima nije upisala studij medicine. Osim što predstavlja oblik ucjenjivanja u vidu dobivanja prava na specijalizaciju, ona će mnoge kolege vidno usporiti u ostvarivanju vlastite vizije o daljnjem stručnom unaprjeđivanju, a da ne spominjemo da neće niti približno riješiti problem primarne zdravstvene skrbi, gdje će se mladi liječnik teško snaći u velikoj količini birokracije i administracije o kojoj nam se na fakultetu nije apsolutno ništa objasnilo.Uvođenjem godinu dana obavezne primarne skrbi problem će samo postati više izražen. Po završetku studija, mladi liječnici moraju moći sami donijeti odluku o tome gdje i što žele raditi.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
996	Franka Novaković	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	U Članku 43. se nigdje eksplicitno ne iznosi činjenica koje generacije bi prije dobivanja specijalizacije trebale odraditi jednu godinu u primarnoj zaštiti. Odnosi li se članak na studente koje već studiraju ili na buduće studente koji će medicnski fakultet tek upisivati? Isto tako, nigdje se jasno ne iznosi činjenica kada se po novom pravilniku dobiva licenca za rad, odmah po završteku šeste godine ili nakon jedne godine obaveznog stažiranja koje se spominje kao nova mjera. Hoće li student morati odraditi jednu godinu stažiranja i najmanje jednu godinu u primarnoj zaštiti prije nego što će se uopće moći prijaviti na natječaj za specijalizaciju? U slučaju da se gore navedene nove odredbe tiču studenata koji su već u toku studija, ovu situaciju smatram krajnje bezobraznom. Po jednim uvjetima smo upisali fakultet, a čini se po drugima ga završavamo. Isto tako, ako bi se predložene odredbe odnosile na generacije koje će tek upisivati fakultet doći će do kontraefekta, manje maturanata će se odlučivati za ovu struku jer najmanje 7 ili 8 godina od mature neće sami moći birati posao koji rade, lokaciju na kojoj ga obavljaju, niti će se moći ostvariti kao ekonomski samostalni pojedinci, niti pridonijeti demografskom oporavku koji je našoj državi izgleda bitan samo na papiru. Tko nama garantira da će za sve mlade liječnike biti dovoljno mjesta i da ćemo dobivati ugovore od 12 mjeseci za rad u primarnoj zaštiti? Što ako se dogodi da jedan mladi liječnik dobije ugovor na 3 mjeseca pa 3 mjeseca čeka novi ugovor, do trenutka da se uopće može prijaviti na specijalizaciju će čekati puno dulje od 1 godine, a u njemu će se samo stvarati sve veće nezadovoljstvo i otići će u inozemstvo čim mu se pruži prilika. Što se tiče uvođenja stažiranja, smatram da je rad pod nadzorom već dobra mjera koju ne treba mijenjati jer dozvoljava pojedincima da kroje svoju budućnost kako žele, a ne kako im država kaže.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
997	Filip Zekić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uvođenje obaveznog staža studentima 5. i 6. godine na ovakav način potpuno je brzoplet i neproduktivan, a graniči i sa bezobraznim. Ovom se promjenom ne bi postiglo apsolutno ništa, osim što bi studenti dobili novu financijsku prepreku, kao i dodatnu motivaciju da prvom prilikom odu raditi u inozemstvo.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
998	MARIN BEGOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	“U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“.” Kao student 6. godine protivim se uvođenju staža i smatram da je trenutni sustav rada pod nadzorom najbolje rješenje za mlade liječnike koji se po završetku studija ne osjećaju spremnima za samostalan rad. Problemi u PZZ se ne smiju rješavati ˝krpanjem˝ nedostatka LOM prisilom mladih doktora na rad na poziciji koja im nije osobni odabir . Ovim uređenjem izgubio bi se kontinuitet skrbi i to bi se izrazito negativno odrazilo na pacijente. Nepravedno je uvoditi ove izmjene studentima koji su na kraju svog fakultetskog obrazovanja i već imaju planove nakon završetka studija. Također je nepravedno jer otežava život studentima slabijeg socioekonomskog statusa kojima čini osamostaljenje nakon završetka fakulteta praktički nemogućim. Eventualno bi bilo pravedno da ove izmjene pogode generacije koje tek upisuju medicinski fakultet . To bi naravno trebalo biti potkrepljeno dokazima i opservacijama neke službe koja revidira ovakve postupke u zdravstvu i ti podaci bi trebali biti javno dostupni. Smatram da je potrebno napraviti reformu 6. godine fakulteta i on nje napraviti svojevrsni ˝staž˝ po uzoru na druge europske zemlje i na taj način postići adekvatnu edukaciju mladih liječnika.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
999	PETRA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Odjednom uvoditi staž generacijama koje su već peta i šesta godina studija je smiješna. Ako nakon 6 godina studenti nisu dovoljno obrazovani da zaslužuju licencu, onda je hitno potrebna reforma studija. Nema smisla imati šestu godinu bez kliničkih predmeta, a efektivno produljivati studiranje na 7 godina jer nakon 6, eto, nitko ne zna raditi. Pustite ljude da počnu živjeti svoj život, a nedostatak LOMova riješite boljim uvjetima rada i većim plaćama, a ne maltretiranjem studenata.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1000	Jana Bebek	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao studentica 6. godine smatram da je uvođenje obavezne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti pogrešno. Trenutni pravilnik omogućuje izbor prvog radnog mjesta nakon fakulteta te svaki mladi liječnik procijeni svoju spremnost i odabere što njemu najbolje odgovara. Takav način donosi najbolje i za sustav i pacijente jer nitko nije 'prisiljen' raditi ono što ne želi. Ograničavanje mladih liječnika nakon 6 godina studiranja nije način 'usavršavanja struke'. Ako smatrate da liječnici nisu dovoljno dobro educirani u 6 godina, rješenje je reforma studija. Ponekad biste trebali pitati i studente prije donošenja velikih odluka jer nam je svima u cilju da budemo što bolji liječnici, a mi ipak možemo objektivno procijeniti koje su mane našeg obrazovanja, koje znanje/vještine nam fale i što možete promijeniti da mlađe generacije budu sve bolje i bolje.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1001	Luka Šižgorić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	“U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“.” Ovu izmjenu bi trebalo u potpunosti izbaciti. Sramotan i skandalozan prijedlog prisilnog rada godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (pzz) za nove, mlade doktore medicine. Uz ovakvu izmjenu zakona dopustila bi se manipulacija da se mlade doktorice i doktore medicine natjera (na godinu dana) da rade isključivo u pzz i zakine ih se za slobodu vlastitog odabira radnog mjesta, daljnjeg smjera obrazovanja i profesionalnog napretka sukladno željama i životnim okolnostima pojedinca. Nakon 6 godina studija, nema smisla uvjetovati i "sedmu" godinu studija (što bi na neki način ovakva odluka i bila). Vjerujem da je ograničavanje pojedinca da ne može raditi ništa drugo u RH osim navedenog - pzz suprotno duhu direktive EU zbog koje je i izbačen staž 2013. godine kako bi se naši studiji uskladili sa studijima u EU i kako bi se mogli slobodno kretati tržištem rada po EU. Mišljenja sam da je ideja iza ovakvog prijedloga stanje u našem zdravstvenom sustavu u vidu manjka liječnika koji žele raditi/rade u pzz te činjenica da je većina liječnika u pzz pred mirovinu (a ovaj prijedlog nije riješenje tog problema). Također me zanima odakle nekom zakonsko pravo da studentima medicine za vrijeme trajanja studija mijenja program istog? Jesu li studenti koji su upravo završili svoj studij ove godine i dobili licencu spremniji nego studenti šestih godina koji će završiti svoj studij na ljeto 2023., a studiraju po apsolutno istim uvjetima i predaju im isti predavači? Ova sramotna odluka samo će doprinjeti egzodusu mladih liječnika iz Hrvatske.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1002	Veronika Lendvaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kada će sustav shvatiti da je prisila i ograničavanje liječnika ovakvim restriktivnim mjerama put ka propasti zdravstvenog sustava? Kada će se, konačno, početi slušati struku i studente i uvažiti njihove prijedloge? Vrijeme je da se liječnike počne motivirati adekvatnim postupcima za ostanak u RH i rad u PZZ, a ne prisiljavati na pozicije i uvjete koje ne žele. Od ne znam koje godine fakulteta strepim zbog priča o nepravednim ugovorima o specijalističkom usavršavanju i katastrofalnim radnim uvjetima u zdravstvu (kojima se redovno krši Zakon o radu!), a sada se moram bojati da će mi se studij produžiti za još 1 godinu, da ću vjerojatno raditi na periferiji RH u ambulantama koje nitko ne želi pokriti zbog katastrofalnih radnih uvjeta, da se neću moći osamostaliti niti imati slobodu izbora, a indirektno niti slobodu kretanja. I onda me nakon toga još čeka specijalističko usavršavanje gdje ću vrlo vjerojatno nemati izbora nego potpisati ugovor kojim me se ponovno ograničava na idućih X godina i kojim se na mene stavlja nepravedan i nerealan trošak specijalizacije kakav ne postoji niti u drugim članicama EU, niti u SAD-u niti u Australiji? I zbog svega gore navedenog, a eventualnim uvođenjem ovakve izmjene Zakona koji je "kap koja je prelila čašu", odlazim iz države čim prije, pa makar vani ne radila kao liječnik nakon svih ovih godina edukacije. Želim dodatno istaknuti i objasniti nekoliko problema vezanih uz izmjene Zakona i članak 43.: 1. Kvalitetna PZZ temelj je kvalitetnog zdravstvenog sustava i tako ju se treba tretirati. Problemi s manjkom kadra u PZZ ne mogu se rješavati prisilom mladih, nekvalificiranih i za tu poziciju nezainteresiranih liječnika, nego stimulacijom liječnika za takva radna mjesta. Ovakva izmjena Zakona samo je krpanje rupa dok se cijeli sustav ne raspadne. U PZZ dolazi najveći broj najrazličitijih pacijenata i dijagnoza koje mladi liječnik bez ikakvog iskustva, radeći sam, nakon neadekvatnog šestogodišnjeg obrazovanja neće moći adekvatno prepoznati niti usmjeriti, a da ne govorimo o zavrzlamama s HZZO-om u kojima se takav liječnik neće snaći. Ovakva odluka imat će negativne posljedice direktno za pacijente i njome će se dodatno narušiti kontinuitet zdravstvene zaštite zbog stalnih izmjena neiskusnih mladih liječnika na takvim pozicijama. 2. Umjesto prisilnih metoda, postoje metode kojima se mlade liječnike može pripremiti za rad - a takve uključuju reformu obrazovanja i kurikuluma na Medicinskim fakultetima. Šesta godina, koja je uvedena kako bi se studente medicine pripremilo za rad, trenutno nije ni blizu onome što je trebala biti i zbog toga se osjećamo nespremnima. Nema smisla uvoditi dodatnu godinu pod lažnom namjerom "edukacije" - treba poboljšati postojeću koja već ionako predugo traje, koja je puna bespotrebnih podataka i predmeta, koja se neadekvatno provodi, posebno u smislu stjecanja praktičnih znanja. Ako ćete mi uvoditi dodatne godine radi "edukacije", a svaka će ostati jednako kvalitetna kao ove što su i do sada, onda mogu studirati do doba mirovine bez da se osjećam spremno za rad u ovom sustavu. I svakako nije pravedno uvoditi ovako radikalne izmjene za generacije koje su studij upisale za vrijeme drugačijih pravila. 3. Kako ćete osigurati dovoljan broj radnih mjesta za staž za sve studente određene generacije koji u jednom trenutku izađu s fakulteta? Samo Zagreb broji 300 hrvatskih studenata za koje treba osigurati mjesta svake godine. Što ako mjesta nema dovoljno? Znači li to da oni koji nemaju staž čekaju i čekaju bez licence, bez prava na rad i žive uz pomoć roditelja i partnera? Ne bi bilo prvi put da mladi liječnici čekaju staž mjesecima ili godinama bez mogućnosti rada te me brine da bi ponovno uvođenje ovakvog staža kojim se uvjetuje stjecanje licence samo stvorilo ovakve brojne probleme. 4. Plaće - svima nam je jasno da ovakav rad neće biti adekvatno plaćen. Problem je u tome što se nakon fakulteta ljudi žele osamostaliti, žele živjeti gdje odaberu, graditi život sa partnerom, eventualno imati djecu. S niskom plaćom gdje će velika većina biti prisiljena raditi daleko od svojih obitelji i partnera, imat ćemo dodatne troškove stanovanja i života, a i vrijeme da "krenemo živiti svoj život" i graditi obitelj će se ovakvim postupcima uz malu plaću i dodatne troškove dodatno produljiti. Ne znam treba li isticati koliko je odvratno i nepravedno ljude stavljati u takvu poziciju. 5. Kako liječnik bez licence može samostalno raditi u PZZ sa pacijentima, ne zvuči li to protuzakonito? Ili je takav rad pod nadzorom mentora? Ako će i na stažu postojati mentor, zašto se onda jednostavno ne poboljša trenutni Rad pod nadzorom? Zbog svega gore navedenog ne podržavam promjene navedene u članku i nadam se da će se ovakav apsurdan prijedlog staža u potpunosti odbaciti.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1003	Nika Šlaus	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kao studentica 6.godine medicine mislim da je uvođenje Nacionalnog programa jedna od većih gluposti koje sam čula u zadnje vrijeme. Obavezni staž nema apsolutnog nikakvog smisla uvoditi jer će to će služiti samo kao način da se zadrže studenti kao jeftina radna snaga. Iako se ovaj Nacionalni program prodaje pod odličnu stvar koja nas treba dodatno spremiti i educirati u tome što ćemo raditi, apsolutno su svi svjesni da je to totalna glupost jer će ga voditi isti oni ljudi koji sada vide RPN i isti oni ljudi koji vode vježbe na klinici, a to se očito ispostavilo kao dosta loš način učenja, vježbe i edukacije. Ako se nakon toliko silnih seminara, vježbi i predavanja u moru bespotrebnih predmeta, za koje nitko ne zna zašto su uopće uvedeni, studenti i dalje osjećaju “nespremno” onda možda nije problem u tome što im nedostaje staž, nego možda zato što nam je šestogodišnja nastava u totalnoj banani. Nakon završenih 6. godina NE PADA MI NAPAMET ostajati još jednu obaveznu godinu i iskreno se nadam da će ovo propasti.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1004	Barbara Parabić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne slažem se uvođenjem obaveze godinu dana rada u PZZ-u. Na taj način nam se samo onemogućava napredovanje u struci, jer nam nitko ne garantira da ćemo u PZZ-u raditi samo godinu dana i da će nakon toga biti dovoljno specijalizacija za sve. Također, hoće li se ugovor potpisivati zaista na godinu dana, ili bi to bile zamjene po dva ili tri mjeseca između kojih bismo opet morali čekati sljedeće radno mjesto. A što se tiče "prakse" fakultet traje 6 godina, i nedovoljna praksa je samo posljedica loše organizacije i loših prioriteta. Ako se ovako nešto želi uvesti onda se to treba uvesti za buduće generacije, jer kad smo mi upisivali faks ovakvih uvjeta nije bilo.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1005	Andro Miloslavić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Nema smisla donositi mjeru s kojom većina studenata (na koje se sama i odnosi) nije zadovoljna. Kontraproduktivno je za cijeli sustav imati svake godine generaciju diplomiranih mladih liječnika na pozicijama na kojima ne žele biti i na kojima su nezadovoljni te da ovakav program "samo" odrađuju protiv svoje volje da bi ga se riješili i mogli nastaviti dalje u smjeru u kojem žele.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1006	Martin Boroš	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	“U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“.” Kao student 6. godine protivim se ovim izmjenama zakona. Protivim se uvođenju staža i smatram da je trenutni sustav rada pod nadzorom i stjecanja licence primjeren i adekvatan. Problemi u PZZ trebali bi se rješavati motivirajućim postupcima i rješavanjem administrativnih problema da liječnicima bude privlačno raditi u PZZ, a ne prisiljavanjem mladih doktora na rad. Ovim uređenjem izgubio bi se kontinuitet skrbi i to bi se sve odrazilo negativno na pacijente koje zbrinjavamo. Također treba napomenuti da bi porasle liste čekanja i došlo do novih problema u sustavu upućivanja. Žao mi je pacijenata slabijeg socioekonomskog statusa na čija leđa će se preliti ove odluke i koji si ne mogu priuštiti odmah obaviti neki medicinski postupak kod privatnika nego moraju čekati u sustavu za neke stvari i preko 2 godine. Nepravedno je uvoditi ove izmjene na brzinu i ograničavati život i životno planiranje ljudima koji se već 6 godina bore za svoju diplomu i licencu pod jednim uvjetima. Također je nepravedno jer otežava život siromašnijim studentima i studentima slabijeg socioekonomskog statusa i otežava im osamostaljenje. Eventualno bi bilo pravedno da ove izmjene pogode generacije koje tek upisuju medicinski fakultet ili pretkliničke godine. To bi naravno trebalo biti potkrepljeno dokazima i opservacijama neke službe koja revidira ovakve postupke u zdravstvu i ti podaci bi trebali biti javno dostupni. Nama nisu pokazane nikakve revizije koje bi nas uvjerile u dobrobit ovakve odluke i prisilno nam se žele nametnuti ove izmjene. Mislim da bi trebalo kontinuirano rješavati probleme samostalnosti rada mladih doktora kroz revidiranje provođenja kliničke nastave ako takvi problemi postoje, a ne na ovaj način. Mislim da je velika većina kolega trenutno spremna za samostalan rad, a ona nekolicina koji nisu i dalje ima taj vjetar u leđa od 6 mjeseci rada pod nadzorom da se prilagodi.