Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA NACIONALNOJ NAKNADI ZA STARIJE OSOBE Prije svega, pozdravljamo veći dio predloženih izmjena, i to posebno smanjenje uvjeta duljine prebivališta, povećanje prihodovnog cenzusa, omogućavanje dostave nacionalne naknade poštom te proširenje mogućnosti ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu za starije i na osobe koje pokrenule postupak radi raskida, utvrđenja ništetnosti ili poništenja ugovora o doživotnom te ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Istovremeno, predlažemo razmotriti podizanje predviđenog iznosa nacionalne naknade za starije osobe koji je Nacrtom prijedloga povećan na 150,00 EUR, ali je i dalje niži od predviđenog iznosa zajamčene minimalne naknade (dalje u tekstu: ZMN) za starije osobe, koja trenutno iznosi 172,53 EUR. Pri tome ističemo kako je ZMN ujedno i svojevrsna „propusnica“ za ostvarivanje drugih prava u sustavu socijalne skrbi te za naknade na lokalnoj razini – poput troškova stanovanja i ogrijeva, radi čega je starijim osobama koje ispunjavaju uvjete za oba prava isplativije ostvariti pravo na ZMN, naročito u kontekstu ukupnih primanja i prava koja na taj način mogu ostvariti. Nadalje, smatramo da odredba Nacrta prijedloga u kojoj se navodi da se nacionalna naknada za starije osobe neće usklađivati u 2024. godini dodatno demotivira potencijalne korisnike te smatramo da bi nacionalnu naknadu trebalo usklađivati dva puta godišnje kao i mirovine, čime bi ista sa manjim vremenskim odmakom pratila rast cijena i inflaciju. Konačno, u praksi se pojavio problem vezano za zakonski uvjet neprekidnog prebivališta jer Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), pred kojim se ostvaruje pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe, ne utvrđuje samostalno navedenu okolnost već kao dokaz priznaje jedino potvrdu o prebivalištu koju izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova (dalje: MUP), a koja pak, u nekim slučajevima ne odgovara stvarnom stanju – primjerice u slučajevima iz članka 18. st. 2. i 3. Zakona o prebivalištu (NN 144/12, 158/13, 114/22). Tako smo u Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godine ukazali i na slučaj građanina kojem je HZMO odbio zahtjev za priznavanje prava na nacionalnu naknadu za starije, s obrazloženjem da ne ispunjava zakonski uvjet neprekidnog prebivališta od 20 godina jer priznaju samo potvrdu MUP-a koju on nije mogao pribaviti. Podnio je druge dokaze da je doista prebivao na navedenoj adresi tijekom vremena za koje, prema potvrdi MUP-a, nije imao evidentirano prebivalište na adresi stanovanja (pisane izjave stanara, potvrdu da je u spornom razdoblju bio predstavnik stanara zgrade), no HZMO ih nije razmatrao. PU je navela da propuštanje prijave prebivališta ne znači da pojedini građani nisu na određenoj adresi prebivali, iako navedenu okolnost nisu prijavili policiji. PU ili PP izdaje potvrdu o činjenici da je određena osoba u određenom razdoblju imala prijavljeno prebivalište, ali ne i potvrdu o činjenici stvarnog življenja osobe u nekom mjestu i adresi. Prema navodima PU to treba biti predmet utvrđivanja tijela koje provodi određeni postupak u kojem je činjenica prebivališta odnosno stvarnog življenja u određenom mjestu pretpostavka za stjecanje nekog prava. Upravo tu činjenicu treba utvrditi ocjenom svih raspoloživih dokaza, a ne manjkavo, samo na temelju uvjerenja o prijavljenom prebivalištu. Stoga, kao što ovaj slučaj pokazuje, moguće je da dio potencijalnih korisnika koji de facto prebivaju u RH u praksi ne ostvari pravo na nacionalnu naknadu, radi čega bi trebalo izrijekom navesti da će se činjenica prebivanja u svrhu ostvarivanja prava na nacionalnu naknadu utvrđivati ocjenom svih raspoloživih dokaza, a ne samo temeljem uvjerenja o prebivalištu. S tim u vezi napominjemo da je pučka pravobraniteljica u svojem