Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o obrascu prethodne procjene za Zakon o hrvatskom jeziku

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 JURAJ MATEJ KOVAČ PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE Nisam mislio da ću u 2023. godini vidjeti zakonski obrazac (i to za Zakon o hrvatskom jeziku!) koji vrvi nestandardnim oblikom pitanja "Da li je"! Ispravljajte čim prije! Primljeno na znanje Prima se na znanje.
2 Antonio PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE Dodati invaliditet osoba i isto vrijedi oštećenih sluha osoba Primljeno na znanje Člankom 6. stavkom 4. Nacrta prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku propisuje se da ovaj Zakon ne ograničava primjenu Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj.
3 Antonio PRILOG 1. OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE Poštovani, Gluhi osoba osjećaju uvrijeđa od riječ gluhonijemi. To nije lijepo jer oni govori stari navika za gluhonijemi. Trebalo je reci oštećenih sluha.. Zato gluhi su završili fakultet i imaju diplomu. Već su obrazovani . To znači nisu pismeni osoba. Ljudi su navijali gluhonijemi.. To nije lijepo. Gluhi želi prijaviti tko govori gluhonijemi da dobijet kaznu kao slično razisam. Primljeno na znanje Terminologija koja se koristi u Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku preuzeta je iz Zakona o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. Tim zakonom propisuje se pravo gluhih i gluhoslijepih osoba te drugih osoba s komunikacijskim teškoćama na korištenje, informiranje i obrazovanje na hrvatskome znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije.
4 Anđel Starčević 5. UTVRĐIVANJE IZRAVNIH UČINAKA I ADRESATA, 5.3. UTVRĐIVANJE SOCIJALNIH UČINAKA Uz 5.3.3. > Zakon (u članku 11) iz izrazito konzervativne i društveno štetne te potpuno neznanstvene perspektive ideologije standardnog jezika predviđa da se samo standardni dijalekt koristi u javnoj usmenoj i pismenoj komunikaciji, uz "velikodušno" dopuštanje upotrebe nestandardnih dijalekata u neslužbenim prigodama. Takvo zamišljanje strogo razdvojenih standardnog dijalekta i nestandardnih dijalekata štetno je i socijalno isključivo, a u znanosti o jeziku i u praksi neodrživo. Naime, 1) razni kodovi kojima pojedinci vladaju stalno su u kontaktu u umu tog pojedinca i između raznih pojedinaca i skupina u društvu te utječu jedni na druge, pogotovo u usmenoj komunikaciji, i zbog toga je nemoguće očekivati da jezična proizvodnja velikog broja ljudi koji sudjeluju u javnom diskursu bude potpuno standardna. Primjerice, standardnim naglascima praktički je nemoguće ovladati, pogotovo općoj populaciji, ako u djetinjstvu i ranoj mladosti nije bilo dovoljne neformalne izloženosti tom naglasnom tipu, što kroatisti dobro znaju, a pogotovo neštokavci. Ne radi se samo o općim pravilima koja se mogu naučiti u školi nego o učenju svake pojedine riječi i njezinog naglasnog tipa. Također, 2) ako Zakon navodno želi promovirati bogatstvo hrvatskog jezika kao skupa raznih narječja i dijalekata (članak 6), kako onda može istodobno zagovarati upotrebu samo jednog strogo ograničenog koda (= standardnog dijalekta) u javnom diskursu? Javni diskurs iz političke je perspektive najvažniji oblik diskursa pa nije jasno zašto bi se iz njega isključili nestandardni dijalekti odnosno zašto bi se iz njega isključila jezična proizvodnja koja kombinira nestandardne i standardne elemente (a ta kombinacija najčešći je slučaj u javnoj komunikaciji, vrlo rijetko netko govori potpuno standardno ili potpuno nestandardno). Ta dva pogleda međusobno se potiru i pokazuje se da je nominalno promoviranje bogatstva svih idioma hrvatskoga jezika samo floskula i strategija kojom se maskira ono što će ustvari uslijediti, a to je promoviranje siromaštva hrvatskog jezika - samo jedan kod (standardni dijalekt) smatra se legitimnim (= "tako se smije govoriti i pisati u javnosti"), a svi ostali, nestandardni dijalekti postaju navodno nepravilne, netočne, neprecizne, loše varijante, hrpe pogrešaka koje treba ispraviti "učenjem pravilnoga jezika". Takva perspektiva u potpunoj je suprotnosti sa svime što se u znanosti o jeziku zna o komunikaciji. 