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1007	Laura Mayer	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Vapaj Ministarstva za radnom snagom rezultirao je ovim dodatkom Članku 43. ograničavanje mogućnosti odabira nas mladih liječnika. Istina je, ne osjećamo se spremnima za rad, ali tome je kriva neadekvatna kontrola nastave te preopterećenost mentora istovremenim radom na pet pozicija, neke od kojih su u privatnom sektoru. Promjena strukture šeste godine, bolji odabir mentora, profesora i docenata uz redovite kontrole kvalitete nastave bi doprinjele time da se osjećamo spremnijima za daljni rad, a ne nasilno donešena odluka kojom prisilno, uz gubitak studentskih prava i nenajavljeno. U takvom nedostatku liječnika gotovo je sigurno da nećemo imati adekvatno mentorstvo i da to neće biti pokušaj da se niti pacijentima niti nama pomogne, već je potez očajnika kojemu je voda do grla.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1008	LEON BILJAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Mislim da je sramotno da se ovakvim potezom pokuša "poboljšati" stanje u zdravstvenom sustavu. Kako je moguće da se većina studenata nakon završenih 6 godina fakulteta ne osjeća spremnom za rad? Studenti tu definitivno nisu krivi. Umjesto da se problem riješi u korijenu i da se reformira studij medicine, prisilit će nas se na staž za vrijeme kojeg ćemo biti mizerno plaćeni. Sve više mladih liječnika odlazi iz države, a ovo će biti još samo jedan dodatni razlog koji će ih potaknuti da to učine.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1009	Sara Maroević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Zaista je tužno da nas se i nakon 6 godina studija pokušava uvjetovati nečime pod krinkom “sve je za vašu korist”. Da se imalo gleda korist studenata, napravila bi se reforma 6.godine koja je ionako najmanje usmjerena na kliničke predmete. Studij koji je sam po sebi jedan od najdužih apsurdno je produživati na 7.godinu. Svim ovim promjenama pokušavaju se "krpati" greške u sustavu, a nitko ne postavlja pitanje zašto nismo spremni za samostalan rad nakon 6 godina studija. Ne vidim smisao toga, a ni ne vidim način na koji bi se sve to provelo jer gdje točno ima toliko mjesta u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za sve studente medicine? Uz sve navedeno, ne mislim da bi ista vise praktičnog rada dobili nego s Radom pod nadzorom jer bi najvjerojatnije, kao i u svih 6 godina studija, bili prepušteni sami sebi. Također, mislim da je vrlo nekorektno usred studija nametati ovakav Nacionalni program jer mislim da bi svi pri upisu na studij trebali biti upućeni u sve uvjete koji su potrebni za dobivanje licence te za samostalan rad.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1010	PETRA NIMAC-KALCINA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Protivim se uvođenju staža jer nije pošteno da nam se pred kraj fakulteta serviraju drugačiji, i to gori uvjeti od onih pod kojima smo se upisali na fakultet. Smatram da je sadašnja mogućnost rada pod nadzorom sasvim adekvatna i zadovoljavajuća opcija za većinu mladih doktora, a nametanje jednogodišnjeg staža i uvjetovanje licence istim nije ništa drugo nego očajnički čin nesposobne vlasti kojim bi se pokrpale rupe u PZZ. Ono što je najgadljivije od svega je što bi za taj staž dobivali sramotno nisku novčanu naknadu, dakle STEM stipendije za studente STEM nastavničkih smjerova su više nego što će nama biti plaća nakon završenog medicinskog fakulteta. Ako mislite uvoditi staž, uvedite ga za generacije koje će tek upisati medicinu, neka znaju u kakav sustav ulaze, a nas nemojte dovoditi pred gotov čin!!	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1011	Iva Co	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ovo nikako nije korektno prema nama studentima. Kada smo upisivali fakultet, upisali smo 6 godina studiranja. Nitko nije spominjao da će se na 6. godini izglasavati nekakav novi oblik staža u kojemu se nas, studente medicine, pokušava prisiliti da studiramo 7 godina, ne dobivamo licencu nakon završenih 6 godina i radimo isključivo na onim mjestima gdje državi odgovara da radimo, a ne na mjestima koje smo mnogi od nas planirali. Šlag na torti je da se ne možemo prijavljivati na natječaje za specijalizacije koji se ionako rijetko raspisuju i da budemo manje plaćeni. Sve ovo krajnje demotivira nas, studente (buduće liječnike) i pitam se hoćemo li uopće htjeti raditi pod takvim okolnostima ako možemo više i lakše te s manje odgovornosti zaraditi u nekim drugim sektorima. Također, kritiziram starije generacije što nam nisu omogućili uvijete i okolnosti da mi, njihovi mlađi kolege, možemo pristojno živjeti i raditi u ovoj državi posao koji želimo.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1012	Ana	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ne bi se trebao uvesti jednogodišnji staž generacijama koje su trenutno na studiju jer to nije pošteno prema nama koji smo upisali fakultet s drugačijim očekivanjima i planovima. Nama studentima (budućim liječnicima) bi trebalo biti omogućeno usmjeravanje u određeni dio medicine, neovisno o kojem dijelu medicine se radi, a ne ovako da svi moramo ići u primarnu zdravstvenu zaštitu. Ne znam na koji način mislite da bi itko bio motiviran ovakvom odlukom? I trebala bi se dobiti licenca nakon 6 godina studija, to je itekako dovoljno prakse za dobiti licencu.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1013	Stela Majetić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Nije fer nakon 6 godina medicine, biti prisiljen "studirati" još jednu godinu bez studentskih prava. Kad smo upisivali faks znali smo da studiramo 6 godina s obavezom odrađivanja staža na neko određeno vrijeme. Ali DOK STUDIRAMO 6.GODINU da nam netko najavi da će se izglasavati hoćemo li mi imati staž ili ne, je stvarno nepoštovanje studenata medicine, doktora medicine(koji su nas učili i oni koji bi nam trebali biti mentori bez da oni to sada znaju), ali i samog studija medicine. Bi li onda ti naši mentori trebali biti plaćeni više, pošto će biti obvezani da nas obrazuju još jednu godinu?	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1014	MARTIN ĐEVENICA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram da uvjetovanje specijalizacije obaveznom godinom staža u primarnoj zdravstvenoj zaštiti neće doprinijeti niti edukaciji mladih liječnika niti zdravstvenom sustavu, s obzirom na već postojeći sustav, te pozivam na razmatranje ovog članka. Prema postojećem zakonu, nakon završetka studija, liječnici imaju pravo na izbor i mogu sami procijeniti jesu li spremni za izbor specijalizacije ili ne i to pravo treba ostaviti. Natječaji za specijalizaciju bi svakako trebali osigurati valjanost kandidata za rad te je nepotrebno sposobne kandidate podvrgnuti 'stažu'. Mišljenja sam da se, ako je namjera ove izmjene bila podići kvalitetu pružanja zdravstvenih usluga tek diplomiranih liječnika u samostalnom radu, to može mnogo efikasnije ostvariti kroz reformu kliničke nastave na medicinskim fakultetima i kroz adekvatni rad pod nadzorom. Naglasio bih potrebu za reformom kliničke nastave/programa medicinskog fakulteta i provedbe istih na našim fakultetima gdje se, mislim da bi se mnogi moji kolege složili, slabo i ograničeno bavimo kliničkim pitanjima na nastavi. Nadalje, kod provjere našeg znanja, naglasak je stavljen na pismenim i usmenim ispitima gdje se provjerava naše formalno znanje o određenoj temi (a često se na tim ispitima provjerava i naše već provjereno znanje iz pretkliničke znanosti), a naše praktične, odnosno kliničke vještine, se tek olako provjeravaju i pitanje su formalnosti. Mislim da je tu jasni prikaz položaja medicinskih fakulteta i pridruženih katedri spram kliničkih vještina, odnosno kolika je njihova važnost tijekom studija.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1015	Ivana Bilić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	studij medicine traje ionako predugo po mom mišljenju. Trebalo bi ga skratiti na 5 godina te 6.godinu uvesti taj staz o kojem se priča. Donijeti novi zakon sada usred tekuće akademske godine nema smisla, predugo se ceka na specijalizacije da biste nam ukrali jos jednu godinu zivota. Nitko ne pita nas zelimo li se osamostaliti nakon fakulteta? Ja prva želim i nije mi cilj biti s roditeljima cijeli zivot, tako da se nadam da ovaj prijedlog o stazu nece zazivjeti	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1016	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Još jedan članak koji nema rok za izvršenje. U kojem vremenu će ministar donijeti pravilnik?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1017	MORENA BENČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Članak 43. Apsolutno je neshvatljiva pomisao da se mlade liječnike, potencijalno bez ambicije za rad u pzz stavi prisilno na tu poziciju. Posao u pzz je izuzetno zahtjevan i kompleksan čak i za specijaliste na toj poziciji (koji također odlaze s te pozicije iz kojih razloga pitamo se?), a vi mislite da ćete nekom prisilom na mlade liječnike napraviti dobro za sve pacijente i same liječnike? Poruka koja se šalje je jasna: liječnike specijaliste koji rade u pzz se apsolutno ne cijeni niti se smatra da je ta pozicija bitna za cjelokupno zdravstvo (jer zašto njih ne potaknuti da ostanu na svom radnom mjestu ili studente na odabir te specijalizacije te tako podići samu kvalitetu zdravstva i posljedično rasteretiti ostatak sustava?) te je svima bolje potražiti svoje “mjesto pod suncem” ne na drugoj specijaliziciji već i u drugoj državi. Također pitam se kako je “legalno” usred studija koji su kolege upisali gdje je bilo navedeno “studij medicine u trajanju od 6 godina” najednom usred tog istog studija produljiti?	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1018	Viktor Bekić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uvođenje obaveznog staža koji bi bio uvjet za dobivanje licence produljilo bi studij medicine za godinu dana, potez kao takav bio bi svojevrsna prijevara prema studentima ne znavši kako će taj isti zapravo trajati 7 godina. Posljedično, dovodi i do dodatnog gubitka povjerenja u sustav, jer time i oduzima pravo na izbor zaključavajući mlade liječnike kao kakvu jeftinu radnu snagu u kavezu primarne zdravstvene zaštite. Uz to, po završetku studija izgubila bi se i studentska prava bez kojih, uz niske plaće, populacija stažista neće biti u stanju samostalno se održavati te će time još dulje teretiti svoje obitelji. Naravno popunjavajući manjak liječnika mladim liječnicima koji "prisilno" rade, dovodi u pitanje i kvalitetu njihova rada; no u konačnici samo uvođenje ovog nacionalnog programa, radi usavršavanja mladih liječnika uslijed njihova ne znanja i manjka praktičnih vještina, čini se kao nekakva krinka iza koje stoji nesposobnost za donošenje kvalitetne reforme kurikuluma studija medicine; zašto ne poboljšati nastavu i uvesti više praktičnog rada za vrijeme istog i time ne duljiti već predugi studij?	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1019	ANJA ĐURĐEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Totalna je katastrofa da nakon 6 godina studiranja se još treba i staž odraditi. Šesta godina se uvela na medicinski fakultet kako bi se studenti još više naučili raditi i tada nebi bilo potrebe za stažem. Šesta godina bi trebala služiti kao praksa. Uvođenje ovog staža jasno i glasno ukazuje na sve veće i veće omalovažavanje budućih medicinskih radnika i bila bi stvarno tužna i razočarana u svoju državu da se tako nešto i ostvari. Autori dopune očito nisu mislili na novodiplomirane buduće liječnike.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1020	Frano Šušak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Kolege su već dovoljno navele razloge zbog kojih ovaj zakon ne ide u korist diplomiranim studentima (a ni građanima RH kao pacijentima) i iza tog većina nas stoji. Ovaj pokušaj iznenadne promjene uvjeta dobivanja licence povlači mnoga pitanja na koja bi volio čuti jedan konkretan odgovor. Kako će se točno razlikovati prisilni staž od trenutnog RPN-a , osim toga što bi bio obavezan i što bi trajao 6 mjeseci duže (što su oboje vrlo negativne karakteristike) ? RPN obuhvaća PZZ kao i staž, RPN također ima imaginarne mentore na papiru (isti će biti mentori i za staž, osim možda ako se trebamo praviti da će preko noći shvatiti posao mentora). Jesu li možda provođene ankete o spremnosti mladih liječnika na samostalni rad ili ankete o zadovoljstvu ljudi na RPN-u, gdje su rezultati istih anketa? Ili je možda stvar što je ministarstvo napokon primijetilo rupu bez dna zvanu obiteljska medicina pa sada nakon godina uništavanja iste najlakše ishitreno uvesti obvezu da netom diplomirani studenti krpaju tu rupu. Kao osobu koja je htjela ostati raditi u RH žalosti me robovlasnički odnos prema mladim liječnicima i uništava svaku motivaciju za radom u ovoj državi.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1021	Danijel Osmić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Umjesto da se 6. godina studija učini onakvom kakva je i zamišljena, pojedinci iz MIZ pokušavaju do kraja uništiti primarnu zdravstvenu zaštitu, kao da nije već devastirana. Kada se 6. godina uvodila na medicinske fakultete u Hrvatskoj (jer EU tako nalaže!), ona je onda i trebala izgledati kao 6. godina studija na ostalim europskim medicinskim fakultetima – praksa! a ne mnoštvo katedri koje su odjednom iznjedrile iz raznoraznih podruma. Šesta godina studija od kliničke nastave ima svega nekoliko kolegija, od kojih jedino Obiteljska medicina ima pravo da ju se nazove kolegijem. Autori dopune očito nisu mislili na novodiplomirane buduće liječnike te ih na svaki mogući način pokušavaju još više omalovažiti ne dopuštajući im slobodan izbor radnog mjesta i ne poštujući interese mladih liječnika. Kako se planira riješiti pitanje stambenog pitanja za liječnike na stažu koji završe u udaljenom mjestu? Kako se planira privući mlade liječnike u primarnu zdravstvenu zaštitu? Jer prisila ne djeluje. Vrlo ishitrena i nepromišljena dopuna ako prođe će rezultirati još većim odljevom mladih liječnika. Ja sam svoju dokumentaciju već pripremio. Na Vama je da odlučite želite li nas zadržati.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1022	Maja S	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Nemam iskustva ni sa staža niti s rada pod nadzorom jer sam još studentica (6. godine), ali imam iskustva studentskog života izvan stalnog prebivališta i ne mogu zamisliti da će moji vršnjaci/kolege za koju godinu živjeti bez studentskih prava za minimalac koji jedva može pokriti mjesečne namirnice, bez troškova stanovanja, transporta, itd. i da će 7. (!!!) godinu za redom biti ovisni o financijskoj pomoći roditelja ili partnera, a zašto? Zato što smo "jadne COVID generacije" koje nisu "vidjele kliniku" tijekom maksimalno 2 god. studija i treba nam ta 7. godina da nas stariji kolege nauče pričati s pacijentima i izvaditi krv? Ako sve ovo nema veze s COVID-om, je li staž nekakva nadoknada propuštenog, nečeg što se u 6 godina studija ne može, a u jednoj godini tzv. rada može naučiti? Većina nastave na kliničkim predmetima tijekom 4. i 5. godine studija izgledala je tako da smo se sat vremena motali po hodnicima bolnice i čekali voditelja, sat vremena virili kroz vrata soba tijekom vizite, sat vremena kopali po BIS-u, a ponekad i auskultirali jedno-dva srca ili promatrali operaciju iz nekog udaljenog kutka sale. Zapravo je razgovor sa specijalizantima koji su neplaćeno radili s nama umjesto specijalista (voditelja vježbi) bio najkorisniji dio kliničke nastave (barem one na kojoj sam se ja našla jer je dio kolega nasumično ipak dobio predane voditelje). Sve to smo dobili priliku popraviti ljetnom praksom ili mogućnošću volontiranja na bilo kojoj katedri, ali očito ni to nije dosta za "osjećati se spremno". Čisto sumnjam da bi se staž razlikovao od nastave i da bi itko izašao samopouzdano i spremno za dalje, ali bi taj isti staž onemogućio izbor smjera u kojem želimo ići na iduću godinu dana. Rezultat godine dana prisilnog rada bio bi daljnje razočaranje u strukturu studija medicine i zdravstveni sustav te po planovima mojih kolega, zaključujem, nakon dovršavanja staža u RH- odlazak iz nje.