izvješću za 2022. godinu Ministarstvu pravosuđa i uprave uputila preporuku da u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova definira na koji način će se utvrđivati stvarno mjesto prebivanja osobe u postupku ostvarivanja prava uvjetovanih prebivalištem pred javnopravnim tijelima. Nije prihvaćen Ističemo kako je institut nacionalne naknade uveden kao odgovarajuće davanje za starije osobe koje si u vrijeme radno sposobnog razdoblja nisu osigurale prihod za starost. Pritom je potrebno napraviti razliku u odnosu na institut zajamčene minimalne naknade, uređen propisima koji uređuju područje socijalne skrbi i koji se ostvaruje prema različitim uvjetima i kriterijima. S druge strane, u mirovinskom osiguranju postoji zaštitni institut najniže mirovine za osobe koje u svojem radnom vijeku nisu ostvarile prihod koji bi im u starosti osigurao primjeren život. Stoga je predloženo podizanje iznosa nacionalne naknade, a da se pritom na naruši pravednost mirovinskoga sustava uzimajući u obzir iznos najniže mirovine za 15 godina mirovinskog staža koja od 1. siječnja 2023. iznosi 167,85 eura. Također, nacionalna naknada nije institut socijalne skrbi i ostvaruje se prema blažim uvjetima od zajamčene minimalne naknade koja se određuje od osnovice utvrđene u iznosu od 132,72 eura. Kada bi iznos nacionalne naknade bio viši od iznosa najniže mirovine za 15 godina mirovinskoga staža to bi djelovalo destimulirajuće na ostanak u svijetu rada te bi se narušila pravednost u odnosu na mirovinski sustav. Također, način usklađivanja ne može se propisivati na način kao što se usklađuju mirovine, jer ne radi se o institutu iz mirovinskog osiguranja. Nacionalna naknada u 2024. godini neće se usklađivati jer se već podizanjem iznosa na 150 eura ona povećava za 24,26% u odnosu na trenutni iznos od 120,71 eura. U odnosu na prijedlog o navođenju načina utvrđivanja prebivališta za ostvarivanje prava na nacionalnu naknadu, ističemo kako se ovim Prijedlogom zakona ne uređuje postupak utvrđivanja stvarnog prebivališta, već samo uvjet dugotrajnog prebivanja na području Republike Hrvatske, a koji se predlaže skratiti s 20 na 10 godina neprekidnog prebivanja prije podnošenja zahtjeva. S obzirom na to da se prebivalište uređuje posebnim zakonom, nije moguće prihvatiti prijedlog o propisivanju načina utvrđivanja prebivališta u postupcima odlučivanja o pravu na nacionalnu naknadu.
2 Mario Dedic II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 3.Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći Poštovani vezano za navode da će nasljednici vraćati iznos nacionalne naknade kada njihov roditelj umre je pogrešna teza jer isto raditi i kod zakona o socijalnoj skrbi.Navodi koji su sljedeći citiram:izričito se propisuje dužnost vraćanja nacionalne naknade isplaćene nakon smrti korisnika od nasljednika korisnika nacionalne naknade, odnosno od strane banke po nalogu Zavoda. Trazi se od ministarstva da promjeni tako diskriminatornu odredbu jer opet dolazimo do onog problema je da drzava sto daje korisnicima to naplaćuju od njihovih nasljednika sto je jako jako loš potez.Trazi se da se takav stvar samoga zakona o nacionalnoj naknadi ne stavi kao sastavni dio samoga zakona i da nasljednici nisu dužni vraćati sredstva koja su bila namjenjena njihovom roditelju. Nije prihvaćen Nasljednici korisnika nacionalne naknade nemaju obvezu vraćanja isplaćenih sredstva, a predloženim izmjenama će se izričito regulirati povrat sredstava isplaćenih osobama koje su tu naknadu stekle bez pravne osnove (npr. ako je pravo na nacionalnu naknadu ostvareno na temelju neistinitih i netočnih podataka). Slijedom navedenoga, planirane izmjene neće ići u smjeru propisivanja zabilježbe tražbine u zemljišnim knjigama na nekretninama radi povrata isplaćenih iznosa nacionalne naknade od njegovih nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine.