Izvješće o provedenom savjetovanju - PRAVILNIK O UVJETIMA ZA DOBIVANJE DOPUŠTENJA ZA OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | ŽANA MATULIĆ-BILAČ | PRAVILNIK O UVJETIMA ZA DOBIVANJE DOPUŠTENJA ZA OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA | predlažem dopunu naslova pravilnika: PRAVILNIK O UVJETIMA ZA DOBIVANJE DOPUŠTENJA FIZIČKOJ OSOBI ZA OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA | Nije prihvaćen | U odredbi članka 1. stavka 2. predmetnog Pravilnika, navedeni su subjekti kojima se dopuštenje izdaje. |
| 2 | MARIJA KALMETA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Podržavam prijedlog kolege Marka Buljana o uvođenju točke 5 u članku 2. stavka (1). | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 3 | ANA FILIPOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Podržavam prijedlog kolege Marka Buljana o uvođenju točke 5 u članku 2. stavka (1). | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 4 | JELENA ĆURIĆ ČOKOLIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | 1. konzervatorsko-restauratorska istraživanja NEINVAZIVNIM i invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja. Još uvijek je "teško" razlučivo u pojedinim slučajevima neinvazivno od invazivnog, npr. fumigacija (koju bi, pretpostavljam, mnogi smatrali neinvazivnom metodom plinske dezinsekcije) može kemijskim procesima, izmijeniti određene materijale (npr. polikromiju, imitaciju pozlate posve potamniti, pocrniti). Ovo je ujedno i primjer koji govori kako je iznimno važno da osoba koja ima dopuštenje za rad, time je i neki voditelj nekog projekta, neosporno mora biti stručna, kompetentna i mora imati značajno iskustvo u radu, ne bilo kakvom radu već prvenstveno stupanj multidisciplinarnog obrazovanja zatim i takvoga rada. Osoba mora moći predvidjeti situacije (uzročno-posljedične reakcije) koje su se uvjetno već dogodile na kulturnom dobru ili će se moguće dogoditi samim egzistiranjem kult. dobra u okolnostima u kojima se nalazi, ne tretiranjem / tretiranjem, kojim stupnjem netretiranja/tretiranja i sl.; na taj način moći i znati predložiti koncept i mogućnosti konz.-rest. zahvata te idejne prijedloge prezentacije kult. dobra. Sukladno navedenom, mišljenja sam da zahvate na najzahtjevnijim i najvrijednijim kulturnim dobrima mogu izvoditi (ili bi barem trebale biti prioritet) osobe koje su adekvatno stručno obrazovane, sustavno i kontinuirano educirane, poznaju i koriste znanstveno-umjetničke pristupe i metode, poznaju znanost i poimaju pojam zaštite i očuvanja kulturnih dobara kao multidisciplinaran u toliko mnogo segmenata, kao neodvojiv termin "znanost+umjetnost". 3. izrada konzervatorskih elaborata za nepokretno i POKRETNO kulturno dobro | Nije prihvaćen | Svaki konzervatorsko-restauratorski rad predmnijeva izradu prijedloga radova na kulturnom dobru što mogu obavljati stručnjaci sa iskustvom koje se utvrđuje temeljem članka 4. stavak 3. predmetnog Pravilnika. Dok se istraživanje invazivnim metodama odnosi na postupak koji može oštetiti kulturno dobro te se takvo dopuštenje izdaje isključivo osobama kojima se iskustvo utvrđuje temeljem članka 4. stavka 2. ovog Pravilnika. U odnosu na drugi komentar, izrada konzervatorskih elaborata za nepokretno kulturno dobro, odnosi se na sve potrebne elaborate sukladno članku 46. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobra NN 145/24. |
| 5 | MATEO MIGUEL KODRIČ KESOVIA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Slažem se s komentarima cijenjenih kolegica i kolega iz struke. Stavak (1), točka 1 bi u načelu možda trebao uključivati i „neinvazivne“ metode istraživanja jer bi nestručna osoba (u smislu rada s povijesnim materijalima) mogla čak i svojim „neinvazivnim“ radom (npr. zračenjem) potencijalno uzrokovati dodatna oštećenja na kulturnim dobrima. Slažem se i s uvođenjem predložene točke (5) - vođenje najzahtjevnijih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja na nepokretnom ili pokretnom kulturnom dobru i vođenje ili nadzor najzahtjevnijih konzervatorsko-restauratorskih radova. | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 6 | ANA DUKIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Podržavam prijedlog kolege Marka Buljana o uvođenju točke 5 u članku 2. stavka (1). | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 7 | LANA KEKEZ KELAVA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Podržavam kako prijedlog kolege Buljana, tako i komentar kolegice Matulić-Bilač na isti. Dok su na snazi bile ranije verzije pravilnika hodogram napredovanja u struci je uključivao polaganje stručnog ispita i stjecanje stručnog zvanja, na temelju čega bi se zatražilo dopuštenje za obavljanje poslova. Danas je prema novim pravilnicima situacija promijenjena utoliko što je rad na kulturnim dobrima omogućen dobivanjem dopuštenja, a bez prethodnog stjecanja stručnog zvanja. Stoga se slažem s kolegom Buljanom da je nužno uvođenje ove odredbe u pravilnik, ali moguće uz dodatnu napomenu da se za vođenje ili nadzor najzahtjevnijih istraživanja i radova uz dopuštenje nužno mora posjedovati i zvanje višeg konzervatora-restauratora ili konzervatora-restauratora savjetnika (ovisno o razini složenosti). | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 8 | MARIJA PUOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Podržavam prijedlog kolege Marka Buljana o uvođenju točke 5 u članku 2. stavka (1). | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 9 | ANĐELA KRIVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Podržavam prijedlog kolege Marka Buljana o uvođenju točke 5 u članku 2. stavka (1). | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 10 | PETRA UGLEŠIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Podržavam prijedlog kolege Marka Buljana o uvođenju točke 5 u članku 2. stavka (1). | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 11 | NIKOLA RADOŠEVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Poštovani, slažem se s komentarom kolege Marka Buljana da se u Članak 2. stavka (1) uvede predloženi sadržaj s pripadajućom točkom 5. | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pode primjedbom Marka Buljana. |
| 12 | JOSIPA BOROZAN | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Podržavam komentare kolega M. Buljana i K. Bosnića | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 13 | IVANA JERKOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Slažem se s prijedlogom Marka Buljana o dodavanju točke (5). | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 14 | PETRA PERLAIN | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | U potpunosti se slažem sa svim prethodnim komentarima kolega iz struke, posebno s M. Buljanom i K. Bosnićem | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 15 | DORA BLAŽEVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | U potpunosti se slažem sa svim prethodnim komentarima kolega iz struke, posebno sa M. Buljanom i K. Bosnićem | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 16 | ŽANA MATULIĆ-BILAČ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | - predlažem dopune: 1. konzervatorsko-restauratorska istraživanja NEINVAZIVNIM i invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja na nepokretnom ili pokretnom kulturnom dobru 2. izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova na kulturnom dobru prema užoj specijalnosti, ODNOSNO ARHITEKTONSKI NADZOR KOD OSIGURANJA PROVEDBE GLAVNOG/IZVEDBENOG PROJEKTA NA NEPOKRETNOM KULTURNOM DOBRU 3. izrada konzervatorskih elaborata za nepokretno I POKRETNO kulturno dobro - predlažem dopunu stavke 4. ili uvođenje stavke 5., a koja bi se odnosila na pokretna kulturna dobra: IZRADA FOTO/GRAFIČKIH/FOTOGRAMETRIJSKIH SNIMKI ZATEČENOG STANJA TE IZRADA I RAZRADA PRIJEDLOGA KONCEPTA KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKIH RADOVA NA POKRETNOM KULTURNOM DOBRU TEMELJEM ISTRAŽIVANJA OBRAZLOŽENJE: precizno i metodološki slojevito dokumentiranje te koncipiranje radova je ekvivalent idejnom i izvedbenom projektu u području arhitektonske konzervacije - zaključno, predlažem i izmjenu redoslijeda stavki s prethodno navedenim prijedlozima dopuna: 1. konzervatorsko-restauratorska istraživanja NEINVAZIVNIM i invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja na nepokretnom ili pokretnom kulturnom dobru 2. izrada arhitektonskog snimka postojećeg stanja te idejnog rješenja, idejnog, glavnog i izvedbenog projekta za radove na nepokretnom kulturnom dobru, odnosno IZRADA FOTO/GRAFIČKIH/FOTOGRAMETRIJSKIH SNI MKI ZATEČENOG STANJA TE IZRADA I RAZRADA PRIJEDLOGA KONCEPTA KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKIH RADOVA NA POKRETNOM KULTURNOM DOBRU TEMELJEM ISTRAŽIVANJA 3. izrada konzervatorskih elaborata za nepokretno I POKRETNO kulturno dobro 4. izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova na kulturnom dobru prema užoj specijalnosti, ODNOSNO ARHITEKTONSKI NADZOR KOD OSIGURANJA PROVEDBE GLAVNOG/IZVEDBENOG PROJEKTA NA NEPOKRETNOM KULTURNOM DOBRU Što se tiče prijedloga ostalih sudionika rasprave da se uvede stavka vođenja ili nadzora najzahtjevnijih istraživanja i radova, ona isključivo ovisi o stručnom zvanju, odnosno jedino više zvanje savjetnika nudi kompetenciju za to, a ovim pravilnikom se utvrđuju kompetencije za dobivanje dopuštenja za rad, odnosno regulira se temeljna razina kompetencija. Nadležni KO i natječaju MKiM uvažavaju razinu kompetencija i stručna zvanja kod dodjele projekata, a u prijavi za viša stručna zvanja prijavljuju se radovi shodno kriteriju složenosti, pa sigurno neće biti zanemarena realno ostvarena kategorija složenosti pojedinih radova (istraživačkih, izvedenih i drugih koji se boduju unutar kriterija). | Nije prihvaćen | 1. Svaki konzervatorsko-restauratorski rad predmnijeva izradu prijedloga radova na kulturnom dobru što mogu obavljati stručnjaci sa iskustvom koje se utvrđuje temeljem članka 4. stavak 3. predmetnog Pravilnika. Dok se istraživanje invazivnim metodama odnosi na postupak koji može oštetiti kulturno dobro te se takvo dopuštenje izdaje isključivo osobama kojima se iskustvo utvrđuje temeljem članka 4. stavka 2. ovog Pravilnika. 2. Stručni nadzor se provodi sukladno Zakonu o gradnji, dok se konzervatorski nadzor provodi prema službenoj dužnosti. 3. Izrada konzervatorskih elaborata za nepokretno kulturno dobro, odnosi se na sve potrebne elaborate sukladno članku 46. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobra NN 145/24. 4. Predmnijeva se izrada foto/grafičkih/fotogrametrijskih snimki zatečenog stanja te izrada i razrada prijedloga koncepta konzervatorsko-restauratorskih radova na pokretnom kulturnom dobru temeljem istraživanja, prije izvođenja konzervatorsko-restauratorskih radova na svim vrstama kulturnih dobara. |
| 17 | KRISTINA MATKOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Slažem se s prijedlogom kolege Marka Buljana o dodavanju točke (5) u Članku 2. | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 18 | VINKA MARINKOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Slažem se s prijedlogom Marka Buljana o dodavanju točke (5). | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 19 | KREŠIMIR BOSNIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Poštovani, podržavam komentare kolegica i kolega koji su također uočili da: predloženi tekst članka 2. Pravilnika izostavlja diferenciranje razine stručne složenosti i odgovornosti unutar poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Sve kategorije zahvata tretirane su jednako, bez obzira na to radi li se o rutinskim zahvatima (npr. jednostavnih sondiranja) ili o složenim intervencijama koje mogu imati dugoročne posljedice na kulturno dobro (npr. višemjesečnih interdisciplinarnih projekata). Takav propis ne omogućava razlikovanje između početničke i napredne razine stručnog rada, niti otvara prostor za postupno profesionalno napredovanje unutar struke. Osim toga, u tekstu se ne prepoznaje posebna uloga vođenja i nadzora nad konzervatorsko-restauratorskim radovima i istraživanjima, iako upravo ti poslovi zahtijevaju dodatnu razinu stručne osposobljenosti, iskustva i odgovornosti. Načelno, mogli bismo se zapitati i čemu nam onda služi diferencijacija zvanja? | Primljeno na znanje | Prijedlog je materija Pravilnika o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjetima i načinu njihova stjecanja. Prema potrebi, Hrvatski restauratorski zavod provodi nadzor. |
| 20 | HELENA BOSNIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Članak 2 stavka (1) Slažem se s prijedlogom Marka Buljana o dodavanju točke (5). Za vođenje ili nadzor na složenijim konzervatorsko-restauratorskim istražnim radovima nužna je visoka razina stručnosti i određeno iskustvo te obrazovanje. | Nije prihvaćen | Odgovor pogledati pod primjedbom Marka Buljana. |
| 21 | STELA CUNJAK | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | Članak 2. stavka (1) Slažem se s prijedlogom o uvođenju dodatne točke (5) koja bi obuhvaćala najzahtjevnija konzervatorsko-restauratorska istraživanja te najzahtjevnije konzervatorsko-restauratorske radove. Prema Pravilniku o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kod bodovanja za stjecanje višeg zvanja definirano je značenje najzahtjevnijih konzervatorsko-restauratorskih radova na temelju tri uvjeta - opsežna tehnička, humanistička, konzervatorsko-restauratorska istraživanja, koordinacija najmanje pet suradnika te inovativna rješenja u primjeni metoda i postupaka. Smatram da se dopuštenja za takve opsežne radove na kulturnim dobrima, a posebno na onima velikog značaja i više kategorije trebali dodjeljivati na temelju obrazovanja, dugogodišnjeg iskustva i stručnosti. | Nije prihvaćen | Predloženo nije predmet ovog Pravilnika. |
| 22 | MARKO BULJAN | I. OPĆE ODREDBE, Članak 2. | U Članak 2. stavka (1) predlaže se uvođenje točke 5. 5. vođenje najzahtjevnijih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja na nepokretnom ili pokretnom kulturnom dobru i vođenje ili nadzor najzahtjevnijih konzervatorsko-restauratorskih radova Obrazloženje: Za provedbu složenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja te vođenje ili nadzor nad najzahtjevnijim zahvatima na pojedinačnim kulturnim dobrima nužna je visoka razina stručne osposobljenosti i dugogodišnje iskustvo. Stručna osposobljenost i kompetencije moraju biti adekvatno dokazani pred nadležnim institucijama. | Nije prihvaćen | Vođenje konzervatorsko-restauratorskih istraživanjima je već propisano u Pravilniku o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjetima i načinu njihova stjecanja, tako da navedena materija nije predmet ovog Pravilnika. |
| 23 | MARIJA KALMETA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s prijedlogom kolege Marka Buljana za uvođenje tzv. stavka (6) s pripadajućim predloženim sadržajem. Također, slažem se s navodima kolege Nikole Radoševića. | Nije prihvaćen | 1. Članak 4. stavak 2. odnosi se na stručnu osposobljenost fizičke osobe za obavljanje poslova konzervatorsko-restauratorskih istraživanja invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja na nepokretnom ili pokretnom kulturnom dobru, a ne za izvođenje konzervatorsko restauratorskih radova na kulturnom dobru prema užoj specijalnosti. 2. Nejasan prijedlog budući da u članku 2. stavku 1. nije predložena točka 5.l.. Ako se u prijedlogu mislilo na vođenje konzervatorsko-restauratorskih poslova, navedeno nije predmet ovog Pravilnika. |
| 24 | MARIJA KALMETA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s prijedlogom kolege Marka Buljana za uvođenje tzv. stavka (6) s pripadajućim predloženim sadržajem. Također, slažem se s navodima kolege Nikole Radoševića. | Nije prihvaćen | 1. Članak 4. stavak 2. odnosi se na stručnu osposobljenost fizičke osobe za obavljanje poslova konzervatorsko-restauratorskih istraživanja invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja na nepokretnom ili pokretnom kulturnom dobru, a ne za izvođenje konzervatorsko restauratorskih radova na kulturnom dobru prema užoj specijalnosti. 2. Nejasan prijedlog budući da u članku 2. stavku 1. nije predložena točka 5.l.. Ako se u prijedlogu mislilo na vođenje konzervatorsko-restauratorskih poslova, navedeno nije predmet ovog Pravilnika. |
| 25 | ANA FILIPOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s prijedlogom kolege Marka Buljana za uvođenje tzv. stavka (6) s pripadajućim predloženim sadržajem. Također, slažem se s navodima kolege Nikole Radoševića. | Nije prihvaćen | 1. Članak 4. stavak 2. odnosi se na stručnu osposobljenost fizičke osobe za obavljanje poslova konzervatorsko-restauratorskih istraživanja invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja na nepokretnom ili pokretnom kulturnom dobru, a ne za izvođenje konzervatorsko restauratorskih radova na kulturnom dobru prema užoj specijalnosti. 2. Nejasan prijedlog budući da u članku 2. stavku 1. nije predložena točka 5.l.. Ako se u prijedlogu mislilo na vođenje konzervatorsko-restauratorskih poslova, navedeno nije predmet ovog Pravilnika. |
| 26 | ANDREJA DRAGOJEVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se da se razmotri brisanje iz stavke 2 ovog članka jer je praksa pokazala da kolege sa završenim studijem konzerviranja i restauriranja se sistematičnim učenjem tokom svog višegodišnjeg studiranja ne mogu sa svojim znanjem uspoređivati s onima koji imaju svega dvije godine iskustva. Iz vlastitog iskustva mogu reći da kolege sa završenim konzervatorsko-restauratorskim studijem počinju raditi s širokim znanjem o samoj struci dok oni koji taj studij nisu završili počinju od nule pa u startu nisu po znanju izjednačeni. | Nije prihvaćen | 1. Članak 4. stavak 2. odnosi se na stručnu osposobljenost fizičke osobe za obavljanje poslova konzervatorsko-restauratorskih istraživanja invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja na nepokretnom ili pokretnom kulturnom dobru, a ne za izvođenje konzervatorsko restauratorskih radova na kulturnom dobru prema užoj specijalnosti. 2. Nejasan prijedlog budući da u članku 2. stavku 1. nije predložena točka 5.l.. Ako se u prijedlogu mislilo na vođenje konzervatorsko-restauratorskih poslova, navedeno nije predmet ovog Pravilnika. |
| 27 | JELENA ĆURIĆ ČOKOLIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Podržavam ostale komentare, iz kojih se može zaključiti da većinom poimamo isto! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 28 | MATEO MIGUEL KODRIČ KESOVIA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s komentarima cijenjenih kolegica i kolega u pogledu uklanjanja stavka 2, točke 3. Fraza „odgovarajućeg studija uže specijalnosti“ koja se često koristi u ovom, kao i u „Pravilniku o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjetima i načinu njihova stjecanja“, najveći je uzročnik devalvacije naše struke kao i neodgovorne degradacije kulturne baštine. Naše obrazovne institucije – Sveučilišta u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku – sad su već iznjedrile niz generacija konzervatora-restauratora u Hrvatskoj, pa je uvriježeno mišljenje kako bi trebalo „podignuti letvicu“ kvalitete te postrožiti kriterije za dobivanje dopuštenja za poslove na kulturnim dobrima. Smatram kako je najveći problem što je ovim Pravilnikom otvoren dodatan (i donekle jednostavniji) kanal za stjecanje dopuštenja za rad na kulturnim dobrima, mimo stručnog ispita. Razina evaluacije od strane stručnog tijela ili povjerenstva (definirano u Članku 10) također nije dovoljno pojašnjena. Uvjeti za stjecanje su pak gotovo identični onim za Stručno zvanje pa to sve stvara dodatnu konfuziju. Samo izdavanje dopuštenja ovim Pravilnikom time nalikuje prije nekakvom administrativnom postupku, nego što je riječ o transparentnoj provjeri njihove kvalificiranosti. Slažem se s kolegom Buljanom - vođenje najzahtjevnijih postupaka i projekata mogu voditi samo visoko kvalificirane osobe, a što je jedino moguće vrednovati u okviru stupnja obrazovanja, tj. razinom stručnog zvanja. Apsolutno je nužna implementacija razine stručnosti u okviru kompleksnosti poslova zaštite i očuvanja kulturnih dobara. Kolege s višim zvanjima dokazali su svojim dugogodišnjim iskustvom i radom da su kompetentni provoditi najzahtjevnije radove na zaštićenim kulturnim dobrima. U protivnom, cijela sistematizacija kao i potreba za stjecanjem viših stručnih zvanja postaje potpuno besmislena – osim, čini se, za kolege iz Hrvatskog restauratorskog zavoda. | Nije prihvaćen | Odgovarajući studij podrazumijeva studij koji je konkretnoj instituciji potreban za vrstu materijala na kojem će pojedini konzervator-restaurator raditi. Konzervacija-restauracija je interdisciplinarno područje za koje nije dovoljan samo restauratorski studij. Stjecanje dopuštenja za obavljanje poslova je administrativni postupak za osobe koje imaju stručno zvanje za izvođenje konzervatorsko restauratorskih poslova kako bi bile upisane u Upisnik specijaliziranih fizičkih osoba koje imaju dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a za poslove konzervatorsko restauratorskih istraživanja invazivnim metodama dokaz o stečenoj stručnoj osposobljenosti utvrđuje se temeljem članka 4. stavak 2. te nadalje člankom 11. stavak 1., a po potrebi je moguće dopuniti zahtjev odnosno Stručno povjerenstvo može po potrebi obaviti očevid sukladno članku 11. stavak 3. i 4. Ostale primjedbe predmet su Pravilnika o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjetima i načinu njihova stjecanja. |
| 29 | SONJA ĐURAŠ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s kolegicama i kolegama koji predlažu brisanje stavke " odgovarajući studij uže specijalnosti" jer nije jasno određeno što se pod time misli, te se slažem s prijedlogom kolegice Tanje Dujaković o završenom sveučilišnom diplomskom studiju konzervacije - restauracije kao uvjetu za dobivanje dopuštenja za rad. | Nije prihvaćen | Stjecanje dopuštenja za obavljanje poslova je administrativni postupak za osobe koje imaju stručno zvanje za izvođenje konzervatorsko restauratorskih poslova kako bi bile upisane u Upisnik specijaliziranih fizičkih osoba koje imaju dopuštenje, a za poslove konzervatorsko restauratorskih istraživanja invazivnim metodama dokaz o stečenoj stručnoj osposobljenosti utvrđuje se temeljem članka 4. stavak 2. te nadalje člankom 11. stavak 1., a po potrebi je moguće dopuniti zahtjev odnosno Stručno povjerenstvo može po potrebi obaviti očevid sukladno članku 11. stavak 3. i 4. Ostale primjedbe predmet su Pravilnika o stručnim zvanjima za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjetima i načinu njihova stjecanja. |
| 30 | TANJA DUJAKOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Pojam studij uže specijalnosti u odnosu na konzervatorsko-restauratorski studij? Smatram da je nužno dodatno pojasniti ili redefinirati što se pod tim pojmom konkretno podrazumijeva. Naime, primjerice, studij konzervacije-restauracije pri Sveučilištu u Dubrovniku je sveučilišni prijediplomski i diplomski studij koji uključuje užu specijalizaciju unutar konzervatorsko-restauratorskog područja. Ako se pak izraz studij uže specijalnosti odnosi na stručne studije ili specijalističke diplomske stručne studije, onda ih u tekstu pravilnika treba precizno i jednoznačno imenovati. Smatram da bi uvjet za dobivanje dopuštenja za rad trebao biti sveučilišni diplomski studij konzervacije i restauracije. | Primljeno na znanje | Odgovarajući studij podrazumijeva studij koji je konkretnoj instituciji potreban za vrstu materijala na kojem će pojedini konzervator-restaurator raditi. Konzervacija-restauracija je interdisciplinarno područje za koje nije dovoljan samo restauratorski studij. |
| 31 | ANA DUKIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s prijedlogom kolege Marka Buljana za uvođenje tzv. stavka (6) s pripadajućim predloženim sadržajem. Također, slažem se s navodima kolege Nikole Radoševića. | Primljeno na znanje | primljeno na znanje. |
| 32 | LANA KEKEZ KELAVA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Složila bih se s kolegama i još jednom istaknula da je formulacija 'odgovarajući studij uže specijalnosti' pogrešna i suvišna. U trenutku u kojem već skoro trideset godina u Hrvatskoj imamo studije konzervacije-restauracije, ovoj problematici se više ne smije olako pristupati. Upliv srodnih struka u polje konzervacije-restauracije uobičajena je i dobrodošla praksa koja oplemenjuje naš svakodnevni rad i doprinosi multidisciplinarnosti. Međutim, ulazak drugih profesija u konzervatorsko-restauratorsku praksu važećim je pravilnicima RH trenutno omogućen na način koji šteti struci i baštini. Promišljam dva moguća pristupa problematici. Prvi, ponešto radikalniji, je potpuno isključivanje iz pravilnika odredbe koja omogućava 'drugim odgovarajućim studijima' stjecanje dopuštenja. Drugi prijedlog je da se stjecanje dopuštenja omogući, ali uz značajno postrožene kriterije, a predlažem da to bude: - najmanje pet godina rada u struci uz izvođenje najmanje tri cjelovita konzervatorsko-restauratorska zahvata uz prateće elaborate - i obavezno polaganje stručnog ispita i stjecanje stručnog zvanja Također smatram da je nužno da u pravilniku izrijekom budu popisani 'odgovarajući studiji uže specijalnosti' kojima je omogućeno pristupanje ovom procesu. Napominjem i da je kroz čitav pravilnik nužno ujednačavanje primjenom termina konzervatorsko-restauratorski i sl. | Djelomično prihvaćen | Odgovarajući studij podrazumijeva studij koji je konkretnoj instituciji potreban za vrstu materijala na kojem će pojedini konzervator-restaurator raditi. Konzervacija-restauracija je interdisciplinarno područje za koje nije dovoljan samo restauratorski studij. |
| 33 | ANĐELA KRIVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s prijedlogom kolege Marka Buljana za uvođenje tzv. stavka (6) s pripadajućim predloženim sadržajem. Također, slažem se s navodima kolege Nikole Radoševića. | Primljeno na znanje | primljeno na znanje. |
| 34 | NIKOLA RADOŠEVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Poštovani, u Članku 4. stavak (2) izrazito je sporna točka 3 koja glasi: „ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti, dvije godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri konzervatorsko-restauratorska posla“. Tom se točkom marginaliziraju i u nepovoljan položaj stavljaju stručnjaci koji su završili specijalistički studij konzervacije-restauracije u odnosu na osobe koje u struku pristižu iz ostalih profesija kojima konzervacija-restauracija nije intencionalno primarna djelatnost. Stoga predlažem brisanje navedene točke 3, jer ista dugoročno u pitanje dovodi opstojnost konzistentnog educiranja konzervatora-restauratora po svim nacionalnim i međunarodnim stručnim smjernicama. Također, slažem se s prijedlogom kolege Marka Buljana za uvođenje tzv. stavka (6) s pripadajućim predloženim sadržajem. | Nije prihvaćen | U konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti je zaposlen veliki broj stručnjaka koji nisu završili studij konzervacije-restauracije i s obzirom na interdisciplinarno područje konzervacije-restauracije, tako će i dalje biti. |
| 35 | IVANA JERKOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Članak 4. potrebno je korigirati, a slažem se s prijedlozima kolega koji predlažu brisanje rečenice iz točke (2) navedenog članka koja glasi: „ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti, dvije godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri konzervatorsko-restauratorska posla“. Također se slažem s prijedlogom o uvođenju stavke (6), kojom bi se utvrdilo da je za najzahtjevnija istraživanja i vođenje složenih zahvata nužno osigurati visoku razinu iskustva i znanja, te da bi takve zahvate trebao voditi konzervator-restaurator savjetnik ili viši konzervator-restaurator. | Nije prihvaćen | U konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti je zaposlen veliki broj stručnjaka koji nisu završili studij konzervacije-restauracije i s obzirom na interdisciplinarno područje konzervacije-restauracije, tako će i dalje biti. |
| 36 | SINIŠA BIZJAK | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s kolegama koji naglašavaju brisanje točke 3 kao opravdano jer dvogodišnja suradnja i tri elaborata nisu dovoljan dokaz kompetencije za samostalan rad. To stavlja u nepovoljan položaj diplomirane konzervatore-restauratore i otvara prostor za nedovoljno kvalificirane osobe. Nužna je obvezna provjera znanja pred povjerenstvom, a stručni ispit za konzervatora-restauratora trebao bi biti ključni uvjet za samostalni rad. Također se slažem s uvođenjem novog stavka 6. Za najzahtjevnija istraživanja i vođenje složenih zahvata neophodno je osigurati visoku razinu iskustva i znanja, potvrđenu jasnim kriterijima za više stručno zvanje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 37 | PETRA PERLAIN | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s kolegama koji predlažu brisanje rečenice: „ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti, dvije godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri konzervatorsko- restauratorska posla“ u Članku 4. točka (2). Također se slažem s prijedlogom o uvođenju stavke (6). | Nije prihvaćen | Primljeno na znanje. |
| 38 | DORA BLAŽEVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Poštovani, obraćam Vam se kao magistra konzervacije-restauracije koja s velikom zabrinutošću promatra pokušaje sustavne degradacije naše profesije. U trenucima kada bi zaštita kulturne baštine trebala biti prioritet – ne samo zbog razornog utjecaja potresa na spomeničku baštinu Zagreba i šire – svjedočimo prijedlogu pravilnika koji izravno ugrožava i struku i samo kulturno dobro. Spornom točkom 3 iz članka 4. stavka (2) predviđa se da poslove na zaštiti kulturnih dobara mogu obavljati i osobe koje nisu završile formalno obrazovanje iz konzervacije-restauracije. Time se na neprihvatljiv način izjednačavaju znanje i vještine magistara koji su prošli petogodišnje sveučilišno obrazovanje s osobama koje nisu prošle temeljit, multidisciplinaran i strogo evaluiran akademski program. Takva odluka je ne samo nestručna – ona je opasna. Uloga konzervatora-restauratora nije tehničke, već duboko stručne prirode. Svaki zahvat na kulturnom dobru nosi sa sobom potencijal nepovratne štete. Nepravilno izvedena intervencija može narušiti povijesnu autentičnost, kulturni identitet i buduću interpretaciju tog dobra. Želimo li zaista, radi kratkoročnih kadrovskih rješenja, dopustiti dugoročnu štetu koja će nas sve skupo stajati? Ne možemo i ne smijemo zanemariti činjenicu da su obrazovni programi iz konzervacije-restauracije razvijani u skladu s najvišim europskim standardima (E.C.C.O., ENCoRE), te da su iza njih desetljeća predanog rada, znanstvenog razvoja i međunarodne usklađenosti. Predložena točka pravilnika ne samo da ignorira taj sustav, već ga i izruguje. Argument da je dvogodišnje radno iskustvo i izrada tri projekta dostatna zamjena za visokoškolsko obrazovanje nije održiv. Nije riječ o elitizmu, već o odgovornosti. Isto kao što ne dopuštamo da građevine projektira netko tko nije arhitekt, ili da nas liječe osobe bez medicinske diplome, tako ni kulturnu baštinu ne smijemo prepuštati osobama koje nisu adekvatno obrazovane za njezinu zaštitu. Zato jasno i odlučno poručujemo: Zaštita kulturnih dobara nije tehnička formalnost, već stručni i etički zahtjevan poziv. Uvođenje ove odredbe ponižava našu struku, ali i otvara vrata nekompetenciji koja će se reflektirati na generacije koje dolaze. Pitam se – tko će za to snositi odgovornost? Predlažem da se pravo na obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ograniči isključivo na osobe sa završenim konzervatorsko-restauratorskim studijem i stečenim stručnim zvanjem, u skladu s važećim pravilnicima. Za kraj želim postaviti pitanja koja ne možemo ignorirati: Biste li pristali da vas operira netko tko nije završio medicinu? I jesmo li spremni istu vrstu neodgovornosti primijeniti na kulturnu baštinu, koja je jednako nezamjenjiva? | Nije prihvaćen | U konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti je zaposlen veliki broj stručnjaka koji nisu završili studij konzervacije-restauracije i s obzirom na interdisciplinarno područje konzervacije-restauracije, tako će i dalje biti. |
| 39 | DUBRAVKO JURČIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | S ciljem vrednovanja i osnaživanja osnovanih Konzervarvatorsko-restauratorskih studija, a samim time i cjelokupne struke bilo bi poželjno da se radovi sa direktnim doticajem na Kultrurnim dobrima većeg značaja povjeravaju kadru koji je za to najsvrsishodnije obučen. Smatram da bi uklanjanje točke 3 u članku 4., stavke koja izjednačava ostale studije ("uže specijalnosti") sa studijima Konzerviranja i restauriranja bio korak u tom smjeru. | Nije prihvaćen | U konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti je zaposlen veliki broj stručnjaka koji nisu završili studij konzervacije-restauracije i s obzirom na interdisciplinarno područje konzervacije-restauracije, tako će i dalje biti. |
| 40 | ANA MLINARIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | U Čl. 4. stav. 2 je svakako prijedlog za brisanje rečenice: "ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti, dvije godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri konzervatorsko-restauratorska posla." Trenutni tekst omogućava da osobe s drugih studija i radnim iskustvom dobiju ista ovlaštenja kao i magistri konzerviranja-restauriranja s petogodišnjim obrazovanjem, a takvo definiranje smatram neprihvatljivim jer ugrožava standarde struke. Također, predlažem da ubuduće stručni ispit za temeljno stručno zvanje postane jedini, isključivi uvjet za stjecanje dopuštenja za samostalno obavljanje radova na kulturnim dobrima. Svi radovi na umjetnini zahtijevaju specifična znanja i vještine koje se sustavno stječu tijekom studija i teško ih je steći samo kroz praksu. Upravo zbog toga su temeljem eu. smjernica E.C.C.O.-a i ENCoRE-a izgrađeni specijalizirani visokoobrazovni programi. | Nije prihvaćen | U konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti je zaposlen veliki broj stručnjaka koji nisu završili studij konzervacije-restauracije i s obzirom na interdisciplinarno područje konzervacije-restauracije, tako će i dalje biti. |
| 41 | ŽANA MATULIĆ-BILAČ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | predlažem izmjene i dopune: -ako ima završen KONZERVATORSKO-restauratorski studij DIPLOMSKE RAZINE ZA određenu specijalnost, JEDNU GODINU je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri CJELOVITA konzervatorsko-restauratorska RADA I POLOŽILA STRUČNI ISPIT OSIM AKO OSOBA IMA STEČENO VIŠE STRUČNO ZVANJE VIŠEG KONZERVATORA-RESTAURATORA ILI KONZERVATORA-RESTAURATORA SAVJETNIKA U KOJEM SLUČAJU SE SMATRA STRUČNOM ZA DOBIVANJE DOPUŠTENJA ZA OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA., ilI - ako ima odgovarajući DIPLOMSKI studij BLIZAK UŽOJ specijalnosti, TRI godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje PET CJELOVITIH konzervatorsko-restauratorskih RADOVA I POLOŽILA STRUČNI ISPIT OSIM AKO OSOBA IMA STEČENO VIŠE STRUČNO ZVANJE VIŠEG KONZERVATORA-RESTAURATORA ILI KONZERVATORA-RESTAURATORA SAVJETNIKA U KOJEM SLUČAJU SE SMATRA STRUČNOM ZA DOBIVANJE DOPUŠTENJA ZA OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA. OBRAZLOŽENJE: slažem se da treba uvesti jasno razgraničenje diplomiranih stručnjaka iz područja užih specijalnosti od osoba koje su diplomirale na studijima koja obuhvaćaju samo jedno od područja koje je potrebno/nužno za kompetentan rad na kulturnom dobru (npr. povijest umjetnosti, konzervatorski studij u okviru studija povijesti umjetnosti, likovne akademije, arhitekturu, kemiju, fiziku, tehničke znanosti i slično). Ipak, osobe s visokim obrazovanjem imaju akademsku razinu koja se treba uvažiti, ali ne i ostatak spektra potrebnih znanja i kompetencija pa duljina potrebnog rada u struci treba barem biti analogna broju sati prakse na studiju konzervacije-restauracije. Također, stečena znanja na takvim studijima treba i nadopuniti znanjima iz područja koja njihov temeljno završeni studij ne pokriva. Za tako nešto potrebno je dodatno obrazovanje u obliku specijalizacije, završenog prijediplomskog studija nakon temeljnog studija ili doktorskog studija iz područja konzervacije-restauracije. Sustav bi trebao moći biti otvoren za takve slučajeve kojih će s vremenom biti sve manje kao što je to i u drugim zemljama, ali smatram da bi trebao ostati otvoren i za takav oblik profesionalnog razvoja. Ipak, nikako se on ne smije ovako blisko izjednačavati budući da moramo težiti standardu koji se može i treba lako postići s obzirom da u Hrvatskoj postoje tri studija konzervacije-restauracije. Ukoliko želimo ujednačen i kvalitetan razvoj struke u cjelini, a zadržati mogućnost upliva drugačijih profesionalnih profila - treba jasnije i strože razgraničiti dosadašnje kriterije koji po postojećem pravilniku to nisu. Izuzetak su, naravno, stečena viša stručna zvanja kojim je dokazana stečena razina kompetencija, pa bih obje stavke nadopunila kako je gore predloženo. | Nije prihvaćen | Primljeno na znanje. |
| 42 | ANA ŠAPINA | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Smatram da stručna osposobljenost za konzervatorsko-restauratorske poslove treba biti rezervirana isključivo za osobe koje su završile odgovarajući studij konzervacije-restauracije. Članak 4. u trenutnom obliku omogućava da osobe s drugim studijima i radnim iskustvom dobiju ista ovlaštenja, što smatram neprihvatljivim jer ugrožava struku i kvalitetu zaštite kulturnih dobara. Konzervacija-restauracija zahtijeva specifična znanja i vještine koje se sustavno stječu tijekom studija, a ne samo kroz praksu. Predlažem da se pravo na obavljanje ovih poslova ograniči isključivo na osobe sa završenim konzervatorsko-restauratorskim studijem i stečenim stručnim zvanjem prema važećim pravilnicima. | Primljeno na znanje | U konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti je zaposlen veliki broj stručnjaka koji nisu završili studij konzervacije-restauracije i s obzirom na interdisciplinarno područje konzervacije-restauracije, tako će i dalje biti. |
| 43 | VINKA MARINKOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se s kolegama koji predlažu brisanje rečenice: „ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti, dvije godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri konzervatorsko- restauratorska posla“ u Članku 4. točka (2). Također se slažem s prijedlogom o uvođenju stavke (6). | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 44 | KREŠIMIR BOSNIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Svjesni smo izazova s kojima se Ministarstvo kulture i medija suočava u kontekstu obnove kulturnih dobara stradalih u potresu, osobito u povijesnoj jezgri Zagreba. Obnova takvog opsega, u ograničenom vremenskom okviru i uz raspoloživa EU sredstva, doista zahtijeva operativnu dostupnost mnogobrojnih kvalificiranih stručnjaka na terenu. Također, treba respektirati i činjenicu da se tijekom godina razvila praksa u kojoj su pojedinci – premda bez formalnog obrazovanja iz konzervacije-restauracije – temeljem iskustva i suradnje ipak stekli dopuštenje za rad na kulturnim dobrima prema tada važećim, ali mnogo blažim uvjetima. Razumije se da prijedlog zaustavljanja ovakve prakse ne podrazumijeva retroaktivno oduzimanje stečenih prava bilo kome. Međutim, upravo zbog ozbiljnosti i dugoročnih posljedica koje nepravilni zahvati mogu imati na kulturna dobra, nije prihvatljivo da osobe koje nisu prošle formalni obrazovni program iz područja konzervacije-restauracije budu tretirane jednako kao magistri konzervacije-restauracije koji su završili integrirani sveučilišni studij u trajanju od pet godina. Takva odredba ne samo da narušava standarde struke, već i relativizira višegodišnje napore akademske zajednice u izgradnji specijaliziranih visokoškolskih programa. Ti su programi razvijani i evaluirani, kako je navedeno i u drugim komentarima, temeljem europskih smjernica E.C.C.O.-a i ENCoRE-a. Premda je uključivanje kadra iz drugih obrazovnih područja u konzervatorsko - restauratorsku praksu bio izazvan deficitom školovanih konzervatora - restauratora tijekom poslijeratnih godina, a zasigurno i koje desetljeće kasnije, danas je nužno jasno razgraničiti postojeće, prijelazne oblike propisa, od budućeg sustava. Trenutačni tekst Pravilnika, osobito članak 4., stavak 2., točka 3, stvara dojam da se i nadalje zadržava mogućnost ulaska u struku kroz obrazovne programe koji nisu primarno namijenjeni konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti, što otvara prostor za održavanje modela koji u osnovi nije usklađen sa strukovnim standardima, niti s europskim preporukama. Nastavno svemu navedenom, ovaj bismo trenutak kao stručna zajednica trebali iskoristiti za postavljanje jasne diferencijacije između onih koji su već u sustavu i koji zadržavaju svoja dopuštenja, te budućih stručnjaka za koje bi osnovni uvjet za pristupanje struci trebao biti završen odgovarajući studij konzervacije-restauracije, u kombinaciji sa stručnim ispitom pred kvalificiranim povjerenstvom. Time bi se osigurao pravičan prijelaz, očuvala dostupnost kadra za hitne potrebe obnove, ali bi se i jasno postavio profesionalni okvir za budućnost. Na taj bi se način izbjeglo daljnje razvlačenje kriterija struke, a istovremeno bi se poštovalo sve one koji su godinama ulagali u uspostavu visokoškolskog obrazovanja u skladu s europskim standardima te one koji su već danas legitimno uključeni u praksu. Osim toga, kroz postupnu tranziciju, Ministarstvo bi imalo vremena za razvoj sustava stručnog usavršavanja i mentoriranja, osobito kroz projekte obnove, čime bi dodatno ojačalo standarde i profesionaliziralo praksu zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj. | Nije prihvaćen | Područjem konzervacije-restauracije bave se i druge struke, ne samo osobe koje su završile studij konzervacije-restauracije. |
| 45 | NAĐA RADOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Smatram da bi trebalo ukloniti točku 3 u Članku 4. stavak (2) jer znanje i iskustvo stečeno tijekom petogodišnjeg studija za zvanje konzervatora-restauratora nije mjerljivo sa dvije godine iskustva i i tri stručna elaborata nekoga uže specijalnosti i još bez ikakve provjere znanja. Slažem se sa prijedlogom o uvođenju stavke (6) | Nije prihvaćen | Područjem konzervacije-restauracije bave se i druge struke, ne samo osobe koje su završile studij konzervacije-restauracije. |
| 46 | DOROTEA KRSTIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | U Članku 4. stavak (2) predlažem brisanje točke 3 koja glasi: "ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti, dvije godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri konzervatorsko - restauratorska posla" Obrazloženje: Nakon završenog studijskog programa konzervacije - restauracije, u trajanju od pet godina, te stjecanjem zvanja magistra konzervacije - restauracije, smatram da dvogodišnje iskustvo te izrada tri elaborata nije sukladna sa razinom osposobljenosti koji diplomirani konzervator - restaurator stekne tijekom obrazovanja. Osim završenog studija konzervacije - restauracije, potrebno je uvesti polaganje stručnog ispita pred kvalificiranim povjerenstvom. S obzirom na veliku odgovornost koju donosi rad na kulturnim dobrima smatram da se određenim obrazovanjem, iskustvom i stručnim ispitom pred povjerenstvom stječe potrebna stručnost i kompetentnost za samostalnim radom. Slažem se sa prijedlogom o uvođenju stavke (6) | Nije prihvaćen | Područjem konzervacije-restauracije bave se i druge struke, ne samo osobe koje su završile studij konzervacije-restauracije. |
| 47 | HELENA BOSNIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | U Članku 4. stavak (2) predlažem brisanje točke 3 koja glasi: „ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti, dvije godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri konzervatorsko-restauratorska posla“ Obrazloženje: U RH postoje tri studijska programa konzervacije-restauracije, svaki u trajanju od 5 godina. Po završetku, studenti stječu zvanje magistra konzerviranja-restauriranja/konzervacije-restauracije. Dvogodišnje iskustvo te izrada tri elaborata nije ekvivalentna s razinom stručnosti koju diplomirani konzervatori-restauratori steknu tijekom obrazovanja. U Članku 4. stavak (2) točka 2. predlažem izmjenu naziva "restauratorski studij" u "studij konzervacije-restauracije". Tri studijska programa u RH su studiji tog naziva te stručna osoba koja obavlja djelatnost konzervacije-restauracije konzervator-restaurator. Slažem se s prijedlogom o uvođenju stavke (6) | Djelomično prihvaćen | Područjem konzervacije-restauracije bave se i druge struke, ne samo osobe koje su završile studij konzervacije-restauracije. Predlažem izmjenu naziva "restauratorski studij" u "studij konzervacije-restauracije" - prihvaćeno |
| 48 | DUJE MATEŠAN | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Pravilnik o uvjetima za dobivanje dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nažalost i u ovom nacrtu zanemaruje i diskreditira ozbiljan broj stručnjaka proizišlih iz zagrebačkog, splitskog i dubrovačkog studija konzervacije – restauracije, kao i stručnjaka obrazovanih u inozemstvu, tretirajući ih jednako kao i osobe obrazovane u drugim područjima, koristeći neodređene kriterije za određivanje kompetencije. Mišljenja sam da bi Ministarstvo kulture i medija trebalo uvesti reda u području zaštite kulturne baštine na način da razmotri prijedloge struke i uvede strože kriterije prilikom dodjele dopuštenja za rad na kulturnim dobrima. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 49 | BARBARA JOKSIMOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Predlažem brisanje točke 3 u Članku 4. stavka (2) koja izjednačava ostale studije („uže specijalnosti“) sa postojećim studijima Konzerviranja i restauriranja umjetnina. Uvjet za dobivanje dopuštenja za rad na umjetninama trebao biti isključivo završen studij Konzerviranja i restauriranja umjetnina i položen stručni ispit. | Nije prihvaćen | Područjem konzervacije-restauracije bave se i druge struke, ne samo osobe koje su završile studij konzervacije-restauracije. |
| 50 | INES KOKANOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Slažem se sa prijedlozima da bi uvijet za dobivanje dopuštenja za rad na umjetninama trebao biti studij Konzervanja - restauranja i položen stručni ispit. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 51 | BARBARA HORVAT KAVAZOVIĆ | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Smatram da je u članku 4. točka 2., crtica 3 nepotrebna, i predlažem da se briše, jer beskompromisno izjednačava svaki "odgovarajući studij uže specijalnosti" s postojećim studijima konzerviranja-restauriranja u Republici Hrvatskoj. Obrazloženje: U RH provode se tri "restauratorska studija" - petogodišnji sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij konzerviranja-restauriranja umjetnina na Sveučilištu u Zagrebu, petogodišnji sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij konzervacije-restauracije na Sveučilištu u Splitu te trogodišnji prijediplomski i dvogodišnji diplomski sveučilišni studij konzervacije-restauracije na Sveučilištu u Dubrovniku. Studenti po završetku studija stječu zvanje magistra konzerviranja-restauriranja/konzervacije-restauracije. Studijski se programi izvode prema dopusnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM), i reakreditirani su od strane Agencije za visoko obrazovanje (AZVO), a nastavnici i suradnici u umjetničko-nastavnim i znanstveno-nastavnim zvanjima provode obrazovanje u skladu sa standardima i smjernicama E.C.C.O.-a (European Confederation of Conservator-Restorers’ Organisations) i ENCoRE-a (European Network for Conservation-Restoration Education). Svako daljnje izjednačavanje ovih visokoobrazovnih programa sa studijima koji nemaju direktan doticaj i stručnu praksu na objektima kulturne baštine, što je osnovica kurikula konzervatorsko-restauratorskih studija negira odluke nadležnih tijela Republike Hrvatske i MZOM, te postavlja u neravnopravan položaj pojedince koji su se za te poslove školovali. | Nije prihvaćen | Područjem konzervacije-restauracije bave se i druge struke, ne samo osobe koje su završile studij konzervacije-restauracije. |
| 52 | STELA CUNJAK | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Predlažem da se u stavci (2) ovog članka navede stručni ispit kao uvjet za stjecanje odobrenja za rad na kulturnim dobrima, sukladno pravilniku o stručnim zvanjima. Osim studija konzerviranja-restauriranja smatram da je potrebna provjera znanja na stručnom ispitu pred povjerenstvom. U gotovo svakoj struci koja nosi odgovornosti pa čak i kod nekih obrtničkih zanimanja (npr. autoelektričar, frizer) obavezan je stručni ispit. Smatram da rad na kulturnim dobrima nosi veliku odgovornost za koju je potrebna stručnost, iskustvo, poznavanje tehnologije, etike ali i zakona te ekonomije (što je nužno za pravne osobe). Studij konzerviranja-restauriranja umjetnina obuhvaća potrebna temeljna znanja (tehnološka, humanistička, prirodoslovna, likovna) kao i praktičan rad koji su nužni za kritičko promišljanje i pravilni odabir metodologije. Stečeno znanje nadograđuje se dodatnim iskustvom i suradnjom na poslovima konzerviranja-restauriranja. Zato smatram da bi određeno obrazovanje, iskustvo i stručni ispit trebao biti uvjet za samostalan rad na kulturnim dobrima. Treća crtica stavke (2) je suvišna i potrebno ju je ukloniti. Prijedlog za uvođenje stavke (6) Slažem se za uvođenje kriterija za najzahtjevnije i opsežne konzervatorsko-restauratorske radove predložene uvođenjem točke 5. pod stavkom (1) članka 2. Smatram da je to nužno zbog razlike između jednostavnijih radova do onih na kojima je potrebna opsežna priprema, istraživanje i koordinacija više stručnjaka kroz puno duže vremensko razdoblje te konstantna suradnja s nadležnim tijelima. Za potonji je potrebno višegodišnje iskustvo te podržavam uvođenje kriterija petogodišnje suradnje ili više stručno zvanje. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje |
| 53 | MARKO BULJAN | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | U Članku 4. stavka (2) predlaže se brisanje točke 3 koja glasi: „ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti, dvije godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri konzervatorsko-restauratorska posla“ Obrazloženje: Traženi uvjet dvogodišnje suradnje na poslovima koji zahtijevaju dopuštenje, uz izradu najmanje tri cjelovita projekta/elaborata, nije dostatan za stjecanje dopuštenja za samostalan rad na kulturnim dobrima. Ovakav pristup dovodi diplomirane konzervatore-restauratore, odnosno magistre konzervacije-restauracije s petogodišnjim obrazovanjem, u nepovoljan položaj, dok istovremeno omogućuje da tržištu rada pristupe osobe s nedovoljnom kompetencijom. Posebno zabrinjava izostanak stvarne provjere znanja kandidata, budući da dostava tri elaborata, kao sam radni staž, mogu biti podložni manipulacijama i mogućim zlouporabama poslodavaca za dobivanje licence. Stoga je nužno uvesti obveznu provjeru stručnog znanja pred kvalificiranim povjerenstvom. Predlažem da stručni ispit za temeljno stručno zvanje konzervator-restaurator postane isključivi uvjet za stjecanje dopuštenja za samostalno obavljanje i vođenje radova na kulturnim dobrima. U Članak 4. predlaže se stavak 6 koji glasi: (6) Fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost stručno je osposobljena za obavljanje poslova iz članka 2. stavka 1. točke 5. ovoga Pravilnika: -ako ima stečeno više stručno zvanje sukladno pravilniku kojim se uređuju stručna zvanja za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te uvjeti i način njihova stjecanja, ili - ako ima završen restauratorski studij određene specijalnosti, pet godina je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje pet konzervatorsko-restauratorska posla i tri elaborata. Obrazloženje: Smatram da je za provođenje najzahtjevnijih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja invazivnim metodama, uključujući izradu elaborata istraživanja na nepokretnim i pokretnim kulturnim dobrima, odnosno pojedinačno zaštićenim kulturnim dobrima, kao i za vođenje ili nadzor kompleksnih konzervatorsko-restauratorskih zahvata, nužno osigurati da kandidat posjeduje odgovarajuće iskustvo i stručna znanja, što bi trebalo biti potvrđeno jasno definiranim i propisanim kriterijima. | Nije prihvaćen | 1. Članak 4. stavak 2. odnosi se na stručnu osposobljenost fizičke osobe za obavljanje poslova konzervatorsko-restauratorskih istraživanja invazivnim metodama s izradom elaborata istraživanja na nepokretnom ili pokretnom kulturnom dobru, a ne za izvođenje konzervatorsko restauratorskih radova na kulturnom dobru prema užoj specijalnosti. 2. Nejasan prijedlog budući da u članku 2. stavku 1. nije predložena točka 5.l.. Ako se u prijedlogu mislilo na vođenje konzervatorsko-restauratorskih poslova, navedeno nije predmet ovog Pravilnika. |
| 54 | MAJA SUČEVIĆ MIKLIN | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Ne slažem se kod članka 4. stavak (2) te predlažem brisanje „ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti, dvije godine je surađivala na poslovima za koje traži dopuštenje tijekom kojeg vremena je u skladu s pravilima struke obavila/izradila najmanje tri konzervatorsko-restauratorska posla“ Traženi uvjet dvogodišnje suradnje uz izradu najmanje tri konzervatorsko-restauratorska posla kao prvo nije nimalo dovoljan, a kao drugo u Hrvatskoj već postoje školovani magistri/e konzerviranja-restauriranja umjetnina (koji samo studiraju konzerviranje-restauriranje umjetnina pet godina). | Nije prihvaćen | Područjem konzervacije-restauracije bave se i druge struke, ne samo osobe koje su završile studij konzervacije-restauracije. |
| 55 | DUNJA LONČAR | I. OPĆE ODREDBE, Članak 4. | Ne slažem se s odredbom koja navodi da osoba može steći dopuštenje ako ima odgovarajući studij uže specijalnosti i dvije godine iskustva na poslovima konzervatorsko-restauratorske struke, tijekom kojih je izradila najmanje tri takva projekta u skladu s pravilima struke. Smatram da ovakav kriterij omogućava nedovoljno stručnim pojedincima da na prelak način, bez odgovarajuće provjere znanja, steknu licencu, čime bi se ugrozila kulturna dobra. Predlažem da se minimalni uvjet poveća na najmanje pet godina uzastopnog rada, uz obveznu potvrdu o radnom stažu (mirovinsko i zdravstveno osiguranje), samostalno dovršenim projektima s cjelovitom dokumentacijom na više od četiri konzervatorsko-restauratorska zahvata te obavezno položenim stručnim ispitom, koji bi služio kao jedina relevantna provjera znanja. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 56 | JELENA ĆURIĆ ČOKOLIĆ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 5. | Suglasna s komentarom kolegice Žane. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 57 | ŽANA MATULIĆ-BILAČ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 5. | Predlažem manju korekciju i nadopunu: ...Pravilnika kada je stručna osposobljenost VEĆ utvrđenA stjecanjem TEMELJNOG ILI VIŠEG stručnog zvanja za obavljanje konzervatorsko-restauratorskih poslova. OBRAZLOŽENJE: mislim da ovo treba naglasiti jer se dopuštenja mogu izdati i osobama s već stečenim višim zvanjima koji iz drugih sfera sustava unutar kojih ne postoje pojedinačna dopuštenja prelaze u ovaj. | Nije prihvaćen | Pojam stručno zvanje obuhvaća i temeljno i više stručno zvanje. |
| 58 | JELENA ĆURIĆ ČOKOLIĆ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 6. | Suglasna s komentarom kolegice Žane. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 59 | ŽANA MATULIĆ-BILAČ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 6. | Predlažem manju nadopunu: (1) ...Pravilnika ako ima TEMELJNO ILI VIŠE stručno zvanje za obavljanje konzervatorsko – restauratorskih poslova stečeno prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ili Zakonu o muzejima te je upisana u Upisnik specijaliziranih fizičkih osoba koje imaju dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (u daljnjem tekstu: Upisnik). | Nije prihvaćen | Pojam stručno zvanje obuhvaća i temeljno i više stručno zvanje. |
| 60 | MARKO BULJAN | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 7. | Slažem se s iznesenim komentarom kolege Kordiča Kesovije. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 61 | JELENA ĆURIĆ ČOKOLIĆ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 7. | Suglasna s komentarom kolege Matea! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 62 | MATEO MIGUEL KODRIČ KESOVIA | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 7. | Smatram da je predmetni članak Pravilnika izuzetno važan, no njegova primjena u praksi zahtijeva vrlo strogu regulaciju i kontrolu. Naime, svrha ove odredbe bila bi daleko učinkovitije postignuta kada bi ovlaštenje bilo jasno vezano uz fizičke osobe iz čl. 5 (itd.) koje su zaposlene u pravnoj osobi, umjesto da se ovlast veže samo uz samu pravnu osobu. Zamislimo primjerice, hipotetski scenarij u kojem se u jednoj poliklinici svi operativni zahvati izvode temeljem licence samo jednog kirurga. Slična opasnost prijeti i u području konzervatorsko-restauratorskih radova na kulturnim dobrima ako se ne precizira tko točno ima pravo obavljati te radove. Naime, preširokim definiranjem ovlasti pravne osobe otvara se mogućnost (i realna opasnost) da radove na kulturnom dobru izvode i druge, potencijalno nestručne osobe zaposlene u toj pravnoj osobi. Često smo svjedoci prakse u kojoj tvrtke i obrti, temeljem jednog stručnjaka s potrebnim dopuštenjima, uključuju čitav niz drugih osoba – koje nisu nužno adekvatno educirane – u izvođenje izuzetno složenih i osjetljivih zahvata. Jedan od najočitijih primjera negativnih posljedica takve prakse su nepokretna kulturna dobra oštećena potresom u Zagrebu i okolici. Mnoge od tih građevina su kasnije dodatno, ili čak potpuno, uništene zbog nestručne izvedbe sanacijskih radova. Zato je važno istaknuti da se, prema ovom članku, radovi na kulturnom dobru (iz čl. 2) mogu povjeriti isključivo fizičkoj osobi koja ima odgovarajuće stručno zvanje i/ili dopuštenje. Ako projekt na nepokretnom kulturnom dobru zahtijeva veći broj izvođača, tada voditelj projekta mora biti fizička osoba (sukladno ranijim komentarima kolege Buljana – isključivo osoba s višim stručnim zvanjem), koja mora biti stalno fizički prisutna na lokalitetu tijekom izvođenja svih radova. Također, predlažem uvođenje jasnog oblika odgovornosti – kako kaznene odgovornosti same fizičke osobe voditelja projekta, tako i odgovornosti pravne osobe koja ga je angažirala. Ovakvo uređenje pridonijet će ograničavanju broja paralelnih projekata koje jedna osoba može realno nadzirati, čime će se osigurati viša kvaliteta izvedbe, ali i povećati potreba za angažmanom većeg broja stručnjaka. | Nije prihvaćen | Vođenje projekta nije predmet ovog Pravilnika. |
| 63 | MARKO BULJAN | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 8. | Slažem se s iznesenim komentarima kolega Bosnića i Bizjaka. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 64 | JELENA ĆURIĆ ČOKOLIĆ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 8. | Suglasna s kolegom Bosnićem i Bizjakom! | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 65 | MATEO MIGUEL KODRIČ KESOVIA | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 8. | Slažem se s komentarima kolege Bizjak i Bosnić. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 66 | NIKOLA RADOŠEVIĆ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 8. | Poštovani, u potpunosti podržavam komentare kolega Bizjaka, te preporuke za prijedlog poboljšanog artikuliranja Članka 8., kolege Bosnića. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 67 | LANA KEKEZ KELAVA | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 8. | Podržavam komentare i prijedloge kolega Bizjak i Bosnić. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 68 | SINIŠA BIZJAK | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 8. | Razumljivo je da Ministarstvo želi osigurati brzu reakciju stručnjaka u kriznim situacijama. Ipak, trenutni članak 8. ne prepoznaje razliku u resursima velikih institucija i manjih obrta ili pojedinaca. Zato je ključno dodati "u okviru svojih mogućnosti" - to osigurava da svatko doprinosi koliko može, bez da se od malih subjekata očekuje nemoguće. Naknada troškova je također pravedna i nužna. Zašto bi mali obrtnik trebao snositi financijski teret hitne intervencije? Nadoknada omogućuje da se svi mogu uključiti bez straha od bankrota. Konačno, dopuna članka 16. uvodi odgovornost. Ako netko bez opravdanog razloga odbije pomoći u spašavanju kulturne baštine, treba postojati mehanizam da se to preispita. To osigurava da se svi prema ovoj važnoj obvezi odnose ozbiljno. Ukratko, ove promjene čine sustav hitnog djelovanja realnijim, pravednijim i odgovornijim. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 69 | KREŠIMIR BOSNIĆ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 8. | Razumije se potreba Ministarstva da, u slučajevima izvanrednih događaja poput potresa, ili poplava, ima na raspolaganju stručnjake koji mogu hitno djelovati radi zaštite ugroženih kulturnih dobara. Međutim, postojeći tekst članka 8. ne uzima u obzir razliku između velikih institucija i samostalnih konzervatora, obrtnika ili mikro-poduzeća, koji često nemaju logističke ni kadrovske kapacitete za trenutnu mobilizaciju resursa. Ovakva formulacija ne razlikuje male obrtnike, freelance konzervatore-restauratore ili mikro-poduzeća od velikih ustanova poput HRZ-a. Time se na sve primjenjuje jednako zahtjevna (i potencijalno logistički neizvediva) obveza, bez ikakvih pragova ili izuzeća. Takošer, obveza da se “zaposlenici i oprema” stave na raspolaganje, bez navođenja ograničenja, može biti teško provediva, a u određenim okolnostima i pravno sporna, posebno u kontekstu radnih odnosa i odgovornosti. Bilo bi stoga dobro preformulirati članak 8. kako bi se jasnije odredilo da se pomoć pruža u skladu s mogućnostima, te kako bi se osigurala naknada za eventualne troškove koje hitno djelovanje iziskuje! Ujedno bi bilo korisno, s tim u vezi, dopuniti i članak 16. , čime bi se omogućilo pokretanje postupka protiv osoba koje se bez opravdanog razloga ogluše na opravdani zahtjev nadležnog tijela u slučaju izvanrednih događaja, čime se osigurava odgovornost i dosljednost sustava. Članak 8. (prijedlog poboljšanog artikuliranja) (1) U slučajevima izvanrednih događaja koji mogu dovesti u opasnost kulturna dobra, fizička i pravna osoba koja obavlja poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara dužna je, u okviru svojih organizacijskih i tehničkih mogućnosti, hitno djelovati i, na zahtjev nadležnoga tijela, staviti mu na raspolaganje raspoložive resurse (zaposlenike, opremu i materijale) radi otklanjanja neposredne opasnosti za kulturna dobra. (2) Fizička i pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je dostaviti izjavu iz Priloga II. kojom se obvezuje na sudjelovanje u provedbi hitnih mjera, u skladu sa svojim profesionalnim kapacitetima, a sukladno važećim zakonima i pravilima struke. (3) Troškovi provedbe hitnih mjera iz stavka 1. ovoga članka, uključujući troškove rada, prijevoza, materijala i druge izravne troškove, nadoknađuju se fizičkoj ili pravnoj osobi na temelju vjerodostojne dokumentacije, sukladno odobrenju nadležnog tijela. Članak 16. – (dopuna novim stavkom): (3) U slučaju neopravdanog odbijanja sudjelovanja u hitnim mjerama iz članka 8. ovoga Pravilnika, nadležno tijelo može pokrenuti postupak za preispitivanje valjanosti ranije izdanog dopuštenja. Odluku o tome donosi Stručno povjerenstvo, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, mogućnosti fizičke ili pravne osobe te ozbiljnost ugroze za kulturno dobro. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 70 | MARIJA KALMETA | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 10. | Slažem se s komentarom kolege Bosnića. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 71 | MARKO BULJAN | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 10. | Slažem se s iznesenim komentarom kolege Bosnića. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 72 | JELENA ĆURIĆ ČOKOLIĆ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 10. | Suglasna s komentarom kolege Bosnića! | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 73 | LANA KEKEZ KELAVA | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 10. | Podržavam komentar kolege Bosnića. | Primljeno na znanje | Primljeno na znanje. |
| 74 | KREŠIMIR BOSNIĆ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 10. | Članak 10. nije nužno sporan sam po sebi, ali propušta regulirati važne mehanizme koji bi osigurali povjerenje u rad Stručnog povjerenstva. Prije svega, nisu propisani kriteriji stručnosti, iskustva ili institucionalne (i regionalne) ravnoteže za članove Povjerenstva. Time se otvara prostor za netransparentno imenovanje, što može utjecati na objektivnost i vjerodostojnost procesa donošenja odluka.... Predlaže se dopuniti članak 10. stavkom koji propisuje da članovi Povjerenstva moraju imati najmanje deset godina relevantnog iskustva u području za koje se imenuju te da pri imenovanju treba voditi računa o institucionalnoj i profesionalnoj raznolikosti – uključujući predstavnike visokoobrazovnih ustanova, muzeja, konzervatorskih ureda i slobodnih stručnjaka iz različitih dijelova Hrvatske. Također, razmatranja je vrijedna i mogućnost da članovi Povjerenstva iz redova stručnjaka mogu biti isključivo osobe koje imaju zvanje savjetnika u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti, sukladno važećem pravilniku o stručnim zvanjima. Time bi se dodatno osigurala najviša razina stručnosti i nepristranosti u ocjeni kandidata koji traže dopuštenje za rad. Budući da članove Povjerenstva imenuje Ministarstvo, a isto tijelo osigurava i administrativnu podršku, korisno bi bilo uvesti mehanizme koji bi osigurali barem djelomičnu stručnu autonomiju Povjerenstva – primjerice, da dio članova predlažu visoka učilišta i/ili relevantne strukovne udruge. Takav pristup doprinio bi ravnoteži interesa, legitimitetu i većem povjerenju u postupke vrednovanja, a sudjelovanje šireg spektra relevantnih aktera moglo bi potaknuti motivaciju za aktivno uključivanje u sustav zaštite kulturne baštine, uključujući i one koji do sada u tom procesu nisu sudjelovali | Primljeno na znanje | Vodit će se računa o ovom prijedlogu prilikom imenovanja Povjerenstva. Poslovi Povjerenstva su administrativne prirode, Povjerenstvo provjerava prihvatljivost prijavitelja prema zadanim kriterijima. |
| 75 | MATEO MIGUEL KODRIČ KESOVIA | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 13. | Slažem se s kolegicom da na popis treba navesti stručno zvanje kao i (ukoliko to ne podrazumijeva ovo "broj dopuštenja") točno za koje poslove iz Čl. 2 iz ovog Pravilnika je toj osobi izdano dopuštenje. Također, ovaj upisnik bi trebalo žurno revidirati kao i redovito ažurirati jer dobar dio osoba ovdje nije ni naveden. | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 76 | ŽANA MATULIĆ-BILAČ | II. IZDAVANJE DOPUŠTENJA, Članak 13. | predlaže se dopuna: zvanje, STRUČNO ZVANJE, uža specijalnost | Prihvaćen | Prihvaćeno. |
| 77 | ŽANA MATULIĆ-BILAČ | III. UKIDANJE DOPUŠTENJA, Članak 16. | predlaže se dopuna: - tijekom izvođenja radova i zahvata ošteti kulturno dobro ILI TRAJNO PROMIJENI NJEGOVA SVOJSTVA KOJA GA TAKVIM ODREĐUJU TEMELJEM ZAKONA O ZAŠTITI I OČUVANJU KULTURNIH DOBARA/REGISTRU ZAŠTIĆENIH KULTURNIH DOBARA RH | Nije prihvaćen | Navedeno je uređeno člankom 107. zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te se ne može nadopunjavati podzakonskim propisom. |