Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja za razdoblje od 2022. do 2027. godine

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Ured pučke pravobraniteljice NACIONALNI PLAN ZA SUZBIJANJE SEKSUALNOG NASILJA I SEKSUALNOG UZNEMIRAVANJA, ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE, 1. UVOD Prvo, primjećujemo da su navedeni Nacionalni i Akcijski plan u javnom savjetovanju koje je otvoreno svega 10 dana, od 06. do 15. prosinca 2022., što smatramo prekratkim. Nadalje, navedeni dokumenti obuhvaćaju razdoblje koje uključuje i 2022. godinu iako je vrlo vjerojatno da tijekom 2022. neće biti niti usvojeni. Stoga predlažemo prilagoditi rokove za provedbu pojedinih aktivnosti, a iz naziva dokumenta isključiti 2022. godinu. U pogledu sadržaja, kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije podržavamo mišljenja koja su u ovo e-savjetovanje uputile pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, pravobraniteljica za djecu i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom. Pri tome primjećujemo da se u dokumentu poimence spominju neke najosjetljivije društvene skupine kao što su djeca i mladi, a također se posebna pozornost posvećuje i sprječavanju odnosno prevenciji seksualnog nasilja u pojedinim područjima društvenog života kao što je područje odgoja, obrazovanja i znanosti, sporta i rada, što svakako pozdravljamo te držimo i potrebnim i nužnim. Istovremeno međutim, kao središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije ukazujemo da se iz naziva dokumenta može zaključiti da se on odnosi na svo seksualno nasilje odnosno na sve društvene skupine koje su mu izložene te u tom pogledu ukazujemo na izostanak prepoznavanja posebno ranjivog položaja u kojem se mogu naći žene pripadnice različitih društvenih skupina. Primjerice, nasilje prema Romkinjama je trenutno nedovoljno prepoznata tema te ne postoje mjere niti u jednoj javnoj politici koje su usmjerene na Romkinje i prepoznavanje ovog problema. Analiza izloženosti pojedinim vrstama nasilja pokazala je da je najmanje jednom u životu i u najmanje jednom obliku seksualnog nasilja bilo izloženo 17,1 % Romkinja. Nadalje primjećujemo da u nacrtima dokumenta nema niti jednog cilja i mjere koje bi se odnosile na osobe starije životne dobi, kao žrtve seksualnog nasilja ili uznemiravanja, uključujući i u institucionalnom smještaju. Iako držimo pohvalim fokus na djecu i mlade, smatramo važnim u nacrte dokumenta uključiti mjere usmjerene ka preveniranju seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu kao jednog od oblika diskriminacije te predlažemo razmotriti potrebe žena kao žrtava seksualnog nasilja uzimajući o obzir različite specifične karakteristike i faktore ranjivosti koji bi mogli tražiti specifičan pristup te u tom smislu u dokumente izrijekom uključiti i osobe starije životne dobi, žene Romkinje, žene strane radnice kao skupinu koja se može naći u posebno ranjivom položaju i druge skupine koje bivaju žrtvama seksualnog nasilja, a radi bolje prevencije i učinkovitijeg odgovora na potrebe svih žrtava različitih vidova seksualnog nasilja. Primljeno na znanje Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja prvi je dokument na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj koji na jednom mjestu objedinjava mjere usmjerene zaštiti svih osoba od ovih oblika neprihvatljivog ponašanja bez obzira na osobine i bilo koju osnovu. Slijedom navedenoga, zadane mjere usmjerene su zaštiti svih ranjivih skupina bez iznimke. Djeca su posebno navedena kao najranjivija društvena skupina budući prema raspoloživim podacima Ministarstva unutarnjih poslova u više od 2/3 slučajeva seksualnog nasilja žrtve su djeca te je potrebno dodatno razvijati usluge zaštite i pomoći namijenjene djeci.
