Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Prijedlogu uredbe o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći za 2023.

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 DRUŠTVO SUDSKIH TUMAČA I PREVODITELJA Na temelju članka 37. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“,broj 143/13. i 98/19.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj ________ 2023. godine donijela Bilo bi razumno očekivati da se Uredba koja se odnosi na utvrđivanje naknade za 2023. godinu donosi početkom, a ne krajem 2023. godine. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 Hrvatsko društvo sudskih vještaka i procjenitelja Na temelju članka 37. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“,broj 143/13. i 98/19.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj ________ 2023. godine donijela Realno sagledavajući, prijedlog ne sadrži više model po kojem sudski vještaci imaju vrijednost sata u visini 50% vrijednosti istog (ranije 1,25 s PDV je u biti 50% vrijednosti 2,00 kn + PDV) već u visini trenutno punog iznosa koji je još uvijek na snazi za vještačenja koja su na teret proračuna (umanjenje od 20% daje iznos od 0,21 EUR) uvećano za PDV (za one koji su u sustavu PDV-a). Dakle, tema je ekonomska, ali isključivo kroz osnovnu vrijednost, a ne kroz sekundarnu pravnu pomoć koja je izvedena iz osnovne vrijednosti. Navedenim prijedlogom je samo izjednačena vrijednost s drugim vještačenjima koja su inicijalno na teret proračuna (nam dodatnog umanjenja). Stoga i dalje je suštinski problem osnovna vrijednost koja je nepromijenjena od 1998.g. jer iz nje proizlazi i ova. Povećanje je suštinski ukidanje da je vrijednost 50% redovne vrijednosti i ostaje trenutno važeća vrijednost kad je na teret proračuna. Interesantno je da se Uredba za 2023.g. donosi u drugoj polovici godine. NAVEDENO UPUĆUJE NA VRLO JASNU DISKRIMINACIJU IZMEĐU PROFESIJE ODVJETNIKA I DRUGIH STRUKA SA RAZLIČITIM ECTS BODOVIMA. Obzirom da su pri tome definirane usluge akademski obrazovanih stručnjaka istog ranga, ili čak višeg ranga na strani vještaka, potpuno je pogrešno izbalansiran sustav vrednovanja - pa iznose bodova treba dovesti minimalno u istu ravan ili pak ovisno o razini ECTS bodova i pri tome dati višu razinu boda onom stručnjaku koji ima više ECTS bodova. Svaki je komentar na ovakvo diskriminatorno postupanje prema nama sudskim vještacima i procjeniteljima suvišan, jer nema argumenata za izraženu razliku vrednovanja rada sudskih vještaka u odnosu na odvjetničke naknade. HDSViP Primljeno na znanje Prilikom propisivanja vrijednosti i raspona bodova na temelju kojih se određuje naknada za obavljeno vještačenje vodilo se računa o sredstvima koja su za ovu namjenu osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcijama za 2024. i 2025. godinu. Vrijednost boda je u predloženom propisu povećana za 62 % u odnosu na prethodne godine. Ujedno ističemo da je vrijednost boda na temelju kojeg se utvrđuje nagrada prema Pravilniku o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ broj 38/14., 123/15., 29/16., 61/19. i 21/22.; dalje tekstu: Pravilnik) 0,27 eura bez PDV-a, a kada se ta nagrada isplaćuje iz sredstava suda ili državnog odvjetništva umanjuje se za 20% pa iznosi 0,21 eura bez PDV-a. Visina naknade za obavljeno vještačenje prema predloženom propisu nije uvjetovana samo vrijednošću boda, već ovisi i o drugim parametrima koji utječu na visinu naknade. Predloženim propisom je za pojedine radnje vještaka propisana naknada u fiksnom iznosu, dok je za druge radnje propisan najniži i najviši broj bodova. Tako je za naknadu za izradu pisanog nalaza i mišljenja, koja predstavlja radnju koji najviše pridonosi visini naknade za obavljeno vještačenje, Uredbom propisan raspon broja bodova od 150 do 4000, a sud određuje visinu naknade za obavljeno vještačenje uvažavajući predmet vještačenja te složenost i obimnost predmeta. U praksi sud prizna naknadu troškova prijevoza, parkiranja i cestarine vještacima u rješenjima o odmjeravanju troškova vještačenja na temelju članka 256. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03, 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.), a Ministarstvo pravosuđa i uprave uredno izvršava isplatu vještacima po tim rješenjima. Nadalje ističemo da je Pravilnikom vrijednost radnog sata, jednako kao i predloženim propisom, utvrđena u iznosu od 35 bodova.
3 Bojan Grahek Upravni spor, Članak 7. Predložena naknada po Uredbi za pristup na ročište odgovara vrijednosti od 10% naknade po Tarifi, Tbr. 23. toč. 2. u vezi toč. 1. al. 2. (većina upravnih sporova su neprocjenjivi). Predložena naknada za sastav tužbe je 12% naknade po Tarifi, Tbr. 23. toč. 1. al. 2. Uredbom predloženi putni trošak za odlazak na ročište u Zagreb, Osijek, Split ili Rijeku je 0,00 EUR. Daljnji komentar nije potreban. Primljeno na znanje Vrijednost boda na temelju kojeg se utvrđuje naknada za sekundarnu pravnu pomoći koju pružaju odvjetnici povećana za je 69 % u odnosu na posljednje četiri godine. Imajući u vidu sredstva osigurana u Državni proračun Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcije za 2024. i 2025. godinu, procjena je da nema prostora za daljnje povećanje vrijednosti boda. Kako bi se osigurala naknada za troškove izbivanja iz ureda za odvjetnike koji zastupaju korisnike sekundarne pravne pomoći u situacijama u kojima je nužno da prisustvuju ročištu na općinskom sudu koji je udaljen najmanje 60 kilometara u jednom smjeru od mjesta njihova ureda, u predloženi propis dodaje se odredba na temelju koje odvjetnicima u tim situacijama pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno.