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1023	DOMINIK BLAŽEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Ovaj zakon je apsurdan, nakon 6 godina školovanja želite natjerati doktore da rade godinu dana za minimalac u primarnoj ZZ zbog čega? Da bi dobili iskustvo, praksu koju nismo dobili na faksu? Da bi popunili praznine u vašem sustavu jeftinom radnom snagom? Doslovno šaljete najmanje kompetentne radnike na najbitniju poziciju na kojoj bi trebali raditi specijalisti. Velika većina nas se ne želi baviti PZZ i imamo druge ambicije i umjesto da staž (ako već mora postojati) bude fleksibilan da možemo stažirati na hitnoj, na odjelima s rotacijama (kao što je bio prethodni staž) vi nas tjerate da budemo u PZZ. Ne vidim da li je igdje napisano da li je to pod nadzorom (valjda je) i ako je gdje ćete vi naći 500+ mentora specijalista za sve studente u manje od godinu dana i koja je svrha, ako je pod mentorstvom mi ćemo gledati šta rade specijalisti ili tražiti ih da potvrde sve što radimo (jer nemamo licencu za samostalni rad) ili ako NIJE pod nadzorom onda vi nas već shvaćate sposobnim da liječimo ljude bez iskustva (ALI NAM NE DATE LICENCU). Od kada je nekom kirurgu ili specijalistu patologije, radiologije potreban staž u PZZ godinu dana? UKINITE STAŽ i ostavite rad pod nadzorom koji NIJE obavezan u pzz, hitnoj, javnom zdravstvu u protivnom samo ćete više otjerati vaše ljude u inozemstvo. Zanima me zašto ste se sada sjetili opet uvesti staž kada ste ga prethodno ukinuli kako je naredila EU, doslovno ste nam uveli kolegij TLU sa svrhom "prakse" umjesto staža i sada odjednom ipak vraćate staž. Nekompetentni ste vi!	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1024	Eva Troselj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Smatram izuzetno nepostenim i neprihvatljivim cinjenicu da nam se namece obavezan staz prije prijave na specijalizaciju. Studentica sam pete godine i sokirana sam ovim nenadanim izmjenama. Smatram da je rad pod nadzorom dobra stvar za one koji to zele, a kolege koji zele odmah na specijalizaciju trebaju biti u mogucnosti to i napraviti. Postavlja se pitanje kako je moguce da nakon 6 godina nismo spremni za samostalan rad? Umjesto da nas se ucjenjuje obaveznim stazem, trebala bi se reformirati sesta godina i uvjezbavati klinicke vjestine. Ovo je toliko ocit ocajnicki potez "krpanja" PZZ koja se lomi pod teretom neorganizacije i manjka ljudstva. " Krpanje" PZZ novopecenim lijecnicima pod prisilom je katastrofa i za pacijente i za mlade ljude koji bi trebali sami odlucivati o svojoj buducnosti nakon 6 godina mukotrpnog studija, a ne ispastati zbog godina necijeg nemara i nerada. Ovim potezom samo ste potaknuli velik broj kolega na ozbiljno razmisljanje o odlasku. Pretuzno, prestrasno, preprozirno i prebijedno	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1025	Lukrecija Anzic	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Odluka da je potrebno 1 godina rada u primarnoj zdravstvenoj zastiti za mogucnost prijave na specijalizaciju granici s razumom. Kao prvo, nema toliko mjesta u RH da svi nakon diplome dobiju mjesto odmah, znaci cekat ce se na to i gubiti dodatno vrijeme za specijalizacije. Drugo, na taj nacin se otvoreno ukida slobodno trziste rada gdje doktori medicine po stecenoj diplomi i svoj muci nakon 6 godina, sto je ovako i onako najduzi studijski program ne mogu sami birati gdje ce raditi. Trece, ovo nije ni rad pod nadzorom (koji bi trebao biti ponudjen na biranje), mi tu radimo samostalno, upitno je koliko cemo nauciti, a ne mozemo to izbjeci. Cetvrto, previse se polemizira i odlucuje za generacije koje sad vec 1 rukom drze diplomu i uz sav taj stres pocetka rada trebalo bi njima izaci u susret, da konacno u RH vladajuci shvate da ce mladi diplomanti otvarati buducnost drzave, a ako im se to ne dozvoli i ne postuje ih se, stvarat ce bolju buducnost u zemlji u koju odu i ne vrate se.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1026	Lucija Trutina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Člankom 43. pokušava se nametnuti prisilni staž studentima medicine koji su faks upisali kada je Vlada tvrdila da nam nije potreban staž nakon 6 godina faksa. Pitam se zašto je sad odjednom potreban staž i to je toliko hitno da se uvodi studentima koji su pri kraju školovanja. Ubrzano uvođenje zakona samo će naštetiti pacijentima, a i nama studentima. Produžujete nam dugogodišnje studiranje i nudite nam minimalac za posao liječnika. Svi znamo da ćemo mi obavljati posao liječnika u punom obujmu i da ovaj staž neće biti pod nadzorom starijeg doktora jer ih nema. Kroz idućih par godina 800-tinjak doktora obiteljske medicine odlazi u mirovinu, a mi dolazimo na staž kao njihova zamjena. Vi mislite da smo toliko naivni da mislimo da se staž uvodi za naše dobro, a ne zato što gubite doktore. Ako uvedete prisilni staž, izgubit će te još više doktora. U ovom tjednu, nakon početka priče o stažu, sve više studenata počelo je razmišljati o odlasku iz države. Zašto bi ostali raditi u RH ako nas nitko ne cijeni, a dopunom članka 182. pokazali ste koliko smo Vam nebitni. Nadam se da ćete dobro razmisliti o ovoj odluci i da ćete poslušati studente medicine koji Vam govore što da napravite da poboljšate našu budućnost, a time budućnost i ove države. Staž eventualno možete uvesti generacijama koje će tek upisati medicinski fakultet, ali tu bi mogli raspravljati o toliko potrebnoj reformi nastave na fakultetu po uzoru na zapadne europske zemlje. Molim Vas da uvažite naše zamolbe i ne idete dalje s provedbom ove reforme koja će svima DUGOROČNO naštetiti.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1027	Ivan Moštak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	“U članku 182. stavku 1. iza riječi: „studijem“ briše se točka te dodaje zarez i riječi: „ a doktoru medicine i uz uvjet jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osim za odobrenje specijalizacije na primarnoj razini zdravstvene zaštite.“.” Ovu izmjenu bi trebalo u potpunosti izbaciti. Sramotan i skandalozan prijedlog prisilnog rada godinu dana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (pzz) za nove, mlade doktore medicine. Uz ovakvu izmjenu zakona dopustila bi se manipulacija da se mlade doktorice i doktore medicine natjera (na godinu dana) da rade isključivo u pzz i zakine ih se za slobodu vlastitog odabira radnog mjesta, daljnjeg smjera obrazovanja i profesionalnog napretka sukladno željama i životnim okolnostima pojedinca. Nakon 6 godina studija, nema smisla uvjetovati i "sedmu" godinu studija (što bi na neki način ovakva odluka i bila). Vjerujem da je ograničavanje pojedinca da ne može raditi ništa drugo u RH osim navedenog - pzz suprotno duhu direktive EU zbog koje je i izbačen staž 2013. godine kako bi se naši studiji uskladili sa studijima u EU i kako bi se mogli slobodno kretati tržištem rada po EU. Mišljenja sam da je ideja iza ovakvog prijedloga stanje u našem zdravstvenom sustavu u vidu manjka liječnika koji žele raditi/rade u pzz te činjenica da je većina liječnika u pzz pred mirovinu (a ovaj prijedlog nije riješenje tog problema). Ako bi kojim slučajem ovaj uvjet postao služben, mislim da možete očekivati generalno nezadovoljstvo, gnjev i veći odljev mladih liječnika iz RH. Smatram da bi pametnije bilo napraviti generalnu i strukturiranu reformu zadnje (šeste) godine studija kako bi se povećale kompetencije i praktična znanja mladih liječnika i prije završetka studija. Prisila nakon završetka studija je nelogičan i ograničavajuć potez koji bi onemogućio odabir daljnjeg smjera karijere (ali i privatnog života) na godinu dana (ne žele svi raditi u pzz nakon završetka studija). Smatram da svi imamo puno pravo sami birati radno mjesto i radne uvjete prema svojim željama i životnim okolnostima, a pogotovo jer se studij upisao pod takvim uvjetima. Promjena uvjeta nekoliko mjeseci prije diplome nije primjerena.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1028	SARA PRISELAC	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Diplomirani liječnici bi nakon 6 godina studija trebali biti spremni za rad i odabir vlastitog puta u medicini. Hrvatska nije iznimka da se kod nas to ne bi moglo. Ako smatramo da iskustvo koje se stječe tijekom studija nije dovoljno, treba popravljati studij, a ne uvoditi sedmu godinu obaveze. Kao što su kolege već naveli - ovakva odluka bi samo ugrozila pacijente neprimjerenom kvalitetom zaštite, a diplomirane liječnike u još većem broju otjeralo u inozemstvo. Ne očekujte da ću htjeti stjecati specijalizaciju u Hrvatskoj uz ovakve uvjete kada drugdje mogu proći bolje	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1029	Danijel Čolak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Tek završeni doktori medicine moraju imati puno pravo birati radno mjesto prema svojim željama i životnim planovima. Godina rada u primarnoj zdravstvenoj zaštiti nije oblik profesionalne formacije tj. preduvjet koji je potreban za uspješan nastavak medicinske karijere. Primarna zdravstvena zaštita je također specijalistička djelatnost za koju je u uobičajenim okolnostima potrebno završiti specijalizaciju. Ovakav zakon nije logičan jer podrazumjeva primarnu zdravstvenu zaštitu bazičnom i nespecijalističkom, što ona nije. Ideja je apsurdna i štetna za pacijente, a jednako tako i za liječnike.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1030	Jan Težak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uvođenje obaveznog staža, i to još u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je bezobrazan i destruktivan potez očajnika. Apsolutno je suludo nakon dugog studija - od 6 godina, ljudima efektivno produžiti studij za još godinu dana - produžiti period financijske i profesionalne nesamostalnosti. Pod krinkom krpanja rupa u znanju - koje su posljedica loše organiziranog studija, što je opet odgovornost vladajućih - želite uvesti prisilan i potplaćen rad u istom tom preopterećenom sustavu, pod istim tim mentorima koji studente navodno nisu pripremili tokom studija - a zapravo s ciljem krpanja rupa u obiteljskoj medicinu, koju ste također godinama uništavali. Uostalom, već postoji opcija rada pod nadzorom za mlade liječnike koji to žele, zašto uvoditi obavezni staž? Zato što je obavezan i držite studente za jaja, i također ako im ne date licencu, ne morate im plaćati punu osnovicu plaće liječnika, nego neku crkavicu. Sramite se. Ne samo da je ta odluka bezobrazna, okrutna, i (granično) ilegalna prema studentima, radi se o odluci koja će primarnu zdravstvenu zaštitu samo još više srozati, a pacijente ugroziti. Postoje znanstveni radovi koji pokazuju važnost kontinuiteta zaštite, i opasnost njegovog izostanka, i apsolutno je suludo, neznanstveno, i riskantno primarnu zdravstvenu zaštitu bacati na grbaču friških diplomaca. Nitko ne želi vaš obavezni, oktroirani staž, a tko ne želi raditi neki posao, ga vjerojatno neće obavljati dobro - čak i kad bi imao ta znanja i vještine - što u kontekstu obiteljske medicine friški doktori ni nemaju. Svi ćemo vam otići van, pa plačite.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1031	Dunja Stolnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Iz nepoznatih razloga je uvriježeno da obiteljsku medicinu može raditi svatko. Dnevno bar 50 različitih indikacija za liječenje, praćenje, rehabilitaciju, palijativu, prevenciju, hrpa smjernica za liječenje pojedinih bolesti, ogromna administracija, penaliziranje od strane HZZO-a.... Mladi liječnici koji rade sami, bez ičije pomoći, ne znaju prepoznati hitno stanje ili adekvatno reagirati, ne znaju opseg rada obiteljske medicine. Pa nije ni čudo da svi bježe iz primarne jer je PRETEŠKA za raditi, a ne predosadna ili prejednostavna. Kako netko može pomisliti da će netko bez iskustva moći preuzeti ambulantu i raditi ju godinu dana? Sasvim je očigledno da je to "rješenje" za krpanje rupa u PZZ-u, ali pod cijenu nejednakosti u pružanju zdravstvene zaštite, nekontinuiranosti iste... Kako kvalitetno može raditi netko tko je natjeran raditi nešto što ne želi, a ni ne zna što mu je opseg posla? Može samo na vrijeme početi učiti neki strani jezik. Shvatite već jednom da je obiteljska zasebna grana medicine i ne može ju raditi bilo tko. Ako ne očekujete od stažista da vam operira srce, ne očekujte ni da vas liječi u primarnoj! U cijelom ovom zakonu ni riječi o tome kako medicinu, osobito primarnu, osloboditi od administracije koja nas guši! Ni riječi o razlikama u plaći privatnih liječnika i onih zaposlenih u DZ-u, a jedni i drugi rade identičan posao! Ništa od edukacije stanovništva i penalizacije za zatrpavanje hitnih prijema nehitnim pacijentima kojima se nije dalo javiti svojim obiteljskim liječnicima ili čekati na red kod istih! I dalje samo kozmetička rješenja.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1032	Tina Grgić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Mislila sam da smo odmakli od jugoslavenskog modela, da smo potpisali direktivu EU da će svi liječnici u primarnoj biti specijalisti. Zakon uvodi načelo kvalitete, a istodobno donosi prisilu mladim liječnicima da rade u pzz prije specijalizacije. Već vidim da se radi samo o popunjavanju kadrovskih rupa. Neke ambulante će svake godine imati novog liječnika. Kvaliteta i kontinuitet skrbi?! Čini mi se da zakonodavac misli da smo svi jako glupi i da nemamo izbora. Osvijestite se vi u MIZ-u i Hzzo-u, zar mislite da se možemo savijati bez pucanja? Ponude mailom i preko Linkedina stižu svaki dan, što je sljedeće, zaplijenit ćete nam putovnice?	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1033	Josipa Mavrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Popunjavanje rupa sa ''studentima'' u PZZ koje su nastale zbog godina zanemarivanja će dovesti samo do katastrofe. Tko će mladim liječnicima biti nadzor, mentor? Što sa liječnicima koji ne žele i ne pokazuju interes za obiteljskom? Prisila nikada nije riješenje. Potrebno je promijeniti strukturu studiranja i cjelokupne 6te godine fakulteta koja se bavi uglavnom ''nemedicinskim'' tematikama, te iste predmete staviti u okvire izbornih, a ne obveznih. Šestu godinu fakulteta se tako može osloboditi za godinu prakse/staža ili rada pod nadzorom - kako god to već želite nazvati i na kraju fakulteta imati ljude koji su već nešto vidjeli i radili. Ovakvim metodama će se dovesti do nezadovoljstva studenata koji već i ovako planiraju otići jer im tek sada nećete dati izbora kao i do nezadovoljsva liječnika OM koji su se godinama obučavali kako bi znali što i kada treba napraviti. Ukratko, metoda gašenja požara kapljicama vode.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1034	Marta Grgat	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 43.	Uvjetovanje radnog iskustva u primarnoj zaštiti nije prihvatljivo i samo će prouzročiti pad kvalitete primarne zdravstvene zaštite u mnogim sredinama u kojima će se liječnici mijenjati na godišnjoj bazi. Također, isto bi lako moglo dovesti do još većeg iseljavanja mladih liječnika iz RH, koji će u drugim europskim zemljama moći raditi posao koji žele, te za to biti cijenjeni i adekvatno plaćeni. Očigledno se promjena želi uvesti kako bi se riješio problem propadanja primarne zdravstvene zaštite, ali prisiljavanje mladih i neiskusnih liječnika da rade u primarnoj zaštiti protivno svojim željama nije nikakvo riješenje.	Prihvaćen	Prihvaćeno brisanje uvjeta jedne godine radnog iskustva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za odobrenje specijaliazcije.
