Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću za Nacrt prijedloga Strategije biogospodarstva do 2035.

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Šime Validžić NACRT STRATEGIJE BIOGOSPODARSTVA DO 2035. Vidim da nema drugih komentara. Možda je 31 dan koliko traje ovo e-savjetovanje ipak premalo da bi zainteresirana javnost mogla proučiti dokumente i napisati kvalitetne komentare na dva važna e-savjetovanja o biogospodarstvu. Dokument ovog e-savjetovanja ima 77 stranica, a dokument: "STRATEŠKA STUDIJA O PROCJENI UTJECAJA STRATEGIJE BIOGOSPODARSTVA DO 2035. NA OKOLIŠ" (s poveznicom: https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=25816 ) ima 318 stranica. Odlično je što se izrađuje strategija korištenja poljoprivrednih ostataka za nove inovativne proizvode i namjene uz uvjet da su sirovine zaista porijeklom iz Hrvatske ili drugih država u blizini. Treba izbjeći praksu da hrvatska i općenito europska industrija koristi sirovine iz Južne Amerike, Sjeverne Amerike, jugoistočne Azije, Australije i pod-saharske Afrike jer nema ništa ekološki prihvatljivo u tome. U tim zemljama se zbog širenja poljoprivrede, šumarstva i rudarenja događa masovno uništavanje prašuma i drugih prirodnih ekosustava, istrebljenje autohtonih divljih biljaka, gljiva i životinja, izumiranje vrsta i genocid protiv domorodačkih naroda. Neprihvatljivo je da naizgled se hrvatski proizvod često sastoji od palminog ulja iz Indonezije, šećer od trske iz Brazila, da je gotovo sav grah u supermarketima iz Kanade ili Argentine, da su svi bademi iz Sjedinjenih Američkih Država. Zbog čega se ne koristi suncokretovo ulje odnosno šećer od repice iz Hrvatske? Neprihvatljivo je uvoziti drvo i njegove nusproizvode iz tih zemalja. Također, gotovo svo željezo i aluminij od sirovina iz Južne Amerike iako tih sirovina ima i u Europi. To ne znači da treba zanemariti izvorne prirodne šume i druge ekosustave Hrvatske, nego ih treba zaštititi jer one imaju vrijednost same po sebi zbog živih bića koja žive u njima i one ne postoje samo da ih ljudi iskorištavaju i mijenjaju njihov sastav. Treba zaustaviti širenje ljudskih aktivnosti na štetu izvorne prirode. Ne treba povećavati korištenje sirovine od ribarstva jer je gospodarski ribolov neselektivan pokolj svih živih bića koja žive u moru i nema ništa ekološki prihvatljivo u tome. Uzgoj ribe nije rješenje jer se uzgojena riba hrani ili ulovljenom divljom ribom ili sojom koja je uglavnom dobivena na štetu južnoameričkih prašuma. Treba nekoliko kilograma divlje ribe ili soje da se bodije jedan kilogram uzgojene ribe, a to ekološki vrlo štetno. Osim toga, gospodarski ribolov je vrlo okrutan prema ribama i drugim slučajno ulovljenim morskim životinjama. Ne treba poticati ni stočarstvo jer, osim što je ono okrutno prema uzgojenim životinjama, ono je ekološki štetno, posebice ako se kao ishrana koriste sirovine koje su uvezene iz Južne Amerike i drugih kontinenata koje sam naveo gore. Treba se preorijentirati na biljnu prehranu i gospodarstvo jer za proizvode životinjskog porijekla treba 10-ak puta više zemaljske površine nego za istu količinu i kakvoću proizvoda biljnog porijekla. Treba osmisliti način označavanja ili prepoznavanja biorazgradive plastike jer se sada događa da ju ljudi ubacuju u kontejnere za odvojeno prikupljanje konvencionalne plastike jer se te dvije vrste plastike naoko ne razlikuju a to može upropastiti sustav recikliranje. Treba omogućiti korištenje otpadnog mulja; a ako ga nije moguće iskoristiti u poljoprivredi zbog mogućnosti zaraze ili zbog zagađenja kemijskim tvarima ili mikroplastikom onda ga treba iskoristiti kao za dobivanje goriva u energanama a pepeo se može iskoristiti u cementnoj industriji. Kod procjene ekološke prihvatljivost se ne treba razmatrati samo ugljični dioksid nego i biološka raznolikost jer nema ništa prihvatljivo u zamjeni prirodne šume s brojnim vrstama autohtonih divljih biljaka, gljiva i životinja u plantažu određenih vrsta. Ljudi su samo jedna vrsta ali njihove aktivnosti zauzimaju preko 50% zemaljske površine iako ljudi dijele Zemlju s milijunima drugih vrsta i sve te vrste trebaju imati pravo na život, opstanak i životni prostor. Primljeno na znanje Strategija biogospodarstva ima za cilj bolje i održivo korištenje biomase iz različitih izvora, koji su navedeni i u Vašem komentaru. Strategija sama po sebi ne preferira niti jedan izvor pa u tom smislu obuhvaća i moguću biomasu iz ribarstva i stočarstva, iako razumijemo bojazni na koje ukazujete. Treba imati na umu da su potencijalni problemi koje spominjete već regulirani pravilima o održivim praksama u poljoprivredi i ribarstvu, dobrobiti životinja ili šumarstva. Tema bioplastike uključena je u nacrtu Strategije biogospodarstva, a korištenje otpadnog mulja je riješeno kroz Uredbu o korištenju obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija. (NN 28/23)
2 Obnovljivi izvori energije Hrvatske NACRT STRATEGIJE BIOGOSPODARSTVA DO 2035., 3.BIOGOSPODARSTVO U HRVATSKOJ 3. BIOGOSPODARSTVO U HRVATSKOJ - OIEH ističe kako se ovo poglavlje oslanja na zastarjele podatke objavljene prije nekoliko godina, iako su za njihovu pripremu korišteni javno dostupni registri i izvješća, unatoč tome što su u međuvremenu objavljena relevantnija i ažurnija izdanja. Posebno treba naglasiti da su posljednje tri godine donijele značajne promjene i nestabilnosti na poljoprivrednom, energetskom i prehrambenom tržištu, kako u Hrvatskoj tako i u EU. S obzirom na te promjene, od iznimne je važnosti koristiti ažurirane i precizne podatke. Stoga, predlažemo da se izvori podataka koji su korišteni za izradu ovog izvješća revidiraju i osvježe, kako bi osigurali da Studija počiva na čvrstim i aktualnim temeljima. Prihvaćen Prihvaća se.
3 Obnovljivi izvori energije Hrvatske 3.BIOGOSPODARSTVO U HRVATSKOJ, 3.1.Nacionalni strateški i pravni okvir S obzirom da je 20. studenog 2023. godine stupila na snagu Direktiva o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (RED III) od strane Europskog vijeća, koja je dio "Fit for 55" paketa, i cilja na povećanje udjela obnovljive energije u ukupnoj potrošnji energije EU na 42,5% do 2030. godine, s dodatnim indikativnim ciljem od 2,5%​​, postoji značajna potreba za ažuriranjem izvora informacija korištenih u izradi studija. Direktiva RED III uvodi specifične ciljeve za države članice u sektorima industrije, prometa i zgrada, uključujući povećanje upotrebe obnovljive energije i smanjenje intenziteta stakleničkih plinova​​. Posebno je važno napomenuti da će se projekti obnovljivih izvora ubrzavati i imati prioritet u procesima odobravanja​​. Budući da Republika Hrvatska ima rok od 18 mjeseci za transponiranje RED III Direktive u nacionalno zakonodavstvo​​, važno je osigurati da studija koja će biti objavljena 2024. godine uključuje najnovije informacije i odražava ove važne promjene. OIEH predlaže da se izvori korišteni u izradi studije ažuriraju kako bi odražavali nedavne i značajne promjene u zakonodavstvu i praksi EU vezane uz obnovljive izvore energije i biogospodarstvo. To je ključno za osiguranje točnosti, relevantnosti i aktualnosti studije u svjetlu ovih novih razvoja. Prihvaćen Prihvaća se.
4 Obnovljivi izvori energije Hrvatske 3.BIOGOSPODARSTVO U HRVATSKOJ, 3.3.Raspoloživost biomase OIEH ističe kako se Hrvatska suočava s izuzetnom prilikom da transformira svoj energetski i poljoprivredni sektor kroz iskorištavanje ogromnog potencijala neiskorištenih poljoprivrednih površina. Prema podacima ARKOD-a i DZS-a, u RH postoji oko 1.500.000 hektara takvih površina, od kojih je gotovo trećina, odnosno oko 500.000 hektara, u državnom vlasništvu. Ove površine, trenutno pretežno zarasle u vegetaciju, predstavljaju neiskorišteni izvor biomase koji je ključan za proizvodnju obnovljive energije i bioproizvoda. Usmjeravanjem Strategije na iskorištavanje ove biomase, ne samo da bismo značajno unaprijedili proizvodnju obnovljive energije i bioproizvoda, već bismo također posredno potaknuli rast i razvoj poljoprivrednog sektora i proizvodnje hrane u Hrvatskoj. Ovaj pristup je ključan za promicanje održivog razvoja i energetske samodostatnosti naše zemlje, dok istovremeno jačamo naš poljoprivredni sektor. Stoga, strategija koja se fokusira na iskorištavanje ovog neiskorištenog potencijala ne samo da je korak prema održivosti i ekonomskoj dobrobiti, već je i suštinski neophodan element u jačanju domaće proizvodnje i ruralnog razvoja Hrvatske. Primljeno na znanje Strategija biogospodarstva do 2035. ne isključuje mogućnost proizvodnje biomase za dobivanje energije iz obnovljivih izvora te biobaziranih proizvoda.
5 Obnovljivi izvori energije Hrvatske 3.BIOGOSPODARSTVO U HRVATSKOJ, 3.4.Korištenje biomase Analizirajući podatke iz Registra obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača, u RH je registrirano 71 elektrana na bioplin s ukupnom snagom od 77,1 MW (od čega je 45 izgrađeno, a 26 u razvoju) te 121 elektrana na biomasu s ukupnom priključnom snagom od 218,6 MW (44 izgrađene i 77 u razvoju). Uzimajući u obzir Uredbu koja određuje kvotu od 41 tisuća kW za elektrane na biomasu i 45 tisuća kW za elektrane na bioplin, ovi podaci otkrivaju nekoliko bitnih točaka. Prije svega, postoji značajna razlika između broja elektrana koje su već izgrađene i onih koje su još u razvoju. Ovo je ključno jer elektrane koje su u fazi razvoja možda neće biti dovršene ili postati operativne, osobito ako nisu uspjeli ući u kvotu za potporu. Štoviše, ukupna snaga svih registriranih elektrana na biomasu i bioplin značajno premašuje određene kvote. To implicira da, unatoč potencijalu koji ove elektrane nude u pogledu proizvodnje obnovljive energije, postoji rizik da mnoge od njih neće biti izgrađene bez izmjene Uredbe o poticanju. Uzimajući u obzir sve ovo, važno je razlikovati postojeće elektrane od onih u planu. Grafikon 2, koji prikazuje rasprostranjenost elektrana po županijama, dodatno ističe ovu potrebu za razlikovanjem, jer prikazuje ukupan broj postrojenja bez obzira na to jesu li ona u funkciji. Točnost i ažurnost podataka su ključni za informiranu i učinkovitu biogospodarsku politiku. Dodatno, prema godišnjem izvješću HROTE-a za 2021. godinu, ugovor o otkupu električne energije sklopilo je ukupno 47 elektrana na biomasu i 42 elektrane na bioplin. Međutim, u međuvremenu je u sektoru bioplina došlo do značajnih poremećaja. Bioplinska postrojenja suočila su se s izazovima zbog rasta cijena ulaznih troškova i nepromijenjene cijene za električnu energiju koju prodaju HROTE-u. Ova situacija je dovela do raskidanja ugovora s HROTE-om od strane nekih postrojenja, koji su zatim tražili mogućnosti prodaje energije na otvorenom tržištu. Dodatno, Uredba o Zakonu o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena električne energije, koja je stupila na snagu početkom godine, postavila je ograničenje cijena koje nije pokrila operativne troškove bioplinskih postrojenja, što je dovelo do postepenog gašenja pojedinih postrojenja​​. U kontekstu ove situacije, još jednom naglašavamo važnost korištenja ažurnih podataka. S obzirom na dinamične promjene u energetskom sektoru i na tržištu bioplina, bitno je temeljiti analize i odluke na najnovijim informacijama. Okolnosti su unutar sektora značajno izmijenjene, pa korištenje zastarjelih podataka može dovesti do netočnih procjena i neadekvatnih strategija. Ažuriranje podataka i prilagođavanje politika prema trenutnoj situaciji ključni su za održavanje stabilnosti i razvoja u sektoru energetike, posebno u kontekstu trenutne energetske krize. Prihvaćen Prihvaća se.
6 Obnovljivi izvori energije Hrvatske 4.SWOT ANALIZA HRVATSKOG BIOGOSPODARSTVA, 4.2.Raspoloživost biomase Ocjenjujući potencijale za razvoj biogospodarstva, važno je prepoznati ograničenja koja nameće varijabilna dostupnost otpadnih tokova poput slame, stajskog gnoja, i ostataka iz prerade poljoprivrednih proizvoda. Takvi materijali, iako korisni, ne mogu samostalno činiti oslonac za razvoj biogospodarstva zbog svoje promjenjive dostupnosti. U tom kontekstu, namjenski energetski i drugi lignocelulozni usjevi, koji se mogu uzgajati na marginalnim tlima, predstavljaju ključnu alternativu. Neiskorištene poljoprivredne površine u Hrvatskoj mogu se prenamijeniti u nasade ovih usjeva, što bi pružilo stabilniji i kontroliraniji izvor biomase za biogospodarstvo. Poticanje ovakvih inicijativa ključno je za dugoročnu održivost i efikasnost biogospodarstva. U odnosu na komunalni otpad - miješani komunalni otpad (ključni broj 20 03 01) nije dovoljno iskorišten zbog toga što nije prepoznat kao sirovina te se ne može koristiti u proizvodnju energije (bioplin, biometan ili vodik), a ne zbog neravnomjernog rasporeda kompostana i bioplinskih postrojenja. Prijedlog je da se u Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN 126/22) ubaci još jedan dodatak koji bi, po uzoru na Dodatak VII istog Pravilnika, specificirao ključne brojeve otpada koji se mogu obrađivati unutar pojedinog postupka oporabe (R – postupci). Sama definicija postupka R3 iz Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21), Dodatak II, Popis postupaka oporabe otpada, nije dovoljna da se prepozna KB 20 03 01 kao moguća sirovina za anaerobnu digestiju. Nije prihvaćen Miješani komunalni otpad većinom nije pogodna sirovina za anaerobnu razgradnju jer isti nije po svome sastavu biorazgradivi otpad. Ako bi ipak zbog malog postotka biorazgradivih komponenti ovoga otpada dopustili da se ovaj otpad koristi kao sirovina u bioplinskim postrojenjima, kao rezultat ovoga postupka nastao bi anaerobni digestat koji se ne bi mogao koristiti kao gnojidbeni proizvod, što bi moglo rezultirati negativnim utjecajem na okoliš radi nastanka velikih količina otpada anaerobnog digestata koji nema daljnju korisnu uporabu. Popis postupaka oporabe iz Zakona o gospodarenju otpadom određen je Okvirnom direktivom o otpadu te služi pobližoj kategorizaciji svrhe u koju se određena tehnologija koristi. U propisima koji uređuju gospodarenje otpadom nema zapreke da se miješani komunalni otpad obrađuje nekim postupkom oporabe. Dodatak VII Pravilnika o gospodarenju otpadom propisuje iznimke od obveze ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom, a kako je Zakonom o gospodarenju otpadom propisana obveza da se miješani komunalni otpad predaje u centar za gospodarenje otpadom, uvrštavanjem predložene iznimke propisao bi se postupak koji bi se mogao izvoditi samo u navedenim centrima što smatramo da ne bi doprinijelo svrsi prijedloga. Mogućnost obrade miješanog komunalnog otpada anaerobnom digestijom uz proizvodnju „bioplina“ kao i obrade tog otpada uz dobivanje vodika su općenito poznate činjenice, a među uzrocima za postojanje manjeg broja postrojenja koja koriste navedene tehnologije ne nalazi se nedostatak definicije postupka oporabe R 3 već se radi uglavnom o ekonomskim razlozima.
7 Obnovljivi izvori energije Hrvatske 4.SWOT ANALIZA HRVATSKOG BIOGOSPODARSTVA, 4.3.Korištenje biomase OIEH ističe kako razlikovanje bioplina od biometana nije samo terminološka stvar, već ključni aspekt u razvoju održive energetske strategije. Bioplin je smjesa koja nastaje anaerobnom razgradnjom organskog materijala, sadrži oko 60% metana, oko 30% CO2 te drugih plinova, a primarno se koristi za proizvodnju topline i električne energije. Biometan je pročišćeni bioplin, odnosno plin iz koje su uklonjeni CO2 i druge nečistoće do određene razine, čime dobivaju svojstva slična prirodnom plinu. EU cilja na biometan! U kontekstu europskih inicijativa, poput Plana REPower EU, poseban naglasak stavlja se na biometan, a ne na bioplin. Europska unija cilja na povećanje proizvodnje biometana, prepoznajući ga kao ključnog resursa za smanjenje ovisnosti o uvoznim fosilnim gorivima te kao važnog faktora u tranziciji prema održivijem energetskom sustavu. U tom smjeru, potiče se prenamjena postojećih bioplinskih postrojenja u biometanska. Razlog tomu je činjenica da biometan, za razliku od bioplina ali i drugih obnovljivih izvora energije, pruža mogućnost korištenja unutar postojećih plinskih mreža, što ga čini strateški važnim za ostvarenje ciljeva energetske neovisnosti i održivosti na razini Eum dok po potrebi može služiti kao ključni element u balansiranju varijacija u proizvodnji iz drugih obnovljivih izvora, poput solarnih i vjetroelektrana, gdje su takve varijacije stalno prisutne. Zakonodavstvo RH još uvijek ne prepoznaje biometan, kao što ni ne razlikuje osnovne kategorije obnovljivih izvora energije. S obzirom na sve navedeno, jasno definiranje i reguliranje biometana u hrvatskom zakonodavstvu postaje ne samo pitanje tehničke preciznosti, već strateške nužnosti. Uključivanje biometana kao ključnog resursa u Strategiju biogospodarstva te nacionalne energetske i klimatske planove, u skladu s europskim smjernicama, omogućit će Hrvatskoj da iskoristi ovaj obnovljivi resurs u punom kapacitetu, pridonoseći tako energetskoj sigurnosti, smanjenju emisija i održivom razvoju. Primljeno na znanje Propisi iz područja energetike uredit će navedeno pitanje.
8 Obnovljivi izvori energije Hrvatske NACRT STRATEGIJE BIOGOSPODARSTVA DO 2035., 5.STRATEŠKA VIZIJA, RAZVOJNE POTREBE I STRATEŠKI CILJEVI U kontekstu Nacrta prijedloga Strategije biogospodarstva do 2035., OIEH smatra kako potpuni izostanak vodika kao ključnog elementa predstavlja propuštenu priliku. Vodik ne samo da je postao integralni dio modernih energetskih strategija u Europi, već je i neophodan za tranziciju prema obnovljivim izvorima energije i dekarbonizaciji, dok u nacrtu ove Studije nije ni spomenut. Njegova važnost leži ne samo u ulozi alternativnog izvora energije, već i kao efikasnog sredstva za skladištenje energije. Integracija vodika u hrvatsku strategiju biogospodarstva ključna je. Vodik omogućava pohranu viška energije proizvedene u periodima visoke proizvodnje, koja se zatim može koristiti kada je potražnja veća ili proizvodnja niža. Ovaj pristup može značajno doprinijeti stabilnosti energetske mreže i povećati učinkovitost korištenja obnovljivih izvora, uz istovremeno iskorištavanje otpadnih tokova i biomase za proizvodnju zelenog vodika. Ovime se ne samo optimizira upotreba obnovljivih izvora, već se i valoriziraju otpad i biomasa, koji su ključna komponenta bioekonomije, u procesima proizvodnje vodika. Korištenjem tehnologija poput elektrolize, pirolize i drugih, gdje se energija iz obnovljivih izvora koristi za razlaganje organske tvari, može se postići da proizvodnja vodika postane održiva i ekološki prihvatljiva. Uključivanje vodika u strategiju biogospodarstva otvara vrata za razvoj novih industrijskih grana i tehnoloških inovacija, čime se potiče ekonomska diverzifikacija i stvaranje novih radnih mjesta, posebice u ruralnim područjima. Korištenje vodika u transportu, industriji i energetici ne samo da smanjuje emisije stakleničkih plinova, već i potiče razvoj nisko-ugljične ekonomije. Stoga, integracija vodika u hrvatsku strategiju biogospodarstva ne samo da je u skladu s europskim trendovima i politikama, već predstavlja i ključan korak prema ispunjenju dugoročnih nacionalnih ciljeva u području održivosti i gospodarskog razvoja. Primljeno na znanje Predmetno je već regulirano Hrvatskom strategijom za vodik do 2050.