2 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova NACIONALNI PLAN ZA SUZBIJANJE SEKSUALNOG NASILJA I SEKSUALNOG UZNEMIRAVANJA, ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE, 1. UVOD Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova sukladno odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ broj 82/08, 69/17; dalje u tekstu: Zakon) prati provedbu Zakona i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova. Slijedom opisane nadležnosti, Pravobraniteljica je razmotrila Nacrt Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja za razdoblje od 2022. do 2027. (dalje u tekstu: Nacionalni plan) i Nacrt Akcijskog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja za razdoblje od 2022. do 2024. (dalje u tekstu: Akcijski plan) te u nastavku dostavlja mišljenje i prijedloge na iste. Prije svega, Pravobraniteljica ukazuje kako Nacionalnim planom odnosno Akcijskim planom nije predviđena nijedna mjera vezana za seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. Iako se u Nacionalnom planu pod Opisom srednjoročnih razvojnih potreba i potencijala navodi da je nužno raditi na prevenciji seksualnog nasilja i zlostavljanja na radnom mjestu, nijedna mjera nije vezana uz navedeno. Pravobraniteljica smatra potrebnim istaknuti kako spolno uznemiravanje, u kombinaciji s diskriminacijom temeljem trudnoće i materinstva, jaza u plaćama i efekta 'staklenog stropa' te obiteljskog nasilja, ugrožava poziciju žena na tržištu rada te umanjuje napore u postizanju pune ravnopravnosti spolova. S tim u vezi Pravobraniteljica ukazuje i na potrebu specijalizirane edukacije povjerenika/ca za zaštitu dostojanstva radnika u državnom i privatnom sektoru, a na što Pravobraniteljica kontinuirano ukazuje u Izvješćima o radu Hrvatskom saboru. Zbog svega navedenog, Pravobraniteljica smatra važnim da se Nacionalnim i Akcijskim planom predvide i mjere vezane za seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. Nadalje, mjerama nije predviđeno poticanje međuresorne suradnje (policije, državnog odvjetništva, pravosuđa, zdravstvenih i socijalnih institucija) za slučajeve seksualnog nasilja. Naime, u Nacrtu Nacionalnog plana se u kontekstu usluga pomoći i potpore žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja navodi potreba osiguravanja ravnomjerne dostupnosti uz pravovremenu razmjenu informacija o poduzetim aktivnostima u pojedinom slučaju među nadležnim institucijama, međutim nijedna od mjera nije usmjerena na poboljšanje ili poticanje takve međuresorne razmjene informacija. Pravobraniteljica u okviru svog rada kontinuirano ukazuje na važnost međuresorne suradnje u pogledu prevencije seksualnog nasilja i pružanja pomoći žrtvama seksualnog nasilja te predlaže da se Nacionalnim i Akcijskim planom za suzbijanje seksualnog nasilja predvide mjere usmjerene na poticanje učinkovite međuresorne suradnje svih involviranih institucija. Također, nijedna mjera predviđena Nacionalnim i Akcijskim planom nije usmjerena na nedostatak specijaliziranih odjela u zdravstvenim ustanovama za žrtve seksualnog nasilja (izuzev za djecu kao žrtve nasilja), kao niti na nepostojanje standardiziranih usluga u tom pogledu. Naime, mjerama je u odnosu na navedene probleme predviđeno osnivanje specijalističkih ambulanti u bolnicama te osiguranje određenih specijalističkih pregleda (ginekologa, urologa) isključivo za djecu žrtve seksualnog nasilja. Pravobraniteljica ovim putem smatra važnim ukazati na potrebu predviđanja takvih mjera za sve žrtve seksualnog nasilja, a ne samo za djecu. Pored navedenog, Pravobraniteljica pozdravlja mjeru unapređenja zakonodavnog okvira radi bolje zaštite žrtve s obzirom na nepostojanje sveobuhvatne i stručne zakonodavne strategije te potrebu da se zakoni mijenjaju na temelju višegodišnje provedenih analiza i istraživanja struke, a ne na temelju individualnih slučajeva koji kroz medije stvaraju pritisak na političare. Primljeno na znanje Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te pripadajući Akcijski plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja na jednom mjestu objedinjavaju mjere, te u okviru mjera podrazumijevaju provedbu aktivnosti, u cilju razvoja sustava zaštite žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja. Akcijski plan predstavlja konkretizaciju mjera koje se u zadanom razdoblju trebaju provesti te samim tim pokazuje odlučnost nadležnih tijela za sustavnu provedbu i postizanje promjena u ovom području. Posebnim ciljem 2. Unaprjeđenje skrbi i osiguranje dostupnosti usluga podrške žrtvama seksualnih delikata propisano je niz mjera koje će se provoditi u narednom razdoblju, a kojima je svrha osigurati pomoć i potporu žrtvama. Mjere usmjerene jačanju kompetencija državnih službenika i stručnjaka različitih sustava koji pružaju pomoć i potporu žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te izobrazbi stručnjaka koji rade s djecom u sustavu odgoja i obrazovanja za prepoznavanje i razumijevanje viktimizacije i zaštite maloljetnih žrtava seksualnog nasilja podrazumijevaju bolju i učinkovitiju suradnju nadležnih tijela u slučajevima seksualnog nasilja te daljnje koordinirano djelovanje u cilju pružanja pomoći žrtvi. Nadalje, u okviru programa izobrazbe planirano je uključivanje povjerenika/ca za zaštitu dostojanstva radnika u državnom i privatnom sektoru. Uvažavajući činjenicu da je predmetni Nacionalni plan za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja i pripadajući Akcijski plan prvi akti strateškog planiranja u ovom području isti predstavlja iskorak države u zaštiti prava i interesa žrtava seksualnih delikata. Budući da je na sastancima radne skupine za izradu Nacionalnog i pripadajućeg Akcijskog plana posebno istaknuta potreba unaprjeđenja zdravstvene skrbi djece žrtava seksualnog nasilja predložena je ovakva mjera kojoj je svrha osiguravanje kvalitetne i pravovremene regionalno dostupne usluge ginekologa i/ili urologa i psihijatara prilikom pregleda djece žrtava seksualnog nasilja te opremanje regionalno dostupnih usluga specijalističkog pregleda djece žrtava seksualnog nasilja. Uvažavajući potrebe daljnjeg razvoja sustava pomoći i podrške žrtvama u akcijskom planu za naredno razdoblje bit će razmotrene dodatne mjere kao odgovor na postojeće potrebe.
