Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Prijedlogu Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Rok od 8 dana za savjetovanje s javnošću nije primjeren. Riječ je o izrazito važnom dokumentu za sva visoka učilišta i javne znanstvene institute te njegovo puštanje u javno savjetovanje tik pred izbore, bez bilo kakvog prethodnog stručnog dijaloga i dijaloga sa Sindikatom nije primjereno. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
2 Sveučilište u Zagrebu PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Komentar Sveučilišta u Zagrebu na Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja te Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Dana 5. travnja 2024. godine Ministarstvo znanosti i obrazovanja (dalje: Ministarstvo) uputilo je u savjetovanje s javnošću Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja te Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Predloženi pravilnici koji u bitnome utječu na financiranje sustava visokog obrazovanja i znanosti donose se na način i u proceduri koja onemogućava široku i sadržajnu raspravu, u suprotnosti su s ustavnim jamstvom sveučilišne autonomije, a nizom nedomišljenih rješenja koja su potpuno neprimjerena za sustav visokog obrazovanja i znanosti imat će dugoročno izrazito negativne i štetne posljedice za razvoj javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj. 1. Nezakonit i netransparentan način donošenja pravilnika bez sudjelovanja zainteresirane javnosti Ministarstvo je dva prijedloga pravilnika, iznimno važna za funkcioniranje javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, uputilo u javno savjetovanje u petak 5. travnja 2024., dakle zadnji radni dan u tjednu, s rokom savjetovanja od samo osam dana (od kojih su čak tri dana neradna). Neprimjereno je da se propisi koji dalekosežno i bitno utječu na financiranje i time čitavu djelatnost javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, donose u predizborno vrijeme. Potpuno je nedopustivo i neprikladno demokratskim standardima da se pravni propisi o tako presudnim pitanjima donose nekoliko dana prije izbora i to u vrijeme kada Vlada ustvari već obavlja tehničke funkcije. Jedno od temeljnih obilježja suvremenih demokracija jest razvijeno civilno društvo koje se, između ostaloga, ostvaruje u otvorenom dijalogu, suradnji, pa i partnerstvu s građanima, organizacijama civilnoga društva, odnosno općenito zainteresiranom javnošću, s javnim i državnim institucijama. Prihvaćanje takve aktivne uloge građana, otvorenosti i javnosti kao temeljnih vrijednosti, znači i spremnost državnih i javnih institucija na poduzimanje djelotvornih mjera savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata. Sudjelovanje građana, odnosno zainteresirane javnosti, jedno je od temeljnih načela europskog upravljanja javnim poslovima. U suvremenim demokracijama građani, odnosno zainteresirana javnost imaju aktivnu ulogu i svojim sudjelovanjem utječu na unaprjeđenje kvalitete programa, zakona, drugih propisa i akata, te općenito na kvalitetu usluga javne uprave. Vlada Republike Hrvatske je stoga još 2009. godine prihvatila Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata*1 (dalje: Kodeks). Kodeksom se utvrđuju opća načela, standardi i mjere za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata državnih tijela, kojima se uređuju pitanja i zauzimaju stavovi od interesa za opću dobrobit (zaštita i promicanje ljudskih prava, javne službe, pravosuđe, zaštita okoliša i drugo). Svrha je Kodeksa svim tijelima uključenima u proces donošenja zakona i propisa pružiti smjernice koje proistječu iz dosadašnjih konkretnih praktičnih iskustava dijaloga i suradnje tijela javne vlasti u Republici Hrvatskoj i zainteresirane javnosti. Krajnji je cilj Kodeksa olakšati interakciju s građanima i predstavnicima zainteresirane javnosti u demokratskom procesu, te potaknuti aktivnije sudjelovanje građana u javnom životu. Savjetovanje se, u smislu Kodeksa, uklapa u širi koncept sudjelovanja zainteresirane javnosti u postupcima odlučivanja. Sudjelovanje zainteresirane javnosti obuhvaća četiri stupnja: (1) informiranje, (2) savjetovanje, (3) uključivanje i (4) partnerstvo. Informiranje, u smislu Kodeksa, je prvi stupanj sudjelovanja zainteresirane javnosti koji razumijeva jednosmjeran proces, što znači da državna tijela informiraju građane prema svojem nahođenju ili građani dolaze do informacija na vlastitu inicijativu. Savjetovanje je dvosmjerni proces tijekom kojeg državna tijela traže i primaju povratne informacije od građana, odnosno zainteresirane javnosti u postupku donošenja zakona, drugih propisa i akata. Uključivanje razumijeva viši stupanj dvosmjernog procesa putem kojega su predstavnici zainteresirane javnosti aktivno uključeni u utvrđivanje javne politike, primjerice kroz članstvo u radnim skupinama za izradu zakona, drugog propisa ili akta. Partnerstvo pretpostavlja najviši stupanj suradnje i uzajamne odgovornosti Vlade i predstavnika zainteresirane javnosti za proces donošenja i provedbe programa, zakona, drugih propisa i akata. Savjetovanje u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata kojima se uređuju pitanja i zauzimaju stavovi od interesa za opću dobrobit iziskuje otvorenost i odgovornost, kako državnih tijela, tako i predstavnika zainteresirane javnosti. Da bi bilo djelotvorno, savjetovanje sa zainteresiranom javnošću pokreće se u vrijeme kada još uvijek postoji mogućnost utjecaja na nacrte zakona, propisa i drugih akata, dakle u ranoj fazi njihove izrade kada su još sve opcije za njihovu doradu i promjenu otvorene. Postupak savjetovanja ujedno treba održati prihvatljivu ravnotežu između potrebe za djelotvornim donošenjem zakona, drugih propisa i akata i potrebe za odgovarajućim doprinosom predstavnika zainteresirane javnosti. Jedan od minimalnih uvjeta, odnosno standarda za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću prema Kodeksu jest primjeren rok provedbe savjetovanja za koji je poželjno da ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta na internetskoj stranici tijela nadležnog za izradu nacrta kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja (čl. V.). Samo iznimno, u žurnim okolnostima, Kodeks u čl. VIII. predviđa da se razdoblje i načini savjetovanja mogu odgovarajuće prilagoditi (ovo se posebno odnosilo na okolnosti koje su bile vezane uz dinamiku ispunjavanja obveza koje su proizlazile iz procesa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji). Ovu obvezu dodatno razrađuje Zakon o pravu na pristup informacijama*2 koji u čl. 11. st. 3. propisuje da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana, osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa (čl. 45. st. 1. al. 2. propisuje da inspektori Ureda povjerenika za informiranje provode inspekcijski nadzor provodi li tijelo javne vlasti savjetovanje s javnošću sukladno čl. 11. Zakona). 1.1. Rokovi za donošenje pravilnika i materija koja se njima uređuje Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja ministar donosi na temelju čl. 56. st. 2. Zakona o proračunu*3 i čl. 97. st. 5. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti*4 (dalje: ZVOZD). Prema čl. 119. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, ministar je obvezan donijeti pravilnik najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. ZVOZD je stupio na snagu 22. listopada 2022., a rok za donošenje novog pravilnika bio je 22. travanj 2023. godine. Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja ministar donosi na temelju čl. 52. Zakona o sustavu državne uprave*5 i čl. 48. st. 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (dalje: Zakon o plaćama)*6. Čl. 48. st. 3. propisuje da odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Pravilnicima se uređuje materija koja je obuhvaćena sveučilišnom autonomijom, a koja je – nota bene – ustavna materija. Limska deklaracija o akademskoj slobodi i autonomiji ustanova visokoga obrazovanja određuje da autonomija znači neovisnost ustanova visokoga obrazovanja od države i svih drugih društvenih silnica u odlučivanju o svojoj unutarnjoj upravi, financijama i administraciji, kao i u uspostavljanju vlastite politike obrazovanja, istraživanja, savjetodavnoga rada i srodnih djelatnosti*7. Sveučilišna autonomija u Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA), prema dokumentima europskih organizacija, obuhvaća organizacijsku, financijsku i akademsku autonomiju te autonomiju nastavnoga osoblja. Preporuka CM/Rec(2012)7 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o odgovornosti javnih vlasti za akademske slobode i institucionalnu autonomiju od 20. srpnja 2012. godine u točki 6. naglašava kako „sveučilišna autonomija u svom punom opsegu obuhvaća autonomiju nastave i istraživanja te financijsku, organizacijsku i kadrovsku autonomiju. Sveučilišna autonomija trebala bi biti dinamičan koncept koji se razvija u svjetlu dobre prakse.“ *8 1.2. Kršenje Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata te Zakona o pravu na pristup informacijama Iz svega prethodno navedenog nedvojbeno proizlazi da Ministarstvo u postupku donošenja pravilnika nije postupalo u skladu općim načelima, standardima i mjerama za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću te Zakonom o pravu na pristup informacijama. Ministarstvo nije predvidjelo primjeren rok provedbe savjetovanja s javnošću koji prema Zakonu treba u pravilu trajati 30 dana. Rok od osam dana u potpunosti je neprimjeren te suprotan Kodeksu koji posebno ističe da je poželjno da rok za savjetovanje ne bude kraći od 15 dana kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja. Samo iznimno, u žurnim okolnostima, Kodeks predviđa da se razdoblje savjetovanja može odgovarajuće prilagoditi. Takve iznimne okolnosti u konkretnom slučaju ne postoje. Za donošenje Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, koji treba stupiti na snagu do kraja iduće godine, ne postoji opravdan razlog da se ne donese u postupku savjetovanja u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama. S donošenjem Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Ministarstvo već ionako kasni skoro godinu dana, te nije jasno zašto se sada u „hitnom“ postupku donosi navedeni pravilnik bez primjerenog roka za savjetovanje s javnošću što je u izravnoj suprotnosti s čl. 11. st. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Umjesto da se o navedenim pravilnicima koji u bitnome utječu na financiranje proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja predvidi primjeren rok te transparentan, odgovoran i demokratski proces donošenja koji će omogućiti široku i sadržajnu raspravu svih zainteresiranih dionika sustava znanosti i visokog obrazovanja u cilju ostvarivanja otvorenog dijaloga i pronalaženja kvalitetnih rješenja kojima bi se regulirao način korištenja namjenskih prihoda, nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda, Ministarstvo je na ovaj način (ponovno) pokazalo da nije zainteresirano za iskreni dijalog sa sveučilištima. S obzirom na važnost pitanja koja se reguliraju te s obzirom da se radi o pitanjima koja ulaze u sadržaj sveučilišne autonomije, nužno je bilo donijeti ove pravilnike u partnerstvu sa sveučilišnom zajednicom, na način kako predviđa Kodeks, a kako bi se osigurao najviši stupanj suradnje i uzajamne odgovornosti izvršne vlasti i sveučilišta. Da bi bilo djelotvorno, savjetovanje sa zainteresiranom javnošću nužno je bilo pokrenuti u vrijeme kada je još uvijek postojala stvarna mogućnost utjecaja na nacrte pravilnika, dakle u ranoj fazi njihove izrade kada su još sve opcije za njihovu doradu i promjenu bile otvorene. Suprotno tome, prijedlozi pravilnika su doneseni u apsolutno zatvorenom i potpuno netransparentnom postupku, samo od strane predlagatelja – Ministarstva znanosti i obrazovanja. S postupkom izrade prijedloga pravilnika, sve do njihova davanja u savjetovanje s javnošću, nisu bili upoznati niti rektori javnih sveučilišta niti Rektorski zbor Republike Hrvatske. Ovo je ustavnopravno nedopustivo jer se radi o materiji koja predstavlja temeljni sadržaj autonomije sveučilišta te je stoga Ministarstvo bilo dužno pokazati poseban afinitet i senzibilitet da u postupak izrade pravilnika stvarno uključi sveučilišta i Rektorski zbor Republike Hrvatske. Ovakav pristup savjetovanju s javnošću daje naslutiti da Ministarstvo želi žurno, bez pravog i iskrenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću – sveučilištima i Rektorskim zborom – donijeti predmetne pravilnike. Sveučilište u Zagrebu posebno ističe da se na ovaj način ponavlja jednostran, netransparentan postupak donošenja zakonskih i podzakonskih akata – ZVOZD-a, Uredbe o programskom financiranju javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj*9, Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama*10 i dr. od strane Ministarstva, u koji nisu uključeni dionici na koje se zakonski i podzakonski akti odnose. Rezultat su nekvalitetni zakonski i podzakonski akti koji su, vrlo često, u mnogim svojim dijelovima nerazumljivi, neprovedivi i u konačnici štetni za sustav javnog visokog obrazovanja i znanosti u Republici Hrvatskoj. Motive takvog postupanja možemo samo naslućivati, ali bitno je istaknuti da ovako postupanje kojim se čak ni formalno ne zadovoljavaju minimalni uvjeti u pogledu javnog savjetovanja predstavlja izrugivanje demokraciji, narušava samu bit otvorenosti i javnosti pri donošenju bitnih propisa kao temeljnih obilježja suvremenih demokracija čime se obezvrjeđuje značenje demokratskih procedura i obveza njihova poštovanja te onemogućuju javne rasprave o bitnim društvenim pitanjima. 2. Neustavnost i nezakonitost pravilnika te ukidanje sveučilišne autonomije i akademskih sloboda Senat Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 19. srpnja 2022. godine usvojio je dokument pod nazivom Prilog raspravi o Nacrtu zakona o visokom obrazovanu i znanstvenoj djelatnosti i o Nacrtu zakona o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju (Prilog raspravi napisao je doc. dr. sc. Ivan Obadić s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). Senat Sveučilišta u Zagrebu upozorio je da reforma koju je pokrenulo Ministarstvo znanosti i visokog obrazovanja 2021. godine i ZVOZD kroz odredbe o financiranju ukida financijsku autonomiju sveučilišta. Preporuka CM/Rec(2012)7 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o odgovornosti javnih vlasti za akademske slobode i institucionalnu autonomiju od 20. lipnja 2012. posebno naglašava u točki 17. da je financijska autonomija ključna pretpostavka za sveučilišnu autonomiju. „Bez obzira na izvore prihoda, visoka učilišta trebaju biti u mogućnosti raspoređivati i upravljati svojim sredstvima u skladu s prioritetima koje utvrđuju njihova tijela upravljanja, u skladu sa zakonskim odredbama i regulatornim okvirom koji su postavila javna tijela.“ *11 Zakonsko uređenje prema kojemu ministar pravilnicima određuje kako sveučilišta mogu raspolagati nenamjenskim donacijama, vlastitim prihodima te namjenskim prihodima ukida financijsku autonomiju sveučilišta (i fakulteta), stavlja ih u potpuno podređeni položaj prema Vladi i Ministarstvu, te stvarno ukida sveučilišnu autonomiju, a zajedno s drugim propisima koji su doneseni unazad dvije godine ukida akademske slobode u Republici Hrvatskoj. Ovako zakonsko uređenje u izravnoj je suprotnosti s europskom pravnom stečevinom i dokumentima organizacija kojih je i Republika Hrvatska članica (Vijeće Europe, Europska unija, UNESCO). 2.1. Međunarodno i ustavno jamstvo sveučilišne autonomije Sveučilišna autonomija predmet je brojnih odluka, dokumenata i preporuka raznih međunarodnih i europskih organizacija i institucija od kojih ćemo spomenuti samo neke: • Preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1762 od 30. lipnja 2006. ističe kako su akademske slobode i sveučilišna autonomija ključne za uspješno ostvarivanje funkcija sveučilišta, ali su istovremeno i pretpostavka svakog demokratskog društva. • Preporuka CM/Rec(2012)7 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o odgovornosti javnih vlasti za akademske slobode i institucionalnu autonomiju od 20. srpnja 2012. godine ističe kako su akademske slobode i institucionalna autonomija intrinzične vrijednosti visokog obrazovanja koje su ključne za vrijednosti i ciljeve Vijeća Europe – demokraciju, ljudska prava i vladavinu prava, pa je stoga nužno promicati ta temeljna načela u okviru visokog obrazovanja. • Preporuka Europskoga parlamenta od 29. studenoga 2018. o obrani akademske slobode u vanjskom djelovanju EU-a (SL EU, C 363 od 28.10.2020.) ističe da se definicija akademskih sloboda mora zasnivati na temeljnim demokratskim vrijednostima, uključujući načela pristupa i borbe protiv diskriminacije, odgovornost, kritičko i neovisno mišljenje, institucijsku autonomiju i društvenu odgovornost, budući da nema demokracije bez akademske slobode koja omogućuje informiranu raspravu. Nadalje, Europski parlament ističe kako je autonomija nužan preduvjet da bi ustanove mogle obavljati svoje dužnosti, budući da akademska sloboda zahtijeva predostrožnost i stalnu zaštitu od neprimjerenog pritiska države ili komercijalnih interesa. Zbog navedenog, Europski parlament preporučio je Vijeću, Komisiji i Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da izričito priznaju važnost akademskih sloboda u javnim izjavama, da se autonomija obrazovnih ustanova mora uvijek štititi te da akademska sloboda ima bitnu ulogu u napretku obrazovanja i razvoju čovječanstva i modernog društva. Stoga je Europski parlament istaknuo kako se u Kopenhaške kriterije za postupak pristupanja EU-u uvrsti obrana i zaštita akademske slobode i institucionalne autonomije s ciljem sprečavanja napada na akademsku slobodu u državama članicama, kao što je viđeno u slučaju CEU u Mađarskoj. Ustav Republike Hrvatske u čl. 68. jamči autonomiju Sveučilišta. Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom. Zajamčena je i sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva (čl. 69. st. 1.). Država je dužna poticati i pomagati razvitak znanosti, kulture i umjetnosti (čl. 69. st. 2.). Ustavni sud Republike Hrvatske u razdoblju od 1999. do 2020. godine donio je 15 odluka u pogledu sveučilišne autonomije*12. U navedenim odlukama Ustavni je sud zauzeo stajališta koja bi se morala smatrati obvezujućim za zakonodavca prigodom uređenja sveučilišnog obrazovanja, uključujući i ustrojstvo i djelovanje sveučilišta, ali i za one koji u provedbi (primjeni) zakona trebaju na autonomnoj razini urediti odnose na sveučilištima i režim po kojem će se odvijati njihovo djelovanje – njihova obrazovna, znanstvena i umjetnička djelatnost. Profesor Mihajlo Dika s Pravnog fakulteta u Zagrebu u tom pogledu istaknuo je kako je „Ustavni sud – time što je ovlašten ispitivati ustavnost zakona i drugih propisa, pa i ukidati protuustavne zakone, odnosno ukidati i poništavati protuustavne podzakonske propise – ovlašten davati autentično i obvezujuće tumačenje ustavnih kategorija, uključujući i pravnu kategoriju autonomije sveučilišta. Nepridržavanje stavova koje je Ustavni sud zauzeo moglo bi se smatrati (svjesnim) protupravnim postupanjem, koje bi se kao takvo moralo i pravno sankcionirati.“ *13 U pogledu dosega ustavne odredbe kojom je zajamčena autonomija sveučilišta posebno je važna odluka Ustavnog suda broj U-I-902/1999 od 26. siječnja 2000. U navedenoj odluci Ustavni sud je zauzeo načelno stajalište da čl. 68. Ustava: • Sadržava ustavno utvrđenje „da je autonomija nužna za samo postojanje sveučilišta, jer sveučilište, kao ustanova koja stvara nove znanstvene spoznaje i uvodi studente u znanosti, može postojati samo u mjeri u kojoj samostalno uređuje svoje ustrojstvo i djelovanje. To je ostvarivo samo u slučaju ako je sveučilište organizacijski i funkcionalno neovisno o drugim tijelima koja imaju vlast ili drugu moć da utječu na uređenje ustrojstva i na djelovanje sveučilišta.“ • Sadržava ustavno utvrđenje „da sveučilište ima pravo samostalno odlučivati o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom, što znači da odlučivanje o ustrojstvu i djelovanju pripada, silom ustavne odredbe, u područje akademske samouprave (domaine réservé) sveučilišta“. • U pogledu konkretnog sadržaja autonomije sveučilišta*14, da autonomija sveučilišta između ostalog „uključuje autonomiju sveučilišta prema izvan sveučilišnim institucijama i drugim tijelima koja uređuju ustrojstvo i djelovanje sveučilišta ili mogu utjecati na njegovo uređenje (primjerice, prema tijelima državne vlasti ili drugim javnopravnim i /rjeđe/ privatnopravnim osobama koje se mogu pojaviti kao osnivatelji sveučilišta ili pak oni koji ga podupiru).“ Utvrđujući da je odlučivanje o ustrojstvu i djelovanju sveučilišta prema samim ustavnim odredbama domaine réservé sveučilišta, Ustavni sud je potvrdio da tijela izvan sustava sveučilišta u pravilu nemaju ovlasti donositi odluke koje bi se ticale unutarnjeg funkcioniranja sveučilišta. Drugim riječima, takvi bi vanjski utjecaji predstavljali nedopušteno zadiranje u zajamčenu autonomiju sveučilišta. • U pogledu konkretnog sadržaja autonomije sveučilišta, „da postoje određena ograničenja autonomije sveučilišta, koja proizlaze iz činjenice da je autonomija sveučilišta u suvremenim državama u znatnoj mjeri ograničena ovlastima onih o kojima sveučilište ovisi, to jest o njegovim osnivateljima, podupirateljima, i tijelima koja provode stručni nadzor nad njegovim radom. Njihov utjecaj najčešće se izražava u pravilima koja svaki od njih nameće sveučilištu, bilo tako što su mu zakonom nadređena, bilo tako što uvjetuju potporu ili pozitivna izvješća o radu sveučilišta prihvaćanjem ili provedbom njihovih pravila. Sukladno navedenom, Ustavni je sud zauzeo stajalište da se ustavnost osporavanih odredaba (…) može ocjenjivati samo uz istodobno uvažavanje činjenice da je autonomija sveučilišta u stvarnosti neizbježno ograničena pravima i stvarnom moći osnivatelja, ali i onih koji podupiru sveučilište ili pak nad njegovim radom provode stručni nadzor.“ • Da: (1) sloboda znanstvenog, umjetničkog i tehnološkog istraživanja i stvaralaštva; (2) utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i stručnih programa; (3) izbor nastavnika i čelnika; (4) odlučivanje o kriterijima upisa studenata; (5) utvrđivanje unutarnjeg ustroja „predstavljaju temeljni sadržaj autonomije sveučilišta, to jest onaj koji nije dopušteno ograničivati zakonskim odredbama niti je dopušteno da ga ograničavaju osnivatelji, podupiratelji ili pak nositelji stručnog nadzora nad njegovim radom.“ • „Zakonska razrada autonomije sveučilišta mora biti poduzeta radi poticanja i pomaganja razvitka znanosti, kulture i umjetnosti, što isključuje pravo da se Ustavom zajamčena autonomija sveučilišta zakonom ograničava u području koje je izrijekom utvrđeno kao temeljni sadržaj akademske samouprave, dok u svim ostalim pitanjima ograničenja moraju biti legitimna, to jest usklađena s ustavnim ciljevima. Sud je, nadalje, zauzeo stajalište da su, osim pridržaja prava osnivatelja i drugih subjekata o kojima sveučilište ovisi, zakonska ograničenja dopustiva samo zbog razloga navedenih u članku 16. Ustava. Međutim, i u tom slučaju konkretni javni interes da se autonomija sveučilišta ograniči mora biti jači od interesa sveučilišta da se autonomija ostvari, a ograničenja su dopustiva samo ako se svrha zbog koje se ona propisuje ne može ostvariti blažim sredstvima. I tada, međutim ograničenja moraju biti racionalno usmjerena na postizanje opravdanih regulativnih svrha.“ Prema tome, Ustavni sud zaključuje da su „sva ograničenja propisana zakonom koja zadiru u temeljni sadržaj autonomije sveučilišta izražen u ovlastima pripadajućim akademskoj samoupravi, odnosno koja nisu utemeljena na razlozima propisanim u čl. 16. Ustava*15 ili koja ne izviru iz prava osnivatelja ili iz prava onih koji podupiru sveučilište ili nad njegovim radom provode stručni nadzor, odnosno koja su utemeljena, ali su nerazmjerna u odnosu na svrhu koja se njima želi postići, moraju se smatrati nesuglasnima Ustavu Republike Hrvatske.“ Premda akademske slobode i sveučilišna autonomija čine temeljne europske vrijednosti što je proklamirano u nizu dokumenata Europske unije, Vijeća Europe itd. (a pretpostavka akademskih sloboda je sveučilišna autonomija), unatoč ustavnom jamstvu sveučilišne autonomije i obvezujućim pravnim shvaćanjima Ustavnog suda Republike Hrvatske i unatoč tome što je Hrvatska članica Europske unije, Vijeća Europe, Europskog prostora visokog obrazovanja, Europskog istraživačkog prostora i potpisnica Bonske deklaracije o slobodi znanstvenoga istraživanja od 20. listopada 2020. te Rimskog ministarskog priopćenja od 19. studenog 2020. godine*16, novo zakonsko uređenje doneseno u okviru reforme sustava znanosti i visokog obrazovanja čini upravo suprotno i ukida financijsku autonomiju sveučilišta. Zakonsko uređenje financiranja javnih sveučilišta i javnih znanstvenih instituta u suprotnosti je s ciljem ZVOZD-a – da će se unaprijediti autonomne strukture sveučilišta i znanstvenih instituta, ali je u suprotnosti i s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (od 2021. do 2026.). Naime, ZVOZD se donio u okviru „Reforme i jačanja kapaciteta javnog znanstvenoistraživačkog sektora za istraživanje i razvoj“ (potkomponenta C3.2. R1), koja izrijekom navodi da je ključni uvjet reforme „institucionalna i akademska autonomija u organizacijskom i financijskom smislu, u sklopu koje institucije samostalno upravljaju svojim proračunom, strategijom ljudskih resursa i karijerama znanstvenika“. Štoviše, Vlada Republike Hrvatske Nacionalnim se planom obvezala da će novim zakonom „omogućiti veću autonomiju upravljanja proračunom i donošenja strategije ljudskih resursa od strane samouprave sveučilišta i instituta“*17. Važno je istaknuti da međunarodni i europski dokumenti također upozoravaju na nužna ograničenja sveučilišne autonomije. Odbor UN-a za gospodarska, socijalna i kulturna prava u Općem komentaru broj 13 (Pravo na obrazovanje) od 8. prosinca 1999. ističe da „uživanje akademske slobode zahtijeva autonomiju institucija visokoga obrazovanja. Autonomija je onaj stupanj samouprave koji je nužan za učinkovito donošenje odluka visokih učilišta u vezi s njihovim akademskim radom, standardima, upravljanjem i povezanim aktivnostima. Samouprava, međutim, mora biti u skladu sa sustavima javne odgovornosti, posebno u pogledu financiranja koje osigurava država. S obzirom na znatna javna ulaganja u visoko obrazovanje, potrebno je pronaći odgovarajuću ravnotežu između institucionalne autonomije i odgovornosti. Iako ne postoji jedinstveni model, institucionalni aranžmani trebaju biti pošteni, pravični i ravnopravni te što transparentniji i uključiviji“*18. Novo zakonsko uređenje međutim ne razrađuje financiranje javnih sveučilišta na racionalan način, tako da uspostavi odgovarajuću ravnotežu između institucionalne autonomije i odgovornosti javnih visokih učilišta, da transparentno, odgovorno i učinkovito troše javne prihode, poštujući u najvećoj mogućoj mjeri autonomiju sveučilišta. Drugim riječima, ZVOZD ne uspostavlja model financiranja javnih sveučilišta koji je pošten, ravnopravan i uključiv, ne osigurava onaj stupanj autonomije i samouprave koji je nužan za učinkovito donošenje odluka visokih učilišta u vezi s njihovim akademskim radom, standardima, upravljanjem i povezanim aktivnostima odnosno ne poštuje ustavom zajamčenu autonomiju sveučilišta, niti legitimno u skladu s ustavnim ciljevima ograničava financijsku autonomiju sveučilišta, koja prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske predstavlja temeljni sadržaj sveučilišne autonomije (Rješenje U-I-2446/2016 od 4. veljače 2020.). ZVOZD, suprotno preuzetim obvezama Vlade Republike Hrvatske te proklamiranom cilju zakona u potpunosti ograničava i ukida autonomiju upravljanja financijama od strane samouprave sveučilišta te ih gotovo u potpunosti podređuje diktatu Ministarstva. Time se umjesto usklađivanja obilježja hrvatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja s usvojenim načelima i zadatostima Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA), Europskog prostora obrazovanja (EEA) i Europskog istraživačkog prostora (ERA), što je također jedan od ciljeva donošenja novog Zakona, Republika Hrvatska udaljava od temeljnih europskih vrijednosti i načela. 2.2. Napad na akademske slobode i sveučilišnu autonomiju Unatoč tome što autonomija sveučilišta čini ustavnu kategoriju, ali i preuzetu međunarodnopravnu obvezu Republike Hrvatske, unatoč tome što je nedavna reforma sustava znanosti trebala omogućiti veću institucionalnu i akademsku autonomiju sveučilišta u organizacijskom i financijskom smislu, međunarodna mjerenja razine sveučilišne autonomije i akademskih sloboda pokazuju da se u posljednjih par godina dogodilo upravo suprotno te da su sveučilišna autonomija i akademske slobode pod izuzetno velikim napadom od strane državne vlasti čemu je posebno doprinijela reforma sustava znanosti i visokog obrazovanja. Navedeno potvrđuje i nedavno objavljeno izvješće Europskog parlamenta Academic Freedom Monitor za 2023. godinu koje je za Republiku Hrvatsku poražavajuće. Službeni dokument Europske unije pokazuje da je prema EUA Autonomy Scorecard IV (2023) Republika Hrvatska u proteklih šest godina doživjela strahovit pad razine sveučilišne autonomije, i to najveći od svih država članica EU – čak 10,75 postotnih bodova. Govorimo o padu od 20,5 %, s obzirom da je razina sveučilišne autonomije 2017. iznosila 52,25, a 2023. g. 41,5 postotna boda (prosjek EU je 65,4 %)*19. Riječ je o velikom broju i u svakome smislu strmoglavom sunovratu. O kakvom je dramatičnom padu riječ pokazuje i sljedeće: dok je razina sveučilišne autonomije osnažena u 13 država članica Europske unije, osim u Hrvatskoj, razina sveučilišne autonomije pala je još samo u četiri države EU – u Estoniji za 4,5, Danskoj za 2,5, Belgiji za 0,5 te Švedskoj za 0,25 postotna boda. Hrvatska se tako našla dobrano na začelju EU. Ispod nje su samo Cipar, Grčka i Mađarska. U izvješću se zaključuje da je „u prosjeku, razina sveučilišne autonomije (u EU) neznatno smanjena, uglavnom zbog znatnog pada u Hrvatskoj“, te da je općenito razina sveučilišne autonomije u EU stabilna, ali kako je „zabrinjavajuće značajno smanjenje razine sveučilišne autonomije u Hrvatskoj“*20. Izvještaj Europskog parlamenta, osim prethodno spomenutog EUA Autonomy Scorecard, navodi i drugo međunarodno mjerenje, Academic Freedom Index, koje mjeri razinu akademskih sloboda u svijetu. Prema tom mjerenju, Hrvatska se nalazi u 20 – 30 % država u pogledu poštivanja akademske slobode. U izvještaju se međutim navodi zastarjeli podatak iz 2022. godine. U međuvremenu, Academic Freedom Index objavio je rezultate istraživanja za 2023. i 2024. godinu koji pokazuju pad skoro svih indikatora, a posebno stupnja sveučilišne autonomije. Drugim riječima, i na ljestvici akademskih sloboda Republika Hrvatska je drastično pala i sada je pozicionirana između Gruzije i Senegala*21. EUA Autonomy Scorecard pokazuje dramatičan pad i u pogledu financijske autonomije sveučilišta. Republika Hrvatska je prvi puta uključena u ovo mjerenje 2017. godine (ova mjerenja se vrše svakih šest godina), i tada je u pogledu financijske autonomije zauzela 15. mjesto s rezultatom od 60 % *22. Mjerenje iz 2023. godine pokazuje pad od čak 14 %, i prema tom mjerenju Republika Hrvatska sada zauzima 26. mjesto s rezultatom od 46 % *23. Tablica 1: Razina sveučilišne autonomije u državama članicama EU, EUA Autonomy Scorecard IV (2023) *24 Država / EUA Autonomy Scorecard IV (2023) / Promjena 2017. – 2023. Estonija 86,25 % -4,50 % Finska 85,50 % - Luksemburg 79,00 % +2,00 % Danska 78,50 % -2,50 % Latvija 75,75 % +5,25 % Austrija 75,25 % +5,25 % Češka 73,25 % - Belgija – Flandrija 72,50 % -0,50 % Nizozemska 71,75 % +5,00 % Poljska 71,50 % +3,25 % Litva 71,25 % +2,75 % Irska 71,00 Nije prihvaćen "Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (NN, broj 66/19) te članka 48. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN, broj 155/23.). Članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna. Kako je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti ministarstva znanosti i obrazovanja ministar dužan donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, radi sveobuhvatnoga uređenja trošenja namjenskih i vlastitih prihoda te nenamjenskih donacija proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja se donosi istovremeno s Pravilnikom o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11. stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. Ujedno, naglašavamo kako je donositelj ovoga propisa, kao podzakonskog propisa, ograničen okvirima postavljenim u Zakonu o proračunu (NN, br., 144/21.), Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23,) te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/22.), koji postavljaju temeljna pravila trošenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, slijedom čega je sloboda propisivanja donositelja značajno limitirana zakonskim okvirima."
3 Sveučilište u Zagrebu Geotehnički fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Opća primjedba: Mišljenja smo da je apsolutno neprikladno i nedopustivo da se ovakav Pravilnik kojim se bitno utječe na financiranje visokih učilišta upućuje u savjetovanje u iznimno kratkom vremenu (5.4.-13.4.2024.), posebno ako se uzme u obzir Zakon o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje u pravilu u trajanju od 30 dana. Dodatan problem je što prije upućivanja Prijedloga Pravilnika u javnu raspravu dokument nije izrađen na način da u njegovoj izradi partnerski sudjeluju predstavnici najvažnijih dionika, u konkretnom slučaju predstavnici Sveučilišta u Zagrebu koje čini jezgru visokog obrazovanja u RH. Prijedlog: Obustaviti postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te izraditi novi Prijedlog Pravilnika uz partnerski odnos sa zainteresiranim dionicima. Nije prihvaćen "Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (NN, broj 66/19) te članka 48. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN, broj 155/23.). Članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna. Kako je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti ministarstva znanosti i obrazovanja ministar dužan donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, radi sveobuhvatnoga uređenja trošenja namjenskih i vlastitih prihoda te nenamjenskih donacija proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja se donosi istovremeno s Pravilnikom o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11. stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. Ujedno, naglašavamo kako je donositelj ovoga propisa, kao podzakonskog propisa, ograničen okvirima postavljenim u Zakonu o proračunu (NN, br., 144/21.), Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23,) te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/22.), koji postavljaju temeljna pravila trošenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, slijedom čega je sloboda propisivanja donositelja značajno limitirana zakonskim okvirima."
4 Sveučilište u Zagrebu Tekstilno-tehnološki fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Neprimjereno je da se ovako značajan pravilnik, koji bitno utječe na financiranje proračunskih korisnika (visokih učilišta, znanstvenih instituta i ostalih proračunskih korisnika iz nadležnosti MZO-a.) stavlja u savjetovanje neposredno prije izbora pri čemu je dan rok za savjetovanje od 8 dana (od čega su 3 dana neradna). Rasprava vezana uz ovako važan dokument trebala je biti otvorena za sve dionike na koje se odnosi uz dulji rok javne rasprave (u pravilu 30 dana). Svi dionici na koje se odnosi ovaj pravilnik trebali su biti obaviješteni putem maila da se provodi e-savjetovanje kako bi se omogućio transparentan postupak donošenja pravilnika. Nije prihvaćen Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (NN, broj 66/19) te članka 48. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN, broj 155/23.). Članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna. Kako je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti ministarstva znanosti i obrazovanja ministar dužan donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, radi sveobuhvatnoga uređenja trošenja namjenskih i vlastitih prihoda te nenamjenskih donacija proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja se donosi istovremeno s Pravilnikom o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11. stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. Ujedno, naglašavamo kako je donositelj ovoga propisa, kao podzakonskog propisa, ograničen okvirima postavljenim u Zakonu o proračunu (NN, br., 144/21.), Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23,) te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/22.), koji postavljaju temeljna pravila trošenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, slijedom čega je sloboda propisivanja donositelja značajno limitirana zakonskim okvirima.
5 Metalurški fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA MZO je u savjetovanje sa zainteresiranom javnošću 5. travnja 2024. uputilo ovaj prijedlog Pravilnika te je savjetovanje otvoreno do 13. travnja 2024. godine što je samo 8 kalendarskih dana uključujući vikende. Smatramo da se na neprikladan način, tijekom funkcioniranja „tehničke“ Vlade, donose odluke o ovako presudnim pitanjima koja dalekosežno i bitno utječu na financiranje, a time čitavu djelatnost javnih visokih učilišta. Sukladno zakonodavnim okvirima predmetno savjetovanje je u suprotnosti s Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/2009.) koji navodi da savjetovanje ne bi trebalo biti kraće od 15 dana i Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) koji u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana. Predloženi Pravilnik bitno utječe na financiranje u sustavu znanosti i visokog obrazovanja te zadire u samostalnost odlučivanja o raspodjeli i potrošnji sredstava sukladno situacijama u kojima se Ustanova nalazi. Predlaže se obustava postupka e-savjetovanja sa zainteresiranom javnošću te detaljna evaluacija i izrada Pravilnika sa svim relevantnim dionicima uz uvažavanje mišljenja fakulteta, javnih sveučilišta i MZO kao ravnopravnih partnera u donošenju pravnih akata. Ujedno, prethodno potpisani Ugovori ne mogu biti usklađeni s ovim Pravilnikom zbog prethodno ugovorenih odredbi. Nije prihvaćen "Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (NN, broj 66/19) te članka 48. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN, broj 155/23.). Članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna. Kako je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti ministarstva znanosti i obrazovanja ministar dužan donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, radi sveobuhvatnoga uređenja trošenja namjenskih i vlastitih prihoda te nenamjenskih donacija proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja se donosi istovremeno s Pravilnikom o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11. stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. Ujedno, naglašavamo kako je donositelj ovoga propisa, kao podzakonskog propisa, ograničen okvirima postavljenim u Zakonu o proračunu (NN, br., 144/21.), Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23,) te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/22.), koji postavljaju temeljna pravila trošenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, slijedom čega je sloboda propisivanja donositelja značajno limitirana zakonskim okvirima."
6 MARIJA TOMAS PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Savjetovanje o donošenju Pravilnika otvoreno je samo osam dana od kojih ulaze tri neradna dana (vikendi) iz čega proizlazi da je savjetovanje otvoreno samo pet radnih dana. Glavna svrha savjetovanja i uključivanja svih sudionika jest prikupljanje informacija o njihovim interesima, stavovima, prijedlozima i interesima u vezi s određenom javnom politikom. Prema Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/2009.) rok ne bi trebao biti kraći od 15 dana od dana njihove objave na internetskoj stranici. Zakonom o pravu na pristup informacijama (NN broj 25/13, 85/15, 69/22) je predviđeno da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana. Donošenje Pravilnika na ovakav način za posljedicu može imati dugoročne negativne i štetne posljedice za razvoj Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije Sveučilišta u Zagrebu (FŠDT), jer utječe na financijsku samostalnost Fakulteta i ostvarenje strateških ciljeva njegovog razvoja. To se prvenstveno odnosi na podizanja infrastrukturne kvalitete potrebne za provođenje nastavnih planova i programa te znanstvenoistraživačke djelatnosti, a koji se u značajnoj mjeri financiraju iz vlastitih prihoda. FŠDT predlaže obustavu postupaka e- savjetovanja sa zainteresiranom javnošću za oba te uvažavanje mišljenja fakulteta, javnih sveučilišta i MZO kao ravnopravnih partnera u donošenju pravnih akata. Nije prihvaćen "Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (NN, broj 66/19) te članka 48. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN, broj 155/23.). Članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna. Kako je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti ministarstva znanosti i obrazovanja ministar dužan donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, radi sveobuhvatnoga uređenja trošenja namjenskih i vlastitih prihoda te nenamjenskih donacija proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja se donosi istovremeno s Pravilnikom o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11. stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. Ujedno, naglašavamo kako je donositelj ovoga propisa, kao podzakonskog propisa, ograničen okvirima postavljenim u Zakonu o proračunu (NN, br., 144/21.), Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23,) te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/22.), koji postavljaju temeljna pravila trošenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, slijedom čega je sloboda propisivanja donositelja značajno limitirana zakonskim okvirima."