1035	Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 44.	U članku 184. stavku 4. riječi: „priznatih stručnjaka određenih specijalnosti“ predlažemo zamijeniti riječima: „nastavnika izabranih u znanstveno-nastavna zvanja i primarijusa“	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1036	Ivan Žokalj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 44.	Imenovanje ispitivača na specijalističkom ispitu kao i sve aktivnosti koje se odnose na stručni nadzor provedbe specijalizantskog staža doktora medicine treba prebaciti iz nadležnosti ministarstva u nadležnost Hrvatske liječničke komore. Ministarstvo se ne bi trebalo baviti takvim detaljima nego samo donošenjem Nacionalnog plana specijalizacija, načinom financiranja specijalizacija, kontrolom ishoda/uspješnosti u stjecanju kompetencija specijalizanata svih specijalizacija putem periodičnih izvješća nadležnog tijela u komori i upravnim nadzorom nad administrativnim postupcima koji se moraju provoditi tijekom cijelom specijalizantskog staža (poput postupka prijave, odobrenja, prijave ispita do polaganja ispita). Liječničkoj komori zakonodavac može naložiti putem odgovarajućeg zakonskog članka obvezu sastavljanja pravilnika o imenovanju ispitivača na specijalističkim ispitima (npr. u roku 6 mjeseci od donošenja Zakona). Predmetnim pravilnikom o imenovanju ispitivača na specijalističkim ispitima od iznimne je važnosti jasno propisati kriterije za izbor kandidata(broj godina radnog staža kao specijalista određene specijalnosti i uže specijalnosti, posjeduje li kandidat jednu ili više specijalizacija, stručni i znanstveni radovi, znanstveno-nastavna zvanja, edukacije u zemlji i inozemstvu, mentorstvo, broj sati vježbi sa studentima medicinskih fakulteta).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1037	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 44.	Kao predalagač ove odredbe odredbe da je mentor prisutan ispitu ali ne sudjeluje u ocjenjivanju moram braniti svoj stav. Osim ako mentoru nije neugodno slušati svog kandiadta trebao bi biti prisutan kako bi se objasnili eventualni propusti u protokolu, što je često moguće jer neke propisane aktivnosti jednostavno nije moguće organizirati i provesti. Ispitna komisija može zamjeriti kandidatu propuste za koje objektivno nije kriv. Vidim ulogu mentora kao "starijeg brata" koji daje sigurnost kandidatu samim svojim prisustvom. Stres izlaska pred komisiju nije zanemariv. Svjedočio sam situaciji kada se kadidat "smrzne" i to bi mentor mogao malo moderirati. Smatrab da bi svaki mentor trebao biti ponisan na svog kandidata jer su skupa prošli sve izazove propisanog programa.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1038	VEDRAN KOVAČIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 44.	U Članku 44. nacrta izmjena Zakona (odnosno sadašnjem članku 184. stavak 6, navodi se kako Ministar donosi listu ispitivača na specijalističkim ispitima. Potrebno je točno definirati koje kompetencije, broj godina staža i znanstveno-nastavna zvanja mora imati ispitivač sa Liste. Također je potrebno definirati zakonski kako se lista objavljuje na mrežnim stranicama MZ. Također je potrebno ukinuti sadašnji stavak 5. istog članka („Glavni mentor kandidata nije član ispitne komisije, ali je obvezan prisustvovati ispitu iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.“). Navedeno zakonsko rješenje je potpuno bespotrebno, te izlaže mentora nepotrebnom putovanju, troškovima i odsutnosti s posla. S poštovanjem, izv.prof.dr.sc. Vedran Kovačić, dr.med. specijalist opće interne medicine, uži specijalist nefrologije, uži specijalist intenzivne medicine, specijalist hitne medicine Zavod za hitnu i intenzivnu medicinu te kliničku farmakologiju s toksikologijom Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog bolničkog centra Split Glavni mentor KBC Split za specijalizaciju iz hitne medicine Glavni mentor KBC Split za specijalizaciju iz opće interne medicine	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1039	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 45.	U tekstu novopredloženog čl. 184.a potrebno je definirati rok (predlažemo 30 dana) u kojem je Ministarstvo zdravstva obvezno donijeti rješenje o priznavanju europskog specijalističkog ispita. Ističemo da je HLK u svojim uvodnim komentarima i primjedbama na odredbe ZZZ koje nisu predmetom uređivanja Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama ZZZ-a predložila i potpuno novi tekst čl. 184.a., u skladu s prijedlogom prebacivanja nadležnosti nad specijalističkim usavršavanjem s Ministarstva zdravstva na HLK.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1040	Nikolina Vučemilo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 45.	Predlaže se da se usavršavanje iz uže specijalizacije kao i ispit na europskoj razini definira na isti način	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1041	ZORAN IVEZIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 46.	Zoran Ivezič-Hrvatska komora zdravstvenih radnika-Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost U odredbama Zakona koji reguliraju radno vrijeme u mreži javne zdravstvene zaštite, a odnosi se na skraćivanje radnog vremena zdravstvenim radnicima na 35 sati koji su izloženi štetnim utjecajima uvjeta rada koje utječe na zdravlje i sposobnost radnika, izostavljeni su radnici medicinsko-laboratorijske djelatnosti koji rade na odjelima patologije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1042	NIVES BOŽIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 46.	U odredbama Zakona koji reguliraju radno vrijeme u mreži javne zdravstvene zaštite, a odnosi se na skraćivanje radnog vremena zdravstvenim radnicima na 35 sati koji su izloženi štetnim utjecajima uvjeta rada koje utječe na zdravlje i sposobnost radnika, izostavljeni su radnici medicinsko-laboratorijske djelatnosti koji rade na odjelima patologije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1043	KATJA PULJČAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 46.	U odredbama Zakona koji reguliraju radno vrijeme u mreži javne zdravstvene zaštite, a odnosi se na skraćivanje radnog vremena zdravstvenim radnicima na 35 sati koji su izloženi štetnim utjecajima uvjeta rada koje utječe na zdravlje i sposobnost radnika, izostavljeni su radnici medicinsko-laboratorijske djelatnosti koji rade na odjelima patologije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1044	IVANA PRIBUDIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 46.	Ivana Pribudić- Hrvatska komora zdravstvenih radnika - Strukovni razred za medicinsko - laboratorijsku djelatnost Članak 46. U odredbama Zakona koji reguliraju radno vrijeme u mreži javne zdravstvene zaštite, a odnosi se na skraćivanje radnog vremena zdravstvenim radnicima na 35 sati koji su izloženi štetnim utjecajima uvjeta rada koje utječe na zdravlje i sposobnost radnika, izostavljeni su radnici medicinsko-laboratorijske djelatnosti koji rade na odjelima patologije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1045	DARKO MIJATOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 46.	Darko Mijatović - Hrvatska komora zdravstvenih radnika - Strukovni razred za medicinsko - laboratorijsku djelatnost Članak 46. U odredbama Zakona koji reguliraju radno vrijeme u mreži javne zdravstvene zaštite, a odnosi se na skraćivanje radnog vremena zdravstvenim radnicima na 35 sati koji su izloženi štetnim utjecajima uvjeta rada koje utječe na zdravlje i sposobnost radnika, izostavljeni su radnici medicinsko-laboratorijske djelatnosti koji rade na odjelima patologije.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1046	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 46.	Budući da je stres vodeći izvor pobola i smrtnosti na radnom mjestu i vezano za radno mjesto i uvjete rada predložio bih za poslove koji su izrazito stresogeni i kojima se ne može skratiti radno vrijeme uvesti beneficirani staž. Vrste poslova i količinu dodatnog radnog staža bi u nekom razumnom roku (npr. godinu dana) trebao donijeti ministar uz suglasnost HLK. Obavezno uz suglasnost HLK jer to onda ne bi bila politička već odluka usuglašena sa strukom. Primjerice - njega najtežih, terminalnih bolesnika na neurologiji, onkologiji i pedijatriji definitivno spada u ovu kategoriju. Radno vrijeme se ne može skratiti a posljedice rada na takvim radilištima ostavljaju duboki trag i zdravstvenu štetu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1047	HRVATSKA UDRUGA PODUZETNIKA U ZDRAVSTVU	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 46.	U slučaju kada radnik ne inzistira na skraćenju radnog vremena na navedenim poslovima, ostaviti mogućnost sporazumnog dogovora poslodavca i radnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1048	ivana šmit	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	ČLANAK 242. Stavak 1. Molimo da se ovaj stavak u potpunosti izbriše. Podložan je preširokom tumačenju. Može se dogoditi da pacijent iz npr. Dubrovnika smatra da nema pravo na jednakost u cjelokupnom ostvarivanju zdravstvene zaštite ako npr. ne bude u mogućnosti da ga se zbog liječenja odmah premjesti npr. na KBC Rebro i tuži zbog toga nadležnog liječnika. Molimo izbrisati ovaj stavak!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1049	ZORAN IVEZIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Zoran Ivezić-Hrvatska komora zdravstvenih radnika-Strukovni razred za medicinsko-laboratorijsku djelatnost Navedenim člankom u cijelosti se mijenjaju odredbe Zakona koje propisuju prekršajne odredbe. Novi članak 246. Zakona propisuje prekršaje koje počini privatni zdravstveni radnik. Između ostalog se navodi da će se novčanom kaznom kazniti privatni zdravstveni radnik ako ne ispunjava uvjete u pogledu prostora i medicinsko-tehničke opreme propisane normativima i standardima, a izostavlja se ispunjavanje normativa i standarda u pogledu osoblja. Nejasno je zašto je isto izostavljeno s obzirom da se zdravstvena usluga ne može pružati bez odgovarajućih zdravstvenih radnika. Nejasno je, također, što znači obavljanje privatne prakse osobno, prekršajna odgovornost za primanje više zdravstvenih radnika iste struke, a naročito prekršajna odgovornost ako se privatna praksa obavlja s više od dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu, kad je važećim člankom 54. stavkom 6. propisano da u istoj ordinaciji, odnosno biokemijskom laboratoriju mogu obavljati privatnu praksu dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu. Isto je kontradiktorno, ali se onda postavlja i pitanje što je sa situacijom kada postoji samo jedan zdravstveni tim u smjenskom radu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1050	NIVES BOŽIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Navedenim člankom u cijelosti se mijenjaju odredbe Zakona koje propisuju prekršajne odredbe. Novi članak 246. Zakona propisuje prekršaje koje počini privatni zdravstveni radnik. Između ostalog se navodi da će se novčanom kaznom kazniti privatni zdravstveni radnik ako ne ispunjava uvjete u pogledu prostora i medicinsko-tehničke opreme propisane normativima i standardima, a izostavlja se ispunjavanje normativa i standarda u pogledu osoblja. Nejasno je zašto je isto izostavljeno s obzirom da se zdravstvena usluga ne može pružati bez odgovarajućih zdravstvenih radnika. Nejasno je, također, što znači obavljanje privatne prakse osobno, prekršajna odgovornost za primanje više zdravstvenih radnika iste struke, a naročito prekršajna odgovornost ako se privatna praksa obavlja s više od dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu, kad je važećim člankom 54. stavkom 6. propisano da u istoj ordinaciji, odnosno biokemijskom laboratoriju mogu obavljati privatnu praksu dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu. Isto je kontradiktorno, ali se onda postavlja i pitanje što je sa situacijom kada postoji samo jedan zdravstveni tim u smjenskom radu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1051	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 47. Nije jasno zašto se kažnjavaju Ustanove (koje se financiraju novcem poreznih obveznika) umjesto odgovorne osobe ili ravnatelja ako se odgovorna osoba ne može ustanoviti. Ne mogu porezni obveznici snositi trošak lošeg rada pojedinaca. Dodati odredbu da se kažnjava kršenje Pravilnika o mjerilima za prijam specijalizanata i Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1052	KATJA PULJČAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Navedenim člankom u cijelosti se mijenjaju odredbe Zakona koje propisuju prekršajne odredbe. Novi članak 246. Zakona propisuje prekršaje koje počini privatni zdravstveni radnik. Između ostalog se navodi da će se novčanom kaznom kazniti privatni zdravstveni radnik ako ne ispunjava uvjete u pogledu prostora i medicinsko-tehničke opreme propisane normativima i standardima, a izostavlja se ispunjavanje normativa i standarda u pogledu osoblja. Nejasno je zašto je isto izostavljeno s obzirom da se zdravstvena usluga ne može pružati bez odgovarajućih zdravstvenih radnika. Nejasno je, također, što znači obavljanje privatne prakse osobno, prekršajna odgovornost za primanje više zdravstvenih radnika iste struke, a naročito prekršajna odgovornost ako se privatna praksa obavlja s više od dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu, kad je važećim člankom 54. stavkom 6. propisano da u istoj ordinaciji, odnosno biokemijskom laboratoriju mogu obavljati privatnu praksu dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu. Isto je kontradiktorno, ali se onda postavlja i pitanje što je sa situacijom kada postoji samo jedan zdravstveni tim u smjenskom radu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1053	IVANA PRIBUDIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Ivana Pribudić - Hrvatska komora zdravstvenih radnika - Strukovni razred za medicinsko - laboratorijsku djelatnost Članak 47. Navedenim člankom u cijelosti se mijenjaju odredbe Zakona koje propisuju prekršajne odredbe. Novi članak 246. Zakona propisuje prekršaje koje počini privatni zdravstveni radnik. Između ostalog se navodi da će se novčanom kaznom kazniti privatni zdravstveni radnik ako ne ispunjava uvjete u pogledu prostora i medicinsko-tehničke opreme propisane normativima i standardima, a izostavlja se ispunjavanje normativa i standarda u pogledu osoblja. Nejasno je zašto je isto izostavljeno s obzirom da se zdravstvena usluga ne može pružati bez odgovarajućih zdravstvenih radnika. Nejasno je, također, što znači obavljanje privatne prakse osobno, prekršajna odgovornost za primanje više zdravstvenih radnika iste struke, a naročito prekršajna odgovornost ako se privatna praksa obavlja s više od dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu, kad je važećim člankom 54. stavkom 6. propisano da u istoj ordinaciji, odnosno biokemijskom laboratoriju mogu obavljati privatnu praksu dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu. Isto je kontradiktorno, ali se onda postavlja i pitanje što je sa situacijom kada postoji samo jedan zdravstveni tim u smjenskom radu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1054	DARKO MIJATOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Darko Mijatović - Hrvatska komora zdravstvenih radnika - Strukovni razred za medicinsko - laboratorijsku djelatnost Članak 47. Navedenim člankom u cijelosti se mijenjaju odredbe Zakona koje propisuju prekršajne odredbe. Novi članak 246. Zakona propisuje prekršaje koje počini privatni zdravstveni radnik. Između ostalog se navodi da će se novčanom kaznom kazniti privatni zdravstveni radnik ako ne ispunjava uvjete u pogledu prostora i medicinsko-tehničke opreme propisane normativima i standardima, a izostavlja se ispunjavanje normativa i standarda u pogledu osoblja. Nejasno je zašto je isto izostavljeno s obzirom da se zdravstvena usluga ne može pružati bez odgovarajućih zdravstvenih radnika. Nejasno je, također, što znači obavljanje privatne prakse osobno, prekršajna odgovornost za primanje više zdravstvenih radnika iste struke, a naročito prekršajna odgovornost ako se privatna praksa obavlja s više od dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu, kad je važećim člankom 54. stavkom 6. propisano da u istoj ordinaciji, odnosno biokemijskom laboratoriju mogu obavljati privatnu praksu dva tima iste djelatnosti u smjenskom radu. Isto je kontradiktorno, ali se onda postavlja i pitanje što je sa situacijom kada postoji samo jedan zdravstveni tim u smjenskom radu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1055	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	U masi ovih kazni ima nekih koje su šokantno nakaradne... nisam pravnik nego samo liječnik, pa možda ne tumačim dobro zakon, ali... 1. članak 246 pod 19. primi u radni odnos više zdravstvenih radnika iste struke (članak 54. stavak 3.) - znači li to da ako ja želim pružiti nadstandard i o svom trošku zaposlim još jednu medicinsku sestru ću biti kažnjena?!? 2. čl 246 pod 26. se ne odazove pozivu nadležnog tijela i/ili nadležnog doma zdravlja u radu posebno organiziranih ambulanti, odnosno u osiguravanju dostupnosti zdravstvene zaštite (članak 64. stavak 2.) - ovo djeluje kao da mi dom zdravlja može odrediti da odrađujem još jednu ambulantu kad poželi, a u čl 64 stavak 2 na koji se poziva se govori o radu u izvanrednim okolnostima, katastrofama i sl? i još bi dodala komentar na već postojeći čl 47. zakona koji je na snazi - da privatni zdravstveni djelatnici ne smiju obavljati drugu slobodnu djelatnost??? Zašto ako obavljam svoj posao po svim propisima i pravilnicima i odradim redovno radno vrijeme ne bi smjela npr prodat koju svoju rukotvorinu legalno jel eto recimo bavim se tom slobodnom djelatnošću tj hobijem koji želim registrirati ili možda pečem torte i kolače u slobodno vrijeme? možda ja krivo shvaćam taj dio zakona, nadam se bar....	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1056	Monika Jeđud	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Ovo je nevjerovatno! Da li i u jednoj drugoj struci osim zdravstvenoj postoji kažnjavanje privatnih radnika ako žele nešto raditi van svog punog radnog vremena? Zašto privatnik ne bi smio zaposliti drugog zdravstvenih radnika iste struke ? Kakve to veze ima sa pružanjem ili nepružanjem zdravstvene zaštite? To samo može poboljšati i unaprijediti zdravstvenu uslugu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1057	Dunja Ljubičić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Tolika netrepeljivost je prisutna prema privatnim zdravstvenim radnicima kao da ne pripadaju zdravstvenom sustavu i ne rade isti posao kao domski liječnici. Samo bi ih kažnjavali, a također su samo ljudi skloni bolestima, željni godišnjeg odmora i slobodnog vremena. Jedina razlika je što imaju slobodu, a uporno im se to želi oduzeti i sada još dodatnim novčanim kažnjavanjem.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1058	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Nakon dodavanja, u članak 64. Zakona, odredbe koja glasi: „ Zdravstveni radnici privatne prakse u mreži javne zdravstvene službe obvezni su na zahtjev nadležnog doma zdravlja sudjelovati u osiguravanju dostupnosti zdravstvene djelatnosti koju obavljaju sukladno članku 103. stavak 5. ovog Zakona.“ predvidjeti u prekršajnim odredbama Zakona novčanu kaznu privatnom zdravstvenom radniku koji počini prekršaj nepoštivajući takvu obvezu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1059	Nataša Ban Toskić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Članak 242 je u potpunosti promašen i znak poraza za Zakonodavca i za predlagatelja jer svodi privatne zdravstvene radnike na razinu ispod Zakona o lječništvu i Zakona o zaštiti prava pacijenata pa i ispod samog Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Gotovo ih kriminalizira. Čemu kazna po stavku 18 i 23? Zar privatnik ne smije biti bolestan ili na godišnjem odmoru? Čemu stavak 19? Zašto ne bi smio zaposliti više zdravstvenih radnika iste struke ako je privatnik? Kakve to veze ima sa pružanjem ili nepružanjem zdravstvene zaštite? Čemu stvak 20 - potpuno je nejasan? stavak 26 - nije ratno stanje - čini se protuustavno. Ovaj članak je znak nesposobnosti za učinkovitu i funkcionalnu organizaciju sustava zdravstvene zaštite prema modelu suradnje, profesionalnog i ugovornog odnosa. Sila, a ne uspješna koordinacija i organizacija.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1060	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Zašto je članak 246 toliko bogat svim mogućim situacijama koje će biti sankcionirane kaznom? Stječe se dojam da su privatni zdravstveni djelatnici neka posebna vrsta ljudi koja je sklona kriminalu i kršenju pravila. Osobito želim skrenuti pozornost da je kazna predviđena i za situacije koje su nespojive sa kvalitetom rada - npr kada se zdravsvenog radnika (opet jednina) prisiljava na rad u specijalnom dežurstvu koje je smješteno u porstoru ispod standarda i koje nije opemljeno tehnički i informatički na način da se može neometano raditi. Čak i u toj situaciji zdravstveni djelatnik je kriv i biti će kažnjen a organizator ne snosi nikakvu odgovornost. Liječnicima koji su zaposelni u Domovima zdravlja i u bolnicama je DOZVOLJENO obavljati i druge djelatnosti (rad u drogoj zdravstvenoj ustanovi i obavljanje raznih drugih poslova) dok je liječniku "privatniku" propisana kazna ako radi još neki posao ili djelatnost. Ne daj bože da ima i neki hobi kojeg bi legalno prijavio a koji nema nikakve veze sa zdravstvom. Da li je ovo odraz neznanja zakonodavca da postoji život i izvan ordinacije? Ili je samo zla namjera? U svakom slučaju sama veličina ovog članka daje jasnu poruku - niste poželjni dio društva. Žalosno. Pa ovo društvo nas je školovalo. Ovo društvo je donijelo odluku o tome da želi privatne zdravstvene djelatnike, nismo mi iz zemlje iskočili i eto nas.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1061	Dunja Stolnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 47.	Može li se napokon definirati plaćanje mentoriranja liječnicima mentorima? Velika većina kolega to radi besplatno iako ih to ometa i usporava u radu. Davnih dana je trebao biti donesen pravilnik pa nije, kao i za puno toga. Može li ministar biti novčano kažnjen ako ne donese pravilnike u roku 6-12 mj? Može li se definirati što je to standard, a što nadstandard?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1062	Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 49.	Dovoljno je samo brisanje ovog članka Zakona bez stavljanja zamjensko članka (Članak 50. ovih izmjena).	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1063	Danijela Daus-Šebeđak	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 49.	Poštovani! Smatram da košarica usluga u PZZ nije definirana, i da je neprihvatljivo bilo kakvo kažnjavanje liječnika, pogotovo u PZZ. Sistematski pregledi, " paneli" u obiteljskoj medicini postoje, možda ih nadograditi. Lp	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1064	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 49.	Brisani članak 268. zapravo je zamijenjen člankom 50. u prijelaznim i završnim odredbama. Članak 268. ovdje je mogao biti izmijenjen slijedom čega ne bi došlo do nelogičnosti u članku 63. ovog nacrta prijedloga Zakona ili su pak odredbe istoga mogle biti uglavljene na kraju izmijenjenog članka 268., odnosno ukoliko želite članka 50. koji ga zamjenjuje.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1065	HRVATSKA KOMORA MEDICINSKIH BIOKEMIČARA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Članak 50. stavak 1. Izmjene Zakona odnose se na promjenu uvjeta za obavljanje privatne prakse u smislu povećanja duljine radnog odnosa u domu zdravlja s jedne godine na pet godina. Za pretpostaviti je da ove izmjene neće izazvati probleme u funkcioniranju primarne zdravstvene zaštite u većim sredinama, međutim smatramo da bi izmjene i dopune Zakona morale ići u smjeru poboljšanja pristupa PZZ u udaljenim i depriviranim područjima u kojima ova izmijenjena odredba može izazvati probleme. Upravo u tim područjima izražen je nedostatak medicinskih biokemičara i problem u dostupnosti laboratorijske dijagnostike. Primjer grada Makarske, turističkog središta, koji godinama nema medicinsko-biokemijski laboratorij zorno pokazuje kako je 27.000 stanovnika toga područja (a ljeti i višestruko većeg broja) upravo zbog nemogućnosti dobivanja dozvole za obavljanje privatne prakse ostalo bez medicinsko-biokemijskog laboratorija. Znatan je broj manjih gradova i općina s istovjetnim problemom ne samo u funkcioniranju i dostupnosti laboratorijske dijagnostike već i u funkcioniranju liječničkih ordinacija. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u skladu s utvrđenim pravima i obvezama osiguravaju uvjete za zaštitu, očuvanje i poboljšanje zdravlja stanovništva, organiziraju i osiguravaju ostvarivanje zdravstvene zaštite na svom području a prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi jedinice lokalne i područne samouprave u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog i regionalnog značaja a od osobitog značaja je zdravstvena zaštita. Smatramo da lokalna i regionalna samouprava najbolje na svom području prepoznaje potrebe stanovništva vezno uz ostvarivanje zdravstvene zaštite. Stoga predlažemo da se lokalnoj i područnoj samoupravi i/ili Ministarstvu zdravstva izmjenama i dopunama Zakona regulira mogućnost da dodijeli pravo na obavljanje privatne prakse zdravstvenom radniku u udaljenim i depriviranim sredinama prije isteka pet godina radnog odnosa u domu zdravlja ako je to jedini način da se osigura dostupnost zdravstvene zaštite na primarnoj razini u laboratorijskoj dijagnostici, obiteljskoj medicini, zdravstvenoj zaštiti žena i djece te dentalnoj medicini.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1066	Matica hrvatskih sindikata	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Predlažemo da se u članku 50. doda odredbu da se ugovor o radu zdravstvenog radnika u timu prenosi na novog poslodavca u neizmijenjenom obliku i opsegu dosadašnjih prava i obveza sukladno čl. 137. Zakona o radu. Obrazloženje: Činjenica je da se prilikom prelaska zdravstvenog radnika (liječnika) u ordinaciju radi obavljanja privatne prakse često od zdravstvenog radnika u timu – medicinske sestre, traži da ona raskine radni odnos s prethodnim poslodavcem iako medicinskoj sestri kao zaposlenici npr. doma zdravlja nije namjera raskinuti radni odnos s domom zdravlja, već joj je u postupku odlaska liječnika u ordinaciju obveza pratiti sudbinu tima. Naime, liječnik je u obvezi već kod podnošenja zahtjeva priložiti ugovor o radu medicinske sestre u timu ili izjavu o radu ovjerenu kod javnog bilježnika. Stoga smatramo da se u navedenom slučaju ne radi o prestanku radnog odnosa već o nastavku radnog odnosa, odnosno prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca sukladno ranije navedenim odredbama Zakona o radu te da je isto potrebno jasno definirati.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1067	HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	U čl. 50. st.1. koji propisuje uvjete pod kojima zdravstveni radnici koji su u radnom odnosu u domu zdravlja mogu podnijeti zahtjev Ministarstvu zdravstva za izdavanje rješenja o obavljanju privatne prakse u ordinaciji, predloženi uvjet od najmanje posljednjih pet godina u radnom odnosu u domu zdravlja smatramo neprimjernim te predlažemo zadržati trenutni uvjet iz članka 268. ZZZ-a od najmanje posljednju godinu dana u radnom odnosu u domu zdravlja.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1068	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Ovaj članak zakona kojim se produžuje radni odnos u domu zdravlja na 5 godina kao uvjet za podnošenje zahtjeva za privatnu praksu izazvati još veći kadrovski deficit u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i devastaciju primarne zdravstvene zaštite	Prihvaćen	Prihvaćen
1069	Ana Srnović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Predlažem da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostane na snazi neizmijenjen. Kao mladi liječnik u ambulanti obiteljske medicine ovaj prijedlog zakona smatram izrazito demotivirajućim, a želja mi je ostati u obiteljskoj medicini. Produžavanjem radnog odnosa pod domom zdravlja s 1 (iako već sada postoje brojni podzakonski akti županija koji su i tu jednu godinu povećali na 3 godine) na 5 godina, samo dolijevate ulje na vatru. Odlazak u privatnu praksu će također dodatno otežati micanje postotka minimalnog broja ordinacija u mreži javne zdravstvene zaštite pod domom zdravlja jer će se dati slobodne i odriješene ruke politički podobnim ljudima. Mladim liječnicima će obiteljska medicina biti još odbojnija jer još dulje vremena neće biti adekvatno plaćeni za isti posao koji odrađuju kao i kolege koje su uspjeli otići u privatnu praksu. Svakom liječniku treba dati na izbor što želi i kada želi (nakon godinu dana). U protivnom, srljamo ka propasti primarne zdravstvene zaštite.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1070	Ivan Remaj	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	INICIJATIVA MLADIH LIJEČNIKA Članak 50. Zdravstveni radnici koji su u radnom odnosu u domu zdravlja najmanje posljednjih pet godina i koji ispunjavaju uvjete za obavljanje privatne prakse iz članka 47. stavka 1. točaka 1. do 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) mogu podnijeti zahtjev Ministarstvu za izdavanje rješenja o obavljanju privatne prakse u ordinaciji sukladno članku 50. stavku 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) . Ovu odredbu izbrisati i omogućiti otvaranje privatne prakse svima koji žele raditi obiteljsku medicinu na takan način. Vremensko ograničavanje je nepotrebno.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1071	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	„(3) Zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka trebaju uvjet iz članka 47. stavka 1. točke 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) ispuniti danom početka obavljanja privatne prakse.“ Komentar: Riječi „točke 6.“ treba zamijeniti riječima: „točke 7.“ Riječ je o uvjetu iz članka 47. stavka 1. točke 7.: - da nije u radnom odnosu odnosno ne obavlja drugu djelatnost s danom početka obavljanja privatne prakse.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1072	UDDaH - Udruga dentalnih doktora Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Mišljenja smo da čl. 268 , st.1. ZOZZ treba ostati neizmijenjen a dodatno je potrebno nadopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave da ne dođe do zlouporabe nametanjem viših cijena zakupa i najma opreme	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćen, vremenski uvjet ostaje neizmjenjen.
1073	Tamara Fable Karlić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Predlažem da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostane na snazi neizmijenjen. Produžavanjem radnog odnosa u domu zdravlja na 5 godina dodatno se destimulira rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti što će dovesti do potpune kadrovske devastacije.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1074	Ivana Vidinović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Ne slažem se s ovim člankom zakona kojim se produžuje radni odnos u domu zdravlja na 5 godina; treba ga maknuti.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1075	Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Dovoljno je samo brisanje članka 268. Zakona bez stavljanja zamjensko članka (Članak 50. ovih izmjena). Na ovaj način dolazimo do slovenskog modela privatnih ordinacija, tj. tko želi raditi u privatnoj ordinaciji privatnim sredstvima osigurava privatni prostor i privatnu opremu i natječe se za ugovor sa osiguravateljem.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1076	BORNA ŠARIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Ovaj članak zakona kojim se produžuje radni odnos u domu zdravlja na 5 godina kao uvjet za podnošenje zahtjeva za privatnu praksu izazvati još veći kadrovski deficit u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i devastaciju primarne zdravstvene zaštite. Liječnicima treba olakšati, a ne otežati ulazak u koncesiju, tj privatnu praksu. Liječnicima u područjima s indeksom razvijenosti ispod 100, kao i u brdsko planinskom područjima te otocima, treba omogućiti ulazak u privatnu praksu s manjim brojem pacijenata.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćen, vremenski uvjet ostaje nepromijenjen.
1077	Adrijana Tomas	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Što točno predlagatelj misli dobiti prisilom na ostanak u DZ onih koji to ne žele? I zašto onda ograničenje na samo 5 godina, možda da im se oduzme i putovnica pa smo riješili problem dugoročnije?	Prihvaćen	Prihvaćen.
1078	Helena Pejić Popović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Potrebno je omogućiti slobodan izbor liječnicima u PZZ po kojem će modelu raditi. Tko hoće raditi kao privatna ugovorna Ordinacija, a tko kao zaposlenik doma zdravlja treba biti osobni izbor	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1079	Vedrana Ćosić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Ovaj članak zakona kojim se produžuje radni odnos u domu zdravlja na 5 godina kao uvjet za podnošenje zahtjeva za privatnu praksu izazvati još veći kadrovski deficit u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i devastaciju primarne zdravstvene zaštite.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1080	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Pet godina? baš poticajno...nek ljudi imaju pravo izbora ili izjednačiti liječnički posao i plaću za isto radno mjesto s istim obrazovanjem ili konačno ići u pravu reformu pa u potpunosti redefinirati ulogu doma zdravlja...	Prihvaćen	Prihvaćen.
1081	Vinko Pešić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Usvajanjem moga prijedloga u komentaru na članak 25. bi cijeli ovaj članak bio bespredmetan Kao podsjetnik prepisujem ponovno komentar: "Predlažem da se sve točke odredbe članka 25. izbrišu. Predlažem da se doda samo jedna točka koja glasi kako slijedi: Članak 103. mijenja se i glasi: 1. Ukidaju se domovi zdravlja." Obrazloženje: ukidanjem domova zdravlja svi obiteljski liječnici bi postali privatni ugovorni liječnici, direktno bi se dogovarao posao s osiguravateljem, država nebi imala obvezu sanirati troškove koje rade domovi zdravlja, ulaganjem u prostor i opremu ugovornih liječnika digla bi se razina kvalitete zdravstvene zaštite, smanjile liste čekanja, povećao bi se broj mladih liječnika u obiteljskoj medicini i doprinijelo bi svekolikom boljitku građana Republike Hrvatske. Jasno mi je da bi izgubili ravnatelji domova zdravlja, zmjenici ravnatelja, pomoćnici ravnatelja za raznorazna pitanja i gubljenje vremena i ostala prateća kamarila u administraciji domova zdravlja, ali mislim da je to manji problem nego potpuno uništenje obiteljske medicine koja nam se sprema usvajanjem navedenih točaka i "jačanjem" uloge Domova zdravlja, zapravo ravnatelja/politike.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1082	VALENTINA KOVAČ ŠESTAN	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Smatram da će ovaj članak zakona kojim se produžuje radni odnos u domu zdravlja na 5 godina kao uvjet za podnošenje zahtjeva za privatnu praksu izazvati još veći kadrovski deficit u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Osobito se to odnosi na “neatraktivne” i ruralne ambulante koje su godinama bez stalnog liječnika (“tzv. timovi bez nositelja”) u kojima se liječnici izmjenjuju i rade tek nekoliko sati nakon što su odradili smjenu u svojoj ordinaciji. Kvaliteta skrbi u takvim ordinacijama je slabija i nedostatna , a prioritet zdravstvene reforme bi trebao biti bolja skrb. Lokalna samouprava i domovi zdravlja ovim produljenjem trajanja staža u domu zdravlja gube “alat” kojim mogu privući liječnike u takve neatrativne ordinacije . Godinu dana rada u istoj ordinaciji , uz ispunjavanje ostalih do sad propisanih uvjeta je sasvim dovoljan kriterij za podnošenje zahtjeva za privatnu praksu. Prisilno zadržavanje liječnika u radnom odnosu u domovima zdravlja nema smisla već treba raditi na poboljšanju uvjeta rada zaposlenika domova zdrvalja: omogućiti im specijalizaciju, edukaciju za specifične vještine (poput dijagnostičkog ultrazvuka, KMAT-a...), nagraditi ih za rezultate rada. Kako bi se osnažila obiteljska medicina treba liječnike i medicinske sestre osloboditi prekomjerne administracije (prebacivanjem dijela administrativnih poslova na zaposlenike HZZO-a i zapošljavanjem administratora u ordinacijama) i tako im omogućiti dovoljno vremena za bavljenjem medicinskim dijelom posla. Na taj način će se poboljšati skrb za pacijenta i imat ćemo bolje zdravstvene ishode.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1083	ANJA VALENTIN JURLINA	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Svim liječnicima zaposlenima u domovima zdravlja nositeljima svojih timova treba odmah (bez vremenskog uvjeta od 5 godina) omogućiti slobodan izbor žele li raditi kao zaposlenici domova zdravlja ili kao privatni zdravstveni radnici.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1084	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Zakonodavac uporno ignorira sadašnje stanje i probleme koje su dosadašnje verzije zakona i brojni pravilnici kreirali. Aktualno stanje je dau PZZ imamo ordinacije koje su u domu zdravlja i ordinacije koje su privatne/ugovorne. Za sve njih je koordinator aktivnosti dom zdravlja - to jasno piše i u ovom i u prethodnim verzijama zakona. Ono što je problem je jednostrano definirani odnos doma zdravlja kao predstavnika županije i privatnih ordinacija/djelatnika. Očekuje se da sve ordinacije submisivno rade kako se naloži a ignoriraju se Zakon o radu i svi drugi zakoni koji prave jasnu distinkciju među ordinacijama: domske i privatne. Davanjem ovlasti domovima zdravlja da upravljaju organizacijom rada i radnim vremenom privatnih ordinacija stvaraju se (namjerno ?) problemi privatnim zdravstvenim djelatnicima u odnosu sa uposlinicima u provatnim/ugovornim ordinacijama. Počevši od prekorada do osiguranja od ozlijede na radu prilikom rada IZVAN ugovorene lokacije/ordinacije. Potrebno je na ravnopravnim osnovama ugovoriti odnose privatnih ordinacija i nadležnog doma zdravlja a kako bi se regulirale zakonske nedorečenosti i konflikti zakona - prije svega mislim na sukob sa Zakonom o radu. Tu je i potreba za osiguranjem kontinuiteta rada ordinacije u slučaju planiranih (godišnji odmor, stručno usavršavanje...) i neplaniranih (bolest, potreba člana obitelji za njegom, smrt člana uže obitelji...) izostabaka. Koliko se traži toliko bi se trebalo i ponuditi u tom odnosu (ordinacije - dom zdravlja) i to definirati ugovorom. Mislim da je to puno jednostavnije nego zakonom. Ali zakon mora otvoriti tu mogućnost, čak bih sugerirao da se to stavi kao obveza prema obijema stranama. U jednom od prethodnih komentara sam pisao o osjećaju maćehinskog odnosa zakonodavca spram privatnih zdravstvenih djelatnika koje je sam kreirao. Doista je vrijeme da se to promijeni. Tko je htio zgrtati novce otišao je u privatni sektor. Mi smo dio javnog zdravstva sa posebno definiranim statusom - a prema odluci svih dosadašnjih ministara. Dozvolite nam da budemo punopravni dio tog sustava. O odnosu na propisane kriterije za izlazak iz doma zdravlja - sve ovo pada u vodu i trošak je tinte na papiru ako ravnatelj i/ili župan imaju diskrecijsko pravo odobrenja, bez obrazloženja i bez kriterija. Posve je moguće da nepodobnom liječniku koji je zaposlenik doma zdravlja 10 i više godina ne odobre odlazak a nekom tko je podobniji odobre odmah nakon propisanog roka od pet godina. Jedna, tri, pet ili deset godina koliko ste propisali u biti ne znače ništa. Što je sa opcijom izlaska izdoma zdravlja i ugovaranja rada (privatne zdravstvene ordinacija) iz prostora koji NIJE u vlasništvu doma zdravlja? Čini se da takva opcija ne postoji. Propust (namjeran ?) zakonodavca ili ignoriranje aktualnog stanja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1085	Jadranka Karuza	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Obiteljskim liječnicima treba izjednačiti koeficijent plaća, raspisati specijalizacije, opremiti ambulante, u ruralnim, otočkim i sličnim područjima aktivirati lokalnu zajednicu da omogući dodatne pogodnosti liječnicima i sestrama kako bi ih privukli na rad u te sredine, omogućiti obiteljskim liječnicima akademsko napredovanje i zapošljavanje na fakultetima na jednaki način kao što je omogućeno bolničkima, omogućiti svakom liječniku doma zdravlja bez obzira na postotke, godine provedene u dz odlazak u privatnu praksu ako to želi. Jednom riječju učiniti - SVE što je moguće kako bi se zadržalo mlade u obiteljskoj medicini. Vi lupate toljagom po deficitarnom kadru.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1086	Monika Jeđud	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Predlažem da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostane na snazi neizmijenjen. Svakome se treba omogućiti izbor želi li raditi u DZ ili otići u privatnike bez obzira na godine rada. Ako se mlade doktore bude prisiljavalo na rad u DZ najmanje 5 godina, i oni koji su željeli ostati i raditi u obiteljskoj će pobjeći.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1087	HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	HUUGO stavak 1 .....NE mjenjati! ostaviti uvjet od 1 g u radnom odnosu u domu zdravlja kao uvjet za omogućavanje traženja statusa ugovorne ordinacije. To je jedini put za spas PZZ . Usvoji li se ovih 5 g to će dodatno otjerati mladi kadar.....	Prihvaćen	Prihvaćen.
1088	SNJEŽANA PERMOZER HAJDAROVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Mišljenja sam da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti treba ostati neizmijenjen. Obaveza rada u domu zdravlja minimalno pet godina kao uvjet za podnošenje zahtjeva za rad u privatnoj praksi, učiniti će rad u PZZ još manje poželjnim.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1089	Jurica Vidović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Smatram da je novi prijedlog kojim se prisiljava liječnike da ako žele u privatnu praksu moraju raditi minimalno pet godina za DZ doprinosi daljnjoj devastaciji PZZ. Svi smo svjesni problema da mladi liječnici ne žele raditi u primarnoj a ovim potezom bit će još manji priljev što u konačnici dovodi do propasti obiteljske medicine.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1090	Valentin Žagar	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Smatram da svakom liječniku treba ostaviti slobodan izbor da li će biti djelatnik Doma zdravlja ili će obavljati privatnu praksu. Takav slobodan izbor treba biti dostupan odmah. U suprotnom, obaveza rada pod Domom zdravlja kroz 5 godina, samo će još više smanjiti već ionako malu atraktivnost obiteljske medicine tek diplomiranim liječnicima.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćen, vremenski uvjet ostaje nepromijenjen.
