Izvješće o provedenom savjetovanju - PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O DOKUMENTACIJI O NABAVI TE PONUDI U POSTUPCIMA JAVNE NABAVE
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
---|---|---|---|---|---|
1 | HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA | PRAVILNIK | Članovi Udruženja graditeljstva HGK također predlažu i izmjenu članka 22. trenutno važećeg Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave i to na način da isti glasi: (1) Naručitelj mora od ponuditelja zahtijevati objašnjenje ponude ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: 1. zaprimljene su najmanje tri valjane ponude 2. cijena ili trošak ponude su više od 20% niži od cijene ili troška drugorangirane valjane ponude, i 3. cijena ili trošak ponude su više od 50% niži od prosječne cijene ili troška preostalih valjanih ponuda. (2) Naručitelj mora od ponuditelja zahtijevati objašnjenje ponude, ako se čini da je ona izuzetno niska i iz drugih razloga osim onih navedenih u stavku 1. ovoga članka. (3) Naručitelj će ponuditelju, za čiju se ponudu čini da je izuzetno niska, dostaviti obrasce za analizu cijena na temelju propisane metodologije predviđene Pravilnikom koji donosi Ministar u roku od 60 dana. Na temelju dostavljene analize cijena od strane ponuditelja iz prije spomenutog Pravilnika, naručitelj će donijeti odluku o prihvatljivosti/neprihvatljivosti ponudbene cijene. (4) Zahtjev naručitelja te objašnjenje ponuditelja sastavni su dijelovi zapisnika o pregledu i ocjeni. | Nije prihvaćen | Člankom 289. ZJN 2016, koji je u cijelosti usklađen sa člankom 69. Direktive 2014/24/EU, propisano je da je javni naručitelj obvezan zahtijevati od gospodarskog subjekta da, u primjerenom roku ne kraćem od pet dana, objasni cijenu ili trošak naveden u ponudi ako mu se čini da je ponuda izuzetno niska u odnosu na radove, robu ili usluge. S obzirom da je Pravilnik podzakonski akt, isti ne može biti stroži od odredbi ZJN 2016 te obvezati naručitelja da mora zahtijevati objašnjenje ponude |
2 | TOMISLAV MEDANČIĆ | PRAVILNIK | Čini se da ove izmjene i dopune nisu u skladu s presudom SEU C-266/22 od 13. ožujka 2025. CRRC Qingdao Sifang i drugi. | Nije prihvaćen | Izmjene i dopune Pravilnika u potpunosti su u skladu s presudama EU Suda 266/22 i 652/22. Naime, ovim izmjenama i dopunama daje se okvir u kojem naručitelji, do donošenja akta EU kojim će se urediti pitanje koje je bilo predmet presuda C‑625/22 Kolin İnşaat Turizm Sanayi ve Ticaret te C‑266/22 CRRC Qingdao Sifang i drugi, mogu pri kreiranju dokumentacije o nabavi u sustavu EOJN RH, u skladu s načelom transparentnosti, navesti da će u predmetnom postupku ograničiti ili zabraniti pristup nabavi gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA sporazuma ni drugih međunarodnih sporazuma, ako to žele. Takva mogućnost trenutno ne proizlazi iz postojećeg pravnog okvira. |
3 | JASENKA VUKŠIĆ | PRAVILNIK | U cilju poštivanja i dosljedne primjene radnosocijalnih propisa uključujući tzv. sektorske kolektivne ugovore sa proširenom primjenom na sve poslodavce i na sve radnike u pojedinim djelatnostima , predlažemo dopuniti predmetni prijedlog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave sa slijedećim tekstom : „ Svaki naručitelj će propisati dužnost gospodarskim subjektima kao ponuditeljima da dostave dokaz o poštivanju radno socijalnih propisa uključujući i kolektivne ugovore čija je primjena proširena u RH, naročito u području isplata plaća. Navedeno je moguće dokazati potvrdom koju izdaje sindikat, potpisnik takvog kolektivnog ugovora za subjekte koji su do dana podnošenja ponude bili u obvezi poštivanja istog, a za subjekte koji nisu bili u toj obvezi do podnošenja ponude, propisati obvezu da su dužni dati izjavu o poštivanju kolektivnog ugovora sa proširenom primjenom na područje djelatnosti koju će gospodarski subjekt obavljati i o tome redovito obavještavati nadležni sindikat kao potpisnika takvog kolektivnog ugovora. „ Za Sindikat graditeljstva Hrvatske, Jasenka Vukšić, dipl iur. | Nije prihvaćen | Predložene izmjene ne mogu biti predmet podzakonskog propisa s obzirom da se isto nalazi u ZJN 2016 u članku 254. |
4 | MIĆO LJUBENKO | PRAVILNIK | Ovaj prijedlog neće obvezati naručitelje da moraju bilo što propisati u nabavi u vezi pitanja lojalne konkurencije ponuditelja iz trećih zemalja. Zbog toga će i nakon izmjene Pravilnika ostati jednaka praksa koja je počela uzrokovati žalbene postupke. Izmjene u ovom prijedlogu su usmjerene na dobrovoljno postupanje naručitelja, što samo po sebi znači da naručitelji neće imati interes preuzeti rizik za dobrovoljnu regulaciju, jer ona nije nužna. Bez nje će imati veću sigurnost u ispravnost svoje nabave. | Nije prihvaćen | Prijedlog izmjena i dopuna Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave u skladu je s presudom EU Suda broj 652/22 u kojoj je izričito navedeno da je jedino na naručitelju da procijeni treba li dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum te da može u dokumentaciji o nabavi navesti načine postupanja (63. i 64.). Predloženo nije niti u skladu s presudom EU Suda 266/22, u kojoj stoji kako članak 3. stavak 1. točka (e) UFEU-a, koji Uniji dodjeljuje isključivu nadležnost u području zajedničke trgovinske politike, u vezi s člankom 2. stavkom 1. UFEU-a, treba tumačiti na način da mu se protivi to da - u slučaju nepostojanja Unijina akta kojim se gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum iz članka 25. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ nalaže ili zabranjuje pristup postupcima javne nabave - javni naručitelj države članice isključi gospodarski subjekt iz takve treće zemlje na temelju zakonodavnog akta koji je ta država članica donijela, a da je Unija za to nije ovlastila, pri čemu je u tom pogledu bez ikakvog utjecaja okolnost da je taj zakonodavni akt stupio na snagu nakon objave poziva na nadmetanje. Ovim izmjenama i dopunama daje se okvir u kojem naručitelji, do donošenja akta EU kojim će se urediti pitanje koje je bilo predmet presuda C‑625/22 Kolin İnşaat Turizm Sanayi ve Ticaret te C‑266/22 CRRC Qingdao Sifang i drugi, mogu pri kreiranju dokumentacije o nabavi u sustavu EOJN RH, u skladu s načelom transparentnosti, navesti da će u predmetnom postupku ograničiti ili zabraniti pristup nabavi gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA sporazuma ni drugih međunarodnih sporazuma, ako to žele. Takva mogućnost trenutno ne proizlazi iz postojećeg pravnog okvira. |
5 | HEP-OPERATOR DISTRIBUCIJSKOG SUSTAVA D.O.O. ZA DISTRIBUCIJU I OPSKRBU ELEKTRIČNE ENERGIJE | PRAVILNIK, Članak 1. | Odredba sadržana u prijedlogu izmjene Pravilnika kojom se propisuje da naručitelj „može“ zabraniti pristup gospodarskim subjektima iz trećih zemalja stvara rizik neujednačenog postupanja u provedbi istih ili sličnih postupaka na razini RH. Predlažemo da se propišu kriteriji u kojim postupcima nabave bi naručitelji morali zabraniti pristup gospodarskim subjektima iz trećih zemalja (prema predmetu nabave, popisu zemalja prema kojima se mora primijeniti zabrana ili kriterije za određivanje takvih zemalja i gospodarskih subjekata i slično). Uz propisane kriterije o zabrani pristupa u stavku 2. riječ „može“ bi trebalo zamijeniti sa „je obvezan“. Također, predlažemo da se definira na koji način i gdje naručitelj provjerava koje su to treće zemlje koje nisu potpisale Sporazum svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi (GPA) ni druge međunarodne sporazume, a koji su obvezujući za Europsku uniju, odnosno kojim bi gospodarskim subjektima naručitelj trebao zabraniti pristup postupku nabave. Predlažemo da se u stavku 3. propišu jasni kriteriji na koji način se zabrana pristupa odnosi na članove zajednice gospodarskih subjekata, gospodarske subjekte na čiju se sposobnost ponuditelj oslanja odnosno podugovaratelje. U stavku 4. je nejasno što se podrazumijeva pod „objektivnom razlikom pravne situacije“. | Nije prihvaćen | NE PRUHVAĆA SE Prijedlog izmjena i dopuna Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave u skladu je s presudom EU Suda broj 652/22 u kojoj je izričito navedeno da je jedino na naručitelju da procijeni treba li dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum te da može u dokumentaciji o nabavi navesti načine postupanja (63 i 64.). Na Portalu javne nabave objavljene su poveznice na alat koji je u tu svrhu razvila EK. https://webgate.ec.europa.eu/procurementbuyers/#/ procumementlocation Predloženo nije niti u skladu s presudom EU Suda 266/22, u kojoj stoji kako članak 3. stavak 1. točka (e) UFEU-a, koji Uniji dodjeljuje isključivu nadležnost u području zajedničke trgovinske politike, u vezi s člankom 2. stavkom 1. UFEU-a, treba tumačiti na način da mu se protivi to da - u slučaju nepostojanja Unijina akta kojim se gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum iz članka 25. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ nalaže ili zabranjuje pristup postupcima javne nabave - javni naručitelj države članice isključi gospodarski subjekt iz takve treće zemlje na temelju zakonodavnog akta koji je ta država članica donijela, a da je Unija za to nije ovlastila, pri čemu je u tom pogledu bez ikakvog utjecaja okolnost da je taj zakonodavni akt stupio na snagu nakon objave poziva na nadmetanje. Ovim izmjenama i dopunama daje se okvir u kojem naručitelji, do donošenja akta EU kojim će se urediti pitanje koje je bilo predmet presuda C‑625/22 Kolin İnşaat Turizm Sanayi ve Ticaret te C‑266/22 CRRC Qingdao Sifang i drugi, mogu pri kreiranju dokumentacije o nabavi u sustavu EOJN RH, u skladu s načelom transparentnosti, navesti da će u predmetnom postupku ograničiti ili zabraniti pristup nabavi gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA sporazuma ni drugih međunarodnih sporazuma, ako to žele. Takva mogućnost trenutno ne proizlazi iz postojećeg pravnog okvira. |
6 | HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA | PRAVILNIK, Članak 1. | Predstavnici Udruženja graditeljstva HGK predlažu iz stavka 4 dodati nove stavke koji glase: (5) Ako ne koristi mogućnost iz stavka 2. ili stavka 4. ovog članka, naručitelj će u dokumentaciji o nabavi izričito navesti da gospodarski subjekti iz stavka 2. ovog članka mogu sudjelovati u postupku javne nabave. (6) U slučaju iz stavka 5. ovog članka, naručitelj u dokumentaciji o nabavi mora navesti i pripadajuće obrazloženje koje sadrži: a) razloge zašto sudjelovanje gospodarskih subjekata iz stavka 2. ovog članka nije isključeno sukladno stavku 2. ovog članka te zašto nisu određeni načini postupanja kojima se odražava objektivna razlika iz stavka 4. ovog članka, i b) način na koji se osiguravaju zahtjevi transparentnosti, proporcionalnosti, pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja u postupku nabave. Naime, članovi Udruženja su mišljenja kako je navedeno u cilju jačanja poštenog tržišnog natjecanja i afirmacije Sporazuma o javnoj nabavi (GPA sporazuma) te načela reciprociteta u postupcima javne nabave, jačanja kompetitivnosti EU, a time i hrvatskog tržišta i gospodarstva, te u duhu Presude Suda EU C-652/22 od 22. listopada 2024 („Kolin“) koja je usmjerena javnim naručiteljima te je „…na naručitelju je da procijeni treba li dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum kojim se jamči ravnopravan i recipročan pristup javnoj nabavi (par.63.)“ | Nije prihvaćen | NE PRIHVAĆA SE Presudom EU Suda broj 652/22 izričito je navedeno da je jedino na naručitelju da procijeni treba li dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum te da može u dokumentaciji o nabavi navesti načine postupanja (63. i 64.). U duhu navedene Presude nacionalna tijela ne mogu tumačiti nacionalne odredbe o prenošenju Direktive 2014/25 (a time i Direktive 2014/24) s obzirom da je isključivo Unija nadležna za usvajanje akta opće primjene u vezi s pristupom u Uniji postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (61.). Na temelju članka 2. stavka 1. UFEU-a, u područjima isključive nadležnosti Unije samo Unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte, dok države članice to mogu učiniti samostalno samo ako ih za to ovlasti Unija ili u svrhu provedbe akata Unije. Međutim, Unija nije ovlastila države članice da donose ili usvajaju pravno obvezujuće akte u vezi s pristupom postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (62). Napominje se da je i podzakonski akt pravno obvezujući akt. Predloženo nije niti u skladu s presudom EU Suda 266/22, u kojoj stoji kako članak 3. stavak 1. točka (e) UFEU-a, koji Uniji dodjeljuje isključivu nadležnost u području zajedničke trgovinske politike, u vezi s člankom 2. stavkom 1. UFEU-a, treba tumačiti na način da mu se protivi to da - u slučaju nepostojanja Unijina akta kojim se gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum iz članka 25. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ nalaže ili zabranjuje pristup postupcima javne nabave - javni naručitelj države članice isključi gospodarski subjekt iz takve treće zemlje na temelju zakonodavnog akta koji je ta država članica donijela, a da je Unija za to nije ovlastila, pri čemu je u tom pogledu bez ikakvog utjecaja okolnost da je taj zakonodavni akt stupio na snagu nakon objave poziva na nadmetanje. Ovim izmjenama i dopunama daje se okvir u kojem naručitelji, do donošenja akta EU kojim će se urediti pitanje koje je bilo predmet presuda C‑625/22 Kolin İnşaat Turizm Sanayi ve Ticaret te C‑266/22 CRRC Qingdao Sifang i drugi, mogu pri kreiranju dokumentacije o nabavi u sustavu EOJN RH, u skladu s načelom transparentnosti, navesti da će u predmetnom postupku ograničiti ili zabraniti pristup nabavi gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA sporazuma ni drugih međunarodnih sporazuma, ako to žele. Takva mogućnost trenutno ne proizlazi iz postojećeg pravnog okvira. |
7 | HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - DIONIČKO DRUŠTVO | PRAVILNIK, Članak 1. | Stavak (4) Radi li se ovdje o povredi načela jednakog tretmana? Koje bi to bile objektivne razlike? Može li naručitelj onemogućiti bilo koje pravo iz ZJN 2016 tim ponuditeljima, primjerice pravnu zaštitu? Sve propisane odredbe ovih izmjena ostavljaju veliki teret dokazivanja u pravnoj zaštiti na naručitelje s obzirom na to da će tek pravna praksa ukazati na ispravnost propisanih odredbi. Također, omogućuju manipulaciju s “objektivnim” razlikama jer nije jasno tko je mjerodavan za utvrđivanje što je objektivno ili subjektivno. Stoga smo mišljenja da zakonodavac treba definirati jasne odredbe i stavove u vezi sa zabranom pristupa GS iz trećih zemalja, a ne stavljati teret na naručitelje, posebno u ionako opsežnoj proceduri javne nabave. | Nije prihvaćen | Točkom 45. presude EU Suda broj 652/22 navedeno je “Što se tiče gospodarskih subjekata iz tih trećih zemalja, valja istaknuti da iako pravu Unije nije protivno to da se tim gospodarskim subjektima, uslijed Unijina neusvajanja mjera isključenja, dopusti sudjelovanje u postupku javne nabave koji je uređen Direktivom 2014/25, ipak mu je protivno to da im se omogući da se u okviru svojeg sudjelovanja u takvom postupku pozivaju na tu Direktivu i tako zahtijevaju jednako postupanje prema svojoj ponudi u odnosu na ponude koje su podnijeli ponuditelji iz država članica i ponuditelji iz trećih zemalja iz članka 43. navedene Direktive.”. Na temelju članka 2. stavka 1. UFEU-a, u područjima isključive nadležnosti Unije samo Unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte, dok države članice to mogu učiniti samostalno samo ako ih za to ovlasti Unija ili u svrhu provedbe akata Unije. Međutim, Unija nije ovlastila države članice da donose ili usvajaju pravno obvezujuće akte u vezi s pristupom postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (62.). Također skrećemo pozornost i na presudu u predmetu 266/22 CRRC Qingdao Sifang. Zaključno, napominje se da je i podzakonski akt pravno obvezujući akt. |
8 | HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - DIONIČKO DRUŠTVO | PRAVILNIK, Članak 1. | Stavak (3) Što ako se radi o proizvođaču (a koji ujedno nije jedan od nabrojanih gospodarskih subjekata) iz trećih zemalja čiju robu nudi ponuditelj u svojoj ponudi? Smije li njegova roba ući na RH tržište? Također, može se dogoditi da ponuditelj primjerice iz RH dostavlja ispitna izvješća laboratorija iz trećih zemalja. Odnosi li se ta odredba i na ta tijela? Ponovo se postavlja pitanje usklađivanja s člankom 395.ZJN 2016. | Nije prihvaćen | Članak 395. ZJN 2016 jasno propisuje postupanje naručitelja kada ponude obuhvaćaju proizvode podrijetlom iz trećih zemalja i usklađen je s odredbom članka 85. Direktive 2014/25/EU. |
9 | HRVATSKA ELEKTROPRIVREDA - DIONIČKO DRUŠTVO | PRAVILNIK, Članak 1. | Stavak (2) Molimo pojasniti/definirati što znači “konkretan postupak nabave”? Odnosi li se odredba na gospodarske subjekte ili na predmete nabave i ako se odnosi na predmete nabave nije li odredba u koliziji s člankom 395. ZJN2016? Tko je mjerodavan i gdje je popis dokumenata koji su prihvatljivi, odnosno jesu li mjerodavni i prihvatljivi podaci u alatu na stranicama https://webgate.ec.europa.eu/procurementbuyers/#/procumementlocation ? | Nije prihvaćen | NE PRIHVAĆA SE Naručitelj može u svakom od postupaka javne nabave odlučiti želi li dopustiti, ograničiti ili zabraniti sudjelovanja ponuditelja iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA ili međunarodnih sporazuma s EU te se ta odluka može razlikovati od postupka do postupka. Stoga, kada se kaže u konkretnom postupku javne nabave, misli se na onaj postupak koji naručitelj provodi te za kojeg kreira objavu u sustavu EOJN RH. Ovim izmjenama i dopunama daje se okvir u kojem naručitelji, do donošenja akta EU kojim će se urediti pitanje koje je bilo predmet presuda C‑625/22 Kolin İnşaat Turizm Sanayi ve Ticaret te C‑266/22 CRRC Qingdao Sifang i drugi, mogu pri kreiranju dokumentacije o nabavi u sustavu EOJN RH, u skladu s načelom transparentnosti, navesti da će u predmetnom postupku ograničiti ili zabraniti pristup nabavi gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA sporazuma ni drugih međunarodnih sporazuma, ako to žele. Takva mogućnost trenutno ne proizlazi iz postojećeg pravnog okvira. Iza alata Access2Markets stoji Europska komisija. Objavljeni podatci daju informacije s kojim to zemljama EU ima potpisan međunarodni sporazum koji se odnosi i na područje javne nabave. Također, na tom alatu se nalaze i informacije o potencijalnim sankncijama oko ograničenja pristupu javne nabave i po drugim pravnim osnovama poput Uredbe (EU) 2022/1031 od 23. lipnja 2022.– Instrument za međunarodnu nabavu, Uredbe Vijeća (EU) br. 833/2014 od 31. srpnja 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini te Uredbe (EU) 2022/2560 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o stranim subvencijama kojima se narušava unutarnje tržište. |
10 | MAJA RUŽIĆ | PRAVILNIK, Članak 1. | Poštovani, Sukladno odluci EU suda, a u svjetlu nepoštene situacije na tržištu radova koje objavljuju Javni naručitelji, slobodni smo Vam iznijeti prijedlog u otvorenom savjetovanju, vezano za sudjelovanje trgovačkih društava/ Ponuditelja iz zemalja koje nisu potpisnice sporazuma sa EU i/ili iz zemalja koje nisu članice EU. Naime, kako je poznata praksa da ponuditelji iz tih zemalja s lakoćom nude najniže cijene u odnosu na Ponuditelje iz EU zemalja, postavlja se pitanje zašto je to tako. Odgovor je jednostavan. Osim već opće poznate situacije sa pravima zaposlenika, koji nemaju pravnu zaštitu našeg pravosuđa, sindikata i drugih institucija, pa je neusporedivo sa kalkulacijom tog dijela svake ponude, isto tako i opće poznate činjenice subvencioniranje tih tvrtki iz trećih zemalja od strane njihovih vlada/zemalja te korištenje ostalih resursa iz tih zemalja dok domaći resursi ostaju neiskorišteni te tim postupanjem domaće gospodarstvo nema nikakvog udjela, posljedično ni koristi, postavlja se pitanje kako je moguće dugoročno osigurati gospodarsko ekonomsku ravnotežu i razvoj, ako se sredstva poreznih obveznika EU kojima se financiraju projekti, prelijevaju u treće zemlje. Zaključak: Javni naručitelji trebaju u uvjetima natječaja navesti da: - Ponuditelj može biti samo iz EU ili iz zemalja potpisnice sporazuma. - Ponuditelj mora dokazati da osim što je registriran u EU da je i vlasništvo Ponuditelja iz EU ili iz zemalja potpisnice trgovinskog sporazuma. - Ponuditelj se ne može osloniti na ekonomske, financijske i tehničke sposobnosti na firme koje nisu iz zemalja EU ili iz zemalja potpisnice trgovinskog sporazuma. - Ponuditelj koji je iz EU ili iz zemalja potpisnice trgovinskog sporazuma u zajednici ponuditelja sa drugim Ponuditeljem koji nije, takva Zajednica ponuditelja se isto smatra kao da je Ponuditelj iz zemalja koji nisu iz EU i iz zemalja koje nisu potpisnice trgovinskog sporazuma. Lijep pozdrav. | Nije prihvaćen | Presudom EU Suda broj 652/22 izričito je navedeno da je jedino na naručitelju da procijeni treba li dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum te da može u dokumentaciji o nabavi navesti načine postupanja (63. i 64.). U duhu navedene Presude nacionalna tijela ne mogu tumačiti nacionalne odredbe o prenošenju Direktive 2014/25 (a time i Direktive 2014/24) s obzirom da je isključivo Unija nadležna za usvajanje akta opće primjene u vezi s pristupom u Uniji postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (61.). Na temelju članka 2. stavka 1. UFEU-a, u područjima isključive nadležnosti Unije samo Unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte, dok države članice to mogu učiniti samostalno samo ako ih za to ovlasti Unija ili u svrhu provedbe akata Unije. Međutim, Unija nije ovlastila države članice da donose ili usvajaju pravno obvezujuće akte u vezi s pristupom postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (62.). Napominje se da je i podzakonski akt pravno obvezujući akt. Također, pravo pristupa tržištu javne nabave u EU regulirano je i: Uredbom Vijeća (EU) br. 833/2014 od 31. srpnja 2014. o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja Rusije kojima se destabilizira stanje u Ukrajini; Uredbom (EU) 2022/2560 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o stranim subvencijama kojima se narušava unutarnje tržište + Provedbena uredba 2023/1441; UREDBOM (EU) 2022/1031 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. lipnja 2022. o pristupu gospodarskih subjekata, robe i usluga iz trećih zemalja tržištu javne nabave Unije i tržištu koncesija Unije i o postupcima kojima se podupiru pregovori o pristupu gospodarskih subjekata, robe i usluga iz Unije tržištu javne nabave trećih zemalja i tržištu koncesija trećih zemalja; UREDBA (EU) 2023/2675 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 22. studenoga 2023., o zaštiti Unije i njezinih država članica od gospodarske prisile koju primjenjuju treće zemlje. Stoga, strane subvencije kao i pravo pristupa tržištu javne nabave za projekte koji su u strateškom interesu EU provjerava EK sukladno gorenjem zakonodavstvu. |
11 | MIĆO LJUBENKO | PRAVILNIK, Članak 1. | Predlaže se dopuniti prijedlog izmjena ovog Pravilnika sa stavkom koji glasi: „Svaki naručitelj obvezan je propisati dužnost gospodarskim subjektima kao ponuditeljima da dostave dokaz poštivanja Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (KUG). Navedeno je moguće dokazati ili potvrdom Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH) za subjekte koji su do dana podnošenja ponude već bili u obvezi poštivanja KUG, a za subjekte koji nisu do podnošenja ponude bili u toj obvezi, da su dužni uz ponudu dostaviti izjavu o redovitom mjesečnom izvješćivanju SGH o poštivanju KUG.“ Obrazloženje: Ovime bi se riješio najvažniji razlog koji postoji kao potencijalna nelojalnost ponuditelja iz trećih zemalja jer je praksa do sada pokazala kako je vrlo teško nadzirati pravilnost isplate plaća prema KUG, a poznato je da plaće i materijali čine najveće učešće troškova kod izvođenja radova. Pitanje regulacije uvoza građevinskih materijala smatram nije pitanje za ovaj Pravilnik. | Nije prihvaćen | Predložene izmjene i dopune ne mogu biti predmet podzakonskog propisa s obzirom da se isto nalazi u ZJN 2016 u članku 254. |
12 | MIĆO LJUBENKO | PRAVILNIK, Članak 1. | Stavak 4. neće imati učinak jer je ostavljeno kao dobrovoljno da naručitelj objasni zašto nije propisana zabrana. Naručitelj očito neće imati interes ulaziti u pravni rizik kroz dobrovoljno obrazlaganje - zašto nije propisao zabranu. Ako bi to morao, otvoriti će se pravna nesigurnost u smjeru jeli loše objašnjenje osnovan žalbeni razlog. Stoga, u ovom stavku treba propisati obvezu naručitelja da iznese pojašnjenje zašto nije koristio svoje pravo zabrane. | Nije prihvaćen | NE PRIHVAĆA SE Presudom EU Suda broj 652/22 izričito je navedeno da je jedino na naručitelju da procijeni treba li dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum te da može u dokumentaciji o nabavi navesti načine postupanja (63. i 64.). U duhu navedene Presude nacionalna tijela ne mogu tumačiti nacionalne odredbe o prenošenju Direktive 2014/25 (a time i Direktive 2014/24) s obzirom da je isključivo Unija nadležna za usvajanje akta opće primjene u vezi s pristupom u Uniji postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (61.). Na temelju članka 2. stavka 1. UFEU-a, u područjima isključive nadležnosti Unije samo Unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte, dok države članice to mogu učiniti samostalno samo ako ih za to ovlasti Unija ili u svrhu provedbe akata Unije. Međutim, Unija nije ovlastila države članice da donose ili usvajaju pravno obvezujuće akte u vezi s pristupom postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (62.). Napominje se da je i podzakonski akt pravno obvezujući akt. Predloženo nije niti u skladu s presudom EU Suda 266/22, u kojoj stoji kako članak 3. stavak 1. točka (e) UFEU-a, koji Uniji dodjeljuje isključivu nadležnost u području zajedničke trgovinske politike, u vezi s člankom 2. stavkom 1. UFEU-a, treba tumačiti na način da mu se protivi to da - u slučaju nepostojanja Unijina akta kojim se gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum iz članka 25. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ nalaže ili zabranjuje pristup postupcima javne nabave - javni naručitelj države članice isključi gospodarski subjekt iz takve treće zemlje na temelju zakonodavnog akta koji je ta država članica donijela, a da je Unija za to nije ovlastila, pri čemu je u tom pogledu bez ikakvog utjecaja okolnost da je taj zakonodavni akt stupio na snagu nakon objave poziva na nadmetanje. |
13 | MIĆO LJUBENKO | PRAVILNIK, Članak 1. | Stavak 2. i 3. neće imati učinak jer nisu pouzdano provedivi iz dva razloga. Prvo, jer nije moguće definirati tko je točno iz treće zemlje. Nije moguće odrediti što ako ima zajednički d.o.o. sa HR ili EU članom i ako ima u njemu manjinski udio sa većinskim pravima - jeli tada iz treće zemlje ili iz EU. Drugo, zato jer nije moguće objasniti niti razlog zabrane. Ako su to npr. razlozi skrivene potpore, tada nije moguće definirati o kojoj zemlji i o kojoj potpori je riječ, jer se ne zna tko će nuditi. | Nije prihvaćen | Na Portalu javne nabave objavljena je poveznica na alat koji je u tu svrhu razvila EK. https://webgate.ec.europa.eu/procurementbuyers/#/ procumementlocation Skrećemo pozornost na Uredbu (EU) 2022/2560 Europskog Parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2022. o stranim subvencijama kojima se narušava unutarnje tržište kao i na Provedbenu Uredbu Komisije (EU) 2023/1441 od 10. srpnja 2023. o detaljnim pravilima za postupke koje Komisija provodi u skladu s Uredbom (EU) 2022/2560 koja u Prilogu II. sadržava obrazac FS-PP za prijavu financijskih doprinosa u kontekstu postupaka javne nabave na temelju Uredbe (EU) 2022/2560. |
14 | MIRKO BUŠIĆ | PRAVILNIK, Članak 1. | Vrlo jednostavno, zabranite naručiteljima da biraju "može -ne može" , obavežite ih da ne može. Dakle stavak: (2) Naručitelj mora odredbama u dokumentaciji o ....bla, bla. A osim toga dajte interne naputke javnim naručiteljima da prestanu pumpati uvjete koji jedino giganti mogu zadovoljiti i da omoguće i domaćim firmama da rade objekte koji su "veći" od njihovih predhodnih (radio sam most od 470m i sad je problem ako ću raditi most od 650m". Tunel od 5km je nedostupan firmi koja je radila tunele od 300, 500, 900m, itd. Kako su bilo koje firme stekle reference koje nikad nisu radile??? | Nije prihvaćen | NE PRIHVAĆA SE Presudom EU Suda broj 652/22 izričito je navedeno da je jedino na naručitelju da procijeni treba li dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum te da može u dokumentaciji o nabavi navesti načine postupanja (63. i 64.). U duhu navedene Presude nacionalna tijela ne mogu tumačiti nacionalne odredbe o prenošenju Direktive 2014/25 (a time i Direktive 2014/24) s obzirom da je isključivo Unija nadležna za usvajanje akta opće primjene u vezi s pristupom u Uniji postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (61.). Na temelju članka 2. stavka 1. UFEU-a, u područjima isključive nadležnosti Unije samo Unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte, dok države članice to mogu učiniti samostalno samo ako ih za to ovlasti Unija ili u svrhu provedbe akata Unije. Međutim, Unija nije ovlastila države članice da donose ili usvajaju pravno obvezujuće akte u vezi s pristupom postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (62.). Napominje se da je i podzakonski akt pravno obvezujući akt. Predloženo nije u skladu s presudom EU Suda 266/22, u kojoj stoji kako članak 3. stavak 1. točku (e) UFEU-a, koji Uniji dodjeljuje isključivu nadležnost u području zajedničke trgovinske politike, u vezi s člankom 2. stavkom 1. UFEU-a, treba tumačiti na način da mu se protivi to da - u slučaju nepostojanja Unijina akta kojim se gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum iz članka 25. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ nalaže ili zabranjuje pristup postupcima javne nabave - javni naručitelj države članice isključi gospodarski subjekt iz takve treće zemlje na temelju zakonodavnog akta koji je ta država članica donijela, a da je Unija za to nije ovlastila, pri čemu je u tom pogledu bez ikakvog utjecaja okolnost da je taj zakonodavni akt stupio na snagu nakon objave poziva na nadmetanje. Ovim izmjenama i dopunama daje se okvir u kojem naručitelji, do donošenja akta EU kojim će se urediti pitanje koje je bilo predmet presuda C‑625/22 Kolin İnşaat Turizm Sanayi ve Ticaret te C‑266/22 CRRC Qingdao Sifang i drugi, mogu pri kreiranju dokumentacije o nabavi u sustavu EOJN RH, u skladu s načelom transparentnosti, navesti da će u predmetnom postupku ograničiti ili zabraniti pristup nabavi gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA sporazuma ni drugih međunarodnih sporazuma, ako to žele. Takva mogućnost trenutno ne proizlazi iz postojećeg pravnog okvira. |
15 | ZLATKO ROGOŽAR | PRAVILNIK, Članak 3. | Naziv propisa: Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave Članak na koji se komentar odnosi: Članak 1. Tekst prijedloga i obrazloženje: Predlažemo da se predloženi stavci 2., 3. i 4. iz članka 1. ovog Nacrta pravilnika dodatno razmotre ili preciziraju kako bi se spriječile negativne posljedice za tržišno natjecanje i provedbu javnih nabava. Obrazloženje: Uvođenje mogućnosti zabrane sudjelovanja gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA Sporazuma WTO-a ili drugih relevantnih međunarodnih sporazuma može u hrvatskim uvjetima dovesti do ozbiljnog sužavanja tržišnog natjecanja, posebice u sektorima gdje već sada postoji manjak kapaciteta i radne snage. Domaći i europski gospodarski subjekti često angažiraju podizvođače, partnere i radnu snagu upravo iz tih trećih zemalja, bez kojih realizacija niza infrastrukturnih i drugih složenih projekata ne bi bila moguća. Potencijalna zabrana mogla bi rezultirati: -manjim brojem ponuda po natječajima, -višim cijenama za javne naručitelje, -produženjem rokova realizacije projekata, -dodatnim opterećenjem na domaće kapacitete kojih nema dovoljno. Posebno naglašavamo da bi ova odredba mogla utjecati na provedbu projekata financiranih iz EU fondova gdje su cijena, kapaciteti i pravovremena provedba ključni faktori. Predlažemo razmatranje sljedećih izmjena: -detaljnije definirati u kojim slučajevima i pod kojim uvjetima bi se ova zabrana mogla primijeniti; -razmotriti izuzetke za sektore s jasno utvrđenim manjkom kapaciteta; -osigurati dodatne analize utjecaja na tržište i konkurentnost. Zaključak: Potpuno razumijemo potrebu za zaštitom tržišta i strateških interesa, no smatramo da ovako općenito formulirana odredba može imati značajno negativne posljedice za hrvatsko gospodarstvo i tržište rada , hrvatski proračun si sada ne može to priuštiti. Zlatko Rogožar | Nije prihvaćen | Presudom EU Suda broj 652/22 izričito je navedeno da je jedino na naručitelju da procijeni treba li dopustiti sudjelovanje u postupku javne nabave gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum te da može u dokumentaciji o nabavi navesti načine postupanja (63. i 64.). U duhu navedene Presude nacionalna tijela ne mogu tumačiti nacionalne odredbe o prenošenju Direktive 2014/25 (a time i Direktive 2014/24) s obzirom da je isključivo Unija nadležna za usvajanje akta opće primjene u vezi s pristupom u Uniji postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (61.). Na temelju članka 2. stavka 1. UFEU-a, u područjima isključive nadležnosti Unije samo Unija može donositi i usvajati pravno obvezujuće akte, dok države članice to mogu učiniti samostalno samo ako ih za to ovlasti Unija ili u svrhu provedbe akata Unije. Međutim, Unija nije ovlastila države članice da donose ili usvajaju pravno obvezujuće akte u vezi s pristupom postupcima javne nabave gospodarskih subjekata iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum (62.). Napominje se da je i podzakonski akt pravno obvezujući akt. Predloženo nije u skladu s presudom EU Suda 266/22, u kojoj stoji kako članak 3. stavak 1. točkau (e) UFEU-a, koji Uniji dodjeljuje isključivu nadležnost u području zajedničke trgovinske politike, u vezi s člankom 2. stavkom 1. UFEU-a, treba tumačiti na način da mu se protivi to da - u slučaju nepostojanja Unijina akta kojim se gospodarskim subjektima iz treće zemlje koja s Unijom nije sklopila međunarodni sporazum iz članka 25. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ nalaže ili zabranjuje pristup postupcima javne nabave - javni naručitelj države članice isključi gospodarski subjekt iz takve treće zemlje na temelju zakonodavnog akta koji je ta država članica donijela, a da je Unija za to nije ovlastila, pri čemu je u tom pogledu bez ikakvog utjecaja okolnost da je taj zakonodavni akt stupio na snagu nakon objave poziva na nadmetanje. Ovim izmjenama i dopunama daje se okvir u kojem naručitelji, do donošenja akta EU kojim će se urediti pitanje koje je bilo predmet presuda C‑625/22 Kolin İnşaat Turizm Sanayi ve Ticaret te C‑266/22 CRRC Qingdao Sifang i drugi, mogu pri kreiranju dokumentacije o nabavi u sustavu EOJN RH, u skladu s načelom transparentnosti, navesti da će u predmetnom postupku ograničiti ili zabraniti pristup nabavi gospodarskim subjektima iz trećih zemalja koje nisu potpisnice GPA sporazuma ni drugih međunarodnih sporazuma, ako to žele. Takva mogućnost trenutno ne proizlazi iz postojećeg pravnog okvira. |