4 Bojan Grahek Na temelju članka 37. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“,broj 143/13. i 98/19.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj ________ 2023. godine donijela Poštovani, ovim putem iznosim svoje primjedbe na predloženi tekst Uredbe o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći za 2023. Ne bih se uključio u ovo savjetovanje niti na njega trošio vrijeme da se sekundarna pravna pomoć pruža po tržišnim načelima, kako je to propisano i kako to dolikuje jednoj nominalno demokratskoj državi u 21. stoljeću, no nažalost tome nije tako. Izvjesno je da postojeći sustav pružanja sekundarne pravne pomoći ne funkcionira jer nema dovoljno odvjetnika koji žele pružati sekundarnu pravnu, a razlozi tome nisu isključivo financijske prirode. Da problem postoji svjedoče: - komentar Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom (kojoj zahvaljujem za kvalitetan i obrazložen komentar koji doprinosi raspravi), - novinski članci (npr. https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/drzava-povecala-naknadu-za-besplatnu-pravnu-pomoc-razlog-odvjetnici-nisu-htjeli-raditi-po-niskim-tarifama/), - saborske rasprave (npr. https://www.novilist.hr/novosti/hrvatska/drzava-povecala-naknadu-za-besplatnu-pravnu-pomoc-razlog-odvjetnici-nisu-htjeli-raditi-po-niskim-tarifama/ ) i - stručna literatura (ova situacija previđena je još 2010. u radu „Ocjena hrvatskog Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći i njegove provedbe u praksi“, Jon T. Johnsen, Georg Stawa i Alan Uzelac, str. 58. i 59., dostupno na mrežnoj adresi: https://www.alanuzelac.from.hr/pubs/E15-Evaluation_CLAA2010hrv.pdf ). Da bi se nedostaci sustava prikrili, umjesto da ih se riješi, kao najjednostavnije rješenje odabrano je prisiljavanje nekih odvjetnika da pružaju sekundarnu pravnu pomoć. Prema službenoj obavijesti Hrvatske odvjetničke komore koju sam dobio, iako nisam dobio samu odluku niti je ona objavljena na službenoj mrežnoj stranici, Izvršni odbor HOK-a dana 2.3.2020. g zaključio je da se u gradovima (a ne u jedinicama regionalne samouprave kako to propisuje čl. 20. st. 3. ZBPP) u kojima se nitko od odvjetnika nije javio za pružanje besplatne pravne pomoći prisilno stave na listu svi odvjetnici iz tog mjesta i tako ih se primora da pružaju sekundarnu pravnu pomoć. Taj zaključak se ne primjenjuje na sve odvjetnike u smislu da su svi odvjetnici dužni pružati sekundarnu pravnu pomoć, čime se odvjetnici dovode u neravnopravan i nejednak položaj. Prema javno dostupnim podacima sa stranica HOK-a u Gradu Zagrebu samo oko 2% odvjetnika pruža sekundarnu pravnu pomoć. Odvjetnici u Zagrebu očito imaju pravo izbora žele li pružati sekundarnu pravnu pomoć ili ne. U Gradu Kutina, primjerice, svi odvjetnici su obaviješteni da su stavljeni na listu pružatelja sekundarne pravne pomoći, iako su se očitovali da ne žele biti na toj listi. Odvjetnici u Kutini (i ne samo u Kutini) nemaju isto pravo izbora kao njihove kolege u Zagrebu. U tom smislu molim Ministarstvo da se jasno očituje da li smatra da je pružanje sekundarne pravne pomoći prisilna obveza svih odvjetnika ili nije, a smatram da odgovor nikako ne može biti trenutna situacija u kojoj je prisilno za jedne, a neobavezno za druge. Ako je stav Ministarstva da pružanje sekundarne pravne pomoći predstavlja konsenzualni pravni odnos i da odvjetnik na taj odnos pristaje dobrovoljnim uvrštavanjem na listu pružatelja sekundarne pravne pomoći, čime pristaje i na uvjete i cijenu po kojoj se usluga pruža, onda slobodno ignorirajte sve primjedbe koje sam iznio. Vjerujem da odgovor na prethodno pitanje leži u analogiji sa Zakonom o kaznenom postupku prema kojem se branitelji po službenoj dužnosti izabiru s liste koju sastavlja Hrvatska odvjetnička komora na temelju prijava odvjetnika, jednako kako se do nedavno sastavljala lista za sekundarnu pravnu pomoć, a vjerojatno i dalje sastavlja u nekim mjestima. Može se zaključiti da ako svi odvjetnici nisu nužno i branitelji po službenoj dužnosti (već samo oni na listi), onda ni svi odvjetnici nisu nužno pružatelji sekundarne pravne pomoći (već samo oni na listi). Ako su pak svi odvjetnici dužni pružati sekundarnu pravnu pomoć, zašto se rade i dostavljaju nekakve „liste“ kad su svi odvjetnici upisani u Imenik odvjetnika i njihovi podaci su upravnim tijelima javno dostupni. I ako su svi odvjetnici dužni pružati sekundarnu pravnu pomoć, zašto svi odvjetnici nisu na listi? Sukladno svemu navedenom molim Ministarstvo da preispita provedbu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći jer u njegovoj primjeni dolazi do očite povrede ustavne ravnopravnosti građana te prava na rad i zaradu, kao i prava na samostalnost odvjetnika u svom radu, što nikome ne bi trebalo biti prihvatljivo. Primljeno na znanje Sve države članice Europske unije imaju uspostavljene sustave pravne pomoći u građanskim stvarima za osobe koje zbog svoje materijalne situacije usluge pravne pomoći ne mogu platiti po tržišnim cijenama, s ciljem omogućavanja pristupa sudu svim osobama pod jednakim uvjetima, a u skladu s člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama i člankom 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije. Nacionalni sustavi pravne pomoći u državama članicama znatno se razlikuju u pogledu organizacije, upravljanja te financijskih iznosa koje države izdvajaju za pružanje pravne pomoći. U mnogim državama članicama naknada za pruženu pravnu pomoć odvjetnicima se ne plaća u punom iznosi koji inače odvjetnici naplaćuju kada djeluju u tržišnim uvjetima, već u smanjenom iznosu. Naknada za pruženu pravnu pomoć nije ekvivalent nagradi na koju odvjetnici imaju pravo kada na tržištu pravnih usluga obavljaju svoj djelatnost. Naime, u skladu s člankom 18. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11. i 126/21.) tarifa kojom se uređuje nagrada za rad te naknada troškova u svezi s obavljenim radom odvjetnika u skladu s tržišnim načelima donosi Hrvatska odvjetnička komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa, dok je, s druge strane, naknada za pružanje besplatne pravne pomoći isplaćuje se iz državnog proračuna u okviru proračunskih ograničenja.