3 Pravobranitelj za djecu RH NACIONALNI PLAN ZA SUZBIJANJE SEKSUALNOG NASILJA I SEKSUALNOG UZNEMIRAVANJA, ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE, 1. UVOD Sukladno članku 9. i 11. Zakona o pravobranitelju za djecu (Narodne novine, broj 73/17) dostavljamo mišljenje i prijedloge na Nacrt Nacionalnog plana za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja za razdoblje od 2022. do 2027. godine. Koristimo priliku izraziti nezadovoljstvo zbog kratkoće roka u kojem se savjetovanje s javnošću provodi (9 dana) zbog čega je otežano osigurati cilj javnog savjetovanja, odnosno prikupljanje širokog spektra podataka, ideja i stručnih mišljenja te pravodobno otkrivanje mogućih problema u provedbi ovog dokumenta. Budući da smo praćenjem funkcioniranja sustava uočili potrebu sustavnog uređenja područja zaštite djece od seksualnog nasilja, o čemu kontinuirano upozoravamo u godišnjim izvješćima o radu, te davanjem preporuka nadležnim tijelima i prijedloga za izmjenu propisa, pozdravljamo donošenje novog strateškog nacionalnog dokumenta usmjerenog na suzbijanje seksualnog nasilja. Osobito pozdravljamo to što je prihvaćena naša preporuka te je u Akcijski plan uvrštena mjera usmjerena na utvrđivanje učinkovitosti provedbe kaznenog i prekršajnog zakonodavstva i nedostatke u njihovoj primjeni. Posebno pozdravljamo to što je predviđena analiza svih segmenata u cilju unaprjeđenja zakonodavnih i drugih mjera za zaštitu djece od svih oblika nasilja, koja će pokazati opravdanost izrade jednog zakonskog propisa ili izmjene postojećih propisa radi donošenja cjelovitog zakonskog rješenja koje uključuje sveobuhvatnu zaštitu djece od seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja, kao preduvjeta učinkovite prevencije i borbe protiv zlostavljanja djece, za što se Ured pravobraniteljice za djecu zalaže već dulje vrijeme. Također pozdravljamo to što je obveza provjere prethodne osuđivanosti za kaznena djela počinjena na štetu djece, za sve osobe koje u okviru profesionalnih ili organiziranih djelatnosti dolaze u izravne i redovite kontakte s djecom, čak i po nastupu rehabilitacije, prepoznata kao pretpostavka osiguravanja potpune zaštite prava i dostojanstva djece. Međutim, iskazujemo žaljenje što ova mjera nije propisana Nacionalnim planom, već samo Akcijskim planom, čime se umanjuje njezin značaj i ne daje jamstvo za njezinu provedbu. Također, iskazujemo žaljenje što naše druge preporuke upućene Radnoj skupini nisu ugrađene u ovaj dokument. Naime, u ožujku ove godine Radnoj skupini smo preporučili, uz to da se kao mjera predvidi donošenje posebnog zakona o zaštiti djece od nasilja uključujući i seksualno nasilje, da se posebno poglavlje posveti zaštiti djece od seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja. Također smo predložili da se predvidi mjera Uspostava cjelovitog sustava podrške djetetu žrtvi seksualnog nasilja, po uzoru na uspostavljeni sustav zaštite od trgovanja ljudima, te predvidi imenovanje nacionalnog koordinatora za zaštitu djece od seksualnog nasilja. Naša preporuka bila je i da jedna od mjera bude Uspostava regionalnih interdisciplinarnih centara za djecu žrtve seksualnog nasilja po uzoru na skandinavski model Barnahusa, koji je prepoznat kao primjer dobre prakse i u europskoj Strategiji za prava žrtava (2020.). Nisu nam poznati razlozi zašto naše preporuke nisu prihvaćene, budući da je donošenje Nacionalnog plana prilika da se na razini svih sustava uskladi djelovanje usmjereno na učinkoviti odgovor na seksualno nasilje prema djeci. Primljeno na znanje Akcijski plan na jednom mjestu objedinjava mjere i u okviru mjera podrazumijeva provedbu aktivnosti u cilju razvoja sustava zaštite žrtava seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja. Akcijski plan predstavlja konkretizaciju mjera koje se u zadanom razdoblju trebaju provesti te samim tim pokazuje odlučnost nadležnih tijela za sustavnu provedbu i postizanje promjena u ovom području te stoga ne smatramo prihvatljiv navod da se propisivanje mjera samo Akcijskim planom umanjuje njihov značaj i ne daje jamstvo za provedbu. Nadalje, Akcijski plan u okviru zadanih posebnih ciljeva određuje mjere usmjerene zaštiti djece žrtava seksualnog nasilja. Jedna od mjera koja će biti sadržana u konačnom dokumentu odnosi se na uspostavu Dječje kuće, po modelu Barnahusa, kao interdisciplinarnog i multisektorskog centra za djecu žrtve i svjedoke. Vezano uz prijedlog razvoja zakonodavnog okvira u cilju zaštite djece ističe se kako je Planom zakonodavnih aktivnosti Vlade Republike Hrvatske za 2023. godinu, u okviru djelokruga rada Ministarstva pravosuđa i uprave predviđeno donošenje Zakona o zaštiti djece od nasilja i to njegovo upućivanje u zakonodavnu proceduru u IV tromjesečju 2023. godine. Za izradu predmetnog Zakona osnovana je radna skupina pri Ministarstvu pravosuđa i uprave. Cilj i zadatak Radne skupine je analiza postojećeg zakonodavnog okvira radi utvrđivanja i otklanjanja mogućih praznina u sustavu zaštite djece, propisivanjem uvjeta za organiziranje aktivnosti ili rad s djecom u svim segmentima života djece te unaprjeđenjem provjere ranije osuđivanosti osoba koje dolaze u kontakt s djecom. U radu Radne skupine sudjelovat će i predstavnici akademske zajednice, pravosudni dužnosnici i predstavnici resornih ministarstava.
4 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom NACIONALNI PLAN ZA SUZBIJANJE SEKSUALNOG NASILJA I SEKSUALNOG UZNEMIRAVANJA, ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE, 1. UVOD Podržavamo donošenje Nacionalnog plana borbe protiv seksualnog nasilja kao i zadane ciljeve i mjere. Ovim putem ujedno bi skrenuli pozornost na odredbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koje se odnose na ovu tematiku kao i stajalište Odbora UN-a o izloženosti osoba s invaliditetom pojačanom riziku od zlostavljanja. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 06/07, 03/08 i 05/08; u daljnjem tekstu: Konvencija) stupila je na snagu 3. svibnja 2008. godine te je za Republiku Hrvatsku jedan od obvezujućih međunarodnih dokumenata. Konvencijom se promiče puno ostvarenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda svih osoba s invaliditetom bez bilo kakve diskriminacije na osnovi invaliditeta. U tom smislu člankom 16. Konvencije pod nazivom SLOBODA OD IZRABLJIVANJA, NASILJA I ZLOSTAVLJANJA propisane su obveze države u pogledu zaštita osoba s invaliditetom od svih oblika izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja, uključujući i aspekte istih vezane uz spol. Navedeno obuhvaća i seksualno nasilje usmjereno na žene i djevojke s invaliditetom. Odbor za prava osoba s invaliditetom u Općem komentaru br. 3 (2016) na čl. 6. Konvencije u svezi čl. 16. Konvencije navodi kako ženama s invaliditetom prijeti veći rizik od nasilja, izrabljivanja i zlostavljanja u usporedbi s ostalim ženama. Neke žene s invaliditetom, posebice gluhe i gluhoslijepe te žene s intelektualnim poteškoćama mogu biti izložene još većem riziku od nasilju i zlostavljanja zbog njihove izoliranosti, ovisnosti ili ugnjetavanja. Nadalje, Odbor UN-a u Zaključnim primjedbama o Inicijalnom izvješću Hrvatske (travanj 2015.godine) iskazuje zabrinutost što redovne usluge za žrtve nasilja u pravilu nisu dostupne osobama s invaliditetom te da su posebno nezaštićene žene i djevojčice te dječaci s invaliditetom. Preporuka je Odbora da država potpisnica stavi usluge za zaštitu osoba s invaliditetom od nasilja u prvi plan i da ih učini dostupnim (t. 26. Inicijalnog izvješća). Konvencija kao i Opći komentari, posebice za ovo područje Opći komentar Odbora UN-a br. 3. (2016) na čl. 6. u svezi čl. 16. važan su izvor obveza države u zaštiti temeljenih ljudskih prava žena i djevojaka s invaliditetom u pogledu slobode od nasilja. S obzirom na navedeno, smatramo kako navedeni izvori trebaju biti istaknuti u uvodnom djelu Prijedloga Nacionalnog plan borbe protiv seksualnog nasilja zajedno sa ostalim međunarodnim dokumentima kojima je cilj borba protiv rodno uvjetovanog nasilja. Prihvaćen Prihvaćen
5 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 1. Prevencija seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja S aspekta rada Pravobranitelja za osobe s invaliditetom i implementacije Konvencije o pravima osoba s invaliditetom smatramo kako se prilikom rada na razvoju prevencijskih programa protiv seksualnog nasilja, potrebno rukovoditi i načelom „razumne prilagodbe“ prilikom izrade prevencijskih programa s obzirom na specifičnosti koje proizlaze iz pojedinih oblika invaliditeta. Ovdje bi istaknuli kako prilagodba u komunikaciji s djecom s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom uključuje jezike, prikazivanje teksta, Brailleovo pismo, taktilnu komunikaciju, uvećani tisak, dostupne multimedijalne sadržaje, kao i pisani oblik istih, zvučne zapise, obični jezik, osobne čitače i augmentativne i alternativne oblike, sredstva i formate komunikacije, uključujući dostupnu informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, govorne i znakovne jezike te druge vrste jezika koji nemaju formu govornih jezika. Za djecu s teškoćama u razvoju potrebno je prilagoditi programe kako bi mogli prepoznati seksualno nasilje i reagirati, isto kao i ostala djeca. Djeca s teškoćama u razvoju kao i same osobe s invaliditetom izloženije su seksualnom nasilju, u svim životnim aspektima pa tako i internetskom nasilju, te je potrebno uložiti dodatni napor kako bi ih se educiralo i time omogućilo da raspoznaju dozvoljeno od nedozvoljenog ponašanja, što bi dovelo do prijavljivanja počinitelja i njegovog sankcioniranja. Primljeno na znanje Preventivni programi koji se provode u sustavu odgoja i obrazovanja te uključuju rad s učenicima s teškoćama prilagođeni su razvojnim sposobnostima i mogućnostima te individualnim potrebama svakog pojedinog učenika
6 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 2. Unaprjeđenje skrbi i osiguranje dostupnosti usluga podrške žrtvama seksualnih delikata Stručnjaci koji će raditi sa žrtvama seksualnog nasilja s invaliditetom (tjelesnim, osjetilnim, mentalnim i intelektualnim invaliditetom) potrebno je da budu educirani, između ostalog, i o pravilnom načinu ophođenja i komunikacije s žrtvom s određenom vrstom invaliditeta te je moguće da će biti potrebno napraviti prilagodbe u radu kako bi žrtva s invaliditetom stekla povjerenje i na njoj primjeren način surađivala. Prihvaćen Posebnim ciljem 2. Unaprjeđenje skrbi i osiguranje dostupnosti usluga podrške žrtvama seksualnih delikata Akcijskog plana propisano je niz mjera koje će se provoditi u narednom razdoblju, a kojima je svrha osigurati pomoć i potporu žrtvama. Mjere usmjerene jačanju kompetencija državnih službenika i stručnjaka različitih sustava koji pružaju pomoć i potporu žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te izobrazbi stručnjaka koji rade s djecom u sustavu odgoja i obrazovanja za prepoznavanje i razumijevanje viktimizacije i zaštite maloljetnih žrtava seksualnog nasilja podrazumijevaju bolju i učinkovitiju suradnju nadležnih tijela u slučajevima seksualnog nasilja. Nadalje, u okviru programa izobrazbe planiran je obuhvat teme rada i pravilnog pristupa osobama s invaliditetom žrtvama seksualnih delikata.
7 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom 3. OPIS SREDNJOROČNIH RAZVOJNIH POTREBA I RAZVOJNIH POTENCIJALA, 3. Postizanje odvraćajućeg djelovanja kod počinitelja seksualnih delikata Stručnjaci koji će raditi s počiniteljima s invaliditetom (tjelesnim, osjetilnim, mentalnim ili intelektualnim invaliditetom) potrebno je da budu educirani, između ostalog, i o pravilnom načinu ophođenja i komunikaciji. Potrebno je napraviti prilagodbe u pristupu kako bi sam počinitelj s invaliditetom razumio neprihvatljivost svog ponašanja, a sve s ciljem postizanja krajnje svrhe odvraćajućeg djelovanja. Primljeno na znanje Stručnjaci odjela tretmana koji u zatvorskom sustavu provode psihosocijalni tretman s počiniteljima seksualnog nasilja su isključivo psiholozi, socijalni pedagozi i socijalni radnici koji su u okviru fakultetskog obrazovanja educirani, između ostalog, i o pravilnom načinu ophođenja i komunikaciji, a dodatno se educiraju za provođenje programa PRIKIP, koji se u zatvorskom sustavu provodi s počiniteljima seksualnog nasilja. PRIKIP je strukturirani program psihosocijalnog tretmana koji se provodi kroz grupni rad, no omogućuje prilagodbu u pristupu kako bi bio razumljiv različitim obilježjima osoba s kojima se provodi. Ukoliko počinitelj uslijed osjetilnih tjelesnih, intelektualnih i mentalnih oštećenja ne može pratiti program, ne uključuje ga se u PRIKIP, nego stručnjaci odjela tretmana s njim individualno rade u mjeri u kojoj je sposoban razumjeti neprihvatljivost svog ponašanja i naučiti nove modele ponašanja. Navedeno nije potrebno posebno isticati u Nacionalnom planu za suzbijanje seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja, za razdoblje do 2027. godine.
