Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | KARLA ČURIN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Kao osoba s invaliditetom i vlasnica obrta koji sam pokrenula upravo zahvaljujući potpori za samozapošljavanje, osjećam obvezu glasno reći: ukidanje ove mjere bio bi korak unatrag, kako za mene, tako i za cijelu zajednicu osoba s invaliditetom koje se samozapošljavaju. Ta potpora nije bila "pomoć" u klasičnom smislu – bila je prilika. Prilika da radim, stvaram, doprinosim društvu i budem financijski neovisna. U zemlji u kojoj je stopa zaposlenosti osoba s invaliditetom i dalje poražavajuće niska, ovakve mjere nisu luksuz – one su nužnost. Umjesto da se ukidaju, trebale bi se dodatno jačati i prilagođavati stvarnim potrebama tržišta i pojedinaca. Molim vas da ovu odluku preispitate, jer - ako ukinete ovakvu mjeru, ne ukidate samo financijsku podršku – ukidate vjeru da smo u ovoj zemlji svi jednako vrijedni i da svi imamo pravo na šansu. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 2 | SANJA JUKIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Molim da se ozbiljno razmotri odluka o ukidanju potpore za samozapošljavanje osoba s invaliditetom, jer ona izravno ugrožava našu mogućnost uključivanja na tržište rada. Zbog brojnih prepreka s kojima se svakodnevno suočavamo prilikom traženja zaposlenja, mnoge se osobe s invaliditetom odlučuju na samozapošljavanje iz stvarne potrebne. Ove mjere su jedna od rijetkih stvari putem kojih se nas sa invaliditetom uključuje u društvo i tržište rada, te smatram da itekako ima potrebe za istim. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 3 | HRVATSKE UDRUGE PARAPLEGIČARA I TETRAPLEGIČARA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Predložene izmjene Pravilnika u smislu smanjenja naknade za prijevoz te ukidanje potpore za održivost samozapošljavanja, imaju neproporcionalno snažan negativan utjecaj na osobe s invaliditetom koje žive u ruralnim i malim sredinama, gdje su mogućnosti zapošljavanja izrazito ograničene. U brojnim ruralnim općinama i manjim gradovima ne postoje značajne gospodarske aktivnosti koje bi omogućile zapošljavanje osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada. Statistički podaci (npr. HZZ) pokazuju da su osobe s invaliditetom najčešće nezaposlene upravo u ruralnim općinama i županijama, gdje je manje poslodavaca i lošija je prometna infrastruktura. U tim uvjetima, samozapošljavanje predstavlja jednu od rijetkih realnih mogućnosti za ulazak osoba s invaliditetom na tržište rada. Ujedno omogućava rad iz vlastitog doma ili u neposrednoj blizini, što je osobito važno osobama s većim stupnjem tjelesnog oštećenja i teškoćama u mobilnosti. Uklanjanjem potpore za održivost samozapošljavanja i zadržavanjem zabrane pristupa novčanoj nagradi za zapošljavanje izvan kvote, samozaposlene osobe s invaliditetom u malim sredinama ostaju bez ikakvog poticaja, iako su najviše ovisne o toj vrsti potpore. Time se destimulira oblik uključivanja koji je za njih jedini realan i primjenjiv. Praktična posljedica je da će mnogi odustati od samozapošljavanja, čime se povećava pasivnost, ovisnost o socijalnim transferima i socijalna izolacija odnosno upravo ono što država svojim politikama želi spriječiti. Osobe s invaliditetom u ruralnim područjima suočavaju se sa znatno većim troškovima prijevoza, kako zbog udaljenosti od radnih mjesta, tako i zbog nedostupnosti javnog prijevoza. Korištenje osobnog automobila često je jedina opcija, što znači da bilo kakvo umanjenje sufinanciranja (npr. sa 100% na 75%) ne čini sve osobe jednako pogođenima već nesrazmjerno više pogađa one u udaljenim i prometno slabije povezanim krajevima. Uvođenje restriktivnih mjera koje ne prepoznaju teritorijalne i infrastrukturne razlike među korisnicima, dovodi do produbljivanja regionalnih nejednakosti i isključivanja osoba s invaliditetom koje žive u slabije razvijenim područjima. Osobe s invaliditetom koje žive u ruralnim sredinama nemaju stvaran izbor između zaposlenja i samozapošljavanja odnosno samozapošljavanje je često jedina dostupna opcija. Predložene izmjene Pravilnika, iako možda motivirane ciljem racionalizacije sustava potpora, u svojoj trenutnoj formulaciji proizvode nerazmjerne i negativne učinke upravo na one kojima su namijenjene – osobama s invaliditetom. Fiksno ograničenje subvencije plaće, smanjenje sufinanciranja prijevoza, ukidanje potpore za održivost samozapošljavanja te zanemarivanje teritorijalnih razlika među korisnicima, dovode do gubitka podrške koja je ključna za aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom na tržištu rada. Ovakve promjene nisu u skladu s temeljnim načelima ravnopravnosti, razumne prilagodbe i stvaranja jednakih prilika za sve građane. Štoviše, mogle bi rezultirati smanjenjem zapošljavanja osoba s invaliditetom, osobito u ruralnim i manje razvijenim sredinama, gdje su prepreke već sada izrazito visoke. Time bi se potkopali dosadašnji napori i postignuća u području integracije osoba s invaliditetom, te povećala njihova socijalna i ekonomska isključenost. Stoga apeliramo da se planirane izmjene Pravilnika revidiraju kroz inkluzivan proces, uz sudjelovanje predstavnika osoba s invaliditetom i stručnjaka iz prakse, kako bi se pronašla pravednija, održivija i funkcionalnija rješenja. Sustav potpora mora biti dinamičan, pravedan i usklađen s realnim uvjetima tržišta rada – jer samo tako može učinkovito doprinijeti zapošljavanju i stvarnoj ravnopravnosti osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. Također, neće se mijenjati odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza. |
| 4 | MARICA MIRIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske žurno moli sastanak s predstavnicima osoba s invaliditetom budući da se radi o osobama na koje se u cijelosti ovaj Pravilnik odnosi | Prihvaćen | Sastanak sa Zajednicom saveza osoba s invaliditetom Hrvatske održan je 10.06.2025. |
| 5 | MARICA MIRIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske žurno moli sastanak s predstavnicima osoba s invaliditetom budući da se radi o osobama na koje se u cijelosti ovaj Pravilnik odnosi | Prihvaćen | Sastanak sa Zajednicom saveza osoba s invaliditetom Hrvatske održan je 10.06.2025. |
| 6 | JOIN, OBRT ZA USLUGE, VL. JOSIP PUŠKARIĆ, OGULIN, SALOPEK SELO, SALOPEK SELO 5 | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Ne razumijem ukidanje potpore za održivost poslovanja za samozaposlene osobe s invaliditetom. Zašto se uvijek prelomi na najmanjima??? Na onima koji su zbog nemogućnosti pronalaska posla bili primorani na pokretanje vlastitog posla. Tko nije probao - ne zna. Tako da vas molim da ponovno razmotrite prijedlog. Ukidanje sufinanciranja troškova prijevoza za obavljanje posla također. Kombinacija terena i ureda je moja svakodnevica, tako da bi to bio veliki udarac. Doista se nadam da se ovako nešto neće usvojiti. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. Također, neće se mijenjati odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza. |
| 7 | SNJEŽANA PAŠKVALIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Molim da se ozbiljno razmotri odluka o ukidanju potpore za samozapošljavanje osoba s invaliditetom, jer ona izravno ugrožava njihovu mogućnost uključivanja na tržište rada. Zbog brojnih prepreka s kojima se svakodnevno suočavaju prilikom traženja zaposlenja, mnoge se osobe s invaliditetom odlučuju na samozapošljavanje iz stvarne potrebe. Jasno je koliko je takva odluka zahtjevna i koliko hrabrosti traži, posebno uzimajući u obzir zdravstveno stanje i izazove održivosti poslovanja. Upravo zato, potpora – koja ni izdaleka nije izdašna – predstavlja minimalnu podršku. Umjesto da se ide u smjeru stvaranja uključivijeg i pravednijeg sustava, ovakvom se odlukom dodatno otežava ionako složen položaj osoba s invaliditetom. Vjerujem da postoji prostor i odgovornost da se ova mjera preispita i prilagodi tako da doista služi onima kojima je najpotrebnija. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 8 | IZIDORA KOVAČ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Osobe s invaliditetom unatoč svim preprekama s kojima se susreću imaju hrabrost uzeti stvar u svoje ruke i žele raditi. Za njih je to osim rada, borba za dostojanstvo, ravnopravnost i život bez sažaljenja. Zato je čak i skromna potpora za samozapošljavanje bila znak da ih društvo vidi. Ukidanjem se poručuje da njihov trud, inicijativa i neovisnost nisu važni. Ovo nije odluka o proračunu, Ovo je poruka. A ona je pogrešna. Ne okrećite im leđa. Ne zbog novca, nego zbog poštovanja. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 9 | MARIJA PUOVIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Još ću samo citirati komentar niže naveden: "Dok drugi uživaju u sigurnosti radnog odnosa, mi se svakodnevno borimo s tržištem, zdravljem, papirologijom, nerazumijevanjem sustava. Bez godišnjeg odmora. Bez bolovanja. Bez sigurnosti. Potpora koju sada želite ukinuti bila je jedini oblik priznanja te borbe." Ne samo da smo kao obrtnici/e s invaliditetom pristali uhvatiti se u koštac s nesigurnim tržištem rada, već nemamo godišnji, bolovanje niti ikakva prava kao većina zaposlenih ljudi. Kredit ne možemo dobiti jer nas se smatra kreditno nesposobnima. Ako ste mislili da je vaša potpora nekakav luksuz koji dajete osobama s invaliditetom, grdno se varate, nitko od nas se ne bi samozaposlio da ga isti vaš nakaradni sustav nije na to prisilio. Pljuc! Toliko pristojna mogu biti prema vama. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 10 | MARIJA PUOVIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Ovakva sramotna odluka za nas osobe s invaliditetom koje smo se usudile izaći na nesigurno tržište rada je čavao u lijesu. Zbog ovakvih sramotnih odluka uistinu nije ni čudo što je većina radno sposobnog stanovništva otišla van. Da mogu, tj.da mi invaliditet nije prepreka, i sama bih davno prije otišla. Sramite se! | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 11 | ROMANA BERNEČIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Poštovani, kao samozaposlena osoba s invaliditetom, ostala sam neugodno iznenađena informacijom da nam se ukida potpora za samozapošljavanje. Treba istaknuti da je velikoj većini nas odluka o samozapošljavanju bila jedna od najhrabrijih u životu, jer ako smo svi svjesni koliko volje, truda, zalaganja i učenja je potrebno osobi bez invaliditeta da se samozaposli, onda možemo svi zajedno samo zamisliti kakvi su to sve izazovi za osobu koju prate poteškoće. Potpora nas je motivirala da se ohrabrimo, da vjerujemo u sebe, da napravimo taj prvi korak i usađuje nam osjećaj da nismo sami i da nam netko ipak želi pomoći. Molim Vas ovim putem da uzmete u obzir navedeno, jer stižu i nove generacije osoba s invaliditetom, a Vi svojom odlukom možete imati veliku ulogu u njihovom osamostaljivanju i podizanju kvalitete života. Srdačan pozdrav, Romana Bernečić | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 12 | MAJA TONKOVIĆ DEBELJAK | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Poštovani, kao samozaposlena osoba s invaliditetom, osjećam dužnost i potrebu izraziti duboko razočaranje, zabrinutost i ogorčenost zbog prijedloga izmjena Pravilnika kojima se ukida potpora za samozapošljavanje osoba s invaliditetom. Nisam se samozaposlila iz komfora, već iz nužde – jer u trenutku kad sam tražila posao, to je bio jedini način da uopće radim, privređujem i živim dostojanstveno s obzirom na svoje zdravstveno stanje i radne sposobnosti. Mnogi od nas nisu imali nikakvu drugu realnu opciju. Potpora za samozapošljavanje nije bila privilegija, već minimum institucionalne podrške za održivost naših poslovanja. Uklanjanje te potpore dovodi u pitanje opstojnost naših mikroposlova, ali i šalje poruku da se naš doprinos – kao osoba koje ne čekaju pasivno na rješenja, već ih same stvaraju – više ne cijeni. Umjesto poticanja inkluzije, ovim prijedlogom se kažnjavaju oni koji su preuzeli inicijativu i sami stvorili radno mjesto. Osim što se time direktno ugrožava naš opstanak na tržištu, dodatno nas se marginalizira. Pitam vas: gdje su alternative? Gdje su kompenzacijske mjere? Gdje su javni pozivi koji bi podržali nas, samozaposlene osobe s invaliditetom? Odgovor je – nema ih. Dok drugi uživaju u sigurnosti radnog odnosa, mi se svakodnevno borimo s tržištem, zdravljem, papirologijom, nerazumijevanjem sustava. Bez godišnjeg odmora. Bez bolovanja. Bez sigurnosti. Potpora koju sada želite ukinuti bila je jedini oblik priznanja te borbe. Pozivam vas da povučete ovu štetnu izmjenu. Ako vam je doista stalo do radne inkluzije osoba s invaliditetom, onda ovu potporu ne samo da ne smijete ukinuti – već je trebate proširiti, učiniti dostupnijom i pravednijom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 13 | JASMINA IVANOVIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Poštovani, upravo mi je nevjerojatno da je mogućnost ukidanja potpore za samozapošljavanje uvrštena u prijedlog pravilnika. Poznato je koliko je u ovom zahtjevnom vremenu teško opstati , izboriti se sa konkurencijom i pronaći svoje mjesto na tržištu i za osobe bez invaliditeta. Uglavnom se svodi na to da poduzetnik nema radno vrijeme, na žrtvu svog privatnog života, obitelji a ponajviše zdravlja. I onda umjesto da se motivira samozaposlena osoba s invaliditetom da radi tempom koje mu zdravlje dozvoljava, privređuje i da nije na teret društvu, da nije nezaposlen, predlaže se ukidanje potpore koja je mnogima bila vrlo važna pomoć i u neku reku sigurnost. Isto tako poznato je da osim ovih potpora ( ZOSI ) , a promatrajući i lokalnu, županijsku i državnu razinu ne postoje javni pozivi za dodjelu bilo kakvih bespovratnih potpora, a koji bi bili namijenjeni upravo i isključivo ovakvim poduzetnicima/poslodavcima, koji bi eventualno bili kompenzacija ukidanju ove mjere, stoga sam mišljenja da ovo ukidanje nije opravdano i da će sigurno nanijeti puno veću štetu , nego što bi bila eventualna ( financijska ) korist. Zahvaljujem na pažnji ! | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 14 | VALENTINA BABIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Poštovani, kao samozaposlena osoba s invaliditetom želim izraziti duboku zabrinutost prijedlogom ukidanja potpore za samozapošljavanje. Smatram da bi takva odluka predstavljala ozbiljan korak unatrag u podršci inkluzivnom zapošljavanju i jednakim mogućnostima za osobe s invaliditetom. Oni među nama koji su se odlučili na samozapošljavanje često nisu to učinili iz komocije, već iz nužde – jer je tržište rada prema nama i dalje neprilagođeno i zatvoreno. Pokrenuti vlastiti posao uz sve izazove koje invaliditet nosi zahtijeva dodatni trud, hrabrost i ustrajnost. Potpora koju primamo nije privilegija, već prijeko potrebna kompenzacija za prepreke koje svakodnevno savladavamo. Iako razumijem argument da je subvencija plaće izjednačena s osnovicom doprinosa, u praksi i dalje postoje znatne razlike između položaja samozaposlenih i zaposlenih osoba s invaliditetom – posebno u pogledu sigurnosti prihoda, prava na bolovanje, godišnji odmor i drugih beneficija koje samozaposleni često nemaju. Uklanjanjem ove potpore šalje se poruka da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije dovoljno važno da bi se dodatno poticalo, što je izuzetno obeshrabrujuće. Pozivam Vas da još jednom razmotrite ovaj prijedlog i prepoznate važnost održavanja potpore za samozapošljavanje kao ključnog alata za neovisnost, dostojanstvo i ravnopravnost osoba s invaliditetom u svijetu rada. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 15 | EDI VLAŠE DAUTOVIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | na članak 12 neka subvencija za prijevoz bude u punom iznosu za osobe s invaliditetom s 80 % i više oštećenja zdravlja dok za one koji imaju 60% oštećenja 50% sredstava ide na trošak države a 50 % na trošak poslodavca | Djelomično prihvaćen | Trošak prijevoza sufinancirat će se jednako za sve kategorije osoba s invaliditetom, kao i dosada. |
| 16 | STIPO MARGIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM | Pozitivno je što se ovim izmjenama Pravilnika pojedine odredbe jasnije i preciznije definiraju, čime mi se olakšava razumijevanje prava i obveza kao korisniku poticaja. Time se doprinosi većoj transparentnosti i pravilnoj primjeni propisa u praksi. Međutim, izražavam zabrinutost zbog ukidanja potpora za samozapošljavanje osoba s invaliditetom. Samozapošljavanje je često jedan od rijetkih načina na koji mogu ostvariti radnu integraciju, posebno u sredinama gdje su mogućnosti zapošljavanja ograničene. Uklanjanjem tih potpora dodatno mi se otežava pristup tržištu rada. Također izražavam nezadovoljstvo zbog smanjenja sufinanciranja troškova prijevoza na 75% iznosa mjesečne karte. Posebno mi je problematično što je, ako sam prisiljen koristiti privatni automobil zbog nedostatka javnog prijevoza, predviđena naknada od samo 0,13 eura po kilometru. Taj iznos je prenizak, osobito uzimajući u obzir stvarne troškove goriva, održavanja i registracije vozila. Time me dodatno financijski opterećuju, iako već ionako snosim veće životne troškove. Zaključno, iako pozdravljam jasnoću i preciznost novih odredbi, apeliram na nadležne da razmotre povratak potpore za samozapošljavanje i pravičniji model sufinanciranja prijevoza kako bi se uistinu ostvario cilj veće zapošljivosti i socijalne uključenosti osoba s invaliditetom. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen na način da je zadržana potpora za održavanje samozaposlenosti, kao i sufinanciranje troškova prijevoza osoba s invaliditetom, no u istom iznosu kao i dosada. |
| 17 | PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 2. | Pravobranitelju za osobe s invaliditetom redovito se obraćaju osobe s invaliditetom s upitom o mogućnosti rada s polovicom punog radnog vremena. Riječ je većinom o osobama koje imaju sklopljene ugovore o radu na puno radno vrijeme, ali zbog vrste i stupnja invaliditeta te osobnih potreba koje proizlaze iz invaliditeta ne mogu odraditi puno radno vrijeme. Takvo opterećenje otežava im oporavak i spremnost za nastavak radnih obveza idućeg dana. Jedina mogućnost prema sadašnjim zakonskim rješenjima je rad u nepunom radnom vremenu što je višestruko nepovoljno te osobe dovodi u neravnopravni položaj u odnosu na osobu bez invaliditeta na istim ili sličnim radnim mjestima. Naime, osoba s invaliditetom zaposlena na nepuno radno vrijeme ne dobiva mogućnost biti plaćena jednako kao i osoba bez invaliditeta na istom radnom mjestu koja ima kapacitete odraditi puno radno vrijeme, dok osoba s invaliditetom upravo zbog težine invaliditeta i potreba koje proizlaze iz invaliditeta nije u mogućnosti odraditi puno radno vrijeme. Stoga su osobe s invaliditetom primorane sklapati ugovore na nepuno radno vrijeme čime su i manje plaćene, što ih dovodi u neravnopravni položaj i to isključivo zbog invaliditeta. Osobe iz gore opisanih slučajeva ne moraju nužno imati neki oblik umanjene radne sposobnost pa stoga ni ne mogu ostvarivati prava prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Mišljenja smo da je potrebno razmotriti mogućnosti rada sa skraćenim radnim vremenom za one osobe s invaliditetom koje zbog vrste i stupnja te specifičnih potreba koje proizlaze iz invaliditeta ne mogu odraditi puno radno vrijeme, iako nemaju umanjenu radnu sposobnost. Slijedom navedenog, preporučujemo razmotriti da im se omogući da rade onoliko vremena koliko im dopušta njihov invaliditet, a sukladno procjeni ovlaštenog tijela vještačenja i stručnjaka iz područja profesionalne rehabilitacije. Uz pravo na plaću ostvarenu razmjerno stvarno odrađenom i ugovorenom radnom vremenu, preporučujemo da za preostalo radno vrijeme do punog radnog vremena ostvaruju naknadu plaće slijedom čega bi bile plaćene kao da rade puno radno vrijeme, a da za poslodavca to ne bude izdatak odnosno trošak. Predlažemo da se za ovu kategoriju osoba s invaliditetom njihov status i prava urede analogno načinu ostvarivanja statusa roditelja koji koriste pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s teškoćama u razvoju kojima je omogućena vremenska pošteda od rada uz naknadu plaće, kao i sva prava koja proizlaze iz rada s punim radnim vremenom. Time je je osiguran njihov jednakopravni status u odnosu na sve zaposlenike s punim radnim vremenom. Smatramo da postoji potreba da se na jednaki način i osobi s invaliditetom može priznati ovo pravo i naknada zbog potreba proizašlih iz invaliditeta. Zaključno, vremenska pošteda rada omogućava ravnotežu između izvršavanja radnih obaveza i vremena potrebnog za oporavak, čime se osigurava kontinuitet u zaposlenju. Rad u okvirima koji odgovaraju fizičkim i psihološkim mogućnostima osobe s invaliditetom sprječava rizik od pogoršanja invaliditeta i gubitka radne sposobnosti. Vremenska pošteda rada, uz odgovarajuće poticaje, motivira osobe s invaliditetom da ostanu radno aktivne koristeći u potpunosti svoje radne potencijale, umjesto da budu prisiljene napustiti radno mjesto zbog nemogućnosti odrađivanja punog radnog vremena. Slijedom navedenog, Pravobranitelj za osobe s invaliditetom predlaže osmišljavanje novih poticaja s ciljem iznalaženja odgovarajućih rješenja kako bi se osigurale jednake mogućnosti osoba s invaliditetom u svijetu rada. | Primljeno na znanje | Smatramo da navedena materija nije predmet uređenja ovoga Pravilnika. No, svakako ćemo razmotriti koje su mogućnosti za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom koje, zbog težine svog invaliditeta, nisu u mogućnosti zaposliti se na puno radno vrijeme. |
