Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Prijedlogu zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, s Konačnim prijedlogom zakona
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | MARIJA LIVAJUŠIĆ | PRIJEDLOG ZAKONA O ZAHTJEVIMA ZA PRISTUPAČNOST PROIZVODA I USLUGA, I.USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA | U ovom komentaru želi se ukazati na nekoliko problema vezanih uz pristupačnost platforme e-Građani, posebno u sklopu e-savjetovanja, koji se odnose na korisnike čitača zaslona. Prvo, prijava na e-Građane odvija se bez problema, no kada se korisnik preusmjeri na e-savjetovanje, nailazi na poteškoće pri odabiru subjekta koji želi zastupati. Gumbi za odabir nisu ispravno označeni i nemaju nikakvu deskripciju, što onemogućava korisnicima čitača zaslona da obave željeni odabir. Ova situacija stvara ozbiljnu prepreku pristupačnosti za osobe s oštećenjem vida. Daljnji problem nastaje na dijelu stranice gdje su prikazani zakoni (aktivni i neaktivni) u sklopu e-savjetovanja. Forma za pretragu nije potpuno pristupačna jer nedostaje gumb kojim bi korisnici mogli potvrditi pretragu. Ova funkcionalnost nije intuitivna za korisnike čitača zaslona, jer nije jasno kako potvrditi unos u pretrazi, čime se smanjuje učinkovitost pretrage. Na kraju, prikaz pojedinog zakona nije pristupačan jer ne zadovoljava osnovne principe intuitivnosti. Korisnici čitača zaslona moraju uložiti značajan vremenski trud kako bi shvatili način funkcioniranja sustava u pogledu pisanja, čitanja i odgovaranja na komentare. Ovaj nedostatak jasnoće u korisničkom sučelju također predstavlja ozbiljnu prepreku za učinkovitu interakciju na platformi. | Primljeno na znanje | Ovim putem upućujemo da pitanja u vezi aplikacije e-savjetovanja za tijela državne uprave i druga tijela uputite na e-mail adresu E-savjetovanja@vlada.hr. |
| 2 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRIJEDLOG ZAKONA O ZAHTJEVIMA ZA PRISTUPAČNOST PROIZVODA I USLUGA, II.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | Centar UP2DATE je organizacija koja se bavi razvojem i primjenom ICT-a u svakodnevnom životu korisnika s invaliditetom. Djelujemo u korist svih kategorija osoba s invaliditetom i zajednički nastojimo pokrenuti stvaranje univerzalnog dizajna. Mišljenja smo da je u Zakonu o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga potrebno detaljnije razraditi odredbe radi implementacije ciljeva iz odgovarajuće Direktive i usklađivanja s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i pritom: - proširiti primjenu na određene proizvode i usluge kako bi ih mogle koristiti osobe s invaliditetom, kao poduzetnici i radnici (a ne samo potrošači) - propisati obvezu o uključivanju osoba s invaliditetom te organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese kao relevantne dionike u postupcima donošenje propisa, politika, smjernica, odluka, savjetovanja i dr. - propisati obvezu o informiranju osoba s invaliditetom te organizacija koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese o primjeni zakona u praksi - jasno odrediti nadležno tijelo za primjenu zakona - jasno odrediti obveze proizvođača, uvoznika, distributera i pružatelja usluge i postupke koje moraju provoditi radi usklađivanja sa zakonom kako bi se olakšala primjena - brisati mogućnost primjene izuzeća od primjene zakona ili ih jasno i detaljno odrediti, kako bi se spriječilo izbjegavanje primjene ovog zakona u praksi. Detaljni komentari bit će dani uz odgovarajući članak. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 5. točki 17. Prijedloga zakona potrošač je svaka fizička osoba koja kupuje odgovarajući proizvod ili je primatelj odgovarajuće usluge za svrhe koje nisu povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću. Prema tome, osoba koja koristi uslugu za svrhe koje su povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću, ne smatra se potrošačem u smislu ovoga Prijedloga zakona. Proširivanje definicije potrošača na način da ista ne obuhvaća samo fizičke osobe bilo bi u suprotnosti s svrhom donošenja ovog Prijedloga zakona, odnosno s usklađivanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. S obzirom na to da je uključivanje osoba s invaliditetom važno za uspješnu integraciju perspektive osoba s invaliditetom u politike, predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni su članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. Osobe s invaliditetom imale su svog predstavnika i u Radnoj skupini za izradu prijedloga ovog Zakona. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. Mogućnost primjene temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja propisana je u skladu s Direktivom (EU) 2019/882, a propisivanje strožih uvjeta za primjenu temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja bila bi u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Pored toga predložena izmjena bila bi u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 3 | SNJEŽANA ŠALOV | PRIJEDLOG ZAKONA O ZAHTJEVIMA ZA PRISTUPAČNOST PROIZVODA I USLUGA, IV.PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU | Ista nedoumica kao niže komentar: "Nije jasno zašto se ovaj Zakon sad donosi po hitnom postupku, "na brzinu", kada se prema članku 31. Direktive još 2019. godine znalo da je ovaj Zakon trebao biti donesen do 28. lipnja 2022." | Primljeno na znanje | Sukladno članku 206. stavku 1. Poslovnika Hrvatskog Sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.) po hitnom postupku donose se zakoni koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kao stručni nositelj izrade propisa predložilo je donošenje ovoga zakona po hitnom postupku radi uspostavljanja okvira za njegovu provedbu s obzirom da treba stupiti na snagu 28. lipnja 2025. godine kako bi se odredbe Direktive (EU) 2019/882 transponirane ovim zakonom istovremeno počele primjenjivati na području cijele Europske unije. |
| 4 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRIJEDLOG ZAKONA O ZAHTJEVIMA ZA PRISTUPAČNOST PROIZVODA I USLUGA, IV.PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU | Nije jasno zašto se ovaj Zakon sad donosi po hitnom postupku, "na brzinu", kada se prema članku 31. Direktive još 2019. godine znalo da je ovaj Zakon trebao biti donesen do 28. lipnja 2022. | Primljeno na znanje | Sukladno članku 206. stavku 1. Poslovnika Hrvatskog Sabora („Narodne novine“, br. 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 123/20.) po hitnom postupku donose se zakoni koji se usklađuju s dokumentima Europske unije ako to zatraži predlagatelj. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike kao stručni nositelj izrade propisa predložilo je donošenje ovoga zakona po hitnom postupku radi uspostavljanja okvira za njegovu provedbu s obzirom da treba stupiti na snagu 28. lipnja 2025. godine kako bi se odredbe Direktive (EU) 2019/882 transponirane ovim zakonom istovremeno počele primjenjivati na području cijele Europske unije. |
| 5 | HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA | DIO PRVI , Članak 3. | Članicu Udruženja trgovine HGK zanima odnosi li se primjena ovoga Zakona i na ostale mrežne stranice (webstranice na kojima predstavljaju poslovnoj zajednici i potrošačima svoju Grupu i njene članice, te brandove) i/ili programska rješenja za pokretne uređaje (mobilne aplikacije brandova usmjerene na potrošače) koji nisu vezani za online trgovinu, ali koji npr. sadrže poveznice na audiovizualne sadržaje (reklamne spotove) objavljene na drugim kanalima (npr. YouTube, društvene mreže), a posebno u kontekstu primjene Direktive 2019/882 na webstranice i aplikacije koje pružaju uslugu pristupa audiovizualnim medijima. Smatraju da je potrebno dodatno pojasniti koje konkretno obveze, temeljem ovoga Zakona, proizlaze za online trgovine. | Primljeno na znanje | Sukladno Zakonu o elektroničkim medijima (“Narodne novine”, br. 11/21. I 114/22.), kojim su u hrvatsko zakonodavstvo prenesene Direktiva 98/84/EZ, Direktiva 2006/114/EZ i Direktiva 2010/13/EU, audiovizualna medijska usluga je usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniraju Europske unije, čija je glavna svrha ili svrha njezina odvojiva dijela posvećena pružanju programa pod uredničkom odgovornošću pružatelja medijske usluge, široj javnosti u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja s pomoću elektroničkih komunikacijskih mreža u smislu odredaba zakona kojim se uređuju elektroničke komunikacije. Takva je audiovizualna medijska usluga televizijsko emitiranje ili audiovizualna medijska usluga na zahtjev i/ili audiovizualna komercijalna komunikacija, kako su definirani Zakoom o elektroničkim medijima (“Narodne novine”, br. 11/21. I 114/22.). Prema tome, ako se na mrežnim stranicama i/ili programskim rješenjima za pokretne uređaje pruža pristup audiovizualnoj medijskoj usluzi kako je definirana Zakonom o elektroničkim medijima (“Narodne novine”, br. 11/21. I 114/22.), isto se smatra uslugom kojom se pruža pristup audiovizualnoj medijskoj usluzi sukladno članku 5. točki 7. Prijedloga zakona. Svaka usluga iz članka 3. stavka 2. ovoga Prijedloga zakona, pa tako i usluga e-trgovine, mora biti sukladna sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Prilogu I. odjeljcima III. i IV. ovoga Prijedloga zakona, osim usluge gradskog i prigradskog prijevoza te usluge regionalnog prijevoza koje moraju biti sukladne sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Prilogu I. odjeljku IV. Prijedloga zakona. |
| 6 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 2. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na sve bankarske usluge. Osobe s invaliditetom ne koriste bankarske usluge samo kao potrošači, već i kao poslovni korisnici, odnosno poduzetnici ili radnici na financijskim poslovima. Kako bi se omogućilo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom (poduzetništvo, rad) na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati obvezne zahtjeve za pristupačnost na sve bankarske usluge. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 5. točki 17. Prijedloga zakona potrošač je svaka fizička osoba koja kupuje odgovarajući proizvod ili je primatelj odgovarajuće usluge za svrhe koje nisu povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću. Prema tome, osoba koja koristi uslugu za svrhe koje su povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću, ne smatra se potrošačem u smislu ovoga Prijedloga zakona. Proširivanje definicije potrošača na način da ista ne obuhvaća samo fizičke osobe bilo bi u suprotnosti sa svrhom donošenja ovog Prijedloga zakona, odnosno s usklađivanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Proširivanje područja primjene Prijedloga zakona sa potrošačkih bankarskih usluga na sve bankarske usluge također bi bila u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Pored toga predložena izmjena bila bi u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Nadalje, vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
| 7 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 2. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na svu prijevoznu infrastrukturu i usluge, uključujući one povezane s gradskim, prigradskim i regionalnim prijevozom te vozilima za prijevoz putnika. Osobe s invaliditetom često zbog svog invaliditeta ne mogu upravljati osobnim vozilom (npr. slijepe osobe) i zato svakodnevno koriste gradski, prigradski i regionalni prijevoz te vozila za prijevoz putnika radi ostvarivanja prava na kretanje, ali i ostalih prava (pravo na rad, pravo na obrazovanje i dr.). Kako bi se omogućilo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati sve zahtjeve za pristupačnost, a ne samo točke 5. podstavka, i na gradski, prigradski i regionalni prijevoz te vozila za prijevoz putnika. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 3. stavku 2. podstavku 3. Prijedloga zakona iste se primjenjuje i na usluge gradskog, prigradskog i regionalnog prijevoza, ali na te usluge ne primjenjuju se svi elementi svih 5 točaka kao na zrakoplovne, autobusne i željezničke usluge putničkog prijevoza, već samo elementi iz točke 5. Nadalje, sukladno točki 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga zahtjeve za pristupačnost trebalo bi uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Dakle, proširivanje elemenata na usluge gradskog, prigradskog i regionalnog prijevoza bilo bi u suprotnosti sa samom Direktivom (EU) 2019/882 s obzirom da bi isto znatno opteretilo gospodarske subjekte koji pružaju navedene usluge. Pored toga, a vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Vezano uz osiguranje pristupačnosti prijevoza treba uzeti u obzir i postojanje drugog EU zakonodavstva koje se odnosi na područje pristupačnosti prijevoza, primjerice Uredba (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o zahtjevima za homologaciju tipa za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 631/2009, (EU) br. 406/2010, (EU) br. 672/2010, (EU) br. 1003/2010, (EU) br. 1005/2010, (EU) br. 1008/2010, (EU) br. 1009/2010, (EU) br. 19/2011, (EU) br. 109/2011, (EU) br. 458/2011, (EU) br. 65/2012, (EU) br. 130/2012, (EU) br. 347/2012, (EU) br. 351/2012, (EU) br. 1230/2012 i (EU) 2015/166 i Uredbu Komisije (EU) br. 1300/2014 оd 18. studenoga 2014. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s pristupačnošću željezničkog sustava Unije osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću. |
| 8 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 1. predlaže se brisati iznimka „osim terminala koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila“. Nije jasno iz kojeg su razloga isključeni terminali koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno točki 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga zahtjeve za pristupačnost trebalo bi uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Prema tome, proširivanje područja primjene Prijedloga zakona na terminale koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila bilo bi u suprotnosti sa samom Direktivom (EU) 2019/882 s obzirom da bi isto znatno opteretilo gospodarske subjekte koji proizvode navedene proizvode. Pored toga, a vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
| 9 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 1. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na samoposlužne blagajne. Osobe s invaliditetom, kao i osobe bez invaliditeta, svakodnevno kupuju namirnice. Kako bi se omogućila ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati zahtjeve za pristupačnost za samoposlužne blagajne, kao samoposlužne terminale. Ako blagajne proizlaze iz opisa „samoposlužnih terminala“, predlaže se pojam „samoposlužne blagajne“ izričito navesti u podstavcima isto kao, primjerice, „uređaji za izdavanje karata“ kako ne bi postojala dvojba u primjeni. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Člankom 3. stavkom 1. podstavkom 2. Prijedloga zakona propisano je koji samposlužni terminali su obuhvaćeni područjem primjene Prijedloga zakona. Iz navedene odredbe i definicije pojma terminala za plaćanje utvrđene u članku 5. točki 24. Prijedloga zakona proizlazi da se Prijedlog zakona primjenjuje na samposlužne blagajne. Stoga nema potrebe pružati zasebnu definiciju samoposlužne blagajne, a s obzirom da su iste obuhvaćene definicijom pojma terminala za plaćanje. |
| 10 | NIKOLA GLIBO | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 2. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na sve bankarske usluge. Osobe s invaliditetom ne koriste bankarske usluge samo kao potrošači, već i kao poslovni korisnici, odnosno poduzetnici ili radnici na financijskim poslovima. Kako bi se omogućilo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom (poduzetništvo, rad) na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati obvezne zahtjeve za pristupačnost na sve bankarske usluge. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 5. točki 17. Prijedloga zakona potrošač je svaka fizička osoba koja kupuje odgovarajući proizvod ili je primatelj odgovarajuće usluge za svrhe koje nisu povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću. Prema tome, osoba koja koristi uslugu za svrhe koje su povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću, ne smatra se potrošačem u smislu ovoga Prijedloga zakona. Proširivanje definicije potrošača na način da ista ne obuhvaća samo fizičke osobe bilo bi u suprotnosti s svrhom donošenja ovog Prijedloga zakona, odnosno s usklađivanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Proširivanje područja primjene Prijedloga zakona sa potrošačkih bankarskih usluga na sve bankarske usluge također bi bila u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Pored toga predložena izmjena bila bi u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Nadalje, vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
| 11 | NIKOLA GLIBO | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 2. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na svu prijevoznu infrastrukturu i usluge, uključujući one povezane s gradskim, prigradskim i regionalnim prijevozom te vozilima za prijevoz putnika. Osobe s invaliditetom često zbog svog invaliditeta ne mogu upravljati osobnim vozilom (npr. slijepe osobe) i zato svakodnevno koriste gradski, prigradski i regionalni prijevoz te vozila za prijevoz putnika radi ostvarivanja prava na kretanje, ali i ostalih prava (pravo na rad, pravo na obrazovanje i dr.). Kako bi se omogućilo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati sve zahtjeve za pristupačnost, a ne samo točke 5. podstavka, i na gradski, prigradski i regionalni prijevoz te vozila za prijevoz putnika. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 3. stavku 2. podstavku 3. Prijedloga zakona iste se primjenjuje i na usluge gradskog, prigradskog i regionalnog prijevoza, ali na te usluge ne primjenjuju se svi elementi svih 5 točaka kao na zrakoplovne, autobusne i željezničke usluge putničkog prijevoza, već samo elementi iz točke 5. Nadalje, sukladno točki 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga zahtjeve za pristupačnost trebalo bi uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Dakle, proširivanje elemenata na usluge gradskog, prigradskog i regionalnog prijevoza bilo bi u suprotnosti sa samom Direktivom (EU) 2019/882 s obzirom da bi isto znatno opteretilo gospodarske subjekte koji pružaju navedene usluge. Pored toga, a vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Vezano uz osiguranje pristupačnosti prijevoza treba uzeti u obzir i postojanje drugog EU zakonodavstva koje se odnosi na područje pristupačnosti prijevoza, primjerice Uredba (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o zahtjevima za homologaciju tipa za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 631/2009, (EU) br. 406/2010, (EU) br. 672/2010, (EU) br. 1003/2010, (EU) br. 1005/2010, (EU) br. 1008/2010, (EU) br. 1009/2010, (EU) br. 19/2011, (EU) br. 109/2011, (EU) br. 458/2011, (EU) br. 65/2012, (EU) br. 130/2012, (EU) br. 347/2012, (EU) br. 351/2012, (EU) br. 1230/2012 i (EU) 2015/166 i Uredbu Komisije (EU) br. 1300/2014 оd 18. studenoga 2014. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s pristupačnošću željezničkog sustava Unije osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću. |
| 12 | NIKOLA GLIBO | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 1. predlaže se brisati iznimka „osim terminala koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila“. Nije jasno iz kojeg su razloga isključeni terminali koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno točki 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga zahtjeve za pristupačnost trebalo bi uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Prema tome, proširivanje područja primjene Prijedloga zakona na terminale koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila bilo bi u suprotnosti sa samom Direktivom (EU) 2019/882 obzirom da bi isto znatno opteretilo gospodarske subjekte koji proizvode navedene proizvode. Pored toga, a vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