8 Pravobranitelj za djecu RH NACIONALNI PLAN ZA SUZBIJANJE SEKSUALNOG NASILJA I SEKSUALNOG UZNEMIRAVANJA, ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE, 4. SWOT ANALIZA SWOT analiza postojećeg stanja kao prijetnju (mogući vanjski negativni utjecaj) ukazuje na nedostatak sustavnog i kontinuiranog financiranja projekata i programa organizacija civilnog društva koje osiguravaju usluge pomoći i podrške žrtvama seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja. S tim u vezi, a nastavno na nedovoljno učinkovitu zakonsku regulativu koja regulira rad udruga (konkretno, zaštitu djece od mogućeg zlostavljanja u okviru rada udruga), imamo potrebu i ovom prilikom ukazati na pojačan oprez u svim daljnjim aktivnostima vezanim uz financiranje udruga koje bi se bavile uslugama podrške i pomoći žrtvama. Naime, saznanja ukazuju da temeljem važećih propisa i dalje postoji mogućnost da osobe osuđene za seksualne delikte osnuju i vode udrugu koja se deklarira kao udruga za zaštitu žrtava, a također nije isključena ni mogućnost da za svoj rad primaju i proračunski novac. Na takav način i dalje potencijalno postoji opasnost da osoba osuđena za seksualni delikt u okviru rada udruge dođe u kontakt s najranjivijom skupinom žrtava, djecom. Tek puko deklariranje udruge da se zalaže za zaštitu žrtava, ne jamči i stvarnu zaštitu prava djece žrtava. Stoga bi financiranje takvih udruga trebala biti uvjetovana prethodnom detaljnom provjerom ranije osuđivanosti svih osoba koje potencijalno mogu u okviru rada udruge doći u kontakt s djecom. Također, osim administrativne procjene prijava treba osigurati i prethodnu evaluaciju sadržaja, kao i evaluaciju ishoda njihovih projekta, kako bi se osiguralo da se proračunski novac izdvaja za projekte koji su zaista od interesa za djecu. Nije prihvaćen SWOT analiza rađena je s namjerom razmatranja snage, slabosti, prijetnji i mogućnosti koje bi mogle utjecati na ostvarivanje ciljeva tijekom provođenja mjera u okviru ovog akta strateškog planiranja te kao takva ne može ponudi odgovore na ove komentare. Napominje se kako u samom aktu strateškog planiranja postoji mjera koja se odnosi na rad na prilagodbi zakonske regulative. Također se ističe kako se u aktu naglašava pozitivan utjecaj rada udruga u ostvarivanju svih ovdje postavljenih posebnih ciljeva.
9 Pravobranitelj za djecu RH NACIONALNI PLAN ZA SUZBIJANJE SEKSUALNOG NASILJA I SEKSUALNOG UZNEMIRAVANJA, ZA RAZDOBLJE OD 2022. DO 2027. GODINE, 7.POPIS POSEBNIH CILJEVA I KLJUČNIH POKAZATELJA ISHODA, OPIS PRIPADAJUĆIH MJERA ZA PROVEDBU OSVRT NA POJEDINE CILJEVE I MJERE FORMULIRANE U NACIONALNOM PLANU Posebni cilj 1 .: Prevencija seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja U ostvarivanju ovog posebnog cilja predviđeno je deset pojedinačnih mjera usmjerenih na poučavanje djece i mladih o važnosti spolne/rodne ravnopravnosti i prevencije seksualnog nasilja, provođenje programa izobrazbe stručnjaka koji rade s djecom, stručnjaka koji dolaze u kontakt sa žrtvama te izobrazbe o standardima zaštite prava djece žrtava u europskom i nacionalnom zakonodavstvu, provođenje niza javnih aktivnosti u cilju osvještavanja šire i stručne javnosti o mogućim oblicima, posebice, seksualnog uznemiravanja (online, na radnom mjestu, u sportu), te pravima i potrebama žrtava seksualnih delikata, kako bi se smanjio broj slučajeva seksualnog nasilja. U tom cilju predviđeno je uvođenje sadržaja o suzbijanju seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te radu sa žrtvama (u djetinjstvu i odrasloj dobi) u studijske programe na visokim učilištima koja obrazuju stručnjake koji rade sa žrtvama, unaprjeđenje edukativnog medijskog programa na javnom medijskom servisu, razvoj politike zaštite djece u nacionalnim sportskim savezima, osvještavanje djelatnika u turizmu o kriminalitetu spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na turističkim lokacijama, razvoj svijesti kod djece o mogućim opasnostima i rizicima korištenja interneta, mobitela i drugih komunikacijskih mreža, jačanje tehničkih i kadrovskih kapaciteta policije na prevenciji i suzbijanju kriminaliteta spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta počinjenog putem komunikacijske tehnologije te unaprjeđenje rada s djecom žrtvama kaznenih djela na internetu. Međutim, kao pokazatelj ishoda ovih mjera naveden je povećan broj prijavljenih počinitelja seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja te povećan broj djece žrtava kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na internetu. Ove pokazatelje ishoda smatramo nedovoljnima i nepreciznima. Naime, kako bi se mogla mjeriti učinkovitost predviđenih mjera, nužno je precizirati pokazatelje ishoda jer samo povećanje broja prijava ne znači nužno i učinkoviti odgovor na seksualno nasilje, ako istovremeno izostane odgovarajuće kažnjavanje počinitelja te veća zaštita žrtava seksualnog nasilja. Kažnjavanje počinitelja i izricanje odgovarajućih mjera zaštite žrtve, kao i smanjenje trajanja pravosudnih postupaka važan je aspekt prevencije suzbijanja seksualnog nasilja jer djeluje motivirajuće na žrtve da prijave nasilje i potraže pomoć. Predlažemo, stoga, da se, uz povećanje broja prijavljenih počinitelja seksualnog nasilja, kao pokazatelji ishoda predvide i: - povećanje broja osuđenih počinitelja seksualnog nasilja, - povećanje broja izrečenih mjera zaštite žrtava seksualnog nasilja, - skraćenje trajanja sudskih postupaka za seksualne delikte. Ujedno smatramo da je u Nacionalnom planu potrebno uz svaku predviđenu mjeru predvidjeti i pokazatelje ishoda, a ne da se konkretni pokazatelji ishoda postavljaju tek u akcijskim dvogodišnjim planovima, koji bi trebali biti samo operativna razrada mjera i pokazatelja njihova ishoda postavljenih u Nacionalnom planu. Pogotovo što prateći Akcijski plan nema pokazatelje ishoda uz sve navedene mjere pa nije moguće pratiti učinkovitost provođenja mjera. U pogledu postavljenih ciljnih vrijednosti smatramo kako iste nisu odgovarajuće. Naime, kao pokazatelj ishoda postavljeno je povećanje ukupnog broja prijava, što se vjerojatno odnosi i na odrasle i djecu žrtve seksualnog nasilja, međutim, ciljna vrijednost je povećanje s 534 prijava na 560 što predstavlja povećanje za ukupno 26 prijava do 2027. Kako empirijska istraživanja pokazuju da se otkrije samo 10% slučajeva seksualnog nasilja nad djecom, tako postavljenu ciljnu vrijednost smatramo neprimjerenom, budući da bi cilj provođenja Nacionalnog plana trebao biti osvještavanje i ohrabrivanje djece da prijave nasilje. Drugi pokazatelj ishoda je broj djece žrtava seksualnog nasilja na internetu (početna vrijednost 308, ciljna vrijednost 340). Nacionalni plan odnosi se na sve oblike seksualnog nasilja i sve žrtve (i odrasle i djecu), a kao pokazatelj ishoda svih planiranih preventivnih aktivnosti navedeno je samo povećanje broja djece žrtava seksualnog nasilja na internetu, što je zbunjujuće jer bi se pokazatelj ishoda trebao odnositi na sve oblike seksualnog nasilja. Osim toga, smatramo kako ovaj cilj nije odgovarajuće definiran i da je vrlo nespretno formuliran, te predlažemo da isti glasi: povećanje broja otkrivenih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece, a ne povećanje broja žrtava. Svjesni smo da povećanje broja otkrivenih slučajeva seksualnog predstavlja ujedno i otkrivanje većeg broja žrtava, no ako se naglasak stavi upravo na povećanje broja žrtava, to daje krivu sliku planiranih ishoda ovog važnog dokumenta usmjerenog na suzbijanje seksualnog nasilja. Također smatramo da treba korigirati i brojčane pokazatelje kako bi se oni odnosili na sve oblike seksualnog nasilja, a ne samo seksualnog nasilja na internetu. Posebni cilj 2. Unaprjeđenje skrbi i osiguranje dostupnosti usluga podrške žrtvama seksualnih delikata Predlažemo da se u mjeri 2.8., koja predviđa osiguranje preduvjeta zaštite djece prilikom zapošljavanja na sva radna mjesta koja se odnose na neposredni rad s djecom, uz zapošljavanje, navede i organiziranje aktivnosti s djecom. Stvaranje sigurnog okruženja za djecu i zaštita djece od osoba koje zbog svoje kriminalne prošlosti mogu ugroziti djecu, imperativ je koji postavlja Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP. Direktiva zahtijeva da se osuđene počinitelje kaznenih djela privremeno ili trajno spriječi da obavljaju barem one stručne djelatnosti koje uključuju izravan i redovit doticaj s djecom. Pri tome se Direktiva ne ograničava samo na zapošljavanje, već obuhvaća i osobe koje u doticaj s djecom dolaze povremeno ili volonterski (osobe koje vode volonterske organizacije u području supervizije i/ili skrbi za djecu, koje u radu izravno i redovito dolaze u doticaj s djecom). Također predlažemo da se u ovom posebnom cilju unapređenje skrbi i osiguranja dostupnosti usluga podrške žrtvama seksualnih delikata doda nova mjera 2.9. te predvidi osnivanje regionalnih kuća