5 GRGA KOSTELAC III. NAKNADA ZA RAD VJEŠTAKA, Članak 10. Ne ulazeći u trud i rad uložen kod dopisa ili vještačkog nalaza, zašto je bod za rad vještaka degradiran na 0,21 eura. I to bruto! Zna li osoba koja je pisala ovaj prijedlog, uopće što je to bruto?! Bruto je iznos u koji su uključeni plaća, davanja na plaću (porez, zdravstveno i mirovinsko osiguranje), paušalni troškovi poslovanja (najamnina, režije, amortizacije potrebnih softvera, hardvera, instrumenata, opreme itd.), troškovi licenci i članstva u strukovnim komorama (kao preduvjet stjecanja statusa vještaka), osiguranja, troškovi neradnih dana (praznici, godišnji, vikendi), razni paušalni i parafiskalni nameti, potrošni mataerijali itd. Dakle, mjesečno (u prosjeku), je radnih 146 sati je (nakon odbijanja godišnjeg odmora i praznika) što bi po ovom izračunu kao posebno vrijedna nagrada po satu (35 bodova x 0,21 euro = 7.35 eura) bilo ukupno 1073 eura! Brutto!!! To nije niti za isplatu minimalne plaće sa doprinosima!!! A očekuje se visokoobrazovana, stručna i iskusna osoba (podsjećam po pravilniku o imenovanju vještaka osam godina iskustva u struci nakon diplomiranja sa stjecanjem svih potrebnih certifikata i strukovnih ovlaštenja), moralna, poštena i nekažnjavana osoba. Napominjem, to je po maksimalnom izračunu sati, a što nije realno, a pogotov je nerealan pristup ročištu od 21 eura gdje se često radi o gubitku cijelog radnog dana. Cijena interdisciplinarnog (stručnjaci raznih struka) vještačenja od 31 eura je tragikomična. Pa tko je sastavio ovaj prijedlog?! Zna li ta osoba druge propise koji uređuju uvjete rada, obrazovanje, licenciranje, minimalne plaće, izračun doprinosa? Kakav rad očekuje predlagatelj za navedene iznose? Primljeno na znanje Prilikom propisivanja vrijednosti i raspona bodova na temelju kojih se određuje naknada za obavljeno vještačenje vodilo se računa o sredstvima koja su za ovu namjenu osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcijama za 2024. i 2025. godinu. Vrijednost boda je u predloženom propisu povećana za 62 % u odnosu na prethodne godine. Ujedno ističemo da je vrijednost boda na temelju kojeg se utvrđuje nagrada prema Pravilniku o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ broj 38/14., 123/15., 29/16., 61/19. i 21/22.; dalje tekstu: Pravilnik) 0,27 eura bez PDV-a, a kada se ta nagrada isplaćuje iz sredstava suda ili državnog odvjetništva umanjuje se za 20% pa iznosi 0,21 eura bez PDV-a. Visina naknade za obavljeno vještačenje prema predloženom propisu nije uvjetovana samo vrijednošću boda, već ovisi i o drugim parametrima koji utječu na visinu naknade. Predloženim propisom je za pojedine radnje vještaka propisana naknada u fiksnom iznosu, dok je za druge radnje propisan najniži i najviši broj bodova. Tako je za naknadu za izradu pisanog nalaza i mišljenja, koja predstavlja radnju koji najviše pridonosi visini naknade za obavljeno vještačenje, Uredbom propisan raspon broja bodova od 150 do 4000, a sud određuje visinu naknade za obavljeno vještačenje uvažavajući predmet vještačenja te složenost i obimnost predmeta. U praksi sud prizna naknadu troškova prijevoza, parkiranja i cestarine vještacima u rješenjima o odmjeravanju troškova vještačenja na temelju članka 256. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03, 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.), a Ministarstvo pravosuđa i uprave uredno izvršava isplatu vještacima po tim rješenjima. Nadalje ističemo da je Pravilnikom vrijednost radnog sata, jednako kao i predloženim propisom, utvrđena u iznosu od 35 bodova.
6 Bojan Grahek II. NAKNADA ZA RAD ODVJETNIKA, Parnični postupak Primjedbe na vrijednost boda, vrijednosti pojedine radnje i limit priznatih troškova: Predloženi iznos naknade omalovažava rad odvjetnika koji pružaju sekundarnu pravnu pomoć. Primjerice, naknada za odvjetnike - branitelje po službenoj dužnosti u kaznenom postupku iznosi 50% naknade propisane Tarifom, što je prihvatljiv minimum naknade za obavljanje tako odgovornog i nezahvalnog posla. Nepostojanje limita i visina naknade osiguravaju dovoljan broja odvjetnika koji su se dobrovoljno javili na liste branitelja po službenoj dužnosti (tržišna ekonomija). Jednaka naknada od 50% iznosa po Tarifi predviđena je i Pravilnikom o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika koji se primjenjuje na privremene zastupnike u parničnim postupcima i na zastupanje osoba s duševnim smetnjama. Isto vrednovanje rada iz nekog razloga se ne primjenjuje na pružanje sekundarne pravne pomoći jer ti odvjetnici nemaju pravo na 50% naknade po Tarifi. Uredba predviđa trošak po radnji u parničnom postupku od 60,00 EUR, neovisno o trajanju radnje ili vrijednosti spora. Maksimalni iznos naknade koji odvjetnik može ostvariti je 300 bodova, tj. 360,00 EUR. Branitelj po službenoj dužnosti za djelo za koje se može izreći kazna preko 10 godina zatvora za prvi sat sudjelovanja u većini radnji u postupku ostvaruje naknadu od 398,00 EUR (50% Tarife). Tako se može dogoditi da se potencijalno višegodišnji rad odvjetnika koji pruža sekundarnu pravnu pomoć npr. žrtvi kaznenog djela ili obitelji žrtve u postupku naknade štete protiv počinitelja kaznenog djela cijeni manje vrijednim od prvog sata obrane počinitelja koji je tu štetu prouzročio. Razlog za takav nerazmjer u vrednovanju rada teško je objasniti. Ove podatke ne iznosim jer mislim da država branitelje po službenoj dužnosti puno plaća (upravo suprotno), već zato da bih pokazao da se rad odvjetnika u građanskoj stvari cijeni barem 6 puta manje od rada istog tog odvjetnika u kaznenoj stvari (a taj rad se cijeni 2 puta manje od onog po Tarifi). Omjer je još gori ako se usporedi naknada po Uredbi u odnosu na naknadu po Tarifi u istoj vrsti spora. Konkretan primjer iz nedavno pravomoćno okončanog postupka radi naknade štete s nešto većim VPS-om – odvjetnik koji je tužitelju pružao sekundarnu pravnu pomoć u činjenično i pravno složenom predmetu (više ročišta, očevid, tri provedena vještačenja različitih disciplina) ostvario je pravo na naknadu troška zastupanja za 4 godine vođenja postupka od 278,72 EUR / 2.100,00 kn bruto, tj. 222,40 EUR neto ako je bio u sustavu PDV (maksimalni iznos naknade po ranijoj Uredbi). Odvjetniku koji je zastupao tuženika temeljem punomoći dosuđena je naknada sukladno Tarifi u iznosu od 9.124,69 EUR / 68.750,00 kn. Odvjetnik koji je pružao sekundarnu pravnu pomoć plaćen je za isti posao 32 puta manje od odvjetnika koji je radio po Tarifi. Nejednakost postoji i ako se usporedi rad odvjetnika u istom postupku koji su imenovani, a ne izabrani, npr. jedan odvjetnik pruža sekundarnu pravnu pomoć tužitelju, a drugi je postavljen kao privremeni zastupnik tuženika. Prvi odvjetnik ostvaruje pravo na naknadu po radnji od 60,00 EUR-a, a drugi pravo na naknadu u visini 50% Tarife. Isti postupak, isti posao, a različito pravo na naknadu. I ne samo da je iznos naknade neprimjeren, on nije u odnosu s odgovornošću koju pojedini posao nosi. Odvjetnik osobno svom svojom imovinom odgovara za štetu koju stranka može pretrpjeti zbog njegovog propusta. Nije isto ako odvjetnik pruža sekundarnu pravnu pomoć u predmetu vrijednom 1.000,00 EUR, 10.000,00 EUR ili 100.000 EUR. On svom svojom imovinom odgovara stranci ako propusti rok ili je na neki drugi način ošteti. A zbog čega preuzima taj rizik, zbog naknade od 60,00 EUR po radnji? Kome to u životu treba? Jasno je da naknada u postupcima koje financira država mora biti manja od naknade po Tarifi, ali i ta naknada mora biti u nekakvom smislenom odnosu prema stvarnoj vrijednosti rada i odgovornosti koju taj rad nosi. Ili ne mora biti, ako pružanje sekundarne pravne pomoći za odvjetnike nije obvezno, već ovisi o tržišnim uvjetima (ponuda/potražnja). U odnosu na predloženi broj bodova po radnji: Najniža naknada po radnji u parničnom postupku po Tbr. 7. toč. 1. Tarife je 49,75 EUR (25 bodova X 1,99 EUR). Naknada po Tarifi za najčešće predmete s VPS između 10.000,00 i 100.000,00 kn je 199,00 EUR. U imovinskopravnim sporovima VPS je u pravilu viši od 100.000,00 kn pa je naknada za radnju po Tarifi 495,75 EUR za VPS do 250.000,00 kn, a naknada po radnji za VPS preko 250.000,00 kn do 500.000,00 kn iznosi 995,00 EUR. Po prijedlogu Uredbe sekundarna pravna pomoć plaća se više od naknade propisane Tarifom za sporove vrlo male vrijednosti (kako odvjetnik smije naplatiti uslugu više od iznosa propisanog Tarifom?), dok u odnosu na sporove standardne vrijednosti naknada po Uredbi iznosi 30% Tarife (VPS do 100.000,00 kn), a u imovinskopravnim sporovima 12% (do 250.000,00 