| 13 | NIKOLA GLIBO | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 1. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na samoposlužne blagajne. Osobe s invaliditetom, kao i osobe bez invaliditeta, svakodnevno kupuju namirnice. Kako bi se omogućila ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati zahtjeve za pristupačnost za samoposlužne blagajne, kao samoposlužne terminale. Ako blagajne proizlaze iz opisa „samoposlužnih terminala“, predlaže se pojam „samoposlužne blagajne“ izričito navesti u podstavcima isto kao, primjerice, „uređaji za izdavanje karata“ kako ne bi postojala dvojba u primjeni. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Člankom 3. stavkom 1. podstavkom 2. Prijedloga zakona propisano je koji samposlužni terminali su obuhvaćeni područjem primjene Prijedloga zakona. Iz navedene odredbe i definicije pojma terminala za plaćanje utvrđene u članku 5. točki 24. Prijedloga zakona proizlazi da se Prijedlog zakona primjenjuje na samposlužne blagajne. Stoga nema potrebe pružati zasebnu definiciju samposlužne blagajne, a s obzirom da su iste obuhvaćene definicijom pojma terminala za plaćanje. |
| 14 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 2. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na sve bankarske usluge. Osobe s invaliditetom ne koriste bankarske usluge samo kao potrošači, već i kao poslovni korisnici, odnosno poduzetnici ili radnici na financijskim poslovima. Kako bi se omogućilo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom (poduzetništvo, rad) na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati obvezne zahtjeve za pristupačnost na sve bankarske usluge. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 5. točki 17. Prijedloga zakona potrošač je svaka fizička osoba koja kupuje odgovarajući proizvod ili je primatelj odgovarajuće usluge za svrhe koje nisu povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću. Prema tome, osoba koja koristi uslugu za svrhe koje su povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću, ne smatra se potrošačem u smislu ovoga Prijedloga zakona. Proširivanje definicije potrošača na način da ista ne obuhvaća samo fizičke osobe bilo bi u suprotnosti s svrhom donošenja ovog Prijedloga zakona, odnosno s usklađivanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Proširivanje područja primjene Prijedloga zakona sa potrošačkih bankarskih usluga na sve bankarske usluge također bi bila u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Pored toga predložena izmjena bila bi u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Nadalje, vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
| 15 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 2. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na svu prijevoznu infrastrukturu i usluge, uključujući one povezane s gradskim, prigradskim i regionalnim prijevozom te vozilima za prijevoz putnika. Osobe s invaliditetom često zbog svog invaliditeta ne mogu upravljati osobnim vozilom (npr. slijepe osobe) i zato svakodnevno koriste gradski, prigradski i regionalni prijevoz te vozila za prijevoz putnika radi ostvarivanja prava na kretanje, ali i ostalih prava (pravo na rad, pravo na obrazovanje i dr.). Kako bi se omogućilo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati sve zahtjeve za pristupačnost, a ne samo točke 5. podstavka, i na gradski, prigradski i regionalni prijevoz te vozila za prijevoz putnika. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 3. stavku 2. podstavku 3. Prijedloga zakona iste se primjenjuje i na usluge gradskog, prigradskog i regionalnog prijevoza, ali na te usluge ne primjenjuju se svi elementi svih 5 točaka kao na zrakoplovne, autobusne i željezničke usluge putničkog prijevoza, već samo elementi iz točke 5. Nadalje, sukladno točki 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga zahtjeve za pristupačnost trebalo bi uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Dakle, proširivanje elemenata na usluge gradskog, prigradskog i regionalnog prijevoza bilo bi u suprotnosti sa samom Direktivom (EU) 2019/882 obzirom da bi isto znatno opteretilo gospodarske subjekte koji pružaju navedene usluge. Pored toga, a vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Vezano uz osiguranje pristupačnosti prijevoza treba uzeti u obzir i postojanje drugog EU zakonodavstva koje se odnosi na područje pristupačnosti prijevoza, primjerice Uredba (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o zahtjevima za homologaciju tipa za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 631/2009, (EU) br. 406/2010, (EU) br. 672/2010, (EU) br. 1003/2010, (EU) br. 1005/2010, (EU) br. 1008/2010, (EU) br. 1009/2010, (EU) br. 19/2011, (EU) br. 109/2011, (EU) br. 458/2011, (EU) br. 65/2012, (EU) br. 130/2012, (EU) br. 347/2012, (EU) br. 351/2012, (EU) br. 1230/2012 i (EU) 2015/166 i Uredbu Komisije (EU) br. 1300/2014 оd 18. studenoga 2014. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s pristupačnošću željezničkog sustava Unije osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću. |
| 16 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 1. predlaže se brisati iznimka „osim terminala koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila“. Nije jasno iz kojeg su razloga isključeni terminali koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno točki 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga zahtjeve za pristupačnost trebalo bi uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Prema tome, proširivanje područja primjene Prijedloga zakona na terminale koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila bilo bi u suprotnosti sa samom Direktivom (EU) 2019/882 obzirom da bi isto znatno opteretilo gospodarske subjekte koji proizvode navedene proizvode. Pored toga, a vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
| 17 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 1. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na samoposlužne blagajne. Osobe s invaliditetom, kao i osobe bez invaliditeta, svakodnevno kupuju namirnice. Kako bi se omogućila ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati zahtjeve za pristupačnost za samoposlužne blagajne, kao samoposlužne terminale. Ako blagajne proizlaze iz opisa „samoposlužnih terminala“, predlaže se pojam „samoposlužne blagajne“ izričito navesti u podstavcima isto kao, primjerice, „uređaji za izdavanje karata“ kako ne bi postojala dvojba u primjeni. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Člankom 3. stavkom 1. podstavkom 2. Prijedloga zakona propisano je koji samposlužni terminali su obuhvaćeni područjem primjene Prijedloga zakona. Iz navedene odredbe i definicije pojma terminala za plaćanje utvrđene u članku 5. točki 24. Prijedloga zakona proizlazi da se Prijedlog zakona primjenjuje na samposlužne blagajne. Stoga nema potrebe pružati zasebnu definiciju samposlužne blagajne, a s obzirom da su iste obuhvaćene definicijom pojma terminala za plaćanje. |
| 18 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3, stavku 2., trećem podstavku, nije jasno na koju točku 5. podstavka se upućuje jer ta točka ne postoji u Zakonu, već u Direktivi, pa se predlaže u tom smislu uskladiti tekst s numeriranjem iz Zakona (vjerojatno se misli na točku e). | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen na način da su u članku 3. stavku 2. podstavku 3. Prijedloga zakona točke označene arapskih brojem sa točkom iza njega. |
| 19 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 2. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na sve bankarske usluge. Osobe s invaliditetom ne koriste bankarske usluge samo kao potrošači, već i kao poslovni korisnici, odnosno poduzetnici ili radnici na financijskim poslovima. Kako bi se omogućilo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom (poduzetništvo, rad) na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati obvezne zahtjeve za pristupačnost na sve bankarske usluge. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 5. točki 17. Prijedloga zakona potrošač je svaka fizička osoba koja kupuje odgovarajući proizvod ili je primatelj odgovarajuće usluge za svrhe koje nisu povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću. Prema tome, osoba koja koristi uslugu za svrhe koje su povezane s njezinom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću, ne smatra se potrošačem u smislu ovoga Prijedloga zakona. Proširivanje definicije potrošača na način da ista ne obuhvaća samo fizičke osobe bilo bi u suprotnosti s svrhom donošenja ovog Prijedloga zakona, odnosno s usklađivanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Proširivanje područja primjene Prijedloga zakona sa potrošačkih bankarskih usluga na sve bankarske usluge također bi bila u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Pored toga predložena izmjena bila bi u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Nadalje, a vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
| 20 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 2. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na svu prijevoznu infrastrukturu i usluge, uključujući one povezane s gradskim, prigradskim i regionalnim prijevozom te vozilima za prijevoz putnika. Osobe s invaliditetom često zbog svog invaliditeta ne mogu upravljati osobnim vozilom (npr. slijepe osobe) i zato svakodnevno koriste gradski, prigradski i regionalni prijevoz te vozila za prijevoz putnika radi ostvarivanja prava na kretanje, ali i ostalih prava (pravo na rad, pravo na obrazovanje i dr.). Kako bi se omogućilo ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati sve zahtjeve za pristupačnost, a ne samo točke 5. podstavka, i na gradski, prigradski i regionalni prijevoz te vozila za prijevoz putnika. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 3. stavku 2. podstavku 3. Prijedloga zakona iste se primjenjuje i na usluge gradskog, prigradskog i regionalnog prijevoza, ali na te usluge ne primjenjuju se svi elementi svih 5 točaka kao na zrakoplovne, autobusne i željezničke usluge putničkog prijevoza, već samo elementi iz točke 5. Nadalje, sukladno točki 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga zahtjeve za pristupačnost trebalo bi uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Dakle, proširivanje elemenata na usluge gradskog, prigradskog i regionalnog prijevoza bilo bi u suprotnosti sa samom Direktivom (EU) 2019/882 obzirom da bi isto znatno opteretilo gospodarske subjekte koji pružaju navedene usluge. Pored toga, a vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Vezano uz osiguranje pristupačnosti prijevoza treba uzeti u obzir i postojanje drugog EU zakonodavstva koje se odnosi na područje pristupačnosti prijevoza, primjerice Uredba (EU) 2019/2144 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o zahtjevima za homologaciju tipa za motorna vozila i njihove prikolice te za sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice namijenjene za takva vozila, u pogledu njihove opće sigurnosti te zaštite osoba u vozilima i nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu, o izmjeni Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 78/2009, (EZ) br. 79/2009 i (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 631/2009, (EU) br. 406/2010, (EU) br. 672/2010, (EU) br. 1003/2010, (EU) br. 1005/2010, (EU) br. 1008/2010, (EU) br. 1009/2010, (EU) br. 19/2011, (EU) br. 109/2011, (EU) br. 458/2011, (EU) br. 65/2012, (EU) br. 130/2012, (EU) br. 347/2012, (EU) br. 351/2012, (EU) br. 1230/2012 i (EU) 2015/166 i Uredbu Komisije (EU) br. 1300/2014 оd 18. studenoga 2014. o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s pristupačnošću željezničkog sustava Unije osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću. |
| 21 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 1. predlaže se brisati iznimka „osim terminala koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila“. Nije jasno iz kojeg su razloga isključeni terminali koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Sukladno točki 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga zahtjeve za pristupačnost trebalo bi uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Prema tome, proširivanje područja primjene Prijedloga zakona na terminale koji su ugrađeni kao sastavni dijelovi vozila, zrakoplova, brodova ili željezničkih vozila bilo bi u suprotnosti sa samom Direktivom (EU) 2019/882 obzirom da bi isto znatno opteretilo gospodarske subjekte koji proizvode navedene proizvode. Pored toga, a vezano za utvrđivanje područja primjene Prijedloga zakona, skrećemo pozornost i na točku 18. Preambule Direktive (EU) 2019/882, a u kojoj je navedeno da se određivanje proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Direktive temelji na analitičkom pregledu provedenom tijekom pripreme procjene učinka u kojem su utvrđeni relevantni proizvodi i usluge za osobe s invaliditetom, a za koje su države članice donijele ili će vjerojatno donijeti različite nacionalne zahtjeve za pristupačnost kojima se narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
| 22 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO PRVI , Članak 3. | U članku 3. stavku 1. predlaže se proširiti primjena ovog Zakona na samoposlužne blagajne. Osobe s invaliditetom, kao i osobe bez invaliditeta, svakodnevno kupuju namirnice. Kako bi se omogućila ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugim osobama, predlaže se propisati zahtjeve za pristupačnost za samoposlužne blagajne, kao samoposlužne terminale. Ako blagajne proizlaze iz opisa „samoposlužnih terminala“, predlaže se pojam „samoposlužne blagajne“ izričito navesti u podstavcima isto kao, primjerice, „uređaji za izdavanje karata“ kako ne bi postojala dvojba u primjeni. Sukladno Priručniku za prijenos Europskog zakona o pristupačnosti (tj. Direktive 2019/882) Europskog foruma za osobe s invaliditetom, nema zapreke da država članica osigura veću zaštitu od one propisane Direktivom. Naime, Direktiva postavlja samo apsolutne minimalne zahtjeve koji moraju biti ispunjeni bez daljnjeg preciziranja kako se uskladiti s tim zahtjevima. Države članice mogu usvojiti nacionalne zakone koji su ambicioznije od teksta EU-a odnosno mogu obuhvatiti ostale proizvode i usluge koji nisu uključeni u Direktivu i na njih primijeniti zahtjeve za pristupačnost. | Nije prihvaćen | Člankom 3. stavkom 1. podstavkom 2. Prijedloga zakona propisano je koji samposlužni terminali su obuhvaćeni područjem primjene Prijedloga zakona. Iz navedene odredbe i definicije pojma terminala za plaćanje utvrđene u članku 5. točki 24. Prijedloga zakona proizlazi da se Prijedlog zakona primjenjuje na samposlužne blagajne. Stoga nema potrebe pružati zasebnu definiciju samposlužne blagajne, a s obzirom da su iste obuhvaćene definicijom pojma terminala za plaćanje. |
| 23 | HRVATSKI SAVEZ GLUHIH I NAGLUHIH | DIO PRVI , Članak 5. | Članak 5. točka 1. potrebno je dopuniti sa slijedećim tekstom: "Prepreka je i komunikacijska smetnja koja osobu s oštećenjem sluha (gluhu i nagluhu osobu) može ometati i/ili sprječavati u nesmetanom pristupu informacijama." Navedeno je u skladu s Tehničkim propisom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (NN 12/2023) | Nije prihvaćen | U samoj definiciji osobe s invaliditetom u članku 5. stavku 1. Prijedloga zakona, među kategorijama osoba koje su istom definicijom obuhvaćene, pod pojmom osjetilna oštećenja obuhvaćene su osobe s oštećenjem sluha. Nadalje, ista definicija navodi različite prepreke koje mogu sprječavati puno i učinkovito sudjelovanje osobe s invaliditetom u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima, što u slučaju osoba s oštećenjem sluha znači prije svega komunikacijske prepreke. Ističemo da se spomenuti Tehnički propis odnosi na pristupačnost građevinama i izgrađenom okolišu, te da se ni tamo ne izdvajaju posebno komunikacijske prepreke već definicija glasi „Prepreka je komunikacijska i orijentacijska smetnja koja osobu smanjene pokretljivosti može ometati i/ili sprječavati u nesmetanom pristupu, kretanju, boravku i radu te komunikacijska smetnja koja osobu s oštećenjem sluha može ometati i/ili sprječavati u nesmetanom pristupu informacijama“. |
| 24 | PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM | DIO DRUGI , Članak 6. | S obzirom da je predmet prijedloga ovog Zakona uređenje pristupačnosti proizvoda predlažemo uz navedene predstavnike mikro subjekata malog gospodarstva u predviđeno savjetovanje uključiti i predstavnike osoba s invaliditetom kao važnih dionika, ali i korisnika proizvoda i usluga čija se pristupačnost uređuje predmetnim propisom. Dodatno ističemo i napominjemo kako se i u sadržaju teksta Direktive na više mjesta spominje i predviđa obveza suradnje tijela s suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. | Nije prihvaćen | S obzirom na to da je uključivanje osoba s invaliditetom važno za uspješnu integraciju perspektive osoba s invaliditetom u politike, predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni su članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. Osobe s invaliditetom imale su svog predstavnika i u Radnoj skupini za izradu prijedloga ovog Zakona. |
| 25 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO DRUGI , Članak 6. | U članku 6. predlaže se tekst odredbe stavka 4. jasno formulirati u skladu s odgovarajućom odredbom članka 6. stavka 6. Direktive te, među relevantne dionika za savjetovanje, dodati: „osobe s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese“ U članku 6. odredba stavka 4. određuje da ministarstvo nadležno za gospodarstvo: „osigurava smjernice radi lakše provedbe nacionalnih mjera o dostupnosti proizvoda i usluga, a nakon savjetovanja s predstavnicima mikro subjekata malog gospodarstva“. Odgovarajuća odredba članka 6. točke 6. Direktive glasi: „Države članice mikropoduzećima osiguravaju smjernice i alate radi lakše provedbe nacionalnih mjera kojima se prenosi ova Direktiva. Države članice izrađuju te alate savjetujući se s odgovarajućim dionicima.“ U Direktivi se propisuje obveza države članice da izrađuje te alate savjetujući se s odgovarajućim dionicima, a u Zakonu se spominju samo „predstavnici mikro subjekata malog gospodarstva“. Nije jasno zašto su osobe s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese, isključene od savjetovanja, kao dionici, kada su one najpozvanije da daju savjet o dostupnosti/pristupačnosti proizvoda i usluge te predlože odgovarajuće smjernice i alate. U Direktivi se na više mjesta spominje obveza suradnje tijela s suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | S obzirom na to da je uključivanje osoba s invaliditetom važno za uspješnu integraciju perspektive osoba s invaliditetom u politike, predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni su članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. Osobe s invaliditetom imale su svog predstavnika i u Radnoj skupini za izradu prijedloga ovog Zakona. |
| 26 | NIKOLA GLIBO | DIO DRUGI , Članak 6. | U članku 6. predlaže se tekst odredbe stavka 4. jasno formulirati u skladu s odgovarajućom odredbom članka 6. stavka 6. Direktive te, među relevantne dionika za savjetovanje, dodati: „osobe s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese“ U članku 6. odredba stavka 4. određuje da ministarstvo nadležno za gospodarstvo: „osigurava smjernice radi lakše provedbe nacionalnih mjera o dostupnosti proizvoda i usluga, a nakon savjetovanja s predstavnicima mikro subjekata malog gospodarstva“. Odgovarajuća odredba članka 6. točke 6. Direktive glasi: „Države članice mikropoduzećima osiguravaju smjernice i alate radi lakše provedbe nacionalnih mjera kojima se prenosi ova Direktiva. Države članice izrađuju te alate savjetujući se s odgovarajućim dionicima.“ U Direktivi se propisuje obveza države članice da izrađuje te alate savjetujući se s odgovarajućim dionicima, a u Zakonu se spominju samo „predstavnici mikro subjekata malog gospodarstva“. Nije jasno zašto su osobe s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese, isključene od savjetovanja, kao dionici, kada su one najpozvanije da daju savjet o dostupnosti/pristupačnosti proizvoda i usluge te predlože odgovarajuće smjernice i alate. U Direktivi se na više mjesta spominje obveza suradnje tijela s suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | S obzirom na to da je uključivanje osoba s invaliditetom važno za uspješnu integraciju perspektive osoba s invaliditetom u politike, predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni su članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. Osobe s invaliditetom imale su svog predstavnika i u Radnoj skupini za izradu prijedloga ovog Zakona. |
| 27 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO DRUGI , Članak 6. | U članku 6. predlaže se tekst odredbe stavka 4. jasno formulirati u skladu s odgovarajućom odredbom članka 6. stavka 6. Direktive te, među relevantne dionika za savjetovanje, dodati: „osobe s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese“ U članku 6. odredba stavka 4. određuje da ministarstvo nadležno za gospodarstvo: „osigurava smjernice radi lakše provedbe nacionalnih mjera o dostupnosti proizvoda i usluga, a nakon savjetovanja s predstavnicima mikro subjekata malog gospodarstva“. Odgovarajuća odredba članka 6. točke 6. Direktive glasi: „Države članice mikropoduzećima osiguravaju smjernice i alate radi lakše provedbe nacionalnih mjera kojima se prenosi ova Direktiva. Države članice izrađuju te alate savjetujući se s odgovarajućim dionicima.“ U Direktivi se propisuje obveza države članice da izrađuje te alate savjetujući se s odgovarajućim dionicima, a u Zakonu se spominju samo „predstavnici mikro subjekata malog gospodarstva“. Nije jasno zašto su osobe s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese, isključene od savjetovanja, kao dionici, kada su one najpozvanije da daju savjet o dostupnosti/pristupačnosti proizvoda i usluge te predlože odgovarajuće smjernice i alate. U Direktivi se na više mjesta spominje obveza suradnje tijela s suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | S obzirom na to da je uključivanje osoba s invaliditetom važno za uspješnu integraciju perspektive osoba s invaliditetom u politike, predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni su članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. Osobe s invaliditetom imale su svog predstavnika i u Radnoj skupini za izradu prijedloga ovog Zakona. |
| 28 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO DRUGI , Članak 6. | U članku 6. predlaže se tekst odredbe stavka 1. i 2. nomotehnički jasnije formulirati jer tekst kako sada glasi upućuje na drukčiju primjenu zahtjeva od one propisane u članku 4. Direktive, a u skladu s odgovarajućim prilozima i odjeljcima. Samoposlužni terminali bi trebali biti usklađeni s Odjeljkom I, a ne Odjeljkom II. jer se taj odjeljak ne odnos na terminale (pakiranje proizvoda!) Osim toga, iz teksta stavka 2. proizlazi da se cijeli Odjeljak IV. odnosi na usluge gradskog i prigradskog prijevoza te usluge regionalnog prijevoza, a to nije točno jer se Odjeljak odnosi na više različitih usluga, a samo dio na usluge prijevoza, u skladu s Direktivom. | Djelomično prihvaćen | Prihvaćen je prijedlog za izmjenu članka 6. stavka 1. Prijedloga zakona te je isti izmijenjen na način da se istim propisuje obveza sukladnosti samposlužnih terminala sa Prilogom I. Odjeljkom I. U članku 6. stavku 2. ispravno je propisano da usluge gradskog i prigradskog prijevoza te usluge regionalnog prijevoza koje moraju biti sukladne sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Prilogu I. odjeljku IV., a sve ostale usluge obuhvaćene područjem primjene Prijedloga zakona moraju biti sukladne sa zahtjevima za pristupačnost utvrđenima u Prilogu I. odjeljcima III. i IV. Iz navedenog proizlazi da sa Prilogom I. odjeljkom IV. moraju biti sukladno sve usluge obuhvaćene područjem primjene Prijedloga zakona. |
| 29 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO DRUGI , Članak 6. | U članku 6. predlaže se tekst odredbe stavka 4. jasno formulirati u skladu s odgovarajućom odredbom članka 6. stavka 6. Direktive te, među relevantne dionika za savjetovanje, dodati: „osobe s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese“ U članku 6. odredba stavka 4. određuje da ministarstvo nadležno za gospodarstvo: „osigurava smjernice radi lakše provedbe nacionalnih mjera o dostupnosti proizvoda i usluga, a nakon savjetovanja s predstavnicima mikro subjekata malog gospodarstva“. Odgovarajuća odredba članka 6. točke 6. Direktive glasi: „Države članice mikropoduzećima osiguravaju smjernice i alate radi lakše provedbe nacionalnih mjera kojima se prenosi ova Direktiva. Države članice izrađuju te alate savjetujući se s odgovarajućim dionicima.“ U Direktivi se propisuje obveza države članice da izrađuje te alate savjetujući se s odgovarajućim dionicima, a u Zakonu se spominju samo „predstavnici mikro subjekata malog gospodarstva“. Nije jasno zašto su osobe s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese, isključene od savjetovanja, kao dionici, kada su one najpozvanije da daju savjet o dostupnosti/pristupačnosti proizvoda i usluge te predlože odgovarajuće smjernice i alate. U Direktivi se na više mjesta spominje obveza suradnje tijela s suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | S obzirom na to da je uključivanje osoba s invaliditetom važno za uspješnu integraciju perspektive osoba s invaliditetom u politike, predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni su članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. Osobe s invaliditetom imale su svog predstavnika i u Radnoj skupini za izradu prijedloga ovog Zakona. |
| 30 | PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM | DIO TREĆI, Članak 9. | Slažemo se s prethodno iznesenim komentarima u kojima je istaknuto da je potrebno u odredbi čl. 9. st. 11. jasnije propisati koje je tijelo nadležno, odnosno koje tijelo u Republici Hrvatskoj proizvođač treba obavijestiti ukoliko proizvod nije u skladu sa zahtjevima propisanim ovim Zakonom, a s obzirom da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije razvidno. Alternativno predlažemo u uvodnim odredbama kod definiranja pojmova predmetnog Zakona taksativno navesti nadležna tijela i definirati njihova područja odgovornosti. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 9. stavku 11. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je proizvođača obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je proizvođač stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. |
| 31 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO TREĆI, Članak 9. | U članku 9. stavku 11. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj proizvođač treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta usluga“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 9. stavku 11. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je proizvođača obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je proizvođač stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. Ako takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 32 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO TREĆI, Članak 9. | U članku 9. predlaže se izmijeniti stavak 7. tako da glasi „Proizvođač na proizvodu ili, kada to nije moguće, na pakiranju proizvoda ili u dokumentu koji prati proizvod navodi, na pristupačan način, svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj se od proizvođača može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način.“ te stavak 8. tako da glasi: „Adresa iz stavka 7. ovoga članka mora sadržavati jedinstveno mjesto na kojem je moguće stupiti u kontakt s proizvođačem, a kontaktni podaci moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te adresa i kontakt podaci moraju biti pristupačni.“ kao i stavak 9 tako da glasi: „Proizvođač je dužan osigurati da su proizvodu priložene upute i sigurnosne informacije na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te da su takve upute i informacije te svako označivanje jasni, razumljivi, shvatljivi i pristupačni„ Ako slijepa osoba uzme proizvod u ruke, a ne zna da je na proizvodu/pakiranju adresa na kojoj može dobiti pristupačne informacije, onda joj te informacije zapravo nisu dostupne/pristupačne. Dakle, spomenuta informacija o proizvođaču i adresi na kojoj se može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način također mora biti pristupačna. To se može riješiti tako da, primjerice, proizvođač stavi QR kod na proizvodu/pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv odnosno na točno određenom mjestu (npr. gore-lijevo, ako se propiše takav standard). Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla znati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom oblik. Primjer s QR kodom predlaže se opisati u prilozima ovog Zakona u dijelu koji se odnosi na proizvode/pakiranje (Prilog I, II) | Nije prihvaćen | Ističemo da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Predloženom izmjenom članka 9. stavaka 7., 8. i 9. utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu proizvoda, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 33 | NIKOLA GLIBO | DIO TREĆI, Članak 9. | U članku 9. stavku 11. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj proizvođač treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta usluga“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 9. stavku 11. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je proizvođača obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je proizvođač stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 34 | NIKOLA GLIBO | DIO TREĆI, Članak 9. | U članku 9. predlaže se izmijeniti stavak 7. tako da glasi „Proizvođač na proizvodu ili, kada to nije moguće, na pakiranju proizvoda ili u dokumentu koji prati proizvod navodi, na pristupačan način, svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj se od proizvođača može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način.“ te stavak 8. tako da glasi: „Adresa iz stavka 7. ovoga članka mora sadržavati jedinstveno mjesto na kojem je moguće stupiti u kontakt s proizvođačem, a kontaktni podaci moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te adresa i kontakt podaci moraju biti pristupačni.“ kao i stavak 9 tako da glasi: „Proizvođač je dužan osigurati da su proizvodu priložene upute i sigurnosne informacije na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te da su takve upute i informacije te svako označivanje jasni, razumljivi, shvatljivi i pristupačni„ Ako slijepa osoba uzme proizvod u ruke, a ne zna da je na proizvodu/pakiranju adresa na kojoj može dobiti pristupačne informacije, onda joj te informacije zapravo nisu dostupne/pristupačne. Dakle, spomenuta informacija o proizvođaču i adresi na kojoj se može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način također mora biti pristupačna. To se može riješiti tako da, primjerice, proizvođač stavi QR kod na proizvodu/pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv odnosno na točno određenom mjestu (npr. gore-lijevo, ako se propiše takav standard). Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla znati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom oblik. Primjer s QR kodom predlaže se opisati u prilozima ovog Zakona u dijelu koji se odnosi na proizvode/pakiranje (Prilog I, II) | Nije prihvaćen | Ističemo da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Predloženom izmjenom članka 9. stavaka 7., 8. i 9. utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu proizvoda, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 35 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO TREĆI, Članak 9. | U članku 9. stavku 11. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj proizvođač treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta usluga“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 9. stavku 11. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je proizvođača obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je proizvođač stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 36 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO TREĆI, Članak 9. | U članku 9. predlaže se izmijeniti stavak 7. tako da glasi „Proizvođač na proizvodu ili, kada to nije moguće, na pakiranju proizvoda ili u dokumentu koji prati proizvod navodi, na pristupačan način, svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj se od proizvođača može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način.“ te stavak 8. tako da glasi: „Adresa iz stavka 7. ovoga članka mora sadržavati jedinstveno mjesto na kojem je moguće stupiti u kontakt s proizvođačem, a kontaktni podaci moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te adresa i kontakt podaci moraju biti pristupačni.“ kao i stavak 9 tako da glasi: „Proizvođač je dužan osigurati da su proizvodu priložene upute i sigurnosne informacije na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te da su takve upute i informacije te svako označivanje jasni, razumljivi, shvatljivi i pristupačni„ Ako slijepa osoba uzme proizvod u ruke, a ne zna da je na proizvodu/pakiranju adresa na kojoj može dobiti pristupačne informacije, onda joj te informacije zapravo nisu dostupne/pristupačne. Dakle, spomenuta informacija o proizvođaču i adresi na kojoj se može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način također mora biti pristupačna. To se može riješiti tako da, primjerice, proizvođač stavi QR kod na proizvodu/pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv odnosno na točno određenom mjestu (npr. gore-lijevo, ako se propiše takav standard). Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla znati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom oblik. Primjer s QR kodom predlaže se opisati u prilozima ovog Zakona u dijelu koji se odnosi na proizvode/pakiranje (Prilog I, II) | Nije prihvaćen | Ističemo da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Predloženom izmjenom članka 9. stavaka 7., 8. i 9. utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu proizvoda, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 37 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO TREĆI, Članak 9. | U članku 9. stavku 11. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj proizvođač treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta usluga“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 9. stavku 11. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je proizvođača obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je proizvođač stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 38 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO TREĆI, Članak 9. | U članku 9. predlaže se izmijeniti stavak 7. tako da glasi „Proizvođač na proizvodu ili, kada to nije moguće, na pakiranju proizvoda ili u dokumentu koji prati proizvod navodi, na pristupačan način, svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj se od proizvođača može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način.“ te stavak 8. tako da glasi: „Adresa iz stavka 7. ovoga članka mora sadržavati jedinstveno mjesto na kojem je moguće stupiti u kontakt s proizvođačem, a kontaktni podaci moraju biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te adresa i kontakt podaci moraju biti pristupačni.“ kao i stavak 9 tako da glasi: „Proizvođač je dužan osigurati da su proizvodu priložene upute i sigurnosne informacije na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, te da su takve upute i informacije te svako označivanje jasni, razumljivi, shvatljivi i pristupačni„ Ako slijepa osoba uzme proizvod u ruke, a ne zna da je na proizvodu/pakiranju adresa na kojoj može dobiti pristupačne informacije, onda joj te informacije zapravo nisu dostupne/pristupačne. Dakle, spomenuta informacija o proizvođaču i adresi na kojoj se može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način također mora biti pristupačna. To se može riješiti tako da, primjerice, proizvođač stavi QR kod na proizvodu/pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv odnosno na točno određenom mjestu (npr. gore-lijevo, ako se propiše takav standard). Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla znati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom oblik. Primjer s QR kodom predlaže se opisati u prilozima ovog Zakona u dijelu koji se odnosi na proizvode/pakiranje (Prilog I, II) | Nije prihvaćen | Ističemo da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Predloženom izmjenom članka 9. stavaka 7., 8. i 9. utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu proizvoda, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 39 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO TREĆI, Članak 11. | U članku 11. stavku 9. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj uvoznik treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 11. stavku 9. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je uvoznika obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je uvoznik stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 40 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO TREĆI, Članak 11. | U članku 11. predlaže se izmijeniti stavak 4. tako da glasi: „Uvoznik je dužan na proizvodu ili, kad to nije moguće, na pakiranju ili dokumentu priloženom proizvodu, navesti, na pristupačan način, svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak i adresu na kojoj se od uvoznika može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način, a kontaktni podaci su na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. „ te stavak 5. tako da glasi: „Uvoznik je dužan osigurati da su proizvodu priložene upute i sigurnosne informacije na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i da su pristupačne.“ Ako slijepa osoba uzme proizvod u ruke, a ne zna da je na proizvodu/pakiranju adresa na kojoj može dobiti pristupačne informacije, onda joj te informacije zapravo nisu dostupne/pristupačne. Dakle, spomenuta informacija o proizvođaču i adresi na kojoj se može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način također mora biti pristupačna. To se može riješiti tako da, primjerice, proizvođač stavi QR kod na proizvodu/pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv odnosno na točno određenom mjestu (npr. gore-lijevo, ako se propiše takav standard). Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla znati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom obliku. Primjer s QR kodom predlaže se opisati u prilozima ovog Zakona u dijelu koji se odnosi na proizvode/pakiranje (Prilog I, II) | Nije prihvaćen | Ističemo da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Predloženom izmjenom članka 11. stavaka 4. i 5. utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu proizvoda, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 41 | NIKOLA GLIBO | DIO TREĆI, Članak 11. | U članku 11. stavku 9. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj uvoznik treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 11. stavku 9. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je uvoznika obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je uvoznik stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 42 | NIKOLA GLIBO | DIO TREĆI, Članak 11. | U članku 11. predlaže se izmijeniti stavak 4. tako da glasi: „Uvoznik je dužan na proizvodu ili, kad to nije moguće, na pakiranju ili dokumentu priloženom proizvodu, navesti, na pristupačan način, svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak i adresu na kojoj se od uvoznika može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način, a kontaktni podaci su na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. „ te stavak 5. tako da glasi: „Uvoznik je dužan osigurati da su proizvodu priložene upute i sigurnosne informacije na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i da su pristupačne.“ Ako slijepa osoba uzme proizvod u ruke, a ne zna da je na proizvodu/pakiranju adresa na kojoj može dobiti pristupačne informacije, onda joj te informacije zapravo nisu dostupne/pristupačne. Dakle, spomenuta informacija o proizvođaču i adresi na kojoj se može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način također mora biti pristupačna. To se može riješiti tako da, primjerice, proizvođač stavi QR kod na proizvodu/pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv odnosno na točno određenom mjestu (npr. gore-lijevo, ako se propiše takav standard). Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla znati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom obliku. Primjer s QR kodom predlaže se opisati u prilozima ovog Zakona u dijelu koji se odnosi na proizvode/pakiranje (Prilog I, II) | Nije prihvaćen | Ističemo da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Predloženom izmjenom članka 11. stavaka 4. i 5. utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu proizvoda, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 43 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO TREĆI, Članak 11. | U članku 11. stavku 9. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj uvoznik treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 11. stavku 9. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je uvoznika obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je uvoznik stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 44 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO TREĆI, Članak 11. | U članku 11. predlaže se izmijeniti stavak 4. tako da glasi: „Uvoznik je dužan na proizvodu ili, kad to nije moguće, na pakiranju ili dokumentu priloženom proizvodu, navesti, na pristupačan način, svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak i adresu na kojoj se od uvoznika može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način, a kontaktni podaci su na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. „ te stavak 5. tako da glasi: „Uvoznik je dužan osigurati da su proizvodu priložene upute i sigurnosne informacije na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i da su pristupačne.“ Ako slijepa osoba uzme proizvod u ruke, a ne zna da je na proizvodu/pakiranju adresa na kojoj može dobiti pristupačne informacije, onda joj te informacije zapravo nisu dostupne/pristupačne. Dakle, spomenuta informacija o proizvođaču i adresi na kojoj se može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način također mora biti pristupačna. To se može riješiti tako da, primjerice, proizvođač stavi QR kod na proizvodu/pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv odnosno na točno određenom mjestu (npr. gore-lijevo, ako se propiše takav standard). Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla znati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom obliku. Primjer s QR kodom predlaže se opisati u prilozima ovog Zakona u dijelu koji se odnosi na proizvode/pakiranje (Prilog I, II) | Nije prihvaćen | Ističemo da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Predloženom izmjenom članka 11. stavaka 4. i 5. utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu proizvoda, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 45 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO TREĆI, Članak 11. | U članku 11. stavku 9. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj uvoznik treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 11. stavku 9. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je uvoznika obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je uvoznik stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 46 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO TREĆI, Članak 11. | U članku 11. predlaže se izmijeniti stavak 4. tako da glasi: „Uvoznik je dužan na proizvodu ili, kad to nije moguće, na pakiranju ili dokumentu priloženom proizvodu, navesti, na pristupačan način, svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak i adresu na kojoj se od uvoznika može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način, a kontaktni podaci su na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu. „ te stavak 5. tako da glasi: „Uvoznik je dužan osigurati da su proizvodu priložene upute i sigurnosne informacije na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i da su pristupačne.“ Ako slijepa osoba uzme proizvod u ruke, a ne zna da je na proizvodu/pakiranju adresa na kojoj može dobiti pristupačne informacije, onda joj te informacije zapravo nisu dostupne/pristupačne. Dakle, spomenuta informacija o proizvođaču i adresi na kojoj se može zatražiti informacija o proizvodu na pristupačan način također mora biti pristupačna. To se može riješiti tako da, primjerice, proizvođač stavi QR kod na proizvodu/pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv odnosno na točno određenom mjestu (npr. gore-lijevo, ako se propiše takav standard). Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla znati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom obliku. Primjer s QR kodom predlaže se opisati u prilozima ovog Zakona u dijelu koji se odnosi na proizvode/pakiranje (Prilog I, II) | Nije prihvaćen | Ističemo da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Predloženom izmjenom članka 11. stavaka 4. i 5. utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu proizvoda, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 47 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO TREĆI, Članak 12. | U članku 12. stavku 6. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj distributer treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 12. stavku 6. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je distributera obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je distributer stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 48 | NIKOLA GLIBO | DIO TREĆI, Članak 12. | U članku 12. stavku 6. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj distributer treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 12. stavku 6. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je distributera obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je distributer stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 49 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO TREĆI, Članak 12. | U članku 12. stavku 6. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj distributer treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 12. stavku 6. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je distributera obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je distributer stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 50 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO TREĆI, Članak 12. | U članku 12. stavku 6. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj distributer treba obavijestiti ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 12. stavku 6. Prijedloga zakona ako proizvod nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je distributera obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima su proizvod stavili na raspolaganje na tržištu. Prema tome, ako je distributer stavio proizvod na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, a isti nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi. U slučaju da takav proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta proizvoda čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 51 | SNJEŽANA ŠALOV | DIO TREĆI, Članak 14. | S obzirom na to da se u čl. 14. propisuje, osim obveze suradnje proizvođača, uvoznika i distributera, propisuje i obveza suradnje s pružateljem usluge, predlaže se članak 14. staviti iza članka 16. u kojem se propisuju osnove obveze pružatelja usluge odnosno nakon definiranja svih „osnovnih“ obveza proizvođača, uvoznika i distributera, te pružatelja usluge, jer bi tako bilo nomotehnički logičnije. Trenutni raspored teksta bi imalo smisla samo kada bi odredba odnosila isključivo na proizvođača, uvoznika i distributera, a to prema samom tekstu nije slučaj. | Prihvaćen | Prihvaćeno na način da članak 14. postaje članak 16., a članci 15. i 16. postaju članci 14. i 15. |
| 52 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO TREĆI, Članak 14. | S obzirom na to da se u čl. 14. propisuje, osim obveze suradnje proizvođača, uvoznika i distributera, propisuje i obveza suradnje s pružateljem usluge, predlaže se članak 14. staviti iza članka 16. u kojem se propisuju osnove obveze pružatelja usluge odnosno nakon definiranja svih „osnovnih“ obveza proizvođača, uvoznika i distributera, te pružatelja usluge, jer bi tako bilo nomotehnički logičnije. Trenutni raspored teksta bi imalo smisla samo kada bi odredba odnosila isključivo na proizvođača, uvoznika i distributera, a to prema samom tekstu nije slučaj. | Prihvaćen | Prihvaćeno na način da članak 14. postaje članak 16., a članci 15. i 16. postaju članci 14. i 15. |
| 53 | SNJEŽANA ŠALOV | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 4. prijedloga zakona predlaže se razraditi detaljnije što se smatra pod „redovito osposobljavanje radnika u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga“ osobito iz razloga što neispunjenje obveze predstavlja prekršaj iz članka 36. prijedloga zakona ili propisati obvezu određenog nadležnog ministra na davanje odgovarajućih smjernica o osposobljavanju radnika, nakon savjetovanja s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Naime, nije jasno što znači „redovito“ (jednom godišnje, jednom trogodišnje, pri zapošljavanju)? Što znači osposobljavanje? Koja su to točno znanja (npr. način komunikacija, sustavi komunikacija gluhih osoba, pomoć pri kretanju/uporabi proizvoda, pristupačni i nepristupačni dokumenti itd.)? Ako se isto ne definira, ostat će na slobodnoj procjeni inspektora što može prouzročiti pravnu nesigurnost i neujednačenost u postupanju. Pružatelji usluge bi trebali točno znati što se očekuje od njih kako mi mogli ispuniti obveze i biti sigurni da su ispunili obvezu. | Nije prihvaćen | Dinamika provođenja predmetnog osposobljavanja nije predmet uređenja ovog zakona, već se u članku 16. stavku 4. propisuje da se isto provodi u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga. Iz navedenog proizlazi da pružatelj usluge može samostalno odrediti dinamiku osposobljavanja, uz obvezu da se istom ispunjava prethodno navedena svrha tog osposobljavanja. |
| 54 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 6. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj pružatelj usluge treba obavijestiti ako usluga nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnoj usluzi. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnoj usluzi onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta usluga“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 16. stavku 6. Prijedloga zakona ako usluga nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je pružatelja usluge obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima se usluga pruža. Prema tome, ako pružatelj usluge uslugu pruža u Republici Hrvatskoj, a ista nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta usluga iz članka 26. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti usluge radi. U slučaju da takvu uslugu pruža u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta usluga čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 55 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 5. prijedloga zakona predlaže se razraditi detaljnije što se smatra pod „pružatelj usluge dužan je provesti postupak kako bi pružao uslugu sukladno sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom“ osobito iz razloga što neispunjenje obveze predstavlja prekršaj iz članka 36. prijedloga zakona ili propisati obvezu određenog nadležnog ministra na davanja odgovarajućih smjernica o provedbi postupka, nakon savjetovanja s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Naime, nije jasno o kakvom se točno „postupku“ radi? Odnosi li se to samo na obveze iz stavka 1. – 4. ili je šire od toga. Ako se odnosi samo na obveze iz stavka 1. – 4. onda se predlaže tako napisati „postupak iz stavka 1. – 4.“ odnosno „postupke iz stavka 1. – 4.“ Ako je šire, onda se predlaže definirati koje radnje se trebaju napraviti u tom „postupku“. Ako se isto ne definira, ostat će na slobodnoj procjeni inspektora što može prouzročiti pravnu nesigurnost i neujednačenost u postupanju. Pružatelji usluge bi trebali točno znati što se očekuje od njih kako mi mogli ispuniti obveze i biti sigurni da su ispunili obvezu. | Nije prihvaćen | Način provođenja postupka od strane pružatelja usluga kojim će osigurati usklađenost usluga sa zahtjevima za pristupačnost nije predmet uređenja ovog zakona. No, člankom 16. stavkom 5. Prijedloga zakona propisano je što je pružatelj usluge dužan uzeti u obzir tijekom provođenja predmetnog postupka, a to su promjene svojstava pružanja usluge, promjene zahtjeva za pristupačnost i promjene usklađenih normi ili tehničke specifikacije na temelju kojih se za uslugu utvrđuje da ispunjava zahtjeve za pristupačnost. |
| 56 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 4. prijedloga zakona predlaže se razraditi detaljnije što se smatra pod „redovito osposobljavanje radnika u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga“ osobito iz razloga što neispunjenje obveze predstavlja prekršaj iz članka 36. prijedloga zakona ili propisati obvezu određenog nadležnog ministra na davanje odgovarajućih smjernica o osposobljavanju radnika, nakon savjetovanja s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Naime, nije jasno što znači „redovito“ (jednom godišnje, jednom trogodišnje, pri zapošljavanju)? Što znači osposobljavanje? Koja su to točno znanja (npr. način komunikacija, sustavi komunikacija gluhih osoba, pomoć pri kretanju/uporabi proizvoda, pristupačni i nepristupačni dokumenti itd.)? Ako se isto ne definira, ostat će na slobodnoj procjeni inspektora što može prouzročiti pravnu nesigurnost i neujednačenost u postupanju. Pružatelji usluge bi trebali točno znati što se očekuje od njih kako mi mogli ispuniti obveze i biti sigurni da su ispunili obvezu. | Nije prihvaćen | Dinamika provođenja predmetnog osposobljavanja nije predmet uređenja ovog zakona, već se u članku 16. stavku 4. propisuje da se isto provodi u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga. Iz navedenog proizlazi da pružatelj usluge može samostalno odrediti dinamiku osposobljavanje, uz obvezu da se istom ispunjava prethodno navedena svrha tog osposobljavanja. |
| 57 | NIKOLA GLIBO | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 6. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj pružatelj usluge treba obavijestiti ako usluga nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnoj usluzi. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnoj usluzi onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta usluga“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 16. stavku 6. Prijedloga zakona ako usluga nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je pružatelja usluge obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima se usluga pruža. Prema tome, ako pružatelj usluge uslugu pruža u Republici Hrvatskoj, a ista nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta usluga iz članka 26. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti usluge radi. U slučaju da takvu uslugu pruža u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta usluga čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 58 | NIKOLA GLIBO | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 5. prijedloga zakona predlaže se razraditi detaljnije što se smatra pod „pružatelj usluge dužan je provesti postupak kako bi pružao uslugu sukladno sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom“ osobito iz razloga što neispunjenje obveze predstavlja prekršaj iz članka 36. prijedloga zakona ili propisati obvezu određenog nadležnog ministra na davanja odgovarajućih smjernica o provedbi postupka, nakon savjetovanja s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Naime, nije jasno o kakvom se točno „postupku“ radi? Odnosi li se to samo na obveze iz stavka 1. – 4. ili je šire od toga. Ako se odnosi samo na obveze iz stavka 1. – 4. onda se predlaže tako napisati „postupak iz stavka 1. – 4.“ odnosno „postupke iz stavka 1. – 4.“ Ako je šire, onda se predlaže definirati koje radnje se trebaju napraviti u tom „postupku“. Ako se isto ne definira, ostat će na slobodnoj procjeni inspektora što može prouzročiti pravnu nesigurnost i neujednačenost u postupanju. Pružatelji usluge bi trebali točno znati što se očekuje od njih kako mi mogli ispuniti obveze i biti sigurni da su ispunili obvezu. | Nije prihvaćen | Način provođenja postupka od strane pružatelja usluga kojim će osigurati usklađenost usluga sa zahtjevima za pristupačnost nije predmet uređenja ovog zakona. No, člankom 16. stavkom 5. Prijedloga zakona propisano je što je pružatelj usluge dužan uzeti u obzir tijekom provođenja predmetnog postupka, a to su promjene svojstava pružanja usluge, promjene zahtjeva za pristupačnost i promjene usklađenih normi ili tehničke specifikacije na temelju kojih se za uslugu utvrđuje da ispunjava zahtjeve za pristupačnost. |
| 59 | NIKOLA GLIBO | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 4. prijedloga zakona predlaže se razraditi detaljnije što se smatra pod „redovito osposobljavanje radnika u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga“ osobito iz razloga što neispunjenje obveze predstavlja prekršaj iz članka 36. prijedloga zakona ili propisati obvezu određenog nadležnog ministra na davanje odgovarajućih smjernica o osposobljavanju radnika, nakon savjetovanja s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Naime, nije jasno što znači „redovito“ (jednom godišnje, jednom trogodišnje, pri zapošljavanju)? Što znači osposobljavanje? Koja su to točno znanja (npr. način komunikacija, sustavi komunikacija gluhih osoba, pomoć pri kretanju/uporabi proizvoda, pristupačni i nepristupačni dokumenti itd.)? Ako se isto ne definira, ostat će na slobodnoj procjeni inspektora što može prouzročiti pravnu nesigurnost i neujednačenost u postupanju. Pružatelji usluge bi trebali točno znati što se očekuje od njih kako mi mogli ispuniti obveze i biti sigurni da su ispunili obvezu. | Nije prihvaćen | Dinamika provođenja predmetnog osposobljavanja nije predmet uređenja ovog zakona, već se u članku 16. stavku 4. propisuje da se isto provodi u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga. Iz navedenog proizlazi da pružatelj usluge može samostalno odrediti dinamiku osposobljavanje, uz obvezu da se istom ispunjava prethodno navedena svrha tog osposobljavanja. |
| 60 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 6. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj pružatelj usluge treba obavijestiti ako usluga nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnoj usluzi. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnoj usluzi onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta usluga“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 16. stavku 6. Prijedloga zakona ako usluga nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je pružatelja usluge obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima se usluga pruža. Prema tome, ako pružatelj usluge uslugu pruža u Republici Hrvatskoj, a ista nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta usluga iz članka 26. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti usluge radi. U slučaju da takvu uslugu pruža u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta usluga čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 61 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 5. prijedloga zakona predlaže se razraditi detaljnije što se smatra pod „pružatelj usluge dužan je provesti postupak kako bi pružao uslugu sukladno sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom“ osobito iz razloga što neispunjenje obveze predstavlja prekršaj iz članka 36. prijedloga zakona ili propisati obvezu određenog nadležnog ministra na davanja odgovarajućih smjernica o provedbi postupka, nakon savjetovanja s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Naime, nije jasno o kakvom se točno „postupku“ radi? Odnosi li se to samo na obveze iz stavka 1. – 4. ili je šire od toga. Ako se odnosi samo na obveze iz stavka 1. – 4. onda se predlaže tako napisati „postupak iz stavka 1. – 4.“ odnosno „postupke iz stavka 1. – 4.“ Ako je šire, onda se predlaže definirati koje radnje se trebaju napraviti u tom „postupku“. Ako se isto ne definira, ostat će na slobodnoj procjeni inspektora što može prouzročiti pravnu nesigurnost i neujednačenost u postupanju. Pružatelji usluge bi trebali točno znati što se očekuje od njih kako mi mogli ispuniti obveze i biti sigurni da su ispunili obvezu. | Nije prihvaćen | Način provođenja postupka od strane pružatelja usluga kojim će osigurati usklađenost usluga sa zahtjevima za pristupačnost nije predmet uređenja ovog zakona. No, člankom 16. stavkom 5. Prijedloga zakona propisano je što je pružatelj usluge dužan uzeti u obzir tijekom provođenja predmetnog postupka, a to su promjene svojstava pružanja usluge, promjene zahtjeva za pristupačnost i promjene usklađenih normi ili tehničke specifikacije na temelju kojih se za uslugu utvrđuje da ispunjava zahtjeve za pristupačnost. |
| 62 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 4. prijedloga zakona predlaže se razraditi detaljnije što se smatra pod „redovito osposobljavanje radnika u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga“ osobito iz razloga što neispunjenje obveze predstavlja prekršaj iz članka 36. prijedloga zakona ili propisati obvezu određenog nadležnog ministra na davanje odgovarajućih smjernica o osposobljavanju radnika, nakon savjetovanja s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Naime, nije jasno što znači „redovito“ (jednom godišnje, jednom trogodišnje, pri zapošljavanju)? Što znači osposobljavanje? Koja su to točno znanja (npr. način komunikacija, sustavi komunikacija gluhih osoba, pomoć pri kretanju/uporabi proizvoda, pristupačni i nepristupačni dokumenti itd.)? Ako se isto ne definira, ostat će na slobodnoj procjeni inspektora što može prouzročiti pravnu nesigurnost i neujednačenost u postupanju. Pružatelji usluge bi trebali točno znati što se očekuje od njih kako mi mogli ispuniti obveze i biti sigurni da su ispunili obvezu. | Nije prihvaćen | Dinamika provođenja predmetnog osposobljavanja nije predmet uređenja ovog zakona, već se u članku 16. stavku 4. propisuje da se isto provodi u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga. Iz navedenog proizlazi da pružatelj usluge može samostalno odrediti dinamiku osposobljavanje, uz obvezu da se istom ispunjava prethodno navedena svrha tog osposobljavanja. |
| 63 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 6. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj pružatelj usluge treba obavijestiti ako usluga nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom s obzirom na to da iz formulacije „nadležno nacionalno tijelo države članice“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnoj usluzi. Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnoj usluzi onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta usluga“) | Nije prihvaćen | Sukladno članku 16. stavku 6. Prijedloga zakona ako usluga nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost obveza je pružatelja usluge obavijestiti nadležno nacionalno tijelo država članica u kojima se usluga pruža. Prema tome, ako pružatelj usluge uslugu pruža u Republici Hrvatskoj, a ista nije u skladu sa zahtjevima za pristupačnost, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta usluga iz članka 26. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti usluge radi. U slučaju da takvu uslugu pruža u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo koje je nadležno za provođenje nadzora tržišta usluga čija je nesukladnost utvrđena u toj državi članici EU. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. |
| 64 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 5. prijedloga zakona predlaže se razraditi detaljnije što se smatra pod „pružatelj usluge dužan je provesti postupak kako bi pružao uslugu sukladno sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom“ osobito iz razloga što neispunjenje obveze predstavlja prekršaj iz članka 36. prijedloga zakona ili propisati obvezu određenog nadležnog ministra na davanja odgovarajućih smjernica o provedbi postupka, nakon savjetovanja s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Naime, nije jasno o kakvom se točno „postupku“ radi? Odnosi li se to samo na obveze iz stavka 1. – 4. ili je šire od toga. Ako se odnosi samo na obveze iz stavka 1. – 4. onda se predlaže tako napisati „postupak iz stavka 1. – 4.“ odnosno „postupke iz stavka 1. – 4.“ Ako je šire, onda se predlaže definirati koje radnje se trebaju napraviti u tom „postupku“. Ako se isto ne definira, ostat će na slobodnoj procjeni inspektora što može prouzročiti pravnu nesigurnost i neujednačenost u postupanju. Pružatelji usluge bi trebali točno znati što se očekuje od njih kako mi mogli ispuniti obveze i biti sigurni da su ispunili obvezu. | Nije prihvaćen | Način provođenja postupka od strane pružatelja usluga kojim će osigurati usklađenost usluga sa zahtjevima za pristupačnost nije predmet uređenja ovog zakona. No, člankom 16. stavkom 5. Prijedloga zakona propisano je što je pružatelj usluge dužan uzeti u obzir tijekom provođenja predmetnog postupka, a to su promjene svojstava pružanja usluge, promjene zahtjeva za pristupačnost i promjene usklađenih normi ili tehničke specifikacije na temelju kojih se za uslugu utvrđuje da ispunjava zahtjeve za pristupačnost. |
| 65 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO TREĆI, Članak 16. | U članku 16. stavku 4. prijedloga zakona predlaže se razraditi detaljnije što se smatra pod „redovito osposobljavanje radnika u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga“ osobito iz razloga što neispunjenje obveze predstavlja prekršaj iz članka 36. prijedloga zakona ili propisati obvezu određenog nadležnog ministra na davanje odgovarajućih smjernica o osposobljavanju radnika, nakon savjetovanja s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Naime, nije jasno što znači „redovito“ (jednom godišnje, jednom trogodišnje, pri zapošljavanju)? Što znači osposobljavanje? Koja su to točno znanja (npr. način komunikacija, sustavi komunikacija gluhih osoba, pomoć pri kretanju/uporabi proizvoda, pristupačni i nepristupačni dokumenti itd.)? Ako se isto ne definira, ostat će na slobodnoj procjeni inspektora što može prouzročiti pravnu nesigurnost i neujednačenost u postupanju. Pružatelji usluge bi trebali točno znati što se očekuje od njih kako mi mogli ispuniti obveze i biti sigurni da su ispunili obvezu. | Nije prihvaćen | Dinamika provođenja predmetnog osposobljavanja nije predmet uređenja ovog zakona, već se u članku 16. stavku 4. propisuje da se isto provodi u svrhu stjecanja potrebnog znanja o pružanju informacija i uporabi pristupačnih proizvoda i usluga. Iz navedenog proizlazi da pružatelj usluge može samostalno odrediti dinamiku osposobljavanje, uz obvezu da se istom ispunjava prethodno navedena svrha tog osposobljavanja. |
| 66 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku 8. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj gospodarski subjekt treba obavijestiti u slučaju primjene stavka 1. ovoga članka s obzirom na to da iz formulacije „tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za nadzor sukladnosti usluga država članica“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu („inspekcijski nadzor tržišta proizvoda“) ili konkretnoj usluzi („inspekcijski nadzor tržišta usluga“). Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu/usluzi onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda odnosno usluga“). Osobito nije jasno koje je to „tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga“, je li to isto tijelo koje ja nadležno za „nazor tržišta usluga“ (čl. 26. i 27.) ili neko drugo tijelo, kad se već spominje kao alternativa. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 17. stavku 8. Prijedloga zakona, u slučaju da gospodarski subjekt primjenjuje temeljnu promjenu ili nerazmjerno opterećenje, dužan je o tome obavijestiti relevantno tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga države članice u kojoj je određeni proizvod stavljen na tržište ili u kojoj se određena usluga pruža. Prema tome, ako se radi o proizvodu koji je stavljen na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi, a u slučaju da se radi o usluzi koja se pruža u Republici Hrvatskoj, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora iz članka 26. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti usluge radi. S druge strane, ako se isto provodi za proizvod koji je stavljen na tržište ili o usluzi koja se pruža u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga u toj državi članici EU. |
| 67 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku predlaže se, ako se članak ne bi brisao, dodati rečenicu u skladu s točkom 66. Direktive: „Nedostatak prioriteta, vremena ili znanja ne bi se smio smatrati legitimnim razlogom za nerazmjerno opterećenje.“ | Nije prihvaćen | Legitimnost razloga za primjenu temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja utvrđuje nadležni inspektor, a na njegov zahtjev sukladno članku 17. stavku 4. Prijedloga zakona gospodarski subjekt je dužan dostaviti mu primjerak procjene temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja. |
| 68 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku 2. predlaže se, ako se članak ne bi brisao, u vezi s procjenom nerazmjernog opterećenja, uputiti na Prilog VI u skladu s odgovarajućim tekstom iz članka 14. stavka 2. Direktive kako mi se jasno dalo do znanja gospodarskim subjektima koji su kriteriji za tu procjenu. | Prihvaćen | Članak 17. stavak 2. Prijedloga zakona izmijenjen je sukladno prijedlogu te glasi: „(2) Gospodarski subjekt na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu VI. ovog Zakona samostalno provodi procjenu je li ispunjen neki od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.“. |
| 69 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO ČETVRTI, Članak 17. | Predlaže brisati članak 17, ili, alternativno, razmotriti drukčije uređivanje odredbi članka 17. tako da se vrlo pažljivo i usko odrede osnove po kojima se mogu odobriti izuzeća u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u svojoj Općoj napomeni br. 2 (2014) o pristupačnosti ne slaže se s pojmom nesrazmjernog opterećenja povezanog s pristupačnošću odnosno obaveza primjene pristupačnosti mora biti je bezuvjetna. U ostalim propisima EU-a o unutrašnjem tržištu takvo izuzeće nije uobičajeno. Zbog toga se predlaže brisati ovaj članak ili razmotriti drukčije uređivanje ovih odredbi tako da se vrlo pažljivo i usko odrede osnove po kojima se mogu odobriti izuzeća u skladu s Prilogom VI. Zakona te osigura poduzimanje učinkovitih mjera kako gospodarski subjekti ne bi zlorabili klauzule „nesrazmjerna opterećenja“ i „temeljne izmjene“ u svrhu izbjegavanja usklađivanja sa Zakonom. | Nije prihvaćen | Mogućnost primjene temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja propisana je u skladu s Direktivom (EU) 2019/882, a propisivanje strožih uvjeta za primjenu temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja bila bi u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Pored toga predložena izmjena bila bi u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 70 | NIKOLA GLIBO | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku 8. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj gospodarski subjekt treba obavijestiti u slučaju primjene stavka 1. ovoga članka s obzirom na to da iz formulacije „tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za nadzor sukladnosti usluga država članica“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu („inspekcijski nadzor tržišta proizvoda“) ili konkretnoj usluzi („inspekcijski nadzor tržišta usluga“). Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu/usluzi onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda odnosno usluga“). Osobito nije jasno koje je to „tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga“, je li to isto tijelo koje ja nadležno za „nazor tržišta usluga“ (čl. 26. i 27.) ili neko drugo tijelo, kad se već spominje kao alternativa. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 17. stavku 8. Prijedloga zakona, u slučaju da gospodarski subjekt primjenjuje temeljnu promjenu ili nerazmjerno opterećenje, dužan je o tome obavijestiti relevantno tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga države članice u kojoj je određeni proizvod stavljen na tržište ili u kojoj se određena usluga pruža. Prema tome, ako se radi o proizvodu koji je stavljen na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi, a ako se radi o usluzi koja se pruža u Republici Hrvatskoj, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora iz članka 26. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti usluge radi. S druge strane, ako se isto provodi za proizvod koji je stavljen na tržište ili o usluzi koja se pruža u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga u toj državi članici EU. |
| 71 | NIKOLA GLIBO | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku predlaže se, ako se članak ne bi brisao, dodati rečenicu u skladu s točkom 66. Direktive: „Nedostatak prioriteta, vremena ili znanja ne bi se smio smatrati legitimnim razlogom za nerazmjerno opterećenje.“ | Nije prihvaćen | Legitimnost razloga za primjenu temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja utvrđuje nadležni inspektor, a na njegov zahtjev sukladno članku 17. stavku 4. Prijedloga zakona gospodarski subjekt je dužan dostaviti mu primjerak procjene temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja. |
| 72 | NIKOLA GLIBO | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku 2. predlaže se, ako se članak ne bi brisao, u vezi s procjenom nerazmjernog opterećenja, uputiti na Prilog VI u skladu s odgovarajućim tekstom iz članka 14. stavka 2. Direktive kako mi se jasno dalo do znanja gospodarskim subjektima koji su kriteriji za tu procjenu. | Prihvaćen | Članak 17. stavak 2. Prijedloga zakona izmijenjen je sukladno prijedlogu te glasi: „(2) Gospodarski subjekt na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu VI. ovog Zakona samostalno provodi procjenu je li ispunjen neki od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.“. |
| 73 | NIKOLA GLIBO | DIO ČETVRTI, Članak 17. | Predlaže brisati članak 17, ili, alternativno, razmotriti drukčije uređivanje odredbi članka 17. tako da se vrlo pažljivo i usko odrede osnove po kojima se mogu odobriti izuzeća u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u svojoj Općoj napomeni br. 2 (2014) o pristupačnosti ne slaže se s pojmom nesrazmjernog opterećenja povezanog s pristupačnošću odnosno obaveza primjene pristupačnosti mora biti je bezuvjetna. U ostalim propisima EU-a o unutrašnjem tržištu takvo izuzeće nije uobičajeno. Zbog toga se predlaže brisati ovaj članak ili razmotriti drukčije uređivanje ovih odredbi tako da se vrlo pažljivo i usko odrede osnove po kojima se mogu odobriti izuzeća u skladu s Prilogom VI. Zakona te osigura poduzimanje učinkovitih mjera kako gospodarski subjekti ne bi zlorabili klauzule „nesrazmjerna opterećenja“ i „temeljne izmjene“ u svrhu izbjegavanja usklađivanja sa Zakonom. | Nije prihvaćen | Mogućnost primjene temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja propisana je u skladu s Direktivom (EU) 2019/882, a propisivanje strožih uvjeta za primjenu temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja bila bi u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Pored toga predložena izmjena bila bi u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 74 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku 8. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj gospodarski subjekt treba obavijestiti u slučaju primjene stavka 1. ovoga članka s obzirom na to da iz formulacije „tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za nadzor sukladnosti usluga država članica“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu („inspekcijski nadzor tržišta proizvoda“) ili konkretnoj usluzi („inspekcijski nadzor tržišta usluga“). Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu/usluzi onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda odnosno usluga“). Osobito nije jasno koje je to „tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga“, je li to isto tijelo koje ja nadležno za „nazor tržišta usluga“ (čl. 26. i 27.) ili neko drugo tijelo, kad se već spominje kao alternativa. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 17. stavku 8. Prijedloga zakona, u slučaju da gospodarski subjekt primjenjuje temeljnu promjenu ili nerazmjerno opterećenje, dužan je o tome obavijestiti relevantno tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga države članice u kojoj je određeni proizvod stavljen na tržište ili u kojoj se određena usluga pruža. Prema tome, ako se radi o proizvodu koji je stavljen na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi, a ako se radi o usluzi koja se pruža u Republici Hrvatskoj, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora iz članka 26. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti usluge radi. S druge strane, ako se isto provodi za proizvod koji je stavljen na tržište ili o usluzi koja se pruža u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga u toj državi članici EU. |
| 75 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku predlaže se, ako se članak ne bi brisao, dodati rečenicu u skladu s točkom 66. Direktive: „Nedostatak prioriteta, vremena ili znanja ne bi se smio smatrati legitimnim razlogom za nerazmjerno opterećenje.“ | Nije prihvaćen | Legitimnost razloga za primjenu temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja utvrđuje nadležni inspektor, a na njegov zahtjev sukladno članku 17. stavku 4. Prijedloga zakona gospodarski subjekt je dužan dostaviti mu primjerak procjene temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja |
| 76 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku 2. predlaže se, ako se članak ne bi brisao, u vezi s procjenom nerazmjernog opterećenja, uputiti na Prilog VI u skladu s odgovarajućim tekstom iz članka 14. stavka 2. Direktive kako mi se jasno dalo do znanja gospodarskim subjektima koji su kriteriji za tu procjenu. | Prihvaćen | Članak 17. stavak 2. Prijedloga zakona izmijenjen je sukladno prijedlogu te glasi: „(2) Gospodarski subjekt na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu VI. ovog Zakona samostalno provodi procjenu je li ispunjen neki od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.“. |
| 77 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO ČETVRTI, Članak 17. | Predlaže brisati članak 17, ili, alternativno, razmotriti drukčije uređivanje odredbi članka 17. tako da se vrlo pažljivo i usko odrede osnove po kojima se mogu odobriti izuzeća u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u svojoj Općoj napomeni br. 2 (2014) o pristupačnosti ne slaže se s pojmom nesrazmjernog opterećenja povezanog s pristupačnošću odnosno obaveza primjene pristupačnosti mora biti je bezuvjetna. U ostalim propisima EU-a o unutrašnjem tržištu takvo izuzeće nije uobičajeno. Zbog toga se predlaže brisati ovaj članak ili razmotriti drukčije uređivanje ovih odredbi tako da se vrlo pažljivo i usko odrede osnove po kojima se mogu odobriti izuzeća u skladu s Prilogom VI. Zakona te osigura poduzimanje učinkovitih mjera kako gospodarski subjekti ne bi zlorabili klauzule „nesrazmjerna opterećenja“ i „temeljne izmjene“ u svrhu izbjegavanja usklađivanja sa Zakonom. | Nije prihvaćen | Mogućnost primjene temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja propisana je u skladu s Direktivom (EU) 2019/882, a propisivanje strožih uvjeta za primjenu temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja bila bi u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Pored toga predložena izmjena bila bi u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 78 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku 8. predlaže se jasno propisati koje to tijelo u Republici Hrvatskoj gospodarski subjekt treba obavijestiti u slučaju primjene stavka 1. ovoga članka s obzirom na to da iz formulacije „tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za nadzor sukladnosti usluga država članica“ to nije jasno. Nacrt prijedloga zakona izrađuje jedno tijelo, a u njemu se, pak, propisuju druga, različita, nadležna tijela za prikupljanje i dostavu informacija o provedbi ovog Zakona odnosno inspekcijski nadzor, pa nije jasno je li to ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvo nadležno za gospodarstvo ili pak, druga određena tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu („inspekcijski nadzor tržišta proizvoda“) ili konkretnoj usluzi („inspekcijski nadzor tržišta usluga“). Ako će to biti tijela nadležna za inspekcijski nadzor ovisno o konkretnom proizvodu/usluzi onda se predlaže, barem, dopuniti formulaciju upućivanjem na odgovarajuće odredbe tako da ne bude dvojbe u primjeni o tome koje tijelo je potrebno obavijestiti u Republici Hrvatskoj (npr. „ nadležno tijelo Republike Hrvatske u skladu s odredbama o inspekcijskom nadzoru tržišta proizvoda odnosno usluga“). Osobito nije jasno koje je to „tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga“, je li to isto tijelo koje ja nadležno za „nazor tržišta usluga“ (čl. 26. i 27.) ili neko drugo tijelo, kad se već spominje kao alternativa. | Nije prihvaćen | Sukladno članku 17. stavku 8. Prijedloga zakona, u slučaju da gospodarski subjekt primjenjuje temeljnu promjenu ili nerazmjerno opterećenje, dužan je o tome obavijestiti relevantno tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga države članice u kojoj je određeni proizvod stavljen na tržište ili u kojoj se određena usluga pruža. Prema tome, ako se radi o proizvodu koji je stavljen na raspolaganje na tržištu u Republici Hrvatskoj, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda iz članka 22. stavaka 2. i 3. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti proizvoda radi, a ako se radi o usluzi koja se pruža u Republici Hrvatskoj, dužan je obavijestiti jedno od tijela nadležnih za provođenje inspekcijskog nadzora iz članka 26. Prijedloga zakona, ovisno o tome o kojoj se vrsti usluge radi. S druge strane, ako se isto provodi za proizvod koji je stavljen na tržište ili o usluzi koja se pruža u drugoj državi članici EU, dužan je obavijestiti tijelo za nadzor tržišta ili tijelo nadležno za provjeru sukladnosti usluga u toj državi članici EU. |
| 79 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. predlaže se tekst odredbe stavku 6. nomotehnički uskladiti s tekstom Zakona. Naime, stavak 6. se pogrešno poziva na stavak 1., „točku b)“, a ta točka ne postoji u Zakonu, već „alineja ili podstavak 2.“. Postoji doduše u Direktivi (čl. 14.), ali ne i u ovom Zakonu. Pa se predlaže tekst uskladiti sa odgovarajućom numeracijom Zakona. | Prihvaćen | Članak 17. stavak 6. izmijenjen je na način da se u istom umjesto pozivanja na stavak 1. točku b) utvrđuje pozivanje na stavak 1. podstavak 2. |
| 80 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku predlaže se, ako se članak ne bi brisao, dodati rečenicu u skladu s točkom 66. Direktive: „Nedostatak prioriteta, vremena ili znanja ne bi se smio smatrati legitimnim razlogom za nerazmjerno opterećenje.“ | Nije prihvaćen | Legitimnost razloga za primjenu temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja utvrđuje nadležni inspektor, a na njegov zahtjev sukladno članku 17. stavku 4. Prijedloga zakona gospodarski subjekt je dužan dostaviti mu primjerak procjene temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja. |
| 81 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ČETVRTI, Članak 17. | U članku 17. stavku 2. predlaže se, ako se članak ne bi brisao, u vezi s procjenom nerazmjernog opterećenja, uputiti na Prilog VI u skladu s odgovarajućim tekstom iz članka 14. stavka 2. Direktive kako mi se jasno dalo do znanja gospodarskim subjektima koji su kriteriji za tu procjenu. | Prihvaćen | Članak 17. stavak 2. Prijedloga zakona izmijenjen je sukladno prijedlogu te glasi: „(2) Gospodarski subjekt na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu VI. ovog Zakona samostalno provodi procjenu je li ispunjen neki od uvjeta iz stavka 1. ovoga članka.“. |
| 82 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ČETVRTI, Članak 17. | Predlaže brisati članak 17, ili, alternativno, razmotriti drukčije uređivanje odredbi članka 17. tako da se vrlo pažljivo i usko odrede osnove po kojima se mogu odobriti izuzeća u skladu s Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom u svojoj Općoj napomeni br. 2 (2014) o pristupačnosti ne slaže se s pojmom nesrazmjernog opterećenja povezanog s pristupačnošću odnosno obaveza primjene pristupačnosti mora biti je bezuvjetna. U ostalim propisima EU-a o unutrašnjem tržištu takvo izuzeće nije uobičajeno. Zbog toga se predlaže brisati ovaj članak ili razmotriti drukčije uređivanje ovih odredbi tako da se vrlo pažljivo i usko odrede osnove po kojima se mogu odobriti izuzeća u skladu s Prilogom VI. Zakona te osigura poduzimanje učinkovitih mjera kako gospodarski subjekti ne bi zlorabili klauzule „nesrazmjerna opterećenja“ i „temeljne izmjene“ u svrhu izbjegavanja usklađivanja sa Zakonom. | Nije prihvaćen | Mogućnost primjene temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja propisana je u skladu s Direktivom (EU) 2019/882, a propisivanje strožih uvjeta za primjenu temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja bila bi u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. Pored toga predložena izmjena bila bi u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 83 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO PETI, Članak 21. | U članku 21. predlaže se dodati da oznaka CE mora biti pristupačna odnosno izmijeniti tako da glasi: „Oznaku CE proizvođač je dužan staviti vidljivo, čitljivo, neizbrisivo i pristupačno na proizvod ili u njegovu tablicu s podacima prije stavljanja na tržište, a ako to zbog prirode proizvoda nije moguće ili je opravdano, oznaka se stavlja na pristupačan način na pakiranje i u popratne dokumente.“ Ako je osoba slijepa, onda njoj „vidljivost“, „čitljivost“ ili „neizbrisivost“ ne znači puno. Njoj oznaka mora biti pristupačna, a to može biti tako da je taktilno prepoznatljiva ili da se može "pročitati" putem QR koda, ako osoba zna da postoji QR kod ili ga može taktilno prepoznati (vidjeti komentar uz članak 9. i 11.) | Nije prihvaćen | Predloženom izmjenom članka 21. Prijedloga zakona utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu oznake CE, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Pored toga, propisivanje različitih uvjeta za oznaku CE od onih utvrđenih Direktivom (EU) 2019/882 bilo bi u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. |
| 84 | NIKOLA GLIBO | DIO PETI, Članak 21. | U članku 21. predlaže se dodati da oznaka CE mora biti pristupačna odnosno izmijeniti tako da glasi: „Oznaku CE proizvođač je dužan staviti vidljivo, čitljivo, neizbrisivo i pristupačno na proizvod ili u njegovu tablicu s podacima prije stavljanja na tržište, a ako to zbog prirode proizvoda nije moguće ili je opravdano, oznaka se stavlja na pristupačan način na pakiranje i u popratne dokumente.“ Ako je osoba slijepa, onda njoj „vidljivost“, „čitljivost“ ili „neizbrisivost“ ne znači puno. Njoj oznaka mora biti pristupačna, a to može biti tako da je taktilno prepoznatljiva ili da se može "pročitati" putem QR koda, ako osoba zna da postoji QR kod ili ga može taktilno prepoznati (vidjeti komentar uz članak 9. i 11.) | Nije prihvaćen | Predloženom izmjenom članka 21. Prijedloga zakona utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu oznake CE, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Pored toga, propisivanje različitih uvjeta za oznaku CE od onih utvrđenih Direktivom (EU) 2019/882 bilo bi u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. |
| 85 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO PETI, Članak 21. | U članku 21. predlaže se dodati da oznaka CE mora biti pristupačna odnosno izmijeniti tako da glasi: „Oznaku CE proizvođač je dužan staviti vidljivo, čitljivo, neizbrisivo i pristupačno na proizvod ili u njegovu tablicu s podacima prije stavljanja na tržište, a ako to zbog prirode proizvoda nije moguće ili je opravdano, oznaka se stavlja na pristupačan način na pakiranje i u popratne dokumente.“ Ako je osoba slijepa, onda njoj „vidljivost“, „čitljivost“ ili „neizbrisivost“ ne znači puno. Njoj oznaka mora biti pristupačna, a to može biti tako da je taktilno prepoznatljiva ili da se može "pročitati" putem QR koda, ako osoba zna da postoji QR kod ili ga može taktilno prepoznati (vidjeti komentar uz članak 9. i 11.) | Nije prihvaćen | Predloženom izmjenom članka 21. Prijedloga zakona utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu oznake CE, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Pored toga, propisivanje različitih uvjeta za oznaku CE od onih utvrđenih Direktivom (EU) 2019/882 bilo bi u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. |
| 86 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO PETI, Članak 21. | U članku 21. predlaže se dodati da oznaka CE mora biti pristupačna odnosno izmijeniti tako da glasi: „Oznaku CE proizvođač je dužan staviti vidljivo, čitljivo, neizbrisivo i pristupačno na proizvod ili u njegovu tablicu s podacima prije stavljanja na tržište, a ako to zbog prirode proizvoda nije moguće ili je opravdano, oznaka se stavlja na pristupačan način na pakiranje i u popratne dokumente.“ Ako je osoba slijepa, onda njoj „vidljivost“, „čitljivost“ ili „neizbrisivost“ ne znači puno. Njoj oznaka mora biti pristupačna, a to može biti tako da je taktilno prepoznatljiva ili da se može "pročitati" putem QR koda, ako osoba zna da postoji QR kod ili ga može taktilno prepoznati (vidjeti komentar uz članak 9. i 11.) | Nije prihvaćen | Predloženom izmjenom članka 21. Prijedloga zakona utvrdili bi se novi zahtjevi za pristupačnost u pogledu oznake CE, a što je u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 sukladno kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. Pored toga, propisivanje različitih uvjeta za oznaku CE od onih utvrđenih Direktivom (EU) 2019/882 bilo bi u suprotnosti sa svrhom donošenja zakona, odnosno izjednačavanjem zahtjeva za pristupačnost proizvoda i usluga obuhvaćenih područjem primjene Prijedloga zakona u državama članicama EU. |
| 87 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO ŠESTI, Članak 23. | U vezi s članku 23. i 27. ili kao poseban članak, predlaže se propisati obveza inspekcijskih tijela da pruže javne i pristupačne informacije o usklađenosti gospodarskih subjekata sa Zakonom, poduzetim korektivnim mjerama te procjenama gospodarskih subjekata iz članka 17. Zakona . Ako se sukladno članku 23. i 27. u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. , postavlja se pitanje na koji način će osobe s invaliditetom i drugi građani biti upoznati s time radi zaštite prava potrošača (npr. izbor pristupačnog proizvoda), zaštite prava osoba s invaliditetom, prava na pristup informacija te prava na aktivno uključivanje u procese donošenja odluka nadležnih tijela. Odbijanje davanja ovih informacija može predstavljati zapreku transparentnosti i uključenosti krajnjih korisnika s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese u postupke nadgledanja i izvještavanja, a ta je uključenost zajamčena Direktivom i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se prijedlog za izmjenu članaka 23. i 27., a s obzirom da su ovlasti i obveze inspektora propisane Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Člankom 23. stavkom 5. Prijedloga zakona utvrđene su korektivne mjere koje je inspektor dužan naložiti u slučaju kada u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. Prijedloga zakona. Odnosno, člankom 27. propisane su korektivne mjere u slučaju nesukladnosti usluge sa zahtjevima za pristupačnost. Nadalje, sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesu donošenja odluka u postupku provođenja inspekcijskog nadzora bilo bi protivno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Ističemo da su predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. |
| 88 | NIKOLA GLIBO | DIO ŠESTI, Članak 23. | U vezi s članku 23. i 27. ili kao poseban članak, predlaže se propisati obveza inspekcijskih tijela da pruže javne i pristupačne informacije o usklađenosti gospodarskih subjekata sa Zakonom, poduzetim korektivnim mjerama te procjenama gospodarskih subjekata iz članka 17. Zakona . Ako se sukladno članku 23. i 27. u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. , postavlja se pitanje na koji način će osobe s invaliditetom i drugi građani biti upoznati s time radi zaštite prava potrošača (npr. izbor pristupačnog proizvoda), zaštite prava osoba s invaliditetom, prava na pristup informacija te prava na aktivno uključivanje u procese donošenja odluka nadležnih tijela. Odbijanje davanja ovih informacija može predstavljati zapreku transparentnosti i uključenosti krajnjih korisnika s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese u postupke nadgledanja i izvještavanja, a ta je uključenost zajamčena Direktivom i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se prijedlog za izmjenu članaka 23. i 27., a s obzirom da su ovlasti i obveze inspektora propisane Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Člankom 23. stavkom 5. Prijedloga zakona utvrđene su korektivne mjere koje je inspektor dužan naložiti u slučaju kada u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. Prijedloga zakona. Odnosno, člankom 27. propisane su korektivne mjere u slučaju nesukladnosti usluge sa zahtjevima za pristupačnost. Nadalje, sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesu donošenja odluka u postupku provođenja inspekcijskog nadzora bilo bi protivno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Ističemo da su predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. |
| 89 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO ŠESTI, Članak 23. | U vezi s članku 23. i 27. ili kao poseban članak, predlaže se propisati obveza inspekcijskih tijela da pruže javne i pristupačne informacije o usklađenosti gospodarskih subjekata sa Zakonom, poduzetim korektivnim mjerama te procjenama gospodarskih subjekata iz članka 17. Zakona . Ako se sukladno članku 23. i 27. u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. , postavlja se pitanje na koji način će osobe s invaliditetom i drugi građani biti upoznati s time radi zaštite prava potrošača (npr. izbor pristupačnog proizvoda), zaštite prava osoba s invaliditetom, prava na pristup informacija te prava na aktivno uključivanje u procese donošenja odluka nadležnih tijela. Odbijanje davanja ovih informacija može predstavljati zapreku transparentnosti i uključenosti krajnjih korisnika s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese u postupke nadgledanja i izvještavanja, a ta je uključenost zajamčena Direktivom i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se prijedlog za izmjenu članaka 23. i 27., a s obzirom da su ovlasti i obveze inspektora propisane Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Člankom 23. stavkom 5. Prijedloga zakona utvrđene su korektivne mjere koje je inspektor dužan naložiti u slučaju kada u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. Prijedloga zakona. Odnosno, člankom 27. propisane su korektivne mjere u slučaju nesukladnosti usluge sa zahtjevima za pristupačnost. Nadalje, sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesu donošenja odluka u postupku provođenja inspekcijskog nadzora bilo bi protivno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Ističemo da su predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. |
| 90 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ŠESTI, Članak 23. | U vezi s članku 23. i 27. ili kao poseban članak, predlaže se propisati obveza inspekcijskih tijela da pruže javne i pristupačne informacije o usklađenosti gospodarskih subjekata sa Zakonom, poduzetim korektivnim mjerama te procjenama gospodarskih subjekata iz članka 17. Zakona . Ako se sukladno članku 23. i 27. u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. , postavlja se pitanje na koji način će osobe s invaliditetom i drugi građani biti upoznati s time radi zaštite prava potrošača (npr. izbor pristupačnog proizvoda), zaštite prava osoba s invaliditetom, prava na pristup informacija te prava na aktivno uključivanje u procese donošenja odluka nadležnih tijela. Odbijanje davanja ovih informacija može predstavljati zapreku transparentnosti i uključenosti krajnjih korisnika s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese u postupke nadgledanja i izvještavanja, a ta je uključenost zajamčena Direktivom i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se prijedlog za izmjenu članaka 23. i 27., a s obzirom da su ovlasti i obveze inspektora propisane Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Člankom 23. stavkom 5. Prijedloga zakona utvrđene su korektivne mjere koje je inspektor dužan naložiti u slučaju kada u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. Prijedloga zakona. Odnosno, člankom 27. propisane su korektivne mjere u slučaju nesukladnosti usluge sa zahtjevima za pristupačnost. Nadalje, sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesu donošenja odluka u postupku provođenja inspekcijskog nadzora bilo bi protivno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Ističemo da su predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. |
| 91 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ŠESTI, Članak 23. | U skladu s člankom 23. određuje se da će nadležni inspektor naložiti poduzimanje jedne ili više sljedećih „korektivnih mjera“: ̶ narediti otklanjanje utvrđenih nesukladnosti i odrediti primjereni rok za njihovo otklanjanje ̶ zabraniti stavljanje proizvoda na tržište ili na raspolaganje na tržištu ̶ narediti trenutačno povlačenje ili opoziv proizvoda s tržišta od krajnjih korisnika i narediti upoznavanje i obavještavanje javnosti na rizike koje predstavlja ̶ narediti uništavanje proizvoda ako je to nužno radi zaštite zdravlja ili sigurnosti korisnika ̶ privremeno zabraniti stavljanje proizvoda na tržište ili na raspolaganje na tržištu, isporuku proizvoda, ponudu isporuke, oglašavanje proizvoda ili izlaganje proizvoda u vremenu potrebnom za različite preglede i ispitivanja ako postoji osnovana sumnja da proizvod nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost propisanim ovim Zakonom ̶ narediti da se na proizvod stave jasno formulirana i lako razumljiva upozorenja na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu o rizicima koje proizvod može predstavljati i/ili narediti trenutačno upozoravanje krajnjih korisnika na primjeren način objavljivanjem posebnih upozorenja na hrvatskom jeziku i odrediti primjereni rok za izvršenje. Postavlja se pitanje jesu li to iste „korektivne mjere“ kao one iz članka 9. stavka 10, članka 11. stavka 8., članka 12. stavka 5. te članku 16. stavku 6. koje poduzima proizvođač/uvoznik/distributer/pružatelj usluge, samoinicijativno, kad utvrdi da proizvod/usluga nije sukladan/na Zakonu. Ako nisu, predlaže se u čl. 23. koristiti drukčiji termin "inspekcijske mjere, mjere i sl" kako bi se izbjegle dvojbe o tome. Ako se radi o istim "korektivnim mjerama", postavlja se pitanje je li proizvođač ograničen ovim taksativno određenim mjerama ili može i neke druge korektivne mjere poduzeti, koje smatra primjerenim. Ako može, predlaže se to jasno odrediti u odgovarajućim člancima i/ili odrediti drukčiju terminologiju. Ako ne može, predlaže se jasno odrediti da ne može odnosno navesti u odgovarajućim člancima da su to zapravo "korektivne mjere iz članka 23." | Prihvaćen | U članku 9. stavku 10., članku 11. stavku 8., članku 12. stavku 5. i članku 16. stavku 6. Prijedloga zakona umjesto pojma „korektivna mjera“ utvrđen je pojam „mjera“, a u odnosu na mjere koje je obvezan provesti proizvođač, uvoznik, distributer i pružatelj usluge u slučaju nesukladnosti proizvoda odnosno usluge sa zahtjevima za pristupačnost. |
| 92 | SNJEŽANA ŠALOV | DIO ŠESTI, Članak 24. | S obzirom na to da se u čl. 24. propisuje pravo na pravni lijek protiv rješenja inspektora predlaže se taj članak staviti iza članaka 26. i 27. koji uređuju inspekcijski nadzor tržište usluga jer bi tako bilo nomotehnički logičnije. Trenutni raspored teksta bi imalo smisla kada bi postojao pravni lijek samo na rješenje inspektora u postupku inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda jer nakon inspekcijskog nadzora tržište usluga nema takve odredbe, a to valjda nije slučaj. Svi imaju pravo na pravni lijek. | Prihvaćen | Prihvaćeno na način da članak 24. postaje članak 27., a članci 25., 26. i 27. postaju članci 24., 25. i 26. |
| 93 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ŠESTI, Članak 24. | S obzirom na to da se u čl. 24. propisuje pravo na pravni lijek protiv rješenja inspektora predlaže se taj članak staviti iza članaka 26. i 27. koji uređuju inspekcijski nadzor tržište usluga jer bi tako bilo nomotehnički logičnije. Trenutni raspored teksta bi imalo smisla kada bi postojao pravni lijek samo na rješenje inspektora u postupku inspekcijskog nadzora tržišta proizvoda jer nakon inspekcijskog nadzora tržište usluga nema takve odredbe, a to valjda nije slučaj. Svi imaju pravo na pravni lijek. | Prihvaćen | Prihvaćeno na način da članak 24. postaje članak 27., a članci 25., 26. i 27. postaju članci 24., 25. i 26. |
| 94 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO ŠESTI, Članak 27. | U vezi s članku 23. i 27. ili kao poseban članak, predlaže se propisati obveza inspekcijskih tijela da pruže javne i pristupačne informacije o usklađenosti gospodarskih subjekata sa Zakonom, poduzetim korektivnim mjerama te procjenama gospodarskih subjekata iz članka 17. Zakona . Ako se sukladno članku 23. i 27. u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. , postavlja se pitanje na koji način će osobe s invaliditetom i drugi građani biti upoznati s time radi zaštite prava potrošača (npr. izbor pristupačnog proizvoda), zaštite prava osoba s invaliditetom, prava na pristup informacija te prava na aktivno uključivanje u procese donošenja odluka nadležnih tijela. Odbijanje davanja ovih informacija može predstavljati zapreku transparentnosti i uključenosti krajnjih korisnika s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese u postupke nadgledanja i izvještavanja, a ta je uključenost zajamčena Direktivom i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se prijedlog za izmjenu članaka 23. i 27., a s obzirom da su ovlasti i obveze inspektora propisane Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Člankom 23. stavkom 5. Prijedloga zakona utvrđene su korektivne mjere koje je inspektor dužan naložiti u slučaju kada u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. Prijedloga zakona. Odnosno, člankom 27. propisane su korektivne mjere u slučaju nesukladnosti usluge sa zahtjevima za pristupačnost. Nadalje, sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesu donošenja odluka u postupku provođenja inspekcijskog nadzora bilo bi protivno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Ističemo da su predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. |
| 95 | NIKOLA GLIBO | DIO ŠESTI, Članak 27. | U vezi s članku 23. i 27. ili kao poseban članak, predlaže se propisati obveza inspekcijskih tijela da pruže javne i pristupačne informacije o usklađenosti gospodarskih subjekata sa Zakonom, poduzetim korektivnim mjerama te procjenama gospodarskih subjekata iz članka 17. Zakona . Ako se sukladno članku 23. i 27. u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. , postavlja se pitanje na koji način će osobe s invaliditetom i drugi građani biti upoznati s time radi zaštite prava potrošača (npr. izbor pristupačnog proizvoda), zaštite prava osoba s invaliditetom, prava na pristup informacija te prava na aktivno uključivanje u procese donošenja odluka nadležnih tijela. Odbijanje davanja ovih informacija može predstavljati zapreku transparentnosti i uključenosti krajnjih korisnika s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese u postupke nadgledanja i izvještavanja, a ta je uključenost zajamčena Direktivom i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se prijedlog za izmjenu članaka 23. i 27., a s obzirom da su ovlasti i obveze inspektora propisane Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Člankom 23. stavkom 5. Prijedloga zakona utvrđene su korektivne mjere koje je inspektor dužan naložiti u slučaju kada u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. Prijedloga zakona. Odnosno, člankom 27. propisane su korektivne mjere u slučaju nesukladnosti usluge sa zahtjevima za pristupačnost. Nadalje, sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesu donošenja odluka u postupku provođenja inspekcijskog nadzora bilo bi protivno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Ističemo da su predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. |
| 96 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO ŠESTI, Članak 27. | U vezi s članku 23. i 27. ili kao poseban članak, predlaže se propisati obveza inspekcijskih tijela da pruže javne i pristupačne informacije o usklađenosti gospodarskih subjekata sa Zakonom, poduzetim korektivnim mjerama te procjenama gospodarskih subjekata iz članka 17. Zakona . Ako se sukladno članku 23. i 27. u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. , postavlja se pitanje na koji način će osobe s invaliditetom i drugi građani biti upoznati s time radi zaštite prava potrošača (npr. izbor pristupačne usluge), zaštite prava osoba s invaliditetom, prava na pristup informacija te prava na aktivno uključivanje u procese donošenja odluka nadležnih tijela. Odbijanje davanja ovih informacija može predstavljati zapreku transparentnosti i uključenosti krajnjih korisnika s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese u postupke nadgledanja i izvještavanja, a ta je uključenost zajamčena Direktivom i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se prijedlog za izmjenu članaka 23. i 27., a s obzirom da su ovlasti i obveze inspektora propisane Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Člankom 23. stavkom 5. Prijedloga zakona utvrđene su korektivne mjere koje je inspektor dužan naložiti u slučaju kada u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. Prijedloga zakona. Odnosno, člankom 27. propisane su korektivne mjere u slučaju nesukladnosti usluge sa zahtjevima za pristupačnost. Nadalje, sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesu donošenja odluka u postupku provođenja inspekcijskog nadzora bilo bi protivno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Ističemo da su predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. |
| 97 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ŠESTI, Članak 27. | U vezi s članku 23. i 27. ili kao poseban članak, predlaže se propisati obveza inspekcijskih tijela da pruže javne i pristupačne informacije o usklađenosti gospodarskih subjekata sa Zakonom, poduzetim korektivnim mjerama te procjenama gospodarskih subjekata iz članka 17. Zakona . Ako se sukladno članku 23. i 27. u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. , postavlja se pitanje na koji način će osobe s invaliditetom i drugi građani biti upoznati s time radi zaštite prava potrošača (npr. izbor pristupačne usluge), zaštite prava osoba s invaliditetom, prava na pristup informacija te prava na aktivno uključivanje u procese donošenja odluka nadležnih tijela. Odbijanje davanja ovih informacija može predstavljati zapreku transparentnosti i uključenosti krajnjih korisnika s invaliditetom te organizacije koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese u postupke nadgledanja i izvještavanja, a ta je uključenost zajamčena Direktivom i Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Primjerice, sukladno točki 80. Direktive, prilikom provedbe nadzora tržišta proizvoda i provjere sukladnosti usluga nadležna tijela trebala bi provjeriti ocjenjivanja sukladnosti, uključujući je li relevantno ocjenjivanje temeljne promjene ili nerazmjernog opterećenja provedeno ispravno. Ta bi tijela svoje dužnosti trebala izvršavati i u suradnji s osobama s invaliditetom te organizacijama koje predstavljaju osobe s invaliditetom i njihove interese. Nadalje, sukladno točki 96. Direktive, radi olakšavanja jedinstvene provedbe ove Direktive, Komisija bi trebala osnovati radnu skupinu relevantnih tijela i dionika kako bi se olakšala razmjena informacija i najboljih praksi te pružali savjeti. Trebalo bi poticati suradnju između tijela i relevantnih dionika, uključujući osobe s invaliditetom i organizacije koje ih predstavljaju, među ostalim kako bi se poboljšala usklađenost u primjeni odredaba ove Direktive o zahtjevima za pristupačnost i pratila provedba temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja. Osim toga, sukladno Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, države članice su dužne savjetovati se i aktivno uključivati osobe s invaliditetom u procese donošenja odluka o politikama i programima, osobito one koji se izravno odnose na njih. | Nije prihvaćen | Ne prihvaća se prijedlog za izmjenu članaka 23. i 27., a s obzirom da su ovlasti i obveze inspektora propisane Zakonom o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Člankom 23. stavkom 5. Prijedloga zakona utvrđene su korektivne mjere koje je inspektor dužan naložiti u slučaju kada u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da proizvod stavljen na tržište ili na raspolaganje na tržištu nije sukladan sa zahtjevima za pristupačnost iz ovoga Zakona i/ili nesukladnosti predstavljaju rizik za zdravlje i sigurnost korisnika, uključujući i formalnu nesukladnost koja predstavlja rizik ili da je gospodarski subjekt primijenio izuzeće na temelju procjene iz članka 17. Prijedloga zakona. Odnosno, člankom 27. propisane su korektivne mjere u slučaju nesukladnosti usluge sa zahtjevima za pristupačnost. Nadalje, sudjelovanje osoba s invaliditetom u procesu donošenja odluka u postupku provođenja inspekcijskog nadzora bilo bi protivno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.). Ističemo da su predstavnici udruga osoba s invaliditetom, prije svega nacionalnih saveza osoba s invaliditetom, aktivni članovi niza radnih skupina za izradu zakonskih i podzakonskih akata kao i niza drugih radnih skupina od značaja za kreiranje politika prema osobama s invaliditetom osnovanih pri ovom Ministarstvu ili pri drugim tijelima državne uprave. Isti imaju mogućnost sudjelovanja bilo na izravni poziv tijela koje osniva radnu skupinu ili putem javnog poziva za prijavu kandidata za članove radne skupine u slučajevima kada je takav poziv raspisan. Radne skupine osnivaju se odlukama čelnika tijela, a njihov sastav se ne propisuje zakonskim propisima. Nadalje, udruge osoba s invaliditetom u okviru svojih zagovaračkih aktivnosti imaju mogućnost organizirati različite okrugle stolove, edukacije ili slična događanja na kojima mogu iz vlastite perspektive ukazivati na činjenice značajne za osiguravanje pristupačnosti, kao i mogućnost prijave nepravilnosti nadležnim inspekcijama. |
| 98 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | DIO ŠESTI, Članak 30. | Iza članka 30. predlaže se dodati novi članak 31. (Nadzor nad primjenom Zakona) u kojem se predlaže jasno propisati koje tijelo je nadležno za primjenu ovog Zakona, kao i za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni Zakona. Naime, izrada ovog Zakona evidentno je u nadležnosti ministarstva nadležnog za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku. Stoga bi ovo tijelo bilo, u pravilu i u skladu s propisima o unutarnjem ustrojstvu tijela, nadležno za primjenu Zakona, a time i davanje mišljenja o primjeni Zakona u skladu s čl. 31. i 31. Zakona o sustavu državne uprave. Međutim, ovim zakonom propisuje se da ministarstvo nadležno za gospodarstvo osigurava smjernice i alate radi lakše provedbe nacionalnih mjera kojima se prenosi Direktiva (čl. 6. st. 4.). Također, ministarstvo nadležno za gospodarstvo dostavlja Europskoj komisiji informacije o provedbi ovog Zakona, a tom tijelu informacije dostavljaju ostala tijela nadležna za provedbu inspekcijskog nadzora. (čl.30). Različita tijela provode inspekcijski nadzor ovisno o prirodi proizvoda i usluga (čl.22. čl. 26.), a neka tijela provode i upravni nadzor u određenom dijelu – ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (čl. 29.). U svakom slučaju, to ne bi mogla/trebala biti inspekcijska tijela. Nigdje u odredbama Zakona ne spominje se određena nadležnost ministarstva nadležnog za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku u vezi s odredbama ovog Zakona, niti obveza ostalih tijela da dostavljaju određene informacije tom ministarstvu. Stoga se postavlja pitanje kako će ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku nadirati primjenu ovog Zakona i moći dati mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona na upit pravnih i fizičkih osoba. S tim u vezi, nije jasno kojem tijelu pravne i fizičke osobe trebaju uputiti zahtjev za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa u skladu s čl. 31. i 31. Zakona o sustavu državne uprave, ministarstvu nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvu nadležno za gospodarstvo ili nekom trećem. Slijedom navedenog, predlaže se jasno propisati koje tijelo je nadležno za primjenu ovog Zakona, kao i za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih. Ako je to ipak ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku predlaže se jasno propisati njegovu nadležnost u tom smislu te propisati obvezu svih nadležnih tijela, uključujući ministarstvo nadležno za gospodarstvo, da ovom ministarstvu dostavljaju informacije o provedbi ovog Zakona. Napominjemo da bi, prema točki 87. Direktive, države članice trebale moći odrediti specijalizirano tijelo za izvršavanje obveza tijelâ za nadzor tržišta ili tijela nadležnih za provjeru usklađenosti usluga u okviru ove Direktive. Države članice trebale bi moći odlučiti da bi ovlasti takvog specijaliziranog tijela trebale biti ograničene na područje primjene ove Direktive ili njezinih određenih dijelova, ne dovodeći u pitanje obveze država članica iz Uredbe (EZ) br. 765/2008. | Nije prihvaćen | Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. Mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa sukladno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.) daje stvarno nadležno tijelo. Stvarna nadležnost za provođenje inspekcijskog nadzora nad tržištem proizvoda i usluga propisana je člankom 22. stavcima 2. i 3. i člankom 26. Prijedloga zakona. |
| 99 | NIKOLA GLIBO | DIO ŠESTI, Članak 30. | Iza članka 30. predlaže se dodati novi članak 31. (Nadzor nad primjenom Zakona) u kojem se predlaže jasno propisati koje tijelo je nadležno za primjenu ovog Zakona, kao i za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni Zakona. Naime, izrada ovog Zakona evidentno je u nadležnosti ministarstva nadležnog za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku. Stoga bi ovo tijelo bilo, u pravilu i u skladu s propisima o unutarnjem ustrojstvu tijela, nadležno za primjenu Zakona, a time i davanje mišljenja o primjeni Zakona u skladu s čl. 31. i 31. Zakona o sustavu državne uprave. Međutim, ovim zakonom propisuje se da ministarstvo nadležno za gospodarstvo osigurava smjernice i alate radi lakše provedbe nacionalnih mjera kojima se prenosi Direktiva (čl. 6. st. 4.). Također, ministarstvo nadležno za gospodarstvo dostavlja Europskoj komisiji informacije o provedbi ovog Zakona, a tom tijelu informacije dostavljaju ostala tijela nadležna za provedbu inspekcijskog nadzora. (čl.30). Različita tijela provode inspekcijski nadzor ovisno o prirodi proizvoda i usluga (čl.22. čl. 26.), a neka tijela provode i upravni nadzor u određenom dijelu – ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (čl. 29.). U svakom slučaju, to ne bi mogla/trebala biti inspekcijska tijela. Nigdje u odredbama Zakona ne spominje se određena nadležnost ministarstva nadležnog za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku u vezi s odredbama ovog Zakona, niti obveza ostalih tijela da dostavljaju određene informacije tom ministarstvu. Stoga se postavlja pitanje kako će ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku nadirati primjenu ovog Zakona i moći dati mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona na upit pravnih i fizičkih osoba. S tim u vezi, nije jasno kojem tijelu pravne i fizičke osobe trebaju uputiti zahtjev za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa u skladu s čl. 31. i 31. Zakona o sustavu državne uprave, ministarstvu nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvu nadležno za gospodarstvo ili nekom trećem. Slijedom navedenog, predlaže se jasno propisati koje tijelo je nadležno za primjenu ovog Zakona, kao i za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih. Ako je to ipak ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku predlaže se jasno propisati njegovu nadležnost u tom smislu te propisati obvezu svih nadležnih tijela, uključujući ministarstvo nadležno za gospodarstvo, da ovom ministarstvu dostavljaju informacije o provedbi ovog Zakona. Napominjemo da bi, prema točki 87. Direktive, države članice trebale moći odrediti specijalizirano tijelo za izvršavanje obveza tijelâ za nadzor tržišta ili tijela nadležnih za provjeru usklađenosti usluga u okviru ove Direktive. Države članice trebale bi moći odlučiti da bi ovlasti takvog specijaliziranog tijela trebale biti ograničene na područje primjene ove Direktive ili njezinih određenih dijelova, ne dovodeći u pitanje obveze država članica iz Uredbe (EZ) br. 765/2008. | Nije prihvaćen | Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. Mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa sukladno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.) daje stvarno nadležno tijelo. Stvarna nadležnost za provođenje inspekcijskog nadzora nad tržištem proizvoda i usluga propisana je člankom 22. stavcima 2. i 3. i člankom 26. Prijedloga zakona. |
| 100 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | DIO ŠESTI, Članak 30. | Iza članka 30. predlaže se dodati novi članak 31. (Nadzor nad primjenom Zakona) u kojem se predlaže jasno propisati koje tijelo je nadležno za primjenu ovog Zakona, kao i za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni Zakona. Naime, izrada ovog Zakona evidentno je u nadležnosti ministarstva nadležnog za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku. Stoga bi ovo tijelo bilo, u pravilu i u skladu s propisima o unutarnjem ustrojstvu tijela, nadležno za primjenu Zakona, a time i davanje mišljenja o primjeni Zakona u skladu s čl. 31. i 31. Zakona o sustavu državne uprave. Međutim, ovim zakonom propisuje se da ministarstvo nadležno za gospodarstvo osigurava smjernice i alate radi lakše provedbe nacionalnih mjera kojima se prenosi Direktiva (čl. 6. st. 4.). Također, ministarstvo nadležno za gospodarstvo dostavlja Europskoj komisiji informacije o provedbi ovog Zakona, a tom tijelu informacije dostavljaju ostala tijela nadležna za provedbu inspekcijskog nadzora. (čl.30). Različita tijela provode inspekcijski nadzor ovisno o prirodi proizvoda i usluga (čl.22. čl. 26.), a neka tijela provode i upravni nadzor u određenom dijelu – ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (čl. 29.). U svakom slučaju, to ne bi mogla/trebala biti inspekcijska tijela. Nigdje u odredbama Zakona ne spominje se određena nadležnost ministarstva nadležnog za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku u vezi s odredbama ovog Zakona, niti obveza ostalih tijela da dostavljaju određene informacije tom ministarstvu. Stoga se postavlja pitanje kako će ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku nadirati primjenu ovog Zakona i moći dati mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona na upit pravnih i fizičkih osoba. S tim u vezi, nije jasno kojem tijelu pravne i fizičke osobe trebaju uputiti zahtjev za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa u skladu s čl. 31. i 31. Zakona o sustavu državne uprave, ministarstvu nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvu nadležno za gospodarstvo ili nekom trećem. Slijedom navedenog, predlaže se jasno propisati koje tijelo je nadležno za primjenu ovog Zakona, kao i za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih. Ako je to ipak ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku predlaže se jasno propisati njegovu nadležnost u tom smislu te propisati obvezu svih nadležnih tijela, uključujući ministarstvo nadležno za gospodarstvo, da ovom ministarstvu dostavljaju informacije o provedbi ovog Zakona. Napominjemo da bi, prema točki 87. Direktive, države članice trebale moći odrediti specijalizirano tijelo za izvršavanje obveza tijelâ za nadzor tržišta ili tijela nadležnih za provjeru usklađenosti usluga u okviru ove Direktive. Države članice trebale bi moći odlučiti da bi ovlasti takvog specijaliziranog tijela trebale biti ograničene na područje primjene ove Direktive ili njezinih određenih dijelova, ne dovodeći u pitanje obveze država članica iz Uredbe (EZ) br. 765/2008. | Nije prihvaćen | Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. Mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa sukladno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.) daje stvarno nadležno tijelo. Stvarna nadležnost za provođenje inspekcijskog nadzora nad tržištem proizvoda i usluga propisana je člankom 22. stavcima 2. i 3. i člankom 26. Prijedloga zakona. |
| 101 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | DIO ŠESTI, Članak 30. | Iza članka 30. predlaže se dodati novi članak 31. (Nadzor nad primjenom Zakona) u kojem se predlaže jasno propisati koje tijelo je nadležno za primjenu ovog Zakona, kao i za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni Zakona. Naime, izrada ovog Zakona evidentno je u nadležnosti ministarstva nadležnog za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku. Stoga bi ovo tijelo bilo, u pravilu i u skladu s propisima o unutarnjem ustrojstvu tijela, nadležno za primjenu Zakona, a time i davanje mišljenja o primjeni Zakona u skladu s čl. 31. i 31. Zakona o sustavu državne uprave. Međutim, ovim zakonom propisuje se da ministarstvo nadležno za gospodarstvo osigurava smjernice i alate radi lakše provedbe nacionalnih mjera kojima se prenosi Direktiva (čl. 6. st. 4.). Također, ministarstvo nadležno za gospodarstvo dostavlja Europskoj komisiji informacije o provedbi ovog Zakona, a tom tijelu informacije dostavljaju ostala tijela nadležna za provedbu inspekcijskog nadzora. (čl.30). Različita tijela provode inspekcijski nadzor ovisno o prirodi proizvoda i usluga (čl.22. čl. 26.), a neka tijela provode i upravni nadzor u određenom dijelu – ministarstvo mora, prometa i infrastrukture (čl. 29.). U svakom slučaju, to ne bi mogla/trebala biti inspekcijska tijela. Nigdje u odredbama Zakona ne spominje se određena nadležnost ministarstva nadležnog za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku u vezi s odredbama ovog Zakona, niti obveza ostalih tijela da dostavljaju određene informacije tom ministarstvu. Stoga se postavlja pitanje kako će ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku nadirati primjenu ovog Zakona i moći dati mišljenje o odgovarajućoj primjeni zakona na upit pravnih i fizičkih osoba. S tim u vezi, nije jasno kojem tijelu pravne i fizičke osobe trebaju uputiti zahtjev za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa u skladu s čl. 31. i 31. Zakona o sustavu državne uprave, ministarstvu nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku ili ministarstvu nadležno za gospodarstvo ili nekom trećem. Slijedom navedenog, predlaže se jasno propisati koje tijelo je nadležno za primjenu ovog Zakona, kao i za davanje mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih. Ako je to ipak ministarstvo nadležno za rad, mirovinski sustav, obitelj i socijalnu politiku predlaže se jasno propisati njegovu nadležnost u tom smislu te propisati obvezu svih nadležnih tijela, uključujući ministarstvo nadležno za gospodarstvo, da ovom ministarstvu dostavljaju informacije o provedbi ovog Zakona. Napominjemo da bi, prema točki 87. Direktive, države članice trebale moći odrediti specijalizirano tijelo za izvršavanje obveza tijelâ za nadzor tržišta ili tijela nadležnih za provjeru usklađenosti usluga u okviru ove Direktive. Države članice trebale bi moći odlučiti da bi ovlasti takvog specijaliziranog tijela trebale biti ograničene na područje primjene ove Direktive ili njezinih određenih dijelova, ne dovodeći u pitanje obveze država članica iz Uredbe (EZ) br. 765/2008. | Nije prihvaćen | Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike stručni je nositelj izrade Prijedloga zakona, a sva tijela kojima su ovim Prijedlogom zakona utvrđene određene obveze dionici su u provedbi zakona. Mišljenja pravnim i fizičkim osobama o odgovarajućoj primjeni zakona i drugih propisa sukladno Zakonu o sustavu državne uprave („Narodne novine“, br. 66/19. i 155/23.) daje stvarno nadležno tijelo. Stvarna nadležnost za provođenje inspekcijskog nadzora nad tržištem proizvoda i usluga propisana je člankom 22. stavcima 2. i 3. i člankom 26. Prijedloga zakona. |
| 102 | MARKO BRGIĆ | DIO DEVETI, Članak 37. | Komentar se daje u ime Hrvatskog Telekoma d.d. U članku 37. stavku 1. predlažemo dodavanje sljedeće rečenice: "U slučaju korisnikova pristanka, pružatelji usluga mogu korisnicima i nakon 28. lipnja 2025. isporučiti proizvode kojima su se zakonito koristili za pružanje sličnih usluga prije 28. lipnja 2025." Obrazloženje U tekstu Direktive (EU) 2019/882 i Konačnog prijedloga zakona nema konačnog odgovora na pitanje što s moguće velikom količinom neprilagođenih proizvoda koji se 28. lipnja 2025. i dalje nalaze na zalihama kod pružatelja usluga. Imajući u vidu činjenicu da se zakon donosi samo nekoliko mjeseci prije postavljenih rokova te da od njegovog donošenja do 28. lipnja 2025. više ne postoji razuman rok za prilagodbu sa strogim zahtjevima, pogotovo jer se ti proizvodi u našem slučaju naručuju i nabavljaju od trećih strana godinama unaprijed, smatramo da nam pod takvim okolnostima mora biti ostavljena mogućnost da se takvi proizvodi plasiraju korisnicima i nakon 28. lipnja 2025., ako korisnici na to pristanu. Iz perspektive pružatelja usluga, smatramo da je bezuvjetno inzistiranje na prilagođenosti apsolutno svih proizvoda koji će se nakon 28. lipnja 2025. plasirati korisnicima nerazmjerno cilju zaštite Direktive (EU) 2019/882 i Konačnog prijedloga zakona te će uzrokovati znatnu materijalnu štetu pružateljima usluga, a povrh svega dovesti do enormno štetnih posljedica po okoliš, budući da će se ispravni proizvodi morati uništiti i time stvoriti potpuno nepotreban otpad. To zasigurno nije u skladu s regulativom Europske unije o održivosti (ESG). Konkretno, Hrvatski Telekom d.d., a pretpostavljamo i ostali operatori elektroničkih komunikacijskih usluga, na zalihama imaju ogromnu količinu modema, routera i ostale potrošačke terminalne opreme s interaktivnim računalnim svojstvima koja se upotrebljava za elektroničke komunikacijske usluge, kao i set-top-boxeva (STB), kao potrošačke terminalne opreme s interaktivnim računalnim svojstvima koja se upotrebljava za pristup audiovizualnim medijskim uslugama. Tu je zalihu apsolutno nemoguće plasirati korisnicima prije 28. lipnja 2025. jer se nabavlja znatno unaprijed i u velikim količinama kako bi se u bilo kojem trenutku mogla isporučiti korisnicima u svrhu omogućavanja odgovarajuće usluge ili popravka. Stoga predlažemo opciju koja je iz naše perspektive vrlo razumna te je u potpunom skladu s ciljem i duhom Direktive (EU) 2019/882 i Konačnog prijedloga zakona, a ona je da se nakon 28. lipnja 2025. neprilagođeni proizvodi i dalje mogu plasirati korisnicima koji nemaju potrebu za prilagođenim proizvodima i na to daju izričitu suglasnost. Smatramo da navedeno rješenje predstavlja win-win situaciju za sve uključene dionike iz sljedećih razloga: 1. Pružatelji usluga mogu iskoristiti sve neprilagođene proizvode sa zaliha, čime se prevenira nastanak materijalne štete prema pružateljima usluga i štete za okoliš zbog uništavanja i zbrinjavanja potpuno funkcionalnih proizvoda. 2. Korisnici koji nemaju potrebu za prilagođenim proizvodima neće ni na koji način biti zakinuti ako pristanu na isporuku proizvoda koji nije usklađen, jer na njih ta neusklađenost ne utječe. 3. Svi korisnici koji imaju potrebu za prilagođenim proizvodima i ugovore uslugu nakon 28. lipnja 2025. dobit će takav prilagođeni uređaj. Neće postojati situacija da se neprilagođeni proizvod plasira korisniku koji ima potrebu za prilagođenim proizvodom. Dakle, ovom se dopunom omogućava potpuno jednaka zaštita korisnika koji imaju potrebu za prilagođenim proizvodima u odnosu na postojeći prijedlog, ali se istovremeno izbjegava znatan negativni utjecaj na imovinu pružatelja usluga i okoliš, pa stoga smatramo kako bi se svakako trebala uvažiti. | Nije prihvaćen | Nije moguće izmijeniti članak 37. na način da se isti ne primjenjuje na sve proizvode obuhvaćane područjem primjene Prijedloga zakona u slučaju pristanka korisnika, a s obzirom da bi isto bilo protivno samoj svrsi donošenja Prijedloga zakona, odnosno usklađenosti zakona i drugih propisa država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost tih proizvoda i usluga. Pored toga, ističemo da je člankom 17. Prijedloga zakona propisana mogućnost primjene instituta temeljne promjene i nerazmjernog opterećenja sukladno kojem je gospodarski subjekt dužan primijeniti zahtjev za pristupačnost iz članka 6. Prijedloga zakona samo u mjeri u kojoj pristupačnost: - ne zahtijeva znatne promjene proizvoda ili usluge zbog kojih se iz temelja mijenja osnovna priroda proizvoda ili usluge i - ne uzrokuje nametanje nerazmjernog opterećenja tom gospodarskom subjektu. |
| 103 | HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA | DIO DEVETI, Članak 37. | Članicu Udruženja trgovine HGK zanima znači li odredba stavka 1. ovoga članka da primjerice pružatelji usluge e-trgovine, koji za operacije svoje e-trgovine koriste određeni proizvod (npr. e-commerce platformu Magento), nisu obvezni prilagoditi svoju e-trgovinu zahtjevima pristupačnosti prije 28.6.2030.? Isto tako, zanima ih misli li se u stavku 2. ovoga članka na ugovore o uslugama između pružatelja usluge koji je obveznik ovog Zakona i potrošača, ili se misli na ugovore o uslugama između pružatelja usluge koji je obveznik ovog Zakona i druge pravne osobe, npr. one koja operatoru e-trgovine (trgovcu) pruža uslugu implementacije i održavanja e-trgovine? | Primljeno na znanje | Članak 37. stavak 1. Prijedloga zakona odnosi se na sve proizvode obuhvaćene područjem primjene Prijedloga zakona koji se koriste za pružanje usluge, osim na samoposlužne terminale na koje se primjenjuje članak 37. stavak 3. Iz opisa platforme koju navodite kao primjer, može se zaključiti da se takva platforma ne može smatrati proizvodom u smislu članka 3. stavka 1. Prijedloga zakona. Odnosno, takva platforma smatrala bi se dijelom usluge e-trgovine kako je definirana člankom 5. točkom 25. Prijedloga zakona, a prema kojoj je „usluga e-trgovine” usluga koja se pruža na daljinu putem internetske stranice i usluga na mobilnom uređaju, elektroničkom sredstvu i na pojedinačni zahtjev potrošača s ciljem sklapanja potrošačkog ugovora. Shodno tome, na uslugu e-trgovine bi se primjenjivao prijelazni režim propisan člankom 37. stavak 2. Prijedloga zakona, a sukladno kojem se ugovori o uslugama sklopljeni prije 28. lipnja 2025. mogu nastaviti primjenjivati bez izmjena do njihova isteka, ali ne dulje od pet godina od tog datuma. |
| 104 | HRVATSKI SAVEZ GLUHIH I NAGLUHIH | PRILOG I., Odjeljak IV. | Kod b). ii. potrebno je nakon tumačenje dodati i prijevod tako da navedena točka glasi: "ii. osiguravanje toga da sastavnice pristupačnosti (usluge pristupa) audiovizualnih medijskih usluga kao što su titlovi za gluhe i nagluhe osobe, zvučni opis, izgovoreni titlovi, tumačenje i prijevod na znakovni jezik u potpunosti budu preneseni s odgovarajućom kvalitetom za vjeran prikaz i sinkronizirani sa zvukom i videom te da korisniku pritom omogućuju kontrolu nad svojim prikazom i uporabom." Objašnjenje: Hrvatski znakovni jezik je izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj, samosvojan je jezični sustav s vlastitim gramatičkim pravilima, potpuno neovisan o jeziku čujućih osoba (Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj, NN 82/15). Kao i u slučaju govorenih jezika ne govorimo samo o tumačenju s jednog jezika na drugi nego i o prijevodu s jezika na jezik. | Prihvaćen | Prihvaća se prijedlog za izmjenu Priloga I. Odjeljka IV. točke b) podtočke ii. te ista sada glasi: “ii. osiguravanje toga da sastavnice pristupačnosti (usluge pristupa) audiovizualnih medijskih usluga kao što su titlovi za gluhe i nagluhe, zvučni opis, izgovoreni titlovi, prijevod i tumačenje na znakovni jezik u potpunosti budu preneseni s odgovarajućom kvalitetom za vjeran prikaz i sinkronizirani sa zvukom i videom te da korisniku pritom omogućuju kontrolu nad svojim prikazom i uporabom.” |
| 105 | HRVATSKI SAVEZ GLUHIH I NAGLUHIH | PRIJEDLOG ZAKONA O ZAHTJEVIMA ZA PRISTUPAČNOST PROIZVODA I USLUGA, PRILOG II. | Kod 1. Pružanje informacija pod b) iii. dodati " i prijevod na znakovni jezik" tako da točka iii. glasi: " pružanje titlova i prijevoda na znakovni jezik kada postoje videoupute U ODJELJKU IV.: PRIMJERI KOJI SE ODNOSE NA DODATNE ZAHTJEVE ZA PRISTUPAČNOST POSEBNIH USLUGA: kod a) ii. potrebno je izbrisati riječ "međusobnoj" tako da točka ii. glasi "osiguravanje mogućnosti da se gluhe osobe koriste znakovnim jezikom u komunikaciji". Obrazloženje: osim međusobne komunikacije između gluhih osoba, komunikacija se odvija i između gluhe i čujuće osobe uz podršku prevoditelja znakovnog jezika i/ili korištenje pomoćne tehnologije Točku b) ii. potrebno je nadopuniti s rječima "i prijevod" tako da isti glasi: "podupiranje mogućnosti odabira, personalizacije i prikaza „usluga pristupa” kao što su titlovi za gluhe i nagluhe osobe, zvučni opis, izgovoreni titlovi, tumačenje i prijevod na znakovni jezik, osiguravanjem načina djelotvornog bežičnog povezivanja sa slušnim tehnologijama ili pružanjem korisničkih komandi za aktiviranje „usluga pristupa” audiovizualnim medijskim uslugama, ističući ih na jednak način kao i osnovne medijske komande;" | Nije prihvaćen | Prijedlog da se točka b)iii. nadopuni s “i prijevod na znakovni jezik” se ne prihvaća jer se radi o prijevodu teksta Direktive (EU) 2019/882, Priloga II Okvirni neobvezujući primjeri mogućnih rješenja kojima se doprinosi ispunjavanju zahtjeva za pristupačnost iz Priloga I. Ne prihvaća se prijedlog da se kod a) ii. izbriše riječ "međusobnoj" prihvaća jer se radi o prijevodu Direktive (EU) 2019/882 u kojoj je navedeno „Providing that deaf persons can use sign language to communicate among themselves“. Vezano uz gore navedeno ističemo da se radi o neobvezujućim primjerima te da Zakonom o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br, 82/15.) propisano pravo gluhih i gluhoslijepih osoba te drugih osoba s komunikacijskim teškoćama na korištenje, informiranje i obrazovanje na hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije koji odgovaraju njihovim individualnim potrebama, a u svrhu izjednačavanja mogućnosti pristupa socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju te omogućavanju ravnopravnog ostvarivanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda. |
| 106 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | PRIJEDLOG ZAKONA O ZAHTJEVIMA ZA PRISTUPAČNOST PROIZVODA I USLUGA, PRILOG II. | Kao primjer, predlaže se opisati stavljanje QR koda na proizvodu odnosno pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv. Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla prepoznati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom obliku. | Nije prihvaćen | Prijedlog da se točka b)iii. nadopuni s “i prijevod na znakovni jezik” se ne prihvaća jer se radi o prijevodu teksta Direktive (EU) 2019/882, Priloga II Okvirni neobvezujući primjeri mogućnih rješenja kojima se doprinosi ispunjavanju zahtjeva za pristupačnost iz Priloga I. Ne prihvaća se prijedlog da se kod a) ii. izbriše riječ "međusobnoj" prihvaća jer se radi o prijevodu Direktive (EU) 2019/882 u kojoj je navedeno „Providing that deaf persons can use sign language to communicate among themselves“. Vezano uz gore navedeno ističemo da se radi o neobvezujućim primjerima te da Zakonom o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br, 82/15.) propisano pravo gluhih i gluhoslijepih osoba te drugih osoba s komunikacijskim teškoćama na korištenje, informiranje i obrazovanje na hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije koji odgovaraju njihovim individualnim potrebama, a u svrhu izjednačavanja mogućnosti pristupa socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju te omogućavanju ravnopravnog ostvarivanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda. U Prilogu II. utvrđeni su okvirni neobvezujući primjeri mogućih rješenja kojima se doprinosi ispunjavanju zahtjeva za pristupačnost iz Priloga I. ovog Prijedloga zakona, odnosno isti ne sadrži sva moguća rješenja kojima se sukladnost sa zahtjevima za pristupačnost može osigurati. Pored toga, potrebno je uzeti u obzir da su navedeni primjeri izrađeni uzimajući u obzir da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Što se tiče propisivanja obveze stavljanja QR koda na proizvod ili pakiranje na način da bude taktilno prepoznatljiv, ističemo da bi uvođenje novih zahtjeva za pristupačnost pored onih propisanih Prijedlogom zakona bilo u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 prema kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 107 | NIKOLA GLIBO | PRIJEDLOG ZAKONA O ZAHTJEVIMA ZA PRISTUPAČNOST PROIZVODA I USLUGA, PRILOG II. | Kao primjer, predlaže se opisati stavljanje QR koda na proizvodu odnosno pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv. Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla prepoznati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom obliku. | Nije prihvaćen | U Prilogu II. utvrđeni su okvirni neobvezujući primjeri mogućih rješenja kojima se doprinosi ispunjavanju zahtjeva za pristupačnost iz Priloga I. ovog Prijedloga zakona, odnosno isti ne sadrži sva moguća rješenja kojima se sukladnost sa zahtjevima za pristupačnost može osigurati. Pored toga, potrebno je uzeti u obzir da su navedeni primjeri izrađeni uzimajući u obzir da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Što se tiče propisivanja obveze stavljanja QR koda na proizvod ili pakiranje na način da bude taktilno prepoznatljiv, ističemo da bi uvođenje novih zahtjeva za pristupačnost pored onih propisanih Prijedlogom zakona bilo u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 prema kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |
| 108 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRIJEDLOG ZAKONA O ZAHTJEVIMA ZA PRISTUPAČNOST PROIZVODA I USLUGA, PRILOG II. | Kao primjer, predlaže se opisati stavljanje QR koda na proizvodu odnosno pakiranju koji će biti taktilno prepoznatljiv. Na taj način slijepa osoba može ili bi mogla prepoznati da postoji QR kod na proizvodu/pakiranju pa bi ga mogla skenirati, koristeći se vlastitim mobilnim telefonom i na taj način dobiti sve informacije na pristupačan način. QR kod može koristiti i osobama bez invaliditeta koje žele dobiti informacije o proizvodu u digitalnom obliku. | Nije prihvaćen | U Prilogu II. utvrđeni su okvirni neobvezujući primjeri mogućih rješenja kojima se doprinosi ispunjavanju zahtjeva za pristupačnost iz Priloga I. ovog Prijedloga zakona, odnosno isti ne sadrži sva moguća rješenja kojima se sukladnost sa zahtjevima za pristupačnost može osigurati. Pored toga, potrebno je uzeti u obzir da su navedeni primjeri izrađeni uzimajući u obzir da se Prijedlog zakona ne primjenjuje na sve proizvode, već samo na proizvode obuhvaćene područjem primjene te navedene u članku 3. stavku 1. Prijedloga zakona. Što se tiče propisivanja obveze stavljanja QR koda na proizvod ili pakiranje na način da bude taktilno prepoznatljiv, ističemo da bi uvođenje novih zahtjeva za pristupačnost pored onih propisanih Prijedlogom zakona bilo u suprotnosti s točkom 21. Preambule Direktive (EU) 2019/882 prema kojoj bi zahtjeve za pristupačnost trebalo uvesti na način kojim se najmanje opterećuje gospodarske subjekte i države članice. |