Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ZRINKA HUĐEK-LESKOVAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU Iz pregleda izmjena i dopuna koje su predmet ovog zakona proizlazi da su apsolutno svi prijedlozi Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) koji su izneseni u nekoliko navrata u posljednjih nekoliko godina potpuno ignorirani od strane zdravstvene administracije stoga ovim putem dostavljamo još jednom sve prijedloge koje smo nebrojeno puta prezentirali: PRIJEDLOZI IZMJENA I DOPUNA ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU (u daljnjem tekstu: ZOZO) 1/ Standardi i normativi zdravstvene zaštite Članak 33. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranja Predlaže se da se Odluka o standardima i normativima zdravstvene zaštite donosi obvezno za svaku kalendarsku godinu što bi ugovornim partnerima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) omogućilo jasan uvid o tome što pokriva osnovno, a što dopunsko zdravstveno osiguranje. Odlukom o standardima i normativima zdravstvene zaštite Zavod bi trebao definirati vremenski normative za određene postupke. 2/ Sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite (u daljnjem tekstu: participacija) Članak 35. stavak 3. ZOZO Prijedlog da participacija bude prihod izabranih doktora primarne zdravstvene zaštite odnosno da ostane izvršiteljima usluge kao što je to slučaj i sa svim ostalim ugovornim partnerima Zavoda. KoHOM smatra diskriminirajućim da svi ugovorni partneri imaju pravo zadržati kao prihod naplaćene iznose na ime participacije, dok su jedino izabrani doktori primarne zdravstvene zaštite taj iznos dužni naplatiti i proslijediti Zavodu. S tim u svezi predlažemo da se Članak 35. stavak 3. mijenja i ubuduće glasi: "Sredstva ostvarena sudjelovanjem osigurane osobe u troškovima zdravstvene zaštite iz članka 19. stavaka 3. i 4. i članka 20. stavka 5. ovog Zakona prihod su ugovornih subjekata Zavoda i ugovornih isporučitelja pomagala." 3/ Utvrđivanje i vođenje privremene nesposobnosti za rad Članak 46. ZOZO 3.1. Predlaže se obvezno kontroliranje osiguranika koji su privremeno nesposobni za rad u kontinuitetu duže od 90 dana, i to od strane liječničkih povjerenstava Zavoda. 3.2. U okviru iste odredbe predlažemo da se izabranom liječniku djeteta (pedijatar / liječnik obiteljske medicine) omogući otvaranje i vođenje privremene nesposobnosti za rad roditelja djeteta kada je privremena nesposobnost uvjetovana potrebama djeteta, a kako bi se izabrani obiteljski liječnici roditelja djeteta makar u tom pogledu administrativno rasteretili. Provedba navedenog prijedloga ne bi predstavljala dodatno opterećenje izabranom liječniku djeteta, budući da isti već i sada sve podatke potrebne za određivanje privremene nesposobnosti za rad ispisuje na preporuku za otvaranje privremene nesposobnosti za rad roditelju djeteta. 3.3. Isto tako predlažemo omogućiti izabranim doktorima dentalne medicine da sami utvrđuju i vode privremenu nesposobnost za rad po indikacija iz pripadajuće djelatnosti (kao što to rade i izabrani ginekolozi). Time se doktori dentalne medicine ne bi ništa više opteretili (ionako pišu potvrde), obiteljski doktori bi se rasteretili, a pacijentu bi se olakšalo da ne mora hodati od jednog doktora do drugog. 3.4. Predlažemo i da u slučajevima kratkih i samoizlječivih bolesti, radnik u dogovoru s poslodavcem može do 5 radnih dana u kontinuitetu ostvariti prava na temelju privremene nesposobnosti za rad bez izdavanja doznaka i drugih oblika potvrda o bolesti od strane izabranog liječnika, tj. da isto rješava izravno s poslodavcem. 4/ Ostvarivanje prava osiguranika na naknadu troškova prijevoza (putni nalozi) Članak 65. st. 4. ZOZO Predlažemo izmjenu na način da osiguranik pravo na nadoknadu troškova prijevoza ostvaruje isključivo temeljem dostave vjerodostojnog dokaza Zavodu, a koji potom vrši provjeru i odlučuje o osiguranikovom pravu na troškove prijevoza. Zamisao je da osiguraniku putni nalog ne izdaje izabrani liječnik. 5/ Ukidanje obveze zahtijevanja naknade štete od doktora primarne zdravstvene zaštite Članak 145. točka 1. ZOZO Prijedlažemo da se navedena odredba briše budući da Zavod već ima propisanu zakonsku obvezu potraživanja naknade štete odnosno povrata sredstava od osiguranika sukladno članku 137. ovog Zakona. S obzirom na postojanje drugih mogućnosti da Zavod naplati eventualnu štetu, jednostavno nije potrebno obvezivati Zavod da štetu mora naplatiti od liječnika. U ime KoHOM-a, Zrinka Huđek-Leskovar, predsjednica KoHOM-a Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
2 PUČKI PRAVOBRANITELJ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU U skladu s ovlastima koje proizlaze iz članka 18. st. 2. Zakona o pučkom pravobranitelju (NN br. 76/12) te Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08, 112/12, dalje u tekstu: ZSD) dostavljamo naše mišljenje, s preporukama i prijedlozima na Nacrt prijedloga, kako u odnosu na članke koji su predmet ovih izmjena, tako i onih koji to nisu. Uvodno skrećemo pažnju kako samostalni dokument Obrazloženje objavljen uz Nacrt prijedloga, kao niti obrazloženje navedeno u Nacrtu prijedloga, nije u skladu s Poslovnikom Hrvatskog sabora (NN br. 81/13, 113/16, 69/17, 29/18), u kojemu je člankom 175. propisano da se u obrazloženju prijedloga zakona daje objašnjenje pojedinih odredbi koje sadrži prijedlog zakona. Međutim, u obrazloženjima uz Nacrt prijedloga ne daje se objašnjenje, nego se samo prepričavaju pojedine odredbe, bez da se pojašnjava njihov cilj i svrha, način primjene i očekivani učinak, slijedom čega je dodatno zahtjevno davati obrazloženo mišljenje na iste. Mišljenje u odnosu na odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koje nisu obuhvaćene ovim Nacrtom prijedloga: Članci 10. i 12. Člankom 10. se određuje koje osobe mogu steći status osigurane osobe kao članovi obitelji osiguranika te su sukladno stavku 1. točki 3. to i djeca ako ih osiguranik uzdržava (međutim nije jasno koja je to kategorija djece s obzirom na odredbu članka 9. Zakona). Nadalje, u članku 12. stavku 1. propisano je da taj status mogu zadržati najduže do navršene 18. godine života. Pučkoj pravobraniteljici javljaju se roditelji koji plaćaju doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje, a čija djeca su navršila 18 godina života, no nisu zaposlena, ne školuju se ili se ne školuju redovno (izvanredni studenti), a izgubila su status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Budući da njih roditelji i dalje uzdržavaju, pitaju zašto ih ne mogu osigurati kao članove obitelji osiguranika. S obzirom na okolnost da se radi o uzdržavanim članovima koji ne mogu steći obvezno zdravstveno osiguranje po drugoj osnovi i ne mogu samostalno plaćati doprinose, predlažemo da se osiguravanje kao članovima obitelji omogući i za djecu koja su navršila 18 godina života, ako ih roditelji uzdržavaju. Predlažemo da se po uzoru na definiciju uzdržavanih članova uže obitelji iz Zakona o porezu na dohodak (članak 14. stavak 5., NN br. 115/16, 106/18, 121/19. 32/20. 138/20. 151/22, 114/23, 152/24) u svrhu stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju članovima obitelji smatraju i djeca nakon završenog redovnog školovanja do prvog zapošljavanja, ako nemaju sredstava za uzdržavanje i ako ih osiguranik uzdržava. U skladu s time predlažemo izmijeniti odredbe članaka 10. i 12.   Članak 39. Ovim člankom definiraju se okolnosti u kojima osiguranicima pripada pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad pri čemu je stavkom 1. točkom 5. određeno da to pravo pripada osiguraniku i dok njeguje oboljelog člana uže obitelji – dijete, supružnika i životnog partnera. Predlažemo da se ovaj stavak doradi tako da se među okolnosti minimalno doda i njega oboljelog roditelja/posvojitelja. Pučka pravobraniteljica već godinama u godišnjim izvješćima, ali i u pojedinačnim predmetima, ističe kako nisu stvoreni preduvjeti za izvršavanje obveze iz članka 64. stavka 4. Ustava RH prema kojemu su se djeca dužna brinuti za stare i nemoćne roditelje. Zakonom o radu osigurano je pravo radnika na neplaćeni dopust u ukupnom trajanju od pet radnih dana godišnje za pružanje osobne skrbi, što nije dostatno za pružanje skrbi starim, teško oboljelim i nemoćnim roditeljima. S obzirom na Ustavnu obvezu djece da brinu za stare i nemoćne roditelje smatramo kako je nužno potrebno omogućiti korištenje privremene nesposobnosti za rad i naknade tijekom njezinog trajanja za osiguranike koji skrbe o roditeljima/posvojiteljima. Istovremeno, smatramo da je životno potrebno i opravdano da se isto odnosi i na unuke koji brinu za svoje bake i djedove (u situacijama kada roditelji to nisu u mogućnosti, primjerice jer nisu više živi), kao i braću/sestre i nećake (za one koji nisu imali djecu, pa niti unuke, često ovu brigu životno preuzimaju braća ili sestre ili nećaci). Stoga predlažemo razmotriti da se pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad omogući i za osiguranika koji skrbi za članove svoje uže obitelji, kako je ona definirana člankom 86. stavkom 3. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23). Nastavno na ovaj prijedlog predlažemo uskladiti i odredbu članka 45. stavka 4. Zakona. Također, kako bi se izbjegle nejasnoće kod primjene u praksi, predlažemo da se terminologija iz ovog članka uskladi s Obiteljskim zakonom i Zakonom o životnom partnerstvu, odnosno s terminologijom iz članka 10. Zakona. Članak 62. Ovim člankom određuje se kada osigurana osoba ima pravo na naknadu troškova prijevoza u vezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja kada je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena izvan mjesta svog prebivališta, a člankom 62. stavkom 2. kao jedan od potrebnih uvjeta propisuje se i uvjet udaljenosti od 50 kilometara od mjesta prebivališta do mjesta upućivanja na liječenje. S obzirom da mnoge zdravstvene usluge nisu dostupne građanima u mjestima njihova stanovanja, kako bi se osigurala jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite zajamčena Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (NN br. 100/18, 125/19, 147/20, 119/22, 156/22, 33/23, 36/24), odnosno kako bi građani neovisno o tome gdje žive imali dostupnu potrebnu zdravstvenu zaštitu, predlažemo revidirati uvjet potrebne kilometraže. Naime, nekim građanima koji se moraju liječiti udaljeno od svog mjesta prebivališta, ako si ne mogu priuštiti trošak prijevoza, a ako ne mogu dobiti niti naknadu, zdravstvena zaštita postaje nedostupna. Predlažemo stoga da se broj kilometara koji su uvjet za ostvarivanje naknade za troškove prijevoza u članku 62. stavku 2. smanji s 50 na 30 kilometara kako je bilo određeno u ranijem Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju, a što je povećano na 50 kilometara trenutno važećim Zakonom iz 2013. g. Nadalje, predlažemo da se članak 62. stavci 1. i 2. izmijene tako da se izbjegne korištenje termina “mjesto” budući da pučka pravobraniteljica već niz godina upozorava kako je naknadnim definiranjem “mjesta” u Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN br. 