Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Prijedlogu Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Rok od 8 dana za savjetovanje s javnošću nije primjeren. Riječ je o izrazito važnom aktu za sva visoka učilišta i javne znanstvene institute te njegovo puštanje u javno savjetovanje tik pred izbore, bez bilo kakvog prethodnog stručnog dijaloga i dijaloga sa Sindikatom nije primjereno. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članaka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
2 Sveučilište u Zagrebu PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Komentar Sveučilišta u Zagrebu na Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja te Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Dana 5. travnja 2024. godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja (dalje: Ministarstvo) uputilo je u savjetovanje s javnošću Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja te Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Predloženi pravilnici koji u bitnome utječu na financiranje sustava visokog obrazovanja i znanosti donose se na način i u proceduri koja onemogućava široku i sadržajnu raspravu, u suprotnosti su s ustavnim jamstvom sveučilišne autonomije, a nizom nedomišljenih rješenja koja su potpuno neprimjerena za sustav visokog obrazovanja i znanosti imat će dugoročno izrazito negativne i štetne posljedice za razvoj javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj. 1. Nezakonit i netransparentan način donošenja pravilnika bez sudjelovanja zainteresirane javnosti Ministarstvo je dva prijedloga pravilnika, iznimno važna za funkcioniranje javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, uputilo u javno savjetovanje u petak 5. travnja 2024., dakle zadnji radni dan u tjednu, s rokom savjetovanja od samo osam dana (od kojih su čak tri dana neradna). Neprimjereno je da se propisi koji dalekosežno i bitno utječu na financiranje i time čitavu djelatnost javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, donose u predizborno vrijeme. Potpuno je nedopustivo i neprikladno demokratskim standardima da se pravni propisi o tako presudnim pitanjima donose nekoliko dana prije izbora i to u vrijeme kada Vlada ustvari već obavlja tehničke funkcije. Jedno od temeljnih obilježja suvremenih demokracija jest razvijeno civilno društvo koje se, između ostaloga, ostvaruje u otvorenom dijalogu, suradnji, pa i partnerstvu s građanima, organizacijama civilnoga društva, odnosno općenito zainteresiranom javnošću, s javnim i državnim institucijama. Prihvaćanje takve aktivne uloge građana, otvorenosti i javnosti kao temeljnih vrijednosti, znači i spremnost državnih i javnih institucija na poduzimanje djelotvornih mjera savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. Sudjelovanje građana, odnosno zainteresirane javnosti, jedno je od temeljnih načela europskog upravljanja javnim poslovima. U suvremenim demokracijama građani, odnosno zainteresirana javnost imaju aktivnu ulogu i svojim sudjelovanjem utječu na unaprjeđenje kvalitete programa, zakona, drugih propisa i akata, te općenito na kvalitetu usluga javne uprave. Vlada Republike Hrvatske je stoga još 2009. godine prihvatila Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata*1 (dalje: Kodeks). Kodeksom se utvrđuju opća načela, standardi i mjere za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata državnih tijela, kojima se uređuju pitanja i zauzimaju stavovi od interesa za opću dobrobit (zaštita i promicanje ljudskih prava, javne službe, pravosuđe, zaštita okoliša i drugo). Svrha je Kodeksa svim tijelima uključenima u proces donošenja zakona i propisa pružiti smjernice koje proistječu iz dosadašnjih konkretnih praktičnih iskustava dijaloga i suradnje tijela javne vlasti u Republici Hrvatskoj i zainteresirane javnosti. Krajnji je cilj Kodeksa olakšati interakciju s građanima i predstavnicima zainteresirane javnosti u demokratskom procesu, te potaknuti aktivnije sudjelovanje građana u javnom životu. Savjetovanje se, u smislu Kodeksa, uklapa u širi koncept sudjelovanja zainteresirane javnosti u postupcima odlučivanja. Sudjelovanje zainteresirane javnosti obuhvaća četiri stupnja: (1) informiranje, (2) savjetovanje, (3) uključivanje i (4) partnerstvo. Informiranje, u smislu Kodeksa, je prvi stupanj sudjelovanja zainteresirane javnosti koji razumijeva jednosmjeran proces, što znači da državna tijela informiraju građane prema svojem nahođenju ili građani dolaze do informacija na vlastitu inicijativu. Savjetovanje je dvosmjerni proces tijekom kojeg državna tijela traže i primaju povratne informacije od građana, odnosno zainteresirane javnosti u postupku donošenja zakona, drugih propisa i akata. Uključivanje razumijeva viši stupanj dvosmjernog procesa putem kojega su predstavnici zainteresirane javnosti aktivno uključeni u utvrđivanje javne politike, primjerice kroz članstvo u radnim skupinama za izradu zakona, drugog propisa ili akta. Partnerstvo pretpostavlja najviši stupanj suradnje i uzajamne odgovornosti Vlade i predstavnika zainteresirane javnosti za proces donošenja i provedbe programa, zakona, drugih propisa i akata. Savjetovanje u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata kojima se uređuju pitanja i zauzimaju stavovi od interesa za opću dobrobit iziskuje otvorenost i odgovornost, kako državnih tijela, tako i predstavnika zainteresirane javnosti. Da bi bilo djelotvorno, savjetovanje sa zainteresiranom javnošću pokreće se u vrijeme kada još uvijek postoji mogućnost utjecaja na nacrte zakona, propisa i drugih akata, dakle u ranoj fazi njihove izrade kada su još sve opcije za njihovu doradu i promjenu otvorene. Postupak savjetovanja ujedno treba održati prihvatljivu ravnotežu između potrebe za djelotvornim donošenjem zakona, drugih propisa i akata i potrebe za odgovarajućim doprinosom predstavnika zainteresirane javnosti. Jedan od minimalnih uvjeta, odnosno standarda za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću prema Kodeksu jest primjeren rok provedbe savjetovanja za koji je poželjno da ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta na internetskoj stranici tijela nadležnog za izradu nacrta kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja (čl. V.). Samo iznimno, u žurnim okolnostima, Kodeks u čl. VIII. predviđa da se razdoblje i načini savjetovanja mogu odgovarajuće prilagoditi (ovo se posebno odnosilo na okolnosti koje su bile vezane uz dinamiku ispunjavanja obveza koje su proizlazile iz procesa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji). Ovu obvezu dodatno razrađuje Zakon o pravu na pristup informacijama*2 koji u čl. 11. st. 3. propisuje da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana, osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa (čl. 45. st. 1. al. 2. propisuje da inspektori Ureda povjerenika za informiranje provode inspekcijski nadzor provodi li tijelo javne vlasti savjetovanje s javnošću sukladno čl. 11. Zakona). 1.1. Rokovi za donošenje pravilnika i materija koja se njima uređuje Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja ministar donosi na temelju čl. 56. st. 2. Zakona o proračunu*3 i čl. 97. st. 5. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti*4 (dalje: ZVOZD). Prema čl. 119. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, ministar je obvezan donijeti pravilnik najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. ZVOZD je stupio na snagu 22. listopada 2022., a rok za donošenje novog pravilnika bio je 22. travanj 2023. godine. Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja ministar donosi na temelju čl. 52. Zakona o sustavu državne uprave*5 i čl. 48. st. 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (dalje: Zakon o plaćama)*6. Čl. 48. st. 3. propisuje da odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Pravilnicima se uređuje materija koja je obuhvaćena sveučilišnom autonomijom, a koja je – nota bene – ustavna materija. Limska deklaracija o akademskoj slobodi i autonomiji ustanova visokoga obrazovanja određuje da autonomija znači neovisnost ustanova visokoga obrazovanja od države i svih drugih društvenih silnica u odlučivanju o svojoj unutarnjoj upravi, financijama i administraciji, kao i u uspostavljanju vlastite politike obrazovanja, istraživanja, savjetodavnoga rada i srodnih djelatnosti*7. Sveučilišna autonomija u Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA), prema dokumentima europskih organizacija, obuhvaća organizacijsku, financijsku i akademsku autonomiju te autonomiju nastavnoga osoblja. Preporuka CM/Rec(2012)7 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o odgovornosti javnih vlasti za akademske slobode i institucionalnu autonomiju od 20. srpnja 2012. godine u točki 6. naglašava kako „sveučilišna autonomija u svom punom opsegu obuhvaća autonomiju nastave i istraživanja te financijsku, organizacijsku i kadrovsku autonomiju. Sveučilišna autonomija trebala bi biti dinamičan koncept koji se razvija u svjetlu dobre prakse.“ *8 1.2. Kršenje Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata te Zakona o pravu na pristup informacijama Iz svega prethodno navedenog nedvojbeno proizlazi da Ministarstvo u postupku donošenja pravilnika nije postupalo u skladu općim načelima, standardima i mjerama za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću te Zakonom o pravu na pristup informacijama. Ministarstvo nije predvidjelo primjeren rok provedbe savjetovanja s javnošću koji prema Zakonu treba u pravilu trajati 30 dana. Rok od osam dana u potpunosti je neprimjeren te suprotan Kodeksu koji posebno ističe da je poželjno da rok za savjetovanje ne bude kraći od 15 dana kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja. Samo iznimno, u žurnim okolnostima, Kodeks predviđa da se razdoblje savjetovanja može odgovarajuće prilagoditi. Takve iznimne okolnosti u konkretnom slučaju ne postoje. Za donošenje Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, koji treba stupiti na snagu do kraja iduće godine, ne postoji opravdan razlog da se ne donese u postupku savjetovanja u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama. S donošenjem Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Ministarstvo već ionako kasni skoro godinu dana, te nije jasno zašto se sada u „hitnom“ postupku donosi navedeni pravilnik bez primjerenog roka za savjetovanje s javnošću što je u izravnoj suprotnosti s čl. 11. st. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Umjesto da se o navedenim pravilnicima koji u bitnome utječu na financiranje proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja predvidi primjeren rok te transparentan, odgovoran i demokratski proces donošenja koji će omogućiti široku i sadržajnu raspravu svih zainteresiranih dionika sustava znanosti i visokog obrazovanja u cilju ostvarivanja otvorenog dijaloga i pronalaženja kvalitetnih rješenja kojima bi se regulirao način korištenja namjenskih prihoda, nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda, Ministarstvo je na ovaj način (ponovno) pokazalo da nije zainteresirano za iskreni dijalog sa sveučilištima. S obzirom na važnost pitanja koja se reguliraju te s obzirom da se radi o pitanjima koja ulaze u sadržaj sveučilišne autonomije, nužno je bilo donijeti ove pravilnike u partnerstvu sa sveučilišnom zajednicom, na način kako predviđa Kodeks, a kako bi se osigurao najviši stupanj suradnje i uzajamne odgovornosti izvršne vlasti i sveučilišta. Da bi bilo djelotvorno, savjetovanje sa zainteresiranom javnošću nužno je bilo pokrenuti u vrijeme kada je još uvijek postojala stvarna mogućnost utjecaja na nacrte pravilnika, dakle u ranoj fazi njihove izrade kada su još sve opcije za njihovu doradu i promjenu bile otvorene. Suprotno tome, prijedlozi pravilnika su doneseni u apsolutno zatvorenom i potpuno netransparentnom postupku, samo od strane predlagatelja – Ministarstva znanosti i obrazovanja. S postupkom izrade prijedloga pravilnika, sve do njihova davanja u savjetovanje s javnošću, nisu bili upoznati niti rektori javnih sveučilišta niti Rektorski zbor Republike Hrvatske. Ovo je ustavnopravno nedopustivo jer se radi o materiji koja predstavlja temeljni sadržaj autonomije sveučilišta te je stoga Ministarstvo bilo dužno pokazati poseban afinitet i senzibilitet da u postupak izrade pravilnika stvarno uključi sveučilišta i Rektorski zbor Republike Hrvatske. Ovakav pristup savjetovanju s javnošću daje naslutiti da Ministarstvo želi žurno, bez pravog i iskrenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću – sveučilištima i Rektorskim zborom – donijeti predmetne pravilnike. Sveučilište u Zagrebu posebno ističe da se na ovaj način ponavlja jednostran, netransparentan postupak donošenja zakonskih i podzakonskih akata – ZVOZD-a, Uredbe o programskom financiranju javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj*9, Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama*10 i dr. od strane Ministarstva, u koji nisu uključeni dionici na koje se zakonski i podzakonski akti odnose. Rezultat su nekvalitetni zakonski i podzakonski akti koji su, vrlo često, u mnogim svojim dijelovima nerazumljivi, neprovedivi i u konačnici štetni za sustav javnog visokog obrazovanja i znanosti u Republici Hrvatskoj. Motive takvog postupanja možemo samo naslućivati, ali bitno je istaknuti da ovako postupanje kojim se čak ni formalno ne zadovoljavaju minimalni uvjeti u pogledu javnog savjetovanja predstavlja izrugivanje demokraciji, narušava samu bit otvorenosti i javnosti pri donošenju bitnih propisa kao temeljnih obilježja suvremenih demokracija čime se obezvrjeđuje značenje demokratskih procedura i obveza njihova poštovanja te onemogućuju javne rasprave o bitnim društvenim pitanjima. 2. Neustavnost i nezakonitost pravilnika te ukidanje sveučilišne autonomije i akademskih sloboda Senat Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. srpnja 2022. godine usvojio je dokument pod nazivom Prilog raspravi o Nacrtu zakona o visokom obrazovanu i znanstvenoj djelatnosti i o Nacrtu zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju (Prilog raspravi napisao je doc. dr. sc. Ivan Obadić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Senat Sveučilišta u Zagrebu upozorio je da reforma koju je pokrenulo Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja 2021. godine i ZVOZD kroz odredbe o financiranju ukida financijsku autonomiju sveučilišta. Preporuka CM/Rec(2012)7 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o odgovornosti javnih vlasti za akademske slobode i institucionalnu autonomiju od 20. lipnja 2012. posebno naglašava u točki 17. da je financijska autonomija ključna pretpostavka za sveučilišnu autonomiju. „Bez obzira na izvore prihoda, visoka učilišta trebaju biti u mogućnosti raspoređivati i upravljati svojim sredstvima u skladu s prioritetima koje utvrđuju njihova tijela upravljanja, u skladu sa zakonskim odredbama i regulatornim okvirom koji su postavila javna tijela.“ *11 Zakonsko uređenje prema kojemu ministar pravilnicima određuje kako sveučilišta mogu raspolagati nenamjenskim donacijama, vlastitim prihodima te namjenskim prihodima ukida financijsku autonomiju sveučilišta (i fakulteta), stavlja ih u potpuno podređeni položaj prema Vladi i Ministarstvu, te stvarno ukida sveučilišnu autonomiju, a zajedno s drugim propisima koji su doneseni unazad dvije godine ukida akademske slobode u Republici Hrvatskoj. Ovako zakonsko uređenje u izravnoj je suprotnosti s europskom pravnom stečevinom i dokumentima organizacija kojih je i Republika Hrvatska članica (Vijeće Europe, Europska unija, UNESCO). 2.1. Međunarodno i ustavno jamstvo sveučilišne autonomije Sveučilišna autonomija predmet je brojnih odluka, dokumenata i preporuka raznih međunarodnih i europskih organizacija i institucija od kojih ćemo spomenuti samo neke: • Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1762 od 30. lipnja 2006. ističe kako su akademske slobode i sveučilišna autonomija ključne za uspješno ostvarivanje funkcija sveučilišta, ali su istovremeno i pretpostavka svakog demokratskog društva. • Preporuka CM/Rec(2012)7 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o odgovornosti javnih vlasti za akademske slobode i institucionalnu autonomiju od 20. srpnja 2012. godine ističe kako su akademske slobode i institucionalna autonomija intrinzične vrijednosti visokog obrazovanja koje su ključne za vrijednosti i ciljeve Vijeća Europe – demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava, pa je stoga nužno promicati ta temeljna načela u okviru visokog obrazovanja. • Preporuka Europskoga parlamenta od 29. studenoga 2018. o obrani akademske slobode u vanjskom djelovanju EU-a (SL EU, C 363 od 28.10.2020.) ističe da se definicija akademskih sloboda mora zasnivati na temeljnim demokratskim vrijednostima, uključujući načela pristupa i borbe protiv diskriminacije, odgovornost, kritičko i neovisno mišljenje, institucijsku autonomiju i društvenu odgovornost, budući da nema demokracije bez akademske slobode koja omogućuje informiranu raspravu. Nadalje, Europski parlament ističe kako je autonomija nužan preduvjet da bi ustanove mogle obavljati svoje dužnosti, budući da akademska sloboda zahtijeva predostrožnost i stalnu zaštitu od neprimjerenog pritiska države ili komercijalnih interesa. Zbog navedenog, Europski parlament preporučio je Vijeću, Komisiji i Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da izričito priznaju važnost akademskih sloboda u javnim izjavama, da se autonomija obrazovnih ustanova mora uvijek štititi te da akademska sloboda ima bitnu ulogu u napretku obrazovanja i razvoju čovječanstva i modernog društva. Stoga je Europski parlament istaknuo kako se u Kopenhaške kriterije za postupak pristupanja EU-u uvrsti obrana i zaštita akademske slobode i institucionalne autonomije s ciljem sprečavanja napada na akademsku slobodu u državama članicama, kao što je viđeno u slučaju CEU u Mađarskoj. Ustav Republike Hrvatske u čl. 68. jamči autonomiju Sveučilišta. Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom. Zajamčena je i sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva (čl. 69. st. 1.). Država je dužna poticati i pomagati razvitak znanosti, kulture i umjetnosti (čl. 69. st. 2.). Ustavni sud Republike Hrvatske u razdoblju od 1999. do 2020. godine donio je 15 odluka u pogledu sveučilišne autonomije*12. U navedenim odlukama Ustavni je sud zauzeo stajališta koja bi se morala smatrati obvezujućim za zakonodavca prigodom uređenja sveučilišnog obrazovanja, uključujući i ustrojstvo i djelovanje sveučilišta, ali i za one koji u provedbi (primjeni) zakona trebaju na autonomnoj razini urediti odnose na sveučilištima i režim po kojem će se odvijati njihovo djelovanje – njihova obrazovna, znanstvena i umjetnička djelatnost. Profesor Mihajlo Dika s Pravnog fakulteta u Zagrebu u tom pogledu istaknuo je kako je „Ustavni sud – time što je ovlašten ispitivati ustavnost zakona i drugih propisa, pa i ukidati protuustavne zakone, odnosno ukidati i poništavati protuustavne podzakonske propise – ovlašten davati autentično i obvezujuće tumačenje ustavnih kategorija, uključujući i pravnu kategoriju autonomije sveučilišta. Nepridržavanje stavova koje je Ustavni sud zauzeo moglo bi se smatrati (svjesnim) protupravnim postupanjem, koje bi se kao takvo moralo i pravno sankcionirati.“ *13 U pogledu dosega ustavne odredbe kojom je zajamčena autonomija sveučilišta posebno je važna odluka Ustavnog suda broj U-I-902/1999 od 26. siječnja 2000. U navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo načelno stajalište da čl. 68. Ustava: • Sadržava ustavno utvrđenje „da je autonomija nužna za samo postojanje sveučilišta, jer sveučilište, kao ustanova koja stvara nove znanstvene spoznaje i uvodi studente u znanosti, može postojati samo u mjeri u kojoj samostalno uređuje svoje ustrojstvo i djelovanje. To je ostvarivo samo u slučaju ako je sveučilište organizacijski i funkcionalno neovisno o drugim tijelima koja imaju vlast ili drugu moć da utječu na uređenje ustrojstva i na djelovanje sveučilišta.“ • Sadržava ustavno utvrđenje „da sveučilište ima pravo samostalno odlučivati o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom, što znači da odlučivanje o ustrojstvu i djelovanju pripada, silom ustavne odredbe, u područje akademske samouprave (domaine réservé) sveučilišta“. • U pogledu konkretnog sadržaja autonomije sveučilišta*14, da autonomija sveučilišta između ostalog „uključuje autonomiju sveučilišta prema izvan sveučilišnim institucijama i drugim tijelima koja uređuju ustrojstvo i djelovanje sveučilišta ili mogu utjecati na njegovo uređenje (primjerice, prema tijelima državne vlasti ili drugim javnopravnim i /rjeđe/ privatnopravnim osobama koje se mogu pojaviti kao osnivatelji sveučilišta ili pak oni koji ga podupiru).“ Utvrđujući da je odlučivanje o ustrojstvu i djelovanju sveučilišta prema samim ustavnim odredbama domaine réservé sveučilišta, Ustavni sud je potvrdio da tijela izvan sustava sveučilišta u pravilu nemaju ovlasti donositi odluke koje bi se ticale unutarnjeg funkcioniranja sveučilišta. Drugim riječima, takvi bi vanjski utjecaji predstavljali nedopušteno zadiranje u zajamčenu autonomiju sveučilišta. • U pogledu konkretnog sadržaja autonomije sveučilišta, „da postoje određena ograničenja autonomije sveučilišta, koja proizlaze iz činjenice da je autonomija sveučilišta u suvremenim državama u znatnoj mjeri ograničena ovlastima onih o kojima sveučilište ovisi, to jest o njegovim osnivateljima, podupirateljima, i tijelima koja provode stručni nadzor nad njegovim radom. Njihov utjecaj najčešće se izražava u pravilima koja svaki od njih nameće sveučilištu, bilo tako što su mu zakonom nadređena, bilo tako što uvjetuju potporu ili pozitivna izvješća o radu sveučilišta prihvaćanjem ili provedbom njihovih pravila. Sukladno navedenom, Ustavni je sud zauzeo stajalište da se ustavnost osporavanih odredaba (…) može ocjenjivati samo uz istodobno uvažavanje činjenice da je autonomija sveučilišta u stvarnosti neizbježno ograničena pravima i stvarnom moći osnivatelja, ali i onih koji podupiru sveučilište ili pak nad njegovim radom provode stručni nadzor.“ • Da: (1) sloboda znanstvenog, umjetničkog i tehnološkog istraživanja i stvaralaštva; (2) utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa; (3) izbor nastavnika i čelnika; (4) odlučivanje o kriterijima upisa studenata; (5) utvrđivanje unutarnjeg ustroja „predstavljaju temeljni sadržaj autonomije sveučilišta, to jest onaj koji nije dopušteno ograničivati zakonskim odredbama niti je dopušteno da ga ograničavaju osnivatelji, podupiratelji ili pak nositelji stručnog nadzora nad njegovim radom.“ • „Zakonska razrada autonomije sveučilišta mora biti poduzeta radi poticanja i pomaganja razvitka znanosti, kulture i umjetnosti, što isključuje pravo da se Ustavom zajamčena autonomija sveučilišta zakonom ograničava u području koje je izrijekom utvrđeno kao temeljni sadržaj akademske samouprave, dok u svim ostalim pitanjima ograničenja moraju biti legitimna, to jest usklađena s ustavnim ciljevima. Sud je, nadalje, zauzeo stajalište da su, osim pridržaja prava osnivatelja i drugih subjekata o kojima sveučilište ovisi, zakonska ograničenja dopustiva samo zbog razloga navedenih u članku 16. Ustava. Međutim, i u tom slučaju konkretni javni interes da se autonomija sveučilišta ograniči mora biti jači od interesa sveučilišta da se autonomija ostvari, a ograničenja su dopustiva samo ako se svrha zbog koje se ona propisuje ne može ostvariti blažim sredstvima. I tada, međutim ograničenja moraju biti racionalno usmjerena na postizanje opravdanih regulativnih svrha.“ Prema tome, Ustavni sud zaključuje da su „sva ograničenja propisana zakonom koja zadiru u temeljni sadržaj autonomije sveučilišta izražen u ovlastima pripadajućim akademskoj samoupravi, odnosno koja nisu utemeljena na razlozima propisanim u čl. 16. Ustava*15 ili koja ne izviru iz prava osnivatelja ili iz prava onih koji podupiru sveučilište ili nad njegovim radom provode stručni nadzor, odnosno koja su utemeljena, ali su nerazmjerna u odnosu na svrhu koja se njima želi postići, moraju se smatrati nesuglasnima Ustavu Republike Hrvatske.“ Premda akademske slobode i sveučilišna autonomija čine temeljne europske vrijednosti što je proklamirano u nizu dokumenata Europske unije, Vijeća Europe itd. (a pretpostavka akademskih sloboda je sveučilišna autonomija), unatoč ustavnom jamstvu sveučilišne autonomije i obvezujućim pravnim shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske i unatoč tome što je Hrvatska članica Europske unije, Vijeća Europe, Europskog prostora visokog obrazovanja, Europskog istraživačkog prostora i potpisnica Bonske deklaracije o slobodi znanstvenoga istraživanja od 20. listopada 2020. te Rimskog ministarskog priopćenja od 19. studenog 2020. godine*16, novo zakonsko uređenje doneseno u okviru reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja čini upravo suprotno i ukida financijsku autonomiju sveučilišta. Zakonsko uređenje financiranja javnih sveučilišta i javnih znanstvenih instituta u suprotnosti je s ciljem ZVOZD-a – da će se unaprijediti autonomne strukture sveučilišta i znanstvenih instituta, ali je u suprotnosti i s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (od 2021. do 2026.). Naime, ZVOZD se donio u okviru „Reforme i jačanja kapaciteta javnog znanstvenoistraživačkog sektora za istraživanje i razvoj“ (potkomponenta C3.2. R1), koja izrijekom navodi da je ključni uvjet reforme „institucionalna i akademska autonomija u organizacijskom i financijskom smislu, u sklopu koje institucije samostalno upravljaju svojim proračunom, strategijom ljudskih resursa i karijerama znanstvenika“. Štoviše, Vlada Republike Hrvatske Nacionalnim se planom obvezala da će novim zakonom „omogućiti veću autonomiju upravljanja proračunom i donošenja strategije ljudskih resursa od strane samouprave sveučilišta i instituta“*17. Važno je istaknuti da međunarodni i europski dokumenti također upozoravaju na nužna ograničenja sveučilišne autonomije. Odbor UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava u Općem komentaru broj 13 (Pravo na obrazovanje) od 8. prosinca 1999. ističe da „uživanje akademske slobode zahtijeva autonomiju institucija visokoga obrazovanja. Autonomija je onaj stupanj samouprave koji je nužan za učinkovito donošenje odluka visokih učilišta u vezi s njihovim akademskim radom, standardima, upravljanjem i povezanim aktivnostima. Samouprava, međutim, mora biti u skladu sa sustavima javne odgovornosti, posebno u pogledu financiranja koje osigurava država. S obzirom na znatna javna ulaganja u visoko obrazovanje, potrebno je pronaći odgovarajuću ravnotežu između institucionalne autonomije i odgovornosti. Iako ne postoji jedinstveni model, institucionalni aranžmani trebaju biti pošteni, pravični i ravnopravni te što transparentniji i uključiviji“*18. Novo zakonsko uređenje međutim ne razrađuje financiranje javnih sveučilišta na racionalan način, tako da uspostavi odgovarajuću ravnotežu između institucionalne autonomije i odgovornosti javnih visokih učilišta, da transparentno, odgovorno i učinkovito troše javne prihode, poštujući u najvećoj mogućoj mjeri autonomiju sveučilišta. Drugim riječima, ZVOZD ne uspostavlja model financiranja javnih sveučilišta koji je pošten, ravnopravan i uključiv, ne osigurava onaj stupanj autonomije i samouprave koji je nužan za učinkovito donošenje odluka visokih učilišta u vezi s njihovim akademskim radom, standardima, upravljanjem i povezanim aktivnostima odnosno ne poštuje ustavom zajamčenu autonomiju sveučilišta, niti legitimno u skladu s ustavnim ciljevima ograničava financijsku autonomiju sveučilišta, koja prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske predstavlja temeljni sadržaj sveučilišne autonomije (Rješenje U-I-2446/2016 od 4. veljače 2020.). ZVOZD, suprotno preuzetim obvezama Vlade Republike Hrvatske te proklamiranom cilju zakona u potpunosti ograničava i ukida autonomiju upravljanja financijama od strane samouprave sveučilišta te ih gotovo u potpunosti podređuje diktatu Ministarstva. Time se umjesto usklađivanja obilježja hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja s usvojenim načelima i zadatostima Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA), Europskog prostora obrazovanja (EEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA), što je također jedan od ciljeva donošenja novog Zakona, Republika Hrvatska udaljava od temeljnih europskih vrijednosti i načela. 2.2. Napad na akademske slobode i sveučilišnu autonomiju Unatoč tome što autonomija sveučilišta čini ustavnu kategoriju, ali i preuzetu međunarodnopravnu obvezu Republike Hrvatske, unatoč tome što je nedavna reforma sustava znanosti trebala omogućiti veću institucionalnu i akademsku autonomiju sveučilišta u organizacijskom i financijskom smislu, međunarodna mjerenja razine sveučilišne autonomije i akademskih sloboda pokazuju da se u posljednjih par godina dogodilo upravo suprotno te da su sveučilišna autonomija i akademske slobode pod izuzetno velikim napadom od strane državne vlasti čemu je posebno doprinijela reforma sustava znanosti i visokog obrazovanja. Navedeno potvrđuje i nedavno objavljeno izvješće Europskog parlamenta Academic Freedom Monitor za 2023. godinu koje je za Republiku Hrvatsku poražavajuće. Službeni dokument Europske unije pokazuje da je prema EUA Autonomy Scorecard IV (2023) Republika Hrvatska u proteklih šest godina doživjela strahovit pad razine sveučilišne autonomije, i to najveći od svih država članica EU – čak 10,75 postotnih bodova. Govorimo o padu od 20,5 %, s obzirom da je razina sveučilišne autonomije 2017. iznosila 52,25, a 2023. g. 41,5 postotna boda (prosjek EU je 65,4 %)*19. Riječ je o velikom broju i u svakome smislu strmoglavom sunovratu. O kakvom je dramatičnom padu riječ pokazuje i sljedeće: dok je razina sveučilišne autonomije osnažena u 13 država članica Europske unije, osim u Hrvatskoj, razina sveučilišne autonomije pala je još samo u četiri države EU – u Estoniji za 4,5, Danskoj za 2,5, Belgiji za 0,5 te Švedskoj za 0,25 postotna boda. Hrvatska se tako našla dobrano na začelju EU. Ispod nje su samo Cipar, Grčka i Mađarska. U izvješću se zaključuje da je „u prosjeku, razina sveučilišne autonomije (u EU) neznatno smanjena, uglavnom zbog znatnog pada u Hrvatskoj“, te da je općenito razina sveučilišne autonomije u EU stabilna, ali kako je „zabrinjavajuće značajno smanjenje razine sveučilišne autonomije u Hrvatskoj“*20. Izvještaj Europskog parlamenta, osim prethodno spomenutog EUA Autonomy Scorecard, navodi i drugo međunarodno mjerenje, Academic Freedom Index, koje mjeri razinu akademskih sloboda u svijetu. Prema tom mjerenju, Hrvatska se nalazi u 20 – 30 % država u pogledu poštivanja akademske slobode. U izvještaju se međutim navodi zastarjeli podatak iz 2022. godine. U međuvremenu, Academic Freedom Index objavio je rezultate istraživanja za 2023. i 2024. godinu koji pokazuju pad skoro svih indikatora, a posebno stupnja sveučilišne autonomije. Drugim riječima, i na ljestvici akademskih sloboda Republika Hrvatska je drastično pala i sada je pozicionirana između Gruzije i Senegala*21. EUA Autonomy Scorecard pokazuje dramatičan pad i u pogledu financijske autonomije sveučilišta. Republika Hrvatska je prvi puta uključena u ovo mjerenje 2017. godine (ova mjerenja se vrše svakih šest godina), i tada je u pogledu financijske autonomije zauzela 15. mjesto s rezultatom od 60 % *22. Mjerenje iz 2023. godine pokazuje pad od čak 14 %, i prema tom mjerenju Republika Hrvatska sada zauzima 26. mjesto s rezultatom od 46 % *23. Tablica 1: Razina sveučilišne autonomije u državama članicama EU, EUA Autonomy Scorecard IV (2023) *24 Država / EUA Autonomy Scorecard IV (2023) / Promjena 2017. – 2023. Estonija 86,25 % -4,50 % Finska 85,50 % - Luksemburg 79,00 % +2,00 % Danska 78,50 % -2,50 % Latvija 75,75 % +5,25 % Austrija 75,25 % +5,25 % Češka 73,25 % - Belgija – Flandrija 72,50 % -0,50 % Nizozemska 71,75 % +5,00 % Poljska 71,50 % +3,25 % Litva 71,25 % +2,75 % Irska 71,00 % +4, Nije prihvaćen Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 56. stavak 2. Zakona o proračunu (NN, broj 44/21) te članka 37. stavka 5. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, broj 119/22.). Također, članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je i Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna.
3 Fakultet organizacije i informatike PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Pravilnikom kojim se ograničava korištenje vlastitih prihoda ostvarenih na tržištu ograničava se autonomija sastavnica u donošenju financijskih odluka, te ne ostavlja prostor za razvoj, nagrade onima koji doprinose znanstvenoj produktivnosti, kao i stručnoj prepoznatljivosti, naročito u sektoru koji se brzo razvija i traži stalne promjene i inovacije. Traženje odobrenja od Mzo za donacije iznad 30 tis eura, kao i ishođnje drugih potvrda od MZO predstavlja administrativnu barijeru i nepotrebnu birokratizaciju procesa. Uz navedeno, pravilnikom se otvara cijeli niz nepoznanica i nedorečenosti kroz izdvajanje, kao i bilježenje ostvarenog prihoda. Nije prihvaćen Sukladno članku 97. stavak 5. Zakona oi visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti javno visoko učilište odnosno javni znanstveni institut samostalno raspolaže vlastitim prihodima u skladu s financijskim planom te mjerilima i načinu korištenja vlastitih prihoda koje ministar utvrđuje pravilnikom. Način raspolaganja vlastitim prihodima javno visoko učilište odnosno javni znanstveni institut uređuje općim aktom.
4 Sveučilište u Zagrebu Geotehnički fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Opća primjedba: Mišljenja smo da je apsolutno neprikladno i nedopustivo da se ovakav Pravilnik kojim se bitno utječe na financiranje visokih učilišta upućuje u savjetovanje u iznimno kratkom vremenu (5.4.-13.4.2024.), posebno ako se uzme u obzir Zakon o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje u pravilu u trajanju od 30 dana. Dodatan problem je što prije upućivanja Prijedloga Pravilnika u javnu raspravu dokument nije izrađen na način da u njegovoj izradi partnerski sudjeluju predstavnici najvažnijih dionika, u konkretnom slučaju predstavnici Sveučilišta u Zagrebu koje čini jezgru visokog obrazovanja u RH. Prijedlog: Obustaviti postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te izraditi novi Prijedlog Pravilnika uz partnerski odnos sa zainteresiranim dionicima. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članaka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
5 Sveučilište u Zagrebu Građevinski fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Radi se o iznimno važnom pravilniku koji će imati značajan učinak na sve dionike u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Predviđeno trajanje savjetovanja od 8 dana, odnosno 5 radnih dana, ne ostavlja dovoljno vremena za provedbu kvalitetnog i transparentnog javnog savjetovanja, posebice imajući u vidu da je člankom 11. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15, 69/22) propisano da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje u pravilu u trajanju od 30 dana. Kod donošenja ovako važnih pravilnika bilo bi primjereno omogućiti široku i sadržajnu raspravu u kojoj bi se kroz partnerski odnos MZO-a i javnih učilišta te međusobno uvažavanje mišljenja i stavova donijeli kvalitetni podzakonski akti uzimajući u obzir sve specifičnosti sustava, a sve kako bi se izbjegle moguće negativne i štetne posljedice za razvoj javnih visokih učilišta u RH. Zbog svega ranije navedenog predlažemo povlačenje pravilnika iz savjetovanja. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članaka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
6 Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Neprimjereno je da ovako važan pravilnik, koji bitno utječe na način korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda u javnoj raspravi odnosno savjetovanju svega 8 dana (od čega su 3 dana neradna). Svi dionici na koje se odnosi ovaj pravilnik trebali su biti obaviješteni putem maila da se provodi e-savjetovanje kako bi se omogućio transparentan postupak donošenja pravilnika. Sva visoka učilišta imaju suradnju sa gospodarstvom i na taj način ostvaruju dio svojih vlastitih prihoda, a iz zajedničke suradnje i projekata s gospodarstvom se financira i dio infrastrukture visokih učilišta (oprema ili uređenje prostora). Ishitrenim donošenjem Pravilnika postoji mogućnost gubitka ili smanjenja značajnih vlastitih prihoda te smatramo da je potrebno duže vrijeme za javnu raspravu. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članaka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
7 Sveučilište u Zagrebu Fakultet prometnih znanosti PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA S obzirom na važnost i kompleksnost dokumenta o kojem se raspravlja, želimo istaknuti da nam je kratko vrijeme za javno savjetovanje o Pravilniku, koje traje do 13. travnja 2024., izuzetno ograničavajuće. Smatramo da ovako bitan dokument, koji će imati značajan utjecaj na sve aktivnosti visokih učilišta, zahtijeva dublju raspravu i analizu. Mnoga visoka učilišta ostvaruju intenzivnu suradnju s gospodarstvom, što doprinosi ne samo njihovim prihodima, već i razvoju kompetencija nastavnog osoblja i studenata. Nadalje, mnoge značajne inovacije u hrvatskom gospodarstvu proizašle su upravo iz takve suradnje. Važno je napomenuti da se dio opreme i infrastrukture financira iz projekata s gospodarstvom. Stoga, brzom donošenju Pravilnika bez temeljite analize njegova utjecaja na suradnju s gospodarstvom, visoka učilišta riskiraju gubitak značajnih prihoda, koji su ključni za njihovo adekvatno funkcioniranje, osobito s obzirom na nedovoljna državna ulaganja u znanost i visoko obrazovanje. Predlažemo prekid postupka savjetovanja s javnošću te provedbu rasprave o prijedlogu Pravilnika s visokim učilištima koja imaju najintenzivniju suradnju s gospodarstvom i najveći broj projekata putem kojih ostvaruju vlastite prihode. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članaka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
8 Metalurški fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA MZO je u savjetovanje sa zainteresiranom javnošću 5. travnja 2024. uputilo ovaj prijedlog Pravilnika te je savjetovanje otvoreno do 13. travnja 2024. godine što je samo 8 kalendarskih dana uključujući vikende. Smatramo da se na neprikladan način, tijekom funkcioniranja „tehničke“ Vlade, donose odluke o ovako presudnim pitanjima koja dalekosežno i bitno utječu na financiranje, a time čitavu djelatnost javnih visokih učilišta. Sukladno zakonodavnim okvirima predmetno savjetovanje je u suprotnosti s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/2009.) koji navodi da savjetovanje ne bi trebalo biti kraće od 15 dana i Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) koji u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana. Predloženi Pravilnik bitno utječe na financiranje u sustavu znanosti i visokog obrazovanja te zadire u samostalnost odlučivanja o raspodjeli i potrošnji sredstava sukladno situacijama u kojima se Ustanova nalazi. Predlaže se obustava postupka e-savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te detaljna evaluacija i izrada Pravilnika sa svim relevantnim dionicima uz uvažavanje mišljenja fakulteta, javnih sveučilišta i MZO kao ravnopravnih partnera u donošenju pravnih akata. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članaka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
9 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Opće primjedbe: 1) Smatramo da je rok od 8 dana za javnu raspravu o predmetnom pravilniku neprimjereno kratak, pogotovo uzevši u obzir značaj i doseg ovoga pravilnika. 2) Smatramo da u pravilnik treba ugraditi jasne referencije na druge zakonske akte koji definiraju odgovarajuće članke odnosno stavke ovoga pravilnika. Nije prihvaćen Radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. U Prijedlogu Pravilnika jasno su ugrađene sve referencije na druge zakonske akte koji definiraju odgovarajuće članke odnosno stavke ovoga Prijedloga Pravilnika.
10 Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Oba prijedloga Pravilnika zadiru suštinski u autonomiju javnog visokog obrazovanja, tj. u financijsku autonomiju koja je conditio sine qua non. Za detaljnu analizu moraju biti uključeni svi dionici, što u ovom slučaju nije slučaj, već je gotovo riječ o jednostranom postupku MZO-a. Visoka učilišta podržavaju kontrolu korištenja namjenskih prihoda, ali na načelu odgovornosti i transparentnosti uvažavajući specifičnosti visokih učilišta i fakulteta. U navedenim prijedlozima Pravilnika MZO-a gotovo da se preuzima potpuno upravljanje i kontrola nad javnim sveučilištima. Štoviše, u vrijeme kad ulaganje u znanost i visoko obrazovanje prema udjelu BDP-a znatno zaostaju usporedo s članicama Europske unije, visoko obrazovanje u RH je lučonoša, pokretač i jamstvo razvoja. Zato nije opravdano zadirati ishriteno, nepripremljeno i jednostrano u zakonske i podzakonske akte najvažnijeg područja za sigurnost razvoja RH, a to je visoko obrazovanje. Dokaz tome jest činjenica da savjetovane traje samo 5 radnih dana?? Da je prijedlog Pravilnika štetan, pokazuje upozorenje Odbora ministara Vijeća Europe da je “financijska autonomija ključna pretpostavka za institucionalnu autonomiju“ jer bez financijske autonomije ne postoji autonomija sveučilišta. Prijedlog je da se oba pravilnika vrate na doradu na način da se formiraju stručna tijela svih dionika u procesu koja će konstruktivno, objektivno i progresivno donijeti prijedlog dokumenata za dobrobit visokog obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Autonomija sveučilišta utvrđena je člankom 4. stavak 4. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti kao institucionalni okvir čija je svrha zaštita akademskih prava i sloboda članova akademske zajednice te intelektualne neovisnosti sveučilišta od svakog političkog pritiska i ekonomske moći. Autonomija sveučilišta uključuje odgovornost prema društvenoj zajednici. Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja u cijelosti akceptira autonomiju sveučilišta te u okviru ograničenja postavljenih u Zakonu o proračunu, Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti daje visokim učilištima, znanstvenim institutima i drugim proračunskim korisnicima iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja slobodu raspolaganja nenamjenskim donacijama i vlastitim prihodima u okviru zakonskih ograničenja.
11 Sveučilište u Zagrebu Grafički fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Poštovani, Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) je u savjetovanje sa zainteresiranom javnošću 5. travnja 2024. godine uputilo Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti MZO-a i Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti MZO-a. Pravilnici su u savjetovanje upućeni u petak u 9:00 sati navečer (putem e-pošte), a savjetovanja su otvorena do subote 13. travnja 2024. godine, tj. samo osam dana uključivši tri neradna dana. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/2009.) navodi da rok trajanja savjetovanja ne bi trebao biti kraći od 15 dana od dana objave nacrta na internetskoj stranici tijela nadležnog za izradu nacrta, kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članak 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana. Uz navedeno pravni propisi o tako presudnim pitanjima koja bitno utječu na financiranje, a time i na čitavu djelatnost javnih visokih učilišta upućuju se u savjetovanje u predizborno vrijeme, tj. u vrijeme kada praktički djeluje tehnička Vlada. S postupkom izrade prijedloga pravilnika, sve do njihova upućivanja u savjetovanje s javnošću, nisu bili upoznati niti rektori javnih sveučilišta niti dekani sastavnica. Smatramo da su ovi prijedlozi pravilnika nekvalitetni, a time i štetni za sustav javnog visokog obrazovanja u RH te da se intervencijama i poboljšanjima ne mogu unaprijediti i dovesti na prihvatljivu razinu kvalitete. U osnovi, kroz njih se očituje zadiranje MZO-a u autonomiju javnih sveučilišta te se nastavlja donošenje zakonskih i podzakonski akata koji su u mnogim dijelovima nerazumljivi i neprovedivi. Mišljenja smo da bi MZO i javna sveučilišta u RH trebali djelovati kroz partnerski odnos u kojem svaki partner ima ravnopravan položaj i u kojem se uvažavaju mišljenja i stavovi partnera. Na žalost, u zadnjih je nekoliko godina MZO donosilo zakonske i podzakonske akte kojima se kontinuirano i na različite načine nastojala umanjiti zajamčena sveučilišna autonomija javnih visokih učilišta, prvenstveno Sveučilišta u Zagrebu. Slijedom navedenog predlažemo da se zaustavi postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o oba prijedloga pravilnika te oformiti povjerenstvo u kojem će participirati predstavnici najvažnijih dionika na koje se odnose prijedlozi pravilnika ili da se žurno pokrene postupak izmjena i dopuna Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Zakona o visokom obrazovanju i znanosti te njima riješe pitanja načina korištenja namjenskih prihoda, odnosno nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda javnih sveučilišta. S poštovanjem, prof. dr. sc. Klaudio Pap Sveučilište u Zagrebu Grafički fakultet, dekan Nije prihvaćen "Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine, broj 66/19) te članka 48. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, broj 155/2023.). Članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna. Kako je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti ministarstva znanosti i obrazovanja ministar dužan donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, radi sveobuhvatnoga uređenja trošenja namjenskih i vlastitih prihoda te nenamjenskih donacija proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja se donosi istovremeno s Pravilnikom o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/2009.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) koji u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. Ujedno, naglašavamo kako je donositelj ovoga propisa, kao podzakonskog propisa, ograničen okvirima postavljenim u Zakonu o državnom proračunu, Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, koji postavljaju temeljna pravila trošenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, slijedom čega je sloboda propisivanja donositelja značajno limitirana zakonskim okvirima."
12 Rudarsko-geološko-naftni fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Na poveznici MZO-a https://mzo.gov.hr/pristup-informacijama/savjetovanja-sa-zainteresiranom-javnoscu/105 nalazi se Plan savjetovanja s javnošću za 2024. godinu koji sadrži naziv propisa, općeg akta ili dokumenta za koji se provodi savjetovanje, očekivano vrijeme njegova donošenja ili usvajanja, okvirno vrijeme provedbe internetskog savjetovanja te druge predviđene načine na koje se namjerava provesti savjetovanje. Pod točkom 7. nalazi se Pravilnik o vlastitim prihodima koji je planiran za savjetovanje u II. kvartalu 2024. i to 30 dana. Međutim, savjetovanje je otvoreno samo osam dana u koje dane ulaze tri neradna dana (vikendi). Također je na webu MZO obavijest o savjetovanju objavljena tek 9.4. 2024. (3 dana nakon objave na e-savjetovanju) tako da je za savjetovanje ostalo samo 5 dana svima koji prate web objave. Mišljenja smo da je neprikladno i nedopustivo da se pravni propisi o tako presudnim pitanjima koja dalekosežno i bitno utječu na financiranje fakulteta upućuju u savjetovanje u tako kratkom vremenu. Iz kojeg razloga je ovaj Pravilnik na savjetovanju samo 8, tj. 5 dana? Nadalje: Predmetna savjetovanja se provode suprotno: 1. Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/2009.) (dalje: Kodeks) i 2. Zakonu o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) (dalje: Zakon). Kodeks u pogledu roka, čl. 5. toč. 3. ističe da isti ne bi trebao biti kraći od 15 dana od dana objave nacrta na internetskoj stranici tijela nadležnog za izradu nacrta, kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja. Ovu obvezu dodatno razrađuje Zakon koji u članak 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana. Dodatno i jako bitno, prijedlog Pravilnika: 1. zadire u autonomiju fakulteta, poglavito financijsku autonomiju – financijska autonomija ključna je pretpostavka za institucionalnu autonomiju te se dodatno pokušava davanjem suglasnosti na opći akt kojim se uređuje ostvarivanje i korištenje namjenskih prihoda, odnosno nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda fakulteta, autonomija smanjiti, 2. dodatno administrativno opterećuje fakultete kroz dostavljanje godišnjih, polugodišnjih i mjesečnih izvještaja o ostvarenju i korištenju namjenskih prihoda, odnosno nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda Prijedlog: Zaustaviti postupak savjetovanja u ovakvom kratkom postupku ili produžiti postupak savjetovanaj na 30 dana tj. predloženi Pravilnik, koji u bitnome utječu na financiranje sustava znanosti i visokog obrazovanja, donijeti na način i u proceduri koja omogućava široku i sadržajnu raspravu. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članaka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
13 Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Pravilnik je u savjetovanje upućen 05.04.2024., dok je savjetovanje o tekstu istoga otvoreno do 13. 04. 2024. Znači, savjetovanje je otvoreno svega osam dana, u koje dane ulaze i dani vikenda. Dakle, samo pet radnih dana, što je totalno neprikladno da se propisi o tako presudnim pitanjima koja bitno utječu na financiranje javnih visokih učilišta donose na ovako žurni način. Nije prihvaćen Radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
14 Dragan Bagić PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Ovaj pravilnik se donosi temeljem Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, a u sadržaju ima slične odredbe kao PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA koji se donosi temeljem Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama. Dakle, donose se dva pravilnika koja reguliraju srodne teme na sličan ili identičan način temeljem dva posve različita zakona, od koji je samo jedna vezena specifično za sustav znanosti i visokog obrazovanja. U najmanju ruku radi se o čudnoj pravnoj arhitekturi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
15 Blaženka Divjak PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Neprimjerno je da se ovako značajan pravilnik, koji suštinski utječe na financiranje proračunskih korisnika ( visokih učilišta, instituta itd.), a se odnosi i na državni proračun, stavlja u savjetovanje neposredno prije izbora tj. kada je ministar zapravo "tehnički ministar", a i cijela Vlada "tehnička Vlada". Dodatno, rok za savjetovanje od 8 dana (koji je već obuhvatio vikend) je iznimno kratak za suštinsku raspravu o ovako zahtjevnoj temi. Takva rasprava trebala bi biti otvorena na fakultetskim vijećima, senatima, sveučilišnim vijećima i drugim relevantnim tijelima. Ovako se pravilnik donosi u nedemokratskoj proceduri koja ne osigurava savjetovanje s dionicima. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 8 članaka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
16 SILVANA KOPAJTIĆ-ZURAK PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Poštovani, podržavam Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
17 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja Predmet normiranja, Članak 1. Regulacija načina stjecanja vlastitih prihoda je jednako važna, ako ne i važnija od načina korištenja i upravo je to ključno pitanje kojim bi se ovaj pravilnik trebao baviti. Međutim, Pravilnik propušta regulirati vrstu poslova temeljem kojih je moguće ostvariti vlastite prihode, što može dovesti do apsurdnih situacija u kojima javne ustanove konkuriraju poslovnim subjektima na tržištu u segmentima koji nisu od javnog interesa. Umjesto toga, ograničavaju se uvećanja plaća te po tom pitanju nude nefleksibilna rješenja. Pravilnik ne nudi odgovore na to iz kojih izvora i kako se određene naknade za rad mogu isplatiti niti upućuju na Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje koji ta pitanja može i treba dodatno regulirati. Nije prihvaćen Vlastiti prihodi javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta utvrđeni su člankom 96. stavak 4. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te je ova kategorička zakonska odredba ne može mijenjati Prijedlogom Pravilnika.
18 Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Postupanje kod nenamjenskih donacija, Članak 3. Članak 3., stavak 3. Posebnim zakonom i na temelju njega statutima sveučilišta odnosno sastavnica određene su ovlasti fakultetskih odnosno akademsijskih i sveučilišnih tijela za donošenje odluka o poduzimanju pravnih radnji ovisno o visini iznosa pa predlažemo ovim pravilnikom ne regulirati nadležnost tijela, budući da je to predmet normiranja drugih propisa. U članku 3., stavak 7. predlažemo preformulirati u "(7) Ugovor o donaciji iz stavka 6. ovog članka u pisanom obliku nije obvezan ako je donator fizička osoba." tako da bude jasno da u tom slučaju ugovor u pisanom obliku nije obvezan, ali da se također može sklopiti. Vezano uz članak 3., stavak 10. pojasniti što podrazumijeva "ako bi takvo stjecanje prouzročilo značajnije troškove za Republiku Hrvatsku". Umjesto suglasnosti Vlade RH predlažemo odrediti suglasnost resornog ministarstva. Nije prihvaćen Članak 3. stavak 3. Prijedloga Pravilnika koristi pojam "upravljačko tijelo" i "čelnik" kako bi se oni mogli primijeniti i na prihvaćanje ili neprihvaćanje nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda visokih učilišta, znanstvenih instituta i drugih proračunskih korisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja.
19 Metalurški fakultet Postupanje kod nenamjenskih donacija, Članak 3. Čl. 3 st. 4 Na koji način je određen iznos donacije za koju potrebna suglasnost MZO-a? Mišljenja smo da se radi o premalom iznosu. Nije niti navedeno koliki je rok MZO-a za izdavanje suglasnosti za navedeno. Postoji mogućnost dodatnog administrativnog opterećenja te u međuvremenu donator može odustati od donacije. Čl. 3 st. 10 Dodatni administrativni posao je svakako značajni trošak za RH. Nije prihvaćen Iznos je utvrđen usporednom analizom s propisima o zaprimanju nenamjenskih donacija drugih korisnika držanog proračuna.
20 Institut Ruđer Bošković Postupanje kod nenamjenskih donacija, Članak 3. Predlažemo povećati iznos iz stavka 4. na 50.000,00 eura ili više. U stavku 10. nije definirano po kojim kriterijima bi primatelj donacije procijenio da li bi takvo stjecanje prouzročilo značajnije troškove za RH i koji troškovi se smatraju značajnijim Nije prihvaćen Iznos je utvrđen usporednom analizom s propisima o zaprimanju nenamjenskih donacija drugih korisnika držanog proračuna.
21 Zvonimir Čuvalo Postupanje kod nenamjenskih donacija, Članak 3. Članak 3. st. 4. Predlažemo da se ova procedura uskladi sa odredbama Statuta o visini iznosa sa kojima Ravnatelj samostalno raspolaže, kad mu je potrebna suglasnost Upravnog vijeća te kad mu je potrebna suglasnost osnivača. Nije prihvaćen Iznos je utvrđen usporednom analizom s propisima o zaprimanju nenamjenskih donacija drugih korisnika držanog proračuna.
22 Dragan Bagić Postupanje kod nenamjenskih donacija, Članak 3. Nije jasno koji se problem uopće rješava ovim člankom. Kakve su to uopće nenamjenske donacije? Što se regulira ugovorom koji je obavezan prema stavku 7. ako ne namjena sredstava? Nije jasno zašto se ugovor ne potpisuje ako se radi o donaciji fizičke osobe? Prema kojoj pravnoj i ustavnoj osnovi Ministar Može davati suglasnost o primanju donacije autonomnom sveučilištu? Kako je određen iznos do 30.000 eura? U svakom slučaju radi se o nelogičnom niskom iznosu s obzirom na neka druga ograničenja, primjerice, prabila o javnoj nabavi ili statute sveučilišta i fakulteta! Nije prihvaćen Obveza uređivanja ostvarivanja i trošenja nenamjenskih donacija propisana je člankom 56. Zakona o proračunu. Iznos je utvrđen usporednom analizom s propisima o zaprimanju nenamjenskih donacija drugih korisnika držanog proračuna.
23 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja Vlastiti prihodi, Članak 4. U prijedlogu Kolektivnog ugovora koji je Sindikat dostavio Ministarstvu još početkom siječnja ove godine, razrađena je i s pregovaračkim timom Ministarstva usuglašena regulacija pitanja stjecanja i isplate vlastitih prihoda temeljem različitih oblika rada (znanstveni, nastavni, umjetnički, stručni rad). Pravilnik po ovim pitanjima treba uputiti na detaljniju razradu kroz Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju.
24 Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Vlastiti prihodi, Članak 4. Predlažemo u čl. 4., st. 1., dodati još jedan podstavak "- pružanje stručnih usluga iz djelokruga korisnika". Nije prihvaćen Predlagatelj smatra da se pod pružanjem usluga ugovorenih na nacionalnom ili međunarodnom tržištu i u tržišnim uvjetima mogu podvesti i stručne usluge iz djelokruga korisnika.
25 BRANKA LEVAJ o.d. dekanice Prehrambeno-biotehnološki fakultet SuZg Vlastiti prihodi, Članak 4. Potrebno dodati poslove kojima korisnik može ostvariti vlastite prihode, te time navedene poslove posebno istaknuti uz već postojeće. Prijedlog nove odredbe članka 4. stavak 1.: „(1)Vlastiti prihodi korisnika su prihodi koje korisnik ostvaruje obavljanjem poslova na tržištu i u tržišnim uvjetima, a koje poslove mogu obavljati i drugi subjekti izvan općeg proračuna i odnose se na poslove: - pružanja usluga ugovorenih na nacionalnom ili međunarodnom tržištu i u tržišnim uvjetima, - izrade stručnih elaborata i ekspertiza, - obavljanja nakladničke djelatnosti i izlagačke djelatnosti, - davanja u zakup ili najam zemljišta, prostora i opreme, - komercijalizacije intelektualnog vlasništva, - stjecanja dobiti temeljem udjela u trgovačkom društvu, - pružanja ugostiteljskih usluga, - provođenja edukacija, seminara, tečajeva, konferencija, stručnih ispita, usavršavanja i osposobljavanja, - prodaje knjiga i ostalih roba, - izrade i upravljanja bazama podataka, projektiranja telekomunikacijskih sustava, održavanja mrežnih poslužitelja, udomljavanja računalne opreme, održavanja informacijskih sustava i portala, - drugih poslova.„ Nije prihvaćen Raspodjela dobiti temeljem udjela u trgovačkom društvu regulirana je drugim propisima te nije vlastiti prihod u smislu ovog Pravilnika.
26 Institut Ruđer Bošković PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NENAMJENSKIH DONACIJA I VLASTITIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Korištenje vlastitih prihoda Predlažemo da se postotak koji služi podmirenju režijskih/indirektnih troškova određuje od ukupnog prihoda (bez PDV-a) ostvarenog tržišnim poslom, na jednak način kao što se određivao do sada. Navedeni postotak mora biti ukalkuliran u cijenu posla koji se obavlja za tržište kako bi se izbjegla nelojalna konkurencija gospodarskim subjektima te kako bi se osigurala sredstva potrebna za podmirivanje troškova hladnog pogona i investicijskog održavanja korisnika. Navedeni troškovi su u slučaju IRB-a značajni, a programskim financiranjem nisu predviđena dostatna sredstva. Iz predložene regulative je nejasno kako bi korisnik unaprijed mogao odrediti trošak možebitnih rashoda koji se odnose na neprihvatljive troškove na projektima EU te ih uključiti u kalkulaciju cijene. Iz sredstava namijenjenih za indirektne troškove treba također omogućiti isplate u svrhu povećanje plaća zaposlenika, kao što je bilo prema dosadašnjem modelu. Potrebno je povezati mogućnost uvećanja plaće iz vlastitih prihoda s radnih uspjehom određenog radnika. Prema predloženom modelu uvećanje plaće je moguće za radnika koji je u određenom smislu angažiran u obavljanju posla za tržište, a koji po svom opsegu i složenosti nisu nužno zahtjevniji od drugih vrsta poslova. Navedeno dovodi do situacije da se obavljanje poslova za tržište automatski vrednuje više od obavljanja ostalih poslova kod poslodavca što nije u skladu s načelom jednake plaće za rad jednake vrijednosti. Iz odredbe stavka 5. nije jasno što se podrazumijeva pod radom zaposlenika koji je obavljen uz poslove radnog mjesta. Misli li se ovdje na dodatne poslove izvan opisa poslova radnog mjesta koje bi radnik obavljao izvan svog redovnog radog vremena (prekovremeni rad) ili na nešto drugo?. Uz plaćanje rada postojećih zaposlenika koji poslove za tržište obavljaju izvan ili unutar opisa poslova iz ugovora o radu potrebno je omogućiti isplatu plaće u cijelosti tj. zapošljavanje novih radnika na teret vlastitih sredstava. Prijedlog nove odredbe članka 5.: „Vlastite prihode korisnik će raspodijeliti prema sljedećem: - najmanje 30% za unapređenje djelatnosti, podmirivanje materijalnih rashoda poslovanja, investicije ili investicijsko održavanje, nabavu nefinancijske imovine, obveze prema ugovorima o dugoročnim zajmovima i kreditima, koje je korisnik sklopio sukladno odredbama članka 109. Zakona o proračunu, podmirivanje neprihvatljivih troškova na projektima koji su financirani sredstvima EU, a koja su korisnici dužni uplatiti u proračun EU na temelju zahtjeva za uplatu nadležnih tijela EU sukladno odredbama članka 74. Zakona o proračunu, plaćanja rada zaposlenika ili radnog mjesta odnosno uvećanje plaća zaposlenika ili radnog mjesta koji neizravno sudjeluju u ostvarenju vlastitih prihoda te za ostale nespomenute rashode. Sredstva raspoređuje čelnik korisnika. - preostali dio vlastitih prihoda za podmirenje materijalnih rashoda nastalih obavljanjem posla za tržište, naknade troškova zaposlenima, naknade troškova osobama izvan radnog odnosa, naknade građanima i kućanstvima, rashode za nabavu nefinancijske imovine te plaćanja rada zaposlenika ili radnog mjesta odnosno uvećanje plaća zaposlenika ili radnog mjesta koja izravno ili neizravno sudjeluju u ostvarenju vlastitih prihoda. Sredstva raspoređuje voditelj posla za tržište uz suglasnost ravnatelja.“ Nije prihvaćen Člankom 12. stavkom 2. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2024. godinu (NN 149/23) utvrđeno je da vlastitim prihodima korisnici podmiruju rashode nastale obavljanjem poslova na tržištu i u tržišnim uvjetima na temelju kojih su vlastiti prihodi i ostvareni te za podmirenje obveza iz članaka 74. i 109. Zakona o proračunu. Stavkom 3. istog članka utvrđeno je da ako se vlastiti prihodi ostvare u iznosu većem od potrebnog za podmirenje rashoda iz stavka 2. ovoga članka, mogu se koristiti za podmirenje rashoda redovite djelatnosti. Ukoliko su indirektni troškovi ugovoreni kao trošak projekta, isti se podmiruju temeljem članka 5. stavka 1. Prijedloga Pravilnika.
27 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Definirati što bi bili neprihvatljivi troškovi i financiranje takvih troškova iz vlastitih prihoda ne bi trebalo ograničiti samo na projekte financirane sredstvima EU. I brojni drugi projekti ne dozvoljavaju pojedine tipove troškova, koje ustanova mora nekako podmiriti. Primjerice, na istraživačkim HRZZ projektima (a to je važan izvor istraživačkog financiranja, mnogima najvažniji ili gotovo jedini) nije dozvoljeno kupovanje računala, papira za printanje, uredskog pribora, čak niti plaćanje školarina za doktorande?! Koji je drugi izvor za to? To mogu biti jedino sredstva temeljem programskog ugovora ,overhead na istraživačkim projektima (ako ga ima) ili vlastiti prihodi ustanove. U st. 3 nije jasno zašto su alineja 2 i 3 razdvojene, odnosno ponovljene? A još je manje jasno što je to izravno ili neizravno sudjelovanje u realizaciji aktivnosti? To je potrebno definirati. U st. 5 nije jasno što se misli. Ovo iščitavamo na način da se isplaćuje naknada za rad koji nije predviđen ugovorom o radu ili sistematizacijom („uz poslove…“). Ako je tako onda ili taj rad nije predviđen, a to znači niti dopušten ili ako je dopušten onda je to prekovremeni rad i tako ga treba tretirati. Možda je moguće takav rad platiti i kao drugi dohodak, pri čemu bi onda navedeno trebalo regulirati i izmjenama drugih propisa. Za detaljniju razradu plaćanja rada temeljem kojih se ostvaruju vlastiti prihodi Pravilnik treba uputiti na Kolektivni ugovor za znanosti i visoko obrazovanje kojem je svrha ova pitanja preciznije regulirati. U st. 6 nije jasno što se misli i koja je razlika u odnosu na stavak 5. Ovo iščitavamo na način da se isplaćuje naknada za rad koji je predviđen ugovorom o radu ili sistematizacijom („poslova iz…“). Ako je tako onda je taj rad predviđen, i dopušten, ali tada može biti ili prekovremeni rad, ili nagrada ili dodatak za povećani intenzitet rada, ali ovaj pravilnik se ne može upuštati u te kriterije i način plaćanja rada pa Pravilnik i ovdje treba uputiti na Kolektivni ugovor kojem je to svrha. Umjesto mjesečnog, primjerenije je te je lakše postupanje prilagoditi godišnjem ograničenju uvećanja plaće. Nije prihvaćen "Definicija neprihvatljivih troškova iz čl.5 Pravilnika utvrđena je čl. 74 Zakona o proračunu. Prijedlog Pravilnika predviđa mogućnost plaćanja rada zaposlenika u cijelosti ili uvećanja plaće zaposlenicima koji sudjeluju u realizaciji poslova na tržištu i u tržišnim uvjetima, kako onima koji sudjeluju izravno u realizaciji ovih poslova te im se stoga iz vlastitih sredstava plaća rad, tako i onih koji izravno ili neizravno sudjeluju u realizaciji ovih poslova te im se iz ovih sredstava može uvećati plaća."
28 Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. U čl. 5., st. 4. pod materijalne rashode predlažemo dodati održavanje i režijske troškove. U čl. 5., st. 6. predlažemo kao maksimalno uvećanje plaće odrediti 40%. Nije prihvaćen "Materijalni rashodi prema Računskom planu uključuju i održavanje i režijske troškove. Predlagatelj smatra kako je uvećanje plaće osobama iz članka 5. stavak 6. Prijedloga Pravilnika u iznosu od 30% dostatno, s obzirom da se ono ne odnosi na plaćanje rada zaposlenika iz stavka 5. istoga članka. "
29 BRANKA LEVAJ o.d. dekanice Prehrambeno-biotehnološki fakultet SuZg Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Potrebno je izmijeniti stavak 1., 2. i 3. te brisati stavak 5., tako da podmirivanje materijalnih rashoda i rashoda za nabavu nefinancijske imovine nema prednost u odnosu na ostale svrhe u koje se mogu koristit vlastiti prihodi. Također, potrebno korigirati postojeće odnosno dodati nove svrhe u koje se mogu koristit vlastiti prihodi. Navedenim izmjenama članka 5. postiže se sljedeće: Dodavanjem rashoda za plaćanje rada zaposlenika zaposlenih na teret vlastitih prihoda u novom stavku 2. omogućuje se da se vlastiti prihodi mogu koristiti za isplatu plaća zaposlenika koji plaću ne primaju iz sredstava koja se javnim visokim učilištima, odnosno javnim znanstvenim institutima doznačuju na izvoru 11 - Opći prihodi i primici. Postojeći prijedlog Pravilnika uopće ne predviđa mogućnost da se vlastiti prihodi koriste za plaće zaposlenika zaposlenih na teret vlastitih prihoda, ako ti zaposlenici izravno ili neizravno ne sudjeluju u ostvarivanju vlastitih prihoda. Uklanja se nelogična prednost u podmirivanju pojedinih vrsta troškova. U postojećem prijedlogu Pravilnika materijalni rashodi imaju prednost u odnosu na rashode za zaposlenike, što nije logično ako imamo zaposlenike čija se plaća isplaćuje isključivo iz vlastitih prihoda za obavljanje poslova iz ugovora o radu i općeg akta kojim se uređuje unutarnji ustroj i sistematizacija radnih mjesta. Također, odredba stavka 2. postojećeg prijedloga Pravilnika u praksi je teško provediva. Primjerice, kad se posao kojim se stječu vlastiti prihodi obavlja kroz dulji vremenski period pa se tijekom cijelog tog perioda generiraju rashodi nastali obavljanjem posla, računovodstveno je vrlo zahtjevno pratiti sve rashode u svim aktivnostima kojima se stječu vlastiti prihodi te odrediti trenutak u novčanom tijeku pojedine aktivnosti koji će poslužiti kao referentna točka za primjenu pravila od 15% vlastitih prihoda iz odredbe iz stavka 2. postojećeg prijedloga Pravilnika. U praksi je daleko jednostavnije kako je definirano u predloženom novom stavku 3., a što se u praksi kao svojevrsni režijski trošak uračunava u cijenu robe/usluge kojom se stječu vlastiti prihodi. Prijedlog nove odredbe članka 5.: „(1) Vlastiti prihodi iz članka 4. ovog Pravilnika u prvom redu koriste se za podmirenje rashoda nastalih obavljanjem poslova na tržištu i u tržišnim uvjetima na temelju kojih su vlastiti prihodi ostvareni.“ (2) Nakon podmirenja rashoda iz stavka 1. ovog članka, preostali dio vlastitih prihoda, koristi se za: - podmirenje obveza prema ugovorima o dugoročnim zajmovima i kreditima, a koje je korisnik sklopio sukladno odredbama članka 109. Zakona o proračunu, - podmirenje neprihvatljivih troškova na projektima koji su financirani sredstvima Europske unije, a koja su korisnici dužni uplatiti u proračun Europske unije na temelju zahtjeva za uplatu nadležnih tijela Europske unije sukladno odredbama članka 74. Zakona o proračunu, - materijalne rashode, - plaćanje rada zaposlenika zaposlenih na teret vlastitih prihoda, - uvećanje plaća zaposlenicima koji izravno ili neizravno sudjeluju u ostvarenju vlastitih prihoda, - troškovi zaštite prava intelektualnog vlasništva, - troškovi reprezentacije, - rashodi članarina, - premije osiguranja, - troškovi uvećanja plaće za prekovremeni rad zaposlenika, sukladno propisima koji uređuju radne odnose, kolektivnom ugovoru ili općem aktu ustanove, - rashode za nabavu nefinancijske imovine i - naknade građanima i kućanstvima. (3) Iznos sredstava utrošenih za podmirenje rashoda iz stavka 2. ovog članka ne može biti manji od 15 % od ukupnog iznosa ostvarenih vlastitih prihoda. (4) Materijalni rashodi podrazumijevaju naknade troškova zaposlenima, rashode za materijal i energiju, rashode za usluge, naknade troškova osobama izvan radnoga odnosa te ostale nespomenute rashode poslovanja. (5) Plaćanje rada zaposlenika zaposlenih na teret vlastitih prihoda podrazumijeva isplatu plaće i primitaka na temelju radnog odnosa zaposlenika javnih ustanova u sustavu znanosti i visokog obrazovanja za obavljanje poslova iz ugovora o radu i općeg akta kojim se uređuje unutarnji ustroj i sistematizacija radnih mjesta, (6) Uvećanje plaće zaposlenicima koji izravno ili neizravno sudjeluju u ostvarenju vlastitih prihoda podrazumijeva uvećanje redovne plaće zaposlenika javnih ustanova u sustavu znanosti i visokog obrazovanja za obavljanje poslova iz ugovora o radu i općeg akta kojim se uređuje unutarnji ustroj i sistematizacija radnih mjesta, a koje ne smije premašiti 30% mjesečne osnovne bruto plaće zaposlenika. (7) Naknade građanima i kućanstvima podrazumijeva pokrivanje troškova studija i drugih obrazovnih programa studentima slabijega imovinskog stanja, izvrsnim studentima, zaposlenicima korisnika, kao i u druge svrhe utvrđene općim aktom iz članka 6. ovoga Pravilnika. (8) Plaćanje rashoda za nabavu nefinancijske imovine podrazumijeva ulaganje u izgradnju novih objekata, nabavu postrojenja i opreme, prijevoznih sredstava, knjiga i periodike te dodatna ulaganja u nefinancijsku imovinu.“ Nije prihvaćen "Predloženi tekst članka 5. nije u skladu s čl.12 Zakona o izvršavanju državnog proračuna za 2024. godinu (NN 149/23). Kao i do sada korisnik može propisati da indirektni trošak bude ukalkuliran u cijenu posla te se u tom slučaju indirektni troškovi podmiruju prema čl.5. st.1 Prijedloga Pravilnika."
30 Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Čl. 5 st. 3 Potrebno je omogućiti da se iz preostalog dijela vlastitih prihoda mogu financirati stručna i znanstvena putovanja, edukacije, pohađanje usavršavanja itd. čime bi se ujedno omogućilo i bolje korištenje vlastitih prihoda u svrhu ostvarenja strateških ciljeva institucije. Nije prihvaćen Podmirenje materijalnih rashoda iz preostalog dijela vlastitih prihoda podrazumijeva naknade troškova zaposlenima koje uključuju službena putovanja i stručno usavršavanje zaposlenika. Specifični troškovi mogu se navesti u općem aktu ustanove.
31 Ana Culic Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Članak 5., stavak (5) Koja vrsta radnih mjesta se može financirati iz vlastitih prihoda i da li radna mjesta koja izravno sudjeluju u ostvarenju vlastitih prihoda treba uskladiti sa Uredbom o koeficijentima temeljem načela: "Jednake plaće na poslovima iste složenosti"? Povlači se i pitanje budžetiranja radnih mjesta temeljenih na vlastitim prihodima i definiranja nadležnosti za raspoređivanje sredstava proizašlih iz pojedine aktivnosti vlastite djelatnosti. Nije prihvaćen Prijedlog Pravilnika predviđa mogućnost plaćanja rada zaposlenika u cijelosti ili uvećanja plaće zaposlenicima koji sudjeluju u realizaciji poslova na tržištu i u tržišnim uvjetima, kako onima koji sudjeluju izravno u realizaciji ovih poslova te im se stoga iz vlastitih sredstava plaća rad, tako i onih koji izravno ili neizravno sudjeluju u realizaciji ovih poslova te im se iz ovih sredstava može uvećati plaća.
32 Metalurški fakultet Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Čl. 5 Smatramo da Fakultet treba samostalno odlučivati o raspodjeli vlastitih prihoda sukladno situaciji i okolnostima u kojima se nalazi, a u skladu s odredbama Statuta sastavnice i Sveučilišta. Čl. 5, st. 3 Potrebno je omogućiti financiranje ostalih troškova nastalih obavljanjem znanstvene i stručne djelatnosti (službena putovanja, edukacije i usavršavanja, reprezentacija i dr.). Nije prihvaćen Prijedlog Pravilnika omogućava financiranje navedenih troškova nastalih obavljanjem znanstvene i stručne djelatnosti u okviru materijalnih rashoda.
33 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Članak 5., stavak 3 Smatramo da je potrebno omogućiti da se iz preostalog dijela vlastitih prihoda također financiraju stručna i znanstvena putovanja, edukacije, pohađanje usavršavanja, reprezentaciju i slično. Time bi se omogućilo bolje korištenje vlastitih prihoda u svrhu ostvarenja strateških ciljeva institucije. Nije prihvaćen Podmirenje materijalnih rashoda iz preostalog dijela vlastitih prihoda podrazumijeva naknade troškova zaposlenima koje uključuju službena putovanja i stručno usavršavanje zaposlenika. Specifični troškovi mogu se navesti u općem aktu ustanove.
34 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Članak 5, stavak 2 Potrebno je preciznije definirati u kojem se razdoblju treba zadovoljiti uvjet od najmanje 15% preostalog iznosa vlastitih prihoda utrošenih u svrhu podmirivanja materijalnih rashoda te rashoda za nabavu nefinancijske imovine. Naime, ulaganja u nefinancijsku imovinu su uglavnom dugoročna ulaganja i obično se ne radi o kontinuiranom ulaganju te je ovaj uvjet teško ostvariv u razdoblju kraćem od godinu dana. Nije prihvaćen "Uvjet od najmanje 15% iznosa prihoda ostvarenih od vlastitih prihoda utrošenih u svrhu podmirivanja materijalnih rashoda te rashoda za nabavu nefinancijske imovine potrebno je ostvariti u skladu s financijskim planom visokog učilišta i znanstvenog instituta. Neutrošeni vlastiti prihodi, sukladno Zakonu o proračunu, mogu se prenositi na korištenje u naredno proračunsko razdoblje. Donositelj propisa akceptira okolnost kako su ulaganja u nefinancijsku imovinu dugoročna ulaganja te uvažava činjenicu da se redovito obnavljaju prostor i oprema visokih učilišta, znanstvenih instituta i drugih proračunskih korisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja. "
35 Rudarsko-geološko-naftni fakultet Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Nije jasno što podrazumijeva naknada za rad zaposlenika te smatramo da ju je potrebno definirati (autorski honorari, ugovor o djelu). S obzirom na navedeno, moguće je da će određene institucije smatrati da se npr. autorski honorari podrazumijevaju pod naknadnu za rad zaposlenika, a druge ne. Na taj može doći do situacije da će neke institucije isplaćivati autorske honorare, a neke ne. Nije prihvaćen Člankom 5. Prijedloga Pravilnika propisano je da naknada za rad zaposlenika predstavlja plaćanje rada zaposlenika ili financiranje radnoga mjesta koji izravno sudjeluje u ostvarenju vlastitih prihoda. Način plaćanja rada propisan je poreznim i drugim propisima.
36 Rudarsko-geološko-naftni fakultet Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Članak 5. stavak 6. Ova odredba je nepoticajna za obavljanje suradnje sa tržištem. Neka vanjska suradnja ima puno troškova (nabava opreme, putni troškovi, …). Neka nema i prihodi se troše za rad djelatnika. Ako se iznos ograniči na 30 % od mjesečne osnovice onda se značajno smanjuje poticaj za rad na suradnji. Ako su neka sredstva zarađena na tržištu Ministarstvo nema pravo ograničavati koliki se iznos smije isplatiti kao naknada za navedeni rad. Sredstva zarađena u suradnji sa privredom proizlaze iz truda i zalaganja profesora koji su značajne količine vremena (godine) utrošile na stjecanje određenih kompetencija i znanja koje sada mogu ponuditi tržištu. Te poslove ugovaraju i izvode samostalno sa partnerima sa tržišta, redovito u večernjim satima i vikendom. Sukladno svemu navedenom bilo kakvo ograničavanje visine iznosa za isplatu je besmisleno. Ovakav način propisivanja koliko vrijedi nečiji rad direktno vodi u odlazak suradnje poslovnih subjekata s fakultetom. Nije prihvaćen Ograničenje od 30% mjesečne osnovne bruto plaće zaposlenika odnosi se jedino na osobe iz članka 4. stavak 4. alineja 3. Prijedloga Pravilnika, dok plaćanje rada prema stavku 6. istoga članka ne ograničava naknadu za rad zaposlenika.
37 Rudarsko-geološko-naftni fakultet Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Članak 5. stavak 4. O kojim materijalnim rashodima se radi, a vezani su prethodno navedeni u stavkama 2. i 3.? Primljeno na znanje Materijalni rashodi u tekstu Pravilnika podrazumijevaju skupinu 32 iz Računskog plana.
38 Rudarsko-geološko-naftni fakultet Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Članak 5. stavak 2.: Koji dio ostaje fakultetu s kojim se podmiruju razni troškovi poslovanja fakulteta? Primljeno na znanje Prema čl.5 st.2 Prijedloga Pravilnika najmanje 15% preostalih vlastitih prihoda korisnik može utrošiti za poslovanje fakulteta.
39 Rudarsko-geološko-naftni fakultet Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. -da li se rashodima smatraju troškovi putnih naloga, smještaja, nabava potrošnog materijala, korištenje vanjskih usluga koje su nabavljene od treće strane? -da li se nakon tih troškova nadalje s 15% osigurava podmirenje materijalnih rashoda iz točke 2 pa onda opet materijalnih rashoda iz točke 3. Da li to znači da je tih 15 % osiguranje da se ostatak ne iskoristi za plaće iako su one tek 30 posto osnovice? -da li ugovori o djelu ulaze u točku 4, naknade troškova osobama izvan radnog odnosa? -da li je moguće isplatiti dodatak na plaću koji je veći od 30 % osnovice, a koji ne ulazi u povećanje nego je posebni dodatak? -da li se iz ostatka mogu isplatiti autorski ugovori? Primljeno na znanje "Prema čl.5 st.1 Prijedloga Pravilnika rashodi nastali obavljanjem poslova na tržištu nisu ograničeni vrstom rashoda. Prioritet podmirenja materijalnih rashoda propisan je člankom 5. Prijedloga Pravilnika. Ugovori o djelu ulaze u materijalne rashode čl.5 st.4 Prijedloga Pravilnika. Nije moguće isplatiti uvećanje plaće zaposlenicima veće od 30%. Autorski ugovori mogu se isplatiti iz preostalog dijela vlastitih prihoda."
40 Institut Ruđer Bošković Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Predlažemo da se postotak koji služi podmirenju režijskih/indirektnih troškova određuje od ukupnog prihoda (bez PDV-a) ostvarenog tržišnim poslom, na jednak način kao što se određivao do sada. Navedeni postotak mora biti ukalkuliran u cijenu posla koji se obavlja za tržište kako bi se izbjegla nelojalna konkurencija gospodarskim subjektima te kako bi se osigurala sredstva potrebna za podmirivanje troškova hladnog pogona i investicijskog održavanja korisnika. Navedeni troškovi su u slučaju IRB-a značajni, a programskim financiranjem nisu predviđena dostatna sredstva. Iz predložene regulative je nejasno kako bi korisnik unaprijed mogao odrediti trošak možebitnih rashoda koji se odnose na neprihvatljive troškove na projektima EU te ih uključiti u kalkulaciju cijene. Iz sredstava namijenjenih za indirektne troškove treba također omogućiti isplate u svrhu povećanje plaća zaposlenika, kao što je bilo prema dosadašnjem modelu. Potrebno je povezati mogućnost uvećanja plaće iz vlastitih prihoda s radnih uspjehom određenog radnika. Prema predloženom modelu uvećanje plaće je moguće za radnika koji je u određenom smislu angažiran u obavljanju posla za tržište, a koji po svom opsegu i složenosti nisu nužno zahtjevniji od drugih vrsta poslova. Navedeno dovodi do situacije da se obavljanje poslova za tržište automatski vrednuje više od obavljanja ostalih poslova kod poslodavca što nije u skladu s načelom jednake plaće za rad jednake vrijednosti. Iz odredbe stavka 5. nije jasno što se podrazumijeva pod radom zaposlenika koji je obavljen uz poslove radnog mjesta. Misli li se ovdje na dodatne poslove izvan opisa poslova radnog mjesta koje bi radnik obavljao izvan svog redovnog radog vremena (prekovremeni rad) ili na nešto drugo?. Uz plaćanje rada postojećih zaposlenika koji poslove za tržište obavljaju izvan ili unutar opisa poslova iz ugovora o radu potrebno je omogućiti isplatu plaće u cijelosti tj. zapošljavanje novih radnika na teret vlastitih sredstava. Prijedlog nove odredbe članka 5.: „Vlastite prihode korisnik će raspodijeliti prema sljedećem: - najmanje 30% za unapređenje djelatnosti, podmirivanje materijalnih rashoda poslovanja, investicije ili investicijsko održavanje, nabavu nefinancijske imovine, obveze prema ugovorima o dugoročnim zajmovima i kreditima, koje je korisnik sklopio sukladno odredbama članka 109. Zakona o proračunu, podmirivanje neprihvatljivih troškova na projektima koji su financirani sredstvima EU, a koja su korisnici dužni uplatiti u proračun EU na temelju zahtjeva za uplatu nadležnih tijela EU sukladno odredbama članka 74. Zakona o proračunu, plaćanja rada zaposlenika ili radnog mjesta odnosno uvećanje plaća zaposlenika ili radnog mjesta koji neizravno sudjeluju u ostvarenju vlastitih prihoda te za ostale nespomenute rashode. Sredstva raspoređuje čelnik korisnika. - preostali dio vlastitih prihoda za podmirenje materijalnih rashoda nastalih obavljanjem posla za tržište, naknade troškova zaposlenima, naknade troškova osobama izvan radnog odnosa, naknade građanima i kućanstvima, rashode za nabavu nefinancijske imovine te plaćanja rada zaposlenika ili radnog mjesta odnosno uvećanje plaća zaposlenika ili radnog mjesta koja izravno ili neizravno sudjeluju u ostvarenju vlastitih prihoda. Sredstva raspoređuje voditelj posla za tržište uz suglasnost ravnatelja.“ Nije prihvaćen Kao i do sada korisnik može propisati da indirektni trošak bude ukalkuliran u cijenu posla te se u tom slučaju indirektni troškovi podmiruju prema čl.5. st.1 Prijedloga Pravilnika.
41 Zvonimir Čuvalo Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Članak 5. st. 5. - molim pojašnjenje - da li "plaćanje rada zaposlenika..." podrazumjeva sklapanje ugovora o djelu sa vlastitim zaposlenikom ili postoji neki drugi način za isplatu tj. "za plaćanje rada zaposlenika.." Nije prihvaćen Način plaćanja rada propisan je poreznim i drugim propisima.
42 Zvonimir Čuvalo Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Članak 5. st. 6. - predlažemo ukidanje ograničenja od 30% plaće jer ionako ovisi o raspoloživim vlastitim sredstvima sa kojima Ustanova treba raspolagati sukladno odredbama Statuta. Nije prihvaćen Predlagatelj smatra kako je uvećanje plaće osobama iz članka 5. stavak 6. Prijedloga Pravilnika u iznosu od 30% dostatno, s obzirom da se ono ne odnosi na plaćanje rada zaposlenika iz stavka 5. istoga članka.
43 Zvonimir Čuvalo Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Članak 5. st. 3. točka 1. i st. 1. istog članka. Nije logično da u čl. 5. st. 1. t. 1. imamo rashode a zatim u istom članku ali u st. 3. t. 1. imamo materijalne rashode po istoj osnovi - de facto imamo dva puta isti (materijalni) rashod. Također u st. 2. istog članka se spominju materijalni rashodi - ova tri stavka treba uskladiti da ne budu zbunjujuća. Nije prihvaćen Materijalne rashode korisnik može podmiriti prema odredbama čl.5 st.1., 2. i 3. Prijedloga Pravilnika.
44 Dragan Bagić Korištenje vlastitih prihoda, Članak 5. Temeljem kojeg kriterija je određena granica uvećanja plaće do 30% mjesečno za ovi vrstu prihoda? Što ako ista osoba ostvaruje pravo na uvećanje po više projekata, time se nju dovodi u neravnopravan položaj. Prihvatljivo bi bilo da se ograničenje postavi na godišnjoj razini, a ne razini jednog mjeseca. Osim toga, u tržišnom natjecanju tržite određuje vrijednost usluge i robe, što znači da posljedično i vrijednost uvećanja plaće mora biti neograničena. Nije prihvaćen Predlagatelj smatra kako je uvećanje plaće osobama iz članka 5. stavak 6. Prijedloga Pravilnika u iznosu od 30% dostatno, s obzirom da se ono ne odnosi na plaćanje rada zaposlenika iz stavka 5. istoga članka.
45 Dragan Bagić Opći akt o korištenju nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda, Članak 6. Temeljem kojeg zakona ministar ima ovlast odobravati ovakve akte? Primljeno na znanje Odredbama članka 104. i 105. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/2022) propisano je kako Ministarstvo nadzire primjenu odredaba Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i propisa donesenih na temelju njega ako drugim propisom nije određeno da nadzor obavlja drugo tijelo državne uprave. Nadalje, odredbama članka 64. do 68. Zakona o ustanovama (NN, br. 76/03, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22) propisan je nadzor nad zakonitošću rada te nadzor nad zakonitošću općih akata ustanove. Nadalje propisana je i ovlast nadzora nad financijskim poslovanjem ustanove a obavlja ga tijelo državne uprave ili pravna osoba koja za to ima javnu ovlast.
46 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja Izvješćivanje o korištenju nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda , Članak 7. Dostavljanje mjesečnih izvještaja stavlja pred institucije dodatne administrativne i računovodstvene poslove. Ministarstvo sukladno ovom pravilniku javnim visokim učilištima i javnim znanstvenim institutima posljedično treba odobriti i dodatna radna mjesta. Nije prihvaćen Čl. 54. st.3. Zakona o proračunu propisuje da se zakonom o izvršavanju proračuna može odrediti izuzeće od obveze uplate u proračun vlastitih prihoda, a st.4. propisuje da se ostvarenje i trošenje vlastitih prihoda iskazuje u proračunu na način i u rokovima koje uputom utvrđuje Ministarstvo financija. Prema uputi Ministarstva financija od 2015. godine korisnici izvještavaju o ostvarenju i trošenju vlastitih prihoda na mjesečnoj razini.
47 Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Izvješćivanje o korištenju nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda , Članak 7. Predlažemo količinu odnosno učestalost izvještaja optimizirati određivanjem obveze godišnjeg izvještavanja u svim slučajevima. Nije prihvaćen Čl. 54. st.3. Zakona o proračunu propisuje da se zakonom o izvršavanju proračuna može odrediti izuzeće od obveze uplate u proračun vlastitih prihoda, a st.4. propisuje da se ostvarenje i trošenje vlastitih prihoda iskazuje u proračunu na način i u rokovima koje uputom utvrđuje Ministarstvo financija. Prema uputi Ministarstva financija od 2015. godine korisnici izvještavaju o ostvarenju i trošenju vlastitih prihoda na mjesečnoj razini.
48 Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet Izvješćivanje o korištenju nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda , Članak 7. Članak 7 Smatramo da mjesečno izvještavanje predstavlja nepotrebno uvođenje dodatnog opterećenja na administrativne službe i da je dostatno izvještavnje jednom godišnje. Nije prihvaćen Čl. 54. st.3. Zakona o proračunu propisuje da se zakonom o izvršavanju proračuna može odrediti izuzeće od obveze uplate u proračun vlastitih prihoda, a st.4. propisuje da se ostvarenje i trošenje vlastitih prihoda iskazuje u proračunu na način i u rokovima koje uputom utvrđuje Ministarstvo financija. Prema uputi Ministarstva financija od 2015. godine korisnici izvještavaju o ostvarenju i trošenju vlastitih prihoda na mjesečnoj razini.
49 Metalurški fakultet Izvješćivanje o korištenju nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda , Članak 7. Čl.7 Budući da dodatni administrativni posao je svakako značajni trošak za RH, mjesečno izvješćivanje predstavlja nepotrebno uvođenje dodatnog opterećenja na administraciju te predlažemo da se prihodi i rashodi ove vrste troškova dostavljaju putem godišnjih izvješća. Nije prihvaćen Čl. 54. st.3. Zakona o proračunu propisuje da se zakonom o izvršavanju proračuna može odrediti izuzeće od obveze uplate u proračun vlastitih prihoda, a st.4. propisuje da se ostvarenje i trošenje vlastitih prihoda iskazuje u proračunu na način i u rokovima koje uputom utvrđuje Ministarstvo financija. Prema uputi Ministarstva financija od 2015. godine korisnici izvještavaju o ostvarenju i trošenju vlastitih prihoda na mjesečnoj razini.
50 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu Izvješćivanje o korištenju nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda , Članak 7. Članak 7 Smatramo da mjesečno izvješćivanje predstavlja nepotrebno uvođenje dodatnog opterećenja na administrativne službe i da se potrebna razina nadzora uprihođenja i potrošnje vlastitih prihoda može ostvariti putem godišnjih izvješća. Nije prihvaćen Čl. 54. st.3. Zakona o proračunu propisuje da se zakonom o izvršavanju proračuna može odrediti izuzeće od obveze uplate u proračun vlastitih prihoda, a st.4. propisuje da se ostvarenje i trošenje vlastitih prihoda iskazuje u proračunu na način i u rokovima koje uputom utvrđuje Ministarstvo financija. Prema uputi Ministarstva financija od 2015. godine korisnici izvještavaju o ostvarenju i trošenju vlastitih prihoda na mjesečnoj razini.
51 Zvonimir Čuvalo Izvješćivanje o korištenju nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda , Članak 7. Članak 7. st. 3. - mislimo da je mjesečno izvješćivanje pretjerano i stvara dodatno povećanje obima poslova zaposlenika u financijama i računovodstvu kojih ionako nemamo dovoljno i pretrpani su poslom. Idealno bi bilo 6-mjesečno izvješćivanje, alternativno je prihvatljivo i kvartalno izvješćivanje - mislimo da se na ovaj način ništa ne gubi a predstavlja bitno olakšanje rada zaposlenicima u odsjeku financija i računovodstva. Nije prihvaćen Čl. 54. st.3. Zakona o proračunu propisuje da se zakonom o izvršavanju proračuna može odrediti izuzeće od obveze uplate u proračun vlastitih prihoda, a st.4. propisuje da se ostvarenje i trošenje vlastitih prihoda iskazuje u proračunu na način i u rokovima koje uputom utvrđuje Ministarstvo financija. Prema uputi Ministarstva financija od 2015. godine korisnici izvještavaju o ostvarenju i trošenju vlastitih prihoda na mjesečnoj razini.
52 Dragan Bagić Izvješćivanje o korištenju nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda , Članak 7. Zahtjev za dostavljanjem mjesečnih izvještaja je pretjeran i stavlja pred institucije dodatne administrativne i računovodstvene poslove. Da li će resorsno Ministarstvo sukladno ovom pravilniku javnim visokim učilištima i javnim znanstvenim institutima odobriti dodatna radna mjesta u računovodstvu, kao posljedicu postavljanja ovog zahtjeva? Nije prihvaćen Čl. 54. st.3. Zakona o proračunu propisuje da se zakonom o izvršavanju proračuna može odrediti izuzeće od obveze uplate u proračun vlastitih prihoda, a st.4. propisuje da se ostvarenje i trošenje vlastitih prihoda iskazuje u proračunu na način i u rokovima koje uputom utvrđuje Ministarstvo financija. Prema uputi Ministarstva financija od 2015. godine korisnici izvještavaju o ostvarenju i trošenju vlastitih prihoda na mjesečnoj razini.