7 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Opće primjedbe: 1) Smatramo da je rok od 8 dana za javnu raspravu o predmetnom pravilniku neprimjereno kratak, pogotovo uzevši u obzir značaj i doseg ovoga pravilnika. 2) Smatramo da u pravilnik treba ugraditi jasne referencije na druge zakonske akte koji definiraju odgovarajuće članke odnosno stavke ovoga pravilnika. Nije prihvaćen Radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. U Prijedlogu Pravilnika jasno su ugrađene sve referencije na druge zakonske akte koji definiraju odgovarajuće članke odnosno stavke ovoga Prijedloga Pravilnika.
8 Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Oba prijedloga Pravilnika zadiru suštinski u autonomiju javnog visokog obrazovanja, tj. u financijsku autonomiju koja je conditio sine qua non. Za detaljnu analizu moraju biti uključeni svi dionici, što u ovom slučaju nije slučaj, već je gotovo riječ o jednostranom postupku MZO-a. Visoka učilišta podržavaju kontrolu korištenja namjenskih prihoda, ali na načelu odgovornosti i transparentnosti uvažavajući specifičnosti visokih učilišta i fakulteta. U navedenim prijedlozima Pravilnika MZO-a gotovo da se preuzima potpuno upravljanje i kontrola nad javnim sveučilištima. Štoviše, u vrijeme kad ulaganje u znanost i visoko obrazovanje prema udjelu BDP-a znatno zaostaju usporedo s članicama Europske unije, visoko obrazovanje u RH je lučonoša, pokretač i jamstvo razvoja. Zato nije opravdano zadirati ishriteno, nepripremljeno i jednostrano u zakonske i podzakonske akte najvažnijeg područja za sigurnost razvoja RH, a to je visoko obrazovanje. Dokaz tome jest činjenica da savjetovane traje samo 5 radnih dana?? Da je prijedlog Pravilnika štetan, pokazuje upozorenje Odbora ministara Vijeća Europe da je “financijska autonomija ključna pretpostavka za institucionalnu autonomiju“ jer bez financijske autonomije ne postoji autonomija sveučilišta. Prijedlog je da se oba pravilnika vrate na doradu na način da se formiraju stručna tijela svih dionika u procesu koja će konstruktivno, objektivno i progresivno donijeti prijedlog dokumenata za dobrobit visokog obrazovanja i znanosti Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Autonomija sveučilišta utvrđena je člankom 4. stavak 4. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti kao institucionalni okvir čija je svrha zaštita akademskih prava i sloboda članova akademske zajednice te intelektualne neovisnosti sveučilišta od svakog političkog pritiska i ekonomske moći. Autonomija sveučilišta uključuje odgovornost prema društvenoj zajednici. Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja u cijelosti akceptira autonomiju sveučilišta te u okviru ograničenja postavljenih u Zakonu o proračunu, Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti daje visokim učilištima, znanstvenim institutima i drugim proračunskim korisnicima iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja slobodu raspolaganja namjenskim prihodima u okviru zakonskih ograničenja.
9 JAKA MUSTAPIĆ PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Poštovani, Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO) je u savjetovanje sa zainteresiranom javnošću 5. travnja 2024. godine uputilo Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti MZO-a i Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti MZO-a. Pravilnici su u savjetovanje upućeni u petak u 9:00 sati navečer (putem e-pošte), a savjetovanja su otvorena do subote 13. travnja 2024. godine, tj. samo osam dana uključivši tri neradna dana. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/2009.) navodi da rok trajanja savjetovanja ne bi trebao biti kraći od 15 dana od dana objave nacrta na internetskoj stranici tijela nadležnog za izradu nacrta, kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članak 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana. Uz navedeno pravni propisi o tako presudnim pitanjima koja bitno utječu na financiranje, a time i na čitavu djelatnost javnih visokih učilišta upućuju se u savjetovanje u predizborno vrijeme, tj. u vrijeme kada praktički djeluje tehnička Vlada. S postupkom izrade prijedloga pravilnika, sve do njihova upućivanja u savjetovanje s javnošću, nisu bili upoznati niti rektori javnih sveučilišta niti dekani sastavnica. Smatramo da su ovi prijedlozi pravilnika nekvalitetni, a time i štetni za sustav javnog visokog obrazovanja u RH te da se intervencijama i poboljšanjima ne mogu unaprijediti i dovesti na prihvatljivu razinu kvalitete. U osnovi, kroz njih se očituje zadiranje MZO-a u autonomiju javnih sveučilišta te se nastavlja donošenje zakonskih i podzakonski akata koji su u mnogim dijelovima nerazumljivi i neprovedivi. Mišljenja smo da bi MZO i javna sveučilišta u RH trebali djelovati kroz partnerski odnos u kojem svaki partner ima ravnopravan položaj i u kojem se uvažavaju mišljenja i stavovi partnera. Na žalost, u zadnjih je nekoliko godina MZO donosilo zakonske i podzakonske akte kojima se kontinuirano i na različite načine nastojala umanjiti zajamčena sveučilišna autonomija javnih visokih učilišta, prvenstveno Sveučilišta u Zagrebu. Slijedom navedenog predlažemo da se zaustavi postupak savjetovanja sa zainteresiranom javnošću o oba prijedloga pravilnika te oformiti povjerenstvo u kojem će participirati predstavnici najvažnijih dionika na koje se odnose prijedlozi pravilnika ili da se žurno pokrene postupak izmjena i dopuna Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama i Zakona o visokom obrazovanju i znanosti te njima riješe pitanja načina korištenja namjenskih prihoda, odnosno nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda javnih sveučilišta. S poštovanjem, prof. dr. sc. Klaudio Pap Sveučilište u Zagrebu Grafički fakultet, dekan Nije prihvaćen "Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (NN, broj 66/19) te članka 48. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN, broj 155/23.). Članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna. Kako je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti ministarstva znanosti i obrazovanja ministar dužan donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, radi sveobuhvatnoga uređenja trošenja namjenskih i vlastitih prihoda te nenamjenskih donacija proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja se donosi istovremeno s Pravilnikom o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11. stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. Ujedno, naglašavamo kako je donositelj ovoga propisa, kao podzakonskog propisa, ograničen okvirima postavljenim u Zakonu o proračunu (NN, br., 144/21.), Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23,) te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/22.), koji postavljaju temeljna pravila trošenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, slijedom čega je sloboda propisivanja donositelja značajno limitirana zakonskim okvirima."
10 Rudarsko-geološko-naftni fakultet PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Na poveznici MZO-a https://mzo.gov.hr/pristup-informacijama/savjetovanja-sa-zainteresiranom-javnoscu/105 nalazi se Plan savjetovanja s javnošću za 2024. godinu koji sadrži naziv propisa, općeg akta ili dokumenta za koji se provodi savjetovanje, očekivano vrijeme njegova donošenja ili usvajanja, okvirno vrijeme provedbe internetskog savjetovanja te druge predviđene načine na koje se namjerava provesti savjetovanje. U spomenutom Planu, ovo savjetovanje nije planirano. Također je na webu MZO obavijest o savjetovanju objavljena tek 9.4. 2024. (3 dana nakon objave na e-savjetovanju) tako da je za savjetovanje ostalo samo 5 dana svima koji prate web objave. Mišljenja smo da je neprikladno i nedopustivo da se pravni propisi o tako presudnim pitanjima koja dalekosežno i bitno utječu na financiranje fakulteta upućuju u savjetovanje u tako kratkom vremenu. Iz kojeg razloga je ovaj Pravilnik na savjetovanju samo 8, tj. 5 dana? Nadalje: Predmetna savjetovanja se provode suprotno: 1. Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/2009.) (dalje: Kodeks) i 2. Zakonu o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) (dalje: Zakon). Kodeks u pogledu roka, čl. 5. toč. 3. ističe da isti ne bi trebao biti kraći od 15 dana od dana objave nacrta na internetskoj stranici tijela nadležnog za izradu nacrta, kako bi zainteresirana javnost imala dovoljno vremena za proučavanje predmetnog nacrta i oblikovanje svoga mišljenja. Ovu obvezu dodatno razrađuje Zakon koji u članak 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana. Prijedlog: 1. Zaustaviti postupak savjetovanja u ovakvom obliku. 2. Predloženi Pravilnik donijeti na način i u proceduri koja omogućava široku i sadržajnu raspravu. Nije prihvaćen Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11., stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan.