| 18 | HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 2. | Kako se kroz neke od komentara u javnom savjetovanju ističe mogućnost nastanka pogreške u pogledu točke koju se predlaže brisati, Hrvatska obrtnička komora ističe važnost potpore za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom kao jednog od glavnih poticaja i pokretača rada osoba s invaliditetom na našem tržištu. Zbog toga svakako predlažemo da točka 8, tj. potpora za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom i dalje ostane kao poticaj koji navedeni poslodavci mogu ostvariti. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 19 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 2. | U Prijedlogu pravilnika piše da se u članku 5. stavku 1. briše točka 7. koja glasi: "posebna sredstva za razvoj novih tehnologija i poslovnih procesa u cilju zapošljavanja i održavanja zaposlenosti osoba s invaliditetom kod poslodavaca na otvorenom tržištu rada, odnosno kod osoba s invaliditetom koje se samozapošljavaju" S obzirom da su u nastavku teksta brisani članci 38. - 40., a ne članak 36., vjerojatno je trebalo pisati točka 8. Radi jasnog teksta i izbjegavanja dvojbi oko toga koja potpora se ukida, predlaže se jednoznačno uskladiti tekst. | Prihvaćen | Radi se o omašci u pisanju, prijedlog je bio ukinuti potporu za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom (članak 5. stavak 1. točka 8. Pravilnika), no od navedenog prijedloga se odustalo. |
| 20 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 2. | U Prijedlogu pravilnika piše da se u članku 5. stavku 1. briše točka 7. koja glasi: "posebna sredstva za razvoj novih tehnologija i poslovnih procesa u cilju zapošljavanja i održavanja zaposlenosti osoba s invaliditetom kod poslodavaca na otvorenom tržištu rada, odnosno kod osoba s invaliditetom koje se samozapošljavaju" S obzirom da su u nastavku teksta brisani članci 38. - 40., a ne članak 36., vjerojatno je trebalo pisati točka 8. Radi jasnog teksta i izbjegavanja dvojbi oko toga koja potpora se ukida, predlaže se jednoznačno uskladiti tekst. | Prihvaćen | Radi se o omašci u pisanju, prijedlog je bio ukinuti potporu za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom (članak 5. stavak 1. točka 8. Pravilnika), no od navedenog prijedloga se odustalo. |
| 21 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 2. | U prijedlogu pravilnika piše da se u članku 5. stavku 1. briše točka 7. koja glasi: "posebna sredstva za razvoj novih tehnologija i poslovnih procesa u cilju zapošljavanja i održavanja zaposlenosti osoba s invaliditetom kod poslodavaca na otvorenom tržištu rada, odnosno kod osoba s invaliditetom koje se samozapošljavaju" S obzirom da su u nastavku teksta brisani članci 38. - 40., a ne članak 36, vjerojatno je trebalo pisati točka 8. iako ne bi bilo čudno niti da je točka 7. s obzirom da ova potpora u praski ne postoji. Radi jasnog teksta i izbjegavanja dvojbi oko toga koja potpora se ukida, predlaže se uskladiti tekst. | Prihvaćen | Radi se o omašci u pisanju, prijedlog je bio ukinuti potporu za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom (članak 5. stavak 1. točka 8. Pravilnika), no od navedenog prijedloga se odustalo. |
| 22 | HRVATSKI SAVEZ GLUHIH I NAGLUHIH | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | Smatramo da se ograničavanjem iznosa osnovice za izračun subvencije plaće osobe s invaliditetom, kako se predlaže u članku 6. stavak 2., osobe s invaliditetom stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu s ostalim zaposlenim osobama te predlažemo da se ograničenje ne uvodi u Pravilnik. | Djelomično prihvaćen | Ograničenje subvencije plaće je zadržano, no umjesto predloženog fiksnog limita od 3.000 eura, propisat će se limit u iznosu od 3 minimalne plaće, što znači da će se isti povećavati na godišnjoj razini, ovisno o rastu minimalne plaće. |
| 23 | MARTA VUČKOVIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | Predloženo fiksno ograničenje od 3.000 eura kao subvencija bruto I plaće nije prikladno rješenje jer ne uvažava inflaciju ni rast plaća. Maksimalni iznos subvencije trebao bi biti dinamički vezan uz minimalnu plaću u RH, koja se određuje na godišnjoj razini. Minimalna bruto plaća u Hrvatskoj redovito se povećava kako bi pratila porast troškova života – primjerice, od 1. siječnja 2025. iznosi 970 eura (porast s 840 eura u 2024. godini) upravo kao odgovor na inflaciju koja je umanjila kupovnu moć radnika. | Prihvaćen | Za subvenciju plaće, propisat će se limit u iznosu od 3 minimalne plaće, umjesto prvotno predloženog fiksnog limita od 3.000 eura. |
| 24 | HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA MLADE I STUDENTE S INVALIDITETOM SUMSI | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | Molimo preformulirati na način da se nedvosmisleno odredi da li je definirana maksimalna visina osnovice za izračun subvencije ili maksimalni iznos subvencije. | Nije prihvaćen | Mišljenja smo da iz predložene formulacije jasno proizlazi da se radi o maksimalnom iznosu osnovice za izračun subvencije. |
| 25 | HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA MLADE I STUDENTE S INVALIDITETOM SUMSI | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | Prijedlogom izmjena i dopuna Pravilnika ograničava se zakonsko pravo poslodavaca osoba s invaliditetom na način da „Poslodavac može ostvariti pravo na subvenciju plaće najranije od mjeseca u kojem je izdan nalaz i mišljenje centra.“ Takvo formuliranje nastavak je prakse neprepoznavanja stanja na terenu gdje su centri za profesionalnu rehabilitaciju potkapacitirani i izdavanje Izvještaja o rezultatima procjene radne učinkovitosti se čeka i do godine dana nakon zapošljavanja osobe s invaliditetom. Kako nisu predviđene mjere koje bi ubrzale postupak procjene, predlažemo da se čl.3.st.2. preformulira i glasi „Poslodavac može ostvariti pravo na subvenciju plaće od 90 dana od zapošljavanja osobe s invaliditetom ili predaje zahtjeva za nalaz i mišljenje centra. Zahtjev za subvenciju plaće koji obuhvaća razdoblje iz prethodne stavke predaje se u roku od 15 dana od zaprimanja Izvještaja o rezultatima procjene radne učinkovitosti“ Takvo formuliranje značajno će smanjiti nesigurnosti pri zapošljavanju, potaknuti kontinuirano obrazovanje i umanjiti prepreke pri radnoj mobilnosti osoba s invaliditetom koje zbog sporosti sustava vještačenja imaju nižu razinu zakonske podrške u izboru poslodavca nego radnici čiji rad je reguliran Zakonom o strancima. | Nije prihvaćen | Prijedlog da se subvencija plaće zbog smanjene radne učinkovitosti odobrava retroaktivno, smatramo da nije opravdan jer se procjena radne učinkovitosti odnosi na aktualno stanje koje se utvrđuje temeljem stvarno provedene individualne procjene. Iz tog razloga, subvencija plaće se može ostvariti od mjeseca u kojem je centar za profesionalnu rehabilitaciju izdao nalaz i mišljenje, odnosno izvještaj o provedenoj usluzi. Pritom je važno naglasiti da je subvencija plaće poticaj trajnog karaktera, što znači da se ostvaruje sve dok je osoba s invaliditetom u radnom odnosu. Uz to, kontinuirano se radi na povećanju efikasnosti centara i jačanju njihovih kapaciteta. |
| 26 | MIA SUŠEC | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | Kao stručnjakinja koja radi s osobama s invaliditetom i sama privatnica s kroničnim bolestima, na temelju osobnog iskustva, ali i spoznaja stečenih u direktnom radu s korisnicima, što nezaposlenim, što zaposlenim osobama s invaliditetom, kao i na temelju iskustva suradnje s dionicima odgovornim za donošenje odluka koje se tiču osoba s invaliditetom, protivim se ograničavanju osnovice za izračun subvencije plaće na ovaj način. Ovo praktično znači uvođenje cenzusa prihoda za zaposlene osobe s invaliditetom, što šalje posve pogrešnu poruku u kontekstu rada te (poticanja) zapošljavanja i napredovanja osoba s invaliditetom, a dovest će do njihove nejednake pozicije u odnosu na osobe bez invaliditeta. Time se gubi i smisao ovakve pozitivne mjere, čija je svrha da zaposlene osobe s invaliditetom dovede u što ravnopravniji položaj u odnosu na osobe bez invaliditeta. Razlozi ovakvog ograničavanja vrlo su upitni i dovode do kažnjavanja svih, umjesto da se adekvatno sankcioniraju oni koji zloupotrebljavaju ovaj poticaj. Također, ako se već inzistira na određenom, fiksnom ograničenju, isto bi trebalo biti vezano za realnije pokazatelje stanja na tržištu (npr. pratiti inflaciju) te eventualno biti utvrđeno u određenom postotku od iznosa mjesečne bruto plaće. Napominjem, cilj subvencije trebao bi biti poticaj radnoj aktivaciji, a ne da joj se pripisuje učinak socijalne pomoći/naknade. Cilj nije "samo" osigurati bilo kakvo zaposlenje nego osigurati jednakovrijedno zaposlenje na bilo kojem radnom mjestu i kod bilo kog poslodavca, te osigurati radnu aktivaciju u punom opsegu, što znači i napredovanje. Ograničavanjem iznosa osnovice za izračun subvencije plaće stvara se stakleni strop u samoj svrsi/srži ovog poticaja. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 27 | PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | Pravo na subvenciju plaće ostvaruje se u slučaju da se utvrdi da, unatoč prilagodbi radnog mjesta i pružanju odgovarajućih usluga stručne podrške, osoba s invaliditetom ne može postići one rezultate u obavljanju radnih zadataka koje bi na istom radnom mjestu postigao prosječni radnik bez invaliditeta. Umjesto gornjeg ograničenja, predlažemo da subvencija u cijelosti prati procijenjeni stupanj smanjene učinkovitosti i stvarnu plaću. Mišljenja smo da Usluga procjene radne učinkovitosti već daje jasnu i detaljnu sliku o tome koliko osoba s invaliditetom može raditi i to ne samo u postotku, već uzimajući u obzir stvarne uvjete na konkretnom radnom mjestu. S obzirom da postoji sustav koji sve to procjenjuje pojedinačno, prema našem mišljenju nema smisla uvoditi gornje ograničenje na 3.000 eura. Time se narušava cijela logika mjere – da se osoba s invaliditetom kroz subvenciju izjednači s osobom bez invaliditeta na istom radnom mjestu. Zbog tog ograničenja, poslodavci moguće više neće biti motivirani zapošljavati osobe s invaliditetom na bolje plaćenim poslovima, jer znaju da neće moći dobiti puni iznos subvencije koji bi im inače pripadao prema procjeni učinkovitosti. Dugoročno, to može dovesti do smanjenja mogućnosti za napredovanje i održivo zapošljavanje tih osoba. To u praksi može dovesti do toga da će osobe s invaliditetom ostajati na nižim pozicijama, ne zato što nemaju znanje ili sposobnosti, nego zato što mjera to ne prepoznaje i ne prati. Subvencija bi trebala pokriti onaj dio radne učinkovitosti koji osoba s invaliditetom zbog invaliditeta ne može ostvariti, bez obzira na to kolika je njezina plaća. Ukoliko je u nekim slučajevima došlo do zlouporabe ovog ili drugih poticaja, vjerujemo da je bolji pristup jačanje kontrole i jasniji kriteriji. Na taj način bi se mogle spriječiti nepravilnosti, ali i sačuvala podrška onima kojima je stvarno potrebna. | Nije prihvaćen | Ograničenje subvencije plaće je zadržano, no umjesto predloženog fiksnog limita od 3.000 eura, propisat će se limit u iznosu od 3 minimalne plaće, što znači da će se isti povećavati na godišnjoj razini, ovisno o rastu minimalne plaće. Ovakvo rješenje smatramo prihvatljivim i nužnim za održivost sustava poticaja. Samo u posljednje četiri godine, broj korisnika poticaja se povećao za čak 64% (2021. - 2.155 OSI, 2024. - 3.537 OSI), a riječ je o poticajima trajnog karaktera koji se mogu koristiti sve dok je osoba s invaliditetom u radnom odnosu. |
| 28 | URIHO - USTANOVA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | Predloženo fiksno ograničenje od 3.000 eura kao subvencija bruto I plaće nije prikladno rješenje jer ne uvažava inflaciju ni rast plaća. Maksimalni iznos subvencije trebao bi biti dinamički vezan uz minimalnu plaću u RH, koja se određuje na godišnjoj razini. Minimalna bruto plaća u Hrvatskoj redovito se povećava kako bi pratila porast troškova života – primjerice, od 1. siječnja 2025. iznosi 970 eura (porast s 840 eura u 2024. godini) upravo kao odgovor na inflaciju koja je umanjila kupovnu moć radnika. | Prihvaćen | Za subvenciju plaće, propisat će se limit u iznosu od 3 minimalne plaće, umjesto prvotno predloženog fiksnog limita od 3.000 eura. |
| 29 | PETRA LOVASIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | Kao socijalna radnica i stručnjakinja koja radi s osobama s invaliditetom, na temelju iskustva, saznanja i spoznaja stečenih u direktnom radu s korisnicima, što nezaposlenim, što zaposlenim osobama s invaliditetom, kao i na temelju iskustva suradnje s dionicima odgovornim za donošenje odluka koje se tiču osoba s invaliditetom, protivim se ograničavanju osnovice za izračun subvencije plaće na ovaj način. Ovo praktično znači uvođenje cenzusa prihoda za zaposlene osobe s invaliditetom, što šalje posve pogrešnu poruku u kontekstu rada te (poticanja) zapošljavanja i napredovanja osoba s invaliditetom, a dovest će do njihove nejednake pozicije u odnosu na osobe bez invaliditeta. Time se gubi i smisao ovakve pozitivne mjere, čija je svrha da zaposlene osobe s invaliditetom dovede u što ravnopravniji položaj u odnosu na osobe bez invaliditeta. Razlozi ovakvog ograničavanja vrlo su upitni i dovode do kažnjavanja svih, umjesto da se adekvatno sankcioniraju oni koji zloupotrebljavaju ovaj poticaj. Također, ako se već inzistira na određenom, fiksnom ograničenju, isto bi trebalo biti vezano za realnije pokazatelje stanja na tržištu (npr. pratiti inflaciju) te eventualno biti utvrđeno u određenom postotku od iznosa mjesečne bruto plaće. Napominjem, cilj subvencije trebao bi biti poticaj radnoj aktivaciji, a ne da joj se pripisuje učinak socijalne pomoći/naknade. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 30 | HRVATSKE UDRUGE PARAPLEGIČARA I TETRAPLEGIČARA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | Predloženo fiksno ograničenje od 3.000 eura kao subvencija bruto I plaće nije prikladno rješenje jer ne uvažava inflaciju ni rast plaća. Umjesto toga, maksimalni iznos subvencije trebao bi biti dinamički vezan uz minimalnu plaću u RH, koja se određuje na godišnjoj razini. Minimalna bruto plaća u Hrvatskoj redovito se povećava kako bi pratila porast troškova života – primjerice, od 1. siječnja 2025. iznosi 970 eura (porast s 840 eura u 2024. godini) upravo kao odgovor na inflaciju koja je umanjila kupovnu moć radnika. Slično tomu, i maksimalna subvencija plaće mora se automatski usklađivati s ekonomskim promjenama. Vezivanje limita uz minimalnu plaću (npr. određenim koeficijentom) osiguralo bi da poticaj zadrži realnu vrijednost unatoč budućim inflatornim kretanjima i rastu plaća, umjesto da iznos subvencije od 3.000 € tijekom godina postaje neadekvatan. Tako dinamički postavljen limit bio bi pravedniji i održiviji mehanizam, usklađen s kretanjima tržišta rada. Osim toga, postojeći poticaji već koriste minimalnu plaću kao mjerilo – npr. kod sufinanciranja prilagodbe radnog mjesta trošak se nadoknađuje do najviše 40 osnovica, pri čemu je osnovica minimalna plaća. Predlaže se da se i subvencija plaće slično izrazi kao višekratnik minimalne plaće, čime bi se automatski pratile promjene propisane Uredbom o visini minimalne plaće. Time bi sustav ostao usklađen s načelom razmjernosti i stvarnim uvjetima na tržištu rada. Vezanje parametara potpora uz ekonomske pokazatelje poput minimalne plaće je pristup koji doprinosi transparentnosti i osigurava dugoročnu usklađenost poticaja s realnim troškovima. Stoga ograničenje subvencije treba formulirati relativno (u odnosu na minimalnu plaću) umjesto fiksnim iznosom, kako bi sustav ostao pravedan i efikasan u poticanju zapošljavanja osoba s invaliditetom i u narednim godinama. | Prihvaćen | Za subvenciju plaće, propisat će se limit u iznosu od 3 minimalne plaće, umjesto prvotno predloženog fiksnog limita od 3.000 eura. |
| 31 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | U članku 6. predlaže se brisati gornje ograničenje osnovice za subvenciju (bruto I plaća zaposlene osobe s invaliditetom) najviše do iznosa 3.000,00 eura. Ovime su uvodi imovinski cenzus koji nije u skladu s prirodom pozitivnih mjera s ciljem izjednačavanja položaja osobe s invaliditetom u odnosu na osobu bez invaliditeta. Pozitivne mjere nisu socijalna pomoć pa se ne bi trebalo ograničavati mjeru u odnosu na imovinski status osobe s invaliditetom. Pozitivna mjera treba izjednačiti položaj osobe s invaliditetom u odnosu na osobu bez invaliditeta istog imovinskog statusa. Pa tako pozitivne mjere ne bi trebale izjednačiti osobu s invaliditetom na visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom npr. 4.000) sa osobom s invaliditetom na niskopozicioniranom mjestu (s nižom plaćom), već osobu s invaliditetom na visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom npr. 4.000) sa osobom bez invaliditeta na istom visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom npr. 4.000). Ako je ocijenjeno da je učinak smanjen za 40% (procijenjena učinkovitost 60%), njezina plaća se subvencionira 40%, da bi se ista izjednačila sa osobom bez invaliditetom na istom radnom mjestu. Međutim, ako se njoj ne subvencionira stvarnih 40% od plaće (npr. 1600 eura ako je plaća 4.000), nego 40% od 3.000 eura (1200 eura), onda je to realno 30% i onda više nije u izjednačenom položaju sa osobom bez invaliditeta odnosno pozitivna mjera nije ostvarila svoju svrhu. S druge strane, to ne namiruje trošak smanjene učinkovitosti poslodavcu radi izjednačavanja položaja. Ova mjera ne potiče poslodavce da omogući napredovanje osoba s invaliditetom na visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom), a time poručuje da visokopozicionirana mjesta s velikom plaću nisu namijenjena osobama s invaliditetom. Postavlja se pitanje što je dovelo do ovog ograničavanja. Ako je do ovog dovela neka zloupotreba prava onda nije rješenje da se mijenjaju propisi i svima ograničavaju prava s ovakvom porukom, nego da se kontrolira i sankcionira kršenje i zlouporaba prava o odnosu na one koji to čine. Alternativo, ako bi ograničenja ostalo, čemu se protivimo, trebalo bi ograničenje barem vezati uz određeni kriterij koji prati stanje na tržištu (npr. najviše 200% od prosječne mjesečne bruto plaće u RH) jer s obzirom na trenutnu inflaciju to bi mogla uskoro postati minimalna plaća. | Nije prihvaćen | Ograničenje subvencije plaće je zadržano, no umjesto predloženog fiksnog limita od 3.000 eura, propisat će se limit u iznosu od 3 minimalne plaće, što znači da će se isti povećavati na godišnjoj razini, ovisno o rastu minimalne plaće. Ovakvo rješenje smatramo prihvatljivim i nužnim za održivost sustava poticaja. Samo u posljednje četiri godine, broj korisnika poticaja se povećao za čak 64% (2021. - 2.155 OSI, 2024. - 3.537 OSI), a riječ je o poticajima trajnog karaktera koji se mogu koristiti sve dok je osoba s invaliditetom u radnom odnosu. |
| 32 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | U članku 6. predlaže se brisati gornje ograničenje osnovice za subvenciju (bruto I plaća zaposlene osobe s invaliditetom) najviše do iznosa 3.000,00 eura. Ovime su uvodi imovinski cenzus koji nije u skladu s prirodom pozitivnih mjera s ciljem izjednačavanja položaja osobe s invaliditetom u odnosu na osobu bez invaliditeta. Pozitivne mjere nisu socijalna pomoć pa se ne bi trebalo ograničavati mjeru u odnosu na imovinski status osobe s invaliditetom. Pozitivna mjera treba izjednačiti položaj osobe s invaliditetom u odnosu na osobu bez invaliditeta istog imovinskog statusa. Pa tako pozitivne mjere ne bi trebale izjednačiti osobu s invaliditetom na visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom npr. 4.000) sa osobom s invaliditetom na niskopozicioniranom mjestu (s nižom plaćom), već osobu s invaliditetom na visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom npr. 4.000) sa osobom bez invaliditeta na istom visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom npr. 4.000). Ako je ocijenjeno da je učinak smanjen za 40% (procijenjena učinkovitost 60%), njezina plaća se subvencionira 40%, da bi se ista izjednačila sa osobom bez invaliditetom na istom radnom mjestu. Međutim, ako se njoj ne subvencionira stvarnih 40% od plaće (npr. 1600 eura ako je plaća 4.000), nego 40% od 3.000 eura (1200 eura), onda je to realno 30% i onda više nije u izjednačenom položaju sa osobom bez invaliditeta odnosno pozitivna mjera nije ostvarila svoju svrhu. S druge strane, to ne namiruje trošak smanjene učinkovitosti poslodavcu radi izjednačavanja položaja. Ova mjera ne potiče poslodavce da omogući napredovanje osoba s invaliditetom na visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom), a time poručuje da visokopozicionirana mjesta s velikom plaću nisu namijenjena osobama s invaliditetom. Postavlja se pitanje što je dovelo do ovog ograničavanja. Ako je do ovog dovela neka zloupotreba prava onda nije rješenje da se mijenjaju propisi i svima ograničavaju prava s ovakvom porukom, nego da se kontrolira i sankcionira kršenje i zlouporaba prava o odnosu na one koji to čine. Alternativo, ako bi ograničenja ostalo, čemu se protivimo, trebalo bi ograničenje barem vezati uz određeni kriterij koji prati stanje na tržištu (npr. najviše 200% od prosječne mjesečne bruto plaće u RH) jer s obzirom na trenutnu inflaciju to bi mogla uskoro postati minimalna plaća. | Nije prihvaćen | Ograničenje subvencije plaće je zadržano, no umjesto predloženog fiksnog limita od 3.000 eura, propisat će se limit u iznosu od 3 minimalne plaće, što znači da će se isti povećavati na godišnjoj razini, ovisno o rastu minimalne plaće. Ovakvo rješenje smatramo prihvatljivim i nužnim za održivost sustava poticaja. Samo u posljednje četiri godine, broj korisnika poticaja se povećao za čak 64% (2021. - 2.155 OSI, 2024. - 3.537 OSI), a riječ je o poticajima trajnog karaktera koji se mogu koristiti sve dok je osoba s invaliditetom u radnom odnosu. |
