Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Prvenstveno pozdravljamo iskazanu namjeru daljnjeg iskoraka i politike nulte tolerancije na nasilje, odnosno nastavljanje zakonodavnih izmjena u smjeru učinkovitijeg suzbijanja nasilja u obitelji i učinkovitije zaštite žrtava nasilja u obitelji. Istovremeno, kao osobito važno ukazujemo da se potrebne promjene ne mogu dogoditi samo izmjenama zakonskih odredbi, već je nužno pokloniti potrebnu pažnju primjeni zakonskih normi te adekvatnoj edukaciji onih koji ih primjenjuju te je istovremeno nužno utjecati i na uzroke nasilja, povećavajući naglasak na prevenciju. Pri tome ukazujemo i da dobra namjera strožeg kažnjavanja spolnog uznemiravanja u kontekstu nasilja u obitelji, na način da se u Nacrtu Zakona spolno uznemiravanje ukloni iz definicije nasilja u obitelji te prebaci u Kazneni zakon (na način da se spolno uznemiravanje bliske osobe tretira kao kazneno djelo), u praksi može dovesti do blažeg kažnjavanja, a potencijalno i manjeg broja pokrenutih postupaka, na što je ukazala i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Ujedno, kao središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije ukazujemo i da se spolno uznemiravanje trenutno u hrvatskom pravnom sustavu osim Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji regulira i sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije i Zakonom o ravnopravnosti spolova, međutim iz predmetnog Nacrta Zakona i obrazloženja nije vidljivo da li se isto razmatralo u pogledu učinaka koja bi mogla imati predložena izmjena. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
2 Pravobranitelj/ica za ravnopravnost spolova PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, sukladno odredbi čl. 22. st.1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“, br. 82/08. i 69/17.), prati provedbu Zakona i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova. Slijedom opisane nadležnosti, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je razmotrila Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti nasilja u obitelji (dalje u tekstu: Zakon) koji se nalazi u postupku savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te u nastavku dostavlja svoje mišljenje. Pravobraniteljica pozdravlja zakonske izmjene kojim se nastavljaju zakonodavne aktivnosti u smjeru suzbijanja nasilja u obitelji i jačanja zaštite žrtava nasilja u obitelji, s obzirom ne ukazanu potrebu pooštrenja zakonske politike kažnjavanja, preciziranja i širenja kataloga prava žrtava nasilja u obitelji. Pravobraniteljica predlaže u čl.1.st.1.t.7. da se pravo na tajnost podataka proširiti na sve sudske i druge postupke te na taj način spriječiti narušavanje tajnosti podataka u drugim postupcima (npr. za uzdržavanje i sl.) kroz isticanje pismena s osjetljivim podacima na oglasnoj ploči suda, navođenje naziva i adrese skloništa za žrtve nasilja u spisu i sl., čijim bi se otkrivanjem mogla ugroziti sigurnost žrtve ili sigurnost osoba iz čl.8.st.1. i 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pravobraniteljica ukazuje na čl.3. da će izmjena kojom se spolno uznemiravanje bliske osobe tretira isključivo kao kazneno djelo spolnog uznemiravanja iz čl.156. Kaznenog zakona, iako naoko predstavlja strožu zakonsku politiku kažnjavanja, u suštini dovoditi do blažeg kažnjavanja iz razloga što teže kršenje Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, što podrazumijeva i teže kršenje odredbe o spolnom uznemiravanju bliske osobe, prema važećem Kaznenom zakonu predstavlja kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl.179.a za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do tri godine, dok je za kazneno djelo spolnog uznemiravanja zapriječena kazna zatvora do dvije godine, što je po zakonskom minimumu i maksimumu blaža sankcija od one koja je sada propisana za teže oblike spolnog uznemiravanja bliske osobe. S druge strane, podaci o relativno niskom broju kršenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vidu spolnog uznemiravanja, prema kojima je u 2022. godini policija evidentirala 10 počinitelja, dok državno odvjetništvo u istoj godini nije podnijelo niti jedan optužni prijedlog za navedeni prekršaj, dovodi u pitanje svrhu premještanja spolnog uznemiravanja bliske osobe isključivo u kaznenu sferu s obzirom na ultima ratio načelo na kojem počiva kazneno zakonodavstvo. Pravobraniteljica predlaže da se odredba povuče na dodatnu analizu i doradu. Pravobraniteljica predlaže u čl.5. brisati riječ „Ureda“ s obzirom na službeni naziv institucije. Pravobraniteljica smatra kako bi se trebalo ovim prijedlogom Zakona u cijelom tekstu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji mijenjati naziv: „centar za socijalnu skrb“ u naziv: „Hrvatski zavod za socijalni rad“ odnosno „nadležno tijelo socijalne skrbi“ radi usklađivanja sa Zakonom o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.) kojim je propisano da centri za socijalnu skrb prestaju s radom 31. prosinca 2022., a dana 1. siječnja 2023. poslove centra za socijalnu skrb preuzima Hrvatski zavod za socijalni rad. Djelomično prihvaćen Pravo na tajnost podataka uvršteno je u prijedlog izmjena i dopuna Zakona o kaznenom postupku, u opći katalog prva žrtava iz članka 43. Zakona o kaznenom postupku, dok ostale vrste sudskih i drugih postupaka ne mogu biti predmetom uređenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakona o kaznenom postupku. Također, ukazujemo kako je predloženim izmjenama Zakona o kaznenom postupku, u članku 175. stavku 5. propisano da prilikom objave na oglasnoj ploči suda osobni podaci o žrtvi kao i podaci na temelju kojih se može zaključiti o identitetu žrtve moraju biti anonimizirani. Brisanjem prekršaja spolnog uznemiravanja u odnosu na bliske osobe, koje uključuju i članove obitelji, sukladno članku 87. Kaznenog zakona, svako protupravno postupanje koje je predstavljalo prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u odnosu na spolno uznemiravanje postaje kazneno djelo te predmetna izmjena u suštini ne dovodi do blažeg kažnjavanja.
3 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Iako je udruga SOS Rijeka imala svoju predstavnicu u Radnoj skupini koja je radila na prijedlogu zakonskih izmjena, Udruga se uključuje u e-savjetovanje u dijelu: -iznošenja prijedloga koje smo iznosili tijekom rada Radne skupine, ali koji (u potpunosti ili djelomično) nisu razmatrani ili prihvaćeni, a za koje smatramo da su od iznimne važnosti za položaj žrtava nasilja te da trebaju biti uzeti u obzir i/ili -iznošenja prijedloga utemeljenih na preporukama Osnovnog evaluacijskog izvješća GREVIO odbora za Hrvatsku, a koje (s obzirom na datum objave izvješća) nismo u ranijem radu Radne skupine mogli detaljno adresirati. Sukladno navedenom, predlažemo: 1. U čl. 8. dodati stavak koji bi definirao značenje pojma ‘tazbina’ (posljedično, istu bi izmjenu bilo potrebno popratiti i u Kaznenom zakonu) Naime, u praksi nailazimo na slučajeve odbacivanja prijava (na osnovi nepostojanja tazbinske veze) protiv npr. počinitelja koji je šogor žrtve (muž/partner žrtvine sestre), uz obrazloženje da se tazbinom smatra (samo) odnos između jednog (izvan)bračnog ili životnog partnera i krvnih srodnika drugog partnera, što smatramo neopravdanim. U svakom slučaju, radi ujednačavanja prakse, smatramo potrebnim zakonski definirati pojam tazbine. 2. U čl. 11. dodati stavak koji je potreban u svrhu usklađivanja s čl. 48. st. 2. Istanbulske konvencije (a koji stavak glasi: “Stranke će poduzeti potrebne zakonodavne i druge mjere kako bi osigurale da će se, ako se naloži plaćanje novčane kazne, s dužnom pažnjom uzeti u obzir mogućnost počinitelja da podmiri svoje financijske obveze prema žrtvi”.) Ovo smatramo iznimno važnim kako bi se pokušalo prevenirati da novčane kazne u konačnici imaju negativne učinke/financijski teret za samu žrtvu. Stoga, smatramo nužnim propisati za sud obvezu da prilikom odlučivanja o vrsti kazne uzme u obzir mogućnost počinitelja da podmiri svoje financijske obveze prema žrtvi. Nije prihvaćen U odnosu na članak 8. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a vezano uz definiranje značenja izraza tazbine, ukazujemo da je krug osoba na koje se Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji primjenjuje usklađen s kaznenim zakonom, a samo značenja izraza tazbina nije predmetom ovih izmjena i dopuna. Sukladno članku 36. stavku 2. Prekršajnog zakona, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti).
4 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Udruga B.a.B.e., ovim putem iznosi dodatne prijedloge koji su bili izneseni tijekom rada radne skupine, ali nisu uvršteni u izmjene i dopune zakonskog teksta, a smatramo da bi bilo svrsishodno uvrstiti ih u tekst Zakona: Članak 16. Zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve Ukazuje se da se u slučajevima izricanja sigurnosne mjere zabrane uznemiravanja, bez mjere zabrane uhođenja i približavanja, ista pokazuje nejasnom u praksi, osobito kada treba utvrditi kršenje takve mjere obzirom da žrtva i počinitelj očekivano imaju drugačije viđenje i shvaćanje uznemiravanja. Slijedom navedenog, smatramo razmotriti svrsishodnost takve mjere, odnosno, ograničiti mogućnost njezinog određivanja bez mjere zabrane uhođenja i zabrane približavanja kao pratećih mjera. Članak 17. Udaljenje iz zajedničkog kućanstva Smatramo da bi mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva trebala biti obligatorna u slučajevima u kojima počinitelj i žrtva stanuju u istom kućanstvu, osim u situacijama u kojima se žrtva izjasni da isto ne želi. Nije prihvaćen Zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve propisana je člankom 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kao jedinstvena zaštitna mjera. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji ne poznaje obligatorno izricanje zaštitnih mjera, već se njihovo izricanje uvijek veže uz postojanje opasnosti od ponavljanja nasilja u obitelji, čije se postojanje utvrđuje u svakom pojedinom slučaju.
5 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Konvencija o pravima osoba s invaliditetom posebnu pozornost posvećuje zaštiti žena s invaliditetom i njihovoj slobodi od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja (čl. 16..Konvencije). Podržavamo izmjene zakonodavstva usmjerene jačem kažnjavanju počinitelja kaznenih djela kako bi se odaslala jasna poruka o neprihvatljivosti nasilja u društvu kao i prelazak Spolnog uznemiravanja iz prekršajno pravne sfere u kazneno zakonodavstvo te ostale izmjene koje su usmjerene na poboljšanje položaja žrtve prekršaja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
6 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 1. Uz članak 1. Nacrta Zakona U dijelu izmjene kataloga prava žrtve iz članka 6. stavka 1., točka 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, dalje: ZZNO/17) pozitivno je da će žrtve bez nepotrebne odgode biti obaviještene o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora, odnosno da više ne moraju za isto podnositi poseban zahtjev. Međutim, mogućnost odricanja od tog prava također ostavlja prostor za zlouporabu te se postavlja pitanje da li će u praksi doći do kakvih konkretnih promjena u odnosu na ranije važeću normu. S tim u vezi predlažemo da se odredbu stavka 3. po kojoj su tijela dužna uvjeriti se da je žrtva danu obavijest o pravima razumjela, precizira na način da se točno utvrdi koji je to postupak kojim se utvrđuje da je žrtva obavijest o pravima razumjela, kako isto ne bi ovisilo o procjeni pojedinca, osobito ako se uzme u obzir da konačan ishod može biti da se žrtva odrekne nekog svog prava. Ovdje svakako treba uzeti u obzir stanje žrtve u trenutku primanja pouke o pravima, nalazi li se pod utjecajem šoka, straha, tuge ili neke druge emocije koja u tom trenu može utjecati na sposobnost razumijevanja pouke o pravima kao i ima li službena osoba dovoljno stručnog znanja i vještina uvjeriti se da je žrtva pouku doista razumjela, a sve kako bi se izbjeglo zadovoljavanje puke formalnosti. Nije prihvaćen Ukoliko nadležna tijela ne postupe u skladu sa stavkom 3. i ne unesu izjavu žrtve o tome želi li koristiti navedena prava u obavijest o pravima ili zapisnik, s obzirom na predložene izmjene stvaka 1. točaka 6. i 9., smatrat će se da žrtva želi biti obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora, odnosno o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka. Stavak 3. propisuje da su tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji dužna uvjeriti se da je žrtva danu obavijest o pravima razumjela. Način na koji će se tijela koja postupaju povodom nasilja u obitelji uvjeriti da je žrtva obavijest razumjela ovisit će o okolnostima svakog pojedinog slučaja u kojima se žrtvi predmetna prava predočuju.
7 B.a.B.e. Budi aktivna. Budi emancipiran PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 1. U odnosu na pravo pod toč. 8. smatramo potrebnim dodatno proširiti katalog prava žrtava obiteljskog nasilja u prekršajnim postupcima koji se vode prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji na način da se žrtvama omogući pravo na punomoćnika na teret proračunskih sredstava što se pokazuje krucijalnim kako bi žrtve prava koja im Zakon jamči mogla učinkovito i iskoristiti, a obzirom na brojna negativna iskustava žrtava u prekršajnim postupcima u smislu neuvažavanja njihovih prava, neinformiranosti, neposrednog suočavanja s počiniteljem u sudnici bez bilo kakve pomoći i podrške te kompletnog nesnalaženja žrtava u takvim postupcima što je dodatno pojačano i pasivnošću policije kao ovlaštenog tužitelja u kojim situacijama su žrtve faktično primorane preuzeti ulogu tužitelja što ne mogu učiniti bez profesionalne pravne pomoći. Nadalje, u odnosu na pravo pod toč. 9., predlaže se omogućiti žrtvi pravo na policijsku zaštitu i pratnju u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari, i to bez naloga suda, a kako bi se zaštitio i očuvao dignitet svake žrtve te joj se omogućilo da brzo i učinkovito, ukoliko se već nalazi u situaciji da mora ili želi napustiti kućanstvo, može preuzeti svoje stvari što je žrtvama u takvim situacijama često otežano i čime se dodatno vrijeđa njihovo dostojanstvo. Također, smatramo bitnim omogućiti žrtvi pravo na podnošenje žalbe protiv presude u prekršajnom postupku. Nije prihvaćen Policijska zaštita i pratnja u svrhu neometanog uzimanja osobnih stvari bez naloga suda, bila bi protivna propsima koji reguliraju policijsko postupanje. Sukladno članku 108. Prekršajnog zakona stranke u prekršajnom postupku su ovlašteni tužitelj i okrivljenik. Člankom 43.a Zakona o kaznenom postupku propisano je da prije ispitivanja žrtve, tijelo koje provodi ispitivanje će provesti pojedinačnu procjenu žrtve, stavkom 3. istog članka je određeno da pojedinačna procjena žrtve na osobit način uključuje, između ostalih i žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Nadalje, člankom 44. Zakona o kaznenom postupku je određeno da žrtva u odnosu na koju su utvrđene posebne potrebe zaštite temeljem pojedinačne procjene žrtve ima, između ostalog, pravo prije ispitivanja razgovarati da savjetnikom, na teret proračunskih sredstava.
8 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 1. Podržavamo izmjenu ovog članka čija je intencija poboljšanje prava koje žrtva nasilja ima u prekršajnom postupku i osiguravanje njihove dosljedne primjene u praksi. No, u odnosu na predložene izmjene točaka 6. i 9. iako se fraza „osim u slučaju odricanja od navedenog prava“ koristi kako bi se nacionalno zakonodavstvo uskladilo s Direktivom 2012/29/EU, naglašavamo da prema našem iskustvu u radu sa žrtvama nasilja, žrtve iskazuju da žele biti obaviještene o radnjama sadržanim u navedenim točkama. U tom smislu, smatramo da, iako se izmjenama st. 3. ovog članka želi osigurati da žrtve budu upoznate s predmetni pravima koja će se unijeti u obavijest o pravima žrtve ili zapisnik, navedeno samo po sebi nije dovoljno. U praksi se pokazalo da žrtve čak i kada ih je npr. policijski službenik_ca upoznala s navedenim pravima ne razumiju što ona znače, posebno u slučajevima kada policija izlazi na teren po dojavi nasilja kada su žrtve u stanju izrazite uznemirenosti ili straha, a osim toga žrtve znaju iskazati i da nisu dobile nikakvu informaciju te da im policijski službenici_ce „samo daju neki papir“ te im je naknadno teško doći informacija iz točka 6. i 9., a koje su izrazito važne u prekršajnim postupcima u kontekstu zaštite i sigurnosti žrtve. Stoga je potrebno propisati dodatan mehanizam kontrole ili sankcija ukoliko nadležna tijela ne postupe u skladu sa predloženim st.3. U odnosu na predloženu točku 15. smatramo da navedena treba glasiti „pravo biti ispitana putem audio – video uređaja“ kako bi se osigurala zaštita žrtve i izbjegla retraumatizacija, posebno uzimajući u obzir činjenicu da velika većina žrtava u prekršajnim postupcima iskazuje da ne želi vidjeti počinitelja i biti prisutna s njim u sudnici. Nije prihvaćen Ukoliko nadležna tijela ne postupe u skladu sa stavkom 3. i ne unesu izjavu žrtve o tome želi li koristiti navedena prava u obavijest o pravima ili zapisnik, s obzirom na predložene izmjene stvaka 1. točaka 6. i 9., smatrat će se da žrtva želi biti obaviještena o ukidanju zadržavanja ili bijegu okrivljenika te stavljanju izvan snage odluke o izricanju zaštitnih mjera i ukidanju mjera opreza koje su određene radi njezine zaštite ili otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora, odnosno o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka. U odnosu na točku 15., predložena odredba usklađuje se s odredbom članka 43. stavka 1. točke 12. Zakona o kaznenom postupku.
9 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 1. U Godišnjem izvješću za 2022., u poglavlju Pristup pravosuđu (čl. 13.) opisano je istraživanje koje smo proveli s ciljem utvrđivanja oblika „razumne prilagodbe“ koji bi omogućio lakši pristup pravosuđu za osobe s invaliditetom. Osobe s određenim vrstama oštećenja mogu imati različite teškoće pri funkcioniranju, a stupanj ograničenja i funkcioniranja razlikuje se među pojedincima. Određene poteškoće u komunikaciji mogu utjecati na sam ishod postupka, stoga je primarno pristupiti osobi s invaliditetom uvažavajući njezina oštećenja i osigurati učinkovitu komunikaciju na osobi prihvatljiv i razumljiv način što posljedično dovodi i do odnosa povjerenja. S tim u vezi, tijekom istraživanja došli smo do saznanja kako je potrebno provesti konkretnu prilagodbu za osobe s oštećenjima vida i to u smislu da „Obavijest o pravima žrtve“ bude pristupačna za ovu skupinu osoba s invaliditetom i to u smislu čl. 9. Konvencije koji glasi: (d) osiguranja natpisa na Brailleovom pismu i u lako čitljivom i razumljivom obliku… (f) promicanja drugih odgovarajućih oblika pomoći i potpore osobama s invaliditetom kako bi im se osigurao pristup informacijama. Stoga je kod primjene konvencijskog standarda „razumna prilagodba“ vrlo važno prema svakoj osobi primjenjivati individualni pristup, uvažavajući pritom njezine posebnosti. Nadalje, višestruka iskazivanja žrtava/svjedoka s intelektualnim oštećenjima mogu utjecati na tijek i ishod kaznenog postupka, a kroz odgovarajući oblik i opseg razumne prilagodbe-smanjivanje broja iskaza ili uzimanje kao relevantnog onog iskaza koji je dan na policiji ili dokaznom ročištu, posljedice u smislu ponavljanja trauma bi se smanjile. Višestruka iskazivanja, neovisno što je ispitivanje obavljeno i putem audio-video uređaja, otegotno djeluju na sve žrtve te ih izlažu ponovnoj viktimizaciji kroz cijelo vrijeme trajanja postupka koji se vodi i po nekoliko godina. Pogotovo je to otegotno ukoliko žrtva ima neki oblik invaliditeta (primjerice, intelektualno oštećenje) koji utječe na mogućnost iskazivanja. Nije prihvaćen Materija nije predmetom uređenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sukladno članku 6. stavku 1. točki 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, žrtva nasilja u obitelji ima i druga prava propisana zakonom kojim se uređuje kazneni postupak, osim onih prava koja po naravi stvari može imati samo žrtva kaznenog djela. S tim u vezi, ukazujemo kaka članak 43. stavak 1. točka 5. Zakona o kaznenom postupku propisuje pravo svake žrtve da bude saslušana bez neopravdane odgode nakon podnošenja kaznene prijave te da se daljnja saslušanja provode samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka.
10 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 3. Prvo, pozdravljamo brisanje točke 4. ovog članka i posljedično prebacivanje spolnog uznemiravanja u kaznenopravnu sferu. No, ponovo naglašavamo da je navedeno potrebno napraviti za sve oblike nasilja u obitelji propisane ovim zakonom, kao i nasilja nad ženama normiranih Istanbulskom konvencijom. Ovaj zakon trebao bi normirati definicije pojmova, obveze i postupanja nadležnih tijela, obvezne edukacije stručnjaka_kinja, prikupljanje i analizu podataka, dok same sankcije trebaju biti predviđene isključivo Kaznenim zakonom. No, kako se navedeno odbija učiniti, predlažemo da se u ovom članku definira „Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji“ te da usklade definicije tih pojmova s čl. 3. Istanbulske konevencije, kao i da se definira rodno utemeljeno nasilje. U tom smislu, posebno naglašavamo preporuku GREVIO odbora koja zahtijeva da se definicija psihičkog nasilja provodi na način koji uzima u obzir rodnu prirodu ovog oblika nasilja i dinamiku moći u odnosima koji uključuju obiteljsko nasilje, sukladno Istanbulskoj konvenciji. Koristimo priliku još jednom upozoriti na činjenicu da se definicija psihičkog nasilja koristi u slučajevima tzv. dovstrukog kažnjavanja gdje se žrtve koje se brane od počinitelja te tijekom nasilja koriste psovke prema počinitelju optužuju kao počiniteljice psihičkog nasilja, kao i da se psihičko nasilje i dalje u velikoj mjeri procesuira kao prekršaj, unatoč teškim posljedicama koje ostavlja na žrtve. Djelomično prihvaćen Definicija rodno utemeljenog nasilja nad ženama, sukladno članku 3. Istanbulske konvencije, uvodi se kao novina u Kazneni zakon te će se, s obzirom na njezino propisivanje u općem dijelu kaznenog zakonodavstva odraziti na kaznena djela, uključujući kazneno djelo nasilja u obitelji (člnak 179.a KZ), kojim je inkriminirano teško kršenje propisa o zaštiti ond nasilja u obitelji. Preostali dio komentara odnosi se na praksu primjene odredbi o psihičkom nasilju, kao jednom od pojavnih oblika nasilja u obitelji.
11 Pravobranitelj za osobe s invaliditetom PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 4. Predlažemo da se minimalna udaljenost koju sud može odrediti osuđeniku prilikom izricanja sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja povisi sa 50 metara na minimalno 100 metara. Žrtva s invaliditetom može na 50 metara vidjeti i raspoznati počinitelja te je životno za očekivati da će osjetiti strah, a zbog invaliditeta i nemoć, što počinitelj može zloupotrebljavat i na takav način dalje uznemiravat žrtvu s invaliditetom. Smatramo da bi propisivanje minimalne udaljenosti od 100 metara u većoj mjeri odvratilo počinitelja od žrtve te žrtvi pružilo veći osjećaj sigurnosti. Prihvaćen Prihvaćen.
12 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 5. Uz članak 5. Nacrta Zakona Pozdravljamo osnaživanje Povjerenstva za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji (dalje u tekstu Povjerenstvo) kao i povećanje broja članova s 11 na 15 te proširenje kruga tijela iz kojih se članovi biraju uključivanjem predstavnika Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i predstavnika akademske zajednice. Smatramo nužnim da se u rad Povjerenstva uključe i predstavnici Ureda Pučke pravobraniteljice, imajući u vidu da je problem nasilja nad osobama starije životne dobi prepoznat kada su starije osobe, na preporuku pučke pravobraniteljice, uvedene u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji te da pučka pravobraniteljica kao nacionalna institucija za zaštitu ljudskih prava te tijelo za jednakost posebnu pozornost u svom radu posvećuje pravima starijih osoba, kao i specifičnoj problematici nasilja nad starijima, a kroz zaprimljene pritužbe ima izravan uvid u problematiku prepoznavanja nasilja nad starijima. Pri tome je već sada moguće predvidjeti da će statističko praćenje pojavnosti ovog vida nasilja u obitelji biti zahtjevno, uključujući primjerice potrebu praćenja nasilja nad starijim ženama korištenjem intersekcijskog pristupa, slijedom čega smatramo da je potrebno u rad Povjerenstva uključiti predstavnike pučke pravobraniteljice kao središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije u RH, kao i primarno nadležnog tijela za suzbijanje diskriminacije starijih osoba. U odnosu na važeću odredbu prema kojoj Povjerenstvo svoje izvješće podnosi Ministarstvu pravosuđa i uprave do kraja lipnja za proteklu godinu, smatramo da je ovime stvoren vremenski odmak u odnosu na vrijeme počinjenja samog djela koji onemogućava pravovremenu reakciju zakonodavca i drugih tijela u kreiranju potrebnih mjera radi suzbijanja nasilja u obitelji. Stoga predlažemo izmjenu stavka 3. i 4. ovog članka, na način da se predvidi polugodišnja objava izvješća Povjerenstva i objava istog najkasnije tri mjeseca nakon isteka polugodišnjeg razdoblja koje izvješće Povjerenstva pokriva. Primljeno na znanje Prijedlog će biti razmotren između prvog i drugog čitanja Prijedloga u Hrvatskom saboru. U odnosu na stavak 3. i 4. članka 21. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji smatramo kako je godišnja objava izvješća Povjerenstva dostatna s obzirom da svakim zakonodavnim izmjenama prethodi analiza stanja koja uključuje i eventualne nedostatke zakonodavstva na koje je ukazala praksa u primjeni pojedinih odredbi. Također, smatramo da je godišnja objava izvješća prikladna i u smislu očuvanja interesa pravne sigurnosti.
13 SOS Rijeka - centar za nenasilje i ljudska prava PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 5. Iako pozdravljamo predložene izmjene vezane uz rad Povjerenstva, smatramo da one nisu dostatne da se otklone sve nejasnoće vezane uz Povjerenstvo, način njegovog formiranja i rada. Naime, iz javno dostupnih izvješća Povjerenstva razvidno je da u njegovom radu postoje određene poteškoće i/ili nejasnoće – tako u izvješću o radu Povjerenstva za 2020. godinu stoji da bi „imajući u vidu izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojima su proširene ovlasti Povjerenstva trebalo dopuniti Poslovnik “, ali dalje se zaključuje da s obzirom na to da čl. 21. st. 3. Zakona o zaštitu od nasilja u obitelji ne konkretizira kome i u kojem postupku bi Povjerenstvo trebalo davati prijedloge i mišljenja u vezi s primjenom istog Zakona, nema niti zakonske osnove za predlaganje izmjene Poslovnika. Navedeno zvuči kao da Povjerenstvo zaključuje da zato što nije sigurno kome bi trebalo davati prijedloge i mišljenja ista jednostavno neće davati, što bi, prema našem mišljenju, bio potpuno nedopustiv zaključak. Nadalje, u čl. 21. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji stoji da se članovi Povjerenstva biraju, za što smatramo da implicira postojanje određene izborne procedure, koju bi također trebalo propisati (iako ne nužno zakonom). Nisu nam u potpunosti dostupne informacije o dosadašnjem načinu izbora/imenovanja članova, osim što smo na pisani upit od MPU dobili informaciju da se predstavnik civilnog društva imenuje temeljem izbora od strane Ureda za udruge (?), što je rezultiralo time da u trenutno sazivu Povjerenstva nema predstavnika organizacija civilnog društva koji rade sa žrtvama nasilja. Iako bi se predloženom izmjenom st. 2. ovog članka situacija trebala prevenirati, sama procedura izbora članova i dalje ostaje nepoznanica. Slijedom navedenog, smatramo da je potrebno a) revidirati/pojasniti obveze Povjerenstva b) revidirati način izbora članova, a kako bi se osiguralo da se u Povjerenstvo biraju isključivo osoba koje su stručne i iskusne te poznaju problematiku položaja žrtava nasilja u obitelji, a koje su ujedno i intrinzično motivirane i voljne aktivno sudjelovati i doprinositi radu Povjerenstva te doprinijeli i drugačijem stavu Povjerenstva prema povjerenim im zadacima c) adresirati pitanje ima li Povjerenstvo potrebne (tehničke i druge) kapacitete i sredstva za sveobuhvatnu obradu statističkih podataka kakva je ovdje potrebna i/ili treba li uključiti i neka druga tijela/ustanove/institucije. Ovo posebno navodimo imajući na umu preporuke GREVIO odbora vezano uz čl. 11. Konvencije te nedostatke koje je GREVIO zamijetio u načinu na koji RH prikuplja i obrađuje statističke podatke. Djelomično prihvaćen Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji predlaže se u članku 21. stavku 2. propisati da predstavnik civilnog društva u Povjerenstvu za praćenje i unaprjeđenje rada tijela kaznenog i prekršajnog postupka te izvršavanja sankcija vezanih za zaštitu od nasilja u obitelji mora biti osoba koja se bave problematikom nasilja u obitelji. Preostali dio prijedloga nije predmetom uređenja ovog zakona, već eventualno može biti razmatran u okviru podzakonskih akta.
14 CESI - Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, Članak 6. Uz već prethodno izražen stav da sve oblike nasilja nad ženama i u obitelji treba sankcionirati isključivo kao kaznena djela, u odnosu na predložene izmjene članka kojima je cilj pooštriti zakonsku prekršajnopravnu politiku kažnjavanja za prekršaje iz sfere nasilja u obitelji, smatramo važnim naglasiti da novčane kazne nisu primjerene kao sankcija za nasilje nad ženama i u obitelji. Apsolutno je neprihvatljivo, kako za nas, tako i za žrtve nasilja da počinitelji budu novčano sankcionirani. Kada počiniteljima bude izrečena novčana kazna žrtve iskazuju tugu, ljutnju, razočarenje pravnim sustavom i gube vjeru da će ih država zaštiti od nasilja, koje uglavnom trpe duže vremena prije nego se odluče na prijavu. Isto tako, smatramo kako novčane kazne neće biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije u skladu s čl. 45. Istanbulske Konvencije. Navodimo samo jedan od brojnih primjera – žena je žrtva nasilja od strane svog (sada) bivšeg partnera koji je već prekršajno i kazneno osuđivan zbog nasilja, no počinitelj i dalje vrši postseparacijsko nasilje nad njom zbog čega ima teške psihofizičke posljedice po zdravlje. Podnesena je nova prijava, koja je kvalificirana kao prekršaj psihičkog nasilja te Zakon ostavlja mogućnost da se takvo nasilje sankcionira i novčanom kaznom od najmanje 900 eura. Iako uzimamo u obzir da iz europsko-pravne sudske prakse proizlazi da u slučajevima prekršaja novčana kazna treba biti alternativa kazni zatvora, to i dalje ne mijenja činjenicu da novčana kazna nije primjerena sankcija u slučajevima nasilja te bi trebalo raditi na edukaciji sudaca_tkinja i na ujednačavanju prakse na način da se u slučajevima nasilja ipak izriču kazne zatvora, dok bi minimalne zapriječene kazne zatvora predviđene ovim člankom trebale biti više. Tek tada bismo mogli govoriti o pooštravanju politike kažnjavanja u prekršajnopravnoj sferi. Dodatno, posebno treba uzeti u obzir da čl. 48. Istanbulske konvencije propisuje da država treba osigurati da ako se naloži plaćanje novčane kazne, da se treba uzeti u obzir mogućnost počinitelja da podmiri svoje financijske obveze prema žrtvi odnosno da žrtva indirektno ne trpi financijske poteškoće. To bi u praksi značilo da ako sud utvrdi da bi izricanjem novčane kazne do navedenog došlo, da je zapravo jedina mogućnost izreći kaznu zatvora. S obzirom na sve navedene probleme u kontekstu novčanih kazni, a uzimajući u obzir da postoje pravne zapreke da se iz Zakona brišu novčane kazne, jedino adekvatno rješenje je, ponavljamo, prestanak sankcioniranja nasilja kao prekršaja. Nije prihvaćen Sukladno temeljnom načelu kaznenog, propisanom u članku 1. Kaznenog zakona, kaznena djela i kaznenopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako povređuju ili ugrožavaju osobne slobode i prava čovjeka te druga prava i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske i međunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kaznenopravne prisile. U postupku odmjeravanja kazne za prekršaj, sud, sukladno članku 36. stavku 2. Prekršajnog zakona, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, uzima u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti).
15 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI, O B R A Z L O Ž E NJ E Ostalo Vezano uz čl. 22. st. 3. kojim je propisano da tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona će se teže kazniti, ukazujemo kako razumijevajući intenciju zakonodavca da prepozna ranjivost pojedinih skupina u društvu, konkretno, osoba starije životne dobi, ovako propisana norma može doprinositi stvaranju predrasuda i stereotipa o starijim osobama odnosno biti primjer ageisma. Iako smatramo da je potrebno prepoznati starije kao žrtve nasilja u obitelji (u čl. 22 st.5), što je i bio prijedlog pučke pravobraniteljice u prethodnim zakonskim izmjenama, uključujući i zbog boljeg statističkog praćenja pojavnosti nasilja nad starijima u obitelji, smatramo da pri prethodnim izmjenama zakona nije bilo potrebno svaki puta gdje se spominju primjerice djeca na jednak način dodati i starije osobe, konkretno, da se teže kažnjava kada je nasilje počinjeno pred njima, a s obzirom da su starije osobe ZZNO-om definirane jedino kao osobe starije od 65 godina. Važno je prepoznati kako posljedice svjedočenja nasilju nemaju iste posljedice na osobe starije životne dobi kao na djecu, koja su u formativnom razvoju. Stoga, predlažemo jasnije propisati kvalificirani oblik djela odnosno teže kažnjavanje iz članka 22. st. 3. u pogledu djela počinjenog u nazočnosti osobe starije životne dobi na način da se radi o starijim nemoćnim osobama ili na sličan način uvažavajući da će samo neke osobe starije od 65 biti u specifičnom odnosu moći odnosno ovisnosti u krugu obitelji. Slijedom navedenog, molimo da dano mišljenje i prijedloge vezane za pojedine odredbe Nacrta Zakona uzmete u razmatranje i uvažite u daljnjoj zakonodavnoj proceduri. Nije prihvaćen Prihvaćanje prijedloga predstavljalo bi sužavanje prekršajnopravne zaštite od nasilja u obitelji.
16 ČEDOMIR TATALOVIĆ TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU, Članak 21. Članak 22 spominje novčano kažnjavanje osobe koja počini nasilje opisano člankom 10. Te kazne ponekad prebacuju iznose mjesečne plaće osuđivanog. Problem je u budžetu kućanstva koje ostaje uskraćeno za priličan novčani iznos. Naime, bez obzira je li sukobljeni partneri ostanu skupa ili dođe do raskida, novčanim kažnjavanjem posredno se kažnjava cijela porodica. Sankcija bi u slučaju nasilja u obitelji trebala biti zaštitna mjera ili zatvorska kazna, nikako novčana, jer se u tom slučaju posredno kažnjava i žrtva. Nije prihvaćen Sukladno članku 36. stavku 2. Prekršajnog zakona, određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja (olakotne i otegotne okolnosti).