Izvješće o provedenom savjetovanju - OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE - Zakon o privremenom uzdržavanju

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Pravobranitelj za djecu RH OBRAZAC PRETHODNE PROCJENE - Zakon o privremenom uzdržavanju Zbog značaja Zakona o privremenom uzdržavanju i njegovog utjecaja na temeljna i egzistencijalna prava djece čiji roditelji ne doprinose za njihovo uzdržavanje, imamo potrebu reagirati na objavu Obrasca prethodne procjene Zakona o privremenom uzdržavanju u e-savjetovanju (u daljnjem tekstu: Obrazac), te već u ovoj fazi zakonodavnih aktivnosti iznijeti prijedloge i mišljenja pravobraniteljice za djecu, kao i dvojbe vezane za neka normativna rješenja koja najavljuje Obrazac. Obveza je države, sukladno odredbama Konvencije o pravima djeteta, poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurala da dijete dobije sredstva za uzdržavanje od roditelja ili drugih osoba koje su za njega materijalno odgovorne, kako u granicama države stranke tako i iz inozemstva. Pri tome bi privremeno uzdržavanje trebalo poslužiti kao intervencija u sprječavanju ugroženosti djeteta, dok roditelj ne počne izvršavati svoju obvezu. Najčešće pritužbe stranaka vezane za privremeno uzdržavanje koje zaprima pravobraniteljica za djecu odnose se na sadržaj zakonskih normi, i to odredbe koja predviđa ograničenja visine iznosa privremenog uzdržavanja (50 % zakonskog minimuma uzdržavanja) i odredbe koja ograničava trajanje toga prava na ukupno tri godine. To problematiziramo već niz godina kroz godišnja izvješća o radu pravobraniteljice za djecu, nastojeći potaknuti određene promjene koje se na žalost do sada nisu dogodile. U odnosu na navode iz sadržaja Obrasca o otežanom postupku ostvarivanja prava (u pogledu dokazivanja ispunjavanja pretpostavki i ocjene dokaza u samome postupku), radi čega nadležno Ministarstvo razmatra izmjenu stvarne nadležnosti za priznavanje prava, skrećemo pozornost da je ovaj Ured od samog donošenja Zakona o privremenom uzdržavanju (NN 92/14) zaprimio tek nekoliko pritužbi koje su se sadržajno odnosile na trajanje upravnog postupka ili na dinamiku isplate sredstava privremenog uzdržavanja. Stoga iskreno dvojimo o svrsishodnosti promjene stvarne nadležnosti za donošenje odluka o privremenom uzdržavanju djece, posebice s obzirom na djelokrug dvije institucije o kojima je riječ: Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao pravnog sljednika centara za socijalnu skrb koji ima brojne ovlasti u području zaštite osobnih i imovinskih prava djece te uzdržavanja djece utemeljene na važećem Obiteljskom zakonu (odredbe čl. 318., čl. 319., čl. 355., čl.356., čl. 424., čl. 427., čl. 474., čl. 527., čl. 537. Obiteljskog zakona) i Agencije za osiguranje radničkih tražbina, koja bi prema Obrascu trebala preuzeti nadležnost, kao javne ustanove koja provodi postupke osiguranja tražbina radnika u slučaju stečaja poslodavca i u slučaju blokade računa poslodavca. Područje dječjih prava posebno je delikatno te zahtjeva senzibilitet, edukacije i jedan poseban pristup, drugačiji i specifičniji u odnosu na zaštitu prava odraslih osoba – radnika. Ne vidimo nikakvu poveznicu djelokruga Agencije s problematikom obiteljsko-pravnih odnosa te izražavamo bojazan koliko bi promjena stvarne nadležnosti, umjesto željene efikasnosti postupaka priznavanja prava na privremeno uzdržavanje, dodatno otežala djeci pristup njihovim pravima, kako zbog stvarno različite problematike kojom se ova institucija bavi, tako i s obzirom na upitnu ravnomjernu teritorijalnu dostupnost Agencije. Pritom držimo da svako eventualno daljnje zapošljavanje i educiranje zaposlenika za ovo područje, a koje bi se događalo van sustava socijalne skrbi smatramo dvojbenim, nesvrsishodnim i protivnim najboljim interesima djece, kao krajnjih korisnika njihovih usluga. Ponovno naglašavamo da se najčešće primjedbe vezane uz privremeno uzdržavanje koje prima Ured pravobraniteljice za djecu odnose na visinu iznosa privremenog uzdržavanja i na trajanje njegove isplate. Stoga, kako nadležno Ministarstvo kroz ovaj Obrazac potvrđuje potrebu izmijene visine iznosa privremenoga uzdržavanja u svrhu poboljšanja materijalnog položaja uzdržavanoga djeteta, podržavamo daljnje izmjene zakonskih odredbi s tim ciljem. Pritom posebno naglašavamo stav da standard zaštite ovog egzistencijalnog prava djece ne smije, kao do sada, ići ispod granice zakonskog minimuma (s obzirom na sadržaj važeće odredbe koja visinu privremenog uzdržavanja vezuje uz 50 % zakonskog minimuma uzdržavanja). U slučaju kada je uzdržavanje jedini redovni prihod obitelji (ne uračunavajući prava i naknade iz sustava socijalne skrbi), kao i u situaciji kada Hrvatski zavod za socijalni rad ocijeni da bi zbog isplate manjeg iznosa bilo ugroženo uzdržavanje djeteta, valjalo bi osigurati djetetu pravo na privremeno uzdržavanje u punom iznosu utvrđenom ovršnom ispravom pa predlažemo ozbiljno razmotriti i takvu mogućnost normativnog rješenja. Ponekad nam se obraćaju roditelji koji ukazuju na manipulativne postupke obveznika uzdržavanja koji svako toliko uplate manji iznos uzdržavanja, kako bi onemogućili djecu u ostvarivanju ili daljnjoj isplati prava na privremeno uzdržavanje. Također, obraćaju se i roditelji u situaciji u kojoj im istekne maksimalni period korištenja privremenog uzdržavanja, a da oni i dalje ne uspijevaju uzdržavanje za dijete ostvariti od obveznika uzdržavanja. Stoga, u odnosu na duljinu trajanja prava na privremeno uzdržavanje, koje važeći Zakon ograničava na tri godine, ističemo prijedlog da se vremensko ograničenje budućim zakonom ukine, te da se pravo na privremeno uzdržavanje osigura djetetu sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati svoju obvezu sukladno ovršnoj ispravi. Posebno ovom prilikom predlažemo razmotriti položaj i mogućnost zaštite djece koja ostaju bez doprinosa drugog roditelja zbog njihove radne nesposobnosti, s obzirom na mogućnost da sud radno nesposobnog roditelja oslobodi dužnosti uzdržavanja. Naime, kad nema ovršne isprave, nema ni pokretanja ovrhe koja je važećim propisom predviđena kao uvjet za korištenje prava na privremeno uzdržavanje. Također, zaštita je potrebna i za kategoriju djece neutvrđenog očinstva, kao i djece čiji je roditelj - obveznik uzdržavanja odsutan i nepoznata boravišta ili boravi u državi koja nije potpisnica međunarodnih ugovora, u kojim slučajevima je otežano pokretanje ovrhe, kao preduvjeta za korištenje privremenog uzdržavanja. Skrećemo pozornost na potrebu izmjene/dopune odredbi važećeg Zakona koje reguliraju naknadu štete zbog nepripadne i nepravilne isplate privremenog uzdržavanja , a za što uporište vidimo u slučaju iz prakse. Radi se o slučaju iz 2018. godine u kojem je majka, koja je primala privremeno uzdržavanje za djecu, bila pozvana na povrat isplaćenih iznosa jer je u jednom kraćem periodu uz privremeno uzdržavanje primala i sredstva koja su se putem ovrhe zaplijenila s računa obveznika uzdržavanja. U konačnici je majka koja je skrbila o djeci odlukom suda bila pozvana naknaditi štetu, unatoč tome što je obveznik i dalje ostao djeci dužan više od stotinu tisuća kuna, a izostao je i njegov daljnji redoviti doprinos. Ovaj slučaj poziva na potrebu unapređivanja i dopune propisa i preispitivanje dosadašnje prakse (predviđanje iznimki, uz mogućnost provođenja testa razmjernosti i zaštite najboljeg interesa djece, koji su u konkretnom slučaju bili ozbiljno narušeni). Molimo da ova zapažanja i prijedloge razmotrite prilikom izrade nacrta propisa. Ostale prijedloge i zapažanja iznijeti ćemo prilikom objave zakonskog teksta u e- savjetovanju. Primljeno na znanje Komentari su primljeni na znanje. S obzirom da se komentari odnose na prijedloge mogućih rješenja i sadržaja konkretnih odredbi Zakona o privremenom uzdržavanju, isti će se uzeti u razmatranje prilikom izrade prijedloga Zakona o privremenom uzdržavanju.