| 33 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 3. | U članku 6. predlaže se brisati gornje ograničenje osnovice za subvenciju (bruto I plaća zaposlene osobe s invaliditetom) najviše do iznosa 3.000,00 eura. Ovime su uvodi imovinski cenzus koji nije u skladu s prirodom pozitivnih mjera s ciljem izjednačavanja položaja osobe s invaliditetom u odnosu na osobu bez invaliditeta. Pozitivne mjere nisu socijalna pomoć pa se ne bi trebalo ograničavati mjeru u odnosu na imovinski status osobe s invaliditetom. Pozitivna mjera treba izjednačiti položaj osobe s invaliditetom u odnosu na osobu bez invaliditeta istog imovinskog statusa. Pa tako pozitivne mjere ne bi trebale izjednačiti osobu s invaliditetom na visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom npr. 4.000) sa osobom s invaliditetom na niskopozicioniranom mjestu (s nižom plaćom), već osobu s invaliditetom na visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom npr. 4.000) sa osobom bez invaliditeta na istom visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom npr. 4.000). Ako je ocijenjeno da je učinak smanjen za 40% (procijenjena učinkovitost 60%), njezina plaća se subvencionira 40%, da bi se ista izjednačila sa osobom bez invaliditetom na istom radnom mjestu. Međutim, ako se njoj ne subvencionira stvarnih 40% od plaće (npr. 1600 eura ako je plaća 4.000), nego 40% od 3.000 eura (1200 eura), onda je to realno 30% i onda više nije u izjednačenom položaju sa osobom bez invaliditeta odnosno pozitivna mjera nije ostvarila svoju svrhu. S druge strane, to ne namiruje trošak smanjene učinkovitosti poslodavcu radi izjednačavanja položaja. Ova mjera ne potiče poslodavce da omogući napredovanje osoba s invaliditetom na visokopozicioniranom mjestu (s višom plaćom), a time poručuje da visokopozicionirana mjesta s velikom plaću nisu namijenjena osobama s invaliditetom. Postavlja se pitanje što je dovelo do ovog ograničavanja. Ako je do ovog dovela neka zloupotreba prava onda nije rješenje da se mijenjaju propisi i svima ograničavaju prava s ovakvom porukom, nego da se kontrolira i sankcionira kršenje i zlouporaba prava o odnosu na one koji to čine. Alternativo, ako bi ograničenja ostalo, čemu se protivimo, trebalo bi ograničenje barem vezati uz određeni kriterij koji prati stanje na tržištu (npr. najviše 200% od prosječne mjesečne bruto plaće u RH) jer s obzirom na trenutnu inflaciju to bi mogla uskoro postati minimalna plaća. | Nije prihvaćen | Ograničenje subvencije plaće je zadržano, no umjesto predloženog fiksnog limita od 3.000 eura, propisat će se limit u iznosu od 3 minimalne plaće, što znači da će se isti povećavati na godišnjoj razini, ovisno o rastu minimalne plaće. Ovakvo rješenje smatramo prihvatljivim i nužnim za održivost sustava poticaja. Samo u posljednje četiri godine, broj korisnika poticaja se povećao za čak 64% (2021. - 2.155 OSI, 2024. - 3.537 OSI), a riječ je o poticajima trajnog karaktera koji se mogu koristiti sve dok je osoba s invaliditetom u radnom odnosu. |
| 34 | MAJA SAMARDŽIĆ ANTOLIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Kao osoba koja poznaje više korisnika ove potpore i koja razumije, makar simbolični, značaj iste, pitam se koju poruku šaljete svim trenutnim korisnicima ove potpore. Ne vidim razlog da se dodatno marginalizira i demotivira ionako često marginalizirana skupina pojedinaca. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 35 | MARTA VUČKOVIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Ova potpora, iako simboličnog iznosa, imala je izuzetno važnu ulogu u pružanju minimalne financijske sigurnosti osobama s invaliditetom koje su pokazale inicijativu i hrabrost da samostalno pokrenu vlastito poslovanje. Samozapošljavanje osoba s invaliditetom zahtijeva znatno veći napor i suočavanje s nizom dodatnih prepreka u odnosu na osobe bez invaliditeta, pa ukidanje čak i ovakve osnovne potpore predstavlja ozbiljno obeshrabrenje za buduće samozaposlene. Brisanjem ove potpore šalje se jasna negativna poruka: da se samozapošljavanje osoba s invaliditetom ne prepoznaje kao prioritet niti kao vrijedan doprinos tržištu rada. Posljedica takve odluke bit će smanjenje stope samozapošljavanja među osobama s invaliditetom, povećanje njihove ekonomske nesigurnosti i rizik od većeg oslanjanja na sustav socijalne skrbi. Iako razumijem argument da je subvencija plaće izjednačena s osnovicom doprinosa, u praksi i dalje postoje znatne razlike između položaja samozaposlenih i zaposlenih osoba s invaliditetom – posebno u pogledu sigurnosti prihoda, prava na bolovanje, godišnji odmor i drugih beneficija koje samozaposleni često nemaju. Uklanjanjem ove potpore šalje se poruka da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije dovoljno važno da bi se dodatno poticalo, što je izuzetno obeshrabrujuće. Pozivam Vas da još jednom razmotrite ovaj prijedlog i prepoznate važnost održavanja potpore za samozapošljavanje kao ključnog alata za neovisnost, dostojanstvo i ravnopravnost osoba s invaliditetom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 36 | MIA SUŠEC | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Kao privatnica s višestrukim zdravstvenim tegobama i oštećenjima i stručnjakinja koja radi s osobama s invaliditetom, na temelju iskustva, saznanja i spoznaja stečenih u direktnom radu s korisnicima, što nezaposlenim, što zaposlenim osobama s invaliditetom, kao i na temelju iskustva suradnje s dionicima odgovornim za donošenje odluka koje se tiču osoba s invaliditetom, te naravno osobnog iskustva rada i u javnom i privatnom sektoru, kao radnik i kao sam sebi poslodavac - protiv sam prijedloga za ukidanje poticaja za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom, propisanog člancima 38. do 40. Pravilnika o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom - točnije čl. 27. o pravima vezanim za rad i zapošljavanje, konkretnije iz st. 1. t. f) i h) o obvezi država potpisnica:(f) promicanja mogućnosti samozapošljavanja, poduzetništva, razvoja zadrugarstva i pokretanja vlastitog posla;(h) promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom u privatnom sektoru kroz odgovarajuće politike i mjere, koje mogu uključivati afirmativne akcijske programe, poticaje i druge mjere;može se iščitati obveza osiguravanja poticaja upravo za osobe s invaliditetom - poduzetnike i obrtnike, odnosno one koji se samozapošljavaju u privatnom sektoru. Ovaj poticaj bio je zapravo jedini poticaj samozaposlenim osobama na način da ih je razlikovao od ostalih poslodavaca i osoba s invaliditetom, odnosno prepoznavao dodatne pritiske i prepreke s kojima se samozaposleni suočavaju. Iz iskustva direktnog rada s korisnicima, odgovorno tvrdim kako je mnogim osobama s invaliditetom samozapošljavanje jedini realan način integracije na tržište rada jer poslodavcima “nisu održivi”,odnosno “isplativi”, zbog čega nisu nailazili na razumijevanje poslodavaca ili pak žive u regijama gdje je mogućnost zapošljavanja vrlo niska. Ako poslodavcima “nisu održivi”, postavlja se pitanje kako će tek biti samima sebi bez podrške sustava. Ne može se sve prepreke u radu osobe s invaliditetom pokriti subvencijom plaće i ovaj poticaj nije bio duplanje poticaja zato jer se radi o poticajima s različitim efektom na poslovanje samozaposlene osobe s invaliditetom. To što subvencija plaće “pokriva” smanjenje u radnoj učinkovitosti osoba s invaliditetom, ista ne pokriva i sam rizik i obveze poslovanja na koji se osoba s invaliditetom teže i sporije može prilagođavati. Poticaj subvencije plaće direktno je vezan na prihode osobe s invaliditetom koja se samozapošljava, a koja je češće u riziku od variranja nego kod zdrave osobe. U slučaju lošije faze bolesti ili stanja i u slučaju češćih bolovanja, osoba ima manji iznos subvencije plaće budući da je i osnovica za izračun onda manja (zbog manjih prihoda uslijed slabije raspoloživosti za rad i klijente u toj fazi). Navedenim poticajem za samozapošljavanje osoba s invaliditetom mogla je pokrivati neke osnovne troškove poslovanja (tzv. hladni pogon), čak i kada kada bi se našla u lošijoj zdravstvenoj i poslovnoj fazi. Ukidanjem tog nevarijabilnog poticaja gubi se jedan sloj sigurnih, odnosno fiksnih prihoda i na taj način se osobe s invaliditetom, a koje su se usudile ući u poduzetničke vode zapravo dovodi ponovno u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale poduzetnike. Iskreno, kao osoba koja radi u javnom sektoru, a suočava se s nizom zdravstvenih tegoba - izrazito me strah u potpunosti prijeći u privatnike, a kada vidim kako se lako ukine neki poticaj. I to neki koji toliko znači nama koji smo nažalost često zbog prirode stanja u lošijim fazama, na raznim pretragama, bolovanjima, imamo teže i lakše mjesece. Stječe se dojam kako nitko o tome ne razmišlja i možete evo iz mojeg primjera svjedočiti koliko je to demotivirajuće. Iskreno se nadam da će Zakonodavac, ako do sada nije, uvidjeti koliku svrhu "nevarijabilni i kontinuirani" poticaj ima za borce zvane samozaposlene osobe s invaliditetom. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 37 | PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Predlažemo zadržavanje potpore za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom. Iako se kao razlog ukidanja potpore navodi izjednačavanje osnovice subvencije plaće s osnovicom na koju samozaposlene osobe s invaliditetom plaćaju doprinose, smatramo da ta promjena ne opravdava potpuno ukidanje ove potpore. U početku poslovanja, dok se tek traže klijenti i stabilnost, ova pomoć pomaže izdržati najosjetljiviju fazu. Zahvaljujući ovoj potpori, osobe s invaliditetom mogu lakše i sigurnije realizirati svoje poduzetničke ideje i započeti s poslovanjem. U prvim mjesecima često imaju puno troškova i malo prihoda, pa im ta pomoć puno znači da lakše prebrode ovu fazu i osiguraju osnovne stvari poput opreme, prostora i slično, što im omogućuje da pokrenu i održe posao. Unatoč formalnom izjednačavanju osnovice i subvencije, stvarni uvjeti poslovanja za osobe s invaliditetom i dalje su specifični i zahtjevni, pa bi ukidanje ove potpore moglo obeshrabriti poduzetničke inicijative upravo onih kojima je ovaj vid zaposlenja često jedina mogućnost za uključenost u svijet rada. Ukidanje potpore moglo bi negativno utjecati i na održivost postojećih poslovnih subjekata. Održivost poslovanja u privatnom sektoru uvijek nosi rizike, ali za osobu s invaliditetom koja se samozapošljava ti su rizici još veći zbog brojnih dodatnih prepreka. Ova kategorija poduzetnika nerijetko se suočava s negativnim predrasudama, što otežava sklapanje poslova, uspostavljanje suradnji i stjecanje povjerenja na tržištu. Invaliditet se i dalje često doživljava kao prepreka za uspješan rad, što samozaposlenu osobu stavlja u objektivno neravnopravan položaj u odnosu na druge poduzetnike. Fizičke barijere, ali još više nevidljive – poput diskriminacije i društvenih stereotipa – dodatno otežavaju održivost njihovog poslovanja. Iako osoba s invaliditetom koja se samozapošljava ima pravo na druge poticaje iz Pravilnika, ukidanjem jedine mjere posebno namijenjene održivosti samozapošljavanja gubi se prepoznavanje specifičnih izazova koje samozapošljavanje nosi. Zadržavanje poticaja za održivost poslovanja bilo bi i u skladu s člankom 27. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koja poziva države na aktivnu promociju samozapošljavanja i poduzetništva kroz prilagođene mjere podrške. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 38 | URIHO - USTANOVA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Potpora za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom neophodan je instrument za izjednačavanje položaja samozaposlenih osoba s invaliditetom s drugim poslodavcima. Ako se ta potpora ukine, nužno je istovremeno uvesti zamjensko rješenje odnosno omogućiti samozaposlenim osobama s invaliditetom jednako pravo na novčanu nagradu za zapošljavanje izvan kvote kakvo imaju drugi poslodavci - 30% minimalne bruto plaće mjesečno za svakog radnika izvan kvote, i to do 12 mjeseci. U vrijeme sve većih izazova u poduzetništvu, potporu za samozapošljavanje osoba s invaliditetom ne treba ukidati. Tim više jer su potpore za održivost samozapošljavanja uvedene upravo radi izjednačavanja prava samozaposlenih osoba s invaliditetom s pravima drugih subjekata na otvorenom tržištu rada. To proizlazi i iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom koji propisuje da “poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom, odnosno osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, može ostvariti poticaje koje osigurava Zavod…” Iz ovoga je vidljivo da zakonodavac izričito tretira samozaposlene OSI ravnopravno s poslodavcima kada je riječ o mjerama poticaja. Ukidanje posebne potpore njima, bez ikakve kompenzacije, bilo bi u suprotnosti s tom svrhom zakona i predstavljalo bi korak unatrag u ostvarivanju jednakih mogućnosti. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 39 | PETRA LOVASIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Kao socijalna radnica i stručnjakinja koja radi s osobama s invaliditetom, na temelju iskustva, saznanja i spoznaja stečenih u direktnom radu s korisnicima, što nezaposlenim, što zaposlenim osobama s invaliditetom, kao i na temelju iskustva suradnje s dionicima odgovornim za donošenje odluka koje se tiču osoba s invaliditetom, protiv sam prijedloga za ukidanje poticaja za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom, propisanog člancima 38. do 40. Pravilnika o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Prema Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom - točnije čl. 27. o pravima vezanim za rad i zapošljavanje, konkretnije iz st. 1. t. f) i h) o obvezi država potpisnica: (f) promicanja mogućnosti samozapošljavanja, poduzetništva, razvoja zadrugarstva i pokretanja vlastitog posla; (h) promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom u privatnom sektoru kroz odgovarajuće politike i mjere, koje mogu uključivati afirmativne akcijske programe, poticaje i druge mjere; može se iščitati obveza osiguravanja poticaja upravo za osobe s invaliditetom - poduzetnike i obrtnike, odnosno one koji se samozapošljavaju u privatnom sektoru. Ovaj poticaj bio je zapravo jedini poticaj samozaposlenim osobama na način da ih je razlikovao od ostalih poslodavaca i osoba s invaliditetom, odnosno prepoznavao dodatne pritiske i prepreke s kojima se samozaposleni suočavaju. Iz iskustva direktnog rada s korisnicima, odgovorno tvrdim kako je mnogim osobama s invaliditetom samozapošljavanje jedini realan način integracije na tržište rada jer poslodavcima “nisu održivi”, odnosno “isplativi”, zbog čega nisu nailazili na razumijevanje poslodavaca ili pak žive u regijama gdje je mogućnost zapošljavanja vrlo niska. Ako poslodavcima “nisu održivi”, postavlja se pitanje kako će tek biti samima sebi bez podrške sustava. Ne može se sve prepreke u radu osobe s invaliditetom pokriti subvencijom plaće i ovaj poticaj nije bio duplanje poticaja zato jer se radi o poticajima s različitim efektom na poslovanje samozaposlene osobe s invaliditetom. To što subvencija plaće “pokriva” smanjenje u radnoj učinkovitosti osoba s invaliditetom, ista ne pokriva i sam rizik i obveze poslovanja na koji se osoba s invaliditetom teže i sporije može prilagođavati. Poticaj subvencije plaće direktno je vezan na prihode osobe s invaliditetom koja se samozapošljava, a koja je češće u riziku od variranja nego kod zdrave osobe. U slučaju lošije faze bolesti ili stanja i u slučaju češćih bolovanja, osoba ima manji iznos subvencije plaće budući da je i osnovica za izračun onda manja (zbog manjih prihoda uslijed slabije raspoloživosti za rad i klijente u toj fazi). Navedenim poticajem za samozapošljavanje osoba s invaliditetom mogla je pokrivati neke osnovne troškove poslovanja (tzv. hladni pogon), čak i kada kada bi se našla u lošijoj zdravstvenoj i poslovnoj fazi. Ukidanjem tog nevarijabilnog poticaja gubi se jedan sloj sigurnih, odnosno fiksnih prihoda i na taj način se osobe s invaliditetom, a koje su se usudile ući u poduzetničke vode zapravo dovodi ponovno u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale poduzetnike. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 40 | HRVATSKE UDRUGE PARAPLEGIČARA I TETRAPLEGIČARA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Potpora za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom neophodan je instrument za izjednačavanje položaja samozaposlenih osoba s invaliditetom s drugim poslodavcima. Ako se ta potpora ukine, nužno je istovremeno uvesti zamjensko rješenje odnosno omogućiti samozaposlenim osobama s invaliditetom jednako pravo na novčanu nagradu za zapošljavanje izvan kvote kakvo imaju drugi poslodavci - 30% minimalne bruto plaće mjesečno za svakog radnika izvan kvote, i to do 12 mjeseci. Trenutno, osoba s invaliditetom koja se samozapošljava ne može ostvariti tu nagradu na svoje ime. Drugim riječima, samozaposleni pojedinac s invaliditetom trenutačno nema pristup poticajima koji postoje za ostale – upravo zato je uvedena potpora za održivost samozapošljavanja (nekadašnjih 1.000 kn mjesečno) kako bi se kompenzirao taj nedostatak i potaknulo osobe s invaliditetom na samozapošljavanje. Ukinuti tu potporu bez osiguranja alternativnog mehanizma značilo bi da osobe s invaliditetom koje same sebi stvaraju radno mjesto ostaju potpuno uskraćene za financijski poticaj koji svi drugi subjekti mogu ostvariti. Takav ishod bio bi diskriminatoran i protivan ustavnim i zakonskim načelima. Ustav RH u čl. 14. jamči da svi građani imaju sva prava i slobode, te da su pred zakonom jednaki. Uskraćivanje potpore isključivo samozaposlenim osobama s invaliditetom dovelo bi do nejednakosti. Oni bi bili u lošijem položaju od osoba s invaliditetom zaposlenih kod poslodavaca ili od poslodavaca koji ih zapošljavaju. Zakon o suzbijanju diskriminacije zabranjuje svaku izravnu ili neizravnu diskriminaciju na osnovi invaliditeta (čl. 1. st. 1. i st. 2.), a posebno zahtijeva jednake mogućnosti u području rada i samozapošljavanja (čl. 8. st. 1, točka 1). Ukidanje isključivo ove potpore, bez zamjene, stvorilo bi neizravnu diskriminaciju. Mjerom naizgled jednakom za sve poduzetnike zapravo se neproporcionalno pogađa osobe s invaliditetom koje se samozapošljavaju, jer im se oduzima alat koji je drugima dostupan. Također je bitno naglasiti da su potpore za održivost samozapošljavanja uvedene upravo radi izjednačavanja prava samozaposlenih osoba s invaliditetom s pravima drugih subjekata na otvorenom tržištu rada. To proizlazi i iz Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom koji propisuje da “poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom, odnosno osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, može ostvariti poticaje koje osigurava Zavod…” Iz ovoga je vidljivo da zakonodavac izričito tretira samozaposlene OSI ravnopravno s poslodavcima kada je riječ o mjerama poticaja. Ukidanje posebne potpore njima, bez ikakve kompenzacije, bilo bi u suprotnosti s tom svrhom zakona i predstavljalo bi korak unatrag u ostvarivanju jednakih mogućnosti. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 41 | JOIN, OBRT ZA USLUGE, VL. JOSIP PUŠKARIĆ, OGULIN, SALOPEK SELO, SALOPEK SELO 5 | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Ne razumijem ukidanje potpore za održivost poslovanja za samozaposlene osobe s invaliditetom. Zašto se uvijek prelomi na najmanjima??? Na onima koji su zbog nemogućnosti pronalaska posla bili primorani na pokretanje vlastitog posla. Tko nije probao - ne zna. Tako da vas molim da ponovno razmotrite prijedlog. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 42 | MARTINA MENDEK | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Ova potpora, iako simboličnog iznosa, imala je izuzetno važnu ulogu u pružanju minimalne financijske sigurnosti osobama s invaliditetom koje su pokazale inicijativu i hrabrost da samostalno pokrenu vlastito poslovanje. Samozapošljavanje osoba s invaliditetom zahtijeva znatno veći napor i suočavanje s nizom dodatnih prepreka u odnosu na osobe bez invaliditeta, pa ukidanje čak i ovakve osnovne potpore predstavlja ozbiljno obeshrabrenje za buduće samozaposlene. Brisanjem ove potpore šalje se jasna negativna poruka: da se samozapošljavanje osoba s invaliditetom ne prepoznaje kao prioritet niti kao vrijedan doprinos tržištu rada. Posljedica takve odluke bit će smanjenje stope samozapošljavanja među osobama s invaliditetom, povećanje njihove ekonomske nesigurnosti i rizik od većeg oslanjanja na sustav socijalne skrbi. Iako razumijem argument da je subvencija plaće izjednačena s osnovicom doprinosa, u praksi i dalje postoje znatne razlike između položaja samozaposlenih i zaposlenih osoba s invaliditetom – posebno u pogledu sigurnosti prihoda, prava na bolovanje, godišnji odmor i drugih beneficija koje samozaposleni često nemaju. Uklanjanjem ove potpore šalje se poruka da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije dovoljno važno da bi se dodatno poticalo, što je izuzetno obeshrabrujuće. Pozivam Vas da još jednom razmotrite ovaj prijedlog i prepoznate važnost održavanja potpore za samozapošljavanje kao ključnog alata za neovisnost, dostojanstvo i ravnopravnost osoba s invaliditetom | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 43 | PETRA ČAVKA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Ova potpora, iako simboličnog iznosa, imala je izuzetno važnu ulogu u pružanju minimalne financijske sigurnosti osobama s invaliditetom koje su pokazale inicijativu i hrabrost da samostalno pokrenu vlastito poslovanje. Samozapošljavanje osoba s invaliditetom zahtijeva znatno veći napor i suočavanje s nizom dodatnih prepreka u odnosu na osobe bez invaliditeta, pa ukidanje čak i ovakve osnovne potpore predstavlja ozbiljno obeshrabrenje za buduće samozaposlene. Brisanjem ove potpore šalje se jasna negativna poruka: da se samozapošljavanje osoba s invaliditetom ne prepoznaje kao prioritet niti kao vrijedan doprinos tržištu rada. Posljedica takve odluke bit će smanjenje stope samozapošljavanja među osobama s invaliditetom, povećanje njihove ekonomske nesigurnosti i rizik od većeg oslanjanja na sustav socijalne skrbi. Iako razumijem argument da je subvencija plaće izjednačena s osnovicom doprinosa, u praksi i dalje postoje znatne razlike između položaja samozaposlenih i zaposlenih osoba s invaliditetom – posebno u pogledu sigurnosti prihoda, prava na bolovanje, godišnji odmor i drugih beneficija koje samozaposleni često nemaju. Uklanjanjem ove potpore šalje se poruka da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije dovoljno važno da bi se dodatno poticalo, što je izuzetno obeshrabrujuće. Pozivam Vas da još jednom razmotrite ovaj prijedlog i prepoznate važnost održavanja potpore za samozapošljavanje kao ključnog alata za neovisnost, dostojanstvo i ravnopravnost osoba s invaliditetom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 44 | MAJA TONKOVIĆ DEBELJAK | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Poštovani, kao samozaposlena osoba s invaliditetom, osjećam dužnost i potrebu izraziti duboko razočaranje, zabrinutost i ogorčenost zbog prijedloga izmjena Pravilnika kojima se ukida potpora za samozapošljavanje osoba s invaliditetom. Nisam se samozaposlila iz komfora, već iz nužde – jer u trenutku kad sam tražila posao, to je bio jedini način da uopće radim, privređujem i živim dostojanstveno s obzirom na svoje zdravstveno stanje i radne sposobnosti. Mnogi od nas nisu imali nikakvu drugu realnu opciju. Potpora za samozapošljavanje nije bila privilegija, već minimum institucionalne podrške za održivost naših poslovanja. Uklanjanje te potpore dovodi u pitanje opstojnost naših mikroposlova, ali i šalje poruku da se naš doprinos – kao osoba koje ne čekaju pasivno na rješenja, već ih same stvaraju – više ne cijeni. Umjesto poticanja inkluzije, ovim prijedlogom se kažnjavaju oni koji su preuzeli inicijativu i sami stvorili radno mjesto. Osim što se time direktno ugrožava naš opstanak na tržištu, dodatno nas se marginalizira. Pitam vas: gdje su alternative? Gdje su kompenzacijske mjere? Gdje su javni pozivi koji bi podržali nas, samozaposlene osobe s invaliditetom? Odgovor je – nema ih. Dok drugi uživaju u sigurnosti radnog odnosa, mi se svakodnevno borimo s tržištem, zdravljem, papirologijom, nerazumijevanjem sustava. Bez godišnjeg odmora. Bez bolovanja. Bez sigurnosti. Potpora koju sada želite ukinuti bila je jedini oblik priznanja te borbe. Pozivam vas da povučete ovu štetnu izmjenu. Ako vam je doista stalo do radne inkluzije osoba s invaliditetom, onda ovu potporu ne samo da ne smijete ukinuti – već je trebate proširiti, učiniti dostupnijom i pravednijom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 45 | KATARINA LJELJAK | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Iako je ova potpora bila simbolična, imala je ključnu ulogu u osiguravanju barem osnovne financijske stabilnosti za osobe s invaliditetom koje su pokazale inicijativu i hrabrost pokretanjem vlastitog posla. Samozapošljavanje za ovu skupinu nosi sa sobom dodatne izazove i zahtijeva veći trud nego što je to slučaj s osobama bez invaliditeta, pa čak i ovako skromna podrška ima značajan motivirajući učinak. Njeno ukidanje stoga djeluje izrazito demotivirajuće za one osobe s invaliditetom koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla. Odluka o brisanju ove potpore šalje jasnu poruku da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije prepoznato kao društveni odnosno ekonomski važan oblik sudjelovanja na tržištu rada. Posljedice takve politike bit će smanjenje broja samozaposlenih osoba s invaliditetom, povećana nesigurnost njihovih prihoda i veći pritisak na sustav socijalne skrbi. Iako razumijem da subvencija plaće treba biti izjednačena s osnovicom doprinosa, u praksi i dalje postoje značajne razlike između statusa samozaposlenih i zaposlenih osoba s invaliditetom – posebno u pogledu stabilnosti prihoda, prava na bolovanje, godišnji odmor i drugih pogodnosti koje samozaposleni često nemaju. Uklanjanjem ove potpore država zapravo pokazuje da ne smatra samozapošljavanje osoba s invaliditetom vrijednim dodatne podrške, što je duboko obeshrabrujuće za sve koji žele biti aktivni, neovisni sudionici tržišta rada. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 46 | NIKOLA GRGURIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Iako je iznos ove potpore simboličan, ona je imala ključnu ulogu u pružanju osnovne financijske sigurnosti osobama s invaliditetom koje su pokazale inicijativu i hrabrost u pokretanju vlastitog poslovanja. Samozapošljavanje ljudi s invaliditetom zahtijeva mnogo veći trud i suočavanje s brojnim dodatnim izazovima u odnosu na osobe bez invaliditeta. Ukidanje čak i ovakve osnovne potpore predstavlja ozbiljno obeshrabrenje za one koji žele postati samozaposleni. Brisanje ove potpore šalje jasnu poruku: da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije prepoznato kao prioritet niti kao važan doprinos tržištu rada. Posljedice takve odluke mogle bi biti smanjenje broja samozaposlenih osoba s invaliditetom, povećanje njihove ekonomske nesigurnosti i veće ovisnost o sustavu socijalne skrbi. Iako razumijem da subvencija plaće treba biti izjednačena s osnovicom doprinosa, u praksi i dalje postoje značajne razlike između statusa samozaposlenih i zaposlenih osoba s invaliditetom – posebno u pogledu stabilnosti prihoda, prava na bolovanje, godišnji odmor i drugih pogodnosti koje samozaposleni često nemaju. Uklanjanjem ove potpore šalje se poruka da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije dovoljno značajno da bi se dodatno podržavalo, što je duboko obeshrabrujuće. Pozivam Vas da još jednom razmotrite ovaj prijedlog i prepoznate važnost održavanja potpore za samozapošljavanje kao ključnog alata za neovisnost, dostojanstvo i ravnopravnost osoba s invaliditetom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 47 | VALENTINA BABIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Poštovani, kao samozaposlena osoba s invaliditetom želim izraziti duboku zabrinutost prijedlogom ukidanja potpore za samozapošljavanje. Smatram da bi takva odluka predstavljala ozbiljan korak unatrag u podršci inkluzivnom zapošljavanju i jednakim mogućnostima za osobe s invaliditetom. Oni među nama koji su se odlučili na samozapošljavanje često nisu to učinili iz komocije, već iz nužde – jer je tržište rada prema nama i dalje neprilagođeno i zatvoreno. Pokrenuti vlastiti posao uz sve izazove koje invaliditet nosi zahtijeva dodatni trud, hrabrost i ustrajnost. Potpora koju primamo nije privilegija, već prijeko potrebna kompenzacija za prepreke koje svakodnevno savladavamo. Iako razumijem argument da je subvencija plaće izjednačena s osnovicom doprinosa, u praksi i dalje postoje znatne razlike između položaja samozaposlenih i zaposlenih osoba s invaliditetom – posebno u pogledu sigurnosti prihoda, prava na bolovanje, godišnji odmor i drugih beneficija koje samozaposleni često nemaju. Uklanjanjem ove potpore šalje se poruka da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije dovoljno važno da bi se dodatno poticalo, što je izuzetno obeshrabrujuće. Osim toga, osnovica za poduzetnike je izjednačena s - minimalcem što nikako nije dostatno za normalan život. Pozivam Vas da još jednom razmotrite ovaj prijedlog i prepoznate važnost održavanja potpore za samozapošljavanje kao ključnog alata za neovisnost, dostojanstvo i ravnopravnost osoba s invaliditetom u svijetu rada. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 48 | PETRA LISAC GRGURIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Ova potpora, iako simboličnog iznosa, imala je izuzetno važnu ulogu u pružanju minimalne financijske sigurnosti osobama s invaliditetom koje su pokazale inicijativu i hrabrost da samostalno pokrenu vlastito poslovanje. Samozapošljavanje osoba s invaliditetom zahtijeva znatno veći napor i suočavanje s nizom dodatnih prepreka u odnosu na osobe bez invaliditeta, pa ukidanje čak i ovakve osnovne potpore predstavlja ozbiljno obeshrabrenje za buduće samozaposlene. Brisanjem ove potpore šalje se jasna negativna poruka: da se samozapošljavanje osoba s invaliditetom ne prepoznaje kao prioritet niti kao vrijedan doprinos tržištu rada. Posljedica takve odluke bit će smanjenje stope samozapošljavanja među osobama s invaliditetom, povećanje njihove ekonomske nesigurnosti i rizik od većeg oslanjanja na sustav socijalne skrbi. Iako razumijem argument da je subvencija plaće izjednačena s osnovicom doprinosa, u praksi i dalje postoje znatne razlike između položaja samozaposlenih i zaposlenih osoba s invaliditetom – posebno u pogledu sigurnosti prihoda, prava na bolovanje, godišnji odmor i drugih beneficija koje samozaposleni često nemaju. Uklanjanjem ove potpore šalje se poruka da samozapošljavanje osoba s invaliditetom nije dovoljno važno da bi se dodatno poticalo, što je izuzetno obeshrabrujuće. Pozivam Vas da još jednom razmotrite ovaj prijedlog i prepoznate važnost održavanja potpore za samozapošljavanje kao ključnog alata za neovisnost, dostojanstvo i ravnopravnost osoba s invaliditetom | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 49 | MARIJA KUSTOR | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Kao osoba s invaliditetom i civilna žrtva rata, izražavam neslaganje i zabrinutost povodom prijedloga za ukidanje potpore za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom, propisane člancima 38. do 40. Pravilnika o poticajima pri zapošljavanju osoba s invaliditetom. Ova potpora, iako skromna u iznosu, ima ključnu ulogu u osiguravanju osnovne financijske stabilnosti osobama s invaliditetom koje su odlučile preuzeti inicijativu i samozaposliti se. Za mnoge invalide, samozapošljavanje nije samo oblik rada, nego i jedini realan način integracije na tržište rada, a zbog brojnih prepreka s kojima se suočavaju u redovnom zapošljavanju, od negativnih predrasuda poslodavca do smanjene radne sposobnosti koja ne odgovara punim normama. U slučaju, civilnih stradalnika rata, samozapošljavanje je ne samo sredstvo egzistencije, nego i oblik dostojanstvenog sudjelovanja u društvu i ekonomiji. Ukidanje ove potpore šalje poruku da država ne prepoznaje napore i izazove osoba s invaliditetom koje pokušavaju biti aktivni sudionici tržišta rada. Ujedno, valja podsjetiti da je Republika Hrvatska, potpisnica Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koja jasno obvezuje države na poduzimanje mjera koje će olakšati zapošljavanje i samozapošljavanje osoba s invaliditetom, uključujući i kroz poticaje. Uklanjanjem ove potpore, riskira se dodatna marginalizacija ranjivih skupina, smanjenje njihove ekonomske samostalnosti, te povećanje ovisnosti o socijalnim davanjima. Zato pozivam donositelje odluka da odustanu od ovog prijedloga i, umjesto toga, razmotre unaprjeđenje i proširenje postojećih potpora, kako bi se dodatno potaknuo val samozapošljavanja među osobama s invaliditetom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 50 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Ako se briše potporu za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom, predlaže se brisati stavak 4. u čl. 19. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom koji glasi: "Pravo na novčanu nagradu ne može ostvariti na svoje ime osoba s invaliditetom koja se samozapošljava." Ako bi se ukinula ova potpora onda se predlaže omogućiti osoba s invaliditetom koja se samozapošljava ostvarivanja prava na novčanu naknadu za zapošljavanje izvan kvote za razdoblje od najduže 12 mjeseci kontinuirano. Kao što tu nagradu mogu ostvariti i osobe bez invaliditeta koji zapošljavaju osoba s invaliditetom, tako bi i osoba s invaliditetom koja samu sebe zaposli trebala ostvariti istu novčanu nagradu jer se postavlja pitanje diskriminacije, odnosno stavljanje osobe s invaliditetom u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe bez invaliditeta. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen na način da je zadržana potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom. |