1091	Tatjana Polgar Pavošević	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Predlažem da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostane na snazi neizmijenjen. Treba dozvoliti liječnicima da sami odaberu žele li ostati raditi u DZ-u ili ići raditi u privatnu praksu. U protivnom ćemo izgubiti veliki broj mladih i školovanih liječnika koji se neće zadovoljiti cijeli radni vijek raditi za manju plaću i lošije uvjete od kolega koji su imali sreće pa na vrijeme otišli u privatnu praksu.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1092	Koordinacija hrvatske obiteljske medicine	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Predlažemo da članak 268. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ostane na snazi neizmijenjen. Prije svega KoHOM ističe da ova odredba koja regulira prelazak domskih liječnika u privatnu praksu praktički ostaje bez ikakvog učinka, s obzirom na prijedlog za izmjenu članka 103. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim se daje ovlast osnivačima domova zdravlja da mogu odrediti neograničen broj timova u svakoj od djelatnosti u okviru primarne zdravstvene zaštite te na taj način onemogućiti bilo kojeg domskog liječnika u ostvarivanju svojih prava iz ovog članka zakona. Dakle, bez obzira, da li domski liječnik ima godinu dana staža (što je uvjet po postojećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti) ili pet godina radnog staža po ovom prijedlogu, ishod u slučaju traženja prelaska u privatnu praksu će biti isti, negativan, iz jednostavnog razloga što domovi zdravlja više neće biti limitirani po broju timova u pojedinoj djelatnosti primarne zdravstvene zaštite. Izmjenom ove odredbe i odredbe članka 103. st. 4. liječnicima se ostavlja izbor, ili nastavak rad u domovima zdravlja ili odlazak u inozemstvo, a strahujemo da će potonja opcija biti sve učestalija. Brojke o mladim liječnicima koji se nakon fakulteta odlučuju za rad i specijalizaciju u obiteljskoj medicini su već sada poražavajuće, a izmjenom ove odredbe koja će značiti onemogućavanje rada mladih liječnika u privatnoj praksi i zadržavanje postojećih liječnika u sklopu domova zdravlja što će dovesti do daljnjeg deficita liječnika u djelatnosti obiteljske medicine i samim time urušavanja Mreže. U prilog našim navodima iznosimo još jednom statističke podatke HLK (http://atlas.hlk.hr:8080/atlas/ ) Isto tako KoHOM predlaže dopuniti ovu odredbu novim stavkom koji glasi kako slijedi: „Ministar će posebnim Pravilnikom propisati visinu maksimalnog iznosa zakupnine koju mogu donijeti predstavnička tijela jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb“ Kao što je vidljivo iz našeg prijedloga, smatramo da je potrebno dopuniti odredbe koje se odnose na donošenje odluka jedinica lokalne samouprave iz razloga što su iste odredbe nedovoljno precizne i ostavljaju široku mogućnost zlouporabe odnosno nametanja viših cijena zakupnine i najma opreme, a što može rezultirati masovnim napuštanjem prostora domova zdravlja koji će vrlo vjerojatno i ostati prazni zbog očiglednog deficita liječnika.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1093	Dunja Ljubičić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Treba dozvoliti da liječnici sami odluče hoće li ostati u DZ-u ili će ići u privatnu praksu, a ne ih ograničavati da moraju biti u DZ-u 5 godina. Ne vidim da se ijedan privatnik vratio pod DZ, a svi streme ka privatnoj ordinaciji jer sami upravljaju svojim resursima, ulažu u kvalitetne uređaje, lijekove, edukacije što nije slučaj kada rade u DZ-u.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1094	Dejan Momčilović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	U postojećem Zakonu čl. 103, st. 3. glasi "Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača osigurati da u svakoj djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka ima do 25 % ordinacija." U prijedlogu izmjene zakona ta odredba ne postoji. Time je ostavljeno diskrecijsko pravo ravnateljima domova zdravlja i lokalnoj samoupravi hoće li ili ne nekome dozvoliti odlazak u privatnu praksu. Jasna je intencija iz pojedinih interesnih krugova da se što veći broj privatnih ordinacija vrati u okrilje domova zdravlja, a ova odredba o 25% se i po postojećem zakonu krši, bez ikakvih sankcija za domove zdravlja ili lokalnu samoupravu. Na ovaj način se ukida možda i jedini stimulativni element za mlade liječnike koji bi željeli raditi u obiteljskoj medicini, a to je mogućnost da nekad nastave raditi u privatnoj praksi, te će sigurno pridonijeti da mladi liječnici u širokom luku zaobilaze primarnu zdravstvenu zaštitu koja je već inako pred slomom. Isti učinak će imati i promjena odredbe s 1 godine na 5 godina staža u domu zdravlja, jer većina liječnika neće imati toliko strpljenja obzirom na svu ostalu ponudu radnih mjesta, pogotovo ako im nakon tog perioda odlazak u privatnu praksu ne bude zajamčen. Ukoliko ovaj prijedlog izmjena i dopuna zakona doista želi ojačati PZZ, onda bi jedna od odredbi trebala biti da se omogući svakome tko to želi odlazak u privatnu praksu. Time će se omogućiti popunjenost ambulanti, dugotrajna i kontinuirana skrb za pacijente, kao i zadovoljstvo zdravstvenih djelatnika (pogotovo onih koji više rade, a plaćeni su jednako u DZ), što su preduvjeti za dugoročno i kvalitetno pružanje zdravstvene skrbi. Napominjem da odlazak u privatnu praksu ne donosi nikakve dodatne troškove za zdravstveni sustav, a da će gubitak osjetiti jedino domovi zdravlja koji trenuto obilato iskorištavaju svoje zdravstvene djelatnike koji pokrivaju po nekoliko radilišta istovremeno bez ikakve opipljive naknade, a prihode ordinacija (koje DZ ne bi trebali niti dobiti, jer ne osiguravaju zdravstvenu zaštitui na način kako je to definirano ugovorom s HZZO) raspoređuju na druge potrebe i samo se mali dio toga vraća u matičnu djelatnost radi poboljšanja uvjeta rada, proširivanja spektra usluga ili poboljšanja kvalitete. Time bi i domovi zdravlja morali postati konkuretniji, raditi na stimuliranju djelatnika, pojačati ponudu specijalističkih i dijagnostičkih usluga, te se orijentirati na ono što kompletnom zdravstvenom sustavu nasušno nedostaje, a to je preventivni i edukativni rad s pacijentima. Činjenica da se u pravilu nitko iz privatne prakse ne vraća u Dom zdravlja trebala bi govoriti sama za sebe!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1095	Darja Nelken-Bestvina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Domovima zdravlja bi trebalo biti u interesu da što veći broj ordinacija budu privatne prakse jer su takve ordinacije motiviranije za ulaganje u prostor, opremu i edukaciju. Svi privatni liječnici obiteljske medicine redovito podmiruju svoje financijske obaveze	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1096	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	S obzirom da je novim člankom 103. stavak 4. određeno kako je dom zdravlja obvezan osigurati broj ordinacija za obavljanje svake pojedine djelatnosti iz stavka 2. istog članka sukladno odluci osnivača a kojom se moraju odrediti i kriteriji po kojima će zdravstvenim radnicima koji su u radnom odnosu u domu zdravlja iz ovog članka upravno vijeće odobriti zakup poslovnog prostora radi prelaska u privatnu praksu sve kako bi se stvorili uvjeti za zadržavanje broja ordinacija koje je odlukom osnivač odredio- potrebno je urediti stavke 4. i 6. na način da Upravno vijeće odlučuje o zahtjevu zdravstvenog radnika i sukladno odluci osnivača iz članka 103. stavak 4. Zakona. Odlukom osnivača o broju ordinacija i njome uređeni kriteriji su mjerilo po kojemu skupština županije daje suglasnost na odluku upravnog vijeća doma zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1097	VLATKA PLEH	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Smatram da će ovaj članak zakona kojim se produžuje radni odnos u domu zdravlja na 5 godina kao uvjet za podnošenje zahtjeva za privatnu praksu izazvati još veći kadrovski deficit u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Osobito se to odnosi na “neatraktivne” i ruralne ambulante koje su godinama bez stalnog liječnika (“tzv. timovi bez nositelja”) u kojima se liječnici izmjenjuju i rade tek nekoliko sati nakon što su odradili smjenu u svojoj ordinaciji. Kvaliteta skrbi u takvim ordinacijama je slabija i nedostatna , a prioritet zdravstvene reforme bi trebao biti bolja skrb. Lokalna samouprava i domovi zdravlja ovim produljenjem trajanja staža u domu zdravlja gube “alat” kojim mogu privući liječnike u takve neatrativne ordinacije . Godinu dana rada u istoj ordinaciji , uz ispunjavanje ostalih do sad propisanih uvjeta je sasvim dovoljan kriterij za podnošenje zahtjeva za privatnu praksu. Prisilno zadržavanje liječnika u radnom odnosu u domovima zdravlja nema smisla već treba raditi na poboljšanju uvjeta rada zaposlenika domova zdrvalja: omogućiti im specijalizaciju, edukaciju za specifične vještine (poput dijagnostičkog ultrazvuka, KMAT-a...), nagraditi ih za rezultate rada. Kako bi se osnažila obiteljska medicina treba liječnike i medicinske sestre osloboditi prekomjerne administracije (prebacivanjem dijela administrativnih poslova na zaposlenike HZZO-a i zapošljavanjem administratora u ordinacijama) i tako im omogućiti dovoljno vremena za bavljenjem medicinskim dijelom posla. Na taj način će se poboljšati skrb za pacijenta i imat ćemo bolje zdravstvene ishode.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1098	Vanja Hmelik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Svim liječnicima zaposlenima u domovima zdravlja nositeljima svojih timova treba odmah (bez vremenskog uvjeta od 5 godina) omogućiti slobodan izbor žele li raditi kao zaposlenici domova zdravlja ili kao privatni zdravstveni radnici. Načelno pozdravljam micanje odredbe o "do 25%" ordinacija koje domovi zdravlja mogu zadržati pod svojim okriljem, ako to znači da će svi koji to žele moći otići u privatnu praksu kada ispune zakonske uvjete. A da bi tome doista i bilo tako treba jasno definirati da upravno vijeće doma zdravlja i predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba mora dati suglasnost za odlazak u privatnu praksu svim zdravstvenim radnicima koji ispunjavaju zakonom propisane uvjete. U protivnom, ako se zakonom jasno ne propiše njihova obaveza davanja suglasnosti onima koji ispunjavaju uvjete, ovo micanje odredbe o zadržavanju "do 25%" ordinacija pod domom zdravlja rezultirati će uskraćivanjem odlaska u privatnu praksu većini liječnika, a budući da više neće biti zakonom propisanog maksimuma ordinacija pod domovima zdravlja iznad kojega ti isti domovi zdravlja ne smiju uskratiti liječnicima suglasnost za odlazak u privatnu praksu.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćen, vremenski uvjet ostaje nepromijenjen.
1099	Juraj Pavlić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Pustite ljude da sami odluče hoće li biti privatna Ordinacija ili biti u ustroju Doma zdravlja. Većina želi izaći iz okvira Doma zdravlja i ako to nije dovoljno jasan znak kako je raditi u Domu zdravlja gdje netko tko ne zna način rada u ordinacijama odlučuje umjesto liječnika koji radi u toj ordinaciji onda ne znam kako dodatno naglasiti problematiku.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćen, vremenski uvjet ostaje nepromijenjen.
1100	Željko Dumančić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Smatram, da svaki liječnik treba moći samostalno odlučiti želi li raditi za utanovi ili biti privatnik. Uvjet o radnom odnosu u domu zdravlja u trajanju od 5 godina prije obavljanja privatne prakse, po meni nema nikakvog smisla, jer se time ne postiže bolja kvaliteta zdravstvene zaštite, niti strukovni napredak.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1101	Ivana Vidinović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Liječnici trebaju biti u mogućnosti sami odlučiti po kojem modelu žele raditi - u privatnoj praksi ili pod domom zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1102	Nataša Halusek	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Podržavam ovaj prijedlog kod kojeg bi se nakon pet godina provedenih kao zaposlenik doma zdravlja doktorima omogućilo pravo izbora žele li tamo i ostati. Slažem se sa problematikom navedenom u prethodnim komentarima te smatram da je dosadašnji zakon, gdje nemaš mogućnost odmaka zato jer si u 25%, izuzetno diskriminirajuć. Trenutna situacija se doslovno svodi na to da čekaš da netko od kolega ode u mirovinu. Na taj način u nekim županijama, ovisno o popunjenosti mreže, neki mogu obavljati privatnu praksu odmah, a neki na žalost ni za deset godina. Strašno nepravedno i obeshrabrujuće.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1103	Nataša Ban Toskić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Potrebno je omogućiti slobodan izbor liječnicima u PZZ po kojem će modelu raditi i nastaviti svoj profesionalni put i razvoj. Tko hoće raditi kao privatna ugovorna Ordinacija, a tko kao zaposlenik doma zdravlja treba biti osobni izbor. Domovi zdavlja bi tako bili motivirani poboljšavati uvjete rada i uvoditi stimulativne elemente radi privlačenja novih liječnika i med. sestara u PZZ, biti konkurentni na tržištu rada, a liječnici bi bili u mogućnosti vlastitim radom utjecati na svoj život, edukaciju i primanja. Ovo što se sada predlaže, vraćanje je unazad. Rad u domu zdravlja je rad za nisku plaću, uglavnom loše uvjete i uranilovku koja vodi ravno u propast. Društvo se promijenilo i potrebno je tu činjenicu poštivati.	Djelomično prihvaćen	Djelomično prihvaćen, vremenski uvjet ostaje nepromijenjen.
1104	Alenka Pezo	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Smatram da je potrebno definirati i rok u kojem će Ravnatelj doma zdravlja ponuditi zdravstvenom radniku Ugovor o zakupu poslovnog prostora, nakon što predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grada Zagreba dalo suglasnost na odluku Upravnog vijeća doma zdravlja. Zakon obvezuje Upravno vijeće da donese odluku u roku od 60 dana, ali ne definira u kojem roku Ravnatelj tu odluku mora provesti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1105	Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Smatramo da se bez prethodne pozitivne odluke osnivača ne može uputiti zahtjev ministarstvu za izdavanje rješenja o obavljanju privatne prakse.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1106	Dunja Stolnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 50.	Znači li to da više nema postotka broja ordinacija koje moraju ostati u DZ-u? Dakle, svatko tko ima uvjete može raditi privatno? Jer to bi bilo odlično. Mnogi kolege se ne osjećaju dovoljno kompetentnima ili nisu motivirani raditi kao privatnici te unatoč uvjetima ostaju raditi u DZ. S druge strane, mnogi drugi liječnici su motivirani raditi privatno jer im to omogućuje različite edukacije i opremanje ambulante. Za to isto DZ najčešće "nema novaca" iako se uvijek nekako nađe novaca za kompletno novi namještaj svake 4 godine kako se mijenja upravljačka garnitura. U DZ-u smo ograničeni mjesečnim limitima za naručivanje lijekova i medicinskih materijala, često ih ili uopće ne dobijemo ili ih ne dobijemo na vrijeme, ne možemo utjecati na njihovu kvalitetu... Ne daj Bože da bi netko htio tečaj ultrazvuka, akupunkture, malih kirurških zahvata... ili još gore - doktorat! Nema toga u DZ-u.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1107	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 52.	Članak 52, koji se odnosi na čl.261, kaže: "Zdravstveni radnici iz članka 261. stavaka 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) nastavljaju rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije do navršenih 65 godina života." Predlažem: Članak 52 mijenja se i glasi: „Zdravstveni radnici iz članka 261. stavaka 1. i 5. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) nastavljaju rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije do navršenih 68 godina života. Prije umirovljenja zdravstveni djelatnici u privatnoj praksi mogu zaposliti doktora medicine/ specijalistu obiteljske medicine koji bi nastavio raditi nakon umirovljenja zdravstvenog djelatnika kojeg nasljeđuju“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1108	UDDaH - Udruga dentalnih doktora Hrvatske	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 52.	Predlažemo da se rad u privatnoj praksi zakupom omogući najkasnije do navršenih 68 g.života	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1109	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 52.	čemu ograničavanje na 65 godina? ako netko želi i može radit dulje, iako je teško povjerovati da još postoje takvi entuzijasti u hrvatskom zdravstvenom sustavu... nije da 100 mladih liječnika jedva čeka na njegovo mjesto...	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1110	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 53.	Potrebno je korigirati rok u stavku 3. ovog članka, jer rok osnivaču za uskladu poslovanja općih bolnica s člankom 114. ne može biti dvije godine, ako sukladno članku 64. ovog nacrta prijedloga Zakona dana 1. siječnja 2024. godine osnivač opće bolnice prestaje biti županija a postaje Republika Hrvatska.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1111	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 54.	U članku 53. stavku 1. nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona utvrđeno je da su zdravstvene ustanove obvezne uskladiti svoj rad i poslovanje s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. U navedenom roku od šest mjeseci je potrebno izraditi izmjene i dopune statuta navedenih zdravstvenih ustanova kojima se utvrđuje sastav Upravnog vijeća te je navedeni rok potrebno uskladiti s rokom imenovanja članova upravnih vijeća kako bi se izbjegla situacija da rok za imenovanje novih članova upravnog vijeća bude kraći od roka za izmjene Statuta s obzirom da je prvo potrebno uskladiti statute s odredbama novog Zakona, a tek onda imenovati članove upravnog vijeća u skladu s odredbama Zakona i statuta.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1112	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 54.	U novom članku 83. stavak 5. predstavnik Republike Hrvatske imenuje se i u upravno vijeće bolničke zdravstvene ustanove koju osniva županija, stoga je potrebno dopuniti članak 54.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1113	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 57.	Kao što su rekli kolege, gdje je kaznena odgovornost za političke aktere formiranja zdravstvene politke?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1114	VITOMIR BEGOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 57.	Bolna točka ministara zdravstva do sada je bila izvršavanje obveza donošenja podzakonskih akata na osnovu zakona. Primjer su 3 pravilnika koji je ministar zdravstva bio obvezan uz suglasnost ministra nadležnog za rad donijeti u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona o zaštiti na radu. Danas je proteklo više od 8 godina pravilnika još nema !!! Tko je odgovoran, netko je plaćen da radi taj dio posla, tko kontrolira izvršenje obveza. Dakle, i ovdje je određen rok ,dali će se ispoštovati ili će ministri predavati "štafetnu palicu" bez promjene i učinka ?