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 123/16, 129/17, 9/21, 90/22, 147/22, 156/22, 73/23, 76/23) HZZO suzio Zakonom priznato pravo na naknadu za troškove prijevoza. Stoga predlažemo da se umjesto termina “mjesto prebivališta/boravišta” te “mjesto” za označavanje lokacije zdravstvene ustanove, koriste samo termini prebivalište/boravište osigurane osobe te zdravstvena ustanova/ordinacija/isporučitelj ortopedskog pomagala kako bi se udaljenost određivala od adrese prebivališta/boravišta osobe koja je upućena na liječenje i zdravstvene ustanove/ordinacije na koju je upućena na liječenje tj. adrese isporučitelja pomagala. Članak 65. Člankom 65. stavkom 1. određuje se što se podrazumijeva pod naknadom za troškove prijevoza, odnosno to je naknada za troškove prijevoza javnim prijevoznim sredstvom po najnižoj cijeni i prema najkraćoj relaciji prema službenom daljinomjeru javnog prijevoznika. Budući da se ova definicija ispostavila višestruko problematičnom, jer za sobom povlači tumačenje i praksu HZZO-a da se udaljenost računa od kolodvora ili najbliže stanice sredstva javnog prijevoza u mjestu prebivališta osobe upućene na liječenje do kolodvora ili stanice sredstva javnom prijevoza u mjestu gdje je osoba upućena na liječenje, što dovodi do toga da se naknada ne priznaje nekim osiguranim osobama koje do mjesta liječenja moraju prijeći više od 50 kilometara i ne odgovara stvarnoj udaljenosti koju osigurana osoba mora prijeći, predlažemo da se u ovom članku jasnije definira kako se izračunava udaljenost. Također predlažemo da se naknada određuje prema prijeđenoj udaljenosti, a ne prema cijeni karte javnog prijevoza. Ovo dodatno predlažemo i stoga što do nekih mjesta u RH uopće ne vozi javni prijevoz pa je upitno kako se određuje udaljenost sukladno podacima javnih prijevoznika u takvim slučajevima. Predlažemo da se udaljenost određuje prema broju prijeđenih kilometara od prebivališta/boravišta osobe upućene na liječenje do zdravstvene ustanove/ordinacije u koju je upućena na liječenje ili isporučitelja pomagala. Nadalje, predlažemo da se naknada određuje kao umnožak prijeđenih kilometara i nekog fiksnog iznosa (npr. postotka osnovice), a koji mora biti određen tako da umnožak ne smije davati manji iznos od iznosa karte javnog prijevoza na toj relaciji. Članak 119. Ovim se člankom uređuju početak, trajanje i prestanak statusa osiguranih osoba, a stavkom 2. propisuje se da osiguranoj osobi prestaje status među ostalim, u slučaju prijave privremenog odlaska izvan RH ako je njezin status uvjetovan prebivalištem, stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u RH te ako ovim Zakonom, propisima EU-a i međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno. Zbog uvođenja ove okolnosti u uvjete za prestanak statusa, obvezno zdravstveno osiguranje izgubili su hrvatski studenti koji redovno studiraju u drugim državama članicama EU-a, inače osigurani temeljem osnove iz članka 7. stavka 1. točke 15. Zakona, koji sada u državi studiranja ne mogu ostvarivati zdravstvenu zaštitu temeljem Europske kartice zdravstvenog osiguranja, a nemaju obvezno zdravstveno osiguranje niti kada se vrate u RH. Iako i prema trenutnoj odredbi postoji mogućnost da HZZO ne odjavljuje ovu kategoriju osiguranih osoba iz obveznog zdravstvenog osiguranja, budući da je sloboda kretanja pravo građanina EU-a, a odjava iz zdravstvenog osiguranja studente odvraća od korištenja ove slobode, HZZO ih odjavljuje ako prijave privremeni odlazak izvan RH. Kako bi se osiguralo da hrvatski studenti/učenici koji se redovito školuju u drugim državama članicama i imaju prebivalište u RH zadrže i obvezno zdravstveno osiguranje u RH predlažemo doraditi članak 119. stavak 1. tako da se uvede iznimka od prestanka statusa za one osigurane osobe koje prijave privremeni odlazak izvan RH ako se redovno školuju u drugoj državi članici EU-a. Članak 120. Ovim se člankom utvrđuje kada prestaje i završava status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju te se u stavku 2. propisuje da status, odnosno prestanak statusa osigurane osobe HZZO utvrđuje u pravilu bez donošenja rješenja, dok se u stavku 3. propisuje da se rješenje donosi iznimno, odnosno na zahtjev osobe kojoj je utvrđen status osigurane osobe, odnosno prestanak tog statusa. Nadalje, članak 122. stavak 3. propisuje da ako HZZO ne prihvati podnesenu prijavu ili utvrdi status osigurane osobe po nekoj drugoj osnovi, odnosno ospori status u obveznom zdravstvenom osiguranju zbog nepostojanja okolnosti na osnovu kojih je taj status utvrđen, o tome donosi rješenje. Međutim, kada pučka pravobraniteljica u postupcima pokrenutima temeljem pritužbi građana zbog gubitka statusa u obveznom osiguranju od HZZO-a traži informaciju o tome je li donio rješenje o odjavi, HZZO navodi da nije obvezan donositi rješenja o odjavi sukladno članku 120. Zakona. Stoga predlažemo da se u članku 120. stavku 3. propiše da se rješenje iznimno od stavka 2. ovog članka donosi kada se osiguraniku ukida status osigurane osobe te dodatno i na zahtjev osobe kojoj je utvrđen status osigurane osobe, odnosno prestanak tog statusa u skladu sa stavkom 2. ovoga članka. Ovakva izmjena je nužna kako bi građanima bilo zajamčeno Ustavno pravo na žalbu te sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata, a s obzirom na gore pojašnjenu praksu HZZO-a. Potreba za ovakvom doradom proizlazi i iz toga se pučkoj pravobraniteljici javljaju građani koji godinama nisu koristili zdravstvenu zaštitu i stoga nisu znali da im je ukinut status u obveznom zdravstvenom osiguranju već su to saznali u trenutku kada im je zdravstvena zaštita bila potrebna, a tada ju nisu mogli ostvariti. Članak 133. Ovim člankom uređuje se dospjelost zahtjeva za isplatu drugih novčanih naknada iz Zakona. S obzirom da je člankom 133. stavkom 1. izrijekom propisano da zahtjev dospijeva 60. dana od dana zaprimanja zahtjeva osigurane osobe u HZZO-u, a da postoje situacije kada osigurana osoba ne može predati zahtjev, npr. zbog teške bolesti ili smrti ili je riječ o djetetu, potrebno je omogućiti da zahtjev predaju i druge osobe. Prema trenutnim odredbama Zakona naknade se mogu nasljeđivati samo ako je osigurana osoba predala zahtjev prije smrti, čak i kada je vlastitim sredstvima podmirila trošak koji bi joj bio podmiren da nije preminula prije predaje zahtjeva. Također, ukazujemo i da je dospijeće od 60 dana dugo razdoblje pogotovo za one osigurane osobe koje se više mjeseci liječe izvan svog prebivališta te se može dogoditi da dva mjeseca moraju samostalno pokrivati troškove prijevoza prije nego dobiju isplatu naknade od HZZO-a. Stoga predlažemo ovaj rok skratiti na 30 dana. U skladu s gore navedenim predlažemo izmijeniti članak 133. stavak 1. tako da glasi: Članak 133. Zahtjev za isplatu drugih novčanih naknada utvrđenih ovim Zakonom dospijeva 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva u Zavodu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 PRAVOBRANITELJ/ICA ZA RAVNOPRAVNOST SPOLOVA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, dipl. iur. (dalje u tekstu: Pravobraniteljica) sukladno odredbi članka 22. stavak 1. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ broj 82/08, 69/17; dalje u tekstu: Zakon) prati provedbu Zakona i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova. Slijedom opisane nadležnosti, Pravobraniteljica je razmotrila Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (dalje u tekstu: Nacrt Zakona) te u nastavku dostavlja svoje mišljenje na isti. Prije svega, Pravobraniteljica pozdravlja izmjene kojima se propisuju iznimke od obveze osobnog pristupa HZZO-u za osigurane osobe za vrijeme korištenja prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, kao i za osigurane osobe koje su zbog zdravstvenog stanja ili drugog objektivnog razloga opravdano spriječene u izvršenju svoje zakonske obveze dok traje objektivna nemogućnost pod uvjetom da su o istome obavijestile Zavod. Također, Pravobraniteljica pozdravlja izmjene i dopunu usmjerene na povećanje naknada plaće koje mogu ostvariti osiguranici/e u okviru obveznoga zdravstvenog osiguranja za vrijeme privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad, a za što se kontinuirano zalagala u svom dosadašnjem radu. Pravobraniteljica smatra važnim ponoviti i svoje primjedbe koje je iznijela tijekom prošle izmjene i dopune Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, a koje su tada bile primljene na znanje. Pravobraniteljica smatra kako bi, sukladno članku 19. stavak 2. važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, HZZO trebao u cijelosti osiguravati plaćanje zdravstvene usluge za prekid trudnoće. Naime, cijena prekida trudnoće je trenutno velika prepreka ženama u smislu dostupnosti te zdravstvene usluge u Republici Hrvatskoj. Takav trend nije u skladu s preporukom Odbora za ukidanje diskriminacije žena UN-a, koja se kreće u smjeru općeg nenaplaćivanja prekida trudnoće. Naime, Odbor je u Zaključnim primjedbama (2015.) na objedinjeno 4. i 5. izvješće Republike Hrvatske o provedbi Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena u svrhu osiguranja pristupa sigurnom prekidu trudnoće i kontracepcijskim sredstvima pozvao Hrvatsku da osigura opće pokrivanje troškova legalno induciranog prekida trudnoće i suvremene kontracepcije iz sredstava HZZO-a. U slučaju objektivne procjene da takva mogućnost u ovom trenutku nije ostvariva u nacionalnom zdravstvenom sustavu, Pravobraniteljica preporučuje da se nepristupačnost cijene prekida trudnoće barem djelomično ublaži uvođenjem pravila socijalnog/dohodovnog cenzusa, prema kojem bi posebno ranjivim skupinama žena s nedovoljnim financijskim mogućnostima troškove prekida trudnoće (djelomično ili u potpunosti) pokrivalo zdravstveno osiguranje. Na taj način bi se olakšala dostupnost te zdravstvene usluge ženama iz najugroženijih socijalnih slojeva i depriviranih sredina. S tim u vezi, Pravobraniteljica ukazuje i kako je 11.9.2024. Odbor za ljudska prava UN-a u Zaključnim primjedbama na 4. periodično izvješće RH o provedbi Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima istaknuo kao se žene u RH još uvijek susreću s preprekama u pristupu zakonitom i sigurnom prekidu trudnoće, uključujući financijske i geografske prepreke. Izrazio je zabrinutost zbog velikog broja zdravstvenih radnika koji odbijaju vršiti prekid trudnoće zbog priziva savjesti, stigmatizacije pacijentica, propuste u informiranju, nedostupnosti sredstava protiv bolova te psihičkog i verbalnog zlostavljanja. Stoga je Republiku Hrvatsku pozvao da osigura da korištenje priziva savjesti ne narušava pristup zakonitom i sigurnom prekidu trudnoće i postabortivnoj skrbi (t.26.a); osigura da se troškovi pobačaja i postabortivne skrbi pokrivaju iz sredstava nacionalnog osiguranja i uspostavi prikladne mehanizme za dostupnost usluga za žene i djevojke izvan tog sustava, uključujući migrantice (t.26.b); poduzme prikladne mjere za suzbijanje stigmatizacije žena koje traže informacije i usluge vezano uz pobačaj, uključujući usavršavanje zdravstvenih radnika o reproduktivnom zdravlju i pravima (t.26.c); osigura da navodna kršenja reproduktivnih prava žena budu žurno i učinkovito istražena, a počinitelji odgovarajuće procesuirani i sankcionirani (t.26.d). Nadalje, Pravobraniteljica ponovno ukazuje i na problematiku vezanu za položaj transrodnih osoba pri čemu se ističe problem različitog tretmana ovih osoba po pitanju prava na dostupnost zdravstvenih usluga. Naime, Pravobraniteljica se još ranije u više navrata, postupajući po pritužbama građana/građanki, obraćala Ministarstvu zdravstva, HZZO-u i Nacionalnom zdravstvenom vijeću s upitima vezano uz rješavanje navedene problematike u smislu standardizacije postupanja i izrade hodograma, a kako bi se izbjeglo različito tretiranje transrodnih osoba u istim ili sličnim situacijama, odnosno diskriminacija temeljem rodnog identiteta u području pružanja zdravstvenih usluga upravo iz razloga što ne postoji unaprijed propisan hodogram i troškovnik koji bi na jasan, transparentan i nedvojben način propisivao koji trošak u postupku spolne tranzicije osiguranicima osnovnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja snosi država, a koji sami osiguranici. Ministarstvo je pisanim putem obavijestilo Pravobraniteljicu kako problem u osnovi ne bi trebao postojati, jer je, kako su naveli u svom dopisu, na liječniku specijalisti da na temelju utvrđene medicinske dokumentacije, odnosno opravdanosti medicinskog zahvata, izda odobrenje za provođenje dijagnostičko-terapijskog postupka na teret obveznog zdravstvenog osiguranja, sugerirajući svojim odgovorom da na odluku liječnika specijaliste, niti Ministarstvo niti HZZO nemaju mogućnost nikakvog utjecaja. Iz navedenoga proizlazi da se radi o diskrecijskoj ocjeni liječnika specijalista uslijed čega očito dolazi do neujednačene prakse te unošenja pravne nesigurnosti među ovim osobama. Iako su osobe pogođene ovim problemom mahom postupale prema uputi Ministarstva te na temelju odobrenja liječnika specijalista o opravdanosti medicinskog zahvata, pokušavale ostvariti zdravstvenu uslugu, Pravobraniteljica je kroz svoj rad svjedočila odbijanju određenih KBC-a da obave takve zahvate na teret obveznog zdravstvenog osiguranja, smatrajući da prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju navedeni zahvati po svojoj vrsti nisu pravo iz zdravstvenog osiguranja čije troškove snosi HZZO. Neki KBC-i su u takvim slučajevima zahtijevali od pacijenata ili da sami snose troškove zahvata ili da od Ministarstva zdravstva ishoduju dodatnu potvrdu o oslobođenju od plaćanja troškova i to bez obzira na priloženu medicinsku dokumentaciju i odobrenje liječnika specijalista. Pravobraniteljica smatra važnim ukazati na to da je biti transpolna, transrodna ili rodno nenormativna osoba stvar ljudske raznolikosti i različitosti, a ne patologije. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je novu verziju Međunarodne klasifikacije bolesti u kojoj su sve kategorije vezane za trans osobe premještene iz poglavlja o mentalnim poremećajima u ono o seksualnom zdravlju. To predstavlja veliki korak prema destigmatizaciji trans osoba i njihovoj društvenoj uključenosti. Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osoba (engl. The World Professional Association for Transgender Health – WPATH) izdala je priopćenje u kojem se zalaže za depsihopatologizaciju rodne nenormativnosti na svjetskoj razini (Upravni odbor WPATH-a, 2010). U priopćenju se navodi da je “izražavanje rodnih karakteristika, uključujući i rodni identitet, koje nisu stereotipno povezane sa spolom pripisanom osobi pri rođenju, uobičajen i kulturno raznolik ljudski fenomen kojeg ne bi trebalo smatrati inherentno patološkim ili negativnim”. S tim u vezi, Pravobraniteljica već godinama naglašava kako sam postupak tranzicije iz jednog spola u drugi nije zadovoljavajuće riješen odgovarajućim učinkovitim postupcima nadležnih tijela u Republici Hrvatskoj s čime se ove osobe izlaže velikom riziku od diskriminacije. Kako je istaknuto, ključni, a još neriješeni problem je to što HZZO, Ministarstvo zdravstva i pojedini klinički bolnički centri i dalje nemaju zajedničko stajalište vezano uz zdravstveno osiguranje i dostupnost pojedinih medicinskih usluga, tretmana/zahvata (uključujući terapijski tretman i eventualne kirurške zahvate) transrodnih osoba. Nastavno na navedeno, Pravobraniteljica smatra kako tretman u kojem su osobe u istom statusu različito tretirane u odnosu na prava koja se temelje na njihovom rodnom identitetu, nesporno predstavlja diskriminaciju temeljem rodnog identiteta te krši odredbe članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, te članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Zakona o ravnopravnosti spolova. S tim u vezi, Pravobraniteljica predlaže da se izradi hodogram i troškovnik koji bi na jasan, transparentan i nedvojben način propisivao koji trošak u postupku spolne tranzicije osiguranicima osnovnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja snosi država, a koji sami osiguranici. Pravobraniteljica skreće pozornost kako je neophodno da Ministarstvo zdravstva izda jasnu uputu svim relevantnim dionicima u području pružanja usluga zdravstvene skrbi koja bi se odnosila na interpretaciju odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kada su u pitanju transrodne osobe. Naime, određene odredbe Zakona su se u praksi specijalista i drugih zdravstvenih djelatnika pokazale spornim i ponekad podložne različitim interpretacijama što je transrodne osobe dovodilo u nejednak položaj, odnosno diskriminiralo. Sukladno istaknutom, uputom bi bilo potrebno razjasniti kako se na medicinske usluge i tretman transrodnih osoba (uključujući terapijski tretman i eventualne kirurške zahvate) ne mogu primjenjivati odredbe o uskraćivanju zdravstvene zaštite na teret obveznog zdravstvenog osiguranja iz članka 34. toč. 4 Zakona. Drugim riječima, medicinski tretmani transrodnih osoba po svojoj prirodi ne potpadaju pod estetske zahvate već se sve zdravstvene usluge vezane uz promjenu spola i/ili odabir života u drugom rodnom identitetu, a sukladno antidiskriminacijskom zakonodavnom okviru RH i Stručnim smjernicama za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu (Narodne novine, broj 7/2016), imaju pružati na teret obveznog zdravstvenog osiguranja. O navedenom postoji već i pravomoćna sudska presuda koja je suprotno postupanje jedne bolnice utvrdila kao čin diskriminacije pacijenta/ice (presuda Županijskog suda u Dubrovniku, broj: 7 Gž-628/2021-2 od 13.10.2021.). S poštovanjem, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, mag.iur. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
4 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU Hrvatska obrtnička komora ukazuje na probleme s kojima se u poslovanju a vezano za zdravstveno osgiranje susreću obrtnici te predlažemo rješenja kroz izmjene ovog Zakona: 1. Prema važećim odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, obrtnici imaju pravo na oslobođenje od plaćanja doprinosa i pravo na naknadu tek nakon 42 dana bolovanja. Za obrtnike koji su samozaposlene osobe i koji rade sami, to znači da prvih 42 dana bolovanja nemaju prihode, ali su zakonski obvezni i dalje plaćati doprinose. S ciljem rasterećenja obrtnika, tražimo da se obrtniku omogući oslobođenje od plaćanja doprinosa i pravo na naknadu nakon 14 dana bolovanja umjesto dosadašnjih 42 dana. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
5 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU 2. Člankom 81. propisano je da se obrtniku koji ima dug za doprinose za zdravstveno osiguranje dulje od 30 dana, ograničava korištenje prava po tom Zakonu tako da može koristiti samo hitnu medicinsku pomoć. Nadalje, Zakon propisuje da se puni opseg prava, nakon što obrtnik podmiri dug za doprinose, uspostavlja tek od dana podmirenje doprinosa s pripadajućim kamatama. Kako prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja obuhvaćaju i pravo na novčanu naknadu, primjena ove odredbe u praksi za obrtnike izaziva probleme koji predstavljaju njihovu diskriminaciju u odnosu na ostale građane RH. Primjerice, obrtniku koji nije dva mjeseca platio doprinos za zdravstveno osiguranje, a nastupi bolest ili ozljeda na radu, te nakon toga uplati dužne doprinose s kamatama, naknada za bolovanje priznaje se tek od dana uplate duga. U pogledu prava na zdravstvenu zaštitu nije stvarno moguće opseg prava uspostaviti unatrag. No, kad se radi o pravu na novčanu naknadu, smatramo da mu je potrebno pravo na naknadu priznati od dana nastupa bolesti ili ozljede, jer je upravo za tu činjenicu vezano ostvarivanje prava na bolovanje odnosno na odsutnost s posla radi spriječenosti za rad uzrokovane bolešću ili ozljedom. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
6 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU 3. Predlažemo razdoblje isplate naknade za bolovanje radnika na teret poslodavca skratiti. U poslovanju se obrtnici često suočavaju sa problemima zbog propisanih 42 dana obveze za obračun naknade za bolovanje na teret poslodavca. Naime, u takvim situacijama poslodavci su suočeni sa predugim razdobljem u kojem je potrebno obračunati i isplatiti na svoj teret bolovanje radniku koji je izvan rada, a drugi radnik koji preuzima obveze radnika koji je trenutno na bolovanju u pravilu za to razdoblje dobiva stimulaciju za rad, ili mu se obračunavaju i plaćaju prekovremeni rad ili se mora zaposliti dodatnog radnika te zapravo poslodavac za to razdoblje ima „dvostruki trošak“. Dodatni problem koji se javlja je i obveza poslodavca da naknadu plaće nakon 42 dana također isplaćuje poslodavac na svoj teret, te naknadno potražuje povrat sredstava od HZZO-a, što financijski opterećuje poslovanje, a posebno za radnike starije od 70 godina koji u potpunosti padaju na teret poslodavca. Prema javno dostupnim podacima, u Hrvatskoj je najčešće trajanje bolovanja 14 dana (dva tjedna), a kod dužih bolovanja čak 31% kontroliranih bolovanja je zaključeno kao neosnovano. Poslodavci sve češće traže kontrolu opravdanost bolovanja što zasigurno opterećuje i djelatnike HZZO-a (godišnje oko 7000 zahtjeva za kontrolu opravdanosti bolovanja), uz dodatne kontrole koje ionako provodi HZZO po svojoj službenoj dužnosti. Dnevno se na bolovanju prema javno dostupnim informacijama nalazi oko 55.000 radnika, a s obzirom na to da su kontrole pokazale da je gotovo trećina bolovanja neosnovana, to bi značilo da svakog dana više od 15.000 radnika nije na poslu, a da nije opravdano odsutno radi bolovanja. Navedeno predstavlja velik teret na poslodavce. Ponavljamo stoga još jednom naš raniji zahtjev da se bolovanje na teret poslodavca smanji na razdoblje do 14 dana (2 tjedna). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
7 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU 4. Priznavanje prava na bolovanje te naknade plaće za vrijeme bolovanja prouzročenog ozljedom na radu ili profesionalnom bolesti utvrđuje nadležno tijelo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) na temelju prijave ozljede koju obavlja poslodavac, ili nadležni liječnik ili sama osoba. Zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu i u tom slučaju osiguranici ostvaruju prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti. Za razliku od „običnog“ bolovanja, naknadu za bolovanje isplaćuje HZZO od prvog dana bolovanja, ali tek nakon priznate ozljede na radu. Za vrijeme čekanja na priznavanje ozljede na radu naknadu isplaćuje poslodavac na svoj teret, a na temelju doznake koju je izdao nadležni liječnik. To znači ispravak plaća za nekoliko mjeseci unazad – ispravak platnih lista, ispravak već provedenih knjiženja, ispravak JOPPD obrasca … Predlažemo da se u dogovoru sa Ministarstvom financija pronađe način obrade ovakvih naknadnih podataka – npr. nova šifra u JOPPD obrascu kojom će se moći u tekućem mjesecu (kada je zaprimljeno rješenje o priznavanju ozljede na radu) napraviti storno proteklih obračuna i novi ispravni obračun. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
8 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU 5. Zakonski rok za odjavu radnika je 24 sata, međutim u praksi poštivanje roka i odjava od strane poslodavca ne znači i da će HZMO odraditi odjavu odmah (ponekad im treba i nekoliko dana), na što se „nadovezuje“ odjava sa HZZO koja isto tako nije vidljiva odmah. Tako se susrećemo sa situacijama gdje se radnike upozori na rok od 30 dana za prijavu na HZZO kao nezaposlena osoba, oni odmah 2 dana nakon odjave psolodavca zovu HZZO, ali HZZO ne vidi odjavu sa mirovinskog i ne mogu napraviti ništa. Problem nastaje ako radnik u tom periodu završi u bolnici ili samo obavlja neke redovne preglede jer je evidentiran da nema zdravstveno osiguranje. HZZO se čak ne vraća na datum odjave, nego prijavu nezaposlene osobe radi s danom kad se osoba javila njima. S obzirom da HZZO čak ne traži nikakav dokument (jer je dovoljno i nazvati telefonski i reći OIB) za prijavu kao nezaposlena osoba, predlažemo da stjecanje prava na zdravstveno osiguranje nezaposlene osobe ide automatski - ovako bivši radnici zovu ili idu svaki dan na HZZO, mi zovemo HZZO da vidimo da li je prošla odjava na mirovinskom (jer nije propisan nikakav rok u kojem se to mora provesti) pa često ispada da su računovođe krive da nisu nešto dobro ili na vrijeme odradile. Isto tako, postoji puno slučajeva u kojima istekne 30 dana za prijavu pa opet nastaju problemi, a samo su trebali nazvati HZZO (neki nisu zbog nemara, neki nisu upućeni da imaju rok od 30 dana …). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
9 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU 6.Tendencije u sektoru zapošljavanja idu prema nastojanju što duljeg održavanja radne sposobnosti i zadržavanja građana u aktivnom radnom statusu. Međutim, važeće zakonske odredbe još uvijek ne priznaju jednaka prava na bolovanje svim ranicima jer propisuju razlike ovisno o životnoj dobi radnika. Tražimo jednako priznavanje prava na naknadu za bolovanje neovisno o godinama života. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
10 HRVATSKA KOMORA PRIMALJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU Hrvatska komora primalja želi skrenuti pozornost na mogućnost trudnica, rodilja i babinjača, ali i očeva i djece, korištenja usluga primaljske skrbi/savjetovanja prvostupnica/magistra primaljstva na svim razinama zdravstvene zaštite u kontekstu konkretnih konzultacija i savjetovanja o svim pitanjima i izazovima za vrijeme trudnoće, o porođaju, zaštiti žene nakon porođaja te brige za novorođenče i dojenče. Naime, takav vid savjetovanja u ovom trenutku moguć je isključivo u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu uz D1 uputnicu gdje je isključivo inicijativom primalja isto organizirano pod nazivom „Savjetovalište za trudnice, babinjače i dojilje“. Savjetovanje je moguće fakturirati HZZO-u temeljem šifre SK015 te je potrebno da se i druge zdravstvene ustanove na svim razinama zdravstvene zaštite uključe u ovaj oblik organiziranja savjetovališta za ovu ciljanu grupu korisnika koja će u konačnici rezultirati mogućnosti ukupno 5 savjetovanja temeljem ranije istaknute uputnice i šifre. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
11 DIANA TOMIČIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU Pitanja koja i dalje ostaju neregulirana: 1. treba ozakoniti automatsku razmjenu podataka između HZMO i HZZO vezano uz prijave, odjave i promjene podataka - ta razmjena se i sada događa ali dogovorom HZMO I HZZO, nije zakonski regulirana 2. smanjiti broj dana privremene nezaposlenosti koju snosi poslodavac na max tjedan dana - suludo je da poslodavac snosi kompletan trošak zdravstvenog osiguranja radnika, a pnda kad se radnik razboli snosi i troškove naknade radniku za privremenu nezaposlenost punih 42 dana - tih 42 dana je daleko previše - navedena situacija ostavlja velik prostor za sumnjiva bolovanja koja se otvaraju pa prekidaju uoči 42. dana a sve na teret poslodavca 3. nije regulirano pravo na refundaciju naknade za bolovanje poslodavcu čiji je radnik na dopunskom radu, već se naknada refundira samo poslodavcu kod kojeg radnik radi u punom radnom vremenu 4. suvišno je ograničavanje za refundaciju za bolovanje prema godinama - pa tako radnik od 69 godina ima pravo na refundaciju sve dok ne napuni 70 godina - svi radnici moraju imati ista prava bez da se provodi diskriminacija po godinama. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
12 UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM "SUNCOKRET" - VELIKA GORICA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU Ovim izmjenama niste promijenili DISKRIMINATORNU odluku prema osobama s invaliditetom koje su trajno nezapošljive. Znači radi se o osobama s invaliditetom, koje imaju intelektualne teškoće, odnosno višestruke oblike invaliditeta, koje su sa III. ili IV. stupnjem, koje žive samostalno ili u nekoj zajednici, a za njih nema tko odraditi javljanje svaka 3 mjeseca na HZZO ili neki od područnih ureda. Ono što je dodatni apsurd, je da postoji Jedinstveno tijelo vještačenja, koje donosi nalaz i mišljenje, koje se priznaje za ostvarivanje prava inkluzivnog dodatka, koje je ujedno i vjerodostojno za upis u Registar osoba s invaliditetom koje vodi HZJZ, ali nije vjerodostojno da se na temelju tog ostvari pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, nego se svi nalazi i taj nalaz i mišljenje mora dostaviti u Vaš ured, a onda Vaše Povjerenstvo (u kojem sjede vrlo često liječnici-ginekolozi, zubari, liječnici opće prakse, itd- koji niti ne znaju sa kakvim problemima su te osobe) donosi nad rješenje da se toj osobi prizna pravo na obvezno osiguranje. Apsurdno je da ste OSOBE S INVALIDITETOM izjednačili sa populacijom koja se može zaposliti i koja se nalazi na Zavodu za zapošljavanje. Ovo je ogromna diskriminacija, da ne kažem da bi neke stvari trebali sustavno promijeniti i tražiti mišljenja predstavnika Udruga i stručnjaka koji znaju koje su potrebe tih osoba, ali i sve nedostatke u Zakonu i popratnim Pravilnicima kojima se ostvaruju razno razna prava tih istih osoba. . Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
13 NATALIJA KOŽNJAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU U članku 47. stavku 1. dodati da se osiguranik mora javiti u HZZO da mu se izda rješenje u upravnom postupku slijedeći radni dan. Napr. prvi radni dan nakon po zaključivanju privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad po izabranom doktoru. Naime, događa se da osiguranici ulože žalbu 3 mjeseca nakon zaključivanja, što nije moguće više riješiti, jer su u međuvremenu bili radno sposobni i dobivali plaću kod poslodavca. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
14 ANTONIJA ROZALIJA KALEMBER PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU U javnosti vlada mišljenje da je radnika dovoljno prijaviti na HZMO, a da će prijava na HZZO biti automatski odrađena. U većini slučajeva to se i dogoditi, ali ne uvijek a teret odgovornosti pada na poslodavca. Treba uskladiti zakon s praksom i rasteretiti poslodavca obveze provjere odrađuje li sustav što treba. Je li za nekog radnika prošla prijava na HZMO ili ne jednostavno je utvrditi usporedbom podataka HZMO i HZZO-a. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
15 DARKO BALOG PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU Vrijeme je da ozakonite razmjenu podataka o prijavama i odjavama radnika s HZMO. Na dosadašnji način kao prvo možete jednostavno raskinuti uspostavljenu razmjenu, a kao drugo konačno preuzmite i odgovornost za razmjenu što će dovesti do stabilnosti sustava razmjene i kontrole nerazmijenjenih podataka umjesto da vas moraju kontrolirati poslodavci pod prijetnjom prekršaja. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
16 KRISTINA GRGIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU Predloženim izmjenama Zakon i dalje ostaje nepravedan i diskriminirajući prema građanima treće životne dobi, osobito kada govorimo o teško bolesnim osobama za koje na razini države palijativna skrb nije na zadovoljavajućoj razini,niti je ona shvaćena na pravi način, kako na razini društva tako ni na razini zdravstvenog sustava. Svakako je potrebno omogućiti bolovanja za potrebu njegovanja roditelja u slučajevima teškog zdravstvenog stanja roditelja uzrokovanog bolešću ili ozljedom. Stoga predlažem da se u ove izmjene Zakona uvrste i sljedeće izmjene: Članak. 39 al. 5 mijenja se i glasi: 5. određen da njeguje oboljelog člana uže obitelji - dijete, supružnika, životnog partnera i roditelja, uz uvjete propisane ovim Zakonom, U članku 45. st. 4. iza riječi "supružnika ili životnog partnera" dodaju se riječi "i roditelja". Primljeno na znanje Primljeno na znanje. Pravo čije se priznavanje traži u okviru obveznoga zdravstvenog osiguranja kao takvo je već utvrđeno člankom 86. Zakona o radu u kojem se načelno propisuje u kojim slučajevima radnik ima pravo na naknadu plaće (plaćeni dopust), tko je nadležan o istom odlučivati (poslodavac), duljina trajanja prava (do 7 dana godišnje) te čija sredstva naknada plaće u tim slučajevima tereti (poslodavca).
17 TOMISLAV KOLAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Poštovani, pozdravljam ovaj prijedlog izmjene zakona koji je po mom mišljenju ipak predložen gotovo dvije godine prekasno. Kako je i navedeno, nužno je promijeniti iznose naknada zbog povećanja troškova života, koji su drastično porasli unazad dvije godine. To je period koji je mnoge doveo do ruba siromaštva, pogotovo one koji su bili ili još uvijek jesu, privremeno nesposobni za rad. Mnogi takvi zbog izrazito niskih naknada, iako neizlječeni, primorani su bili vratiti se na posao. Do takvih scenarija i povećanog broja dana kod PNR-a ne bi došlo kada bi radno sposobni građani imali neku vrstu prioriteta prilikom dobivanja termina za određeni zdravstveni pregled ili pretragu. Samim time do dijagnoze bi dolazili brže, liječenje bi trajalo kraće i troškovi bi se smanjili. Pri tome, naravno, ne umanjujem vrijednost ni jednog života, već predlažem liste čekanja koje bi se formirale po principu prioriteta, prvenstveno onog o zdravstvenom stanju pacijenta. Jedan od tih sam i osobno, privremeno nesposoban za rad. Od trenutka nastupanja iste pa do danas, kako bih što prije došao do dijagnoze, izliječio se i vratio na posao, stotine i stotine eura morao sam izdvojiti na dijagnostiku u privatnim ustanovama. To zasigurno nije samo moj slučaj, gdje se na taj način državi učinila usluga; skratio broj dana PNR. Isto tako, u međuvremenu su u vidu raznih politika razne naknade rasle, osobito onih demografskih, povećavale su su se i mirovine kojima je isplata omogućena i retroaktivno. Predlažem da se razmisli o takvoj opciji i u ovom slučaju, da se zakonom odredi datum od kojeg će naknade biti u visini ovih predloženih, a ne kako je sada predviđeno, da iste vrijede od dana stupanja zakona na snagu. Smatram kako bi bilo korektno taj datum odrediti od 01.01.2025. s naglaskom da je PNR u tom trenutku trajao 42 dana neprekidno. Nitko se na taj način nebi obogatio, a mnogima bi pomoglo s financijskim problemima koji su nastali upravo zbog naknada koje su trenutno zakonom određene. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
18 UDRUGA POSLODAVACA U ZDRAVSTVU HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Predmet: Prijedlog izmjena Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju vezano za osiguranje prava osiguranih osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na naknadu troškova prijevoza radi korištenja zdravstvene zaštite izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta Poštovani, Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske, u postupku savjetovanja s javnošću o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, koje traje do 5. travnja 2025. godine, iznosi sljedeći obrazloženi prijedlog izmjena Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, vezano za osiguranje prava osiguranih osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje na naknadu troškova prijevoza radi korištenja zdravstvene zaštite izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta neovisno o provođenju različitih projekata besplatnog javnog prijevoza umirovljenika i osoba starijih od 65 godina i sl. Vlada Republike Hrvatske donijela je 27. prosinca 2024. godine Zaključak o provođenju projekta besplatnog željezničkog prijevoza umirovljenika i osoba starijih od 65 godina. Vlada Republike Hrvatske pilot-projektom omogućila je besplatan željeznički prijevoz umirovljenicima i osobama starijim od 65 godina kako bi se poboljšala kvaliteta njihova života, potaknula održiva mobilnost, smanjili troškovi života starijoj populaciju te doprinijelo ekološki odgovornijem načinu putovanja starije populacije. Uz navedeno, Projektom se promiče javni željeznički prijevoz, uz smanjenje prometnih gužvi na cestama. Nastavkom provođenja Projekta 1.226.522 umirovljenika i osoba starijih od 65 godina imat će mogućnost neograničeno koristiti željeznički prijevoz na području Republike Hrvatske. U tom smislu, umirovljenici i osobe starije od 65 godina će moći besplatno putovati vlakom u svrhu svakodnevnih i povremenih putovanja, jednodnevnih izleta, posjeta događanjima i manifestacijama, odlazaka liječniku, putovanja na ljetovanje i drugih putovanja. Nadalje, člankom 62. stavkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine”, br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisano je da osigurana osoba radi ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ima pravo na naknadu za troškove prijevoza pod uvjetom da je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta te da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane pravilnikom ministra nadležnog za zdravstvo. Pravo na sanitetski prijevoz sukladno Pravilniku o sanitetskom prijevozu („Narodne novine”, br. 123/09) može koristiti osigurana osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje u tekszu: Zavod) koja je nepokretna, teško pokretna i kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje. Izabrani doktor koji je izdao uputnicu za traženu zdravstvenu zaštitu utvrđuje ispunjava li osigurana osoba Zavoda propisane uvjete za sanitetski prijevoz te, ako ispunjava, izdaje nalog za sanitetski prijevoz do najbližeg ugovornog subjekta Zavoda koji može pružiti traženu zdravstvenu zaštitu. Osigurana osoba Zavoda koja želi koristiti zdravstvenu zaštitu kod drugog ugovornog subjekta Zavoda, a ne naznačenog na nalogu za sanitetski prijevoz nema pravo ostvariti sanitetski prijevoz na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja. Člankom 70. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br. 49/14, 51/14 - ispravak, 11/15, 17/15, 123/16 - ispravak, 129/17, 9/21 i 90/22, 147/22, 156/22 - ispravak, 73/23, 76/23 - ispravak) propisano je da osigurana osoba nema pravo na naknadu troškova javnog prijevoza ako je prema posebnim propisima oslobođena njihova plaćanja (primjerice priznato pravo na besplatan prijevoz djece do određene dobi, učenika, osoba starijih od 65 godina i sl.). S obzirom na navedeno, predlažemo odgovarajuće izmjene u mjerodavnim odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kako bi se osiguralo pravo osiguranih osoba Zavoda na naknadu troškova prijevoza radi korištenja zdravstvene zaštite izvan mjesta prebivališta, odnosno boravišta neovisno o provođenju različitih projekata besplatnog javnog prijevoza umirovljenika i osoba starijih od 65 godina i sl. S poštovanjem Prihvaćen Prihvaćen.
19 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Svaku pozitivnu promjenu vezano uz obračun bolovanja radi njege oboljelog člana uže obitelji – djeteta i visinu nakade za obračun istog, pozdravljamo i podržavamo, jer smatramo da je ona nakon više od 19 godina zaista nužna i da može pridonijeti poboljšanju statusa roditelja u skrbi za svoju djecu. Stoga ovim putem iznosimo naše prijedloge i zapažanja kako biste ih razmotrili prilikom izrade Nacrta novog prijedloga. Iako konkretna odredba nije predmet aktualnih dopuna, koristimo ovu priliku naglasiti i potrebu za intervencijom u odredbu čl. 36. st. 3. važećeg Zakona, a sve s ciljem zaštite prava djece na uzdržavanje. Naime, primjenom odredbe prema kojoj su novčane naknade na koje osiguranici imaju pravo u okviru prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja izuzete od ovrhe, djeca čiji roditelj obveznik uzdržavanja za vrijeme bolovanja ne prima plaću, već naknadu plaće, posredno ostaje bez sredstava za uzdržavanje. Kako iznos za uzdržavanje djeteta (alimentacija) predstavlja naknadu za zadovoljenje djetetovih temeljnih svakodnevnih životnih potreba, smatramo da je u čl. 36. st. 3. nužno predvidjeti iznimku na način da se predmetno izuzeće ne odnosi na slučajeve ostvarenja tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja djece. Načelne primjedbe i prijedlozi Prema sadašnjem Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju naknada za bolovanje radi njege oboljelog člana uže obitelji – djeteta obračunava se na sličan način kao što je to slučaj kod nesposobnosti za rad zbog bolesti samog zaposlenika, ali ima svojih specifičnosti. Tako prilikom obračuna visine spomenute naknade ukazujemo na sljedeće probleme: - činjenicu da roditelj ostvaruje znatno manju naknadu plaće ako koristi bolovanje radi bolesti djeteta, nego ako koristi bolovanje za sebe, - korištenje terminologije „osnovica za naknadu“ i „limit“ s obzirom na to da iz pritužbi roditelja uočavamo kako ih navedeni izrazi zbunjuju i stvaraju nedoumice. Naime, roditelji vrlo često stječu dojam da će im u slučaju bolesti djeteta do tri godine biti isplaćen puni iznos plaće (s obzirom na to da u članku 73. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja stoji da osnovicu za utvrđivanje naknade plaće čini prosječni iznos redovne mjesečne plaće koja je osiguraniku isplaćena u posljednjih šest mjeseci prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osnovi kojeg se stječe pravo na naknadu plaće). Sukladno tom opisu, osnovica bi trebala biti jednaka prosjeku plaće isplaćenih u posljednjih šest mjeseci. Međutim, nije navedeno da mjesečna naknada podliježe limitiranom iznosu, što znači da se cijena sata rada roditelja drastično smanjuje kada koristi bolovanje za dijete. Držimo da se prilikom donošenja novog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kada je u pitanju obračun bolovanja radi njege oboljelog člana uže obitelji – djeteta, treba uvažavati i dati prednost najboljem interesu djeteta na što nas obvezuje i članak 3. Konvencije o pravima djeteta (ali i druge odredbe Konvencije koje se tiču prava djeteta na zdravlje (članak 24.), roditeljsku skrb (članak 18.) i pravo na zaštitu od zanemarivanja (članak 19.). Stoga predlažemo: - brisanje ograničenja (limita) za naknadu plaće radi njege osigurane osobe – djeteta, ili izjednačavanje u plaćanju bolovanja za dijete s vlastitim bolovanjem zaposlene osobe na način da zaposlenoj osobi bolovanje za dijete bude jednako plaćeno kao i bolovanje radi vlastite bolest. Članak 18. Konvencije o pravima djeteta jamči svakom djetetu pravo na najviši mogući standard zdravlja i pristup zdravstvenim uslugama. Kada je dijete bolesno, neophodno je osigurati mu adekvatnu njegu, a pravo roditelja na bolovanje omogućava upravo to – da se mogu posvetiti djetetovoj skrbi bez straha od gubitka prihoda. Zaključno, pravo roditelja na bolovanje za njegu djeteta nije samo radno-pravno pitanje već i pitanje zaštite dječjih prava. Države koje su potpisnice Konvencije imaju obavezu osigurati uvjete koji omogućuju roditeljima da ispune svoje obaveze prema djetetu, uključujući pravo na bolovanje. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
20 IVANA TADIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Poštovani,naglasila bi još apsurdnost zakona da se za dijete starije od 3 godine uzima 70% od tog maksimalnog iznosa isplaćenog na teret HZZO-a što bi isto trebalo mjenjati i staviti na puni iznos jer nema razlike ako je bolesno dijete od dvije godine i tri i pol . Ne vidim smisao toga da se ne isplati puni iznos za otvaranje bolovanja za troipolgodišnje dijete s obzirom da ni ono ne može o sebi brinuti niti samo ostati doma . Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
21 PUČKI PRAVOBRANITELJ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 1. Člankom 1. mijenja se odredba članka 7. stavka 7. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23, dalje u tekstu: Zakon) tako da se među obveznike periodičnog osobnog pristupanja Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (dalje u tekstu: HZZO) uvode i one osobe osigurane temeljem članka 7. stavka 1. točke 16. Zakona (osobe koje su izgubile status redovitog učenika ili studenta i prijavile se HZZO-u u roku od 30 dana). Također se uvodi novi stavak 9. kojim se od obveze periodičnog osobnog pristupanja HZZO-u izuzimaju osigurane osobe za vrijeme korištenja prava na rodiljne i roditeljske potpore te ako zbog svog zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga nisu u mogućnosti osobno pristupiti HZZO-u, pod uvjetom da su o istom obavijestile HZZO. Pozdravljamo uvođenje iznimke od obveze periodičnog osobnog pristupanja HZZO-u za određene kategorije osoba koje su osigurane temeljem članka 7. stavka 1. točke 13. Zakona (tj. osobe izvan sustava rada), a nisu prijavljene u evidenciju nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Propisivanje ovakve iznimke je dobrodošlo budući da pučka pravobraniteljica smatra kako je obveza periodičnog osobnog pristupanja HZZO-u u nepovoljniji položaj stavljala sve one osobe koje je nisu mogle izvršiti zbog svog zdravstvenog stanja, invaliditeta ili imovnog stanja, ako stanuju udaljeno od administrativnog središta u kojem se nalazi područni ured HZZO-a, pa stoga dovodi do diskriminacije temeljem zdravstvenog stanja, invaliditeta i imovnog stanja koja je zabranjena ZSD-om te narušava Ustavno načelo jednakosti pred zakonom. Zbog toga je u 2023. g. Ustavnom sudu RH uputila zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi koje propisuju obvezu periodičnog osobnog pristupanja HZZO-u. Osim toga, uvođenje ove obveze imalo je negativne učinke na mnoge osigurane osobe koje su koristile rodiljni/roditeljski dopust jer nisu bile informirane o tome da bi se na njih odnosila obveznog periodičnog osobnog pristupanja HZZO-u ili su s odmakom od tri mjeseca bile retroaktivno odjavljene iz evidencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje pa iz objektivnog razloga nisu mogle ispuniti obvezu osobnog pristupanja unutar tri mjeseca, zbog čega su osim statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju izgubile i prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora. Također, ova obveza negativno je utjecala na hrvatske državljane koji se školuju izvan RH/EU-a, a koji se nisu mogli periodički vraćati u RH kako bi se javljali HZZO-u, u državi školovanja plaćaju zdravstveno osiguranje, no nemaju osiguranje po povratku u RH. Iako je uvođenje iznimke pozitivno, ipak naglašavamo da ona nije adekvatno rješenje svih negativnih učinaka koje obveza periodičnog osobnog pristupala ima i koje kontinuirano proizvodi, prije svega zbog toga što je zbog propuštanja osobnog pristupanja u roku, velik broj osoba do sada već izgubio obvezno zdravstveno osiguranje na teret proračuna RH, iako i dalje zadovoljavaju ključni i supstancijalni uvjet, a to je da su izvan sustava rada. Neke od odjavljenih osoba stekle su status u obveznom zdravstvenom osiguranju temeljem neke druge osnove iz Zakona, međutim neke nisu mogle ponovno steći status na teret sredstva proračuna niti po jednoj osnovi iz Zakona (primjerice izvanredni studenti ili studenti izvan RH/EU-a, nezaposlene osobe koje ne zadovoljavaju „socijalni kriterij“ i dr.) te su stoga sada obveznici plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje unatoč tome što su i dalje nezaposlene ili koriste rodiljni/roditeljski dopust. Nadalje, uvođenje iznimke je pozitivno, ali otvara prostor arbitrarnom postupanju budući da nije propisano čime se dokazuje nemogućnost osobnog pristupanja niti tko o tome odlučuje (primjerice odlučuju li o tome službenici HZZO-a koji rade izravno sa strankama ili Povjerenstvo HZZO-a). S tim u vezi, nije jasno definirano niti što se podrazumijeva pod „drugim opravdanim razlozima“.. Osim toga, upitno je hoće li osigurane osobe biti upoznate s ovom mogućnošću ili će zbog neinformiranosti biti odjavljene iz obveznog zdravstvenog osiguranja iako nisu mogle pristupiti iz zdravstvenih ili drugih opravdanih razloga. Naime, unatoč već postojećoj praksi HZZO-a da od obveze osobnog pristupanja izuzima osobe koje ne mogu pristupiti zbog svog zdravstvenog stanja, pučkoj pravobraniteljici se javljaju pritužitelji u teškim zdravstvenim stanjima koji s time nisu upoznati. Također, jasno je da će one osobe koje nemaju telefon ili računalo/Internet morati osobno pristupati, budući da je za njih to jedini način komunikacije s HZZO-om , što znači da su osobe lošijeg imovnog stanja unaprijed isključene iz mogućnosti izuzimanja od obveze osobnog pristupanja. Dodatno ukazujemo da se temeljem članka 7. stavka 1. točke 13. osiguravaju i one osobe koje kontinuirano obavljaju poslove povremenog tipa (npr. autori i izvođači koji rade temeljem ugovora o djelu i/ili ugovora o autorskom djelu) i tijekom tog razdoblja uplaćuju doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje, a sada i one moraju periodički pristupati HZZO-u da bi zadržale status u obveznom zdravstvenom osiguranju za koji su platile doprinose. Zbog svega navedenog i dalje preporučujemo da se ukine obveza periodičnog osobnog pristupanja HZZO-u. Smatramo kako je razmjena administrativnih podataka između HZZO-a i drugih javnopravnih tijela koja vode evidencije o statusima građana (primjerice Ministarstva unutarnjih poslova o prebivalištu ili Porezne uprave o poreznoj rezidentnosti) najbolji i ujedno najprecizniji način na koji je moguće ažurirati evidenciju osiguranih osoba i prevenirati pretpostavljene zlouporabe koje se navode kao razlog za uvođenje ove obveze u ocjeni stanja uz Nacrt prijedloga. Naposljetku, zbog negativnih učinaka koje je uvođenje ove obveze imalo na pojedine građane koji nakon odjave više nisu mogli steći status u obveznom zdravstvenom osiguranju ni po kojoj osnovi na teret sredstava proračuna, a i dalje su nezaposleni, smatramo da je potrebno uvesti novu osnovu osiguranja koja će ovim osobama omogućiti ponovno stjecanje statusa na teret sredstava proračuna. S tim u vezi, ali i kako bi se osobama koje zadovoljavaju supstancijalni uvjet da su “izvan sustava rada” omogućilo osiguravanje na teret sredstava proračuna, neovisno o tome jesu li se u roku od 30 dana javile HZZO-u, predlažemo da se u članku 7. stavku 1. točki 13. Zakona ukine rok od 30 dana za prijavu HZZO-u u svrhu stjecanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju za sve kategorije osoba koje su trenutno navedene u ovoj točki. Naime, pritužbe pučkoj pravobraniteljici pokazuju da, unatoč činjenici da je rok od 30 dana za prijavu već dugo propisan Zakonom, građani i dalje nisu s time upoznati te ne uspiju ostvariti status u obveznom zdravstvenom osiguranju iako potpadaju pod jednu od kategorija navedenih u članku 7. stavku 1. točki 13. Ovo je čest slučaj kod mladih osoba koje ne znaju da se po završetku redovnog školovanja ili navršene 18. godine života moraju u roku od 30 dana javiti HZZO-u te studenata koji prelaze iz redovnog u izvanredni statusa. Također postoje razne situacije kada osobe nisu upoznate s točnim datumom odjave od strane poslodavca ili nisu upoznate s time da ih je poslodavac uopće odjavio pa zbog toga propuste rok od 30 dana. Dalje, u odnosu na članak 7. Zakona predlažemo dodatnu izmjenu, odnosno da se u članku 7. stavku 12. uvede distinkcija između korisnika mirovine i invalidnine koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja osiguranja, ovisno o visini mirovine ili invalidnine koju primaju. Naime, osobe osigurane temeljem ove osnove obveznici su plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, neovisno o tome koliki je iznos njihove mirovine ili invalidnine. Tako neki korisnici isključivo inozemne mirovine moraju plaćati doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje koji su viši od iznosa mirovine koju primaju. Uvažavamo da je obveza plaćanja doprinosa utemeljena na pretpostavci da su ti umirovljenici za vrijeme radnog vijeka uplaćivali doprinose za zdravstveno osiguranje u drugi, a ne u hrvatski zdravstveni sustav, no postoje i neki umirovljenici koji su uplaćivali doprinose u hrvatski zdravstveni sustav, ali zbog propisanih uvjeta u mirovinskom osiguranju ne mogu ostvariti hrvatsku mirovinu već ostvaruju samo inozemnu. Tako se pučkoj pravobraniteljici obratila umirovljenica koja je osam godina radila u RH, a dvije godine u Njemačkoj, ali je mirovinu mogla ostvariti samo od njemačkog nositelja osiguranja te je sada obveznica plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u iznosu višem od svoje male inozemne mirovine. Zbog toga smatramo kako je i za one korisnike isključio inozemnih mirovina koji imaju male mirovine potrebno omogućiti osiguravanje na teret sredstava proračuna RH i s time potom uskladiti relevantne odredbe Zakona o doprinosima. Nadalje, predlažemo dopunu u članku 7. stavku 1., odnosno da se iza točke 29. doda nova točka koja će glasiti “30. Beskućnici”, a kojom će se kao skupina koja stječe obvezno zdravstveno osiguranje (na teret sredstava proračuna) temeljem svojeg specifičnog položaja, moći uključiti i beskućnici. Ovu promjenu predlažemo u skladu s ranijim preporukama i kako bi se Zakon uskladio sa Zakonom o socijalnoj skrbi (NN br. 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23, 61/25). S obzirom da su beskućnici uglavnom hrvatski državljani bez prihoda, trebalo bi im jamčiti zdravstvenu zaštitu unatoč neprijavljenom prebivalištu, sve dok beskućništvo traje, a s obzirom da značajan dio beskućnika kao posebno ranjive skupine (žive u ekstremnom siromaštvu, često su nevidljivi u društvu te im je, između ostalog, zbog lošeg imovnog stanja onemogućen pristup i zdravstvenim i drugim uslugama) u praksi često nema obvezno zdravstveno osiguranje zbog nereguliranog prebivališta pa se zbog toga dovode u situaciju zanemarivanja zdravstvenih tegoba, bez prevencije raznih bolesti. Dodatni problem je podmirenje troškova liječenja za beskućnike. Pružatelji usluga smještaja navode da im zdravstvene ustanove dostavljaju račune za bolničko liječenje beskućnika koji su prijavljeni na njihovoj adresi, a koje oni uglavnom podmiruju iz vlastitih sredstava ili putem jednokratnih naknada koje odobravaju područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Novi Nacionalni plan razvoja zdravstva 2021.-2027. među prioritete stavlja i unaprjeđenje zdravstvene zaštite ranjivih skupina, što beskućnici svakako jesu. Stoga im predlažemo osigurati status u obveznom zdravstvenom osiguranju temeljem statusa beskućnika, kroz koji će moći ostvariti besplatnu zdravstvenu zaštitu, neovisno o (ne)reguliranom prebivalištu. Sukladno ovom prijedlogu, predlažemo doraditi i druge odredbe Zakona i propisati da ova skupina ostvaruje obvezno zdravstveno osiguranje na teret sredstava državnog proračuna. Naposljetku, ako se neće u potpunosti ukinuti obveza periodičnog osobnog pristupanja, HZZO-u ukazujemo da je nužno doraditi članak 7. stavak 8. tako da svima bude zajamčeno Ustavno pravo na žalbu, odnosno da se ukloni dio koji propisuje da HZZO ne donosi rješenja te da stavak glasi: (8) Osigurane osobe iz stavka 7. ovoga članka Zavod će odjaviti iz obveznog zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti prvog dana nakon isteka tri mjeseca od zadnjeg osobnog pristupanja Zavodu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
22 HRVATSKA MREŽA ZA BESKUĆNIKE PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 1. Istraživanjima je potvrđeno kako dio beskućnika nema osnovno zdravstveno osiguranje, a još značajniji dio nema dopunsko zdravstveno osiguranje. Naime, iako je obvezno zdravstveno osiguranje dostupno svim građanima, u praksi građani ostaju bez osiguranja ako propuste zakonom propisane rokove osiguranja kod promjene životnog statusa, dok je u tom slučaju povratak u status osiguranika najčešće moguć kroz zaposlenje. Naime, u skladu s člankom 7. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19), u točci 13. navedene su situacije i rokovi za osiguranje koji nisu pokriveni drugim statusima – primjerice, osiguranje 30 dana od prestanka radnog odnosa, 30 dana od otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija, iz zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove, 30 dana od navršenih 18 godina. Drugim riječima, kada se ovi rokovi propuste, osoba nema više osnovu za osiguranje kao primjerice nezaposlena osoba. Razlog izostanka zdravstvenog osiguranja kod beskućnika vezan je i za reguliranje prebivališta/boravišta, odnosno posjedovanje osobne iskaznice. Članak 15. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju prepoznaje ranjive skupine za dodjelu osnovnog zdravstvenog osiguranja ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. To uključuje osobe nesposobne za samostalan život i rad te koje nemaju sredstava za uzdržavanje. One se osiguravaju osnovom rješenja koje donosi nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba koje obavlja poslove državne uprave koji se odnose na socijalnu skrb. Provedba ove odredbe definirana je dodatno Pravilnikom o mjerilima i postupku za utvrđivanje nesposobnosti za samostalan život i rad i nedostatak sredstava za uzdržavanje za osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj kojima se zdravstvena zaštita ne osigurava po drugoj osnovi (NN 39/02). Pravilnikom su obuhvaćeni i beskućnici ako su primatelji zajamčene minimalne naknade, no više od 30% beskućnika to pravo ne ostvaruje zbog statusnih problema kao što su neposjedovanje osobne iskaznica, boravak izvan mjesta prebivališta, neprijavljivanje na HZZ itd. U izvještaju Pučke pravobraniteljice za 2021. godinu preporuča se besplatna zdravstvena zaštita za beskućnike koji ne mogu ostvariti prebivalište, odnosno ishoditi osobnu iskaznicu: „U kontekstu ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu posebno su pogođeni beskućnici jer ih veliki broj nema osnovno zdravstveno osiguranje zbog nereguliranog prebivališta, o čemu smo pisali i u ranijim Izvješćima. Zbog toga što nemaju status osiguranika zanemaruju zdravstvene tegobe. Stoga je najčešća situacija da se zdravstveni problemi ne rješavaju, a bolesti ne liječe do nekog hitnog stanja, kad i neovisno što nemaju zdravstveno osiguranje, moraju biti adekvatno zbrinuti i liječeni. S obzirom da su beskućnici uglavnom hrvatski državljani najranjivijeg statusa, trebalo bi propisati da im se jamči besplatna zdravstvena zaštita neovisno o reguliranom prebivalištu“. S danom 1. travnja 2023. godine na snagu su stupile Izmjene i dopune ZOZO-a koje su donijele promjene za zdravstveni sustav, ali i značajne promjene za neke osigurane osobe. Za kategoriju osiguranih osoba tzv. nezaposleni (osigurani temeljem čl. 7. st. 1. točke 13. ZOZO-a), ako nisu prijavljene u evidenciju nezaposlenih HZZ-a, uvedena je obveza osobnog pristupanja HZZO-u radi provjere okolnosti na temelju kojih im je utvrđen status - prvi puta do 29. lipnja 2023. godine te potom jednom u tri mjeseca. Obveza osobnog pristupanja HZZO-u radi zadržavanja ovog statusa u nepovoljni položaj stavila je one koji ju ne mogu izvršiti, a to su u prvom redu beskućnici koji nemaju regulirano prebivalište i/ili nemaju osobnu iskaznici. Zbog promjene ZOZO- a većina beskućnika koji su prisiljeni boraviti na javnim i drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje izgubili su status zdravstveno osigurane osobe. Slijedom navedenom preporučamo i molimo vas za izmjene i dopune ZOZO-a kako slijedi: - u članku 7. brisati točku 13., odnosno da su osobe koje su imale pravo na zdravstveno osiguranje na dan prestanka radnog odnosa ili na dan otpuštanja iz zavoda za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija ili zdravstvene ili druge specijalizirana ustanove može ostvariti to pravo danom prijave HZZO-u, - oslobodi beskućnike obveze osobnog odlaska u HZZO radi provjere okolnosti na temelju kojih im je utvrđen status osigurane osobe, - da beskućnici, bez obzira na sposobnost za samostalan život i rad, imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje, ako to pravo ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. Primljeno na znanje U segmentu utvrđivanja statusa beskućnika kao osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, neovisno o činjenici da na području Republike Hrvatske imaju prijavljeno prebivalište odnosno odobreni stalni boravak ili dugotrajno boravište očitujemo se kako slijedi. Potrebno je istaknuti da prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a to su pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade, ovise o utvrđenom statusu obvezno zdravstveno osigurane osobe, a stjecanje statusa obvezno zdravstveno osigurane osobe uvjetovano je reguliranim građansko-pravnim statusom u Republici Hrvatskoj. Obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj počiva na načelima uzajamnosti, solidarnosti i jednakosti, a na isto su obvezne osigurati se sve osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj ili dugotrajnim boravištem, ako međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno. Treba napomenuti da Zakon o prebivalištu u članku 6. predviđa mogućnost da osobi koja nema mjesto i adresu stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja (beskućnik) nadležno tijelo iznimno rješenjem utvrdi prebivalište na adresi ustanove socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluge smještaja. Po reguliranju prebivališta, a s obzirom na obveznost osiguranja na obvezno zdravstveno osiguranje, u svakom pojedinom slučaju treba se utvrditi za koju zakonsku osnovu osoba ispunjava propisane uvjete.
23 PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 1. Predlažemo da se osobe s invaliditetom izuzmu od obveze tromjesečnog osobnog pristupanja u poslovnice Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Kada osoba s invaliditetom jednom dokaže svoj zdravstveni status i trajnost invaliditeta koji je onemogućava u osobnom dolasku predlažemo da taj status zadrži i nadalje. Ovakvim pristupom bi željeli i trebali izbjeći situacije kontinuiranog dokazivanja invaliditeta zbog postojanja trajnog stanja, a što je osobama s invaliditetom otegotno i u drugim postupcima koji se vode radi ostvarivanja prava na zdravstvenu uslugu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
24 SONJA JURIČIĆ CVITAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 1. U članku 7. predloženi stavak 9. predlaže se izmijeniti tako da glasi: "(9) Iznimno, osigurane osobe iz stavka 7. ovoga članka nemaju obvezu osobnog pristupa radi provjere okolnosti na temelju kojih im je taj status utvrđen za vrijeme korištenja prava na rodiljne i roditeljske potpore te ako zbog svog zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga nisu u mogućnosti osobno pristupiti Zavodu dok traje objektivna nemogućnost kao i ako im je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta pod uvjetom da su o istom obavijestili Zavod.“ Predlaže se izmijeniti stavak tako da se kao iznimku od osobnog pristupa Zavodu uključe osobe kojima je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta. Ako se priznaju zdravstveni razlozi, rodiljni i roditeljski dopust kao iznimka, onda bi se isto trebalo izričito priznati i osobama s težim invaliditetom, kako ne bi bilo dvojbe u primjeni radi li se o opravdanom razlogu ili ne i eventualnom različitom postupanju prema istim skupinama osoba. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
25 UDRUGA OBITELJI S TROJE ILI VIŠE DJECE PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 2. Poštovani, Udruga obitelji s troje ili više djece ukazuje na nelogičnost granice za bolovanje zbog njege djeteta do 3. godine i od 3 godine do 7 godina starosti. Obzirom da djeca do polaska u školu nisu samostalna i nisu u mogućnosti biti sama kod kuće, nužna je prisutnost roditelja. Međutim, kada plaća zbog toga "pada" na 70% prosjeka plaće, isto je udarac na obiteljske financije. Dodatno, u praksi poslodavci ne isplaćuju uvijek 70% prosjeka plaće jer im isto HZZO ne nadoknađuje (HZZO umanjuje prava radnika). Tražimo da se naknada za bolovanje djece do 7 godina starosti isplaćuje na teret HZZO, u iznosu 100% prosjeka plaće. Ukoliko je demografija zaista važno pitanje u RH, onda je potrebno u svim segmentima mladim obiteljima osigurati uvjete odgajanja djece. Također, tražimo da se i naknada za trudnice u slučaju komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom delimitira. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
26 PUČKI PRAVOBRANITELJ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 2. Ovim se člankom mijenja članak 55. Zakona na način da se određuju viši postotni udjeli za izračun najnižeg, odnosno najvišeg mjesečnog iznosa naknade plaće koju terete sredstva obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna (za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog pojave zaraze u okolini osiguranika). Pučka pravobraniteljica pozdravlja ovo povećanje koje je bilo itekako potrebno s obzirom da se iznos naknade određuje množenjem s osnovicom koja se nije mijenjala dugi niz godina, dok su u međuvremenu značajno porasli svi troškovi života. U vezi povećanja, iz razloga transparentnosti te za omogućavanje kvalitetnog praćenja promjena prava u obaveznom zdravstvenom osiguranju kroz godine, predlažemo da se doradi prateći tekst uz Nacrt prijedloga na način da se u dijelu Ocjena stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći, obrazloži temeljem čega je određeno da predloženo povećanje bude 80% proračunske osnovice kod određivanja minimalnog iznosa (353,15 eura), odnosno 225,5 % proračunske osnovice kod određivanja maksimalnog iznosa (995,45 eura). Drugim riječima, predlažemo da se obrazloži kojom metodom i u usporedbi s kojim drugim referentnim vrijednostima je minimum određen na 80%, a maksimum na 225,5% proračunske osnovice. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
27 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 2. Uz čl. 2. Sukladno predloženim izmjenama, naknada plaće ne može biti niža od 70% osnovice za naknadu plaće, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, s time da kao mjesečni iznos za puno radno vrijeme ne može biti niža od 80% proračunske osnovice. Prema važećim odredbama članaka 54. i 55. ZOZO i članka 73. Pravilnika proizlazi da je osnovica za obračun naknade jednaka prosjeku prethodnih šest plaća, ali da maksimalan iznos naknade (a ne osnovice) može biti 80% proračunske osnovice. Osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad utvrđuje se kao satna ili dnevna osnovica, ovisno o rasporedu radnog vremena osiguranika – korisnika naknade Sekcija računovođa Hrvatske obrtničke komore postavlja pitanje zašto se svih ovih godina kod obračuna plaće vraćaju zahtjevi obrtnika i poduzetnika osim ako se ne postupi u obračunu na način da se, do sada 25% a po novome 80% proračunske osnovice ne uzima kao osnovica za obračun bolovanja. Time su radnici oštećeni, pogotovo ako se u obzir uzmu bolovanja za djecu stariju od 3 godine a mlađu od 7 godina. Zakonske odredbe jasno navode da je limitiran mjesečni iznos naknade, a ne osnovice (kao i u slučaju npr. naknade za rad na izdvojenom mjestu rada). Bolovanje isplaćuje poslodavac, na teret HZZO-a, na temelju osnovice za naknadu prosjeka plaće zadnjih 6 mjeseci i na taj način i HZZO treba isto refundirati poslodavcu, maksimalno mjesečno do 80% proračunske osnovice. Npr. kod prosječne neto plaće 1.300 eur, za mjesec koji ima 22 radna dana, radnici (radniku) pripada za taj dan bolovanja za dijete starije od 3 godine i mlađe od 7 godine 41,36 eur. Vašim izračunom godinama isplaćujete i refundirate poslodavcima 25,68 eur u ovom primjeru što čini veliku razliku na štetu radnika, a često i poslodavaca. Sukladno svemu navedenom smatramo da je potrebno da HZZO hitno promijeni način priznavanja obračuna bolovanja za djecu stariju od 3 godine, a mlađu od 7 godina, kao i za priznavanje obračuna bolovanja za djecu mlađu od 3 godine . Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
28 ANTONIJA ROZALIJA KALEMBER PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 2. Predlažem da se maksimalni iznos naknade ne primjenjuje za bolovanje radi njege djeteta, odnosno da tekst izmjene glasi " ... osim naknade plaće iz stavka 2. točaka 3., 4., 5. i 8. ovoga članka.“ Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
29 ANTONIJA ROZALIJA KALEMBER PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 2. Slažem se s ranijim komentarima, minimalni i maksimalni iznos naknade bi trebalo vezati uz prosječnu plaću. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
30 MIHAJLO PAVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 2. Iako je pohvalno što se napokon odlučilo maknuti s limita iz 2006, smatram da je u najmanju ruku potrebno iznos limita naknade vezati uz iznos prosječne plaće u RH jer se time osigurava rast naknade iz godine u godinu. Ovako, može se ostati opet 20 godina na istom iznosu limita. Također, za trudnice, komplikacije, njegu djeteta i slično bi se trebao ukinuti limit jer se destimulira natalitetna politika obzirom da takva bolovanja imaju jako negativan učinak na financije obitelji s djecom. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
31 KRISTINA GRGIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 2. Imajući u vidu demografsku sliku Hrvatske i da je prosječna neto plaća u Hrvatskoj 2024. iznosila 1346 EUR, predloženo uvećanje naknada u slučajevima PNR zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom te radi njege oboljelog djeteta mlađeg od tri godine života i dalje predstavlja značajno financijsko opterećenje kako za trudnice, tako i za roditelje. Iako je pohvalno da propisani limit s 565,04 EUR značajno raste, s druge strane povećanje limita na 995 EUR na prosječnu plaću od 1346 EUR čini jedva malo više od minimalne naknade u iznosu 70% prosječne plaće za osobno bolovanje, a trudnicama i roditeljima s većom neto plaćom od prosječne hrvatske plaće i daleko manje od 70 % njihove prosječne neto plaće. Predloženi zakonski okvir i dalje ne nudi prikladnu zaštitu ni trudnicama s komplikacijama u vezi s trudnoćom i porodom niti roditeljima djece mlađe od tri, a osobito mlađe od sedam godina, jer PNR za njegu djece do sedam godina podliježe i dodatnim ograničenjima. Takva ograničenja imaju negativan utjecaj na obitelji s malom djecom i predškolcima, onemogućavajući ostvarenje prava na dostojanstven život. Stoga predlažem da se naknada u slučajevima PNR zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom te radi njege oboljelog djeteta mlađeg od sedam godina života delimitira, što bi zasigurno bitno doprinijelo osjećaju sigurnosti i zaštite roditelja i potaknulo roditeljstvo, a time i ostvarenje ciljeva postavljenih u "Strategiji demografske revitalizacije Republike Hrvatske do 2033. godine". Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
32 KRISTINA GRGIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, Članak 2. U članku 55. stavku 2. al. 5. riječ "tri" zamjenjuje se s riječi "sedam". *** Stavak 3. mijenja se i glasi: (3) Visinu naknade plaće koja se isplaćuje na teret sredstava Zavoda odnosno na teret sredstava državnog proračuna za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog pojave zaraze u okolini osiguranika iz stavka 2. točke 7. ovoga članka utvrđuje Zavod, s tim da najviši mjesečni iznos naknade plaće, obračunate prema odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 225,5% proračunske osnovice, osim naknade plaće iz stavka 2. točaka 2., 3., 4., 5. i 8. ovoga članka.“. ***U članku 45. st. 1. mijenja se i glasi: (1) Osiguranik iz članka 39. točke 5. ovoga Zakona ima pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad radi njege osigurane osobe – djeteta od sedam do 18. godine života u trajanju najviše do 40 dana za svaku utvrđenu bolest. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
33 ELEN BAMBIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O OBVEZNOM ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU, ODREDBE VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU Prijava radnika na mirovinsko osiguranje uvijek znači i prijavu na zdravstveno osiguranje. Zašto se to ne regulira jednim obrascem, te ukoliko treba dodaju novi podaci na istima. Desilo se da platimo kaznu za zakašnjelu prijavu na zdravstveno osiguranje, a istu nismo u mogućnosti niti kontrolirati. Molim upariti podatke između HZMO i HZZO i to u realnom vremenu. Molim smanjiti broj dana privremene nezaposlenosti radi bolovanja na 14 dana, umjesto 42. Molim urediti refundacije bolovanja na najviše 30 dana. Mislim da institucija ima dovoljno vremena pregledati podatke, te isplatiti sredstva. Mali i mikro poduzetnici nemaju likvidnost, plaćati bolovanje, te još i zamjenu za radno mjesto. Molim ujednačiti refundaciju bolovanja za sve dobne skupine isto. Molim omogućiti uvid u prijavu radnika kojeg prijavljujemo u smislu da je prijavljen već na određeni broj sati kod nekog drugog na xy sati.. Na taj način bi prevenirali kasnije ispravke. Molim automatski produžiti osiguranje na 30 dana nakon prestanka radnog odnosa. Time bi uštedjeli na vremenu detekcije, tko je gdje nešto zaboravio napraviti. Molim malo razumnije regulirati bolovanje koje je proizašlo iz povrede na radu. Kažnjavati zlouporabe, a ne ispravljati dokumentaciju svaki put najmanje 6 mjeseci, jer upravo toliko traju procedure za odobravanje takvih bolovanja. Molim automatizirati prijave i odjave u realnom vremenu, jer se često dešava da trebamo smetati referente telefonskim pozivima da se predmeti odrade. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.