za djecu po uzoru na skandinavski model „Barnahusa“ koji je prepoznat kao primjer dobre prakse u zaštiti djece koja su pretrpjela nasilje. Upravo Europska Strategija za prava žrtava, usvojena u lipnju 2020., navodi kao primjer dobre prakse ovakve „dječje kuće“, u kojoj se na jednom mjestu dijete može saslušati, liječnički pregledati u forenzičke svrhe, temeljito procijeniti njegove individualne potrebe, izraditi individualni plan zaštite djetetove sigurnosti te mu se mogu pružiti sve potrebne terapijske usluge. U okviru ovih dječjih kuća paralelno se koordiniraju kaznena i socijalna istraga u sigurnom okruženju prilagođenom djeci. Pod jednim krovom koordinirano djeluju svi relevantni stručnjaci (sudac, tužitelj, policija, socijalni radnici i medicinski stručnjaci, kao što su psiholozi i liječnici sudske medicine) kako bi od djeteta žrtve seksualnog zlostavljanja dobili potrebne informacije za istragu i sudski postupak, kako bi spriječili njegovu/njezinu retraumatizaciju i pružili podršku, uključujući medicinsku i terapijsku pomoć. Ovakav model imaju brojne europske države, a nedavno im se pridružila i Slovenija. Smatramo da je takav model nužno osigurati i u Hrvatskoj jer je djeci žrtvama izrazito teško prolaziti kroz kazneni postupak i suočiti se s posljedicama kaznenog djela. Nažalost, zbog sadašnjeg neodgovarajućeg tretmana, nedostatka informacija, nedovoljne potpore i zaštite te izloženosti sekundarnoj viktimizaciji, na što kontinuirano upozoravamo u godišnjim izvješćima o radu, žrtve odustaju od prijave čime se borba protiv seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece dovodi u pitanje. Nije prihvaćen Izrada akata strateškog planiranja propisana je Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske (NN 123/17) te je Nacionalni plan, kao srednjoročni akt strateškog planiranja, usklađen sa zahtjevima predmetnog Zakona. Cilj Nacionalnog plana je povećati broj prijava seksualnih delikata što ukazuje na činjenicu da je provedbom zadanih mjera došlo do podizanja razine osviještenosti u javnosti o potrebi prijavljivanja ovakvih osjetljivih vrsta zločina te je povećano povjerenje u sustav u kojemu svaka žrtva vidi mogućnost zaštite i dobivanja nužno potrebne pomoći. Time se doprinosi ostvarenju postavljenog posebnog cilja 1. Prevencija seksualnog nasilja i seksualnog uznemiravanja u okviru kojeg su predviđene mjere koje dovode do podizanja razine svijesti javnosti o štetnosti ovakvog ponašanja te prevencije budućih djela. Vezano uz drugi pokazatelj ishoda koji se odnosi na broj djece žrtava seksualnog nasilja na internetu ističemo kako je kroz suradnju s ostalim nadležnim tijelima koja su nadležna za postupanje u slučajevima seksualnog iskorištavanja djece putem interneta uvidjelo se postojanje potrebe za formuliranjem pokazatelja ishoda Broj djece žrtava seksualnog nasilja na internetu kroz čije će statističko praćenje biti moguće donijeti zaključak o postizanju pozitivnih rezultata kroz provođenje postavljenih mjera u okviru ovog pokazatelja ishoda. Moderne tehnologije danas su dostupne i djeci koja već u predpubertetskoj dobi iskazuju interes za seksualne sadržaje. Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, djeca vrlo često nisu svjesna rizika komunikacije s njima nepoznatim osobama, koje se često lažno predstavljaju i daju netočne podatke o sebi, dok za razliku od potencijalnih zlostavljača, djeca uglavnom daju istinite podatke o svojem identitetu, što predstavlja dodatni rizik daljnje viktimizacije, a i vrlo često seksualnog iskorištavanja. Uz činjenicu povećanja izloženosti djece digitalnoj tehnologiji, pokazalo se, kroz međuresornu suradnju, potrebnim pratiti ostvarenje postavljenih mjera kroz ovako postavljen pokazatelj ishoda. Vezano uz prijedlog da se u mjeri 2.8., koja predviđa osiguranje preduvjeta zaštite djece prilikom zapošljavanja na sva radna mjesta koja se odnose na neposredni rad s djecom, uz zapošljavanje, navede i organiziranje aktivnosti s djecom napominjemo kako u samom aktu strateškog planiranja postoji mjera koja se odnosi na rad na prilagodbi zakonske regulative. Vezano uz prijedlog da se u aktu strateškog planiranja predvidi osnivanje regionalnih kuća za djecu po uzoru na skandinavski model „Barnahusa“ ističemo da će u konačnom dokumentu biti ugrađena mjera koja se odnosi na uspostavu Dječje kuće, po modelu Barnahusa, kao interdisciplinarnog i multisektorskog centra za djecu žrtve i svjedoke.