11 DRAGAN BAGIĆ PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Pravilnik se donosi temeljem Zakona o plaćama u držanoj službi i javnim službama a regulira pitanja koja nemaju nikakve veze s tim zakonom! Pravilnik u mnogome ulazi u domenu pravilnika koji bi trebali proizilaziti iz Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, što ne može biti prihvatljivo. Naime, Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti je propisano donošenje pravilnika koji već reguliraju neka od ovih pitanja, a poglavito onaj koji regulira programsko pregovaranje i programske ugovore. U tom dijelu postoji redundancija i preklapanje između pravilnika koji proizilaze iz različitih zakona, što nikako ne može biti logično i prihvatljivo u uređenom pravnom sustavu. Nadalje, treba istaknuti da ovaj pravilnik je suvišan u mnogim elementima za sustav znanosti i visokog obrazovanja s obzirom na sustav programskog financiranja. Ako se želi uvesti sustav programskog financiranja u svojoj punoj logici, onda se njima zapravo detaljno i konkretno reguliraju sva pitanja vezana uz korištenje namjenskih prihoda. Nikakav pravilnik nije potreban nakon što ustanova ima potpisan programski ugovor koji detaljno regulira iznose namjenskih sredstava iz proračuna te njihovu konkretnu namjenu. Iz ovog se vidi da se izgubila iz vida cjelina reformski akivnosti Vlade te da je Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službana donesen, u odnosu na sustav znanosti i visokog obrazovanja, ne uzimajući u obzir niz specifičnosti sustava te posebne sektorske propise. Od donošenja pravilnika u ovom obliku i ovom opsegu treba odustati te treba krenuti ispočetka. Ako se ovaj pravilik veće treba donijeti, onda on mora biti fokusiran ISKLJUČIVO na pitanja uvećanja plaća zaposlenika iz namjenskih prihoda. U tom slučaju prethodno treba provesti konzultacije sa reprezentativnim sindikatom jer se radi o interesnom pitanju. Nije prihvaćen "Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (NN, broj 66/19) te članka 48. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN, broj 155/23.). Članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna. Kako je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti ministarstva znanosti i obrazovanja ministar dužan donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, radi sveobuhvatnoga uređenja trošenja namjenskih i vlastitih prihoda te nenamjenskih donacija proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja se donosi istovremeno s Pravilnikom o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11. stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. Ujedno, naglašavamo kako je donositelj ovoga propisa, kao podzakonskog propisa, ograničen okvirima postavljenim u Zakonu o proračunu (NN, br., 144/21.), Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23,) te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/22.), koji postavljaju temeljna pravila trošenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, slijedom čega je sloboda propisivanja donositelja značajno limitirana zakonskim okvirima."
12 BLAŽENKA DIVJAK PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Neprimjerno je da se ovako značajan pravilnik, koji suštinski utječe na financiranje proračunskih korisnika (visokih učilišta, instituta itd.), a se odnosi i na državni proračun, stavlja u savjetovanje neposredno prije izbora tj. kada je ministar zapravo "tehnički ministar", a i cijela Vlada "tehnička Vlada". Dodatno, rok za savjetovanje od 8 dana (koji je već obuhvatio vikend) je iznimno kratak za suštinsku raspravu o ovako zahtjevnoj temi. Takva rasprava trebala bi biti otvorena na fakultetskim vijećima, senatima, sveučilišnim vijećima i drugim relevantnim tijelima. Ovako se pravilnik donosi u proceduri koja ne osigurava savjetovanje s dionicima. Nije prihvaćen Naglašavamo kako je Prijedlog Pravilnika o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja provedbeni propis koji se donosi na temelju članka 52. Zakona o sustavu državne uprave (NN, broj 66/19) te članka 48. stavka 3. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN, broj 155/23.). Članak 48. stavak 2. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisuje da su nadležni čelnici tijela državne uprave i javnih službi odnosno nadležnih tijela u javnim službama sukladno propisima i statutima dužni danom prestanka važenja propisa iz članaka 52. i 53. ovoga Zakona staviti izvan snage sve odluke i druge opće akte odnosno pojedine odredbe odluka i drugih općih akata na temelju kojih se isplaćuje plaća odnosno dodaci na plaću te novčane nagrade za radne rezultate i uspješnost u radu. Stavak 3. istoga članka propisuje da iznimno od stavka 2. ovoga članka, odluke i drugi opći akti ustanova kojima se utvrđuje korištenje vlastitih i namjenskih prihoda za isplatu plaća i dodataka na plaću ostaju na snazi do donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna, a najduže do 31. prosinca 2025. Time je Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama propisana obveza donošenja provedbenog propisa nadležnog ministra o mjerilima i načinu korištenja vlastitih i namjenskih prihoda u skladu s posebnim zakonom i zakonom kojim se uređuje planiranje, izrada, donošenje i izvršavanje državnog proračuna. Kako je sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti ministarstva znanosti i obrazovanja ministar dužan donijeti u roku šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, radi sveobuhvatnoga uređenja trošenja namjenskih i vlastitih prihoda te nenamjenskih donacija proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja Pravilnik o mjerilima i načinu korištenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja se donosi istovremeno s Pravilnikom o mjerilima i načinu korištenja nenamjenskih donacija i vlastitih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09.) navodi da je poželjno da rok za očitovanja zainteresirane javnosti ne bude kraći od 15 dana od dana objave nacrta savjetovanja, a Zakon o pravu na pristup informacijama (NN 25/2013., 85/2015. i 69/2022.) u članku 11. stavak 3. propisuje da su tijela javne vlasti „u pravilu“ dužna provesti savjetovanje s javnošću u trajanju od 30 dana. Ove odredbe nemaju kategoričku, već instruktivnu prirodu te radi opsega samoga Prijedloga Pravilnika, a koji sadrži ukupno 9 članka te radi nužnosti uređivanja ovoga područja s ciljem nesmetanoga funkcioniranja visokih učilišta, znanstvenih instituta te drugih proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja procijenjeno je kako je rok za javno savjetovanje u trajanju 8 dana dostatan. Ujedno, naglašavamo kako je donositelj ovoga propisa, kao podzakonskog propisa, ograničen okvirima postavljenim u Zakonu o proračunu (NN, br., 144/21.), Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/23,) te Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/22.), koji postavljaju temeljna pravila trošenja namjenskih prihoda proračunskih korisnika iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, slijedom čega je sloboda propisivanja donositelja značajno limitirana zakonskim okvirima.
13 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja Namjenski prihodi javnoga visokog učilišta odnosno javnoga znanstvenog instituta, Članak 3. Nije jasno zašto su ovdje svrstani prihodi od projekata? Koja je to vrsta projekata? Za tržište, ili od državnih institucija, javnih ustanova, jedinica lokalne samouprave? Dakle, jesu li to prihodi iz javnih izvora ili prihodi sa tržišta? Zašto bi ti prihodi bili namjenski? Tko ili kako određuje namjenu tih prihoda? Prihodi od projekata za tržište pripadaju vlastitim prihodima. Nije prihvaćen Da su prihodi ostvareni od znanstvenih, umjetničkih i stručnih projekata namjenski prihodi visokog učilišta i znanstvenog instituta, koji proizlaze iz obavljanja osnovne djelatnosti te s njome povezanih djelatnosti visokog učilišta i znanstvenog instituta propisano je člankom 96. stavak 3. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te Prijedlog Pravilnika sadržajno ne može mijenjati ovu zakonsku odredbu.
14 Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Namjenski prihodi javnoga visokog učilišta odnosno javnoga znanstvenog instituta, Članak 3. Unutar akademske zajednice naziv "stručni projekti" je ustaljen naziv za obavljanje poslova na tržištu kojima se stječu vlastiti prihodi u skladu s odredbama Zakona o proračunu pa predlažemo, ovisno o tome što je pod tim nazivom u ovoj odredbi Prijedloga mišljeno, pojasniti ili koristiti drugi naziv za to na što se misli kako ne bi bilo konfuzije u klasifikaciji prihoda. Nije prihvaćen Da su prihodi ostvareni od znanstvenih, umjetničkih i stručnih projekata namjenski prihodi visokog učilišta i znanstvenog instituta, koji proizlaze iz obavljanja osnovne djelatnosti te s njome povezanih djelatnosti visokog učilišta i znanstvenog instituta propisano je člankom 96. stavak 3. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te Prijedlog Pravilnika sadržajno ne može mijenjati ovu zakonsku odredbu.
15 Institut Ruđer Bošković Namjenski prihodi javnoga visokog učilišta odnosno javnoga znanstvenog instituta, Članak 3. Iz odredbe članka 3. nije jasno što se podrazumijeva pod stručnim projektima (na koje se ne primjenjuje Pravilnik o korištenju vlastitih prihoda) i nije regulirano po kojem ključu bi se raspodijelila i trošila sredstva ostvarena takvim projektima. Nije prihvaćen Da su prihodi ostvareni od znanstvenih, umjetničkih i stručnih projekata namjenski prihodi visokog učilišta i znanstvenog instituta, koji proizlaze iz obavljanja osnovne djelatnosti te s njome povezanih djelatnosti visokog učilišta i znanstvenog instituta propisano je člankom 96. stavak 3. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti te Prijedlog pravilnika sadržajno ne može mijenjati ovu zakonsku odredbu.
16 DRAGAN BAGIĆ Namjenski prihodi javnoga visokog učilišta odnosno javnoga znanstvenog instituta, Članak 3. Neprimjereno je da Ministar pravilnikom regulira način trošenja sredstava sveučilišnih i ostalih zaklada! Same zaklade vlastitim aktima reguliraju navedena pitanja te imaju pravo autonomije na uređivanje tih pitanja, na što država kao takva, a onda niti resorsni ministar ne mogu i ne smiju imati utjecaj. Apsurdno je da autonomno sveuzčilište osnuje zakladu, privatne osobe u nju uplaćuju sredstva, a da onda država regulira način trošnja sredstava. Još je apsurdnije da ministar pokušava regulirati način raspolaganja sredstvima koja bi donacijama sveučilištim dodijelile privatne zaklade. Nadalje, neprimjereno je da se ovdje posebno regulira način raspočaganja sredstvima europskih strukturnih fondova te drugih programa Europske unije, kada se ta pitanjua reguliraju aktima tih fondova te ugovorima o dodjeli sredstava. Što će se dogodiliti ako bi ovaj pravilnik došao u koliziju sa navedenim aktima i ugovorom o dodjeli sredstava? Iako se Hrvatska zaklada za znanost financira iz državnog proračuna, ona također autonomno raspodjeluje sredstva i određuje pravila njihovog korištenja. Namjena tih sredstava se uređuje ugovorom o financiranju projekata, pa ju je potrebno uređivanjem ovim pravilnikom. Dakle, doseg ovog pravilnika je posve nepotrebno proširen na pitanja na koja ne bi smio biti proširen. Nije prihvaćen Prijedlog Pravilnika u cijelosti uvažava okolnost da se sredstva Hrvatske zaklade za znanost, sveučilišnih i ostalih zaklada, sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova te drugih fondova i programa Europske unije, prihodi ostvareni od znanstvenih, umjetničkih i stručnih projekata te prihodi od fondova, namjenskih donacija i drugih odgovarajućih izvora financiranja obrazovne, znanstvene i umjetničke djelatnosti koriste u skladu s pravilima projekta odnosno namjenom na temelju koje su ostvareni te ovo ničim ne dovodi u pitanje. Takvo tumačenje jasno proizlazi iz formulacija sadržanih u ovom Prijedlogu Pravilnika.
17 Institut Ruđer Bošković PRAVILNIK O MJERILIMA I NAČINU KORIŠTENJA NAMJENSKIH PRIHODA PRORAČUNSKIH KORISNIKA IZ NADLEŽNOSTI MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA, Korištenje namjenskih prihoda javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta Predlažemo radi jasnoće dodati odredbu da se ostali prihodi iz stavka 3. (sredstva Hrvatske zaklade za znanost, sveučilišnih i ostalih zaklada, sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova te drugih fondova i programa Europske unije, prihodi ostvareni od znanstvenih, umjetničkih i stručnih projekata te prihodi od fondova, namjenskih donacija i drugih odgovarajućih izvora financiranja obrazovne, znanstvene i umjetničke djelatnosti) koriste u skladu s pravilima projekta odnosno namjenom na temelju koje su ostvareni. Nije prihvaćen Prijedlog Pravilnika u cijelosti uvažava okolnost da se sredstva Hrvatske zaklade za znanost, sveučilišnih i ostalih zaklada, sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova te drugih fondova i programa Europske unije, prihodi ostvareni od znanstvenih, umjetničkih i stručnih projekata te prihodi od fondova, namjenskih donacija i drugih odgovarajućih izvora financiranja obrazovne, znanstvene i umjetničke djelatnosti koriste u skladu s pravilima projekta odnosno namjenom na temelju koje su ostvareni te ovo ničim ne dovodi u pitanje. Takvo tumačenje jasno proizlazi iz formulacija sadržanih u ovom Prijedlogu Pravilnika.
18 Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja Korištenje namjenskih prihoda javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, Članak 4. U s. 4. nije jasno zašto su alineja 2 i 3 razdvojene, odnosno ponovljene? A još je manje jasno što je to izravno ili neizravno sudjelovanje u realizaciji aktivnosti? To je potrebno definirati. U st. 6 nije jasno što se misli. Ovo iščitavamo na način da se isplaćuje naknada za rad koji nije predviđen ugovorom o radu ili sistematizacijom („uz poslove…“). Ako je tako onda ili taj rad nije predviđen, a to znači niti dopušten ili ako je dopušten onda je to prekovremeni rad i tako ga treba tretirati. Možda je moguće takav rad platiti i kao drugi dohodak, pri čemu bi onda navedeno trebalo regulirati i izmjenama drugih propisa. Način plaćanja rada na ostvarenju namjenskih prihoda je složeno pitanje i nije primjereno ovom Pravilniku. Sugeriramo da Pravilnik uputi na Kolektivni ugovor kojem je to svrha. Nije jasno što je u st. 7 drugačije u odnosu na stavak 6. Ovo iščitavamo na način da se isplaćuje naknada za rad koji je predviđen ugovorom o radu ili sistematizacijom („poslova iz…“). Ako je tako onda je taj rad predviđen, i dopušten, ali tada može biti ili prekovremeni rad, ili nagrada ili dodatak za povećani intenzitet rada, ali ovaj pravilnik se ne može upuštati u te kriterije i način plaćanja rada pa Pravilnik i ovdje treba uputiti na Kolektivni ugovor kojem je to svrha. Umjesto mjesečnog, primjerenije je te je lakše postupanje prilagoditi godišnjem ograničenju uvećanja plaće. Potrebno je decidirano i zasebno napisati da se prihodi iz školarina mogu koristiti samo za unapređenje djelatnosti te za plaćanje onog uvećanog rada u nastavi kojim se ostvaruje prihod od školarine, a prema kriterijima iz Kolektivnog ugovora. Nije prihvaćen Prijedlog Pravilnika predviđa mogućnost plaćanja rada zaposlenika u cijelosti ili uvećanja plaće zaposlenicima koji sudjeluju u realizaciji aktivnosti koje doprinose unaprijeđenju djelatnosti visokog obrazovanja, znanstvene ili umjetničke djelatnosti, kako onima koji sudjeluju izravno u realizaciji ovih aktivnosti te im se stoga iz ovih namjenskih sredstava plaća rad, tako i onih koji izravno ili neizravno sudjeluju u realizaciji ovih aktivnosti te im se iz ovih sredstava može uvećati plaća.
19 Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Korištenje namjenskih prihoda javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, Članak 4. Čl. 4., st. 3. S obzirom da je pod unaprjeđenjem djelatnosti navedeno i izvođenje studija koji se financiraju iz općih prihoda državnog proračuna, nije jasna distinkcija između financiranja temeljne djelatnosti. Čl. 4., st. 5. Pod materijalne rashode predlažemo dodati održavanje i režijske troškove. Čl. 4., st. 9. Umjesto "periodika" predlažemo "stručna literatura". Nije prihvaćen Namjenskim prihodima, sukladno Prijedlogu Pravilnika, može se financirati unaprijeđenje djelatnosti visokog obrazovanja i to unaprijeđenje izvođeanja svih studija koji imaju dopusnicu. Materijalni rashodi prema računskom planu uključuju i održavanje i režijske troškove. Navedeni pojmovi "knjige i periodika" odnose se između ostaloga i na stručnu literaturu te ih tako treba i tumačiti.
20 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu Korištenje namjenskih prihoda javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, Članak 4. Članak 4., stavak 2. Potrebno je preciznije definirati u kojem se razdoblju treba zadovoljiti uvjet od najmanje 15% iznosa prihoda ostvarenih od školarina studenata i drugih naknada polaznika obrazovnih program utrošenih u svrhu podmirivanja materijalnih rashoda te rashoda za nabavu nefinancijske imovine. Naime, ulaganja u nefinancijsku imovinu su uglavnom dugoročna ulaganja i obično se ne radi o kontinuiranom ulaganju te je ovaj uvjet teško ostvariv u razdoblju kraćem od godinu dana. Članak 4., stavak 3. Smatramo da je skup aktivnosti unutar ovoga članka potrebno proširiti s internim, institucionalnim projektima visokoga učilišta s ciljem ostvarenja strateških ciljeva, što je uostalom i predviđeno Uredbom o programskom financiranju javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj (NN 78/2023). Nije prihvaćen Uvjet od najmanje 15% iznosa prihoda ostvarenih od školarina studenata i drugih naknada polaznika obrazovnih program utrošenih u svrhu podmirivanja materijalnih rashoda te rashoda za nabavu nefinancijske imovine potrebno je ostvariti u skladu s financijskim planom visokog učilišta i znanstvenog instituta. Neutrošeni namjenski prihodi, sukladno Zakonu o proračunu, mogu se prenositi na korištenje u naredno proračunsko razdoblje. Donositelj propisa akceptira okolnost kako su ulaganja u nefinancijsku imovinu dugoročna ulaganja te uvažava činjenicu da se redovito obnavljaju prostor i oprema visokih učilišta, znanstvenih instituta i drugih proračunskih korisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja. Interni i institucionalni projekti visokoga učilišta s ciljem ostvarenja strateških ciljeva koji su predviđeni Uredbom o programskom financiranju javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta u Republici Hrvatskoj (NN 78/23) mogu biti podvedeni pod svaku aktivnost propisanu člankom 4. stavak 3. Prijedloga Pravilnika.
21 Rudarsko-geološko-naftni fakultet Korištenje namjenskih prihoda javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, Članak 4. Članak 4. stavak 7. Ova odredba je nepoticajna za obavljanje suradnje. Neka vanjska suradnja ima puno troškova (nabava opreme, putni troškovi, …). Neka nema i prihodi se troše za rad djelatnika. Ako se iznos ograniči na 30 % od mjesečne osnovice onda se značajno smanjuje poticaj za rad na suradnji. Ako su neka sredstva zarađena na projektima Ministarstvo nema pravo ograničavati koliki se iznos smije isplatiti kao naknada za navedeni rad. Sredstva zarađena na projektima proizlaze iz truda i zalaganja profesora koji su značajne količine vremena (godine) utrošile na stjecanje određenih kompetencija i znanja koje sada mogu ponuditi tržištu. Te poslove ugovaraju i izvode samostalno sa partnerima. Ovakav način propisivanja koliko vrijedi nečiji rad direktno vodi u smanjenje rada na projektima. Nije prihvaćen Ograničenje od 30% mjesečne osnovne bruto plaće zaposlenika odnosi se jedino na osobe iz članka 4. stavak 4. alineja 3. Prijedloga Pravilnika, dok plaćanje rada prema stavku 6. istoga članka ne ograničava naknadu za rad zaposlenika.
22 BLAŽENKA DIVJAK Korištenje namjenskih prihoda javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, Članak 4. Potpuno je nejasno kako ovaj pravilnik, koji se donosi na temelju Zakona o plaćama u državnim i javnim službama, regulira namjenske prihode, tako da se uvode kategorije rashoda koje uključuju i rashode koji nemaju veze s plaćama. Pri tome se pojedini rasponi trošenja (npr. 15% u stavku 2), određuju "odokativno" i nisu utemeljeni ni na kakvim stvarnim analizama i potrebama. Posebni je problem neusklađenost s pravilima trošenja na projektima koje financira EU (npr. Obzor, Erasmus) s ovim odredbama o trošenju. Naime, institucije su već preuzele obaveze na projektima i potpisale ugovore, koji ne moraju zadovoljavati pravila koja se ovdje proizvoljno određuju. Dodatno, u stavku (7) postavlja se ograničenje od 30% na mjesečnu plaću zaposlenika. Za one koji imaju više znanstvenih i stručnih projekata, koji donose bitne materijalne i razvojne koristi instituciju, ovakva odredba ima destimulirajući učinak. Posebni je problem ako se ovo ograničenje odnosi na mjesečnu plaću, jer se kod nekih projekata obračuni i isplate rade na kvartalnoj, polugodišnjoj, pa čak i godišnjoj razini. Nadalje, čak i ako zanemarimo može li se ovakav pravilnik donijeti na temelju spomenutog zakona, ovakav široki obuhvat i nerazumijevanje specifičnosti pojedinih kategorija namjenskih prihoda, dovodi do velikih nelogičnosti, pa čak i nezakonitosti, u predviđenom trošenju. Primjerice, u stavku (3) se omogućuje da studenti preko školarina financiraju znanstveni rad na visokim učilištima i institutima, međunarodnu znanstvenu mobilnost zaposlenika, pa čak i programe cjeloživotnog obrazovanja za neke druge polaznike, a tu su mogući i dodaci na plaću dekana, prodekana, rektora i prorektora koji provode "funkcionalnu integraciju". Bit će zanimljivo vidjeti kako će se to objasniti studentima koji plaćaju školarinu. Dodatno, u stavku (7) postavlja se ograničenje od 30% na mjesečnu plaću zaposlenika. Za one koji imaju više znanstvenih i stručnih projekata, koji donose bitne materijalne i razvojne koristi instituciju, ovakva odredba ima destimulirajući učinak. Posebni je problem ako se ovo ograničenje odnosi na mjesečnu plaću, jer se kod nekih projekata obračuni i isplate rade na kvartalnoj, polugodišnjoj, pa čak i godišnjoj razini. Nije prihvaćen Prijedlog Pravilnika uvažava dodatno vrednovanje rada zaposlenika visokih učilišta, znanstvenih instituta i drugih proračunskih korisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja uz vođenje računa o ulaganjima u nefinancijsku imovinu i unaprjeđenje djelatnosti visokih učilišta, znanstvenih instituta i drugih proračunskih korisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja. Prijedlog Pravilnika u čl.4 .st.1. omogućava korištenje namjenskih prihoda za podmirenje rashoda za namjene na temelju kojih su ovi prihodi ostvareni u kojem dijelu nema drugih ograničenja.
23 DRAGAN BAGIĆ Korištenje namjenskih prihoda javnih visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta, Članak 4. S obzirom da se pravilnik donosi temeljem Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama, a ne temeljem Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (sudeći prema preambuli), ovaj članak sadrži odrebe koje nikako ne mogu biti dio ovog pravinika. Naime, Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama, pa posljedično i na njemu utemeljeni pravilnici ne mogu zadirati u materiju koja se uređuje Zakonom o visokom obrazovanju i znanosti, i pravilnici koji proizilaze iz njega! Ovaj pravilnik drfiniran na ovakav način zapravo ujedno ima i ulogu pravilnika o programskim ugovorima a koji se donosi prema Zakono u visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Što ako bi došlo do kolizije između dva navedena pravilnika, donosena po dva različita Zakona. Uzimajući u obzir osjetljivost materije uređenja financijske autonomije sveučilišta, a s obzirom na ustavne odredbe o autonomiji sveučilišta, posve je neprihvatljivo širenje dosega pravilnika koji se donosi po Zakono o plaćama u državnoj službi i javnim službama na pitanja koja ne mogu imati nikakve veze s tim zakonom. Dakle, ovaj članak se može svesti samo na sadašnje stavke 6. i 7. dok sve ostalo treba izostaviti jer nije materija koja bi se smjela uopće regulirati ovim pravilnikom. Nadalje, postavlja se pitanje s kojim pravom ministar ovim pravilnikom ograničava ukupan iznos dodataka na plaću na najvišpe 30% po svim osnovama, odnosno svim vrstana neizravnih prihoda. Moguće je da isti zaposlenik ostvaruje pravo na dodatak po više osnova, primjerece po osnovi uvećanog opterećenja i po osnovi rada na dva različita projekta financiranja iz međunarodnih financijskih instrumenata. Zašto bi se osoba koja ostavruje takva prava, a sukladno odgovarajućim ugovorima o dodjeli sredstava, morala odreći u nekom periodu dodatnih sredstava? Navedeno je neprihvatlivo, nelogično i demotivirajuće za najsposobnije i najaktivnije u sustavu. Nadalje, ograničenje uvećanja plaća od 30% mjesečno ima i praktične implikacije. Često uvćanja plaća nije moguće isplaćivati ravnomjerno svaki mjesec zbog upravljanja financijskim tokom, zbog čega se u pojedinim mjesecima zaposlenikz ne mogu izvršiti isplate nikakvih uvećanje iako je stekao pravo, dok bi se u drugim mjesecima to moće nadoknaditi većim isplatama uvećanja (iznad 30%). Dakle, navedeno ograničenje je neživotno i nije utemeljeno na stvarnim situacijama i praksama. Nije prihvaćen Ograničenje od 30% mjesečne osnovne bruto plaće zaposlenika odnosi se jedino na osobe iz članka 4. stavak 4. alineja 3. Prijedloga Pravilnika, dok plaćanje rada prema stavku 6. istoga članka ne ograničava naknadu za rad zaposlenika.
24 BLAŽENKA DIVJAK Namjenski prihodi ostalih korisnika, Članak 5. Nakon što se rashodi za visoka učilišta i institute reguliraju do u tančine, ovaj Članak 5 namjenske prihode drugih proračunskih korisnika proračuna agencija, centara i slično, uopće ne regulira. Tako da je pristup potpuno neujednačen. Nije prihvaćen Proračunski korisnici Ministarstva znanosti i obrazovanja koji nisu visoka učilišta i znanstveni instituti zakonski su ograničeni u trošenju namjenskih prihoda te je Prijedlogom Pravilnika, a sukladno zakonskim ograničenjima, specifično propisana namjena trošenja namjenskih prihoda ovih korisnika.
25 Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Korištenje namjenskih prihoda ostalih korisnika, Članak 6. Čl. 6., st. 6. Predlažemo kao maksimalno uvećanje plaće odrediti 40%. Nije prihvaćen Predlagatelj smatra kako je uvećanje plaće osobama iz članka 4. stavak 4. alineja 3. Prijedloga Pravilnika u iznosu od 30% dostatno, s obzirom da se ono ne odnosi na plaćanje rada zaposlenika iz stavka 6. istoga članka.
26 BLAŽENKA DIVJAK Opći akt o korištenju namjenskih prihoda, Članak 7. Nije jasno zašto bi Ministarstvo izdavalo prethodnu suglasnost na takve pravilnike. Koja je onda uloga drugih tijela na visokim učilištima i institutima? Na primjer, Sveučilišnog vijeća, koje prema Članku 11 Zakona o visokom obrazovanju i znanosti nadzire rad sveučilišta, a prema Članku 15 istoga zakona, brine se o zakonitosti rada javnog sveučilišta, racionalnoj uporabi materijalnih i kadrovskih resursa. Nije prihvaćen Odredbama članka 104. i 105. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/22.) propisano je kako Ministarstvo nadzire primjenu odredaba Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i propisa donesenih na temelju njega ako drugim propisom nije određeno da nadzor obavlja drugo tijelo državne uprave. Nadalje, odredbama članka 64. do 68. Zakona o ustanovama (NN, br. 76/03, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22) propisan je nadzor nad zakonitošću rada te nadzor nad zakonitošću općih akata ustanove. Nadalje propisana je i ovlast nadzora nad financijskim poslovanjem ustanove a obavlja ga tijelo državne uprave ili pravna osoba koja za to ima javnu ovlast.
27 DRAGAN BAGIĆ Opći akt o korištenju namjenskih prihoda, Članak 7. Koja je pravna osnova zahtjeva da Ministar daje suglasnost na ove pravilnike? Nije prihvaćen Odredbama članka 104. i 105. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti (NN, br. 119/2022) propisano je kako Ministarstvo nadzire primjenu odredaba Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti i propisa donesenih na temelju njega ako drugim propisom nije određeno da nadzor obavlja drugo tijelo državne uprave. Nadalje, odredbama članka 64. do 68. Zakona o ustanovama (NN, br. 76/03, 29/97, 47/99, 35/08, 127/19 i 151/22) propisan je nadzor nad zakonitošću rada te nadzor nad zakonitošću općih akata ustanove. Nadalje propisana je i ovlast nadzora nad financijskim poslovanjem ustanove a obavlja ga tijelo državne uprave ili pravna osoba koja za to ima javnu ovlast.
28 Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Izvješćivanje o korištenju namjenskih prihoda, Članak 8. Predlažemo količinu odnosno učestalost izvještaja optimizirati određivanjem obveze godišnjeg izvještavanja u svim slučajevima. Nije prihvaćen Navedeno je propisano Zakonom o proračunu i Zakonom o izvršavanju državnog proračuna za 2024. godinu te se redovito i danas tako provodi.
29 Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu Izvješćivanje o korištenju namjenskih prihoda, Članak 8. Članak 8. Smatramo da polugodišnje i godišnje izvješćivanje o ostvarenju i korištenju namjenskih prihoda predstavlja nepotrebno uvođenje dodatnog opterećenja na administrativne službe i da se potrebna razina nadzora ostvarenja i korištenja namjenskih prihoda može ostvariti putem godišnjih izvješća. Nije prihvaćen Navedeno je propisano Zakonom o proračunu i Zakonom o izvršavanju državnog proračuna za 2024. godinu te se redovito i danas tako provodi.
30 DRAGAN BAGIĆ Izvješćivanje o korištenju namjenskih prihoda, Članak 8. Zahtjev za dostavljanjem mjesečnih izvještaja je pretjeran i stavlja pred institucije dodatne administrativne i računovodstvene poslove. Da li će resorsno Ministarstvo sukladno ovom pravilniku javnim visokim učilištima i javnim znanstvenim institutima odobriti dodatna radna mjesta u računovodstvu, kao posljedicu postavljanja ovog zahtjeva? Nije prihvaćen Navedeno je propisano Zakonom o proračunu i Zakonom o izvršavanju državnog proračuna za 2024. godinu te se redovito i danas tako provodi.