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1115	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 57.	A gdje je propisana kazna za nepoštivanje ovog članka, kao što su pobrojene kazne za sve ostale dionike zdravstvenog sustava?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1116	Dunja Stolnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 57.	S obzirom da se spominju velike novčane kazne za liječnike i pacijente, bilo bi fer da istima budu podložni i ministri ukoliko ne donesu pravilnike u roku od 6 mj. Ajmo svi biti jednako odgovorni.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1117	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 58.	U nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona propušteno je navesti rok za donošenje Mreže javne zdravstvene službe.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1118	Koprivničko-križevačka županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 58.	Što se tiče mreže timova hitne medicinske službe svakako predlažemo da se TIM 2 ispostave Križevci i TIM 2 ispostave Đurđevac, a koji su nadstandardno financirani od strane osnivača, uvrste u redovnu mrežu timova hitne medicinske službe financiranih od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1119	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 59.	Krapinsko-zagorska županija više je puta upućivala dopise i apelirala na važnost donošenja nove Mreže hitne medicine. Sukladno važećem Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, nova Mreža hitne medicine trebala je biti donesena do 30. lipnja 2019. godine. Tri godine kasnije, to još uvijek nije učinjeno. Predloženim Izmjenama u članku 58. definiran je rok od još 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona za donošenje nove Mreže hitne medicine i sanitetskog prijevoza. Istovremeno, za sve ostale podzakonske akte ostavljen je kraći rok od 6 mjeseci, što je i uobičajen rok za donošenje novih mreža. Smatramo da odgađanje donošenja nove Mreže hitne medicine neopravdano dugo traje. U međuvremenu, Krapinsko-zagorska županija i dalje financira po dva tima T1 u Klanjcu i Konjščini iz vlastitih sredstava. Godišnji iznos potreban za financiranje ovih timova sad je već gotovo 3 milijuna kuna, a sveukupno je izdvojeno oko 16 milijuna kuna iz Županijskog proračuna tijekom proteklih godina. Jedino na taj način, svim stanovnicima Krapinsko-zagorske županije, možemo osigurati jednaku dostupnost hitne medicinske pomoći, odnosno jednake šanse za preživljavanje. Mišljenja smo da bi ovakav vid medicinske skrbi morao biti financiran putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Krapinsko-zagorska županija sredstva, koja je dosad doznačivala za hitnu medicinsku pomoć, ima namjeru usmjeriti u druge segmente zdravstvene zaštite, prije svega u primarnu zdravstvenu zaštitu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1120	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 62.	Članak 63, stavak 2. Predlažem: Stavak 2) mijenja se i glasi: (2) Ako zdravstvenom radniku iz stavka 1. ovoga članka, prestane pravo na obavljanje privatne prakse, a nema zaposlenog doktora medicine/ specijalistu obiteljske medicine koji bi nastavio raditi nakon umirovljenja zdravstvenog djelatnika kojeg nasljeđuju (iz članka 52), ugovori o radu zdravstvenih radnika u timu tog zdravstvenog radnika prenose se na dom zdravlja kao prethodnog poslodavca radnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1121	ZU LJEKARNA SLAVONSKI BROD	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 62.	Ovim putem Vam ukazujemo na problematiku primjene čl. 62. Nacrta prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (“prijedlog zakona”), jer u samom čl. 62. prijedloga zakona dolazi do kolizije prava i obveza ljekarničkih zdravstvenih ustanova, i to u st. 1. i st. 4. istoga članka, i to na način da se u čl. 62. st. 1. i u čl. 62. st. 4. prava i obveze ljekarničkih zdravstvenih ustanova u bitnome razlikuju, a što posljedično znači da je isti taj članak kontradiktoran samome sebi, a što rezultira pravnom nesigurnošću. Naime, u čl. 62. st. 1. prijedloga zakona se nalaže obveza ljekarničkim zdravstvenim ustanovama da nastave s obavljanjem ljekarničke djelatnosti i to po vraćanju prostora i opreme, a koja ljekarnička zdravstvena ustanova nastavlja s obavljanjem ljekarničke djelatnosti, a što je u cijelosti ispravno jer se u stvarnosti radi o nekretninama u vlasništvu zdravstvenih ustanova. Za razliku od naprijed navedenog, čl. 62. st. 4. prijedloga zakona daje pravo ljekarničkoj zdravstvenoj ustanovi obavljati zdravstvenu djelatnost u prostoru koji je jasno naveden u čl. 62. st. 1. i to na temelju rješenja nadležnog Ministarstva. Dakle, jasna je problematika st. 1 i st. 4. istoga čl. 62., jer čl. 62. st.1. daje ex lege obvezu ljekarničkoj zdravstvenoj djelatnosti da nastavlja s djelatnošću nakon što joj se vrati prostor i oprema, a u čl. 62. st. 4. se istoj toj ustanovi daje mogućnost i pravo da nastavi s obavljanjem djelatnosti i to na temelju rješenja nadležnog Ministarstva, a što je u cijelosti kontradiktorno, nelogično i u praksi neprovedivo i neizvedivo. Dakle, istim člankom u st.1. je dana obveza ex lege odnosno na temelju zakona (čl. 62. st. 1.) ljekarnama da nastavljaju obavljati djelatnost u svom prostoru, što je i logično dok u st. 4. je dano pravo ljekarni da može (znači i ne mora) na temelju odluke nadležnog Ministarstva (čl. 62. st. 4.) nastaviti obavljati djelatnost. Dakle, ne može se istim zakonom, a još manje istim člankom, o jednom te istom pravu odnosno o jednoj te istoj obvezi uređivati na temelju različitih pravnih osnova jer opetovano st.1 čl. 62. uređuje “na temelju zakona” dok st.4. istog članka uređuje na temelju “odluke Ministarstva”. Dakle, svaki pravni institut , osobito u pogledu obveza i prava mora biti jasno uređen i nedvojben. Dakle, obraćam se naslovljenom tijelu u cilju uklanjanja i ispravljanja nejasnoća i dvojbi u čl. 62. prijedloga zakona, i da se uklone naprijed navedene kontradiktornosti jer se istima u stvarnosti osujećuju prava i obveze ljekarničkih zdravstvenih ustanova, uslijed čega se predlaže naslovljenom tijelu da se u prijedlogu zakona u čl. 62. jasno i decidirano propišu obveze ljekarničke zdravstvene ustanove na način da ista po sili zakona nastavlja s obavljanjem djelatnosti, a o čemu nadležno Ministarstvo deklaratorno donosi rješenje. Dakle, predlaže se da čl. 62. st. 1. glasi: „U slučaju prestanka rada svih zdravstvenih radnika iz članka 261. stavaka 1 . 2. i 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) koji su zdravstvenu djelatnost nastavili obavljati u privatnoj praksi u ordinaciji odnosno u privatnoj praksi u skladu s člankom 46. stavkom 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22), na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora odnosno na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, prostor i oprema vraćaju se domu zdravlja odnosno ljekarničkoj zdravstvenoj ustanovi koji nastavljaju obavljati ljekarničku djelatnost.“ Također, predlaže se da čl. 62. st. 4. glasi: “Dom zdravlja odnosno ljekarnička zdravstvena ustanova nastavlja obavljati zdravstvenu djelatnost u prostoru iz stavka 1. ovoga članka na temelju rješenja Ministarstva.” Ljubazno se moli da se ove sugestije usvoje, obzirom da sadašnji čl. 62. prijedloga zakona je u kontradiktornost samome sebi, i to ne samo teorijski već je najveća problematika provođenja takve odredbe u praksi, jer je ista neprovediva uslijed čega postoji bojazan da ista ne samo da se neće moći provoditi, već će u provođenju jedne te iste odredbe jednog te istog zakona postojati različitosti i proturječnosti i to na način da ista ustanova na temelju iste odredbe ima prava i ima i obvezu nastaviti s obavljanjem djelatnosti, a što je nelogično i nemoguće da se ustanovi nameće istovremeno “obveza nastavljanja” i “pravo biranja nastavljanja” s obavljanjem djelatnosti jer to isključuje jedno drugo. Također, problematika u čl. 61. je ta što nisu usuglašeni zakonski termini sa ostatkom Zakona kao i prijedlogom zakona, uslijed čega se ljubazno moli naslovljeno tijelo da ove izmjene uzme u obzir kako u praksi i u primjeni zakona ne bi došlo do konfuzije, obzirom da je sada predložena zakonska terminologija obavljanja privatne prakse u ordinaciji. Podsjeća se da je zakonska osnova uvijek jača pa se u tom duhu i predložila naprijed navedena izmjena. Dakle, u najboljem interesu svih zdravstvenih ustanova, te pravnoj sigurnosti građana i što dosljednijom primjenom zakona i ostalih prisilnih propisa Republike Hrvatske, predlaže se da se usvoji ovaj prijedlog izmjena zakona na način kako je naprijed navedeno.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1122	Ivan Tucić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 62.	Predlaže se izmjena članka 62. st.1. tako da isti glasi: "U slučaju prestanka rada svih zdravstvenih radnika iz članka 261. stavaka 1 . 2. i 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) koji su zdravstvenu djelatnost nastavili obavljati u privatnoj praksi u ordinaciji odnosno u privatnoj praksi u skladu s člankom 46. stavkom 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22), na temelju odluke Upravnog vijeća doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove o zakupu poslovnog prostora odnosno na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, prostor i oprema vraćaju se domu zdravlja odnosno ljekarničkoj zdravstvenoj ustanovi koji nastavljaju obavljati ljekarničku djelatnost.“ Također, predlaže se da čl. 62. st. 4. glasi: “Dom zdravlja odnosno ljekarnička zdravstvena ustanova nastavlja obavljati zdravstvenu djelatnost u prostoru iz stavka 1. ovoga članka na temelju rješenja Ministarstva.”	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1123	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 62.	Predlažemo izmjenu tako da članak 62. stavak 1. glasi: „(1) U slučaju prestanka rada svih zdravstvenih radnika iz članka 261. stavka 1 . Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22) koji su zdravstvenu djelatnost nastavili obavljati u privatnoj praksi u skladu s člankom 46. stavkom 2. i stavkom 3. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, br. 100/18, 125/19, 147/20 i 119/22), na osnovi zakupa prostora koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, prostor i oprema vraćaju se domu zdravlja odnosno ljekarničkoj zdravstvenoj ustanovi koji nastavljaju obavljati istu djelatnost.“ Komentar: Ovom izmjenom predlažemo reguliranje svih oblika preoblikovanja tijekom godina te povratak obavljanja zdravstvene djelatnosti u domove zdravlja.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1124	Hrvatska ljekarnička komora	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 62.	Članak 62. Predlaže se u članku 62. stavku 2. brisati riječi: - “za najviše mjesec dana“ Obrazloženje: Mjesec dana je premalo vremensko razdoblje, svaka ljekarna ima zalihe za više od mjesec dana. Dodatno, to je neodređena odredba odnosno mjera količine koja za svaku ljekarnu znači drugačije što unosi neodređenost, nesigurnost i neravnopravnost u pravni poredak. Također, to je stvar ugovornog odnosa između ljekarne i doma zdravlja odnosno ljekarničke zdravstvene ustanove koji sklapaju ugovor o otkupu. Zato predlažemo brisati riječi „za najviše mjesec dana“.	Prihvaćen	Prihvaćen.
1125	Dom zdravlja Krapinsko-zagorske županije	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 62.	Smatramo da je nepotrebno ponovno ishoditi rješenje Ministarstva kako je to navedeno u stavku 4. jer se samo nastavlja dotadašnja djelatnost sukladno mreži i ugovoru sa HZZO-m.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1126	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 63.	Na kraju stavka 1. ovog članka potrebno je dodati riječi: „koji nastavlja obavljati istu djelatnost“, tako da s članak 63. stavak 1. glasi: „U slučaju prestanka rada zdravstvenog radnika iz članka 268. stavka 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18), i članka 49. ovoga Zakona prostor i oprema vraćaju se domu zdravlja, koji nastavlja obavljati istu djelatnost“ .	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1127	Ana Posavec Andrić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 63.	svakako sam za zakonsku mogućnost prijenosa ambulante na drugog liječnika, uz zadovoljavanje naravno svih potrebnih uvjeta, ne vidim razlog zašto bi tu morao biti dom zdravlja onaj ko preuzima ordinaciju, također ako sestra ranije nije bila zaposlenik doma zdravlja znači da će dobiti otkaz?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1128	Hrvatska komora medicinskih sestara	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 63.	U stavku 2. potrebno je brisati riječi: "kao prethodnog poslodavca radnika" Obrazloženje: Medicinska sestra koja je radila kod poslodavca u privatnoj praksi na ovaj način ostaje bez radnog mjesta, ako joj prethodni poslodavac nije bio Dom zdravlja. Ovo držimo neprihvatljivim obzirom da je medicinska sestra radila u javnoj službi.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1129	Osječko-baranjska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 63.	Člankom 49. ovog Zakona članak 268. je obrisan, stroga ova odredba ne postoji. Vjerojatno se misli na prestanak rada zdravstvenih radnika iz članka 50. u prijelaznim i završnim odredbama ovog nacrta prijedloga Zakona. Potrebno je korigirati ovaj članak.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1130	Bojana Nikolić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 63.	Uvesti u članak 63, st.3 - u slučaju prestanka prava na obavljanje privatne prakse omogućiti zdravstvenom radniku prijenos ordinacije na drugog zdravstvenog radnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1131	Dubrovačko-neretvanska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 64.	Komentar Predlažemo ostaviti članak 70. stavak 2. koji glasi: (2) Opću bolnicu osniva jedinica područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb. Obrazloženje Prenošenje osnivačkih prava nad općim bolnicama s regionalne jedinice na državu ne podržavamo iz razloga centralizacije sustava, a što je oprečno politici decentralizacije. Naglašavamo da sukladno članku 129.a Ustava Republike Hrvatske jedinice područne samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito i poslove koji se odnose na zdravstvo. Predloženim prijenosom osnivačkih prava nad općim bolnicama dovode se u pitanje naprijed navedene odredbe Ustava te nepotrebno jača centraliziranost zdravstvenog sustava. Prijenos osnivačkih prava i centralizacija sustava nisu rješenje za financijsko poslovanje i gubitke koji nastaju jer da jesu u ovom trenutku zdravstvene ustanove kojim je osnivač Republika Hrvatska poslovale bi pozitivno. Također, zadržavanjem postojećih osnivačkih prava zadržava se mogućnost da regionalna samouprava kao poznavatelj svih specifičnosti ustanova kojima je osnivač, aktivno i kvalitetno sudjeluje u rješavanju istih te se time otklanjaju rizici koji su prepoznati kao takvi. Isti učinak može se postići bez oduzimanja osnivačkih prava županijama kroz: - propisivanje obvezne javne nabave putem središnjih državnih tijela, a što npr. Opća bolnica Dubrovnik već radi, - izmjenu odredbi o sastavu i načinu upravnih vijeća i povećanje broja predstavnika nadležnog ministarstva ili ministarstva financija, - izmjenu odredbi o postupku imenovanja ravnatelja/zamjenika odnosno pomoćnika ravnatelja javnih ustanova u zdravstvu u nadležnosti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno potrebom suglasnosti nadležnog ministarstva na izbor ravnatelja, - podnošenje nadležnom ministarstvu godišnje izvješće o svom radu. Dosadašnjim iskustvom, vidljivo je da Opća bolnica Dubrovnik bolje funkcionira u okviru lokalne samouprave obzirom na zemljopisne karakteristike i specifičnosti koje iz tog položaja proizlaze i nisu zajedničke s drugim općim bolnicama u RH. S druge strane, OB Dubrovnik je od 2013.g do travnja 2016.g bila pod Sanacijskom upravom Ministarstva zdravstva i iz toga je izišla s dugom od 102,5 mil. kn duga koji nije saniran u tom razdoblju nego predstavlja teret i danas. Djelatnosti koje su razvijene u OB Dubrovnik nisu ekonomski opravdane ali su nužne zbog zadovoljavanja načela dostupnosti zdravstvene zaštite za žitelje Dubrovačko-neretvanske županije kao i stanovništva iz južne Hercegovine koje gravitira ovoj bolnici. Te djelatnosti (interventna kardiologija s napravljenih više od 400 interventnih zahvata, neurokirurgija, transfuzija, palijativna skrb) osiguravaju jednaku dostupnost zdravstvene zaštite stanovništvu Dubrovačko-neretvanske županije, na koju korisnici imaju pravo kao i u ostalim dijelovima RH u kojima je mreža zdravstvenih ustanova puno gušće organizirana. Također se mora naglasiti da je najbliži KBC udaljen više od 200 km od Dubrovnika te je isključena mogućnost poštivanja načela tzv. Zlatnog sata. Pridržavanjem isključivo načela ekonomičnosti djelatnosti zasigurno će dovesti do daljnjeg osipanja kadra i nesagledivih posljedica. Kadrovska problematika, manjak liječnika specijalista koji Uprava bolnice rješava bez pomoći Ministarstva zdravstva i KBC-ova s kojima imamo loše iskustvo jer upravo Klinički bolnički centri (koji su u vlasništvu RH) Bolnici uzimaju specijalizante upućene od strane OB Dubrovnik na specijalističko usavršavanje što Bolnici generira nove troškove budući se specijalizanti ne vraćaju u OB Dubrovnik, te je ulaganje u njihovo specijalističko usavršavanje upitno. Jedini način na koji OB Dubrovnik može povratiti utrošena financijska sredstva su sudski sporovi koji opet generiraju nove troškove, a Bolnica ostaje bez liječnika specijalista. OB Dubrovnik je u suradnji s Dubrovačko-neretvanskom županijom osnovala svoje podružnice u Blatu (otok Korčula), Metkoviću (dnevna bolnica financirana sredstvima EU fondova) i Gruda (Konavle) da bi svi žitelji Dubrovačko-neretvanske županije imali jednaku dostupnost zdravstvene zaštite. OB Dubrovnik je s osnivačem Dubrovačko-neretvanskom županijom u stalnoj koordinaciji kako bi se osigurala kvaliteta zdravstvene zaštite te je napravljen ugovor o funkcionalnoj integraciji svih županijskih zdravstvenih ustanova kao i projekti stambenog zbrinjavanja zdravstvenih djelatnika, subvencioniranje stanarina zdravstvenim djelatnicima, uređenje i privođenje svrsi helidroma koji je od velike važnosti za prijevoz vitalno ugroženih pacijenata uključujući novorođenčad i djecu.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1132	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 64.	