kn), odnosno 6% (do 500.000,00 kn) naknade po Tarifi. Predlažem da se naknada za sekundarnu pravnu pomoć predvidi na jednak način kao u drugim vrstama predmeta u kojima se odvjetnici imenuju, dakle u postotku od naknade propisane Tarifom. Drugi prijedlog je da se uz zadržavanje boda od 1,2 EUR propiše da se broj bodova za pojedinu radnju određuje sukladno Tarifi umjesto da se određuje isti broj bodova za sve postupke, uz iznimku da za sporove iz Tbr. 7. toč. 2. odvjetniku pripada naknada određena Tarifom jer nema smisla da se ionako mala naknada, primjerice za obiteljske sporove, dalje umanjuje. Što se tiče limita naknade od 300 bodova, 6 radnji, odnosno 360,00 EUR, on je nerealan i neprimjeren ako se zadržava postojeća vrijednost boda i broj bodova po radnji. Parnični postupci u pravilu traju više godina (čl. 185. st. 2. ZPP „optimistično“ predviđa rok od tri godine za dovršetak „prvog“ prvostupanjskog postupka), a sporovi u kojima su stranke korisnici besplatne pravne pomoći često su iznimno složeni. Radi se o postupcima u kojima stranke nitko nije htio zastupati prema uspjehu u sporu jer nemaju izgleda za uspjeh ili nije moguća naplata od protivne strane ili se radi o složenim (i potencijalno opasnim) obiteljskim odnosima. Teško je zamisliti kako bi odvjetnik trebao pružati kvalitetnu pravnu pomoć u postupku bračne stečevine s višegodišnjim trajanjem koji zahtijeva dobru pripremu i konzultacije sa strankom, u kojem se saslušava velik broj svjedoka, izlazi na očevid, provodi vještačenje ili više njih, raspravlja s vještakom i sl. za ukupnu naknadu od 360,00 EUR po predmetu. Konkretan primjer - u jednom nedavno okončanom sporu radi utvrđivanja bračne stečevine provedene su sljedeće radnje: tužba/odgovor na tužbu, 9 ročišta, očevid, 2 obrazložena očitovanja na vještačenje (i još 3-4 ostala podneska) i objava presude. Prvostupanjski postupak trajao je 7 godina. Da se radilo o pružanju sekundarne pravne pomoći, uz limit naknade od 360,00 EUR naknada po radnji bi iznosila 25,71 EUR (360,00 EUR podijeljeno s minimalno 14 radnji). Budući da malo koja radnja oduzme manje od sat vremena (možda pripremno ročište), a da su ih većina višesatne (ročišta sa svjedocima, očevid, pripremni sastanci sa strankom prije svake radnje), kao i da od „bruto“ iznosa po radnji treba odbiti sve troškove da bi se dobio stvarni neto iznos zarade (porezi i doprinosa na i iz plaće odvjetnika, troškovi zaposlenih, materijalni troškovi, režijski troškovi, putni troškovi, članarina, osiguranja i sl.), izračunajte kolika bi bila prosječna neto vrijednost sata rada odvjetnika po naknadi koju predviđa Uredba? S kojim poslom bi ona bila usporediva, bez namjere da se podcjenjuje ičiji posao? I opet ponavljam, ako je ta cijena rada nekome prihvatljiva, onda su izračuni suvišni, ali ako je rad prisilan, onda u duhu ustavnih prava na rad i zaradu treba itekako dobro obrazložiti zašto je to primjerena naknada za rad. Postavljanje limita je i demotivirajuće (jer nakon što je obavio 6 radnji odvjetnik nema razloga za daljnje ulaganje truda u predmet jer će biti jednako plaćen) i omalovažavajuće (zna se da odvjetnik zbog Kodeksa i osobne odgovornosti za štetu ne smije oštetiti stranku pa kad ionako mora raditi, zašto bi ga plaćali). Jednaka vrsta limita ne postoji za obrane po službenoj dužnosti u kaznenim postupcima što dodatno naglašava neprimjeren odnos prema odvjetnicima u sustavu sekundarne pravne pomoći. Da li bi branitelji nastavili godinama nakon što su iscrpili limit braniti optuženika ako ne bi bili za to plaćeni? Predlažem analogno propisima koji se primjenjuju na obrane po službenoj dužnosti te privremene zastupnike i zastupnike osoba s duševnim smetnjama ukinuti limit naknade po postupku, uvažavajući stvarno trajanje sudskih postupaka i ukupan broj radnji na koji odvjetnici ne mogu utjecati. U protivnom predlažem izmijeniti ZPP i druge postupovne propise na način da se broj radnji u postupku limitira sukladno broju radnji koje se priznaju Uredbom. Dodatni problem koji Uredbom nije obuhvaćen je pitanje naknade troškova, što je vjerojatno posljedica okolnosti da tijela koja donose i komentiraju Uredbu imaju sjedište u Zagrebu pa problematiku promatraju samo iz svog kuta gledišta. Centralizacijom pravosudnog sustava mnogi postupci više se ne vode u mjestima u kojima odvjetnici imaju sjedište. Primjera radi, postupci pred upravnim sudovima vode se samo u četiri grada u Hrvatskoj. Sekundarnu pravnu pomoć odobravaju upravna tijela županije koja pružatelje sekundarne pravne pomoći imenuju s liste koju im dostavlja HOK za pojedinu županiju. To znači da se u upravnom sporu pred Upravnim sudom u Zagrebu kojeg vodi stranka iz Novske kao pružatelj pravne pomoći imenuje odvjetnik s područja Sisačko-moslavačke županije, a da mu se za zastupanje na ročištu priznaje naknada od 48,00 EUR. Trošak putovanja automobilom u Zagreb iz npr. Novske i nazad je oko 40,00 EUR (samo gorivo i cestarina, bez amortizacije, troškova servisa, registracije i osiguranja vozila, parkiranja i sl.). Kad bi se uzeo stvarni trošak puta vlastitim vozilom sa svim troškovima koji iznosi 30% cijene benzina (Tbr. 46. toč. 3. Tarife), odnosno 47 centi po kilometru (za najjeftiniji benzin), trošak putovanja iznosio bi oko 100,00 EUR. Ako je trošak putovanja veći od naknade, što predstavlja naknadu za rad odvjetnika i minimalno tri sata izbivanja iz ureda za koje vrijeme odvjetnik nije mogao obavljati svoj posao? Ili bi odvjetnik trebao putovati javnim prijevozom (oko 17,00 EUR povratna karta za vlak + ZET/taksi do suda) i izgubiti cijeli radni dan (trajanje putovanja vlakom u jednom smjeru od 2h12m do 2h54m, dakle minimalno 6 sati putovanja u danu) za trošak od 48,00 EUR po radnji? Obiteljski sporovi se vode samo u sjedištima županija. Na listama s kojih se određuju odvjetnici nalaze se i odvjetnici koji nemaju ured u sjedištu županije. Što ako se za pružanje sekundarne pravne pomoći odredi odvjetnik koji nema ured u sjedištu županije jer ZBPP o takvoj situaciji ništa ne govori? Čak i kad nije problem u centralizaciji pravosuđa, odredbe ZPP-a propisuju nadležnost sudova prema mjestu na kojem se nekretnine nalaze, prema mjestu prebivališta tuženika ili mjestu gdje se rad obavljao i sl. Hoće li odvjetnik u Osijeku pružati sekundarnu pravu pomoć u parničnom postupku u vezi radnog odnosa radniku koji živi u Osijeku, a koji je radio sezonski u Splitu, uz pravo na naknadu od 60,00 EUR po ročištu? Opet ponavljam, niti putni troškovi nisu problem ako je pružanje sekundarne pravne pomoći dobrovoljno i ako netko u tome vidi neku računicu. Ali trošiti svoj novac za vođenje postupka na kojeg si primoran, a za koji si navodno plaćen, nema nikakvog smisla. Sukladno navedenom predlažem da se u Uredbu ugrade odredbe o naknadi troškova putovanja i izbivanja iz ureda, a ako za to nisu predviđena sredstva, jedina preostala mogućnost je da se kroz izmjene ZBPP ili na drugi odgovarajući način propiše da se pružatelji sekundarne pravne pomoći određuju prema mjestu u kojem se nalazi sud ili drugo tijelo pred kojim treba voditi postupak. Djelomično prihvaćen U odnosu na prijedlog da se naknada za sekundarnu pravnu pomoć predvidi na jednak način kao u postupcima u kojima se odvjetnici imenuju i u kojima imaju pravo na nagradu u postotku od iznosa koji bi ostvarili na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ističe se da odobravanje i pružanje sekundarne pravne pomoći u građanskim postupcima i pravne pomoći koju odvjetnici pružaju kao postavljeni branitelji po službenoj dužnosti ili branitelji na teret proračunskih sredstava u kaznenim postupcima počiva na različitim propisima, na Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13. i 98/19.) i Zakonu o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. i 80/22.). Citirani propisi uspostavljaju različite postupke, uvjete i tijela za odobravanje pravne pomoći, iz čega proizlaze i različiti načini i mehanizmi plaćanja naknade odnosno nagrade. O nagradi i nužnim izdacima branitelja po službenoj dužnosti ili branitelji na teret proračunskih sredstava u kaznenim postupcima odlučuje tijela pred kojima se i vodi postupak. Sekundarnu pravnu pomoć u skladu sa Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći odobravaju upravna tijela županija i Gradski ured za opći upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba, a postupak se vodi pred nadležnim sudom. Napominjemo da Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći propisuje da troškovi sudskog postupka, sudske pristojbe i troškovi s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pa ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Ako korisnik pravne pomoći izgubi spor, odvjetnik koji je zastupao korisnika pravne pomoći ima pravo podnijeti obračun troškova upravnom tijelu županije odnosno Grada Zagreba koje je izdalo rješenje o odobravanju sekundarne pravne pomoći. S obzirom na to da se naknada za sekundarnu pravnu pomoć isplaćuje iz limitiranih sredstava državnog proračuna te da o njoj ne odlučuje sud pred kojim se vodio postupak, limitiran je broj pravnih radnji za koje se može tražiti naknada. Prijedlog da se u predloženi propis ugradi odredba o naknadi za slučaju izbivanja iz ureda se prihvaća te se dodaje odredba kojom se propisuje da odvjetniku za izbivanje iz ureda, u slučaju da je mjesto odvjetnikova ureda udaljeno najmanje 60 kilometara u jednom smjeru od mjesta u kojem općinski sud održava ročište, pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno. Napominje se da u slučajevima kada korisnik pravne pomoći ima prebivalište ili boravište na području jedne županije, a sudski postupak se vodi na područje druge županije, upravna tijela mogu odrediti odvjetnika s liste odvjetnika za vlastitu županiju, nego s liste odvjetnika županije u kojoj se vodi postupak, no u slučaju da je nužno da korisnika pravne pomoći određeni odvjetnik zastupa u postupku pred sudom koji je udaljen od mjesta odvjetnikova ureda, dodaje se opisana odredba.
7 Ured pučke pravobraniteljice Na temelju članka 37. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“,broj 143/13. i 98/19.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj ________ 2023. godine donijela Prvenstveno pozdravljamo intenciju predlagatelja za unaprjeđenjem sustava besplatne pravne pomoći povećanjem vrijednosti boda i iznosa bodova za pojedine pravne radnje odvjetnika koji pružaju sekundarnu pravnu pomoć, sa dosadašnjih 0,93 eura na predloženih 1,20 eura (bez PDV-a). Smatramo da se radi o povećanju vrijednosti boda čime se pozitivno utječe na motivaciju odvjetnika za angažmanom u postupcima u kojima je strankama odobrena sekundarna pravna pomoć sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (NN, br. 143/13 i 98/19). Kako smo i navodili u godišnjim izvješćima Hrvatskom saboru, građani pučkoj pravobraniteljici često ukazuju na problem angažiranja odvjetnika dodijeljenih kroz sustav besplatne pravne pomoći navodeći da ih pojedini odvjetnici odbijaju zastupati u postupcima za koje im je odobrena sekundarna pravna pomoć, pri čemu su kao jedan od mogućih uzroka navedenog problema ukazivali na iznos naknade odvjetnika za pružanje sekundarne pravne pomoći, koja je znatno niža u odnosu na visinu vrijednosti boda određenu redovnom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Iako se Prijedlogom uredbe smanjuje neujednačenost iznosa vrijednosti boda, ista i dalje postoji obzirom da je Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika propisana vrijednost boda u iznosu od 1,99 eura + PDV, dok se čl. 3. st. 2. Prijedloga uredbe predlaže iznos od 1,20 eura + PDV. Slijedom navedenog, u cilju unaprjeđenja i osiguravanja efikasnosti sustava besplatne pravne pomoći predlažemo da se u glavi II. čl. 3. st. 2. Prijedloga uredbe vrijednost boda za izračun naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći koju pružaju odvjetnici za pojedine pravne radnje i pojedine vrste postupaka maksimalno približi ili odredi u visini vrijednosti boda koja odvjetniku pripada za pojedine radnje u postupku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje, člankom 10. Prijedloga uredbe predlaže se iznos vrijednosti boda za obavljeno vještačenje u visini od 0,21 bruto eura bez PDV-a, što predstavlja povećanje od 53 % u odnosu na vrijednost boda u razdoblju od 2014. do 2022. godine. Iako pozdravljamo prijedlog povećanja vrijednosti boda, smatramo da je predloženi iznos nedostatan ekvivalent za ekspertizu i rad vještaka. Imajući u vidu da je naknada za obavljeno vještačenje primarno regulirana Pravilnikom o stalnim sudskim vještacima (NN, br. 38/14, 123/15, 29/16, 61/19 i 21/22), predlažemo da se ista poveća na način da se približi realnom novčanom ekvivalentu za uloženi stručni rad vještaka, koji iznos bi se onda propisao i Uredbom o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći. Slijedom navedenog, predlažemo da ovo mišljenje s primjedbama i prijedlozima uzmete u obzir u daljnjoj proceduri donošenja Uredbe o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći za 2023. godinu. Djelomično prihvaćen Imajući u vidu sredstva osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcijama za 2024. i 2025. godinu, procijenjeno je da moguće daljnje povećanje vrijednosti boda na vrijednost od 1,25 eura bez PDV-a. Napominjemo da je člankom 23. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13. i 98/19.) propisano da troškovi sudskog postupka, sudske pristojbe i troškovi s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika kao punomoćnika u postupku čine troškove postupka pred sudom pa ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje, vrijednost boda na temelju kojega se utvrđuje iznos naknade za vještake je u predloženom propisu povećan za 62 % u odnosu na prethodne godine. Vrijednost boda na temelju kojeg se utvrđuje nagrada prema Pravilniku o stalnim sudskim vještacima („Narodne novine“ broj 38/14., 123/15., 29/16., 61/19. i 21/22.; dalje tekstu: Pravilnik) je 0,27 eura bez PDV-a, a kada se ta nagrada isplaćuje iz sredstava suda ili državnog odvjetništva umanjuje se za 20% pa iznosi 0,21 eura bez PDV-a.
8 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom II. NAKNADA ZA RAD ODVJETNIKA, Članak 3. Podržavamo povećanje vrijednosti boda za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći za 2023. godinu za rad odvjetnika, iako smatramo da je još uvijek značajna razlika u vrednovanju boda u odnosu na Tarifu o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22; dalje u tekstu: Tarifa) prema kojoj vrijednost boda iznosi 15,00 kuna. Kao što smo i prethodnih godina naglašavali, osobe s invaliditetom su u pravilu lošijeg imovinskog statusa te su često korisnici prava na besplatnu pravnu pomoć i često se pritužuju na teškoće kod pronalaska odvjetnika koji će ih zastupati u raznim postupcima kao i na nemogućnost dobivanja informacija o tijeku postupka. Smatramo kako je uzrok nedovoljne angažiranosti odvjetnika za zastupanje na temelju besplatne pravne pomoći upravo u manjoj naknadi za njihov rad u odnosu na odvjetničku tarifu, a što utječe na učinkovitost pravne zaštite. Okolnošću nižeg imovinskog cenzusa stavljene su u nepovoljniji položaj te postoji vjerojatnost da će njihov odvjetnik biti manje zainteresiran za aktivni angažman budući da je za isti posao bolje plaćen ukoliko zastupa stranku na temelju redovite punomoći i naplaćuje sukladno Tarifi. Za jednak rad potrebno je pružiti jednaku naknadu kako bi se očekivala jednaka angažiranost i pružila učinkovita pravna zaštita, stoga predlažemo da se vrijednost boda dodatno približi ili izjednači sa vrijednošću boda sukladno Tarifi, čime bi se ispunili uvjeti iz čl. 13. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom koji se odnosi na Pristup pravosuđu. Djelomično prihvaćen Imajući u vidu sredstva osigurana u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2023. godinu i projekcijama za 2024. i 2025. godinu, procijenjeno je da je moguće daljnje povećanje vrijednosti boda na vrijednost od 1,25 eura bez PDV-a. Napominjemo da je člankom 23. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13. i 98/19.) propisano da troškovi sudskog postupka, sudske pristojbe i troškovi s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika kao punomoćnika u postupku čine troškove postupka pred sudom pa ako korisnik pravne pomoći uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
9 DRUŠTVO SUDSKIH TUMAČA I PREVODITELJA Naknada za pisani prijevod, Članak 16. Budući da u posljednjoj rečenici pravilno stoji da u obračun retka ulazi svaki otkucani znak, predlažemo da se u tekst doda riječ "bjelina" (jer se također radi o znaku koji je potrebno otkucati) te se rečenica izmijeni na sljedeći način: "U obračun retka ulazi svaki otkucani znak (slovo, interpunkcija, bjelina, formula, znakovlje)." Nije prihvaćen Pojam otkucanog znaka koji ulazi u obračunski redak je usklađen s pojmom otkucanog znaka koji je određen Pravilnikom o stalnim sudskim tumačima („Narodne novine“, broj 88/08., 119/08., 28/13. i 21/22.).
10 Bojan Grahek Ovršni postupak i postupak osiguranja, Članak 5. U odnosu na troškove ovršnog postupka: Predviđen je trošak od 40,00 bodova po radnji, do pet radnji u postupku. Trošak jedne radnje uz bod od 1,2 EUR iznosi 48,00 EUR. Primjera radi, prema Tbr. 11. toč. 2. Tarife jednokratna naknada u ovršnim postupcima do 250,00 kn je 30 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., dakle 14,93 EUR (30% od 25 bodova * 1,99 EUR). Uredbom se predviđa da odvjetniku pripada nagrada od 48,00 EUR za radnju za koju mu Tarifa priznaje jednokratni iznos od 14,93 EUR, dakle 3,2 puta veća naknada nego što je odvjetnik po Tarifi smije obračunati, a ukupno mu se može priznati za pet radnji naknada od 240,00 EUR, dakle 16 puta više od onog što odvjetnik po Tarifi smije obračunati. S druge strane, u nekom realnom postupku vrijednosti preko 10.000,00 kn, trošak radnje po Tarifi je 199,00 EUR, a Uredba predviđa 4 puta manju naknadu od te. Kao što je već predloženo, Uredba bi se trebala ograničiti samo na propisivanje vrijednosti boda uz primjenu broja bodova koji je propisan Tarifom ili kao u slučaju obrana po službenoj dužnosti predvidjeti postotak od iznos propisanih Tarifom jer u protivnom dolazi do ovakvih paradoksalnih situacija. Nije prihvaćen Sredstva za pruženu sekundarnu pravnu pomoć osiguravaju se u državnom proračunu. S obzirom na to da su ta sredstva ograničena, način određivanje naknade za pojedine vrste postupaka, kako se to određuje u predloženom propisu, omogućava bolju predvidljivost i kontrolu troškova.
11 HRVATSKA ODVJETNIČKA KOMORA Ovršni postupak i postupak osiguranja, Članak 5. Hrvatska odvjetnička komora predlaže da se naknada za rad odvjetnika za pravne radnje u ovršnom postupku i postupku osiguranja utvrdi u visini koja je bila propisana Uredbom o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći za 2022. („Narodne novine“ broj 55/2022.), odnosno da se za sastavljanje prijedloga za izdavanje rješenja o ovrsi, prijedloga za protuovrhu, prijedloga za osiguranje, prijedloga za izdavanje privremenih i prethodnih mjera, prigovora protiv navedenih prijedloga utvrdi naknada u visini od 50 bodova, za zastupanje na ročištu naknada u visini od 50 bodova, za sastavljanje pravnih lijekova naknada u visini od 60 bodova te za sastavljanje ostalih podnesaka i poduzimanje ostalih radnji u ovršnom postupku i postupku osiguranja naknada u visini od 25 bodova. Nije prihvaćen Iznosi bodova za pravne radnje koje se obavljaju u ovršnom postupku i postupku osiguranja smanjeni su po pojedinačnoj pravnoj radni za 10 bodova, radi izjednačavanja sa iznosima bodova za pravne radnje poduzete u okviru izvanparničnog postupka.
12 Antonio Na temelju članka 37. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“,broj 143/13. i 98/19.), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj ________ 2023. godine donijela Poštovani, Potrebno uvesti da invaliditetom da će oslobođenja plaćanja naknada i isto vrijedi komunikacijski posrednik. Prihvaćen Predloženim propisom uređuje se, u skladu s člankom 37. stavkom 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („Narodne novine“, broj 143/13. i 98/19.), iznos naknade za rad odvjetnika, vještaka i tumača. Ispunjavanje uvjeta za stalnog sudskog tumača te njihova prava dužnosti propisani su Pravilnikom o stalnim sudskim tumačima („Narodne novine“, broj 88/08., 119/08., 28/13. i 21/22.), dok se iznos naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći koju pružaju tumači određuje Uredbom Vlade Republike Hrvatske. Radi pravne sigurnosti izričito će se Uredbom propisati da odredbe Uredbe na odgovarajući način primjenjuju i na tumače znakova gluhonijemih, gluhih, nijemih ili drugih osoba s kojima se, zbog tjelesnih ili drugih mana, ne može na drugi način sporazumjeti.