3) U lingvistici se naime zna i to da su svi kodovi kojima se služe pojedinci i razne društvene skupine ujedno i sredstva iskazivanja raznih identiteta. Ako je standardni dijalekt jedini legitimni kod u javnom diskursu, onda svi identiteti koji se iskazuju nestandardnim dijalektima ili kombinacijom nestandardnih dijalekata i standardnog dijalekta postaju također nelegitimni i nepoželjni, prikladni samo za neformalne i privatne prigode, primjerice smotre folklora i dane piva. Radi se o delegitimaciji velikog broja identiteta govornika hrvatskog jezika. 4) Ako se zakonom legitimira takva ideologija standardnog jezika, onda se sasvim opravdano može očekivati da će se kod velikog broja ljudi pojačati jezična nesigurnost, strah od jezika i jezična samomržnja odnosno šizoglosija. U praksi to znači da bi velik broj ljudi mogao odustati od govorenja i pisanja u javnoj sferi zbog dojma da "ne znaju pravilan jezik", a to je upravo suprotno od socijalne uključenosti - radi se o SOCIJALNOM ISKLJUČIVANJU većine govornika hrvatskog jezika, promocije jezične nesigurnosti i stigmatizaciji većine hrvatskih dijalekata i identiteta koji se njima iskazuju. S obzirom na sve navedeno, u kategoriji 5.3.3. ne može se tvrditi da će učinak Zakona biti neznatan. Baš suprotno, učinak će biti velik u isključivanju ljudi iz javnog diskursa odnosno u smanjivanju socijalne uključenosti. Primljeno na znanje Predlagatelj će tijekom izrade završne inačice Zakona voditi računa o razlikovanju „hrvatskoga jezika“ od „hrvatskoga standardnog jezika“ na način da će se, u službenoj i javnoj uporabi, uz hrvatski standardni jezik poticati i uporaba narječnih idioma hrvatskoga jezika radi uvažavanja regionalnih posebnosti.
5 Anđel Starčević 5. UTVRĐIVANJE IZRAVNIH UČINAKA I ADRESATA, 5.6. UTVRĐIVANJE UČINAKA NA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA Uz 5.6.4. > Zakonom se predviđa da se iz javnog diskursa isključe govornici koji se služe nestandardnim dijalektima ili kombinacijom standardnog i nestandardnih dijalekata. Radi se o oduzimanju prava na javni diskurs i na sudjelovanje u javnoj sferi velikom broju govornika hrvatskog jezika odnosno riječ je o promociji izravne diskriminacije po jezičnoj osnovi. Učinak u ovoj kategoriji ne može se dakle procijeniti kao neznatan nego sasvim suprotno, kao vrlo velik - radi se o zakonu kojim se pokušava legitimirati i institucionalizirati jezična diskriminacija. Svi pojavni oblici nekog jezika ujedno su i sredstva iskazivanja raznih izvanjezičnih identiteta i u demokratskom društvu ne postoji legitiman razlog da ih se isključi iz javne sfere i javnog diskursa odnosno iz javne govorene i pisane komunikacije. Primljeno na znanje Predlagatelj će tijekom izrade završne inačice Zakona voditi računa o razlikovanju „hrvatskoga jezika“ od „hrvatskoga standardnog jezika“ na način da će se, u službenoj i javnoj uporabi, uz hrvatski standardni jezik, poticati i uporaba narječnih idioma hrvatskoga jezika radi uvažavanja regionalnih posebnosti.
6 Anđel Starčević 5. UTVRĐIVANJE IZRAVNIH UČINAKA I ADRESATA, 5.6. UTVRĐIVANJE UČINAKA NA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA Uz 5.6.2. > Može se očekivati da će učinak Zakona u ovoj kategoriji biti velik, a ne neznatan. Naime, ako se Zakonom legitimira ideologija standardnog jezika i korištenje samo standardnog dijalekta u javnom diskursu, poslodavci bi mogli tražiti od budućih zaposlenika da pokažu znanje standardnog dijalekta. U praksi to znači jezično testiranje u kojem će literatura za pripremu biti razni "jezični savjetnici", koji su iz lingvističke perspektive zbirke neznanstvenih, subjektivnih, ideoloških, nesustavnih i štetnih ideja o jeziku koje mogu samo pojačavati strah od jezika i jezičnu nesigurnost. Neki će pojedinci biti uspješniji na takvim testiranjima od drugih (iako elementi koje savjetnici zagovaraju ne prenose poruke kvalitetnije od elemenata koje savjetnici kritiziraju) i time će se smanjiti pravo na jednaki tretman u dijelu zapošljavanja i rada. Primljeno na znanje Predlagatelj će tijekom izrade završne inačice Zakona voditi računa o razlikovanju „hrvatskoga jezika“ od „hrvatskoga standardnog jezika“ na način da će se, u službenoj i javnoj uporabi, uz hrvatski standardni jezik poticati i uporaba narječnih idioma hrvatskoga jezika radi uvažavanja regionalnih posebnosti.