Smatramo da se odluka o prijenosu osnivačkih prava ne može donijeti bez suglasnosti osnivača, odnosno za Kliničku bolnicu "Sveti Duh" bez suglasnosti Grada Zagreba. Naime, Ustavni sud u svojoj Odluci broj: U-I-4633/2010 od 6. ožujka 2011. zauzeo stajalište kako jedinice područne (regionalne) samouprave imaju pravo suodlučivanja kod osnivanja i ukidanja, odnosno spajanja zdravstvenih ustanova na svom području te je naglasio kako je to posebno bitno u situaciji kad su jedinice područne (regionalne) samouprave ujedno i osnivači zdravstvenih ustanova. Ustavni sud u svojoj odluci navodi: „Gradu Zagrebu i županijama, kao zakonom ovlaštenim osnivačima zdravstvenih ustanova, pripadaju prava koja iz tog njihovog statusa proizlaze. Uz ta se osnivačka prava nad zdravstvenim ustanovama, kojima je Grad Zagreb osnivač, vezuju i sredstva za rad zdravstvenih ustanova, uključujući prihode koji se u toj djelatnosti ostvaruju (u daljnjem tekstu: osnivačka prava) pa se ona načelno imaju smatrati imovinom Grada Zagreba na koju se odnosi ustavno jamstvo prava vlasništva. … jedino je ustavnopravno prihvatljivo da se jedinicama područne (regionalne) samouprave omogući aktivno sudjelovanje kod donošenja i izmjena mreže javne zdravstvene službe jer se samo na taj način osigurava da se na najoptimalniji način omogući ispunjenje obveze jedinica područne (regionalne) samouprave iz članka 129a. stavka 2. Ustava u svezi obavljanja poslova područnog (regionalnog) značenja iz područja zdravstva, koje su dužne dijelom ili potpuno financirati. Bez takve mogućnosti jedinice područne (regionalne) samouprave ostaju puki izvršitelji mreže javne zdravstvene službe, u kojoj ministar nadležan za zdravstvo s nadležnim komorama i zavodima gotovo samostalno određuje koje će se zdravstvene ustanove osnivati ili ukidati, odnosno spajati, bez da je osigurana mogućnost građana na području (regionalne) samouprave da u ostvarenju svog prava na lokalnu samoupravu utječu na tu mrežu, a upravo preko svojih predstavnika iz predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave.“ … Time je narušen i temeljni postulat pravne države jer je došlo do poremećaja u nadležnosti između jedinica područne (regionalne) samouprave i države u poslovima zdravstvene zaštite u odnosu na nadležnosti koje su propisane člankom 129a. Ustava, zadiranjem zakonodavca u ustavne ovlasti jedinica područne (regionalne) samouprave.“ Slijedom navedenoga, smatramo da bez suglasnosti, odnosno sudjelovanja u odlučivanju Grada Zagreba kao osnivača ne može doći do prijenosa upravljačkih prava sa Grada Zagreba na Republiku Hrvatsku s obzirom da je Ustavni sud u gore navedenoj Odluci takvo isključivanje Grada Zagreba, odnosno jedinica područne (regionalne) samouprave iz odlučivanja o osnivanju, ukidanju, odnosno spajanju zdravstvenih ustanova čiji su osnivači ocijenio neustavnim. Dodatno, Grad Zagreb sukladno nadležnostima koje proizlaze iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti u kontinuitetu u skladu s utvrđenim pravima i obavezama osigurava uvjete za zaštitu, očuvanje i poboljšanje zdravlja stanovništva, organizira i osigurava ostvarivanje zdravstvene zaštite na svom području. Grad Zagreb je kao osnivač bolnice Sv. Duh sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti kontinuirano osiguravao sredstva za podmirenje gubitaka koji su nastali u obavljanju djelatnosti bolnice, a za čije podmirenje nisu bila dostatna ugovorna sredstva od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Grad Zagreb je tako osigurao značajna sredstva za sve nepodmirene obveze prema dobavljačima, nabavu opreme i ulaganja u kapitalnu infrastrukturu. Samo u posljednjih 10 godina Bolnici je s pozicije podmirenje dugovanja iz Proračuna Grada Zagreba doznačeno ukupno preko 300.000.000,00 kn.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1133	Krapinsko-zagorska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 64.	Naglašavamo da sukladno članku 135. Ustava Republike Hrvatske jedinice područne samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito i poslove koji se odnose na zdravstvo. Predloženim prijenosom osnivačkih prava nad općim bolnicama dovode se u pitanje naprijed navedene odredbe Ustava te nepotrebno jača centraliziranost zdravstvenog sustava. Jedinice područne samouprave, kao osnivači općih bolnica, ulagale su svih ovih godina znatna financijska sredstva-izvorna i decentralizirana, a zdravstvenim ustanovama se upravljalo najbolje što se u datim okolnostima, definiranim od strane središnje države, moglo. Poteškoće financijske prirode u kojima se u ovom trenutku nalazi velika većina zdravstvenih ustanova, nisu rezultat vršenja osnivačkih prava nad istima. Prijenos osnivačkih prava i centralizacija sustava nisu rješenje za financijsko poslovanje i gubitke koji nastaju jer da jesu-u ovom trenutku zdravstvene ustanove kojim je osnivač Republika Hrvatska poslovale bi pozitivno. Također, zadržavanjem postojećih osnivačkih prava zadržava se mogućnost da regionalna samouprava kao poznavatelj svih specifičnosti ustanova kojima je osnivač, aktivno i kvalitetno sudjeluje u rješavanju istih te se time otklanjaju rizici koji su prepoznati kao takvi.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1134	Andreja Marić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 66.	Članak 66 kaže: „Međusobna prava i obveze između Vlade RH putem Ministarstva zdravstva, jedinice područne (regionalne) samouprave i Grada Zagreba te opće bolnice u vezi prijenosa osnivačkih prava općih bolnica na RH utvrdit će se posebnim sporazumom“ Dakle, ovim zakonom RH od županija preuzima vlasništvo, a oko detalja će se dogovoriti naknadno, bez jasnog definiranja kako će se riješiti imovinsko-pravni odnosi, jamstva da će država preuzeti sva dugovanja bolnica na sebe. Što je sa investicijama županija u zdravstvene ustanove na svom području, projektima EU fondova za rekonstrukciju i opremanje bolnica (veći dio daje EU, no i županija ulaže određeni postotak), pitanje vlasničkih odnosa- zemljišta, kreditnih obaveza, međusobnih dugovanja itd.? Što ako JL(R)S odbiju potpisati sporazum?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1135	SARA MEDVED	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Članak 66.	Ovaj Prijedlog predviđa preuzimanje vlasništva od strane županija, međutim ovaj članak definira kako će se detalji dogovoriti posebnim sporazumom, odnosno - naknadno. Ovo je zapravo indirektna poruka kako ovakav Prijedlog ima (samo) brzinske mjere bez ikakve stvarne želje za suštinskim promjenama.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1136	Mislav Šelendić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 5.	Nažalost, radeći u zdravstvu možemo potvrditi kako mnogi pravilnici propisuju kako bi se nešto u teoriji trebalo provesti, ali su u praksi neprovedivi. Ako će se pravilnikom propisati medicinski prihvatljivoe vrijeme za ostvarivanje zdravstvene zaštite, hoće li se također pravilniko odrediti na koji će se način kompenzirati osoblje koje će očigledno trebati raditi prekovremene sate, pošto nam trenutno na svim razinama fali educiranog kadra, kako bi se provela adekvatna zdravstvena zaštita te kako će im se omogučiti minimalni tehnički uvjeti za rad koji često nedostaju?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1137	Ivana Vidinović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 5.	U timovima OM treba smanjiti broj pacijenata kako bi se osigurala kvaliteta rada u OM.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1138	Dunja Ljubičić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 5.	Kako će to novim pravilnikom napraviti, kojom metodom? Treba smanjiti timove OM do 1500 maksimalno, sve preko toga u današnjim vremenima je previše za LOM psihički i fizički za stići pregledati, obraditi i posvetiti se pacijentima u potpunosti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1139	Dunja Stolnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 5.	Što će se konkretno učiniti kako bi liječnik imao dovoljno vremena za svakog pacijenta? Lako je reći da je norma 20 min po pacijentu, a u realitetu je 2.5 min. Kada se dogodi greška u liječenju, sud ne uzima u obzir umor i preopterećenost liječnika.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1140	JELENA BULJAT MIOKOVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 12.	Mislite na nepotrebne COVID ambulante i ambulante za raseljene osobe u kojima su liječnici bili telefonisti i administratori te ih se na taj način degradiralo i iscrpljivalo.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1141	Monika Jeđud	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 12.	Sve "posebno organizirane ambulante" dosada na zahtjev politike -Covid ambulante i ambulante za raseljene osobe su se pokazale kao totalni promašaj i gubitak vremena, osobito jer se inzistiralo da se radi od 0-24 h. Ni struka ni zdrav razum se nisu slagali s time, ali struku nikad nitko od političara nije slušao. Bespotrebno iscrpljivanje već i onako umornih i prezaposlenih zdravstvenih djelatnika. Kada će se početi slušati struka?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1142	Dunja Ljubičić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 12.	Koje su to iznimne okolnosti? Mislite na nepotrebne COVID ambulante i ambulante za raseljene osobe u kojima su liječnici bili telefonisti i administratori te ih se na taj način degradiralo i iscrpljivalo? Prestanite politički uljepšavati stvarnost i ušutkavati i zanemarivati struku koja vrišti da su neke političke odluke usmjerene prema zdravstvu nebulozne!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1143	Darja Nelken-Bestvina	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 12.	Točno definirati "iznimne okolnosti" (razlog, vrijeme, plaćanje, zaštita na radu)	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1144	Alen Stojanović	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 12.	Molim da se članak priširi samo jednom riječju: "...uređuje se sudjelovanje zdravstvenih radnika proivatne prakse u mreži javne zdravstvene službe da SAMO u iznimnim okolnostima...". Što su to iznimne okolnosti treba biti definirano, makar okvirno. Ne može se ostaviti ovako otvoreno i na diskreciju ravnatelja DZ-a da odluči o tome da su upravo danas "iznimne okolnosti", ili da su svaki vikend "iznimne okolnosti". I koliko traju te "iznimne okolnosti" - dan, dva, pet,mjesec...? Zdravsveni djelatnik privatne prakse je SAMO JEDAN. Dakle liječnik, bez utjecaja na zaposlenike/tehničare. Ako mislite na sudjelovanje ORDINACIJA PRIVATNE PRAKSE (sa cjelokupnim zaposlenim kadrom) onda to tako treba i napisati i definirati tko je poslodavac/odgovorna osoba za vrijeme rada u posebnoj ambulanti.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1145	Dunja Stolnik	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 12.	Znači li to da će privatnik morati pokrivati praznu ambulantu doma zdravlja, a dom zdravlja neće morati pokrivati privatnikovu ambulantu zbog npr, dugotrajnog bolovanja? Postojale su tzv. Covid ambulante kao i ambulante za raseljene osobe (rat u Ukrajini) koje su se pokazale u potpunosti promašenima i gubitkom vremena, osobito zbog činjenice da se inzistiralo da se radi 24/7. Ni struka ni zdrav razum se nisu slagali s time, ali je politički bilo baš zgodno. Kmetovi u DZ-u su to šutke odrađivali, (Covid ambulante su odrađivali i privatnici jer su morali, nije mi jasno što se tu točno mijenja?). Može li se negdje ubaciti da o potrebi otvaranja i zatvaranja takvih ambulanti odlučuje struka, a ne politika?	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1146	Hrvatska strukovna udruga fonetičara (HSUF)	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 25.	Riječ "logopedije" treba u obrazloženju zamijeniti sintagmom "dijagnostikom i rehabilitacijom slušanja i govora". Naime logopedija je naziv za struku, to je isto kao da se kaže matematike, ili medicine, a obrazloženjem uz članak 25 se navode djelatnosti a ne struke, osim toga obavljaju ih zdravstveni radnici iz zdravstvenih struka: fonetičari (za rehabilitaciju slušanja i govora) i logopedi za uže poteškoće izgovora). /HSUF/	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1147	KARMEN LONČAREK	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 25.	U prvu rečenicu dodati da dom zdravlja pruža i zaštitu mentalnog zdravlja. Naglašavam da se ta funkcija doma zdravlja ne može pokriti samo SKZZ-om!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1148	Zadarska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članak 25.	KOMENTARI UZ ČLANAK 25. NACRTA: • Predlaže se u članku 103. Zakona izbrisati stavak 14. koji glasi: „(14) Raspored i način rada koordinatora palijativne skrbi i mobilnih palijativnih timova odlukom određuje župan odnosno gradonačelnik Grada Zagreba.” Obrazloženje: Člankom 194. stavkom 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022) propisano je kako ministar pravilnikom propisuje početak, završetak i raspored radnog vremena zdravstvenih ustanova, a navedeni timovi su u sastavu zdravstvene ustanove i stoga je potpuno suvišno propisivati ovlast izvršnog tijela županije odnosno Grada Zagreba da odlučuje o rasporedu I načinu rada koordinatora palijativne skrbi i mobilnih palijativnih timova. • Predlaže se u članku 103. Zakona iza stavka 15. dodati novi stavak koji glasi: „U skladu s mrežom javne zdravstvene službe, u domu zdravlja može se organizirati i stacionar za provođenje djelatnosti palijativne skrbi.“ Obrazloženje: Izmjenama i dopunama mreže javne zdravstvene službe 2015. godine (“Narodne novine” broj 113/15) Mrežom JZS utvrđena je mreža postelja palijativne skrbi u stacionarima domova zdravlja ( 67 postelja u 14 domova zdravlja ) što uz koordinatore palijativne skrbi, mobilne palijativne timova te bolničke postelje za palijativnu skrb čini jednu zaokruženu, strukturiranu cjelinu skrbi za palijativne bolesnike na razini primarne i sekundarne zdravstvene zaštite na područjima određenih županija (koje su nekada imate rodiilišta i stacionare). Ovim našim prijedlogom bi se domovima zdravlja koji to žele omogućilo rješavanje specifičnih pitanja vezanih za provođenje mjera zdravstvene zaštite na primarnoj razini u djelatnosti palijativne skrbi što je i propisano u članku 31. stavku 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine broj 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022) gdje se palijativna skrb navodi kao djelatnost u kojoj je posebno bitno sudjelovanje zdravstvenih suradnika , odnosno drugih stručnjaka za pojedina specifična pitanja. Nadalje, Pravilnikom o normativima i standardima za obavljanje zdravstvene djelatnosti (“Narodne novine” broj 52/20) u članku 46. utvrđeni su standardi za palijativnu skrb koju pružaju zdravstvene ustanove u okviru stacionara što je jedan od bitnih preduvjeta za planiranje razvoja palijativne skrbi na područjima županija.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1149	MILICA STARČEVIĆ	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, Uz članke 50. do 72.	Članak 67. Predlažemo izmjenu članka 67. st. 2 na način da glasi: "Zdravstvenim radnicima u mreži javne zdravstvene službe pravo na obavljanje privatne prakse po sili zakona prestaje kad navrše 68 godina života." Naime, uzimajući u obzir činjenicu da na tržištu rada postoji značajan deficit liječnika te da istovremeno s druge strane postoji veliki broj liječnika starije životne dobi (pred mirovinu) ili s već navršenih 65 godina koji svake godine moraju posebno ishoditi suglasnost za nastavak rada, navedeni prijedlog za izmjenu ovog zakona vidimo kao efikasno rješenje koje će omogućiti daljnje ostvarivanje kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite pacijentima. Isto tako, treba imati u vidu i činjenicu da će svi liječnici s navršenih 65 godina života kao i do sada imati mogućnost ostvariti pravo na starosnu mirovinu ukoliko više ne budu htjeli obavljati privatnu praksu. Primjedba je na obavezni prestanak rada liječnika privatne prakse sa 65 godina, nije li to diskriminacija, jer po novom zakonu o mirovinskom osobama je dozvoljeno da sami odluče hoće li u mirovinu sa 65 ili će raditi čak i do 68. Što sa liječnicima koji želi raditi više od 65, koji je njihov status, jesu li oni jedini koji moraju u mirovinu sa 65 godina? .	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1150	Dubrovačko-neretvanska županija	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU,	Članak 190. važećeg Zakona (1) Zdravstvena ustanova u kojoj specijalist zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti Ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona stvarne troškove specijalizacije iz članka 191. ovoga Zakona i naknadu u iznosu jedne proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalistom. Predlažemo da se izmjeni na sljedeći način: (1) Zdravstvena ustanova u kojoj specijalist zasnuje radni odnos temeljem prethodne suglasnosti Ministarstva, obvezna je naknaditi zdravstvenoj ustanovi iz članka 186. stavka 1. ovoga Zakona stvarne troškove specijalizacije iz članka 191. ovoga Zakona i naknadu u iznosu četiri proračunske osnovice za obračun naknada i drugih primanja u Republici Hrvatskoj po mjesecu neodrađene ugovorene obveze rada nakon završene specijalizacije, u roku od godine dana od dana sklapanja ugovora o radu sa specijalistom.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1151	GRAD ZAGREB	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, ODNOSNO DOPUNJUJU	POTREBNO JE U NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA UVRSTITI IZMJENU ČLANKA 134. STAVAK 3. ALINEJA 9. VAŽEĆEG ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI Člankom 134. stavkom 3. propisani su poslovi koje obavlja Zavod za javno zdravstvo jedinice područne (regionalne) samouprave. U alineji 9 iza riječi: „rano otkrivanje“ potrebno je dodati riječi: „i liječenje“ tako da članak 134. stavak 3. alineja 9. glasi: „provodi zaštitu mentalnog zdravlja i izvanbolničko liječenje ovisnosti, što obuhvaća prevenciju, rano otkrivanje i liječenje svih psihičkih poremećaja, dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju svih oblika ovisnosti, kao i mjere očuvanja mentalnog zdravlja u zajednici. Komentar: Riječ je o usklađivanju s člankom 30. Zakona o zdravstvenoj zaštiti u kojem je navedeno da Zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća: „- zaštitu mentalnoga zdravlja, izvanbolničko liječenje mentalnih bolesti i poremećaja, uključujući ovisnosti“.	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.
1152	Miroslav Mađarić	NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, ODNOSNO DOPUNJUJU	Među brojnim kaznenim odredbama nema niti jedne koja se odnosi na nesavjesno liječenje od strane djelatnika u privatnoim ustanovama. PRIJEDLOG: xx. za nesvrsishodno propisivanje i provođenje DTPova suprotno smjernicama i dobroj medicinskoj praksi. U slučaju da pacijent izričito traži nesvrsishodni DTP, liječnik ga je dužan upozoriti na nesvrsishodnost istoga, na što pacijent treba dati pismeni pristanak. OBRAZLOŽENJE: Raširena je praksa, uzrokovana niskom poslovnom etikom, propisivanja i provođenja DTP-ova koji niti na koji način nisu u skladu s pozitivnim medicinskim smjernicama, a u svrhu ostvarivanja povećanog prihoda ustanove i/ili djelatnika. Takvi slučajevi prolaze kompletno ispod radara, osim u slučaju sudskog procesa zbog liječničke pogreške. OPASKA: U slučaju odbijanja ovog prijedloga, ukoliko se naknadno utvrdi postojanje opisane loše prakse, predlagač ovih zakonski izmjena preuzima potpunu odgovornost za isto!	Primljeno na znanje	Primljeno na znanje.

E-SAVJETOVANJA

Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti