Izvješće o provedenom savjetovanju - Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Udruga hrvatskih urbanista PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I Udruga Hrvatskih urbanista (UHU), ispred ovlaštenih tvrtki koje se u Hrvatskoj bave urbanizmom, želi naglasiti da iako je važećim Zakonom o prostornom uređenju kao jedno od načela naglašen „integralni pristup prostornom planiranju“ (čl. 7. i 8.) to načelo nije moguće primijeniti u slučaju implementacije konzervatorskih podloga u prostorne planove. Obveza izrade Urbanističkog plana uređenja kako je propisana Zakonom o prostornom uređenju odnosi se na: neizgrađene i neuređene dijelove građevinskog područja te na područja koja su planirana za urbanu preobrazbu i urbanu sanaciju, dok za područja registriranih kulturno-povijesnih cjelina ta obveza više nije propisana. Stoga i ovim putem naglašavamo da je za implementaciju u prostorne planove nužno propisivanje i izrada urbanističkog plana uređenja detaljnosti izrade primjerene kulturno-povijesnim cjelinama te da se urbanistički planovi uređenja za kulturno-povijesne cjeline moraju izrađivati u paralelnom procesu sa svim sektorskim podlogama, pa tako i konzervatorskim, odnosno da konzervatorske podloge nije moguće ugraditi u prostorne planove bez cjelovitog sagledavanje svim sastavnica prostora od strane prostornog planera. Nadalje, mišljenja smo da nije moguće planirati implementaciju konzervatorskih podloga u prostorne planove bez usuglašavanja ovog Zakona sa Zakonom o prostornom uređenju te da je isto potrebno propisati i Pravilnikom o prostornim planovima koji je pred donošenjem. Primljeno na znanje Primjedba je razmotrena i izrada Zakona obavlja se u suradnji sa Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
2 Hrvatska komora arhitekata PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I Hrvatska komora arhitekata (HKA) predstavlja krovnu strukovnu organizaciju iz područja arhitekture i urbanizma. Jedna od aktivnosti HKA je i aktivno sudjelovanje u postupcima izrade i donošenja propisa, ne samo iz područja prostornoga uređenja i graditeljstva, već i zaštite okoliša i kulturnih dobara, kao i o drugim temama od utjecaja na kvalitetu izgrađenog okoliša. Kada je u pitanju prostor, Zakon o prostornom uređenju bi trebao predstavljati temeljni/krovni zakon koji osigurava i regulira uvjete za korištenje, zaštitu i upravljanje prostorom Hrvatske kao osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom. Djelatnost koja usmjerava prostorni razmještaj ljudi, dobara i djelatnosti s ciljem optimalne uporabe prostora jest prostorno planiranje. U užem smislu, to je postupak izrade prostornih planova čija procedura izrade i provedba moraju biti u skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju. Prostorno planiranje predstavlja transdisciplinarnu aktivnost koja se, poput izrade prostornih planova, temelji na sveobuhvatnom sagledavanju i promišljanju korištenja i zaštite prostora u kontekstu planiranja pojedinih gospodarskih i upravnih područja. Važno je napomenuti da se prostornim planovima planira provedba svih zahvata u prostoru, neovisno o njihovoj lokaciji, namjeni ili vrsti, uzimajući u obzir različitih specifičnosti, uključujući i one vezane uz zaštitu i očuvanje kulturnih dobara koja predstavljaju jedan od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara predstavlja jedan od ključnih zakonskih okvira koji ima mogućnost usmjeravanja prostornog, kulturnog i gospodarskog razvitka Republike Hrvatske prema dugoročnoj okolišnoj, društvenoj i gospodarskoj održivosti. Za postizanje tog cilja, proces zaštite i očuvanja kulturnih dobara mora biti koncipiran na sveobuhvatan način i treba ga se provoditi integralno, zajedno s planiranjem prostora. Jedino ovakav pristup može osigurati unaprjeđenje stanja kulturnih dobara i bolju provedbu mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara, što i predstavlja ciljeve koji su naglašeni i u samom Nacrtu prijedloga ovog Zakona. Značajne promjene unutar različitih područja, kao i izvanredne okolnosti koje su prouzrokovale značajna oštećenja kulturnih dobara, zahtijevaju novi pristup uređenju područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Ovaj Nacrt prijedloga Zakona predstavlja jedan od važnijih koraka u procesu uspostave takvog novog pristupa. Međutim, pri njegovom oblikovanju nužno je uzeti u obzir i širi kontekst, odnosno, ne bi se smjelo zanemariti i čitav niz promjena koji se dogodio unutar različitih zakonodavnih okvira, posebno uzimajući u obzir nedavne izmjene i dopune Zakona o prostornom uređenju. Te izmjene također imaju veliki utjecaj na uređenje područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara, te direktno mogu utjecati na provedbu ovog Zakona. U ocjeni stanja ovog Nacrta prijedloga Zakona navedeno je da je konzervatorska podloga “sastavni dio prostornog plana i unosi se u Informacijski sustav kulturne baštine te Geografski informacijski sustav“. No, u pojmovniku je definirano da je konzervatorska podloga “stručna dokumentacija koja sadrži grafički i tekstualni dio“, te da je “stručna osnova za prostorno planiranje, za izradu planova upravljanja, poslovnih planova, strateških studija, razvojnih planova i ostalih dokumenata“. Primjećujemo da prijedlog ovog Zakona, u dijelu koji se odnosi na Ocjenu stanja i drugim određenim dijelovima, nije u suglasju s procedurom izrade prostornih planova prema Zakonu o prostornom uređenju. Konkretno, izrada plana započinje Odlukom o izradi koju donosi predstavničko tijelo. U toj Odluci treba se navesti postoji li ili ne postoji jedna ili više stručnih podloga potrebnih za izradu plana. Ako se potreba za implementacijom već izrađene Konzervatorske podloge pojavi tijekom izrade prostornog plana, procedura se mora "vratiti" nekoliko koraka unatrag (nova Odluka o izradi, ponovljena javna rasprava itd.). Izrada konzervatorskih podloga i izrada novih ili izmjena postojećih prostornih planova se odvijaju se u paralelnim procesima (uz proces transformacije prostornih planova, čiji će postupci biti intenzivirani od 1. siječnja 2024. godine). Jasno je da je osiguranje kvalitetne provedbe konzervatorske podloge moguće realizirati samo uz prethodnu interakciju i njenu implementaciju u prostorni plan. Ako se ti koraci preskoče, kvalitetna provedba jednog dijela ovog Zakona neće biti omogućena. Stoga je potrebno pronaći rješenja za situacije u kojima konzervatorske podloge neće biti izrađene prije početka izrade novih ili izmjena postojećih prostornih planova, te ih neće biti moguće koristiti kao stručnu osnovu za izradu tih prostornih planova. Ove situacije treba predvidjeti i jasno definirati postupanje u oba zakona (ovog prijedloga i Zakona o prostornom uređenju), ne ugrožavajući pritom pravne temelje niti nadležnosti oba zakona (vidi članak 28. stavak 6 prijedloga ovog Zakona, kao i obveze usklađivanja s mjerama zaštite kulturnog dobra članak 78., te prekršajne i ostale odgovornosti koje proizlaze iz neizvršavanja obveza). Svjedoci smo kontinuiranom urušavanju sustava prostornog uređenja i sve većeg ograničavanja planiranja prostornog razvoja, uzrokovano fragmentacijom unutar uskih sektorskih politika. Ovaj Zakon se oslanja na cijeli niz općih zakona kao što su: Zakon o prostornom uređenju, Zakon o gradnji, Zakon o zaštiti okoliša (…) te je harmonizacija s njima obvezna. Naglašavamo da upravo hijerarhija propisa kao i njihova harmonizacija predstavljaju temelj pravnog poretka i civiliziranoga društvenog uređenja. Dodatno, i ovaj prijedlog Zakona potvrđuje nužnost veće razine međusektorske suradnje uključivanjem, između ostalog, arhitekata i prostornih planera sudjelovanjem kroz radne skupine već u ranim fazama izrade zakona i podzakonskih akata. Cilj je izbjeći manjkavosti koje mogu rezultirati nemogućnošću ili smanjenom razinom provedbe ovog Zakona. Zaključno, radi postizanja kvalitetnije zaštite i očuvanja kulturnih dobara, te implementacije mjera iz konzervatorskih podloga, koje predstavljaju stručnu osnovu za prostorno planiranje, nužno je uskladiti ovaj prijedlog Zakona i izvršiti dodatnu harmonizaciju sa zakonodavstvom nadležnim za prostorno uređenje i gradnju. Primljeno na znanje Primjedba je razmotrena i izrada Zakona obavlja se u suradnji sa Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
3 Filomena Sirovica PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I Termin "kulturna dobra" u međunarodnoj pravnoj i baštinskoj terminologiji donekle je zastario. Naime, razlike između pravnoga koncepta kulturnog vlasništva (engl. cultural property, obično prevođen kao kulturno dobro) i šireg koncepta kulturne baštine, kao i poteškoće pri prevođenju tih sintagmi u međunarodnim sporazumima razmatrali su mnogi autori (O‘Keefe, Prott 1992; Müller 1998; Willems 2010a; Frigo 2004; Nafziger, Kirkwood Paterson, Dundes Renteln 2010; Stamatoudi 2011; Bortolotto 2013). Većina njih ipak ističe da je zakon o kulturnom vlasništvu, odnosno kulturnom dobru, evoluirao prema zakonu o kulturnoj baštini, što se može vidjeti u međunarodnim sporazumima, poveljama i konvencijama, gdje je ideja kulturnog vlasništva od kraja sedamdesetih godina 20. stoljeća sve češće zamjenjivana sintagmom kulturna baština (Boylan 2002; Brodie, Walker Tubb (ur.) 2002; Frigo 2004; Nafziger, Kirkwood Paterson, Dundes Renteln 2010; Stamatoudi 2011). Možda je vrijeme da donošenjem novog zakona i Hrvatska evoluira u ovom smjeru. Nije prihvaćen Ne prihvaća se iz razloga što se u propisima Europske unije koristi pojam kulturnih dobara u niz Direktiva i Uredbi, a ovaj pojam se primjenjuje i u nacionalnom zakonodavstvu od 1999. godine te je prihvaćen u praksi.
4 Hrvatsko etnološko društvo PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I KOMENTARI ČLANOVA HRVATSKOG ETNOLOŠKOG DRUŠTVA NA PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA Poštovani, koristeći mogućnost e-savjetovanja kao načina na koji stručnjaci mogu pokušati utjecati na donošenje javnih politika u Republici Hrvatskoj, Hrvatsko etnološko društvo je putem okružnice zamolilo članove Društva da dostave svoje komentare na prijedlog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Pristigli komentari, prijedlozi i promišljanja su logični, kvalitetni, suvisli i provedivi te ih ovim putem iznosimo s ciljem poboljšanja postojećeg prijedloga Zakona. Ti prijedlozi odražavaju dugogodišnje iskustvo i praksu etnologa konzervatora, ali i potrebu uzimanja u obzir i relevantnih općeprihvaćenih znanstvenih i stručnih spoznaja iz ovog konkretnog područja djelovanja etnologije. Pojedini prijedlozi ukazuju i na postojanje primjera dobre prakse susjednih zemalja. Smatramo da bi hrvatski Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara profitirao inkorporiranjem ovih prijedloga. PRIJEDLOZI Članak 5. (alineja 11) – kulturno-povijesna cjelina……, umetnuti riječ etnografskog…., s arheološkog, etnografskog, povijesnog…. (alineja 14) ---kulturni krajolik je prostorna cjelina// ili cjelina u prostoru čija su obilježja rezultat-- Predlažemo također da se uvedu definicije pojmova eko muzej, etno selo i/ili muzej na otvorenom, Članak 15. Izvornost je problematična kod svih oblika zaštićenih dobara, a pogotovo nematerijalne baštine. Vrlo često se nositelji vještina pozivaju upravo na taj element koristeći ga u negativnom, restriktivnom obliku po druge postojeće ili potencijalne nositelje vještina. Nadalje, spominjući izvornost sugerira se starost nekog dobra što opet kod nematerijalnih dobara nije od velike važnosti, već je živost nekog dobra i njegovo prihvaćanje u zajednici puno važnije. Ovaj se termin pojavljuje i u drugim člancima te bi ih se moglo i tamo razmotriti ili potpuno ukloniti. Članak 16. (točka 3.)—nakon stranke …dodati: vlasnika ili korisnika Članak 22. Ovo promišljanje se odnosi na članak 22 i moguću izmjenu stavka 1 ili kreiranje novog stavka koji bi se odnosio na nematerijalna dobra (kao što se u nastavku govori o arhivima, knjižnicama i muzejima). Etnolozi i kulturni antropolozi svjesni smo činjenice da su nematerijalna kulturna dobra izuzetno živa na terenu što ponekad dovodi i do, često vrlo neugodnih, situacija u kojima neko dobro postane neaktivno uslijed gubljenja aktivnih nositelja. U tom slučaju to bi se dobro trebalo brisati iz Registra kulturnih dobara. Dosad još to nije bio slučaj ni s jednim zaštićenim dobrom, no moguće je da bi se to u budućnosti moglo početi događati. Potrebno je bilježiti aktualno stanje svih zaštićenih nematerijalnih dobara na terenu te da se neaktivna dobra dokumentiraju kao takva. No, predlažemo drugačiji model, a ne brisanje iz Registra. Kao dobar primjer ističemo praksu slovenskih kolega kod kojih brisanje zaštićenih nematerijalnih dobara ne postoji. U Sloveniji je glavni koordinator poslova vezanih uz nematerijalnu baštinu Slovenski etnografski muzej pri kojem djeluje Kustodiat za nesnovnu dediščinu. Kad neko dobro postane neaktivno mijenjaju mu status u “dokumentirano varstvo”, odnosno “dokumentiranu/dokumentarnu zaštitu”. Na taj se način ne gubi znanje o tome da je neko dobro bilo zaštićeno (aktivno) u određenom razdoblju kao ni uloženi rad u istraživanje i postupak zaštite. Također, takva “dokumentirana/dokumentarna zaštita” opet može postati aktivna uslijed revitalizacije što je praksa koja se potiče UNESCO-ovom Konvencijom iz 2003. te nacionalnim zakonodavstvom. Prema tome bi onda postojale tri vrste zaštite nematerijalnih dobara: trajna, privremena i dokumentirana zaštita. Zastupajući ideju o što širem poimanju nositelja i procjene aktivnosti/živosti nekog dobra predlažemo uvođenje periodičkog izvještavanja jednom u pet godina o svim nematerijalnim dobrima upisanima u nacionalni registar kao što je to slučaj s dobrima upisanima na UNESCO-ve liste. Izvještavanje bi mogli koordinirati nadležni konzervatorski uredi, a podatke podastrijeti muzeji, arhivi i knjižnice te sami nositelji vještina na terenu. Članak 28 (alineja1.)—ugraditi kratku informaciju tko može izrađivati Konzervatorske podloge. Članak 30 (alineja 4.) -kratko na kraju navesti koje su to pravne osobe koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kult. dobara (npr. (i navesti)). Članak 31 (alineja 4.) nije jasan (vjerojatno se radi o gramatičkoj pogrešci) Članak 33. bilo bi korisno uvesti novu alineju: Ministarstvo kulture će izraditi smjernice za zaštitu kulturnih dobara (unaprijed) , a za slučaj: oružanog sukoba, potresa, poplava i sl. ) Članak 56. Neprihvatljivim smatramo odobravanje izvođenje radova unutar zgrade, a bez odobrenja. Na taj su način, npr. uništene mnoge zidane peći iz raznih stilskih epoha, rad visokog pećarskog i keramičarskog obrta. Jednostavno su rastavljene i iznesene iz zgrade. Bilo bi dobro naglasiti da su one dio arhitekture i da se ne dopušta njihovo uništenje. Članak 62. (alineja 7.) nakon ove točke predlažemo navod: Ako za predmet nije doneseno rješenje o zaštiti, a stariji je od 50.g. ima svojstva kulturnog dobra. (sličnu formulaciju navesti jer se često ilegalno iznose//izvoze iz zemlje etnografski predmeti, stare drvene kuće, i to u rastavljenom obliku tako da se na granicama prijavljuju kao stara građa bez ikakve materijalne ili kulturološke vrijednosti (kao nešto potpuno bezazleno). Činjenica je da nikada neće biti sve zaštićene. (rješenjem kao kulturno dobro) što bi ih štitilo od demontaže i prodaje izvan granica RH. Članak 85. (alineja 4.) neizvršavanje obveze od 10 .g. smanjiti na 5.g. (objekt bez skrbnika ubrzano propada, a nakon 5.g. još će na proceduru predviđenu zakonom biti potrebno 3-4.g. -------- -ugraditi potrebu/nužnost obilježavanja kulturnih dobara sa važećom mjedenom kružnom pločicom, jer je inače vrlo mali broj objekata—kulturnih dobara dobio tu oznaku. Primijećeno je da ih vlasnici rado žele imati. U nadi da ćete ove prijedloge kao prijedloge etnološke struke inkorporirati u novi Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Također, i Hrvatsko etnološko društvo ističe izrazitu potrebu osnaživanja same konzervatorske službe, posebice iz područja etnologije. S poštovanjem, Olga Orlić, predsjednica Hrvatskog etnološkog društva Djelomično prihvaćen Prihvaća se dopuna članka 5. Točke 11. Ne prihvaća se prijedlog uvođenja definicije pojmova “eko muzej”, “etno selo” i/ ili “muzej na otvorenom” s obzirom da su navedeni pojmovi uređeni Zakonom o muzejima. Prijedlog za dopunu članka 16. stavka 3. ne prihvaća se jer nematerijalo kulturno dobro nema određenog vlasnika, a korisnici su oni koji ga tradicijom prenose. Prijedlog koji se odnosi na dopunu članka 22. je prihvaćen na način da se nematerijalno kulturno dobro ne briše iz Registra. Prijedlog da se svakih pet godina provede periodično izvješćivanje o stanju kulturnih dobara već je sadržano u Nacrtu prijedloga, članku 25., stavku 6. Što se tiče primjedbe o članku 28. Stavku 1., u stavku 2. Nacrta prijedloga zakona sadržana je odredba da ministarstvo nadležno za kulturu utvrđuje konzervatorsku podlogu. Što se tiče prijedloga za članak 30. stavak 4. u odredbi je sadržan izričaj da se radi o pravnim osobama koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara što znači da su za te poslove registrirane npr. Muzeji, arhivi, knjižnice, Hrvatski restauratorski zavod… Primjedba vezana uz članak 31. stavak 4. je prihvaćena i preuređen je stavak. Ne prihvaća se dopuna u vezi članka 33. s obzirom da su za kulturna dobra mjere zaštite propisane pravilnicima koji se odnose na zaštitu arhivske, knjižnične i muzejske građe koji predviđaju protokole za postupanje u izvanredenim okolnostima. Članak 56., prihvaća se primjedba, u Nacrt prijedloga zakona dodane su zidane peći raznih stilskih epoha. Primjedba u vezi članka 62. ne prihvaća se s obzirom da su odredbe usklađene s Uredbom Vijeća (EZ) 116/2009 od 18. prosinca 2008. godine. Primjedba u vezi članka 85. ne prihvaća se s obzirom da je predviđen institut skrbnika kojeg grad ili općina može imenovati, a rok od 10 godina propisan je radi zaštite prava i interesa vlasnika.
5 Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske podržava donošenje novog Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kojim se omogućava ujednačavanje konzervatorske prakse i sustav čini otvorenijim i djelotvornijim. Izrada konzervatorskih podloga te ishođenje „prethodne konzervatorske lokacijske obavijesti“ temeljem koje će ishođenje suglasnosti od nadležnih konzervatorskih odjela biti brže i javno dostupno zainteresiranim strankama, investitorima i projektantima, bez sumnje će olakšati rad konzervatorske službe. Pritom je važno imati u vidu da broj zaposlenih konzervatora u posljednje vrijeme stalno opada te da je posebno teško pronaći arhitekte zainteresirane za rad u konzervatorskim odjelima, a u situacijama kakva je obnova poslije potresa u Zagrebu, Sisku i Petrinji, kao i općenito prilikom obnove kulturnih dobara, uloga arhitekta-konzervatora je iznimno važna. Donositelji Zakona moraju voditi računa o nedovoljnoj (stručnoj) opremljenosti pojedinih konzervatorskih odjela, što je potencijalno velika prepreka uspješnoj provedbi Zakona i, općenito, kvalitetnoj zaštiti. Mišljenja smo stoga da je, u cilju očuvanja hrvatske kulturne baštine neophodno donijeti takav Zakon koji će prije svega osnažiti samu službu, u smislu povećanja broja stručnjaka, konzervatora, te stalnim ulaganjem u njihovo stručno i znanstveno usavršavanje. To, dakako, pretpostavlja da odredbe zakona ne smiju sužavati prostor djelovanja struke. S tim u svezi, nameće se pitanje centralizacije službe, budući da se u pojedinim člancima Zakona navodi kako odluku u konačnici donosi nadležni ministar. Takva evolucija zakonodavne misli ima svoje prednosti, ali ona ne bi smjela biti na štetu ovlasti pojedinih konzervatorskih odjela koji ponajbolje poznaju spomeničku baštinu u svojoj nadležnosti. Pritom u prijedlogu Zakona upada u oči nespominjanje Zavoda za zaštitu Grada Zagreba, koji u svome djelovanju pokriva veliki broj, nakon potresa dodatno ugroženih spomenika kulture i zaštićenih cjelina, a koji bi u stručnom smislu mogao pomoći i slabije opremljenim odjelima u kontinentalnom dijelu Hrvatske (primjerice, Sisak). Uz pohvale pojedinim segmentima novog zakona, primjerice, u slučaju zaštite arheoloških lokaliteta, nameće nam se nekoliko pitanja koje bi valjalo dodatno razraditi u svrhu što boljeg razumijevanja pojedinih dijelova slojevitog procesa zaštite i odnosa prema kulturnim dobrima, kao i ovlasti protagonista u tome procesu: - dodatno pojasniti stavke o ishođenju licenci za izradu konzervatorskih elaborata, te za projektiranje i izvođenje radova na kulturnim dobrima. Naime, mišljenja smo da izrada konzervatorskih studija i podloga zahtijeva specifična znanja i da stoga licence ne bi trebalo olako ukidati; - objasniti zašto se ukida upravni postupak za utvrđivanje statusa kulturnog dobra (čl. 13), i na koji način novi Zakon predviđa provedbu postupka proglašenja pokretne ili nepokretne baštine kulturnim dobrom; - objasniti kako se planira provoditi mjere zaštite u tzv. kontaktnim zonama? Uvjereni smo da će ove, i slične primjedbe pripomoći da novi zakon, u svome konačnom obliku, doista bude optimalan zakonodavni okvir za sve koji se bave zaštitom hrvatske kulturne baštine. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
6 Jadran Kale PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I "Kulturna baština" je uključiviji pojam od "kulturnih dobara" jer obuhvaća i pridavanje vrijednosti kakvo je u srži ažuriranih nazora o autentičnosti. Takva bi izmjena imala smisla ako se uredi anakrono podrazumijevanje izvornosti kao polaznog kriterija utvrđivanja kulturnih dobara, bez razrade kakva je u nizu dokumenata nastupila nakon šest desetljeća stare i nerevidirane Mletačke povelje u kojoj navod autentičnosti predmnijeva materijalni integritet. Naravno, u pojašnjavanju tko pridaje vrijednosti valjalo bi definirati i zajednice stvaratelja kulture, što po postojećoj literaturi više i nije teško ali se kosi s konceptom i pripadnim pojedinostima zakonskog prijedloga (npr. u usporedbi onoga što se određuje lokalnim zajednicama s važnim arheološkim kulturnim dobrima naspram onih okupljenih oko svojih nematerijalnih kulturnih dobara, čak i tada kada bi se radilo o istom prostoru kulturne prakse). S poštovanjem, izv. prof. dr. sc. Jadran Kale, dipl. etnol. (u ovoj temi nastavnik diplomskog kolegija o stvaranju baštine). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 Tajana Matasović PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I U ČLANKU 12. Tražim: brisanje stavka 6. Obrazloženje: ako nastavnici odrađuju nastavne sate koji nisu održani zbog elementarne nepogode on mora biti plaćen kao prekovremeni rad, a ne kako piše u prijedlogu da se odrađuje u okviru 40-satnog radnog tjedna. U ČLANKU 15. Tražim: ukidanje dopunskog rada i vraćanje ljetnog popravnog roka U ČLANKU 20. Tražim: brisanje izmjena podstavka 3. odnosno vraćanje na važeće stanje u Zakonu Obrazloženje: predloženom promjenom moći će se nadopuniti norma bez natječaja samo osobi koja u određenoj ustanovi već radi, a za osobe koje su trenutno prijavljene na Zajedničkim komisijama za zbrinjavanje raspisivat će se natječaj i opet imamo uvođenje novih ljudi u sustav dok u drugoj školi radi osoba koja nema punu plaću U ČLANKU 24. Tražim: brisanje stavka 3. izmjene predloženog članka Obrazloženje: novčano kažnjavanje nastavnika zbog prekršaja u radu je monstruozna ideja i pitam se kojem birokratskom umu je takvo nešto moglo pasti na pamet!!! Nakon što provodimo noći i noći budni na maturalcima, nakon što smo na prvim crtama obrane od hripavca, Covida , gripe i mononukleoze (Epstein Barov virus nas napada gotovo u svakom razredu i razara nam štitnjaču!!! Pogledajte koliko ima profesorica sa autoimunom bolešću štitnjače! Zar to nije tiha epidemija? A zarazile smo se na radnom mjestu! i od Covida nam treba oko dvije godine oporavka! I nakon svega toga netko se sjeti još i novčanih kazni? Tko je to smislio ne želi dobro niti obrazovanju u Hrvatskoj niti samoj Hrvatskoj! Sramota! Umjesto da ste na našoj strani, vi samo koristite svaku priliku da nas unizite! Kako je moguće tako nešto uopće doći na javnu raspravu? Tko je takav prijedlog pustio? Ili se još sprema nešto gore, potiho ,iza sve ove buke i galame? Nije prihvaćen Prijedlog se ne odnosi se na predmetni Nacrt prijedloga Zakona koji ne uređuje pitanja obrazovanja i školstva.
8 Hrvatska komora arhitekata PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI U ocjeni stanja ovog Nacrta prijedloga Zakona navedeno je da je konzervatorska podloga “sastavni dio prostornog plana i unosi se u Informacijski sustav kulturne baštine te Geografski informacijski sustav“. No, u pojmovniku je definirano da je konzervatorska podloga “stručna dokumentacija koja sadrži grafički i tekstualni dio“, te da je “stručna osnova za prostorno planiranje, za izradu planova upravljanja, poslovnih planova, strateških studija, razvojnih planova i ostalih dokumenata“. Primjećujemo da prijedlog ovog Zakona, u dijelu koji se odnosi na Ocjenu stanja, nije u suglasju s procedurom izrade prostornih planova prema Zakonu o prostornom uređenju. Također, Zakonom o prostornom uređenju također je uspostavljen informacijski sustav prostornog uređenja (ISPU) koji, između ostalog, obuhvaća i podatke o "sektorskim strategijama, planovima, studijama i drugim dokumentima propisanim posebnim zakonima značajnim za prostorno uređenje" (čl. 32. st. (1). Stoga je potrebno uskladiti prijedlog ovog Zakona sa Zakonom o prostornom uređenju, prvenstveno u kontekstu određivanja što je konzervatorska podloga prema definiciji u članku 5. Primljeno na znanje Primjedba je razmotrena i izrada Zakona obavlja se u suradnji sa Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
9 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI U čl. 6. stavak 12. važećeg Zakona stoji: „nadležno tijelo je Konzervatorski odjel ministarstva nadležnog za kulturu na čijem se području kulturno dobro nalazi, a za područje Grada Zagreba Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu“. S obzirom da se ovdje navodi da će se novim Zakonom urediti poslovi i zadaće provedbe ovog Zakona u okviru djelokruga Ministarstva kulture i medija, primjećujemo da je izostavljen Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, koji nije u okviru Ministarstva kulture i medija te se nadamo da se radi o pogrešci. Gradski Zavod pod svojom nadležnošću ima 630 pojedinačno zaštićenih kulturnih dobara te 35 zaštićenih kulturno-povijesnih cjelina, od kojih Povijesna urbana cjelina grada Zagreba ima građevinski fond od cca 20.000 zgrada. Također je trenutno otvoreno 140 gradilišta postpotresne obnove na kojima Gradski zavod, sa svoja 42 zaposlenika, od kojih je 30 konzervatora, provodi kontinuirani konzervatorski nadzor. U 2022. g. Gradski je zavod zaprimio i riješio 4843 predmeta, a u ovoj godini do 10. prosinca čak 5225. Od toga je u 2022. g. 505 predmeta bilo vezano za zahvate na Mirogoju, dok ih je u 2023. bilo čak 622. Preuzimanjem upravnih ovlasti od Gradskog zavoda ili njegovim ukidanjem dramatično bi se usporila ako ne i zaustavila obnova Zagreba, koja se uspješno pokrenula tijekom 2022., a zasigurno će trajati desetljećima. Nakon uspješno završene konstrukcijske obnove financirane iz FSEU-a, čiji su glavni teret podnijeli konzervatori Gradskog zavoda, njegovo ukidanje prouzročilo bi kolaps obnove i realizacije NPOO-a, što bi imalo nesagledive posljedice kako po grad Zagreb tako i po državu. Odredbama važećeg Zakona o Gradu Zagrebu (NN 62/01, 125/08, 36/09, 119/14, 98/19, 144/20) kao jedinog zakona u RH kojim se reguliraju specifičnosti položaja, djelokruga i ustrojstva najveće jedinice lokalne (područne) samouprave koja ima položaj i grada i županije, regulirano je da određena upravna tijela Grada Zagreba u okviru svoga djelokruga obavljaju poslove državne uprave i to Gradski ured za opću upravu, Gradski ured za imovinsko-pravne poslove, Gradski zavod za katastar i geodetske poslove i Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. Intencija zakonodavca u tom posebnom zakonu je jasna, a ta je da se povjeravanjem gore navedenih poslova osigura učinkovitije obavljanje poslova uz manje troškove, sukladno ustavnom načelu supsidijarnosti a u osobitom interesu građana. Predmetni poslovi se u Zavodu stručno i uspješno provode već više od tri desetljeća te nema nikakve potrebe, smisla niti logike da se oduzimaju Gradu Zagrebu koji ima najbolje kako tehničke tako i stručne uvjete za obavljanje tog posla. Centralizacija predmetnih poslova u suprotnosti je s Vladinom mjerom decentralizacije te reformom provedenom 2020. kada su se poslovi državne uprave povjerili županijama s obrazloženjem bržeg, učinkovitijeg i kvalitetnijeg pružanja usluga s naglaskom na bolju dostupnost građanima, pri čemu je Grad Zagreb istaknut kao dobar primjer obavljanja povjerenih poslova te je predstavljen kao učinkovit model obavljanja istih. Nije prihvaćen Primjedba je razmotrena međutim nužno je osigurati jedinstvenost konzervatorske službe na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, a što je predviđeno i konvencijskim pravom te je u interesu cjelovite zaštite kulturne baštine. Konvencijom o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine predviđeno je da država uspostavlja jedinstvenu službu zaštite, a što također predviđa Konvencija o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara. Također Zakon o sustavu državne uprave predviđa pretpostavke pod kojima se može poslove državne uprave povjeriti jedinicama lokalne i područne samouprave. Kulturna dobra su važećim Zakonom kao i Nacrtom prijedloga zakona proglašena dobrima od posebnog interesa i nacionalnim blagom Republike Hrvatske te je za njihovu zaštitu potrebno osigurati rad jedinstvene konzervatorske službe na cijelom teritoriju Republike Hrvatske.
10 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI I, III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Prema članku 23.st.2. Zakona o Gradu Zagrebu, sredstvima proračuna Grada Zagreba financira se izvršenje poslova iz samoupravnog djelokruga kao i povjerenih poslova državne uprave, a što rasterećuje državni proračun. Proračun Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode za 2023. iznosio je 1.596.000,00 EUR, od čega je 1.496.100,00 EUR trošak plaća zaposlenika. S obzirom na nova zapošljavanja u 2024. i planirane nove projekte, proračun je podignut na ukupno 3.151.200 EUR, od čega su 1.899.400 EUR rashodi za zaposlene. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
11 GRAD ZAGREB I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. Zakon o potvrđivanju Europske povelje o lokalnoj samoupravi naglasak stavlja na snaženje lokalne samouprave. Prema načelu supsidijarnosti (koje je utvrđeno Ugovorom o Europskoj uniji) ovlasti bi se trebale dodjeljivati tijelima nižih razina vlasti, a tek ako ih ista ne mogu i/ili nisu u mogućnosti primjereno izvršavati (što u Gradu Zagrebu nije slučaj) te se ovlasti prenose na neposredno višu razinu. Primljeno na znanje U ovom slučaju nije primjenjiva Europska povelja o lokalnoj samoupravi jer ovim se Zakonom uređuje zaštita kulturnih dobara Republike Hrvatske koja su od njezinog posebnog interesa. Ističemo da je člankom 1. Nacrta prijedloga zakona uređeno kako slijedi: (1) Ovim se Zakonom uređuju vrste kulturnih dobara i mjere njihove zaštite i očuvanja, Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, djelokrug za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturne baštine, financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao i druga pitanja u svezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara. (2) Kulturna dobra su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. (3) Kulturna dobra zaštićuju se ovim Zakonom kao dio nacionalne baštine Republike Hrvatske u svrhu trajnog očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta te predstavljaju nacionalno blago. Zaštita dobara od lokalnog značaja prepuštena je jedinicama lokalne samouprave.
12 GRAD ZAGREB I. OPĆE ODREDBE, Članak 3. Centralizacija poslova ne predstavlja učinkovitije obavljanje poslova, također centralizacija nije u skladu s ustavnim odredbama koje propisuju da prilikom zakonskog uređenja te dodjeljivanja poslova od lokalnog i područnog/regionalnog) djelovanja prednost trebaju imati tijela koja su najbliža građanima. Primljeno na znanje Ne radi se o centralizaciji poslova već o osiguranju provedbe jedinstvenih načela zaštite i očuvanja kulturnih dobara na cijelom teritoriju Republike Hrvatske. U ovom slučaju nije primjenjiva Europska povelja o lokalnoj samoupravi jer ovim se Zakonom uređuje zaštita kulturnih dobara Republike Hrvatske koja su od njezinog posebnog interesa. Ističemo da je člankom 1. Nacrta prijedloga zakona uređeno kako slijedi: (1) Ovim se Zakonom uređuju vrste kulturnih dobara i mjere njihove zaštite i očuvanja, Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, djelokrug za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturne baštine, financiranje zaštite i očuvanja kulturnih dobara, kao i druga pitanja u svezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara. (2) Kulturna dobra su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku i uživaju njezinu osobitu zaštitu. (3) Kulturna dobra zaštićuju se ovim Zakonom kao dio nacionalne baštine Republike Hrvatske u svrhu trajnog očuvanja nacionalnog i kulturnog identiteta te predstavljaju nacionalno blago. Zaštita dobara od lokalnog značaja prepuštena je jedinicama lokalne samouprave.
13 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica I. OPĆE ODREDBE, Članak 3. Ovaj zakon ne razlikuje kulturna dobra po vlasništvu. Zakonom se ne uređuje odnos interesa Republike Hrvatske i vlasnika kulturnog dobra kada to nije Republika Hrvatska ili lokalna samouprava. Nije uspostavljen mehanizam prelaska vlasništva kulturnog dobra niti su uređena prava i interesi vlasnika kulturnog dobra. Nije prihvaćen Pitanje prijenosa vlasništva uređeno je posebnim zakonom, jedino ograničenje predviđeno je u pogledu zakonskog prava prvokupa, ali samo za ograničeni broj kulturnih dobara.
14 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica I. OPĆE ODREDBE, Članak 3. U stavku 1. točci prvoj nakon riječi načina trebalo bi pisati "postupak". Postupak proglašenja kulturnog dobra samo je djelomično uređen, Trebalo bi definirati tijelo koje to određuje, kvalifikacije koje imaju osobe koje sudjeluju u postupku odlučivanja, tko predlaže utvrđivanje statusa, što se događa s odbijenim prijedlogom. Kakav status u postupku ima vlasnik kulturnog dobra. Jako veliko neregulirano područje koje vodi u pravnu nesigurnost. Nije prihvaćen Člankom 3. Nacrta prijedloga zakona uređuju se ciljevi Zakona, a utvrđivanje statusa kulturnog dobra uređeno je detaljno člancima 13. do 22.
15 GRAD ZAGREB I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. Što je sa GDPR-om te ustavnim odredbama o nepovredivosti vlasništva kao i s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima? Riječ „svatko“ je potrebno definirati i jasno odrediti sukladno navedenom. Nije prihvaćen U konkretnom slučaju radi se o provedbi mjera zaštite i očuvanja kulturnih dobara, a ne o pitanju vlasništva.
16 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. Stavak 2. ovog članka sadrži pravni standard koji nije određen tko je ovlašten određivati "dobro za koje se može predmnijevati da ima svojstvo kulturnog dobra". To" dobro" se ne definira u pojmovima. Koja je posljedica propusta dužnosti iz ovog stavka nije propisano. Nije prihvaćen U Nacrtu prijedloga zakona u članku 15. propisani su kriteriji za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra te se primjenom ovih kriterija može doći do predmnijeve da se radi o kulturnom dobru, a o čemu odlučuje povjerenstvo Ministarstva na temelju izrađenog elaborata vrednovanju kulturnog dobra. Odluku o privremenoj zaštiti donosi također Ministarstvo.
17 Ivana Haničar Buljan I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. Članak 4. stavak (2) predlažem da se doda na kraj ", koje je ugroženo ili mu prijeti devastacija." Nije prihvaćen Nema potrebe da se na kraju stavka 4. doda predloženo iz razloga što je intencija odredbe da se prijavi svako dobro za koje se predmnijeva da ima svojstvo kulturnog dobra, a ne samo ugrožena dobra ili ona kojima prijeti devastacija.
18 Hrvatska komora arhitekata I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Potrebno je ujednačiti značenje pojedinih pojmova koja su definirana zakonima i pravilnicima iz drugih područja, npr. Zakonom o prostornom uređenju i Zakonom o gradnji. U pojmove dodati pojam kulturnog dobra lokalnog značaja i evidentiranog kulturnog dobra. Potrebno propitati trajanje privremene zaštite. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
19 Filomena Sirovica I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Termin građevina arheološkog značenja, kako je već prikazano i tijekom očitovanja radi uvođenja zadnjih izmjena važećeg Zakona, i dalje nema nikakvo značenje u arheologiji. Arheološki nepokretni ostaci najčešće, iako ne uvijek, nalaze se ispod površine, a samo neki od njih mogu se smatrati strukturama, konstrukcijama, elementima arhitekture, izgrađenim objektima itd. Istodobno, nedostaje definicija arheoloških nepokretnih ostataka (kao općenitijeg pojma od "arheološko nalazište", a koji uključuje i građevine) i arheoloških nalaza kao pokretnih predmeta starijih od 100 godina koji se nalaze na površini ili ispod površine, na kopnu, u vodi ili moru. Značajno bi bilo definirati arheološku terensku dokumentaciju kao element kulturne baštine. U Sloveniji je ona zaštićena u okviru Arhiva arheološkog terenskog istraživanja, a ta se sintagma odnosi na cjelokupnu građu prikupljenu terenskim istraživanjima. Takav arhiv najčešće je rezultat arheološkog iskopavanja, invazivnog i destruktivnog postupka kojima se arheološki ostaci zauvijek uklonjaju s mjesta primarne dopozicije. Riječ je o neponovljivom postupku pa dokumentacija koja je pratila proces uklanjanja arheoloških ostataka u konačnici predstavlja jedini dokaz o situaciji koja je uklanjanju prethodila te o kontekstualnom međuodnosu arheoloških nepokretnih ostataka i arheoloških nalaza. Arhiv arheološkog istraživanja time postaje jedini dokaz o prethodnom stanju pojedinog elementa arheološke baštine i zaslužuje status kulturnog dobra te prikladne postupke pohrane i arhiviranja kao preduvjet dugoročnog očuvanja. Radi razlikovanja od arhivske kulturne baštine, možda bi za nju u Hrvatskoj bio prikladan upravo termin građa: građa arheoloških terenskih istraživanja. Riječ je o građi koja je rezultat pojedinog arheološkog istraživanja i obuhvaća sve arheološke nalaze, uzorke i cjelokupnu dokumentaciju koja prati terensko istraživanje i poslijeterensku obradu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
20 GRAD ZAGREB I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Terminologija npr. posebni uvjeti, stručni nadzor, kontaktna zona i sl., a koja je definirana i drugim zakonima i pravilnicima, npr. Zakonom o gradnji, treba biti ujednačena kao i rokovi. Ne nalazimo pojam urbanistički značaj kulturnog dobra. U pojmovniku nedostaje definicija investitora, a koja je posebno važna radi obustave radova. Potrebno je definirati pojam terenskog očevida u svrhu razlikovanja očevida u ZUP-u (kada se može provesti bez nazočnosti stranke) U Zakonu pa tako i u pojmovniku nedostaju termini i njihovo pojašnjenje, koji predstavljaju temelj sustavne zaštite i očuvanja k.d. a to su inventarizacija, vrednovanje i praćenje stanja k.d. Bez sustavne inventarizacije i vrednovanja te izgradnje sustava praćenja stanja k.d. nema niti zaštite i očuvanja k.d. Termini se spominju ili su ugrađeni u neke druge pojmove, poglavlja i članke ali na nedovoljno jasan i strukturiran način. Pojašnjenje: 1. inventarizacija kulturnih dobara (napomena: inventarizacija je eventualno moguće provediva kroz članak 16. Utvrđivanje statusa kulturnog dobra, ali nije dovoljno jasno definirano). 2. vrednovanje kulturnog dobra – (napomena: u članku 3. navodi se da je vrednovanje jedan od ciljeva ovog zakona; u poglavljima III. I IV. i člancima 15. 16. i 20. se spominje vrednovanje ali na nedovoljno konkretan način). 3. praćenje stanja kulturnog dobra – (napomena: spominje se unutar pojašnjenja termina čuvanje kulturnog dobra i termina očuvanje kulturnog dobra ali na nedovoljno jasan način. U članku 25. naglašava se da Ministarstvo stalno prati stanje kulturnih dobara. U članku 26. navodi se kako mjere zaštite i očuvanja k.d. uključuju praćenje i nadzor provedbe mjera zaštite i stanja kulturnog dobra. Potrebno je u zakonu jasno navesti tko provodi/primjenjuje/kontrolira provedbu mjera zaštite koje donosi Ministarstvo, pa tako i praćenje stanja, tko je dužan i u kojem roku osnovati ustanovu za navedene poslove i sl. Članak 23. stavak 3. navodi da predstavničko tijelo županije, grada ili općine proglašava ODLUKOM dobro od lokalnog značenja te donosi i provodi mjere zaštite. U značenjima pojmova nedostaje definicija pojma dobara od lokalnog značenja. Nije jasno zašto se taj pojam uopće spominje u ovom Zakonu i zašto MKM vodi Evidenciju dobara od lokalnog značaja kad ne sudjeluje u zaštiti, pisanju mjera, ne daje nikakvu stručnu ni pravnu ni financijsku pomoć za dobra od lokalnog značenja. Nisu razvidna prava i obveze vlasnika dobara od lokalnog značenja, niti su definirana postupanja. Ako se u pojmovnik koji tumači značenje pojmova nešto navodi onda isto treba biti jasno. Ovdje se postavlja pitanje što su to pravila konzervatorske struke? Ako se ista ne artikuliraju u zakonu ili nekom podzakonskom aktu ili dokumentu koji ima javnu primjenu i sl. onda termin nije jasan niti čitljiv i dr. Ako se koristi termin „sustavno“ onda se pretpostavlja da postoji sustav praćenja stanja kulturnog dobra koji je svima poznat i jasan, zna se tko ga ustrojava, kontrolira i njime upravlja, koje su mu ovlasti i stručni okviri – termin praćenje stanja ili monitoring u ovom prijedlogu zakona nije dovoljno naznačen, objašnjen i stavljen u operativnu funkciju. U definiciju pojma kultorno-povijesne cjeline (kulturno-povijesna cjelina jest nepokretno kulturno dobro koje obuhvaća područje od posebnog interesa za zaštitu čija je povezanost i vrijednost prepoznata s arheološkog, arhitektonskog, povijesnog, estetskog ili sociokulturnog gledišta i koje je potrebno očuvati ili unaprijediti ) treba dodati i "urbanističkog" gledišta. Konzervatorska rekonstrukcija je nejasan pojam – je li to faksimilna rekonstrukcija? Koji su to odgovarajući suvremeni materijali i tehnologije – ukoliko to ovisi o osobnoj procjeni svakog konzervatora, to će dovesti do neujednačenog postupanja konzervatora i pravne nesigurnosti građana. Zakon kaže da u izradi plana upravljanja sudjeluju mjerodavni stručnjcai. Tko su to odnosno tko određuje „mjerodavne stručnjake“? Je li ovo pitanje definirano člancima 114, 115 i 116.? U RH se koristi položajni referentni koordinatni sustav koji skraćeno nosi naziv: HTRS96/TM (NN114/2004, 117/2004). Primljeno na znanje Primljeno na znanje
21 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Koriste se izrazi kulturno dobro i kulturni predmet. Njihov odnos iz definicije nije vidljiv. Koji je od tih pojmova širi, a koji uži ili su istovjetni u sadržaju nije jasno. Ako su isti možda treba koristiti isti izraz. Nije prihvaćen Pojam kulturni predmet se koristi u kontekstu uvoza i izvoza, a definiran je I preuzet iz Direktive 2014/60 (EU) od 15. svibnja 2014. godine o povratu kulturnih predmeta.
22 Ivan Alduk I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Konzervatorska rekonstrukcija tj. rekonstrukcija je već definirana u specijaliziranoj stručnoj literaturi i samo je jedna od mogućih metoda obnove spomenika - nije jasno zašto je ovdje istaknuta. Nije prihvaćen Nije prihvaćeno iz razloga da bi se prikazala specifičnost ove rekonstrukcije u odnosu na građevinsku rekonstrukciju.
23 Maja Zelić I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. KULTURNO-POVIJESNA CJELINA bi zasigurno trebala biti vrednovana i prepoznata s prostorno-urbanističkog ili samo urbanističkog gledišta, uz sve ostale navedene. Smatram kako su urbana matrica/struktura te urbanističke karakteristike i prostorna organizacija kulturno-povijesne cjeline bitan element koji istu određuju i čine je prepoznatljivom te bi trebalo razmisliti i o uvrštavanju ove bitne komponente u definiciju kp cjeline. Potrebno je uvesti i objasniti pojam EVIDENTIRANE BAŠTINE u značenje pojmova, pošto se ona spominje u Čl. 56. (obavljanje zahvata za koje se ne izdaje odobrenje). U pojmovniku postoji pojam evidetniranog arheološkog nalazišta/nalaza, ali isto tako osim toga postoji i ostala evidentirana baština. U dosadašnjoj praksi se takva baština štiti kroz odrednice i sustav mjera zaštite Prostornih planova koji sadržavaju popis evidentirane baštine u tekstualnom i grafičkom dijelu Planova. Dodatno vidjeti komentar na Čl. 56. Nije prihvaćen Unošenje novih obilježja kulturno povijesne cjeline nije potrebno s obzirom da dana definicija u cijelosti odgovara pojmu na koji se ovaj Zakon primjenjuje u najširem smislu. Ne prihvaća se unošenje evidentirane baštine kao općeg pojma uz onu upisanu u Registar kulturnih dobara RH. Pojam evidentiranog arheološkog nalazišta/nalaz susreće se u praksi kroz mjere zaštite predviđene u prostornim planovima.
24 Ivana Haničar Buljan I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Trajanje privremene zaštite bi trebalo biti 4 godine. Iz dosadašnjih iskustva u dvije godine se nije mogla izraditi konzervatorska dokumentacija, a investitorima/vlasnicima nije bio problem pričekati dvije godine da istekne privremena zaštita i da to dobro sruše te si pripreme parcele za novogradnje. Smatram kako svako dobro koje je bilo privremeno zaštićeno ima spomenička svojstva za trajnu zaštitu. Nije prihvaćen Svako dobro koje je privremeno zaštićeno potrebno je što brže trajno zaštititi kako bi se javnosti poslala poruka o nedvojbenosti svojstava kulturnog dobra ako ih ono ima, a vlasnike treba zaštiti od dugotrajnije primjene zaštitnih mjera koje su prolaznog karaktera.
25 Jadran Kale I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. "Povijesni urbani krajolik" nije prikladan pojam jer se konzervatorski odnosi na zoniranje a ne na pejzažnu kvalifikaciju kakva je u osnovi krajobraznih termina (dakle, i na ono što nije panoramsko, kako se to u zaštiti prirodne baštine također izmiče krajoliku a približava ekosustavu). U konzervatorskim okolnostima s kakvima zaštita samih kulturnih krajolika u stvarnosti ne postoji (ocjena iz lanjske službene rekapitulacije kulturnih politika), uvođenje ovakvog pojma bi zapravo značilo ostavljanje kulturnih krajolika svojoj sudbini dok bi "povijesni urbani krajolici" mogli računati na zasebno administriranje. Nepotrebnost ovog pojma zapravo ovisi o međusektorskoj suradnji, za usporedbu npr. s talijanskim "agrarnim povijesnim krajolicima" kakvi imaju težinu i u agronomskom reguliranju. Zakon takva približavanja ne predviđa, niti ohrabruje. Po dosadašnjoj polustoljetnoj praksi zaštite kulturnih krajolika je jasno kako bi se na korist njihovih održavatelja trebali izdvojiti iz sadašnjeg administriranja, kako je bilo i predloženo petogodišnjom konzervatorskom strategijom. Ako njihovo međusektorsko reguliranje nije moguće, uopće bi i izdvajanje konzervatorske službe iz državne uprave ("arm's lenght") po uzorima dobre svjetske prakse pružalo ukupno bolju perspektivu. S poštovanjem, izv. prof. dr. sc. Jadran Kale, dipl. etnol. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
26 Snježana Marković Sirovec I. OPĆE ODREDBE, Članak 5. Možda ovdje objasniti pojam kulturna baština koja se učestalo koristi, na moju žalost i u izradi prostornih planova. U novom Pravilniku o izradi prostornih planova obrađivat ćemo kulturna dobra i podatke iz konzervatorske podloge a koristi se pojam kulturna baština. Nije prihvaćen Pojam kulturnog dobra je osnova Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara već dugi niz godina i definiran je u člancima od 9. do 12. Zakona.
27 GRAD ZAGREB II. VRSTE KULTURNIH DOBARA, Članak 10. Potrebno je uskladiti članak 10. i članak 5. te razlučiti što je pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro, a što je kulturno-povijesna cjelina, potrebno je uvrstiti pojam graditeljski sklop, potrebno je navesti sve pojmove iz opisa memorijalno kulturno dobro: integralno i cjelovito sačuvano povijesno-memorijalno područje, mjesta povijesnih događanja, spomen-park, mjesta masovnih stradanja, groblja, grobnice i grobovi, legendarna područja i mjesta. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
28 Filomena Sirovica II. VRSTE KULTURNIH DOBARA, Članak 11. U skladu s komentarom na čl. 5, dodati: arhiv odnosno građa arheološkog terenskog istraživanja Nije prihvaćen Odredba sadrži definiciju pokretnih kulturnih dobara, uključujući arhivsko gradivo.
29 JACQUELINE BALEN III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. Trebalo bi jasnije definirati na što se odnosi "arheološka građa starija od 100 godina" i zašto je ona istaknuta u odnosu na ostalu. Također je nejasno zašto se iz cjelokupnog korpusa baštine izdvaja razdoblje od 9. do 12. stoljeća. Primljeno na znanje Zaštitu arheološke građe starije od 100 godina predviđa Uredba Vijeća 116/2009 (EZ) o izvozu kulturnih dobara
30 Pavle Dugonjić III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. Čl. 14 - opći komentar: Kulturno dobro su i olupine brodova i aviona koji nisu stariji od 100 godina (Z-17, Z-25, Z-7582 i dr.) čiju zaštitu i istraživanje pokriva domena podvodne arheologije, stoga je termin "arheološka građa starija od 100 godina" u ovom kontekstu neprecizan. Nije prihvaćen Ovim člankom propisuju se dobra koja predstavljaju kulturna dobra po samom Zakonu te za ista nije potrebno provoditi postupak zaštite kako je definiran u ovom Zakonu.
31 Filomena Sirovica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. Nejasno je zašto ovdje nisu navedene sve vrste elemenata kulturne baštine iz prethodnog poglavlja. Pojam građa do sada nije upotrebljavan i nije definiran. U arheologiji se odnosi samo na pokretne elemente arheološke baštine (artefakte, ekofakte, terensku dokumentaciju) te ne obuhvaća arheološke ostatke sačuvane in situ. U osnovi označava rezultat arheoloških terenskih istraživanja i, kao što je prikazano u komentaru uz čl. 5, zaslužuje zaštitu kao kulturno dobro. Nije moguće objasniti na temelju čega bi iz cjelokupne materijalne ostavštine iz prošlosti (pogotovo u zemlji koja je iznimno bogata prapovijesnim i rimskodobnim ostacima iz prošlosti te onima iz kasnijih perioda srednjeg i zatim novog vijeka) bilo moguće u Zakonu zasebno izdvojiti ovaj set elemenata baštine koji je (kao i sva druga nepokretna baština od kulturno-povijesnog, umjetničkog, arhitektonskog, paleontološkog, arheološkog, etnografskog, antropološkog i znanstvenog značenja) već obuhvaćena 1. definicijom čl. 4, ali i prethodnim podstavkom ovog članka. Nije prihvaćen Navedena pitanja uređena su poglavljem 6. Zaštita arheološke baštine te člankom 75. kojim se uređuju građevine arheološkog značenja od interesa za Republiku Hrvatsku.
32 Jadran Kale III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. Kronološko definiranje arheološke građe olakšava carinski i otežava kulturni posao, jer predstavlja pola stoljeća staru ostavštinu Međunarodne carinske konvencije (i još stariju) ali zagorčava život lokalnim zajednicama npr. kod kulturnih krajolika uvedenih u režim baštine kao povijesne parcelizacije. Povoljnije bi bilo procesno (metodologijsko) definiranje, po kakvom bi bilo jasno je li nešto važno arheološki nađeno npr. u Jasenovcu ili Vukovaru predstavlja predmet kakav obećava saznanja također i primjenom arheoloških metoda. Svjetski primjer je arheološki rad na ruševinama WTC i kombiniranje nalaza s usmenom poviješću i dr. S poštovanjem, izv. prof. dr. sc. Jadran Kale, dipl. etnol. (predavač kulturne baštine). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
33 Arheološki muzej Istre III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. U stavku 1 nema drugih nepokretnih kulturnih dobara osim "građevine i drugi materijalni ostaci iz razdoblja hrvatskih narodnih vladara od 9. do 12. stoljeća"; također nema umjetnina koje možda nisu čuvane u muzejima i zbirkama. Čak i ako ovaj stavak naglašava samo baštinu koja automatski stječe status kulturnog dobra podjela nije jasna. Ukoliko se negdje iskopa prapovijesna grobnica ili antički hram ne bi automatski imali status već tek nakon istraživanja i utvrđivanja njihove vrijednosti? Ali istom logikom kako je moguće automatski znati da je građevina iz razdoblja hrvatskih vladara od 9. do 12. stoljeća bez da se istraži povijest građevine i time naglasi njen status kulturnog dobra? Primljeno na znanje Primljeno na znanje
34 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. Ovo je nejasna odredba. Prije svega treba propisati postoje li kulturna dobra izvan opsega kulturnih dobara kojima status daje zakon i koja su navedena u ovom članku. Osnovno je pitanja ima li i drugih kulturnih dobara pored onih propisanih ovim člankom. Treba promisliti postoji li interes Republike Hrvatske da svi predmeti iz inventarnih lista muzeja i sva rukopisna građa po zakonu imaju status kulturnog dobra. Primljeno na znanje Za muzejsku građu utvrđen je status kulturnog dobra posebnim propisima.
35 Gradski muzej Vinkovci III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. Stavak 1 ovog članka je vrlo nejasan jer su u prethodnim člancima 10, 11 i 12 (II. VRSTE KULTURNIH DOBARA) jasno nabrojane sve vrste kulturnih dobra koje se štite. U ovom članku ispada da građevine i drugi materijalni ostaci iz razdoblja hrvatskih narodnih vladara od 9. do 12. stoljeća nisu arheološka građa starija od 100 godina. Općenito je termin arheološka građa nejasan. Mislimo da nema potreba za ovim stavkom ili ga treba preraditi. Nije prihvaćen Pod arheološkom građom podrazumijeva se pokretna arheološka baština. Zaštitu arheološke građe starije od 100 godina predviđa Uredba Vijeća 116/2009 (EZ) o izvozu kulturnih dobara. Nadalje, Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine predviđa da ta baština mora biti pod vodom, povremeno ili stalno, barem 100 godina.
36 Ivan Alduk III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. Možda bi trebalo jasnije definirati na što se odnosi "arheološka građa starija od 100 godina" i zašto je ona istaknuta u odnosu na ostalu. Općenito, uopćavanje pojedinih odredbi Zakona (osim onih koje će se definirati Pravilnicima) ostavlja mogućnost za široke i različite interpretacije. Isto tako nije jasno zašto se iz cjelokupnog korpusa baštine izdvaja razdoblje od 9. do 12. stoljeća tim više jer "hrvatski narodni vladari" nisu vladali čitavim prostorom današnje Hrvatske, a i na tome prostoru postoji jednako vrijedna baština iz navedenog razdoblja. Nije prihvaćen Pod arheološkom građom podrazumijeva se pokretna arheološka baština. Zaštitu arheološke građe starije od 100 godina predviđa Uredba Vijeća 116/2009 (EZ) o izvozu kulturnih dobara. Nadalje, Konvencija o zaštiti podvodne kulturne baštine predviđa da ta baština mora biti pod vodom, povremeno ili stalno, barem 100 godina. Ovaj Zakon primjenuje se za područje Republike Hrvatske tako da je predložena odredba ispravna.
37 jurica škofač III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. Svakako bi ovdje trebalo nadodati drvene kapele u Pokuplju, Turopolju, Moslavini i Banovini. Ovdje se radi o izrazito specifičnim kulturnim dobrima od kojih se do danas sačuvalo tek nešto više od dvadesetak. Uz to svoj oblik nose iz ranosrednjovjekovne arhitekture i to u kontinuitetu bez obzira što ih je većina, koje danas pronalazimo na terenu nastala u 18.st. Kako se radio o drvenoj arhitekturu, koja je podložna propadanju, truljenju i urušavanju, ipak ona ima svoj prapočetak i sporost u preoblikovanjima te nadogradnjama. O tome su znanstveno pisale i utvrdile povjesničarke umjetnosti Đurđica Cvitanović, Ljerka Topili i dr. Nadalje, treba naglasiti kako se druge zemlje koje također imaju tradiciju sakralne drvene arhitekture, snažnije odnose upravo prema ovakvim kulturnim dobrima pri cemu bi svakako trebalo izdvojiti primjer Poljske. Zaključno, drvene kapele zaslužuju da se izdvoje jer su jedinstvena kulturna dobra. Nije prihvaćen Ovakav način zakonske zaštite kulturnih dobara bi bio preširok za ex lege zaštitu imajući u vidu da služba konzervatorske zaštite vrednuje i predlaže njihovu zaštitu.
38 HRVOJE VULIĆ III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 14. Možda bi bilo bolje da stavak 2. ovog članka glasi: Status kulturnog dobra stječu muzejski predmeti i muzejske zbirke sukladno ovom Zakonu i zakonu kojim se uređuje muzejska djelatnost. Naime, predmeti koji su u muzejima i čekaju obradu ili su u knjizi ulaza, a još nisu upisani u inventarnu knjigu i dalje imaju svojstvo kulturnog dobra po stavku 1. članka 14. i ukoliko zadovoljavaju kriterije iz članka 15. Problemi kod automatskog stjecanja statusa kulturnog dobra upisom u inventarnu knjigu je što se trenutno u njima nalaze mnogi predmeti koji to nikako nisu kulturno dobro ali su upisani u inventarne knjige i što je upis u inventarnu knjigu relativno jednostavan, ali izlučivanje tj. brisanje iz inventarne knjige je relativno komplicirana procedura. Nije prihvaćen Muzeji su specijalizirane baštinske ustanove koje su osposobljene za stručno vrednovanje i zaštitu baštine te su osposobljene za vrednovanje i upis u inventarnu knjigu muzejskih predmeta koji imaju spomenička svojstva. Javne muzejske zbirke u muzejskim ustanovama u cijelom su svijetu zaštićene kao kulturna dobra.
39 Filomena Sirovica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 15. Da bi bilo moguće tvrditi da će se pojednostavit način proglašenja statusa kulturnog dobra na temelju jasno utvrđenih kriterija (vidi 2. poglavlje uvoda: OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA), kriteriji moraju biti precizno i unaprijed definirani, a ne uz naborojane dodati neodređenu formu prema kojoj bilo što može biti kriterij: "... i druge utvrđene vrijednosti izražene nizom obilježja ovisno o vrsti kulturnog dobra." Da bi uvodne postavke bile ostvarive, i postupak utvrđivanja statusa kulturnog dobra (elementa kulturne baštine) zajedno s kriterijima mora biti precizno definiran u Pravilniku iz članka 13. Primljeno na znanje Kriteriji će detaljno biti razrađeni pravilnikom kao što se navodi.
40 GRAD ZAGREB III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 15. Jesu li zakonom kriteriji dovoljno razrađeni? Ovo smatramo nedovoljnim - potrebno je predvidjeti podzakonski akt/posebni dokument kojim će se isto jasnije definirati. Primljeno na znanje Predviđeno je da će se kriteriji dodatno urediti Pravilnikom.
41 Janja Kovač III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 15. Slažem se s komentarom dr. sc. Kalea. Izvornost je problematična kod svih oblika zaštićenih dobara, a pogotovo nematerijalne baštine. Termin “izvornost” se pojavljuje i u drugim člancima te bi ih se moglo i tamo razmotriti ili potpuno maknuti. Janja Kovač, viši kustos Muzeja Međimurja Čakovec Nije prihvaćen Pojam izvornosti je jasno opisan u članku 15. stavku 3.
42 Jadran Kale III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 15. Prvu riječ ovih kriterija, izvornost (ako se tako još uopće koristi, usp. čl. 12. tal. konz. zakona, kao i tekstove relevantnih međunarodnih konvencija), više ne dostaje pojasniti vrijednostima pridavanim po sadržaju trećeg paragrafa. ICOMOS je definiranje autentičnosti razradio 1994. godine Dokumentom iz Nare (ažuriranje Mletačke povelje), procesna narav pojma je u autoritativnoj globalnoj stručnoj literaturi prisutna u najmanju ruku od doktorske teze ICCROM-ovog predsjednika Jokilehte 1986. (objavljene 1999.). S poštovanjem, izv. prof. dr. sc. Jadran Kale, dipl. etnol. Nije prihvaćen Pojam izvornosti je jasno opisan u članku 15. stavku 3.
43 Grad Pula - Pola III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 16. Vezano uz stavak (4) ovog članka, potrebno bi bilo omogućiti da jedinicama lokalne (regionalne) samouprave na čijem se području kulturno dobro nalazi, Oduka o proglašenju statusa kulturnog dobra koje donosi Ministarstvo, bude dostavljena i u papirnatom i/ili elektronskom obliku, sve radi lakšeg praćenja, a posebno radi pravovremenog očitovanja na doneseni akt (u pravilu na predloženi obuhvat zaštite). Nadalje, kao što se to navodi i u nekim drugim komentarima na ovaj članak/stavak, trebao bi to biti akt na koji stranka ima pravo na žalbu. Napomena vezana uz način dostave, odnosi se i na prestanak statusa kulturnog dobra iz članka 22. ovog prijedloga Zakona. Nije prihvaćen Kriteriji i način utvrđivanja svojstva kulturnog dobra bit će dodatno propisan Pravilnikom kojim se uređuje Registar kulturnih dobara na način da će dobro vrednovati Povjerenstvo sastavljeno od stručnih osoba, a temeljem elaborata kojim se opisuju svojstva i obilježja kulturnog dobra. Kriteriji za proglašenje kulturnog dobra su jasnije definirani i Zakonom pobrojani tako da je naglasak na stručnom vrednovanju, a ne na arbitrarnoj procjeni.
44 Arheološki muzej Istre III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 16. Tko/što je stranka? Termin nije definiran kroz zakon iako se pojavljuje u mnogim člancima. Primljeno na znanje Stranka u postupku je vlasnik, a što je uređeno posebnim propisima.
45 GRAD ZAGREB III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 16. Umjesto Odluke treba biti rješenje, stranka mora imati pravo na žalbu. Na Odluku stranka nema pravo na žalbu čime se krše njena prava. Nije prihvaćen Kriteriji i način utvrđivanja svojstva kulturnog dobra bit će dodatno propisan Pravilnikom kojim se uređuje Registar kulturnih dobara na način da će dobro vrednovati Povjerenstvo sastavljeno od stručnih osoba, a temeljem elaborata kojim se opisuju svojstva i obilježja kulturnog dobra. Kriteriji za proglašenje kulturnog dobra su jasnije definirani i Zakonom pobrojani tako da je naglasak na stručnom vrednovanju, a ne na arbitrarnoj procjeni. Slijedom toga, u središtu je kulturno dobro koje je potrebno zaštititi, a što je u interesu vlasnika. To je istaknuto i u članku 52. Ustava Republike Hrvatske kojim je uređeno da kulturna dobra uživaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske.
46 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 16. Postupak utvrđivanja statusa kulturnog dobra ovim člankom je samo djelomično uređen. Članak u stavku 1. govori o provjeri i vrednovanju te utvrđivanju da dobro ispunjava kriterije iz čl. 15. Iz članka nije jasno tko provjerava tko vrednuje a tko utvrđuje, jeli to jedno upravno tijelo ili više njih. Nije jasno tko su stranke postupka. Nije propisano tko predlaže utvrđivanje statusa kulturnog dobra . Nije jasno da li kulturna dobra iz članka 14. ovog zakona trebaju odluku o proglašenju da bi bila kulturna dobra ili je dostatno da su kao takva određena zakonom. Odredba stavka 3. ovog člana nejasna je i protivna je osnovnim pravnim načelima i svakom procesnom zakonu u Republici Hrvatskoj. U svakom slučaju svaku osobu koja ima bilo kakvo pravo ili interes na kulturnom dobru prije donošenja odluke o statusu kulturnog dobra treba uključiti u postupak donošenja odluke, te treba osigurati da ukoliko je nezadovoljna ima efikasan i dostupan pravni lijek. Objavljivanje odluke na mrežnim stranicama Ministarstva koje nisu dostupne svim građanima to svakako nije. Popisano je da postupak rezultira odlukom o proglašenju statusa kulturnog dobra. Nije prihvaćen Kriteriji i način utvrđivanja svojstva kulturnog dobra bit će dodatno propisan Pravilnikom kojim se uređuje Registar kulturnih dobara na način da će dobro vrednovati Povjerenstvo sastavljeno od stručnih osoba, a temeljem elaborata kojim se opisuju svojstva i obilježja kulturnog dobra. Kriteriji za proglašenje kulturnog dobra su jasnije definirani i Zakonom pobrojani tako da je naglasak na stručnom vrednovanju, a ne na arbitrarnoj procjeni. Slijedom toga, u središtu je kulturno dobro koje je potrebno zaštititi, a što je u interesu vlasnika. To je istaknuto i u članku 52. Ustava Republike Hrvatske kojim je uređeno da kulturna dobra uživaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske.
47 jurica škofač III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 16. čl. 16, st.(3) - ako je "stranka" vlasnik? kulturnog dobra, tada je sve ovo ostalo što piše čista komunistička metoda. Vlasnika se treba upoznati i saslušati ga, a konzervator mora imati vještine pri čemu se to posebno odnosi na ljudsko ophođenje. Nije prihvaćen Određeno dobro, bez obzira na vrstu, ima svojstva kulturnog dobra neovisno o volji vlasnika, posjednika ili bilo koje druge kategorije koja po bilo kojoj osnovi drži kulturno dobro.
48 Ivana Haničar Buljan III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 16. čl. 16, st.(3) - Da li "stranka" znači vlasnik? Mislim da bi trebalo to jasnije definirati odnosno da bi trebalo umjesto riječi "stranka" stajati "vlasnik". Nije prihvaćen Stranka na koju se odnosi zaštita kulturnog dobra nije nužno vlasnik kulturnog dobra, nego i posjednik i ostali imatelji koji svi moraju poštovati odredbe predloženog Zakona.
49 Hrvatska komora arhitekata III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 17. Potrebno propitati, odnosno produžiti predloženo trajanje privremene zaštite, imajući u vidu da je broj zaposlenih konzervatora u stalnom padu te će i ovaj Zakon rezultirati dodatnim opterećenjem na već ionako preopterećene odjele. Izmijeniti: (1) Za dobro za koje se predmnijeva da ima obilježja propisana za određenu vrstu kulturnog dobra iz članka 15. ovoga Zakona mora se preventivno, radi sprječavanja propadanja i/ili ugrožavanja njegove vrijednosti, privremeno utvrditi status kulturnog dobra. Nije prihvaćen Procjenjuje se da je rok od dvije godine primjeren za provedbu postupka vrednovanja i zaštitu kulturnog dobra.
50 Filomena Sirovica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 17. Iz perspektive arheološke baštine, najveći problem postojećeg sustava zaštite kulturnih dobara predstavlja postupak registracije. Jedan od važnijih uzročnika tog problema sustav je preventivne zaštite koji je u najvećoj mjeri unazadio uspravljanje arheološkom baštinom u Hrvatskoj. Danas je vidljivo da desetljeća primjene tog sustava u osnovi ugrožavaju elemente kulturne posebno arheološke baštine jer podržavaju zahtjevan i kompliciran sustav registracije koji u najvećoj mjeri dovodi upravo do gubitka zaštite. Naime, vjerojatnost uspostave trajne zaštite je nikakva te bezbrojna poznata (istraživana/objavljivana) nalazišta u Hrvatskoj, kojima je često utvrđena i iznimno visoka vrijednost, nisu nikad uvedena u registar, a ako su i imala preventivnu zaštitu u nekom trenutku, nakon isteka zadanog roka je gube. Čisto kao primjer može se navesti da je u Koprivničkoj-križevačkoj županiji zaštićeno svega 6 arheoloških nalazišta/zona od čega tri samo preventivno i time samo trenutno. Arheološkim istraživanjima na ovom području te stručnim i znanstvenim objavama do danas su obuhvaćene na stotine nalazišta iz te županije, a jednako visok broj do sada neobjavljivanih nalazišta zasigurno je poznat arheolozima zaposlenim u lokalnim kulturnim ustanovama, kao i nadležnim konzervatorima. Utoliko bi temelj donošenja novog zakona trebala biti upravo uspostava novog sustava registracije. Naime, kao što primjećuju i drugi (Bez sustavne inventarizacije nema niti zaštite i očuvanja…; … svako dobro koje je bilo privremeno zaštićeno ima spomenička svojstva za trajnu zaštitu), sustavna inventarizacija elemenata baštine jedini je preduvjet je uspješnog očuvanja i zaštite kulturnih dobara. Pozitivno je što se naglašava važnost evidencije u prostorne planovima (čl. 5: evidentirano arheološko nalazište/nalaz ), no to ne može biti niti osnovno niti jedino mjesto evidencije elemenata kulturne baštine. Potrebno je na državnoj razini oblikovati sustav koji je sposoban sustavno evidentirati poznate elemente kulturne baštine u prostoru (u obliku dokumenta na temelju kojeg se zatim izrađuju prostorni planovi i koji im je nadređen) neovisno o razini njihove vrijednosti. U tom kontekstu razina vrijednosti ili poznatosti nije uvjet registracije ili evidencije, već dodatni atribut kojim se usmjerava daljnje upravljanje i postupci u slučaju direktne ugroženosti. Time posebno bitni postaju postupci valorizacije koji se žele preciznije definirati kriterijima navedenim u članku 15. Upravo vrednovanje na temelju unaprijed definiranih kriterija može omogućiti rangiranje vrijednosti među elementima baštine. A takvi rangovi u osnovi već postoje i baština u Hrvatskoj i danas je rangirana kao registrirana kulturna dobra od nacionalnog značenja, naspram onih dobara za koja se smatra da imaju vrijednost lokalnog značenja. Utoliko je evidencijom svih elemenata kulturne baštine na jedinom mjestu (u sklopu istog registra) moguće pojedine elemente kulturne baštine rangirati korištenjem postojećih sustava rangiranja vrijednosti, primjerice uspostavom liste registriranih i liste evidentiranih kulturnih dobara ili na skali koja im pripisuje nacionalnu, regionalnu i lokalnu vrijednost. Uspostava takvih lista ili skala ukinula bi napokon sustav preventivne zaštite te ga zamijenila prikladnim sustavom evidencije koji omogućuje utemeljno upravljanju kulturnom baštinom te informirano donošenje odluka o postupanju s elementima kulturne baštine, posebno u slučaju direktne prijetnje. Takve prijetnje obično predstavljaju razvojni/infrastrukturni (gospodarski/građevinski) projekti, a upravo u tom kontekstu poznavanje prostornog smještaja elemenata kulturne baštine postaje najznačajnije. Naime, to je osnovni podatak na temelju kojeg razvojni/infrastrukturni projekti mogu unaprijed planirati svoju provedbu radova te potencijalne troškove uključiti u inicijalne faze projekta. Istodobno, uspostava ovakvog sustava evidentiranja umnogome bi unaprijedila mogućnost provođenja čl. 45 koji je rezultat sve intenzivnijeg uništavanja elemenata arheološke baštine u cijeloj Hrvatskoj, a provode je pojedinci koji bez prethodne stručne osposobljenost, ilegalnim radnjama i primarno s ciljem stjecanja osobne dobiti i privatnih materijalnih vrijednosti, ugrožavaju opstanak našeg zajedničkog bogatstva. Primljeno na znanje Razmotrit će se.
51 GRAD ZAGREB III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 17. Umjesto Odluke treba biti rješenje, stranka mora imati pravo na žalbu. Na Odluku stranka nema pravo na žalbu čime se krše njena prava. Nije prihvaćen Kriteriji i način utvrđivanja svojstva kulturnog dobra bit će dodatno propisan Pravilnikom kojim se uređuje Registar kulturnih dobara na način da će dobro vrednovati Povjerenstvo sastavljeno od stručnih osoba, a temeljem elaborata kojim se opisuju svojstva i obilježja kulturnog dobra. Kriteriji za proglašenje kulturnog dobra su jasnije definirani i Zakonom pobrojani tako da je naglasak na stručnom vrednovanju, a ne na arbitrarnoj procjeni. Slijedom toga, u središtu je kulturno dobro koje je potrebno zaštititi, a što je u interesu vlasnika. To je istaknuto i u članku 52. Ustava Republike Hrvatske kojim je uređeno da kulturna dobra uživaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske.
52 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 17. Na ovaj članak odnose se isti komentari kao i na prethodni. Članak ne sadrži posljedicu za slučaj da se proteku roka dobru ne prizna status kulturnog dobra. Nije jasno zašto ovaj institut i članak postoje ako se provodi isti postupak kao i za određivanje statusa kulturnog dobra. Iz zakona nije vidljivo da su postupci drugačiji. Nije prihvaćen Člankom 17. stavkom 1. točno se određuje kada se utvrđuje privremeni status kulturnog dobra i to preventivno radi sprječavanja propadanja ili ugrožavanja njegove vrijednosti. Ovakva odredba postoji i u važećem Zakonu.
53 Ivana Haničar Buljan III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 17. čl 17. st. (2) - Iza riječi "Ministarstvo" predlažem da se doda "odnosno nadležni konzervatorski odjel". Umjesto riječi "stranka" predlažem da stoji "vlasnik". st.(5) trajanje privremene zaštite bi trebalo biti 4 godine. Iz dosadašnjih iskustva u dvije godine se nije mogla izraditi konzervatorska dokumentacija, a investitorima/vlasnicima nije bio problem pričekati dvije godine da istekne privremena zaštita i da to dobro sruše te si pripreme parcele za novogradnje. Smatram kako svako dobro koje je bilo privremeno zaštićeno ima spomenička svojstva za trajnu zaštitu. Nije prihvaćen Konzervatorski odjeli su ustrojstvene jedinice Ministarstva tako da ih nije potrebno posebno naglašavati. Svako dobro koje je privremeno zaštićeno potrebno je što brže trajno zaštititi kako bi se javnosti poslala poruka o nedvojbenosti svojstava kulturnog dobra ako ih ono ima, te je sukladno tome potrebno postaviti prioritete rada.
54 Snježana Marković Sirovec III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 17. U članku 17., pretpostavljam da se izdaje Rješenje o privremenom statusu kulturnog dobra, nekadašnja P zaštita. Mogu li u konzervatorskoj podlozi izrađivači iste koristiti pojam prijedlog za zaštitu ili slično? Kako se takva zaštita tretira - zaštita prostornim planom ako se napiše to u prostorno-planskoj dokumentaciji? Primljeno na znanje Na privremeni status kulturnog dobra primjenjuju se sve odredbe ovog Zakona.
55 Hrvatska komora arhitekata III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 18. Stavak (4) uskladiti s terminologijom Zakona o prostornom uređenju - umjesto "provode se u okviru izvršenja tih planova" navesti "provode se u skladu s prostornim planom, odnosno u skladu s aktom za provedbu prostornog plana i posebnim propisima. Primljeno na znanje Primjedba je razmotrena i izrada Zakona obavlja se u suradnji sa Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
56 Arheološki muzej Istre III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 18. I pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro trebalo bi imati kontaktnu zonu. Primljeno na znanje Za pojedinačno kulturno dobro, Odlukom o proglašenju utvrđuje se i obuhvat kulturnog dobra.
57 GRAD ZAGREB III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 18. Nije jasno definirano postupanje nadležnog tijela u području kontaktne zone. Kontaktna zona se upisuje u katastar i zemljišne knjige, ali nije dio kulturnog dobra, definirati nadležnost. Nije jasno definirano tko provodi mjere zaštite u kontaktnoj zoni. Upravni odjel za prostorno uređenje? Primljeno na znanje Ovo pitanje uređeno je člankom 18. stavkom 4., mjere zaštite kulturnog dobra provode se u okviru izvršenja prostornih planova sukladno ovom Zakonu i propisima kojima se uređuje prostorno uređenje. Nadležno tijelo kod izdavanja akata za građenje uzima u obzir mjere zaštite vrijednosti kulturnog dobra.
58 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 18. Stavak 1. je prostorno određen na područje koje okružuje ili dotiče nepokretno kulturno dobro. .To je u katastru čestica koja s kulturnim dobrom ima zajedničku među. Može li kontaktna zona obuhvatiti katastarsku četicu koja ne dodiruje katastarsku česticu koja je kulturno dobro nije jasno određeno ako može koje su krajnje granice kontaktne zone. Nije prihvaćen Člankom 18. Stavkom 1. jasno je određeno navedeno pitanje.
59 Ivan Alduk III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 18. Možda bi kontaktna zona morala postojati i za pojedinačna nepokretna kulturna dobra, posebno ona koja su dijelom krajolika (prirodnih, urbanih, ruralnih) koji pridonose razumijevanju kulturnog dobra (vizure), a nemoguće ih je ili nepotrebno strože zaštiti. Na ovaj način bi se barem djelomično moglo kontrolirati intervencije oko kult. dobra. Primljeno na znanje Za pojedinačno kulturno dobro Odlukom o proglašenju utvrđuje se i obuhvat kulturnog dobra.
60 Gradski muzej Vinkovci III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 18. Članak 18. (1) Za nepokretno kulturno dobro osim za pojedinačno zaštićeno nepokretno kulturno dobro (BRIŠE SE MOŽE) odlukom iz čl. 16. st. 2. i članka 17. st. 2 ovog Zakona ODREĐUJE se kontaktna zona koja obuhvaća područje koje okružuje ili dotiče nepokretno kulturno dobro, a u kojem određene promjene mogu bitno utjecati na prostornu, fizičku i/ili vizualnu cjelovitost kulturnog dobra. Postoje situacije u praksi gdje gradnja u kontaktnoj zoni, odnosno na susjednoj katastarskoj čestici, narušava vizualnu cjelovitost prezentiranog kulturnog dobra, arheološkog lokaliteta/arheološkog parka. Nije prihvaćen Također postoje kulturna dobra za koja nije potrebno odrediti kontaktnu zonu te se ona određuje ovisno o potrebi zaštite kulturnog dobra.
61 HRVATSKA KOMORA OVLAŠTENIH INŽENJERA GEODEZIJE III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 20. Hrvatska komora ovlaštenih inženjera geodezije (dalje: Komora) ističe kako je člankom 6. stavkom 14. Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti («Narodne novine» 25/2018) propisano kako se pod obavljanjem stručnih geodetskih poslova u smislu Zakona podrazumijeva i pružanje geodetskih usluga kojima je rezultat prikaz određenog stanja u prostoru izrađen u važećem koordinatnom sustavu Republike Hrvatske, pružanje geoinformatičkih usluga kojima je rezultat standardiziranje prostornih podataka i/ili prevođenje prostornih podataka u važeći koordinatni sustav Republike Hrvatske, kao i pružanje usluga kojima je rezultat iskaz određenih podataka o prostoru koji se temelje na službenim evidencijama o prostoru i nekretninama. Citiranim je Zakonom pristup geodetskoj djelatnosti kao reguliranoj profesiji ograničen na ovlaštene inženjere geodezije te njihove stručne suradnike i suradnike. Sukladno navedenome, Komora smatra kako obuhvat kulturnog dobra, u slučajevima u kojima se isti određuje na podlogama u prostoru koje su izrađene u službenom Državnom koordinatnom sustavu HTRS96/TM i/ili podlogama u prostoru koje su izrađene na temelju službenih evidencija u prostoru i nekretninama mogu izrađivati isključivo ovlašteni inženjeri geodezije sukladno već citiranom Zakonu. U tome smislu, Komora predlaže da se zakonom propiše da u slučaju da prijedlog obuhvata kulturnog dobra sadržava podatke iz službenih evidencija u prostoru i nekretninama ili se pak predlaže obuhvat na način da se definiraju rubne koordinate obuhvata u važećem službenom Državnom koordinatnom sustavu HTRS96/TM, obavezan prilog bude i geodetska podloga po uzoru na podloge iz područja prostornog uređenja i gradnje kojima se definiraju zahvati u prostoru. Komora smatra kako bi se na ovaj način podrobnije definirali traženi obuhvati, te takvi poslovi povjerili osobama koje su za to i stručno kvalificirane, te kojima je izrada navedenih podloga i zakonski omogućena. Primljeno na znanje Primljeno na zananje.
62 Maja Zelić III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 20. Stavak (5) Georeferenciranim točkama u HTRS koordinatnom sustavu se dakle određuje obuhvat kulturnog krajolika, podvodnih i podmorskih arheoloških nalazišta. Međutim u praksi nailazimo na primjere kada je granice zaštite NEPOKRETNE KULTURNE BAŠTINE također potrebno prikazati unutar poligona određenog georeferenciranim točkama. Konkretan primjer za to su mostovi koji se često nalaze na kat. česticama vodotoka, cesta i privatnih vlasnika. Granice zaštite se tada određuju unutar poligona točaka na različitim kat. čest. Građevine nepokretne kult. baštine koje se nalaze na iznimno velikim katastarskim česticama na kojima se nalazi još štošta također spadaju u ovu kategoriju "poligonalnog obuhvata" s georeferenciranim točkama. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
63 Marin Lutring III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 21. Geoportal kulturnih dobara je odličan alat za arheološke lokalitete koji su obuhvaćeni ovim Zakonom. No što je s arheološkim lokalitetima koji nemaju preventivni status ili nisu uopće zaštićeni? Postoje li interne karte Konzervatorskih odjela s potencijalnim/evidentiranim? Iako nisu istraženi i znanstveno valorizirani, oni nose potencijal kako za znanstveno razumijevanje prošlosti tako i za budućnost lokalnih zajednica među kojima se nalaze. S obzirom kako neke lokalne zajednice nisu svjesne koje sve lokalitete na svojem području imaju, potrebno je možda s nacionalne razine raditi ciljane kampanje koje će skrenuti pozornost zajednicama na ono što imaju i što treba biti dio njihova identiteta. Riječ je ne samo o senzibilizaciji šire javnosti već i edukaciji budućih generacija da vrednuju prostore na kojima žive. K tomu, ciljane kampanje koje se tiču budućih građevinskih aktivnosti na takvim „nezaštićenim“ područjima trebale bi razviti opću svijest kod investitora i izvođača. 2020. izdano je 600 injak dozvola za arheološka istraživanja, pretpostavka je kako brojka raste s opsegom građevinskih aktivnosti i investicija u RH. Iako trošak, istraživanja su ne samo obveza već i investicija u budućnost zajednica. Stoga se kao dobar primjer nameće portal Vlade Irske „Check before you dig“. https://www.gov.ie/en/campaigns/26feb-check-before-you-dig/# https://www.gov.ie/en/press-release/071aa-landowners-urged-to-check-before-you-dig-as-part-of-new-campaign-to-protect-our-archaeological-heritage/?fbclid=IwAR1j2Ma-kgdBXij-9jOtlc8yPNgUGxIyTo-wCV9JbX2voEogZpJCx420n6o Na ovom portalu fizičke i pravne osobe mogu se informirati o aktivnostima arheološke struke na određenom prostoru, o lokalitetima i o potrebnim aktivnostima/mogućim posljedicama koje se tiču gradnje u takvim područjima. Nešto slično bilo bi dobro imati na nacionalnoj razini Republike Hrvatske. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
64 GRAD ZAGREB III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 21. Navodi se da su sastavni dio Registra „katalozi koje vode javne knjižnice…“ – to je potpuno nejasno. Analogijom, ako muzejski predmeti upisani u inventarne knjige imaju status kulturnog dobra, znači li to da sve knjige upisane u katalog knjižnice isto imaju status kulturnog dobra? (što je sa svim knjigama koje redovno posuđujemo u knjižnicama, a sigurno su upisane u katalog?). Nije prihvaćen Navedeno pitanje uređeno je Zakonom o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti.
65 Andrej Žmegač III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 21. Digresija: Registar i odgovarajuća tražilica su vrlo važni, ali trebalo bi povesti računa da opisi kulturnih dobara budu faktografski točni, što sada nije uvijek slučaj. Primljeno na znanje Ovim Zakonom osigurati će se revizija Registra kulturnih dobara RH
66 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 22. Za ovaj članak vrijedi komentar članka 16. Postupak utvrđivanja gubitka statusa kulturnog dobra samo je djelomično normiran. Nisu jasne posljedice nit tko postupak pokreće. Koji je pravni lijek protiv odluke. Može li dobro koje je izgubilo status ponovno biti proglašeno kulturnim dobrom i ako može u kakvom postupku. Nije prihvaćen Člankom 22. je jasno definirano da se radi o gubitku svojstava kulturnog dobra o čemu prethodno mišljenje daje Hrvatsko vijeće za kulturna dobra. Iz samog smisla Zakona proizlazi da ako nešto nema svojstvo kulturnog dobra ne može se proglasiti kulturnim dobrom.
67 Janja Kovač III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 22. Komentar i moguća izmjena stavka 1 ili kreiranje novog stavka koji bi se odnosio na nematerijalna dobra: Kod neaktivnih dobara uputila bih na, po mom mišljenju, dobar primjer slovenskih kolega kod kojih brisanje zaštićenih nematerijalnih dobara ne postoji. U Sloveniji je glavni koordinator poslova vezanih uz nematerijalnu baštinu Slovenski etnografski muzej pri kojem djeluje Kustodiat za nesnovnu dediščinu. Kad neko dobro postane neaktivno mijenjaju mu status u “dokumentirano varstvo”, odnosno “dokumentiranu zaštitu”. Na taj se način ne gubi znanje o tome da je neko dobro bilo zaštićeno (aktivno) u određenom razdoblju kao ni uloženi rad u istraživanje i postupak zaštite. Prema tome bi onda postojale tri vrste zaštićenih nematerijalnih dobara: trajno, privremeno i dokumentirana zaštita. Također, takva “dokumentirana zaštita” opet može postati aktivna uslijed revitalizacije što je praksa koja se potiče UNESCO-ovom Konvencijom iz 2003. te nacionalnim zakonodavstvom. Zastupajući ideju o što širem poimanju nositelja i procjene aktivnosti/živosti nekog dobra predložila bih da se uvede periodičko izvještavanje jednom u pet godina o svim nematerijalnim dobrima upisanima u nacionalni registar kao što je to slučaj s dobrima upisanima na UNESCO-ve liste. Izvještavanje bi mogli koordinirati nadležni konzervatorski uredi, a podatke podastrijeti muzeji, arhivi i knjižnice te sami nositelji vještina na terenu. Janja Kovač, viši kustos Muzeja Međimurja Čakovec Prihvaćen Unesena je odredba kojom je nematerijalna kulturna baština izuzeta od mogućnosti ukidanja trajne zaštite.
68 Hrvatska komora arhitekata III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 23. Potrebno je jasnije definirati/urediti zaštitu dobara od lokalnog značaja kako bi se izbjegle nejasnoće prilikom provedbe ovog Zakona (nejasno je koji su drugi instrumenti provedbe za dobra od lokalnog značaja osim prostornih planova). U tom smislu predlažemo da se eksplicitno doda kako je riječ o kulturnom dobru od lokalnog značaja i da je kod planiranih građevinskih zahvata obavezno ishoditi posebne uvjete nadležnog konzervatorskog odjela. Nije prihvaćen Člankom 23. stavkom 3. je navedeno pitanje definirano kako slijedi:” za dobra od lokalnog značenja predstavničko tijelo iz stavka 1. ovoga članka određuje mjere zaštite i očuvanja koje može provoditi i kroz prostorne planove, a za pokretna dobra od lokalnog značenja mjere može utvrditi i provoditi u stručnoj suradnji s ustanovama za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara”.
69 Filomena Sirovica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 23. Postupak proglašenje kulturnog dobra, neovisno o razini pripisane vrijednosti, trebao bi biti u domeni nadležnih konzervatorskih odjela i donesen na temelju kompetencija nadležnih konzervatora. Nije prihvaćen Kriteriji i način utvrđivanja svojstva kulturnog dobra bit će dodatno propisan Pravilnikom kojim se uređuje Registar kulturnih dobara na način da će dobro vrednovati Povjerenstvo sastavljeno od stručnih osoba, a temeljem elaborata kojim se opisuju svojstva i obilježja kulturnog dobra. Kriteriji za proglašenje kulturnog dobra su jasnije definirani i Zakonom pobrojani tako da je naglasak na stručnom vrednovanju, a ne na arbitrarnoj procjeni.
70 Pavle Dugonjić III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 23. Čl. 23, opći komentar: Zaštita dobara od lokalnog značenja ne bi trebalo odvajati od ostatka kulturnh dobara jer je kulturno dobro kao takvo nedjeljivo i od nacionalnog značenja, ali nije loše da se mogućnost proglašenja takvih dobara "spusti" na nižu razinu - ako će to ubzrzati proces proglašenja kulturnim dobrom. Nije prihvaćen Dobra od lokalnog značenja nemaju svojstvo kulturnog dobra u smislu ovog Zakona, a značajna su za određenu lokalnu sredinu te nemaju svojstva od nacionalnog značenja.
71 KREŠIMIR BOSNIĆ III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 23. Zbog čega se u stavku 1 članka 23. uvodi paralelan sustav valorizacije kulturnih dobara, kad se zakonom uvodi mogućnost da predstavničko tijelo županije, Grada Zagreba, grada ili općine, proglašava zaštitu dobara? Jesu li bilo kakvim podzakonskim aktom definirane kompetencije članova komisije koje će predstavničkom tijelu predložiti proglašenje zaštite, ili se sve prepušta ambicijama lokalnih političara? Osim toga, čemu služe konzervatorski odjeli Ministarstva kulture, ako će u području njihove nadležnosti neko drugi provoditi valorizaciju i zaštitu kulturnih dobara? Nije prihvaćen Dobra od lokalnog značenja nemaju svojstvo kulturnog dobra u smislu ovog Zakona, a značajna su za određenu lokalnu sredinu te nemaju svojstva od nacionalnog značenja.
72 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 23. Načelno nije jasno zašto bi lokalni zakonodavac (predstavničko tijelo) određivao dobra od lokalnog značaja a dobra od republičkog značaja utvrđuje izvršna vlast (resorno ministarstvo). Zašto određivanja dobra od lokalnog značaja ne bi bilo prepušteno nadležnom lokalnom upravnom tijelu (kako će skupština lokalne zajednice određivati mjere zaštite) ili obratno zašto Sabor RH ne bi utvrđivao kulturna dobra i to bi se objavljivalo u NN. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
73 Gradski muzej Vinkovci III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 23. U članu 15. stavak (2) jasno piše:" Kulturnim dobrom proglašava se nepokretna, pokretna i nematerijalna baština koja predstavlja i pridonosi cjelovitosti prostornog, kulturnog i zajedničkog nacionalnog identiteta svih povijesnih regija Republike Hrvatske te zadovoljava kriterije iz stavka 1. ovoga članka, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno." Zašto se odvajaju dobra od lokalnog značaja od ostalih kulturnih dobara i tko će donositi odluku o tome što je dobro od lokalnog značaja budući da se u gore napisanom stavku jasno piše o prostornom, kulturnom i zajedničkom nacionalnom identitetu svih povijesnih regija..... Nije prihvaćen Zakonom se prepušta lokalnoj samoupravi da prepozna i vrednuje dobra koja su za nju značajna te odredi mjere zaštite
74 Ivana Haničar Buljan III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 23. U čl. 23, st. 3. piše da predstavničko tijelo iz st. 1. može provoditi mjere zaštite "i kroz prostorne planove", a koja je prva institucija provedbe? Koje lokalno tijelo/ustanova će provodit mjere i pratiti njihovu provedbu? Definirano je samo tko će odrediti mjere. Gradski Uredi za zaštitu kulturne baštine koji bi se trebali osnovati? Primljeno na znanje Sve navedeno uređuju jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave svojim općim aktom.
75 Snježana Marković Sirovec III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 23. U dosadašnjim konzervatorskim podlogama koristi se pojam E - evidentirano kulturno dobro. Dobro od lokalnog značaja L je ono koje je zaštićeno od JLS-a? Kako i što označavati u novim konzervatorskim podlogama? Primljeno na znanje Navedeno pitanje riješit će se podzakonskim propisom kojim se uređuje Registar kulturnih dobara RH i konzervatorskim podlogama koje će biti sastavni dio prostornog plana.
76 Grad Opatija III. UTVRĐIVANJE STATUSA KULTURNOG DOBRA, Članak 23. Potrebno bi bilo detaljnije urediti zaštitu dobara od lokalnog značaja sve kako bi se izbjegli prijepori oko primjene Zakona koji bi takvim aktom mogli uslijediti. Naime postavlja se pitanje da li se na dobro od lokalnog značanja primjenjuju ostale odredbe Zakona koje se odnose na kulturna dobra i to osobito sadržaj odluke, mogućnost određivanja kontaktne zone, zaštite i očuvanja dobra i prava vlasnika dobara. S tim u vezi potrebno bi bilo urediti sadržaj odluke predstavničkog tijela, mogućnost i uvjeti određivanja kontaktne zone, da li se dobrom od lokalnog značanja može proglasiti dobro u vlasništvu drugih pravnih ili fizičkih osoba te koja bi bila prava i obveze tih vlasnika odnosno da li bi vlasnik takvog dobra imao pravo na naknadu radi ograničenja prava vlasništva i/ili izvanrednih troškova održavanja i tko bi je bio dužan nadoknaditi, tko je ovlašten za provedbu nadzora i provođenja mjera zaštite i dr. Nije prihvaćen S obzirom na dobra lokalnog značaja, prepušta se jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave da isto urede svojim općim aktom uvažavajući sve posebne propise koji se odnose na pravo vlasništva, gradnju i drugo.
77 Filomena Sirovica IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 24. Na ovom mjestu treba naglasiti da bi se, skladu sa suvremenim međunarodnim kretanjima u području upravljanja baštinom, te u skladu s Europskom konvencijom o zaštiti arheološke baštine (revidirana), odnosno malteškom konvencijom, ovaj stavak trebao odnositi i na dugoročno, cjelovito i in situ očuvanje najvrednijih elemenata arheološke baštine, odnosno registrirana arheološka nalazišta/zone. U skladu s konvencijom, to podrazumijeva zabranu invazivnih zadiranja u najvrednije elemente arheološke baštine, uključujući i arheološko iskopavanje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
78 Pavle Dugonjić IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 24. Čl. 24, st. 3., opći komentar: Nije pogodno da se odobrenje zahtjeva za zahvate na kulturnom dobru može izdati temeljem izdane lokacijske i/ili građevinske dozvole ili potvrde glavnog projekta jer se time otvara mogućnost investitorima/trećim stranama da "zaobiđu" proces izdavanja dozvole od MKiM kao odgovornog tijela za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara RH. Nije prihvaćen U konkretnom slučaju nije zaobiđeno Ministarstvo kulture i medija je ono u postupcima izdavanja akata o građenju izdaje posebne uvjete i potvrdu glavnog projekta.
79 jurica škofač IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 24. (1) Kulturna dobra ne smiju se NAMJERNO uništiti, oštetiti...... u suprotno što to znači: hodaš stepenicama i nosiš kutiju s keramikom, spotakneš se i padneš, polomiš sebe, polomiš tu keramiku u tisuće komadića, dakle nije bilo namjerno! Nije prihvaćen Radi se o zabrani glede određenog štetnog ponašanja, a u slučaju nastanka štetnog događaja uzimaju se u obzir okolnosti koje su taj događaj prouzročile
80 Gradski muzej Vinkovci IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 24. (3) Zahvate i radove na kulturnom dobru dopušteno je obavljati na temelju odobrenja za zahvate na kulturnom dobru koje je izdalo Ministarstvo sukladno ovom Zakonu (briše se ili) i na temelju izdane lokacijske (briše se ili) i građevinske dozvole (briše se ili) i potvrde glavnog projekta prema propisima kojima se uređuje građenje i prostorno uređenje. Po ovom članku ispada da se zahvati na kulturnom dobru mogu obavljati na temelju izdane lokacijske ili građevinske dozvole ili potvrde glavnog projekta.... Nije prihvaćen U navedene akte ugrađeni su posebni uvjeti zaštite kulturnog dobra, a čime se onemogućavaju zahvati i radovi koji su suprotni mjerama zaštite kulturnog dobra. Ministarstvo kulture i medija u postupcima izdavanja akata o građenju izdaje posebne uvjete i potvrdu glavnog projekta.
81 Filomena Sirovica IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 25. U skladu s komentarom na čl. 5 koji je dao prof. Kale, ovdje ponovo treba naglasiti da bi izdvajanje konzervatorske službe iz direktne nadležnosti državne odnosno gradske uprave omogućilo razvoj učinkovitijeg sustava zaštite kulturne baštine koji nije ovisan o trenutnim političkim (i gospodarskim) interesima. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
82 Pavle Dugonjić IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 25. Čl. 25., st. 6., opći komentar: Pojedina kulturna dobra (referiram se na podvodnu arheološku baštinu) nisu pod stalnim nadzorom i njihovo stanje se ne provjerava redovito, što može rezultirati devastacijom kulturnog dobra (primjeri su potopljeni kavezi na nekoliko lokacija u teritorijalnom moru RH). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
83 Pavle Dugonjić IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 26. Čl. 26., st. 1., opći komentar: Bitno je napomenuti kako sva kulturna dobra moraju uživati zaštitu, ponajviše ako su u prvim stadijima pronalaska ili istraživanja; ovdje se referiram na "slučajne" pronalaske pokretnog arheološkog materijala u zemlji (detektor metala) i pod vodom (ronioci), a koji nije upisan u registar kao privremeno ili zaštićeno kulturno dobro. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
84 Arheološki muzej Istre IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 26. Stavak 2. Mjerama zaštite određuje se .... konzervatorski pristup. Pojam "konzervatorski pristup" nije kao takav definiran kroz zakon stoga je na osobnu volju definirati što se time podrazumijeva. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
85 GRAD ZAGREB IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 26. Ovdje se navodi da će mjere uključivati praćenje i nadzor provedbe mjera zaštite i stanja kulturnog dobra. Ministarstvo donosi opće mjere i definira tko prati stanje i nadzire provedbu mjera ili prema slovu zakona to radi Ministarstvo? To je ono što nije jasno i što je već naznačeno u dijelu vezanom za pojmovnik. Primljeno na znanje Zakonom je definirano da je nadzor nad provedbom mjera zaštite kulturnog dobra u nadležnosti Ministarstva kulture i medija.
86 Pavle Dugonjić IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 27. Čl. 27. st. 3. i 4. Privatne zbirke često nisu prijavljene kao takve i samim time nisu unesene u repozitorij. Primljeno na znanje Pitanje repozitorija uredit će se Pravilnikom.
87 KREŠIMIR BOSNIĆ IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 27. Članak 27. (3) i (4.) - uputno bi bilo potaknuti vlasnike dokumentacije, koji su tu istu dokumentaciju izradili o vlastitom trošku, da je unesu u nacionalni digitalni repozitorij, i to kroz sustav određenih (makar i simboličnih) benefita, umjesto da zakonodavac samo naređuje, obvezuje i obespravljuje. Primljeno na znanje Pitanje repozitorija uredit će se Pravilnikom.
88 jurica škofač IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 27. Članak 27. (3) i (4.) su nategnuta jer se zna da su privatne zbirke slabo ili nikako digitalizirane, a to što i je tako to je reda radi. Nije prihvaćen Digitalizacija kulturnih dobara je oblik zaštite te je potrebno ovo pitanje urediti Zakonom.
89 Hrvatska komora arhitekata IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 28. Iz stavka (5) proizlazi da se konzervatorska podloga smatra stručnom podlogom za izradu prostornog plana, s čime je HKA suglasna (vidi opće komentare na Nacrt prijedloga Zakona). Stavak (6) potrebno je jasnije definirati. Treba uzeti u obzir ne samo prijelazno razdoblje do završetka izrade novih konzervatorskih podloga (unutar kojeg će se izrađivati novi prostorni planovi, odnosno izrađivati izmjene i dopune danas važećih prostornih planova), nego i činjenicu je li realno očekivati da će Ministarstvo utvrđivati mjere zaštite nepokretnih kulturnih dobara unutar obuhvata prostornog plana, kao što je to određeno u stavku (5). U dosadašnjoj praksi izrade i donošenja prostornih planova niti nadležni konzervatorski odjeli nisu, na žalost, utvrđivali mjere zaštite. Postupak je potrebno uskladiti sa Zakonom o prostornom uređenju. Prijedlog stavka (6): Ako određeni dio prostornog plana nije usklađen s konzervatorskom podlogom ili dostavljenim mjerama zaštite iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo će nositelju izrade u postupku izrade plana, a prije utvrđivanja konačnog prijedloga plana, dostaviti obrazloženo mišljenje sa zahtjevom da se mjere zaštite uvrste u prostorni plan. Nositelj je dužan osigurati navedeno usklađenje. Primljeno na znanje Razmotrit će se. Izrada Zakona obavlja se u suradnji sa Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
90 GRAD ZAGREB IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 28. Grad Zagreb, bez obzira na to što je glavni grad RH i ima najsloženiju kulturnopovijesnu cjelinu, nije ušao u projekt izrade konzervatorskih podloga koje sredstvima NPOO-a financira MKM za 60 gradova na području RH (osigurano preko 30 mil EUR-a) (https://vlada.gov.hr/vijesti/obuljen-korzinek-osigurano-vise-od-30-milijuna-eura-za-konzervatorske-podloge/40539) Hoće li Ministarstvo kulture i medija utvrditi i konzervatorsku podlogu za Grad Zagreb, hoće li ono financirati njenu izradu i u kojem ju je roku dužno izraditi/utvrditi? Općenito je u Zakonu potrebno definirati maksimalni rok za izradu konzervatorskih podloga – u protivnom vjerojatno nikad neće biti izrađene. Obrazloženje: Riječ je o investiciji u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti u vrijednosti od 10.750.545 EUR (https://min-kulture.gov.hr/vijesti-8/potpisani-ugovori-s-izradjivacima-konzervatorskih-podloga-i-odrzan-kolegij-uprave-za-zastitu-kulturne-bastine-s-procelnicama-i-procelnicima-konzervatorskih-odjela/24407) (dostupni podaci na mrežnim stranicama MKM znatno se razlikuju te variraju od 11 do 30 mil EUR), namijenjenoj izradi konzervatorskih podloga za najsloženije kulturno-povijesne cjeline, uključujući one koje se nalaze na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine. Istodobno će se uspostaviti informacijski sustav za uslugu e-Konzervatorske podloge povezane s postojećim e-uslugama poput e-Građani i ISPU Informacijski sustav prostornog uređenja. Kao rezultat investicije očekuje se uspostavljenje e-usluga koja će građanima, investitorima te ostalim korisnicima (prostornim planerima, projektantima) omogućiti uvid u sve zahtjeve za zaštitu prostora unutar obuhvata kulturno-povijesnih cjelina te pristup ostalim relevantnim podacima iz konzervatorskih podloga. Također se očekuje se da će tim projektom konzervatorska služba doprinijeti povećanju transparentnosti i pružanju pravne sigurnosti svim građanima i drugim subjektima u posjedu nekretnina u zaštićenim cjelinama. Primljeno na znanje Prema važećem Zakonu i prema Nacrtu prijedloga zakona konzervatorsku podlogu utvrđuje konzervatorska služba. Nije bilo zapreke do sada da Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Grada Zagreba izradi konzervatorsku podlogu za povijesnu urbanu cjelinu Grada Zagreba.
91 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 29. Za razliku od pomorskog dobra koje je u RH izvan pravnog prometa kulturno dobro nije i u pravilu ima vlasnika. Odnosi li se ova odredba samo na kulturna dobra u vlasništvu RH ili se koncesija može dati i za kulturna dobra u privatnom vlasništvu iz zakona nije jasno. Ima li kave razlike u postupanju nije vidljivo niti nedvojbeno. Primljeno na znanje Pitanje koncesija detaljno je uređeno poglavljem V. Zakona, člancima 36. do 42.
92 Hrvatska komora arhitekata IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 30. Stavak (3) - formulaciju" Jedinice lokalne samouprave upravljaju kulturno-povijesnim cjelinama na svojem području putem prostornih planova regionalne i lokalne razine..." potrebno je preformulirati, JLS nadležne su samo za provedbu prostornih planova lokalne razine. Prihvaćen Prihvaćeno
93 Arheološki muzej Istre IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 30. Stavak 4. Jedinice lokalne samouprave "mogu" donijeti planove upravljanja.. Zar to nije obaveza? Stavak 9. Nejasno, zvuči kao da plan upravljanja donosi samo pravna osoba kojoj je povjereno upravljanje i skrbnik, odnosno vlasnik dobra nije dužan donijeti plan upravljanja. Također zvuči kao da i pravna osoba i skrbnik moraju donijeti plan upravljanja, iako nije niti jasna razlika između "pravne osobe kojoj je povjereno upravljanje" i "skrbnika". Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
94 GRAD ZAGREB IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 30. Riječ „mogu“ suprotna je duhu sveobuhvatne i integrirane zaštite i suradnje između Ministarstva i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Postavlja se pitanje tko će u praksi provoditi mjere zaštite, a ujedno i održivo upravljati, utvrđivati i pratiti stvarno stanje. Riječ „mogu“ potrebno je zamijeniti „dužne su“. Radi li se ovdje o pravnim osobama koje se navode u članku 29. stavku 1. (ustanove i zaklade ili druge pravne osobe)? Ako je odgovor potvrdan onda je potrebno navesti da su „jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave dužne osnovati javnu ustanova za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara“, koja radi stručne poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara, upravlja kulturnim dobrima, izrađuje plan upravljanja (sukladno stavku 9.), utvrđuje i prati stvarno stanje sukladno mjerama zaštite i dr. Ministarstvo ovim zakonom s posebnom pažnjom treba artikulirati ove elemente i teme kako bi se stvorio temelj jasnog, integriranog i učinkovitog sustava na svim razinama zaštite u RH. Nigdje se ne navodi da Plan upravljanja treba biti u skladu s mjerama zaštite koje donosi Ministarstvo i u skladu s konzervatorskom podlogom ili mjerama zaštite koje donosi Ministarstvo i koje se ugrađuju u PP. Ili? Tko su mjerodavni stručnjaci? Jesu li to oni sukladno članku 114. 115. i 116. ili neki drugi? Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
95 GRAD ZAGREB IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 31. Konzervatorske smjernice koje sadrže mjere zaštite uređenja uz navedeno (uređenje pročelja, okućnica i površina vidljivih s javne namjene) trebaju se odnositi i na javne površine – postavljanje terasa, spomenika, skulptura, sakralnih obilježja, umjetničkih instalacija, fontana i svu ostalu opremu koja se postavlja na javnim površinama. Primljeno na znanje Propisano je člankom 31. Zakona.
96 GRAD ZAGREB IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 32. U slučaju izvanrednih okolnosti trošak ne mogu snositi samo jedinice lokalne/regionalne samouprave. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
97 Hrvatska komora arhitekata IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 33. Predlaže se zakonodavcu donošenje uputa za postupanje u izvanrednim okolnostima i hitnim situacijama kojima će se definirati postupanje svih uključenih dionika. Prihvaćen Izradit će se naputak.
98 Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 33. Predlaže se zakonodavcu donošenje uputa za postupanje u izvanrednim okolnostima i hitnim situacijama kojima će se definirati postupanje svih uključenih dionika. Prihvaćen Izradit će se naputak.
99 KREŠIMIR TARNIK IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 33. Članak je općenito napisan. Živi primjer je bila situacija s potresom kada se nije primjereno čuvala arhivska građa kao niti pokretna kulturna dobra. Trenutno su nam fizičke arhive ( uključivo i sudske presude ) u drugoj državi (Mađarskoj, a sjetite se "Riječke krpice"). Potreba je osigurati fizičke arhive za slučajeve izvanrednih okolnosti na teritoriju republike Hrvatske, a Ministarstvo treba zajedno s vlasnicima i nositeljima prava propisati planove evakuacije pokretnih kulturnih dobara i arhivske građe na sigurna mjesta. Primljeno na znanje Navedena pitanja uređena su i pravilnicima prema posebnim propisima kojima se uređuje zaštita knjižnične, arhivske i muzejske građe.
100 Hrvatska komora arhitekata IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 35. Stavak (4) dodati: Ministarstvo, prije uklanjanja, obavlja dokumentiranje nepokretnoga kulturnog dobra, građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihova dijela. Stavak (5) brisati jer je u suprotnosti sa samom definicijom kulturnog dobra odnosno čl. 5 ovog zakona koji navodi kako je kulturno dobro od interesa za RH te definira : „očuvanje kulturnog dobra jest provedba mjera zaštite i očuvanja radi produženja trajanja svojstava kulturnoga dobra te sustavno praćenje stanja kulturnoga dobra i osiguravanje njegove zaštite od svakog ugrožavanja toga dobra ili njegovih svojstava, kao i svake druge štetne uporabe“ Stavak (6) - brisati. Predlaže se zakonodavcu da osnuje Povjerenstvo za pregled i ocjenu zahtjeva za uklanjanje građevina unutar zaštićene kulturno povijesne cjeline ili njezina dijela, iz redova stručnjaka iz područja građevinarstva i arhitekture čije se mišljenje dostavlja Hrvatskom vijeću za kulturna dobra na daljnje postupanje. Predlaže se zakonodavcu primijeniti odredbe ovog zakona i kada je ovlast za uklanjanja građevina dana tijelu državne uprave nadležnom za građevinsku inspekciju i to kroz izradu protokola o postupanju u navedenim slučajevima. Protokol o postupanju posebice mora definirati načine kojima se može otkloniti neposredna opasnost na sigurnost, zdravlje ljudi i imovnu s ciljem očuvanja nepokretnog kulturnog dobra, a tek u iznimnim okolnostima dozvoliti uklanjanje istog. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
101 Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 35. Predlaže se zakonodavcu da osnuje Povjerenstvo za pregled i ocjenu zahtjeva za uklanjanje građevina unutra zaštićene kulturno povijesne cjeline ili njezina dijela, iz redova stručnjaka iz područja građevinarstva i arhitekture čije se mišljenje dostavlja Hrvatskom vijeću za kulturna dobra na daljnje postupanje. Predlaže se zakonodavcu primijeniti odredbe ovog zakona i kada je ovlast za uklanjanja građevina dana tijelu državne uprave nadležnom za građevinsku inspekciju i to kroz izradu protokola o postupanju u navedenim slučajevima. Protokol o postupanju posebice mora definirati načine kojima se može otkloniti neposredna opasnost na sigurnost, zdravlje ljudi i imovnu s ciljem očuvanja nepokretnog kulturnog dobra, a tek u iznimnim okolnostima dozvoliti uklanjanje istog. Prihvaćen Prihvaća se.
102 Arheološki muzej Istre IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 35. Stavak 6. Obrisati "prema potrebi". Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
103 GRAD ZAGREB IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 35. Stavak (1) Izraz "Na zhtjev stranke" potrebno je pojasniti. Definirati podnositelja zahtjeva. Dodati: vlasnik Stavak (2) Kome se izdaje rješenje? Dodati: vlasniku. Stavak (4) potrebno je brisati - Hrvatsko vijeće za kulturna dobra i sada odbija postupati po tim zahtjevima te se očituje da je nadležno samo za pojedinačno zaštićene građevine. Stavak (6) - Brisati: prema potrebi. Unosi pravnu nesigurnost i prostor za neujednačeno postupanje. Također, potrebno je definirati o čijem se trošku obavlja dokumentiranje. Neracionalno je da Ministarstvo financira dokumentiranje građevine privatnog vlasnika, kojemu Državni inspektorat uklanja građevinu o državnom trošku. Troškove dokumentiranja treba snositi vlasnik građevine ili Državni inspektorat u istom „paketu“ s uklanjanjem. Ovaj članak potrebno je uskladiti sa Zakonom o državnom inspektoratu (čl. 113.a) tako da on bude dužan prije uklanjanja građevine, nadležnom tijelu dostaviti snimku postojećeg stanja građevine. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
104 Ivan Alduk IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 35. Mislim da je potrebno izbaciti ili preformulirati stavak 4. (ili ga nisam dobro razumio) s obzirom da ne vidim razlog zašto bi ovo vrijedilo samo za visoko valorizirane građevine. Situacija na terenu je vrlo često takva da se pojedina cjelina sastoji od građevina s različitom valorizacijom od kojih je npr. ambijentalna vrijednost u smislu zaštite i održanja cjeline izuzetno važna. Isto tako projekt uklanjanja iz st. 8 i dokumentacija iz stavka 6. moraju sadržavati arhitektonski snimak postojećeg stanja. Možda ne uvijek, ali najčešće - da. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
105 Gradski muzej Vinkovci IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 35. (5)Iznimno od stavaka 3. i 4. ovoga članka, bez suglasnosti Ministarstva obavlja se uklanjanje nepokretnoga kulturnog dobra, građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihova dijela prema propisima kojima je ovlast za uklanjanje dana tijelu državne uprave nadležnom za građevinsku inspekciju (u daljnjem tekstu: građevinska inspekcija). - Ne bi se smjelo dozvoliti uklanjanje nepokretnog kulturnog dobra bez suglasnosti Ministarstva kulture koje ga štiti. (6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo, prije uklanjanja, obavlja (brisati prema potrebi) dokumentiranje nepokretnoga kulturnog dobra, građevine unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili njihova dijela. - Svakom uklanjanju bi trebalo prethoditi dokumentiranje nepokretnog kulturnog dobra ...... Primljeno na znanje Navedeno pitanje uređeno je Zakonom o državnom inspektoratu
106 LJEČILIŠTE VELI LOŠINJ IV. MJERE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 35. Poštovani, u stavku (1) predlažem da se izbaci tekst " a ta se prijetnja ne može na drugi način ukloniti." Ostavljanjem ovog teksta stavlja se konzervatore koji bi trebali dati suglasnost na uklanjanje objekta ili dijela objekta u vrlo nezahvalan položaj jer naravno da u većini slučajeva postoji način da se prijetnja otkloni postavljanjem zaštitnih skela ili nekim drugim stabilizacijskim metodama koje ne uključuju stavljanje objekta ili dijela objekta u funkciju. Također postoje razne građevinske metode koje bi mogle dovesti do očuvanja objekta ili dijela objekta uz izuzetno visoke troškove na koje se vlasnik ne želi ili ne može obvezati. Smatram da je već korištenjem rijećce "može" umjesto "mora" dano dovoljno prostora konzervatorima da sukladno svojoj stručnoj procjeni daju traženu suglasnost uzimajući sve lokalne okolnosti u obzir. S poštovanjem, Renata Žugić, ravnateljica Nije prihvaćen Navedenim prijedlogom bi se proširila mogućnost uklanjanja kulturnih dobara što nije prihvatljivo.
107 Hrvatska komora arhitekata V. KONCESIJE NA KULTURNIM DOBRIMA, Članak 37. Stavak (7) - prema Direktivi 2014/23/EU o dodjeli ugovora o koncesiji, bitno obilježje koncesije jest njezina vremenska ograničenost. Društvena odgovornost davatelja koncesije, koji su uvijek tijela javne uprave, zahtijeva ukidanje izdavanja koncesija s rokom duljim od 50 godina. Trajanje koncesije trebalo bi biti ograničeno kako bi se izbjeglo sprječavanje pristupa tržištu i ograničavanje tržišnog natjecanja. Koncesije izuzetno dugog trajanja vjerojatno će rezultirati zatvaranjem pristupa tržištu, čime se ugrožava slobodno kretanje usluga u Europskoj uniji. Stoga države članice svojim implementacijskim mjerama moraju predvidjeti da se koncesija uvijek dodjeljuje na određeno vrijeme, koje već u dokumentaciji za nadmetanje mora biti istaknuto ili u njoj treba biti jasno naznačeno da je trajanje koncesije predmet pregovora u postupku dodjele koncesije. Važno je napomenuti da Direktivom 2014/23/EU nije regulirana mogućnost produljenja koncesije, koja striktno propisuje da se produljenje trajanja koncesije dopušta samo ako je u dokumentaciji za nadmetanje izričito utvrđena takva mogućnost izmjene ugovora o koncesiji. Stoga je nužno uskladiti Nacrt prijedloga Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara sa spomenutom europskom regulativom. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
108 Pavle Dugonjić V. KONCESIJE NA KULTURNIM DOBRIMA, Članak 42. Čl. 42. U slučaju davanja koncesije nad kulturnim dobrom, tko odgovara za potencijalnu štetu na kulturnom dobru učinjenu od strane treće osobe tj. u kojem opsegu je koncesionar dužan provoditi nadzor nad kulturnim dobrom (konkretno - koncesije za podvodnu kulturnu baštinu). Je li koncesionar osposobljen za nadzor nad kulturnim dobrom? Kako se regulira i provjerava korištenje koncesije i stanje kulturnog dobra u koncesiji? Nije prihvaćen Navedeno pitanje pobliže je uređeno Zakonom o koncesijama.
109 Pavle Dugonjić VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak  43. Čl. 43., st. 7. Vezan je uz st. 6. tj. kontradicira istomu, jer nadzor ne može obavljati osoba koja za njega nije stručno osposobljena (v. komentar Čl. 43. st. 6.). Nije prihvaćen Nadzor obavljaju tijela koja su za to stručno osposobljena sukladno stavcima 6. i 7. navedenog članka te posebnim propisima. Ista odredba postoji u važećem Zakonu.
110 Pavle Dugonjić VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak  43. Čl. 43., st. 6. Nadzor nad obavljanjem podvodnih aktivnosti, prema Pravilniku o arheološkim istraživanjima, ne smije obavljati osoba koja nije diplomirani arheolog s ronilačkom kvalifikacijom R3 ili jednakovrijednom kvalifikacijom druge ronilačke asocijacije. Zar će nadzorobavljati osoba koja nije kvalificirana za obavljanje takvih aktivnosti (POAI, Čl. 3., čl. 7., čl. 8.)? Primljeno na znanje Pravilnik uređuje kvalifikaciju voditelja arheoloških istraživanja koji može obavljati i arheološki nadzor, a prethodno navedena tijela provjeravaju jesu li ispunjeni uvjeti za arheološka istraživanja
111 Pavle Dugonjić VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak  43. Čl. 43., st. 3. Spomenuto ne spominje, ali obuhvaća i detektiranje nalaza detektorom metala, što valja naglasiti. Ovo je sročeno nespretno jer daje mogućnost pojedincima da, na području u kojemu nije evidentirana kulturna baština ili se ne predmnijeva postojanje iste, neovlašteno provode istraživanje i/ili devastiraju neregistrirana kulturna dobra. Primljeno na znanje Navedeno pitanje uređeno je člankom 45. Stavkom 2. Zakona.
112 Pavle Dugonjić VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak  43. Čl. 43., st. 2., st. 3. Pod pojmom arheološkog istraživanja (koji uključuje i pregled, rekognosciranje i iskopavanje) potrebno je uvrstiti i pregled metal detektorom. Za korištenje (ili zlouporabu, u najvećem broju slučaja) detektora metala mora postojati nekakva regulativa u kontekstu zaštite i očuvanja kulturne baštine, s obzirom da pojedinci iskopavaju i traže pokretne nalaze mimo izdavanja dozvole, a iste često ne prijavljuju nadležnim tijelima. Primljeno na znanje Navedeno pitanje uređeno je člankom 45. Stavkom 2. Zakona.
113 Marin Lutring VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak  43. Je li neminovno da dozvole izdaje Ministarstvo? U EU ovaj operativni aspekt nerijetko odrađuju gradski uredi za obnovu/izgradnju/prostorno uređenje na razini grada ili županije, dok je uloga pokrajinskih ministarstva i pripadajućih odjela za nepokretna kulturna dobra više orijentirana na prevenciju, informiranje, stručni nadzor arheoloških aktivnosti ili strategije upravljanja nepokretnom arheološkom baštinom na široj regionalnoj razini. Nije prihvaćen Nadzor nad arheološkim istraživanjem je u nadležnosti ministarstva nadležnog za kulturu.
114 Milivoj Bačić VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak  43. Uz stavak 6.: predlažem dodatne konzultacije i koordinaciju s Ministarstvom obrane u dijelu prijedloga da "nadzor nad provedbom podvodnih aktivnosti" provodi i Obalna straža Republike Hrvatske". Obalna straža RH je vojna postrojba čiji poslovi su propisani Zakonom o obalnoj straži Republike Hrvatske, a ovlasti djelatnih vojnih osoba koji provode poslove na moru su također propisane u članku 31. stavku 1. navedenog zakona. Pri tome se ni u kom slučaju ne može tumačiti kako odredba članka 31. stavka 2. Zakona o obalnoj straži daje mogućnost djelatnicima Obalne straže da provode nadzor podvodnih arheoloških aktivnosti koje provode "civilne" fizičke ili pravne osobe iz razloga što takav nadzor nije/niti može biti inspekcijski nadzor u području arheoloških istraživanja. Uz stavak 10.: umjesto izraza "zaštićeni ekološko-ribolovni pojas" koristiti izraz "isključivi gospodarski pojas Republike Hrvatske" jer je Odlukom Vlade Republike Hrvatske iz veljače 2021. proglašen IGP. Također , u ovom stavku nedostaje i odredba da će ministar nadležan za kulturu urediti i obavljanje podvodnih aktivnosti koje će se provoditi na unutarnjim vodama Republike Hrvatske (rijeke, jezera, kanali i slično), a ne samo za podvodne aktivnosti na morskim prostorima. Nije prihvaćen Nadležna odredba preuzeta je iz važećeg Zakona i usklađena je s Pomorskim zakonikom.
115 Jelena Jovanović VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. (1) Na državnom teritoriju RH zabranjeno je traženje i pregled u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza, bez prethodnog odobrenja Ministarstva. (2) Korištenje detektora za metal, sličnih uređaja ili drugih alata na području arheoloških zona, arheoloških nalazišta (lokaliteta) i pojedinačnih arheoloških nalaza, uključujući i podvodne zone i nalazišta, kao i cijelom teritoriju RH u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza, dopušteno je isključivo u sklopu arheoloških istraživanja za koje je izdano odobrenje Ministarstva. (3) Neovlašteno traženje i pregled na državnom teritoriju RH u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza koristeći detektore za metal, slične uređaje ili druge alate, osim u sklopu ovlaštenih arheoloških istraživanja, te zadržavanje arheološkog nalaza suprotno odredbama ovog Zakona kazneno je djelo krađe kulturnog dobra te uništenje dijela ili čitave arheološke zone ili područja, odnosno narušavanje njihove cjelovitosti. Prihvaćen Preciziran tekst Zakona.
116 HRVOJE POTREBICA VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. (1) Na državnom teritoriju RH zabranjeno je traženje i pregled u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza, bez prethodnog odobrenja Ministarstva. (2) Korištenje detektora za metal, sličnih uređaja ili drugih alata na području arheoloških zona, arheoloških nalazišta (lokaliteta) i pojedinačnih arheoloških nalaza, uključujući i podvodne zone i nalazišta, kao i cijelom teritoriju RH u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza, dopušteno je isključivo u sklopu arheoloških istraživanja za koje je izdano odobrenje Ministarstva. (3) Neovlašteno traženje i pregled na državnom teritoriju RH u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza koristeći detektore za metal, slične uređaje ili druge alate, osim u sklopu ovlaštenih arheoloških istraživanja, te zadržavanje arheološkog nalaza suprotno odredbama ovog Zakona kazneno je djelo krađe kulturnog dobra te uništenje dijela ili čitave arheološke zone ili područja, odnosno narušavanje njihove cjelovitosti. Prihvaćen Prihvaćeno
117 HRVOJE POTREBICA VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. Svaki dan svjedočimo uništavanju konteksta naše arheološke baštine neovlaštenim istraživanjem nalazišta koja često uključuju i prodaju nezakonito pribavljenih arheoloških nalaza. Eksperti struke koje rade u različitim radnim skupinama s Europolom i Frontexom naglašavaju kako je procjena da se trgovinom kulturnim dobrima kojima je nepoznato porijeklo u velikom broju slučajeva pere novac od trgovine ljudima i narkoticima. Ako ništa drugo već zbog takvih indicija bi trebalo ozbiljno shvatiti zaštitu arheološke baštine. Pozivanje na amatersko bavljenje arheologijom je bespredmetno jer postoji studij koji daje visoko obrazovanje stručnjacima koji mogu sudjelovati u takvim istraživanjima, a od voditelja istraživanja se traži i višegodišnje iskustvo. Ukoliko smatramo da to može raditi bilo tko postavlja se pitanje čemu onda formalno obrazovanje za provođenje takvih aktivnosti i poslova. Kao što se ne može neovlašteno istraživati, pa niti ulaziti u speleološke objekte, tako se ne može neovlašteno istraživati arheološka nalazišta. Nejasno je kako su nam koncepti vezani uz zaštitu prirode jasni i sami po sebi razumljivi, a arheološka baština se pokušava predstaviti sivom zonom. Ako je neka životinjska vrsta zaštićena zakonom RH onda je zaštićena na cijelom teritoriju RH, a ne samo u Nacionalnim parkovima, Parkovima prirode ili drugim područjima zaštite. Isto tako nisu pod zaštitom samo registrirane i praćene jedinke te vrste, nego sve. Ne vidim zašto arheološka nalazišta i arheološki nalazi ne bi trebali biti zaštićeni bez obzira na njihov pravni status na cijelom teritoriju RH. Kao što nema kirurga amatera ili lovaca amatera tako nema niti arheologa amatera. Ono čega svuda ima je participacije zainteresirane javnosti u stručno vođenim istraživanjima na čemu svakako treba raditi, a u budućnosti i pravno regulirati. Pozivanje na prakse zemalja poput Velike Britanije, Danske ili Austrije je bespredmetno jer oni poticanjem regulative "amaterskih" istraživanja zapravo pokušavaju poboljšati situaciju koja je nastala iz davno naslijeđenih zakona u kojima vlasništvo nad pronađenim predmetima ima nalaznik. Zakonodavstvo RH ima sasvim druge početne premise i nema ih smisla sabotirati. Mađarska i Češka koje su pokušale pronaći nekakav kompromis se suočavaju s velikim problemima na polju pravne zaštite kulturne baštine, a šteta na terenu prema podacima struke eksponencijalno raste jer se tijela koja bi trebala provoditi nadzor i zaštitu ne mogu snaći u dvoznačnim propisima niti su stručno educirana za svakodnevne evaluacije ionako nejasnih kategorija kulturne baštine. Komentari na članak 45: Stavak 1: S obzirom da se teško može definirati "područje za koje se predmnijeva da sadrži arheološku baštinu" ovu formulaciju treba ukloniti i zakonsku odredbu maksimalno pojednostaviti kako bi se olakšao posao tijelima koje na terenu obavljaju nadzor nad provođenjem zakona - prvenstveno policiji. Prijedlog novog teksta je u prilogu. Stavak 2: Tekst je nejasan i umjesto zaštite zapravo komplicira postupke izdavanja odobrenja Konzervatorskim odjelima i ovlaštenim voditeljima istraživanja jer bi to značilo da za korištenje detektora moraju tražiti posebnu dozvolu. Skrenuo bih pažnju da većina geofizikalnih instrumenata ima istu posljedicu. Prijedlog novog teksta je u prilogu. Stavak 3: Također maksimalno pojednostaviti kako bi se olakšao posao tijelima koje na terenu obavljaju nadzor nad provođenjem zakona - prvenstveno policiji. Prijedlog novog teksta je u prilogu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
118 HRVOJE VULIĆ VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. Umjesto pokušaja definiranja lokacija na kojima se ne smije koristiti detektor za metal iz arheološke perspektive i pri tome dovijanja nespretnim pojmovima poput ''područje za koje se predmnijeva da sadrže arheološku baštinu'', zašto jednostavno st. 1 ne glasi: ''Zabranjeno je traženje arheoloških nalaza na prostoru RH (kopno i more), bez prethodnog odobrenja Ministarstva, ako je već intencija zakonodavca na zabrani nestručno traženje arheoloških nalaza na području RH. Osim toga, u zakonu i općenito ne postoji definicija ''evidentiranog lokaliteta'' jer on nema nikakav status. Lokaliteti mogu imati trajnu ili privremenu zaštitu, ali to što su na nekom popisu u stvari ništa ne znači. Pa trebano ili jasno definirati što su to evidentirani lokaliteti i koji im je pravni status ili dramatično olakšati dizanje lokaliteta u status trajne zaštite. St. 2. je problematičan jer ukoliko ga dobro čitam, čak bi i arheolozi trebali tražiti dodatno odobrenje (u sklopu Zahtjeva za vršenje istraživanja ili kao poseban Zahtjev?) za korištenje detektora za metal tijekom arheoloških istraživanja. Pa me zanima zašto? Zašto onda ne trebamo posebnu dozvolu za korištenje ašova ili krampa? Jer radi se o alatima koji čak i u rukama arheologa mogu nanijeti neusporedivo veću štetu arheološkim nalazima od detektora za metal. Opet, pričamo samo o korištenju dodatnog alata unutar stručnog istraživanja! St. 3 je samo djelomično točan, jer kao i cijeli ovaj članak samo bolno pojednostavljuje vrlo složen problem. Arheološki nalazi na oranicama koji se nalaze u oraćem sloju su već izbačeni iz konteksta, a izbacio ih je plug. Daljnom poljoprivrednom obradom, ti nalazi biti će uništeni. Nalazi unutar šuma, livada i pašnjaka, pogotovo na području Dalmacije, Istre, Like i Gorskog kotara su uglavnom u svom izvornom kontekstu i to su lokacije na kojima apsolutna zabrana ima itekakvog smisla. Apsolutna zabrana, bez mogućnosti ostavljanja prostora za registraciju, edukaciju i uključivanje pojedinaca amatera u projekte ''znanost u zajednici'' na područjima gdje takvi projekti imaju smisla i donose veliku korist, nije dobra jer će prije svega biti teško provodiva. Možda bi bilo bolje da se pokuša uvesti mađarski model, koji poptuno zabranjuje detektiranje, ali ostavlja mogućnost da svi zainteresirani kroz edukaciju u muzejima i pod prilično strogim uvjetima mogu tražiti arheološke nalaze. Literatura koja pokazuje nedostatke zakonskih rješenja koja donose potpunu zabranu, nad inkluzivnim je brojna, ali možda najbolji primjer je Dobat AS. Between Rescue and Research: An Evaluation after 30 Years of Liberal Metal Detecting in Archaeological Research and Heritage Practice in Denmark. European Journal of Archaeology. 2013;16(4):704-725. doi:10.1179/1461957113Y.0000000041. Bilo kroz poseban pravilnik, bilo kroz razrađenije stavke zakona, smatram da bi ovaj problem trebalo riješiti malo složenije od predloženog rješenja. Djelomično prihvaćen Prihvaćeno u odnosu na zabranu traženja arheoloških nalaza. U preostalom dijelu se ne prihvaća jer su Zakonom jasno definirani pojmovu uključujući evidentirano arheološko nalazište/nalaz.
119 JACQUELINE BALEN VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. (1) Na državnom teritoriju RH zabranjeno je traženje i pregled u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza, bez prethodnog odobrenja Ministarstva. (2) Korištenje detektora za metal, sličnih uređaja ili drugih alata na području arheoloških zona, arheoloških nalazišta (lokaliteta) i pojedinačnih arheoloških nalaza, uključujući i podvodne zone i nalazišta, kao i cijelom teritoriju RH u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza, dopušteno je isključivo u sklopu arheoloških istraživanja za koje je izdano odobrenje Ministarstva. (3) Neovlašteno traženje i pregled na državnom teritoriju RH u svrhu pronalaženja arheoloških nalaza koristeći detektore za metal, slične uređaje ili druge alate, osim u sklopu ovlaštenih arheoloških istraživanja, te zadržavanje arheološkog nalaza suprotno odredbama ovog Zakona kazneno je djelo krađe kulturnog dobra te uništenje dijela ili čitave arheološke zone ili područja, odnosno narušavanje njihove cjelovitosti. Prihvaćen Prihvaća se.
120 Pavle Dugonjić VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. Čl. 45. čl. 3. Naglasiti upotrebu detektora metala kao primarni izvor devastacije u bilo kojem slučaju, ne samo kroz pregled i traženje zona i nalazišta, već općenito. Ovime se govori da je u redu koristiti detektor van navedenih područja, što u praksi nije dobro. Primljeno na znanje Preciziran je tekst Zakona.
121 Igor Demeterfi VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. U ime Udruga Balkan Imperium i Udruge detektorista RH Inicijative udruga detektorista za transparentnije i pravednije informiranje o arheološkim nalazima Udruge detektorista Hrvatske i udruga Balkan Imperium, koje zajedno okupljaju više od 500 članova, državljana Republike Hrvatske već su u nekoliko navrata upućivale prijedloge, Ministarstvu kulture i medija RH da ih se aktivno uključi u proces donošenja pravednijeg rješenja u kojem bi prilikom bavljenja ovim u svijetu vrlo poznatim hobijem,mogli pasivno sudjelovati u otkrivanju i istraživanju Hrvatske povijesti prilikom slučajnih pronalaska arheoloških nalaza a sve u skladu sa propisima i Zakonima RH: Jedan od prijedloga bio je usmjeren na uspostavljanje transparentnog i bržeg te učinkovitijeg sustava informiranja o slučajnim arheološkim nalazima, putem mobilne aplikacije. Predloženi sustav bi uključivao detaljne smjernice o vrsti nalaza, preciznoj lokaciji otkrića, dubini nalaza te fotografijama pronađenih artefakata. Cilj je bio pružiti cjelovitije informacije konzervatorskim odjelima u RH te Ministarstvu kulture i medija RH. Unatoč dosljednim inicijativama udruga, Ministarstvo kulture je ignoriralo sve naše dopise i prijedloge. Članovi udruga nisu bili pozvani ni na jedan sastanak ili na bilo koji način sudjelovati u izradi novih zakonskih odredbi. Ovakvo ponašanje Ministarstva kulture predstavlja neozbiljnost i profesionalnost te nedostatak dijaloga i suradnje djeluje na diskriminirajući način prema članovima udruga i hrvatskim građanima te se postavlja pitanje zašto hrvatski građani nemaju mogućnost participiranja u istraživanjima svoje povijesti. Hrvatska povijest ne bi trebala biti povjerena samo određenim "stručnim" ili interesnim skupinama već bi to trebalo biti pravo i dužnost i svih ostalih građana RH. To postavlja ozbiljno pitanje participacije građana u kulturnim inicijativama te ukazuje na potrebu prepoznavanja njihove uloge u očuvanju kulturne baštine. Stoga predlažemo brisanje,izmjenu ili dopunu spornog članka iz trenutačnog prijedloga nacrta Zakona te pozivamo na ponovnu doradu, što bi uključilo i aktivnu participaciju Udruga detektorista Hrvatske i Balkan Imperium u procesu donošenja najboljeg rješenja kojim bi svi bili zadovoljni. Ovakva praksa omogućila bi bolje razumijevanje potreba detektorista, građana RH kao i amaterskih arheologa te doprinijela izradi sveobuhvatnog i prihvatljivijeg zakonodavnog okvira. Mobilna aplikacija "My Way" koja je razvijena o vlastitom trošku Udruga omogućila bi takav transparentniji, bolji i brži sustav dojave i kontrole slučajnih arheoloških nalaza na nezaštićenim područjima, te služila kao sredstvo identifikacije,pohrane informacija,okolnosti pronalaska i drugih parametra važnih za registraciju takvih predmeta. Molimo da uvažite naš zahtjev i da se konačno prepozna važnost i uloga metal detektorista u RH kako je već prepoznata u puno zemalja EU i Amerike. Od takve bolje suradnje sa svim relevantnim organizacijama. Sigurno da bi se u budućnosti na taj način razvio jedan odnos koji bi bio na obostrano zadovoljsvo. Nije prihvaćen Zakonom i podzakonskim aktima propisano je tko može obavljati arheološka istraživanja nakon završenog studija arheologije.
122 Marin Lutring VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. Problematika traženja blaga je posljednih godina eskalirala i ide u nekoliko pravaca. Definitivno treba prihvatiti činjenicu kako interes javnosti za ovim hobijem postoji, dok s druge strane ne nailaze na jedinstveni odgovor stručne zajednice. Potrebu za uživanjem i istraživanjem vlastite prošlosti ne smije se ignorirati kao do sada, zato što se time proširuje jaz između struke i javnosti, a i narušava svijest o važnosti arheološke baštine. Drugi je problem metodološkog karaktera i znanstvene vrijednost koje artefakti imaju prikupljeni na ovakav način. Unatoč tomu, pozitivne prakse (community archaeology) koje pokazuju kako se zajednički jezik može pronaći - postoje npr. u Mađarskoj, ali i u Njemačkoj i Engleskoj. I takve prakse na našim prostorima treba poticati. Treći problem je ciljano traženje lokaliteta, primjerice putem stručne literature ili topografskih karata, zatim uništavanje istih putem georadara ili metal detektora te protupravno prisvajanje artefakata, proizvoljna restauracija ili konzervacija te prodaja na crnom tržištu. Nažalost, ovo je realnost velike većine pripadnika ovog hobija koji nerijetko uvlače druge u ovaj hobi i koji ni ne znaju da su dio ove mreže. Stoga, stavak 2 članka 45 – „područjima za koja se predmnijeva da sadrže arheološku baštinu“ ostavlja previše prostora za interpretaciju. Potreban je stroži i represivniji pristup ovoj problematici kako bi se eliminiralo ovu pojavu i zaštitilo arheološke lokalitete i zajednice. S druge strane neminovna je edukacija i senzibiliziranje javnosti zašto je ova pojava loša ne samo za struku već i za nas kao društvo. Primjera radi, Udruga Association Balkan Imperium razvija vlastitu aplikaciju s internim popisima lokaliteta koji se mogu istraživati, a u ovom članku pak imamo pojedinca koji je skoro nastradao istražujući s metal detektorom. https://www.mojportal.hr/magazin/arheolog-amater-zeljko-rek-iz-daruvara-imam-novcic-iz-vremena-julija-cezara-i-templarski-kriz/?fbclid=IwAR3l1UFM0QWBv-ehadZyUATI5Fy9ZJ1bU_cttu96OzK_YuM4vCs5juHeZ00 Primljeno na znanje Preciziran je tekst Zakona.
123 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. Stavak 3 članka sadrži odredbu o kaznenoj odgovornosti s djelomičnim bićem kaznenog djela "Nedozvoljenog obavljanja istraživačkih radova i prisvajanje kulturnog dobra" čl.320 KZ. Ovaj zakon kao posebni propis nameće svoju primjenu i to može izazvati problem u primjeni kaznenog zakona RH. Stavak 3. ovog članka treba brisati jer čl 320 Kaznenog zakona pruža cjelovitiju zaštitu i sadrži sankciju. Stavak 2 obuhvaćen je stavkom 1. pa nema nikakvog smisla propisati u zakonu da je svaki ribolov bez odobrenja zabranjen a onda poseno isticati da je mrežom za ribe bez odobrenja zabranjen.. Nije prihvaćen Odredba je sukladna nacionalnom zakonodavstvu i konvencijskom pravu odnosno članku 3. Konvencije o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, (“Narodne novine”,Međunarodni ugovori, 5/00, 6/02)
124 Ivan Alduk VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. U st. 1, bi se iza dijela teksta "za koja se predmnijeva da sadrže arheološku baštinu" moglo dodati - "a nisu zaštićena ovim Zakonom". Isto tako bi u ovaj stavak trebalo ubaciti i "evidentirana arheološka nalazišta". Time bi se jasnije dalo do znanja da je upotreba detektora zabranjena svugdje s obzirom da su takve sprave sve dostupnije i sve se više upotrebljavaju, a same "detektoraše" je gotovo nemoguće kontrolirati li pratiti. Ovako bismo ih barem formalno gotovo sve stavili izvan Zakona. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
125 Andrej Žmegač VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 45. Riječ "blago" se u tekstu koristi na vrlo različite načine. Te različite pojmove trebalo bi razlikovati korištenjem kurziva, navodnika ili na drugi način. Nije prihvaćen Nalaz blaga uređen je Zakonom kojim se uređuje vlasništvo i druga stvarna prava, a ovim se Zakonom dodatno uređuje.
126 Jelena Jovanović VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 46. (1) Zabranjeno je posjedovanje arheološkog materijala bez odgovarajućeg odobrenja nadležnih tijela. Pravne ili fizičke osobe koje se u trenutku donošenja ovog zakona neovlašteno nalaze u posjedu arheološkog materijala imaju rok od godinu dana po donošenju Zakona da pribave adekvatnu dokumentaciju bez pravnih posljedica. Pravne ili fizičke osobe koje se neovlašteno nalaze u posjedu arheološkog materijala mogu ga bez posljedica predati ustanovama ovlaštenim za pohranu i upravljanje takvim materijalom. Nije prihvaćen Propisano je člankom 46. Zakona sukladno Konvenciji o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, (“Narodne novine”,Međunarodni ugovori, 5/00, 6/02)
127 HRVOJE POTREBICA VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 46. (1) Zabranjeno je posjedovanje arheološkog materijala bez odgovarajućeg odobrenja nadležnih tijela. Pravne ili fizičke osobe koje se u trenutku donošenja ovog zakona neovlašteno nalaze u posjedu arheološkog materijala imaju rok od godinu dana po donošenju Zakona da pribave adekvatnu dokumentaciju bez pravnih posljedica. Pravne ili fizičke osobe koje se neovlašteno nalaze u posjedu arheološkog materijala mogu ga bez posljedica predati ustanovama ovlaštenim za pohranu i upravljanje takvim materijalom. Nije prihvaćen Propisano je člankom 46. Zakona sukladno Konvenciji o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima, (“Narodne novine”,Međunarodni ugovori, 5/00, 6/02)
128 HRVOJE POTREBICA VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 46. Stavak 1: Ovo je teško provedivo jer se mora dokazivati da je osoba koja raspolaže nalazima do njih došla na nezakonit način (bez obzira je li riječ o trgovini, iskopavanju ili nečem trećem). Kolege koje se u različitim europskim zemljama bave ovom problematikom su postigli izvrsne rezultate i znatno olakšale nadzor tijelima koja ga provode jednostavnom izmjenom formulacije da je zabranjeno posjedovanje arheološkog materijala bez odgovarajućeg odobrenja nadležnih tijela (prijedlog novog teksta u prilogu). Pri uvođenju te promjene može se i uključiti prijelazna odredba koja omogućuje onima koji se neovlašteno nalaze u posjedu arheološkog materijala da za takvu situaciju pribave adekvatnu dokumentaciju ili da bez posljedica materijal predaju ustanovama ovlaštenim za pohranu i upravljanje takvim materijalom. Dakako, u tom smislu bi pomogla i javna kampanja koja bi pomogla osvijestiti vrijednost arheološke baštine kao javnog dobra RH, te činjenice da se gubitak ili uništenje takvih dobara ne može zamijeniti jer su po definiciji jedinstvena. Isto tako bit će potrebno i pravno regulirati i pojednostaviti proceduru kojom se zbirke mogu registrirati ili arheološki predmeti privremeno pohraniti na mjestima izvan ovlaštenih ustanova. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
129 Pavle Dugonjić VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 46. Čl. 46. Zabranjeno je, ali se ne kažnjava. Dovoljno je pogledati pojedine stranice i forume na kojima se otvoreno raspravlja o pronalasku i komentira tržišna vrijednost pojedinih nalaza. Nije prihvaćen U Zakonu je propisana prekršajna odgovornost u prekršajnim odredbama.
130 Marin Lutring VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 46. S obzirom kako pojedinci nerijetko imaju artefakte od lokalnog ili znanstvenog značaja, podzakonskim aktima ili nečim sličnim trebalo bi ih motivirati na predaju istih ili dokumentiranje istih. U svakom slučaju, nikako ne uvoditi bilo kakve novčane nagrade s obzirom da je to ono čemu se nadaju ljudi koji koriste metal detektore, a time bi posljedično doveli do još veće štete za arheološku baštinu. Nije prihvaćen Predviđena je u Zakonu nagrada za nalaz u članku 74. stavku 3. Nagrada se ne daje protuzakonito traženje arheoloških nalaza iz članka 45. Zakona.
131 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 46. U stavku 1. riječ iskopani nema svrhu. Arheološki nalaz može biti zakonito iskopan ali nezakonito zadržan. Bitno je samo da su arheološki nalazi nezakonito zadržani. Norma ne obrazlaže zašto se odnosi na arheološke nalaze, a ne na sva kulturna dobra. Treba promisliti je li norma uopće potrebna, jer je raspolaganje sa svim nezakonito zadržanim predmetima, bila to kulturna dobra, odnosno arheološki nalazi ili bilo koja druga stvar, zabranjeno, a pravni postovi uključujući jednostrane izjave volje kojima se sa takvim stavrima raspolaže su i tako ništavi (Zakon o obveznim odnosima). Nije prihvaćen Pitanje je već uređeno člankom 45. stavkom 3. Zakona.
132 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 47. Stavak 3. propisuje žalbu na rješenje koja ne odgađa izvršenje. U pravilu, protiv rješenja koja u upravnom postupku donose ministarstva, žalbe nisu dopuštene, ukoliko u ministarstvu ne postoje prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo u upravnom postupku. Ukoliko je tome tako, postupak bi se trebao propisati. Isto tako, ako žalba ne odgađa izvršenje, potrebno je propisati izvanredni pravni lijek kojim se efikasno otklanja ovršnost pogrešnog rješenja, protiv kojeg žalba nije dopuštena. Nije prihvaćen Moguća je žalba i u onim slučajevima kada ona ne odgađa izvršenje što je sukladno Zakonu o općem upravnom postupku.
133 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 47. Stavak 1. ovog članka sadrži nalog izvođaču građevinskih ili bilo kojih drugih radova, pri tome se ne propisuje što će biti ako izvođač radova ne postupi po nalogu. Za razliku od čl. 45. ovog prijedloga u kojem se bespotrebno pokušava kazneno normirati "traganje za blagom" ovdje nema pokušaja inkriminacije. Za razliku od čl. 45. gdje je sankcija za prekršitelja norme propisana u kaznenom zakonu u puno širem obuhvatu ovdje kazneni zakon ne sadrži normu. Nije prihvaćen Propisana je intervencija drugih nadležnih tijela primjerice Ministarstva unutarnjih poslova, sukladno članku 60.
134 HRVOJE VULIĆ VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 48. Umjesto direktnog financiranja iz proračuna RH i i problematične definicije ''područja'' na kojem se nalazi neki muzej tj. lokalitet, jer teritorijalna nadležnost muzeja je na žalost izbačena iz zakona i ne bi bilo loše opet je uvesti u obliku o kojem je ranije postojala, zašto naknadu ne izvršiti kroz oslobođenje od plaćanja PDVa na materijale i usluge za potrebe gradnje u iznosu u kojem je plaćeno arheološko istraživanje? Na taj način se izbjegava dosezanje kape fonda koji će biti predviđen za financiranje. Ulazi li u financiranje i sanacija terena za buduće potrebe granje i dodatni troškovi nastali arheološkim istraživanjem (nasipanje zamjenskim materijalom, izmjena projekta...)? Osim toga, smatram da će koncept privatne investicije od javnog interesa trebati dosta dobro definirati kako bi se izbjegle zloupotrebe. Primljeno na znanje Kriteriji će kao što je propisano u članku 48. stavku 4. Zakona biti razrađeni pravilnikom.
135 Arheološki muzej Istre VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 48. Stavak 3. Zašto preventivno konzerviranje nalaza i nalazišta ne mogu vršiti privatne osobe s dozvolom za rad, ukoliko bi investitor bio spreman platiti? Primljeno na znanje Odredba članka 48. stavka 3. dopušta da javni muzej ukoliko nema stručnog osoblja organizira radove na način da radove može povjeriti trećim osobama koje imaju dopuštenje za rad na kulturnim dobrima.
136 Marin Lutring VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 48. Stavak 3 članka 48. izbacuje iz tržišnog natjecanja privatne arheološke tvrtke te se investitoru ne ostavlja mogućnost izbora. Primljeno na znanje Odredba članka 48. stavka 3. dopušta da javni muzej ukoliko nema stručnog osoblja organizira radove na način da radove može povjeriti trećim osobama koje imaju dopuštenje za rad na kulturnim dobrima
137 Jadran Kale VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 48. Jedino obvezno financijsko sudjelovanje kulturnu baštinu dijeli na prvorazrednu (arheološku i asociranu kulturno-povijesnu) i drugorazrednu (sav ostatak), kako je lani pravilnički pokazano za obeštećenja vlasnicima zemljišnih čestica s kulturnim dobrima - radi se samo o arheološki vrijednim poljoprivrednim površinama, iako su u pravilničkom naslovu kulturna dobra uopće. Jasno je kako arheološka istraživanja koštaju povrh adaptacija kakve bi činili sami vlasnici, no tehnološkim napretkom (LIDAR i dr.) se više ne mogu odijeliti od ukupne evaluacije kulturne baštine u prostoru. U stvarnosti su npr. rekognosciranja kulturnih krajolika legislativno bila pokrenuta kao arheološka, tamo gdje se to uopće radilo (Ipsilon). Rekognosciranje (tj. etnografija) Starogradskog polja je bilo naručeno od vanjskog izvođača, ne temeljeći se na konzervatorskom propisu već na obvezi preuzetoj uvrštavanjem u Popis svjetske baštine. Propisivanje više omjera novčanih obveza znači i povezane provjere stanja, stoga ne bi bila moguća ostavljanja odriješenih ruku poput sadašnje izgradnje uz primoštenske vinograde na Velikom Bucavcu s Tentativne liste iz 2007. godine. Financijske obveze u takvim situacijama brojnih vlasnika i suvlasnika, uostalom kao i kod zgrada, iziskuju prikladan zakonski pristup. Posebno su defavorizirana nematerijalna kulturna dobra, npr. pri privatnim vlasništvima prostora bitnih za određene kulturne prakse (privatni vlasnici nisu samo pojedinci). Ništa od toga ne mora značiti izravna sufinanciranja, već olakšice kakve su uobičajene u drugim europskim konz. zakonima a pravilo u SAD. S poštovanjem, izv. prof. dr. sc. Jadran Kale, dipl. etnol. Nije prihvaćen Financiranje arheoloških istraživanja može se provoditi u okviru sredstava osiguranih u državnom proračunu.
138 Milivoj Bačić VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 49. Predlažem usklađivanje ovog članka s odredbama članka 840,ć stavka 5. i stavka 6. Pomorskog zakonika prema kojem nadležna lučka kapetanija mora pribaviti PRETHODNU SUGLASNOST (ne koristi se izraz mišljenje) Ministarstva obrane ako se radi o vađenju podrtina i potonulih stvari koje su od vojnog značaja ili PRETHODNU SUGLASNOST Ministarstva kulture i medija ako se radi o podrtini ili potonuloj stvari koja ima ili se može pretpostaviti (predmnijevati) da ima obilježje kulturnog dobra. Uzimajući u obzir prethodno navedeno mogu zaključiti da ovako predložena odredba članka 49. nije u potpunosti dorečena jer: - proizlazi da nadležna lučka kapetanija bez obzira radi li se o vađenju potonulih stvari koje imaju ili nemaju ili se predmnijeva ili ne predmnijeva da iste imaju obilježja kulturnog dobra MORA pitati za mišljenje ili prethodnu suglasnost Ministarstvo kulture i medija - Ministarstvo kulture ne uzima u obzir činjenicu da neke potonule stvari mogu imati vojni značaj te ujedno i karakter kulturnog dobra (potonuli američki avioni iz II. svjetskog rata u akvatoriju otoka Visa, potonuli ratni rodovi raznih ratnih mornarica koje su ratovale tijekom povijesti u Jadranskom moru i slično..) - Ministarstvo kulture ne uzima u obzir postojanje pojma "podrtina" koja isto može imati obilježje kulturnog dobra, a ne isključivo i samo "potonula stvar" (zato sam vam i naveo izraze iz Pomorskog zakonika a u našim propisima bi izrazi koji se koriste trebali biti međusobno usklađeni i na isti način korišteni bez obzira na resornu nadležnost predlagatelja ako se radi o istoj stvari, kao primjeri "mišljenje-prethodna suglasnost, pretpostavlja-predmnijeva ...itd). Primljeno na znanje Primljeno na znanje
139 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica VI. ZAŠTITA ARHEOLOŠKE BAŠTINE, Članak 49. Ova norma propisuje da se prije svakog izdavanja dozvole za vađenja bilo kojeg potonulog predmeta mora pribaviti mišljenje da se ne radi o kulturnom dobru ili predmetu koje je predmnijevano kulturno dobro. Ovo je svakako norma koja zahvaća preširoko i zbog toga otvara probleme. Neka od tih vađenja stvar isu hitne radnje, kojima se otklanja opasnost po život i veliku imovinu ili eko sustave. Pretpostavlja li ova norma i uspostavu dežurstava u ministarstvu za takve slučajeve. Nije prihvaćen Predložena odredba tumači se na način koji upućuje na u potpunosti krivo shvaćanje odredbe. U hitnim situacijama kada se provode hitne mjere primjenjuju se posebni propisi te nije potrebno pribavljanje mišljenje Ministarstva kulture i medija te se odredba ne primjenjuje na trenutak potonuća plovila, a u kojem slučaju se spašavaju životi ljudi ili ekološke katastrofe.
140 Hrvatska komora arhitekata VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 50. Prijedlog korekcije i dopune članka: (1) Vlasnici i ostali sudionici u gradnji mogu u svrhu pripreme za zahvate na kulturnom dobru zatražiti od Ministarstva obavijest o načinu provedbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, a u zahtjevu se navode podaci o tražitelju, kulturnom dobru te opis i grafički prikaz zahvata te planiranih radnji na kulturnom dobru. (2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka izdaje se prije pokretanja postupka pred nadležnim tijelom iz područja građenja radi izdavanja posebnih uvjeta zaštite u smislu članka 52. ovoga Zakona i posebnog propisa i prije svih drugih zahvata na kulturnom dobru, ne zamjenjuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra, a sadrži podatke o: − opsegu prihvatljivog zahvata sukladno mjerama zaštite − opsegu prihvatljivih promjena − mjerama zaštite i očuvanja − mjerama održavanja − obvezi izrade konzervatorskog elaborata s obzirom na složenost zahvata − obvezi provođenja arheoloških ili drugih istraživanja − sadržaju konzervatorskog elaborata za predložene složene radove − opseg primjene mjera energetske učinkovitosti i osiguranje pristupačnosti osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. (3) Konzervatorski elaborat koji je izrađen prema vrsti traženog zahvata iz članka 54. ovoga Zakona može se predati zajedno sa zahtjevom za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite za navedeni zahvat u smislu članka 52. stavka 1. ovoga Zakona. (4) U slučaju građenja novih građevina ili drugih zahvata u prostoru na lokacijama od posebnog značaja unutar kulturno-povijesne cjeline ili posebnog značaja unutar kontaktne zone, a za koje se mjerama zaštite kulturnog dobra omogućava suvremeno arhitektonsko rješenje ili kojima se predviđa složeniji zahvat na kulturnom dobru iz članak 54. stavka 3. Zakona, ukoliko je predviđeno konzervatorskom podlogom ili prethodnom konzervatorskom lokacijskom obavijesti, provodi se javni arhitektonsko-urbanistički natječaj. Javni arhitektonsko-urbanistički natječaj provodi se na lokacijama od posebnog značaja na površinama svih namjena definiranih prostornim planom neovisno o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nad nekretninama. U radu ocjenjivačkog suda natječaja sudjeluju istaknuti stručnjaci iz područja arhitekture, urbanizma i povijesti umjetnosti, te predstavnik Ministarstva. (5) U slučaju građenja novih građevina ili drugih zahvata u prostoru na lokacijama od posebnog značaja unutar kulturno-povijesne cjeline za koje se predlaže suvremeno arhitektonsko rješenje, a za koje se ne provodi javni arhitektonsko-urbanistički natječaj, stručno mišljenje o prihvatljivosti arhitektonskog rješenja s obzirom na mjere zaštite kulturnog dobra daje povjerenstvo koje imenuje ministar nadležan za kulturu , a na čelu kojeg je glavni konzervator Ministarstva. Istaknuti stručnjaci se imenuju iz redova institucija iz područja arhitekture, urbanizma i povijesti umjetnosti koje predstavljaju Hrvatska komora arhitekata, Udruženje hrvatskih arhitekata, arhitektonski studiji na hrvatskim sveučilištima i Institut za povijest umjetnosti. (6) Ministarstvo je dužno na upit iz stavka 1. ovoga članka odgovoriti u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja. Prihvaćen Uneseni u Nacrt prijedloga Zakona prema prijedlogu stavci 4. i 5.
141 Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 50. (1) Vlasnici i ostali sudionici u gradnji mogu u svrhu pripreme za zahvate na kulturnom dobru zatražiti od Ministarstva obavijest o načinu provedbe ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, a u zahtjevu se navode podaci o tražitelju, kulturnom dobru te opis i grafički prikaz zahvata te planiranih radnji na kulturnom dobru. (2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka izdaje se prije pokretanja postupka pred nadležnim tijelom iz područja građenja radi izdavanja posebnih uvjeta zaštite u smislu članka 52. ovoga Zakona i posebnog propisa i prije svih drugih zahvata na kulturnom dobru, ne zamjenjuje posebne uvjete zaštite kulturnog dobra, a sadrži podatke o: − opsegu prihvatljivog zahvata sukladno mjerama zaštite − opsegu prihvatljivih promjena − mjerama zaštite i očuvanja − mjerama održavanja − obvezi izrade konzervatorskog elaborata s obzirom na složenost zahvata − obvezi provođenja arheoloških ili drugih istraživanja − sadržaju konzervatorskog elaborata za predložene složene radove − opseg primjene mjera energetske učinkovitosti i osiguranje pristupačnosti osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti. (3) Konzervatorski elaborat koji je izrađen prema vrsti traženog zahvata iz članka 54. ovoga Zakona može se predati zajedno sa zahtjevom za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite za navedeni zahvat u smislu članka 52. stavka 1. ovoga Zakona. (4) U slučaju građenja novih građevina ili drugih zahvata u prostoru na lokacijama od posebnog značaja unutar kulturno-povijesne cjeline ili posebnog značaja unutar kontaktne zone, a za koje se mjerama zaštite kulturnog dobra omogućava suvremeno arhitektonsko rješenje ili kojima se predviđa složeniji zahvat na kulturnom dobru iz članak 54. stavka 3. Zakona, ako je predviđeno konzervatorskom podlogom ili prethodnom konzervatorskom lokacijskom obavijesti, provodi se javni arhitektonsko-urbanistički natječaj. Javni arhitektonsko-urbanistički natječaj provodi se na lokacijama od posebnog značaja na površinama svih namjena definiranih prostornim planom neovisno o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nad nekretninama. U radu ocjenjivačkog suda natječaja sudjeluju istaknuti stručnjaci iz područja arhitekture, urbanizma i povijesti umjetnosti, te predstavnik Ministarstva. (5) U slučaju građenja novih građevina ili drugih zahvata u prostoru na lokacijama od posebnog značaja unutar kulturno-povijesne cjeline za koje se predlaže suvremeno arhitektonsko rješenje, a za koje se ne provodi javni arhitektonsko-urbanistički natječaj, stručno mišljenje o prihvatljivosti arhitektonskog rješenja s obzirom na mjere zaštite kulturnog dobra daje povjerenstvo koje imenuje ministar nadležan za kulturu, a na čelu kojeg je glavni konzervator Ministarstva. Istaknuti stručnjaci se imenuju iz redova institucija iz područja arhitekture, urbanizma i povijesti umjetnosti koje predstavljaju Hrvatska komora arhitekata, Udruženje hrvatskih arhitekata, arhitektonski studiji na hrvatskim sveučilištima i Institut za povijest umjetnosti. (6) Ministarstvo je dužno na upit iz stavka 1. ovoga članka odgovoriti u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja. Prihvaćen Uneseni u Nacrt prijedloga Zakona prema prijedlogu stavci 4. i 5.
142 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 50. Potrebno pojasniti pojam: lokacije od posebnog značaja. U kojoj fazi projekta se izdaje predmetno stručno mišljenje. Što u slučajevima kad se provodi javni natječaj za izgradnju? Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
143 Hrvatska komora arhitekata VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 51. izmijeniti stavak 2. „(2) Posebni uvjeti zaštite iz stavka 1. ovoga članka izdaju se na temelju opisa i grafičkog prikaza u svrhu izrade idejnog rješenja te druge dokumentacije za radove sukladno ovom Zakonu i drugim propisima.“ Na početku stavka (4) dodati: „U posebnim uvjetima zaštite može se odrediti i obveza izrade konzervatorskog elaborata s konzervatorsko-restauratorskim istražnim radovima prije izrade glavnog projekta.“ Nije prihvaćen Tekst Zakona usklađen je sa Zakonom o gradnji i Zakonom o prostornom uređenju.
144 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 52. Stavak (4) preformulirati da glasi: U posebnim uvjetima zaštite mogu se odrediti i izvedbeni detalji s troškovnikom radova kao sastavni dio glavnog projekta. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
145 Maja Zelić VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 52. Stavak (7) Trenutno u Zakonu o gradnji (članak 82. st. 3) rok od 30 dana vrijedi samo za građevinu razvrstanu u 1. skupinu građevina. Stavak (9) Rok za odbijanje izdavanja posebnih uvjeta (30 dana) je duži od onog za izdavanje posebnih uvjeta iz st. 7. ovog članka. U Zakonu o gradnji trenutno je rok za izdavanje i odbijanje izdavanja posebnih uvjeta jednak te iznosi 15 dana, odnosno 30 dana. (Članak 82. st. 3) Potrebno je obratiti pažnju na međusobno usklađivanje tih rokova u oba Zakona. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
146 Hrvatska komora arhitekata VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 53. izmijeniti stavak (2): − arhitektonski snimak postojećeg stanja građevine ili njenog dijela u mjerilu 1:50 i detaljnijem te prikaz namjeravanog zahvata na građevini/prostoru. Prihvaćen Prihvaćeno.
147 Arheološki muzej Istre VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak  54. Stavak 5. ...rezultate " prethodnog" zamijeniti s "prethodnih" istraživanja. Stavak 6. Smatramo da bi bilo potrebno dati osobi koja izrađuje elaborat mogućnost konzultacija prije odbijanja elaborata. Naime ukoliko su "nalaz i mišljenje u elaboratu" nejasni ne znači da su pogrešni. Također u rješenju kojim se elaborat odbija moraju biti točno i ispravno definirani razlozi zbog kojih je isti odbijen. Te na kraju treba postojati mogućnost žalbe na odbijanje elaborata. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
148 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak  54. U stavak (1) dodati: kao i za zahvate na kulturnim dobrima koja imaju više razvojnih povijesnih slojeva (građevinskih i stilskih) koji nisu vidljivi u zatečenom stanju. U stavku (5) dodati da konzervatorski elaborat sadrži i: konzervatorske smjernice za obnovu te prijedlog prezentacije Nije prihvaćen Navedeno je već propisano u članku 54. Stavku 3.
149 Ivan Alduk VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak  54. Možda bi bilo dobro naglasiti kako su mjere zaštite/konzervatorske smjernice u elaboratu samo prijedlog koji za konzervatora i ostale nije obvezan u daljnjem vođenju pojedinog predmeta. Naime, mislim da bi konačne mjere zaštite ili konzervatorske smjernice na temelju zaprimljenog elaborata trebao donijeti konzervatorski odjel. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
150 Maja Zelić VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak  54. Stavak (5) Sadržaj Konzervatorskog elaborata mora sadržavati i stavku vrednovanja (valorizacije) koja prethodi prijedlogu posebnih mjera zaštite, odnosno isti proizlaze iz vrednovanja graditeljskih i ostalih povijesnih struktura i karakteristika kulturnog dobra. Primljeno na znanje Odredba je već unesena u Zakon.
151 LJEČILIŠTE VELI LOŠINJ VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak  54. Poštovani, u stavku (3) ovog članka ste nabrajanjem onoga što se smatra složenijim zahvatom u biti obuhvatili sve što uključuje građevinske radove koji se inače ne bi mogli podvesti pod tekuće i investicijsko održavanje i provesti bez ishođenje akata za građenje. Time se može smatrati da je svaka rekonstrukcija objekata u zaštićenim urbanističkim cjelinama složeni zahvat čija priprema mora početi konzervatorskim elaboratom. Ako je to zaista intencija ovog zakonskog prijedloga onda se moraju osigurati dovoljni administrativni kapaciteti državnih tijela koji će morati davati suglasnost na konzervatorske elaborate da ne bi došlo do uskih grla u procesu ishođenja akata za građenje. (Važan element za investitora je i dodatan financijski i vremenski trošak za izradu konzervatorskog elaborata.) Ako to nije intencija ovog zakonskog prijedloga onda treba suziti opis onoga što se smatra složenijim zahvatom i, po mom mišljenju, više staviti naglasak na ono što se želi zadržati od svojstava kulturnog dobra a ne na vrste radova koje investitor mora provesti. Nije prihvaćen Definiranje složenog zahvata stručno je pitanje koje se mora ovim Zakonom urediti precizno, a radi odgovarajuće primjene i posebnih propisa na kulturna dobra
152 Hrvatska komora arhitekata VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 55. Stavak (3) alineja 4 brisati. Posebni uvjeti upravo i utvrđuju narušavaju li se obilježja kulturnog dobra. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
153 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 55. U stavku (2), iza: "- premještanje kulturnoga dobra i slične radove" dodati: koji bi mogli narušiti cjelovitost, izvornost, značaj i vrijednosti kulturnog dobra U stavak (9) na kraj dodati: radi provedbe konzervatorskog nadzora. Djelomično prihvaćen Radovi navedeni u stavku 2. već su navedeni u drugim dijelovima Zakona. Prihvaćen prijedlog u vezi stavka 9.
154 Hrvatska komora arhitekata VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. alineja 1 - brisati ili pojasniti u pojmovniku. Predlaže se zakonodavcu da uskladi terminologiju vrste radova sa drugim zakonima i propisima kojima se regulira građenje i održavanje građevina, te da se uvrsti termini redovitog ili izvanrednog održavanja građevina te termini hitnih ili nužnih popravaka. Predlaže se zakonodavcu da se uspostavi olakšana procedura provođenja izvanrednog održavanja zgrada i hitnih popravaka na zgradama koje su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro u izvanrednim okolnostima kroz dostavu obavijesti s prijedlogom mjera izvanrednog održavanja i hitnih popravaka nadležnom konzervatorskom odjelu te provedbom konzervatorskog nadzora. Predlaže se zakonodavcu da se omogući sukcesivna/fazna provedba mjera zaštite i očuvanja pojedinačno zaštićenih kulturnih dobara unutar određenog vremenskog perioda uz uvođenje kontrolnih mehanizama. Primljeno na znanje Izrada Zakona obavlja se u suradnji sa Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
155 Pavle Dugonjić VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. Čl. 56. Evidentirana kulturna baština nije samo baština koja se nalazi u Registru, već bilo koja kulturna baština kojoj je utvrđeno postojanje. Proces traženja privremene ili trajne zaštite u pojedinim slučajevima traje predugo; znači li to da do trenutka upisivanja u Registar to kulturno dobro nije evidentirano? Nije prihvaćen Pojam evidentiranog arheološkog nalazišta nalazi se u pojmovniku Zakona.
156 Udruženje hrvatskih arhitekata (UHA) VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. Predlaže se zakonodavcu da uskladi terminologiju vrste radova sa drugim zakonima i propisima kojima se regulira građenje i održavanje građevina, te da se uvrsti termini redovitog ili izvanrednog održavanja građevina te termini hitnih ili nužnih popravaka. Predlaže se zakonodavcu da se uspostavi olakšana procedura provođenja izvanrednog održavanja zgrada i hitnih popravaka na zgradama koje su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro u izvanrednim okolnostima kroz dostavu obavijesti s prijedlogom mjera izvanrednog održavanja i hitnih popravaka nadležnom konzervatorskom odjelu te provedbom konzervatorskog nadzora. Predlaže se zakonodavcu da se omogući sukcesivna/fazna provedba mjera zaštite i očuvanja pojedinačno zaštićenih kulturnih dobara unutar određenog vremenskog perioda uz uvođenje kontrolnih mehanizama. Primljeno na znanje Izrada Zakona obavlja se u suradnji sa Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.
157 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. Potrebno je propisati da, kod znatne izmjene projekta, a što je učestalo te ako nadležno tijelo tako procjeni, može izdati nove posebne uvjete. Nije prihvaćen Pitanje je uređeno člankom 53. Stavkom 8.
158 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. Definiranje za što se posebni uvjeti ne izdaju nije jasno, između ostaloga se spominju i radovi koji se potencijalno izvode na temelju glavnog projekta, i automatski podliježu izdavanju posebnih uvjeta i uvjeta priključenja npr. zamjena i popravak instalacija ili pregradnje koje ne utječu na konstrukciju (popravak instalacija je u redu, ali zamjena može biti i zamjena vrste instalacija, a pregradnje se mogu izvršiti radi prenamjene i ne moraju utjecati na konstrukciju, a onda opet treba gl. projekt i sl.) Prihvaćen Prihvaća se.
159 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. Potrebno jasnije definirati na koje se građevine odnosi odredba, za koje sve vrste radova i na koji način služba zaštite može utvrditi postojanje vrijednih nalaza ako ne sudjeluje u izdavanju odobrenja a time niti u konzervatorskom nadzoru. Smatramo da bi zajednički prostori povijesnih stambenih i stambeno-poslovnih građevina (npr. stubišta, veže i sl.), kao i reprezentativni prostori javnih zgrada trebali biti izuzeti od odredbi ovog članka. Prihvaćen Odredba je dodatno precizirana.
160 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. Što je evidentirana baština, pojasniti pojam. Primljeno na znanje Razmotrit će se.
161 Maja Zelić VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. Pojam EVIDENTIRANE BAŠTINE je potrebno objasniti u pojmovniku u čl. 5. Smatram kako pojam evidentirane baštine treba zadržati u Zakonu! Najbrojnija je definitivno ona arheološka, ali i druga nepokretna baština je vrijedna te predmnijeva da možda postane trajno zaštićena nekada u budućnosti. Primljeno na znanje Razmotrit će se.
162 Gradski muzej Vinkovci VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. U članku 56. treba se brisati evidentirana baština (ako se odnosi i na evidentiranu arheološku baštinu). Definicija evidentiranog arheološkog nalazišta u članku 5. kaže "Evidentirano arheološko nalazište/nalaz jest oznaka/pojam/naziv u prostornim planovima svih razina/studijama utjecaja na okoliš za područje/mjesto/položaj koji ima arheološki potencijal ali nedovoljno poznat prije provedenih arheoloških istraživanja." A u članku 43. stavak 3. piše da se terenski pregledi i drugi oblici neinvazivnog istraživanja arheološke baštine obavezno provode i na područjima na kojima je ona evidentirana ili za koje se predmijeva da sadrže arheološku baštinu, da bi se utvrdio opseg, karakter arheološkog nalaza i potrebe za provođenjem arheološkog istraživanja te potrebe za donošenjem odluke o proglašenju statusa kulturnog dobra. Prihvaćen Već je uneseno u odredbe.
163 Ivana Haničar Buljan VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 56. Potrebno je izbaciti ili promijeniti izraz "evidentirana baština" jer je nejasan. Evidentirano je i ono što je u Registru! Završni radovi mogu biti i na pročelju pa je potrebno navesti da se odnosi na radove u interijeru. Što će se dogoditi s izvornom opremom zajedničkih prostora (stubišta, ograde, rasvjetna tijela)? Nepovratno će nestati. Tko će o tome brinuti? Tko će prijaviti pronalazak "vrijednih do sada nepoznatih dijelova zgrade i njezine opreme"? Članak 56. treba preoblikovati (preimenovati) i u njemu odrediti mjere zaštite neregistriranih dobara. (npr. kvalitetne opreme interijera zajedničkih prostora, npr. ulaznih hallova i stubišta, oslika, vrtova i sl.). Djelomično prihvaćen Ne prihvaća se u dijelu koji se odnosi na pojam evidentirane baštine koji je općepoznat u struci, a za baštinu unesenu u registar koristi se pojam registrirane baštine. Odredba sadrži izričaj da se odnosi na radove unutar građevine. Vezano uz članak 56. odredba će s preoblikovati.
164 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 57. Potrebno je dodati da je o početku radova na kulturnom dobru investitor, odnosno druga odgovorna osoba, obvezna prethodno izvijestiti službu zaštite radi provođenja konzervatorskog nadzora. Prihvaćen Prihvaćeno u članku 55. Stavku 9.
165 Hrvatska komora arhitekata VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 58. Izmijeniti (1) Ako investitor ili izvođač radova poduzima radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar obuhvata kulturnoga dobra bez odobrenja za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenog glavnog projekta odnosno protivno odobrenju za zahvat na kulturnom dobru ili potvrđenom glavnom projektu, za takvu radnju ili zahvat Ministarstvo će po službenoj dužnosti narediti obustavu rješenjem i označiti gradilište odgovarajućim znakom. (2) U slučaju iz stavka 1. ovog članka Ministarstvo će prema potrebi naložiti investitoru obvezu povrata u prijašnje stanje i/ili druge obveze vezane uz provedbu mjera zaštite kulturnih dobara te da će se u slučaju da rješenje ne bude u cijelosti izvršeno u određenom roku 60 dana, izvršenje provesti putem trećih osoba na njegov trošak. (3) Rješenje iz stavka 1. ovog članka može se donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke i dostavlja se građevinskoj inspekciji. (4) Ako investitor ili izvođač radova poduzima radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar obuhvata kulturnoga dobra bez građevinske dozvole odnosno protivno građevinskoj dozvoli, Ministarstvo će obustaviti rješenjem takvu radnju i zahvat te zatražiti od građevinske inspekcije poduzimanje mjera sukladno posebnom zakonu. Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. (5) Inspekcija za zaštitu kulturnih dobara će u slučaju donošenja rješenja o obustavi radova iz stavka 1. i 4. ovoga članka odmah pokrenuti prekršajni postupak ili izdati prekršajni nalog. (6) Ako investitor ili izvođač radova ne postupi po rješenju iz stavka 1. i 4. ovoga članka i odmah ne obustavi radove, inspekcija za zaštitu kulturnih dobara će na temelju zapisnika o provedenom nadzoru pokrenuti prekršajni postupak ili izdati prekršajni nalog. (7) Nezavisno od pokrenutih prekršajnih postupaka iz stavka 5. i 6. ovoga članka i izdavanja prekršajnog naloga, u slučaju iz stavka 2. ovog članka, ako vlasnik ili suvlasnik, nositelj prava na kulturnom dobru i imatelju kulturnog dobra ne izvrše obvezu obustave na temelju rješenja o izvršenju Ministarstva, radi izvršenja obveze obustave radova izreći će im se novčana kazna rješenjem inspekcije za zaštitu kulturnih dobara. Novčana kazna izriče se fizičkoj osobi rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna za pravnu osobu rješenjem se izriče odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. (8) U slučaju daljnjeg neizvršavanja rješenja o izvršenju iz stavka 2. ovog članka inspekcija za zaštitu kulturnih dobara izreći će drugu, veću novčanu kaznu unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta. Ukoliko se u danom roku ne izvrši plaćanje novčane kazne, pokreće se ovršni postupak ili kod nemogućnosti provedbe, upis tereta u zemljišnu knjigu na predmetnoj nekretnini. (9) Investitor iz stavka 1. ovoga članka dužan je po ovlaštenoj osobi izraditi projekt povrata kulturnog dobra u prijašnje stanje za koji Ministarstvo izdaje odobrenje da je u skladu s posebnim uvjetima i mjerama zaštite kulturnog dobra u roku 40 dana. (10) Ako projekt iz stavka 9. ovoga članka nije usklađen s izdanim posebnim uvjetima zaštite, zahtjev za izdavanje odobrenja se odbija rješenjem. (11) Rješenje o obustavi radova iz stavka 1. i 4. ovoga članka sadrži opis radnji ili zahvata na kulturnom dobru koji su predmet obustave, sukladno zapisniku o konzervatorskom nadzoru, obveze investitora i rok u kojem ih je dužan izvršiti. (12) Radovi iz stavka 1. i 4. ovoga članka smatraju se u smislu ovoga Zakona obustavljenima kada Ministarstvo ili inspektor zaštite kulturnih dobara na kulturnom dobru na prigodnom i vidljivom mjestu ostavi obavijest o obustavi radova u obliku službenog znaka koji se pobliže uređuje pravilnikom iz stavka 20. ovoga članka, bez obzira jesu li na mjestu radova na kulturnom dobru zatečeni izvođač i/ili investitor radova. (13) Obavijest o obustavi radova u obliku službenog znaka iz stavka 12. ovoga članka zabranjeno je ukloniti ili oštetiti. (14) Ako je radnje i zahvate na kulturnom dobru iz stavka 1. i 4. ovog članka obustavio inspektor za zaštitu kulturnih dobara, rješenje o obustavi i zapisnik o očevidu dostavljaju se građevinskoj inspekciji radi daljnjeg postupanja. (15) Rješenje iz stavka 14. ovoga članka se može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke. (16) Žalba na rješenje Ministarstva o obustavi radova iz stavaka 1. i 4. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja. (17) Ako osobe iz stavaka 1. i 4. ovoga članka ne obustave započetu radnju ili zahvat na kulturnom dobru, Ministarstvo će obavijestiti nadležnu policijsku upravu radi sprječavanja daljnje štete na kulturnom dobru i nadležnu građevinsku inspekciju. (18) Ako vlasnik kulturnog dobra na kojem se obavljaju neodobreni radovi nije investitor, a radove obavlja nositelj prava na kulturnom dobru ili druga osoba, vlasnik je solidarno odgovoran za neodobrene radove zajedno sa investitorom ili izvođačem, sukladno odredbama ovoga Zakona. (19) Izvođač radova ne smije započeti izvođenje radova na kulturnom dobru bez valjane dokumentacije sukladno ovom Zakonu i obavijesti Ministarstvu o početku radova. (20) Ministar nadležan za kulturu će pravilnikom urediti obavijest o obustavi radova u obliku službenog znaka. Djelomično prihvaćen Stavak 1. i 2. prihvaća se, u preostalom dijelu je razmotreno.
166 GRAD ZAGREB VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 58. Stavak (8): Pravna nesigurnost, koliko puta znači više puta, potrebno odrediti izrazom: do izvršenja Prihvaćen Odredba je precizirana
167 Ivan Alduk VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 58. U ovakvim i svim sličnim slučajevima, ovdje ili u budućim Pravilnicima - definirati proceduru provođenja Mjera zaštite i sl. na trošak investitora, a putem trećih osoba. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
168 Hrvatska komora arhitekata VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 59. stavak (4), na kraju dodati: „ i odmah naložiti izvršenje naloga putem trećih osoba.“ Prihvaćen U članku 58. stavku 2. propisan je rok za postupanje.
169 Hrvatska komora arhitekata VII. IZDAVANJE POSEBNIH UVJETA, POTVRDE GLAVNOG PROJEKTA, ODOBRENJA ZA ZAHVATE NA KULTURNOM DOBRU I DRUGIH AKATA U POSTUPCIMA ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA, Članak 60. Komentar: članak je neodređen, nedovoljno precizan. Primljeno na znanje Posebnim propisom Zakonom o sustavu državne uprave propisana je obveza suradnje svih tijela državne uprave tako da je način suradnje već definiran.
170 Pavle Dugonjić VIII. IZVOZ, UVOZ I POVRAT KULTURNIH DOBARA, Članak 62. Čl. 62. komentar g. Goran Generalić pretpostavlja da je pravo nekog pojedinca privatizirati kulturno dobro ukoliko institucija odbije pravo prvokupa, čime se otvara Pandorina kutija za detektoraše i devastatore kulturnih dobara. Ako institucija odbije kupiti keltski mač za milijun dolara, dakle, nalaznik ga može iznijeti s područja RH/EU i prodati. Apsurd. Ovakav je prijedlog neprihvatljiv. Nije prihvaćen Ukoliko ovlaštenici ne iskoriste pravo prvokupa, vlasnik može prodati kulturno dobro međutim ne može ga trajno izvesti ili iznijeti iz Republike Hrvatske
171 Goran Generalić VIII. IZVOZ, UVOZ I POVRAT KULTURNIH DOBARA, Članak 62. Tražim dodavanje članaka: (9) Pokretno kulturno dobro može se u slučaju prodaje trajno izvesti i iznijeti iz Republike Hrvatske ukoliko je pravo prvokupa prethodno pod istim uvjetima odbio grad ili općina, županija ili Grad Zagreb i Republika Hrvatska. (10) Pokretno kulturno dobro može se u slučaju preseljenja vlasnika u inozemstvo trajno izvesti i iznijeti iz Republike Hrvatske ukoliko je pravo prvokupa prethodno odbio grad ili općina, županija ili Grad Zagreb i Republika Hrvatska. Nije prihvaćen Kulturna dobra štite se kao nacionalno blago te nije dopušteno njihovo trajno iznošenje iz Republike Hrvatske.
172 Filomena Sirovica X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 74. "...se nađe u zemlji, moru ili vodi..." zamijeniti s : "na površini ili ispod površine tla, na kopnu, u vodi ili moru" kako bi bilo usklađeno s drugim člancima u kojima se spominje smještaj kulturnog dobra Nije prihvaćen Pitanje je već uređeno člankom 73. Zakona
173 Pavle Dugonjić X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 74. Čl. 74., st. 3. Utvrditi pojam "blago". Nije prihvaćen Pojam blaga definiran je posebnim propisom, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravim, u članku 140. stavku 1.
174 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 74. Kako predmnijevano kulturno dobro može, a ne mora biti kulturno dobro u konačnici, ovaj bi zakon, u pogledu stjecanja vlasništva nad predmetima koji su bili predmnijevano kulturno dobro, a u konačnici to nisu, trebao omogućiti primjenu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te odrediti rok u kojem s , ukoliko se takva stvar ne proglasi kulturnim dobrom, na nju primjenjuje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nije prihvaćen Za pokretnu stvar utvrdit će se status sukladno ovom Zakonu te ukoliko se utvrdi da nije kulturno dobro primijenit će se Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
175 Grad Pula - Pola X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak75. Vezano uz stavak (4) ovog članka, potrebno bi bilo omogućiti da se jedinicama lokalne (regionalne) samouprave na čijem se području građevina arheološkog značaja nalazi, Rješenje dostavi i u papirnatom i/ili elektronskom obliku, sve radi lakšeg praćenja te pravovremenog očitovanja na doneseni akt. Primljeno na znanje Kod utvrđivanja građevina arheološkog značaja surađuje se sa jedinicama lokalne samouprave
176 Gradski muzej Vinkovci X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak75. (3) Građevina iz stavka 1. ovoga članka može se ustupiti na upravljanje i korištenje jedinicama lokalne i/ili jedinicama područne (regionalne) samouprave, te drugim pravnim osobama na čijem se području nalazi, na njihov zahtjev. Muzeji bi također mogli upravljati građevinama arheološkog značenja Nije prihvaćen Odredba omogućuje da JLS daju na upravljanje muzejima građevine arheološkog značenja.
177 Hrvatska komora arhitekata X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 77. U obveze vlasnika nepokretnog kulturnog dobra dodati: - posjedovati arhitektonski snimak postojećeg stanja građevine izrađen od ovlaštene osobe, u mjerilu 1:50 i detaljnijem“ Nije prihvaćen Obveze vlasnika su definirane na način da budu razmjerne njegovim mogućnostima.
178 jurica škofač X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 77. Članak 77.(4) rečenicu treba završiti:... koji su nužni za održavanje kulturnog dobra, a bit će financijski potpomognuti od lokalne, regionalne i Ministarstva kulture i medija RH. U suprotnom je tim vlasnicima najpametnije da ta svoja kulturna dobra prodaju jer je za redovno održavanje potrebno strašno puno novca - to je jedna velika rupa bez dna.! U tom smislu je potrebno razmisliti i o prijavnicama koje se trebaju zvati: Redovno održavanje na kulturnim dobrima. Primljeno na znanje Financiranje se osigurava u okviru programa javnih potreba u kulturi iz državnog proračuna i proračuna JLS kao i sredstava spomeničke rente
179 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 78. Kada inspekcija rješenjem izriče kaznu protiv tog rješenja treba biti propisano pravo žalbe koje odgađa izvršenje. Protivno je Konvenciji Vijeća Europe kazniti nekoga i ne dopustiti mu efikasni pravni lijek zato iz stavka 10 treba izbaciti stavke 3. i 4. Nije dobro kažnjavati prije pravomoćnosti odluke. Prihvaćen Prihvaća se
180 GRAD ZAGREB X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 78. Stavak (4) Pravna nesigurnost, koliko puta znači više puta, potrebno odrediti izrazom: do izvršenja Stavak (8) Izmijeniti u: ostanu bez upravitelja ili više nemaju upravitelja (poredak riječi je zbunjujući). Primljeno na znanje Odredba je sukladna članku 142. Zakona o općem upravnom postupku.
181 jurica škofač X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 79. Članak 79.:ok sve stoji , ali je potrebno navesti kome sve to vlasnik podnosi zahtjev za naknadu izvanrednih troškova: jel to nadležni konzervatorski, jel to neka referentica u Ministarstvu...tko je to? Primljeno na znanje Definirano je u članku 79. stavku 4.
182 Jadran Kale X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 79. Zadržavanje fakultativne zaštite kulturnog dobra, bez propisane stupnjevane obveze sufinanciranja registriranog kulturnog dobra, ne odgovara obvezi preuzetoj Konvenciji iz Granade (1985.), čl. 6, par. 3, o potpori privatnim financiranjima vlasnika kulturnih dobara. U tom dijelu također izmiče francuskom zakonskom uzoru, što se u obrazloženju moglo usporediti po troškovima. Fakultativna zaštita kulturnih dobara relativizira Registar kulturnih dobara i, u kombinaciji s propisanim provjerama stanja registriranih kulturnih dobara, otežava proračunska planiranja. S poštovanjem, izv. prof. dr. sc. Jadran Kale, dipl. etnol. Primljeno na znanje Zakonske odredbe uvažavaju i sadrže kriterije za hitne mjere zaštite.
183 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 81. U stavku 2. trebala bi se navesti kako se vrše pojedina ograničenja, kako se ograničava posjed, kako uporaba te kako promet kulturnim dobrom. Postavlja se pitanje zašto je s aspekta zaštite i čuvanja kulturnog dobra potrebno ograničavati pravni promet, te zašto je zakonodavcu bitno vlasništvo kulturnog dobra da se propisuje izvlaštenje. Iz čega proizlazi da bi jedan pravni subjekt bolje štitio ili čuvao kulturno dobro od drugog. Zašto se posebno dopušta založno pravo a ne recimo uspostava osobne služnost puta. Primljeno na znanje Definirano je u daljnjim odredbama. Prvokup i izvlaštenje su pravni instituti kojima se osigurava zaštita kulturnih dobara za koje postoji poseban interes jedinica lokalne i područne samouprave i Republike Hrvatske, a uspostavom založnog prava osigurava se povrat uloženih financijskih sredstava od strane ovlaštenika na ime troškova zaštite i održavanja kulturnog dobra.
184 Pavle Dugonjić X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 86. Čl. 86. Umjesto termina "kulturno dobro" bilo bi bolje razlučiti narav istog, jer mi se čini da se ovdje misli na nepokretno kulturno dobro (građevinu, arhitektonski sklop), a ne na kulturna dobra općenito (pokretni arheološki nalaz i sl.). Isto se provodi kroz prijašnje i naredne članke. Nije prihvaćen Radi se o pokretnim i nepokretnim kulturnim dobrima.
185 GRAD ZAGREB X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 88. Definirati tko može biti organizator aukcije, tko može a tko ne smije sudjelovati u aukciji (radi mogućih sukoba interesa i potrebne transparentnosti) Također, potrebno je o aukciji izvijestiti nadležno tijelo. Nije prihvaćen Definirano je člankom 71. Zakona.
186 Hrvatska komora arhitekata X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 93. Stavak 1: „Vlasnik, nositelj prava na kulturnom dobru i imatelj kulturnog dobra dužan je popraviti štetu na kulturnom dobru koja je prouzročena radnjama protivnim odredbama ovoga Zakona ili bilo kojim drugim uzrocima.“ Primljeno na znanje Obveze vlasnika mogu se propisati na način da budu razmjerne njihovim mogućnostima primjerice u slučaju potresa ili sličnih izvanrednih okolnosti.
187 Ana-Marija Salopek X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 93. U stavku 2. brisati dio: „i pravnih“ jer se dozvole za rad na kulturnim dobrima izdaju isključivo fizičkim osobama prema još uvijek važećem zakonu i pravilnicima koji se odnose na stručna zvanja i dopuštenja za obavljanje zahvata na kulturnim dobrima. Ana-Marija Salopek, mag. art., konzervatorica-restauratorica Nije prihvaćen Za pravne osobe se presumira da imaju dopuštenje ako zapošljavaju osobu koja posjeduje dopuštenje za rad na kulturnom dobru.
188 jurica škofač X. OBVEZE I PRAVA VLASNIKA KULTURNOGA DOBRA I DRUGIH ODGOVORNIH OSOBA, Članak 94. U cijelom ovom prijedlogu Zakona najmanje riječi o vlasnicima kulturnog dobra. Veliki udio čine fizičke osobe kao vlasnici kulturnog dobra. Dakle, ti ljudi su građani RH s različitim imovinskim stanjem. To znači da neki mogu održavati svoje kulturno dobro, a neki i ne. Nadalje te fizičke osobe, koji su vlasnici kulturnog dobra su presudne! da bi kulturno dobro "preživjelo" i dalje ostalo u nasljeđe idućim generacijama. Nikakvim konkretnim mjerama se ne izlazi u susret fizičkim osobama. Potrebno je uvesti nekoliko puta na godinu "Dane otvorenih vrata konzervatorskih odjela" po županijama, isti ti "nadležni" konzervatorski odjeli moraju dva do tri puta godišnje organizirati susret stručnih zaposlenika-konzervatora i fizičkih osoba koje imaju u vlasništvu kulturna dobra. Najveći problemi su: neimanje obostrane komunikacije, neinformiranost fizičkih osoba koje su vlasnici kulturnog dobra, inertnost konzervatorskih odjela da komuniciraju s fizičkim vlasnicima, nedostatak stručnjaka u konzervatorskim odjelima, preglomazna birokracija- koja je često uzrok da konzervator ne od reagira na vrijeme. Navodim primjer zaštićene tradicijske katnice u kojoj žive mladi ljudi s posebnim potrebama, bez kupaone, bez wc-a. Konzervator iz nadležnog odjela nikad nije ni došao vidjeti niti kulturno dobro, niti se eto barem upoznati s vlasnicima, vidjeti kako ti ljudi žive u njemu. Na moj prijedlog da se nešto poduzme odgovor je bio da nadležno konzervatorski odjel nije Centar za socijalnu skrb. Da nije, ali isti taj Centar je državna ustanova i zar je tako teško da dvije ustanove dogovore barem nešto. Kuća je strašno stradala i u petrinjskom potresu. I opet ništa. Dakle to je zaštita na papiru i to je to. Primljeno na znanje Ministarstvo redovito sufinancira programe zaštite i očuvanja kulturnih dobara u okviru ostvarivanja javnih potreba u kulturi.
189 Arheološki muzej Istre XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 95. Članak ne obuhvaća privatne pravne osobe koje se bave djelatnošću zaštite i očuvanja. Primljeno na znanje Posebni zakoni na koje se upućuje u odredbi omogućuju i osnivanje privatnih muzeja, arhiva i knjižnica, a ovaj Zakon omogućava obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova od strane osoba koje imaju dopuštenje.
190 Ana-Marija Salopek XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 95. U stavku 2. dodati i konzervatore-restauratore kao fizičke osobe jer i oni obavljaju ovim člankom propisane djelatnosti u skladu s ovim Zakonom. Nije jasno na što se odnose „ostale restauratorske ustanove“. Ana-Marija Salopek, mag. art., konzervatorica-restauratorica Primljeno na znanje Ovo pitanje uređeno je člankom 114. Zakona.
191 jurica škofač XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 95. Članak 95. (2) Privatne zaštićene Zbirke također čuvaju pokretna kulturna dobra. Zašto i one nisu navedene?, ako ih u prethodnim člancima na nekoliko mjesta navodite! Nije prihvaćen U konkretnom slučaju radi se o poslovima na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a samostalne zbirke kao pravne osobe se mogu osnovati u skladu s posebnim Zakonom na koji se upućuje, a to je Zakon o muzejima. Prema tome ovo pitanje je već uređeno.
192 IVANA SAMBOLIĆ XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 96. Kao clana Povjerenstva ukljuciti konzervatora-restauratora, s obzirom da od ovdje navedenih profesija niti jedna nije toliko upucena u materijale i tehnologiju predmeta umjetnicke bastine. U ovdje navedenim profesijama jedino je arhitektura iz redova prirodnih znanosti, ostale profesije su humanisticke te je potrebno interdisciplinarno sagledavanje u donosenju odluka. Skolovanje na studiju konzerviranja-restauriranja jedino daje takav zaokruzen pristup, a nije prema ovom prepoznat. Jednako kao i natjecaji za zaposljavanje u KO, gdje se studij konzerviranja-restauriranja uopce ne navodi u natjecaju, tako da ispada da se u Hrvatskoj skoluju konzervatori- restauratori ali se ne mogu zaposliti kao konzervatori. Primljeno na znanje Umjesto Povjerenstva ustrojit će se Služba za drugostupanjski postupak Ministarstva sukladno Zakonu o sustavu državne uprave.
193 Hrvatska komora arhitekata XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 96. Stavak (2) Potrebno uskladiti ovaj stavak sa Zakonom o prostornom uređenju, kojim nije predviđeno davanje mišljenja Ministarstva na prostorne planove. Primljeno na znanje Zakon se izrađuje u suradnji sa ministarstvom nadležnim za prostorno uređenje.
194 GRAD ZAGREB XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 96. U stavku (3) Nije jasno definirana nadležnost konzervatorskih ureda, službi i odjela s obzirom na trenutačnu nadležnost konzervatorskih odjela. Također nije definiran niti status Gradskog zavoda. Centralizacija predmetnih poslova u suprotnosti je s Vladinom mjerom decentralizacije te reformom provedenom 2020. kada su se poslovi državne uprave povjerili županijama s obrazloženjem bržeg, učinkovitijeg i kvalitetnijeg pružanja usluga s naglaskom na bolju dostupnost građanima, pri čemu je Grad Zagreb istaknut kao dobar primjer obavljanja povjerenih poslova te je predstavljen kao učinkovit model obavljanja istih. Također, valja istaknuti da novi Zakon treba ići u smjeru smanjivanja razine centraliziranosti te značajnije pozicionirati županije /Grad Zagreb kao nositelje regionalnog rasta i razvoja. Nije prihvaćen Primjedba je razmotrena međutim nužno je osigurati jedinstvenost konzervatorske službe na cijelom teritoriju Republike Hrvatske, a što je predviđeno i konvencijskim pravom te je u interesu cjelovite zaštite kulturne baštine. Konvencijom o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine predviđeno je da država uspostavlja jedinstvenu službu zaštite, a što također predviđa Konvencija o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara. Također Zakon o sustavu državne uprave predviđa pretpostavke pod kojima se može poslove državne uprave povjeriti jedinicama lokalne i područne samouprave. Kulturna dobra su važećim Zakonom kao i Nacrtom prijedloga zakona proglašena dobrima od posebnog interesa i nacionalnim blagom Republike Hrvatske te je za njihovu zaštitu potrebno osigurati rad jedinstvene konzervatorske službe na cijelom teritoriju Republike Hrvatske.
195 Ana-Marija Salopek XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 96. U stavku 7. u popis poželjnih zanimanja dodati i konzervatore-restauratore. Sramotno je da već preko četvrtine stoljeća studiji konzervacije i restauracije u RH obrazuju i šalju u svijet vrhunski kadar koji nikako nije prepoznat od strane MKM. Činjenica je da konzervator-restaurator kulturno dobro sagleda i obrađuje kako s povijesno umjetničke perspektive tako i fizikalno-kemijsko-biološke, te kroz oči i ruke umjetnika i zanatlije. To je struka koja svojim interdisciplinarnim pristupom povezuje humanističke, prirodne i tehničke znanosti sa fizičkom intervencijom u materijale, a sve u svrhu brige o kulturnoj baštini. Ovo nije jedini slučaj da se konzervatore-restauratore stavlja u drugi plan kad je riječ o donošenju odluka što i kako s materijalnim kulturnim dobrom. Zapošljavanje konzervatora-restauratora na mjesta konzervatora ili u druge urede MKM kod nas je, nažalost, još uvijek iznimka, što je apsurdno jer je to struka koje u svom nazivu već sadrži riječ „konzervator“. Ana-Marija Salopek, mag. art., konzervatorica-restauratorica Primljeno na znanje Umjesto Povjerenstva ustrojit će se Služba za drugostupanjski postupak Ministarstva sukladno Zakonu o sustavu državne uprave.
196 Arheološki muzej Istre XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 99. Zašto su točno definirani profili u stavku 1 kada stavak 2 kaže da nadzor mogu obavljati i drugi službenici Ministarstva na temelju ovlaštenja ministra nadležnog za kulturu? Mogu li inspektori biti i osobe koje nisu službenici Ministarstva? Nije prihvaćen Inspektori mogu biti osobe koje su definirane Zakonom o sustavu državne uprave.
197 Ana-Marija Salopek XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 99. U stavku 1. nejasno je o kojem se pravilniku radi, ali u Uredbi o unutarnjem ustrojstvu u MKM nisu propisani uvjeti potrebni za obavljanje inspekcijskog nadzora. Potrebno je navesti o kojem se točno pravilniku i/ili uredbi radi. Ana-Marija Salopek, mag. art., konzervatorica-restauratorica Primljeno na znanje Radi se o pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva koji se donosi sukladno Zakonu o sustavu državne uprave.
198 Hrvatska komora arhitekata XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 101. Dodati stavak: „Inspektor prema vlastitoj procjeni ima pravo kod izlaska u inspekcijski nadzor zatražiti i dobiti pratnju policijskog službenika.“ Primljeno na znanje Ova mogućnost propisana je Zakonom o sustavu državne uprave.
199 GRAD ZAGREB XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 102. Ukloniti izraz: nastali, pravno neprihvatljiv za dokumente, upotrijebiti drugačiji izraz npr. izrađeni. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
200 Ana-Marija Salopek XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 103. U drugoj natuknici brisati riječ „pravnih“. Odobrenja za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara izdaju se isključivo fizičkim osobama. Čak i kad se radi o odobrenjima koja se izdaju javnoj ustanovi ili privatnoj tvrtki, odobrenje se izdaje fizičkoj osobi koja posjeduje stručno zvanje ili dopuštenje za te poslove unutar svoje ustanove ili tvrtke. Ana-Marija Salopek, mag. art., konzervatorica-restauratorica Nije prihvaćen I pravne osobe mogu biti specijalizirane za obavljanje poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara te je potrebno i nad njima provoditi nadzor.
201 Ana-Marija Salopek XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 104. Natuknica 2. je nejasna. Koji su to radovi koji se mogu obavljati na temelju kojih drugih akata i kojih posebnih propisa ? Zar nisu svi mogući poslovi koji se mogu obavljati na kulturnom dobru uređeni ovim Zakonom ? Ana-Marija Salopek, mag. art., konzervatorica-restauratorica Primljeno na znanje Drugi akti su oni koji su izdani na temelju posebnih propisa kojim se uređuje gradnja i prostorno uređenje
202 GRAD ZAGREB XI. OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, Članak 109. Izraz: nadzirana osoba je potrebno promijeniti u osobu nad kojom je izvršen nadzor odnosno nadzor nad postupanjem /objektom/. Nadzirana osoba koristi se u potpuno drukčijem kontekstu koji se odnosi na druge zakone (npr. zakone pravosudnih tijela i obavještajnih – sigurnosnih agencija). Nije prihvaćen Jasno je o kojoj se osobi radi iz teksta Zakona.
203 Arheološki muzej Istre OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA Iako su ranije kroz zakon definirani i muzeji i arhivi kao ustanove koje štite i čuvaju kulturna dobra, ovdje je naveden samo Hrvatski restauratorski zavod uz osobe definirane u članku 114. Smatram da bi trebalo istaknuti i muzejske institucije i arhive kao ustanove koje se bave zaštitom i očuvanjem ukoliko imaju sistematizirano odjele s takvom funkcijom i zapošljavaju osobe koje imaju dopuštenje za obavljanje takvih poslova. Primljeno na znanje Djelatnost muzeja i arhiva definirana je posebnim zakonima.
204 Ana-Marija Salopek XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA, Članak 112. Stavak 1.: Sukob interesa je da državna ustanova koja se, uz sve druge javne i privatne izvođače konzervatorsko-restauratorskih radova, natječe za sredstva sufinanciranja od strane MKM, ujedno održava i stručne ispite za konzervatore i restauratore, te kontrolira kome će ta stručna zvanja i dodijeliti. Stavak 2.: Članak 112., stavak 2. i članak 114., stavak 5. kontradiktorni su. Tko treba voditi upisnik ? Hrvatski restauratorski zavod ili Ministarstvo kulture i medija ? Trenutno su dostupna oba, a niti jedan nije potpun. U upisnik kojeg vodi HRZ upisana su samo stručna zvanja stečena od 2021. godine nadalje. Upisnik koji vodi MKM zastario je i nije ažuriran godinama. Čak sadrži i popise za konz.-rest. poslove ovlaštenih tvrtki iako pravne osobe već godinama ne mogu dobiti takva dopuštenja. Rezultat takvog vođenja upisnikā, gdje svaka stranka prebacuje odgovornost na onu drugu, je takav da osobe koje su svoja stručna zvanja stekle između 2016. i 2021. godine nema ni na jednom popisu. Ana-Marija Salopek, mag. art., konzervatorica-restauratorica Nije prihvaćen Ne postoji sukob interesa. HRZ samo organizacijski podupire provođenje stručnih ispita, a ispitivače imenuje ministrica kulture i medija iz reda istaknutih stručnjaka, a što je detaljnije uređeno posebnim pravilnikom. Vođenje upisnika je u ovom slučaju kao i drugim slučajevima knjižnica i muzeja povjereno javnoj ustanovi kojoj je osnivač Republika Hrvatska. Za stručna zvanja u knjižničarskoj struci upisnik vodi NSK u Zagrebu, a za muzejska zvanja MDC. Upis stručnih zvanja mogu zahtijevati i osobe koje su takva zvanja stekle u slučaju da nisu unesene u Upisnik.
205 KREŠIMIR TARNIK XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA, Članak 112. U stavku (3) trebalo bi navesti i Hrvatski centar za potresno inženjerstvo – interventna služba kao specijaliziranu pravnu osoba za sprječavanje nastanka štete na kulturnim dobrima, utvrđivanje nastale štete, ublažavanje i njezino uklanjanje kao jedini takav subjekt u republici Hrvatskoj. Primljeno na znanje Odredbom je predviđena suradnja s drugim stručnim službama.
206 Ivana Haničar Buljan XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA, Članak 113. ovdje treba dodati istraživanje i izradu konzervatorske dokumentacije (arhitektonske snimke postojećega stanja i konzervatorski elaborati) Primljeno na znanje Navedena odredba predviđa poslove vezane uz obnovu kulturnih dobara
207 Arheološki muzej Istre XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA, Članak 114. St. 1 Treba dodati i "dokumentiranja kulturne baštine", crteži, elaborati i slično, osim ako se takve stavke podrazumijevaju pod "istraživanje". Primljeno na znanje Posebnim Pravilnikom detaljnije se uređuju navedeni poslovi.
208 Ana-Marija Salopek XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA, Članak 114. U stavku 2. nema potrebe posebno isticati konzervatore-restauratore koji su zvanje stekli u muzejskoj djelatnosti jer su od 2019. godine svi konzervatori-restauratori u stjecanju stručnih zvanja ujednačeni. Konzervatorsko-restauratorsku struka nije više regulirana Zakonom o muzejima. Stavak 5.: Vidjeti komentar vezan za Članak 112., Stavak 2. Ana-Marija Salopek, mag. art., konzervatorica-restauratorica Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
209 Maja Zelić XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA, Članak 114. Stavak (1) Mišljenja sam kako bi u tekst Zakona trebalo nadodati i pojam "IZRADA DOKUMENTACIJE" kulturnih dobara. U Pravilniku se onda pobliže objašnjava što to točno podrazumijeva - izrada arh. snimka postojećeg stanja, izrada projektne dokumentacije (idejni, glavni, izvedbeni projekt), izrada konzervatorskog elaborata, izrada konzervatorsko-restauratorske dokumentacije, odnosno svih radnji koje obuhvaćaju širi pojam izrade dokumentacije za koju se izdaju "licence" Ministarstva. Dokumentacija je ipak jedan od najbitnijih segmenata vezan uz zaštitu i očuvanje kulturnih dobara, odnosno preduvjet za njihovu obnovu ili bilo kakve planirane radnje/zahvate, apliciranje na razne Fondove i sl. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
210 Ivana Haničar Buljan XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA, Članak 114. Čl. 114., st (1) Treba dodati izradu konzervatorskih elaborata (jer i za te poslove postoji dopuštenje MKM. Vidjeti važeći Pravilnik ... https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2018_11_98_1896.html) Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
211 IVANA SAMBOLIĆ XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA, Članak 116. U naslovu pise konzervatorsko-restauratorski poslovi, a poslije u tekstu pise restauratorsko- konzervatorski. Treba dosljedno primjenjivati termin konzervatorsko-restauratorski, jer u praksi gotovo je uvijek slucaj da se predmet prvo konzervira, a zatim restaurira. Prihvaćen Prihvaća se
212 Jadran Kale XII. USTANOVE ZA ZAŠTITU I OČUVANJE KULTURNIH DOBARA, Članak 116. Kako je to u stručnoj periodici analizirao konzervatorski savjetnik Želimir Laszlo, u stvarnom životu su konzervatorska zvanja monopolizirana u državnoj Upravi. Kao popratni učinak takvog stanja pojavila se kućna radinost licenciranih elaborata uključivo i s oponašanjem liječničkih sugeriranja da se do traženog stručnog mišljenja nakon redovnog posla brže dođe u privatnoj praksi. Iz takvih prakticiranja konzervatorstva se zbiva i pisanje elaborata iz istog pera sa suprotstavljenim smjernicama prikladnima po narudžbama od različitih investicija. Sankcije kao u drugim usporedivim strukama nisu moguće jer se raspala obnovljena strukovna udruga kakva bi imala i etičko povjerenstvo s utjecajem na licenciranje. U tom smislu bi po nastavak konzervatorstva kao profesije a ne tehnizirane vokacije povoljno bilo izdvajanje struke iz državne uprave. Ako to nije moguće, zbog izbjegavanja loših učinaka po baštinu i gubitka javnog povjerenja te jasno reguliranje djelatnosti, radu u struci manka prikladno reguliranje kao kod drugih profesija. S poštovanjem, Jadran Kale, etnolog; u ovakvom opažanju potaknut listanjem svojih studentskih bilježaka s predavanja pokojnog profesora Ive Maroevića. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
213 Arheološki muzej Istre XIII. HRVATSKO VIJEĆE ZA KULTURNA DOBRA, Članak 117. alineja 6 – treba stajati "ministru nadležnom za kulturu" Prihvaćen Prihvaća se
214 Arheološki muzej Istre XIII. HRVATSKO VIJEĆE ZA KULTURNA DOBRA, Članak 118. stavak 2. Do sada je predsjednik Hrvatskog muzejskog vijeća automatski bio član HVKD. Kako je dio tema koji obrađuju oba vijeća, smatramo da bi takva praksa trebala ostati. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
215 jurica škofač XIV. FINANCIRANJE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 120. Članak 120 (2) Koje su to povlastice i oslobođenja koje vlasnik, odnosno imatelj kulturnog dobra ima? Primljeno na znanje Razmotreno i precizirano na način da Republika Hrvatska potiče vlasnike u svrhu zaštite i očuvanja kulturnih dobara.
216 Grad Dubrovnik XIV. FINANCIRANJE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 124. Predlažemo da se izmjenama članka 124. propiše: - da jedinice lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb svojim odlukama propisuju i način plaćanja spomeničke rente (broj obroka i rokove u kojima je obveznik dužan podmiriti godišnji iznos spomeničke rente) - da su obveznici spomeničke rente, u razumnom roku, dužni obavijestiti upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove komunalnog gospodarstva o započinjanju obavljanja gospodarske djelatnosti u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline i dostaviti podatak o korisnoj površini predmetnog poslovnog prostora - da se rješenje o utvrđivanju spomeničke rente donosi i ovršava sukladno odredbama Općeg poreznog zakona te da se odredbe istog zakona primjenjuju i kod utvrđivanja zastare. Slijedom iznesenog, predlažemo sljedeće izmjene: I. Predlaže se da se u stavku 4. riječi »plaća se mjesečno« zamjene riječju »iznosi«, a da se iza riječi »eura« doda riječ »mjesečno«, odnosno da stavak 4. glasi: »Spomenička renta iznosi od 0,13 do 0,53 eura mjesečno po četvornome metru korisne površine poslovnog prostora koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline.« Navedeno se predlaže polazeći od pretpostavke da će se zakonskim izmjenama propisati da jedinice lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb svojim odlukama propisuju i način plaćanja spomeničke rente. II. Predlaže se da se u stavku 5. iza riječi »Visinu« dodaju riječi »i način plaćanja«, odnosno da stavak 5. glasi: »Visinu i način plaćanja spomeničke rente propisuje svojom odlukom Grad Zagreb, grad ili općina.« Donošenjem odluka koje će uzeti u obzir brojne činjenice (broj i ekonomsku snagu obveznika, broj i veličinu poslovnih prostora koji se nalaze u nepokretnim kulturnim dobrima i na području kulturno-povijesnih cjelina, specifičnosti najzastupljenije gospodarske djelatnosti na predmetnom području, dinamiku kojom obveznici ostvaruju prihode tijekom godine, opće gospodarsko stanje na predmetnom području) i iskustva iz prethodnih godina, gradovi i općine naplatu spomeničke rente na svom području mogu učinit jednostavnijom i efikasnijom. Slijedom navedenog, predlaže se da gradovi i općine svojim odlukama propisuju i način plaćanja spomeničke rente. III. Predlaže se da stavak 6. glasi: »Obveznici spomeničke rente dužni su u roku od 15 dana od započinjanja obavljanja gospodarske djelatnosti u poslovnom prostoru koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline obavijestiti upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove komunalnog gospodarstva i dostaviti podatak o korisnoj površini predmetnog poslovnog prostora.« Navedeno se predlaže kako bi se jasnije propisala obveza i dodatno naglasila dužnost obveznika spomeničke rente da obavijesti nadležno upravno tijelo o započinjanju obavljanja gospodarske djelatnosti u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline i da dostavi podatke potrebne u postupku utvrđivanja spomeničke rente. IV. Predlaže se da stavak 7. glasi: »Godišnji iznos spomeničke rente utvrđuje se rješenjem o utvrđivanju spomeničke rente koje donosi upravno tijelo jedinica lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove komunalnog gospodarstva.« V. Predlaže se da stavak 10. glasi: »Rješenje o utvrđivanju spomeničke rente donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, a odredbe navedenog zakona primjenjuju se i na zastaru.« Navedeno se predlaže kako bi se otklonila moguća različita tumačenja, odnosno primjena različitih postupovnih zakona. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
217 Grad Opatija XIV. FINANCIRANJE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 124. Mišljenja smo da je ovaj članak potrebno nužno preformulirati na način koji bi doprinio jasnijem postupku utvrđivanja i plaćanja spomeničke rente uvažavajući dosadašnja iskustva prema važećem Zakonu i to: - U stavku 4. propisati visinu spomeničke rente na godišnjoj razini, a ne mjesečnoj s obzirom da je u stavku 7. propisano da se spomeničke renta plaća u godišnjem iznosu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, pa samim tim predložena stipulacija da se spomenička renta plaća mjesečno je u suprotnosti s odredbom stavka 7. - U stavku 5. dodati ovlaštenje predstavničkim tijelima da odlukom propisuju i rokove plaćanja godišnjeg iznosa - Stavak 6. u obliku kako je napisan nema prevelikog smisla budući da nadležno tijelo JLS raspolaže o podacima o obveznicima plaćanja i korisnoj površini poslovnih prostora, koji se nalaze u evidencijama za obračun drugih javnih davanja iz nadležnosti (komunalna naknada). Trebalo bi umjesto takve odredbe propisati da je Obveznik plaćanja spomeničke rente dužan je u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja spomeničke rente, promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja spomeničke rente prijaviti nadležnom tijelu nastanak te obveze odnosno promjenu tih podataka. Te da, ako obveznik plaćanja spomeničke rente ne prijavi obvezu plaćanja, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja u propisanom roku, dužan je platiti spomeničku rentu od dana nastanka obveze. - Stavak 7. preformulirati na način da se: o A) propiše da se Spomenička renta plaća se u godišnjem iznosu koji se utvrđuje kao umnožak osnovice iz stavka 3. i visine spomeničke rente po četvornom metru iz stavka 5. ovog članka o B) izbaci rok plaćanja, ako se (prema ovom prijedlogu) omogući da JLS svojim aktom predvidi plaćanje godišnjeg iznosa u obrocima odnosno rokove plaćanja godišnjeg iznosa spomeničke rente. - Također bi trebalo dodati novi stavak kojim bi se propisao sadržaj rješenja na način da se Rješenjem o obvezi plaćanja spomeničke rente utvrđuje: o 1. iznos spomeničke rente po četvornome metru (m²) nekretnine o 2. obračunska površina nekretnine o 3. godišnji iznos spomeničke rente o 4. iznos obroka ako se spomenička renta prema odluci predstavničkog tijela iz stavka 5. ovog članka plaća u obrocima o 5. rok za plaćanje godišnjeg iznosa odnosno iznosa obroka ako se plaća u obrocima - U stavku 8. precizirati da se pod prestankom obavljanja djelatnosti ne smatra privremeni prekid obavljanja djelatnosti uslijed godišnjeg odmora, sezonskog poslovanja, uređenja prostora i slično budući da su se takva pitanja do sadas pojavljivala u praksi. - Propisati oslobođenja od plaćanja spomeničke rente za sve obveznike koji su u prethodnoj godini izvršili ulaganja u pročelje, krovište i druge vanjske dijelove objekata ili da se ovlasti JLS da svojom odlukama o spomeničkoj renti propisuju takva oslobođenja, a kako bi se time potaknula obnova kulturnog dobra ili zgrada na područjima kulturno-povijesne cjeline - Stavak 10. brisati ili propisati da se na čitav postupak utvrđivanja i naplate, pravnih lijekova, zastare i drugih postupovnih pitanja primjenjuje propis kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima (Opći porezni Zakon). Naime, ovako stipulirana odredba može dovesti do različite primjene propisa za isto javno davanje. Tako primjerice u članku 125. za indirektnu spomeničku rentu nije upućeno na primjenu niti jednog postupovnog propisa, ali se na utvrđivanje i naplatu indirektne spomeničke rente primjenjuje Opći porezni zakon u cijelosti temeljem odredbe članka 1. istog Zakona („Ovaj Zakon uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava“). Primljeno na znanje Primljeno na znanje
218 GRAD ZAGREB XIV. FINANCIRANJE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 125. Nije potrebno izdvajati indirektnu rentu. Nije prihvaćen Osnovica za obračun je različita te se prijedlog ne prihvaća. Indirektna spomenička renta određena je prema djelatnosti i prema dohotku.
219 Ana-Marija Salopek XIV. FINANCIRANJE ZAŠTITE I OČUVANJA KULTURNIH DOBARA, Članak 126. Članak 116. ne odnosi se na ostvarivanje nacionalnog programa, već na stručna zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj struci. Zamijeniti ispravnim brojem članka. Ana-Marija Salopek, mag. art., konzervatorica-restauratorica Prihvaćen Prihvaća se
220 Jelena Jovanović XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 128. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna ILI FIZIČKA osoba koja:… Nije prihvaćen Nomotehnička pravila ne dopuštaju navedeni način, zbog manje visine kazne fizičke osobe su navedene u sljedećem stavku
221 JACQUELINE BALEN XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 128. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna ILI FIZIČKA osoba koja:… Nije prihvaćen Nomotehnička pravila ne dopuštaju navedeni način, zbog manje visine kazne fizičke osobe su navedene u sljedećem stavku
222 Pavle Dugonjić XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 128. Čl. 128., st. 1., e). Proširiti djelokrug zabrane korištenja detektora metala i definirati postupak prijave nalaza po pronalasku. Isto i za podvodne zone i nalazišta - što s ostalim područjima na kojima je moguće otkriti potencijalni pokretni materijal? On ne spada u zabranu? Ovdje se govori o sankcioniranju, a o prevenciji nigdje niti riječi... Primljeno na znanje Primljeno na znanje
223 Branko Salopek XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 128. Dodati i kaznu propisanu za nadležnog konzervatora i/ili konzervatorski odjel kad dođe do fizičkog oštećenja materijalnog kulturnog dobra u sljedećim slučajevima: - nadležni konzervator odgovoran je zbog nestručno propisanih konzervatorskih uvjeta, smjernica i mjera zaštite koji se odnose na dopuštene materijale i metode rada, ako se izvođač tih uvjeta držao. - nadležni konzervator odgovoran je ako je izvođenje zahvata rješenjem odobrio izvođaču neovlaštenom za radove na kulturnim dobrima, a radovi su izvršeni pod njegovim konzervatorskim nadzorom. - nadležni konzervator odgovoran je ako je postupio protiv uvjeta izdanih u rješenju. Primjerice kad je rješenjem propisano da poslove na kulturnom dobru mora obaviti ovlašteni konzervator-restaurator, a nadležni konzervator taj posao ipak ustupi neovlaštenom obrtniku pod svojim konzervatorskim nadzorom. - nadležni konzervator odgovoran je ako je dozvolio početak radova bez prisutnosti propisanog, a za te radove ovlaštenog konzervatora-restauratora. Primjerice kod obnove građevina čest je slučaj da konzervator-restaurator bude pozvan tek po završetku građevinskih radova kako bi, uz svoj posao, sanirao dodatnu štetu koju su napravili građevinari. Konz.-rest. zahvati dio su cjelokupne konstrukcijske i završne obnove, a ne samo za „ušminkavanje“ ili čišćenje građevinarskog nereda. Dodati i kaznu propisanu za nadležnog konzervatora i/ili konzervatorski odjel kad nadležni konzervator ne poštuje zakonske procedure ili opći upravni postupak. Vjerujem da su sljedeći slučajevi već uređeni drugim zakonima, ali ih je potrebno naglasiti i u ovom Zakonu: - nadležni konzervator, kao odlučujuća stranka, odgovoran je kad ne poštuje propisane zakonske rokove unutar koje je državni službenik obvezan stranci uzvratiti telefonski poziv, elektroničku ili fizičku poštu. Isto vrijedi i za izdavanje rješenja i drugih dokumenata. - nadležni konzervator, kao odlučujuća stranka, odgovoran je za neopravdano uskraćivanje prethodnog odobrenja za izvođenje zahvata na kulturnom dobru ako tražitelj odobrenja ispunjava sve formalne uvjete. - nadležni konzervator, kao odlučujuća stranka, odgovoran je za povrede prava na zaštitu osobnih podataka stranaka s kojima komunicira. - nadležni konzervator, kao odlučujuća stranka, odgovoran je za zloupotrebu položaja ili pogodovanje. Branko Salopek, mag. art., konzervator-restaurator Primljeno na znanje Odgovornost fizičke osobe je propisana. Odgovornost državnih službenika propisana je posebnim zakonima.
224 Ivana Haničar Buljan XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 128. Iznosi novčanih kazni su jako male. Postoje slučajevi kada su vlasnici kulturnih dobara svjesno prekršili Zakon i nije im bio problem platiti kaznu za to što su srušili kulturno dobro. Osim kazni bilo bi dobro nekako u Zakon uklopiti poticaje, npr. oslobođenje poreza za materijal i radove na obnovi kulturnog dobra. Nije prihvaćen Novčane kazne su propisane sukladno Prekršajnom zakonu koji uređuje raspon kazni
225 odvjetnik mr. sc. Dražen Letica XV. PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 133. Propisana zastara progona i izvršenja prekršajne sankcije znatno je duža od propisane za prekršaje u prekršajnom zakonu te od zatare propisane za blaža kaznena djela. Koja je svrha propisivanja tako dugog roka zatare iz zakona nije vidljivo. Primljeno na znanje Posebnim zakonom mogu se produžiti rokovi izvršenja.
226 GRAD ZAGREB OČUVANJU KULTURNIH DOBARA, XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Prijelazne i završne odredbe nedorečene su u smislu nadležnosti konzervatorskih tijela (službe, uredi, odjeli) i po pitanju Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode odnosno nisu izrađene u skladu s Jedinstvenim metodološko-nomotehnička pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor ("Narodne novine" br. 74/15.), a koja glase: ODJELJAK C SADRŽAJ PRIJELAZNOG I ZAVRŠNOG DIJELA PROPISA Završni dio propisa Članak 19. (1) Završni dio propisa u pravilu sadržava: a) prijelazne odredbe i b) završne odredbe. (2) Kada se radi o propisu čije se odredbe dijele na dijelove, glave, odjeljke, poglavlja i dr., tada i završni dio treba biti zasebna cjelina, kao prijelazne i završne odredbe ili samo završne odredbe ako nema prijelaznih odredaba. Prijelazne odredbe Članak 20. (1) Prijelaznim odredbama se u pravilu uspostavlja odnos između novoga propisa i propisa koji se stavlja izvan snage njegovim stupanjem na snagu, i to glede njegova djelovanja na slučajeve, situacije i odnose koji su nastali za vrijeme dok je bio na snazi prijašnji propis. (2) Kada se novim propisom na drukčiji način uređuju materijalnopravni odnosi i postupak za ostvarivanje pojedinih prava, odnosno izvršavanja obveza, prijelaznim odredbama treba utvrditi po kojem će se propisu dovršiti postupak koji je pokrenut prema odredbama prijašnjeg propisa, a nije dovršen do dana stupanja na snagu novoga propisa. (3) Kada je odredbama glavnog dijela utvrđeno ovlaštenje za donošenje podzakonskog propisa tada u prijelaznim odredbama treba propisati rok u kojem će se taj propis donijeti, pri čemu treba utvrditi daljnju primjenu propisa koji su doneseni na temelju propisa koji se stavljaju izvan snage, kako ne bi došlo do pravne praznine. (4) Kada se odredbama glavnog dijela novoga propisa utvrđuju novi uvjeti za obavljanje određene djelatnosti, odnosno poslova, nužno je u prijelaznim odredbama utvrditi rok u kojem postojeći subjekti moraju ispuniti nove uvjete, odnosno uskladiti svoje poslovanje, a pri tome treba voditi brigu i o propisanom roku za donošenje podzakonskih propisa ako se pojedina od tih pitanja uređuju podzakonskim propisom. (5) Kada se novim propisom osniva novo tijelo ili određena pravna osoba, odnosno propisuje obveza osnivanja određenog tijela ili određene pravne osobe u prijelaznim odredbama, utvrđuje se rok za: a) osnivanje tijela, odnosno pravne osobe b) preuzimanje poslova i zadaća i c) donošenje akata nužnih za početak rada i poslovanja, ako propisom, nije predviđeno da će se neka od tih pitanja urediti osnivačkim aktom. (6) Kada se novim propisom u određenom području predviđa osnivanje drugog tijela ili druge pravne osobe umjesto postojeće, u prijelaznim odredbama utvrđuje se: a) rok za osnivanje novoga tijela ili pravne osobe b) obveza i rok za preuzimanje prava, obveza, imovine, zaposlenika, dokumentacije, započetih predmeta, pismohrane i dr. c) prestanak tijela, odnosno pravne osobe koji su bili nositelji prava i obveza u sustavu koji prestaje važiti d) rok za zaključivanje rada, odnosno poslovanja, donošenja završnih računa, utvrđivanje bilance stanja i dr. i e) rok za donošenje temeljnih akata od strane novih subjekata i primjenu akata koji su do tada bili na snazi. (7) Kada se u glavnom dijelu novoga propisa uređuju pitanja novih dozvola, odobrenja, licencija i dr., s određenim rokom do kojeg vrijede, koje su dane u skladu s propisom koji se stavlja izvan snage ili se mijenja, tada se u prijelaznim odredbama uređuje njihov pravni položaj, odnosno pitanje da ti akti važe do isteka roka na koji su dani ili prestaju važiti, kao i uvjeti za njihovo produljenje ili davanje, odnosno dobivanje novih. Završne odredbe Članak 21. (1) Završnim odredbama uređuje se: a) prestanak važenja prijašnjeg propisa ili više propisa ili pojedinih odredaba kojima se uređivala materija koja je predmet propisa koji se donosi b) stavljanje izvan snage podzakonskih propisa ako je to potrebno c) dan ili datum stupanja na snagu i d) objava u službenom glasilu. (2) U slučajevima iz stavka 1. točaka a) i b) ovoga članka radi osobite važnosti za pravnu sigurnost nužno je točno navesti propis, odnosno oznaku pojedinih odredaba koje se stavljaju izvan snage, uz precizno navođenje broja službenog glasila u kojem su objavljeni. (3) Kada se stavljanje izvan snage odnosi na više propisa, oni se navode prema njihovoj pravnoj snazi, odnosno tako što se propisi više pravne snage navode ispred propisa niže pravne snage. (4) Kada se stavljanje izvan snage odnosi na više propisa iste pravne snage, oni se navode prema vremenu njihova donošenja, i to prvo ranije doneseni, a zatim kasnije doneseni. (5) Određenje prema kojemu se stavljaju izvan snage svi propisi, odnosno one odredbe propisa koje su u suprotnosti s propisom koji se donosi i to radi toga što bi se otežala primjena propisa i ugrozila pravna sigurnost, nije prihvatljivo, budući da je prepušteno da svatko u primjeni sam utvrđuje što je, a što nije u suprotnosti s novim propisom. (6) Osim obveze objave u »Narodnim novinama« prije stupanja na snagu zakona i samo stupanje na snagu propisano je Ustavom Republike Hrvatske tako da oni stupaju na snagu najranije osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama« ili točno određenog datuma ili nakon određenog roka nakon toga. (7) Iznimno od odredbe stavka 6. ovoga članka, samo zbog osobito opravdanih razloga stupanje na snagu samo zakonom može biti drugačije određeno, tako da određeni zakon stupa na snagu prvoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«. (8) Kada je to nužno, pojedine odredbe mogu stupiti na snagu nakon dana utvrđenog prema stavku 6. i 7. ovoga članka, ali u tom slučaju njihovo stupanje na snagu mora izrijekom biti utvrđeno, i to određenjem datuma ili nastupa određenog događaja. (9) U pravnom sustavu Republike Hrvatske poštuje se pravilo prema kojemu je dan stupanja na snagu propisa istodobno i dan početka njegove primjene, a to se odnosi i na slučaj utvrđen u stavku 8. ovoga članka. (10) Odredba o stupanju na snagu propisa sistematizirana je na kraju propisa i iza nje se više ništa ne propisuje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
227 GRAD ZAGREB XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 134. Tko će dovršiti započete postupke ako se mijenja nadležnost – tijelo koje je započelo postupak ili tijelo koje preuzima nadležnost? To se odnosi i na konzervatorski nadzor nad radovima koji su u tijeku? Primljeno na znanje Navedeno pitanje riješiti će se ovim Zakonom i Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva kulture i medija
228 Filomena Sirovica XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 135. U članku 135, stavku 2, ali i drugdje u tekstu zakona, kao referenca na Pravilnike većinom se navode netočni članci i stavci. Prihvaćen Prihvaća se
229 Pavle Dugonjić XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 135. Čl. 135. Zašto u RH ne postoji Zakon o ronjenju tj. obavljanju podvodnih aktivnosti kojim bi bili regulirani postupci, obaveze, prava, odgovornosti i sankcije za prekršitelje istih u zaštiti podvodne kulturne baštine? Primljeno na znanje Navedena materija uređena je Pravilnikom o postupku i načinu izdavanja dopuštenja za obavljanje podvodnih aktivnosti u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske u područjima gdje se nalaze kulturna dobra.