| 51 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Ako se briše potporu za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom, predlaže se brisati stavak 4. u čl. 19. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom koji glasi: "Pravo na novčanu nagradu ne može ostvariti na svoje ime osoba s invaliditetom koja se samozapošljava." Ako bi se ukinula ova potpora onda se predlaže omogućiti osoba s invaliditetom koja se samozapošljava ostvarivanja prava na novčanu naknadu za zapošljavanje izvan kvote za razdoblje od najduže 12 mjeseci kontinuirano. Kao što tu nagradu mogu ostvariti i osobe bez invaliditeta koji zapošljavaju osoba s invaliditetom, tako bi i osoba s invaliditetom koja samu sebe zaposli trebala ostvariti istu novčanu nagradu jer se postavlja pitanje diskriminacije, odnosno stavljanje osobe s invaliditetom u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe bez invaliditeta. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen na način da je zadržana potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom. |
| 52 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Predlaže se zadržati potporu za održivost samozapošljavanja osoba s invaliditetom ili brisati stavak 4. u čl. 19. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom koji glasi: "Pravo na novčanu nagradu ne može ostvariti na svoje ime osoba s invaliditetom koja se samozapošljava." Ako bi se ukinula ova potpora onda se predlaže omogućiti osoba s invaliditetom koja se samozapošljava ostvarivanja prava na novčanu naknadu za zapošljavanje izvan kvote za razdoblje od najduže 12 mjeseci kontinuirano. Kao što tu nagradu mogu ostvariti i osobe bez invaliditeta koji zapošljavaju osoba s invaliditetom, tako bi i osoba s invaliditetom koja samu sebe zaposli trebala ostvariti istu novčanu nagradu jer se postavlja pitanje diskriminacije, odnosno stavljanje osobe s invaliditetom u nepovoljniji položaj u odnosu na osobe bez invaliditeta. | Prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen na način da je zadržana potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom. |
| 53 | STIPO MARGIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 11. | Ova potpora, iako simboličnog iznosa, imala je izuzetno važnu ulogu u pružanju minimalne financijske sigurnosti osobama s invaliditetom koje su pokazale inicijativu i hrabrost da samostalno pokrenu vlastito poslovanje. Samozapošljavanje osoba s invaliditetom zahtijeva znatno veći napor i suočavanje s nizom dodatnih prepreka u odnosu na osobe bez invaliditeta, pa ukidanje čak i ovakve osnovne potpore predstavlja ozbiljno obeshrabrenje za buduće samozaposlene. Brisanjem ove potpore šalje se jasna negativna poruka: da se samozapošljavanje osoba s invaliditetom ne prepoznaje kao prioritet niti kao vrijedan doprinos tržištu rada. Posljedica takve odluke bit će smanjenje stope samozapošljavanja među osobama s invaliditetom, povećanje njihove ekonomske nesigurnosti i rizik od većeg oslanjanja na sustav socijalne skrbi. Pozivamo predlagatelja da odustane od ukidanja potpore i da, naprotiv, razmotri mogućnost njenog povećanja ili proširenja, kako bi se dodatno potaknula ekonomska neovisnost i društvena uključenost osoba s invaliditetom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 54 | HRVATSKI SAVEZ GLUHIH I NAGLUHIH | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Predlažemo da poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, odnosno osobi s invaliditetom koja se samozapošljava, integrativna radionica ili zaštitna radionica mogu ostvariti pravo na sufinanciranje prijevoza na posao i s posla osoba s invaliditetom u visini iznosa mjesečne karte međugradskog i/ili međumjesnog prijevoza kao i do sada odnosno u punom iznosu mjesečne karte. Ukoliko ne postoji organizirani javni prijevoz kojim bi se osoba s invaliditetom mogla koristiti te ona za dolazak na posao i s posla koristi službeno osobno vozilo ili privatno osobno vozilo, poslodavac koji ju zapošljava, osoba s invaliditetom koja se samozapošljava, integrativna radionica ili zaštitna radionica mogu ostvariti nadoknadu za troškove prijevoza po pređenom kilometru. Iznos naknade po kilometru potrebno je uskladiti s rastom cijene goriva. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen na način da je zadržano financiranje troškova prijevoza u istom iznosu, kao i dosada. |
| 55 | HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA MLADE I STUDENTE S INVALIDITETOM SUMSI | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Iznos visine naknade za korištenje vozila za dolazak na radno mjesto nije mijenjan od svojeg predstavljanja u prosincu 2020., kada je bio usklađen sa visinom naknade koju ostvaruju državni službenici i namještenici prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike ili 50% iznosa neoporezive naknade za korištenje privatnog vozila u službene svrhe. Od tada se iznos Kolektivnim ugovorom uvećao za 20% te danas iznosi 0,18€/km što je 36% iznosa neoporezive naknade za korištenje privatnog vozila u službene svrhe. Ukoliko iznos od 0,13€ ostane nepromijenjen, on će iznositi samo 26% neoporezive naknade što predstavlja osnovicu za moguću diskriminaciju zaposlenika s obzirom da je trošak javnog mjesnog i međumjesnog prijevoza financira u iznosu od (ovim izmjenama) predviđenih 75%. Predlažemo da se postotak sufinanciranja i metodologija obračuna nakade uskladi sa Kolektivnim ugovoru za državne službenike i namještenike jednako i za trošak javnog prijevoza i za trošak privatnog vozila u službene svrhe. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen na način da je zadržano financiranje troškova prijevoza u istom iznosu, kao i dosada. |
| 56 | HRVATSKI SAVEZ UDRUGA ZA MLADE I STUDENTE S INVALIDITETOM SUMSI | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Molimo uskladiti terminologiju sa Zakonom i Pravilnikom o porezu na dohodak kojima se definira "mjesni" i "međumjesni" javni prijevoz kao neoporezive primitke kod nesamostalnog rada. | Prihvaćen | U tekstu Pravilnika, termini "međugradski" i "međumjesni" zamjenjeni su terminima "mjesni" i "međumjesni". |
| 57 | PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Predlažemo zadržati pravo na sufinanciranje troška prijevoza za obavljanje djelatnosti u visini stvarnih troškova, jer ova mjera ima važnu ulogu u osiguravanju jednakih uvjeta rada za osobe s invaliditetom. To se posebno odnosi na one čiji posao uključuje terenski rad, odlazak na različite lokacije, službena putovanja, edukacije i slične aktivnosti, a ne odvija se isključivo na jednom mjestu. U praksi, ukidanje ove mogućnosti može dovesti do neizravne diskriminacije već u fazi zapošljavanja. Primjerice, ako osoba s invaliditetom ne može tijekom radnog vremena koristiti javni prijevoz ni službeni/osobni automobil, a poslodavac nema mogućnost povrata stvarnog troška prijevoza, može se dogoditi da poslodavac radije zaposli osobu bez invaliditeta, iako je kandidat s invaliditetom jednako ili čak bolje kvalificiran. Zadržavanjem ovog poticaja spriječila bi se ovakva vrsta isključivanja, osobito kod poslova koji zahtijevaju mobilnost i rad na terenu. Stoga dodatno predlažemo da se zadrži i mogućnost korištenja taksi prijevoza za obavljanje djelatnosti u slučajevima kada osoba zbog vrste i težine invaliditeta ne može koristiti druga prijevozna sredstva. Ova opcija već je bila prepoznata u važećem Pravilniku i za neke korisnike predstavlja jedinu realnu mogućnost da dođu do posla i izvršavaju svoje radne zadatke. Moguće je da su razlozi za ukidanje sufinanciranja troška prijevoza za obavljanje djelatnosti bili povezani sa zlouporabama. Pravobranitelj podržava svaku mjeru koja će spriječiti zlouporabe, ako su se događale. Međutim, potpuno ukidanje ovog poticaja pogađa i one koji su ovu mjeru koristili zakonito i kojima je ona bila stvarno nužna, bilo zbog prirode posla, bilo zbog osobnih okolnosti i omogućavala im da ravnopravno izvršavaju zadatke radnog mjesta na terenu. Smanjenjem iznosa subvencije troška prijevoza na radno mjesto sa 100% na 75% iznosa utjecat će na stvarnu dostupnost radnih mjesta osobama s invaliditetom. Za osobe koje putuju na dulje relacije ili imaju niska primanja, to može biti odlučujući faktor hoće li prihvatiti posao. Smanjenje iznosa sufinanciranja može negativno utjecati na mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom. Pravobranitelj za osobe s invaliditetom je tijekom godina zaprimao pritužbe osoba s invaliditetom, posebno iz manjih i udaljenijih sredina, koji su isticali da bi rado radili, ali da ne mogu, jer nisu imali osiguran prijevoz do radnog mjesta ili si ga nisu mogli priuštiti. Kada je ZOSI uveo mjeru sufinanciranja troškova prijevoza za osobe s invaliditetom, to je bio značajan iskorak prema uklanjanju jedne od stvarnih prepreka za zapošljavanje. Predlažemo da se trošak prijevoza na radno mjesto, kao i do sada, nadoknađuje u visini stvarnih troškova prijevoza osobe s invaliditetom u visini iznosa mjesečne karte u međugradskom i međumjesnom prijevozu, kako bi se osobama s invaliditetom omogućio ravnopravan pristup svijetu rada. Predlažemo da se iznos naknade za korištenje privatnog osobnog automobila, u slučajevima kada osoba s invaliditetom nema pristup organiziranom javnom prijevozu, usklađuje s kretanjem cijene goriva. Na taj način bi se osigurala pravednija naknada stvarnih troškova prijevoza. Isto tako, iz prijedloga Pravilnika proizlazi da će se sufinancirati trošak korištenja privatnog automobila samo ako javni prijevoz nije dostupan. Međutim, treba uzeti u obzir da postoje osobe koje, zbog vrste i težine invaliditeta, ne mogu koristiti javni prijevoz niti kada on postoji, niti imaju mogućnost koristiti vlastiti ili službeni automobil. Zato predlažemo da se zadrži mogućnost sufinanciranja troškova taksi prijevoza za potrebe dolaska na mjesto rada i odlaska s mjesta rada u ovim slučajevima. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen na način da je zadržano financiranje troškova prijevoza u istom iznosu, kao i dosada. |
| 58 | URIHO - USTANOVA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Zadržavanje 100 % sufinanciranja troškova prijevoza nužno je za pokrivanje stvarnih i punih troškova prijevoza osoba s invaliditetom jer su u praksi ti troškovi prijevoza osoba s invaliditetom vrlo visoki te je potrebno osigurati punu naknadu kako bi osoba s invaliditetom mogla uopće doći do radnoga mjesta. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 59 | HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Predlažemo zadržavanje 100% sufinanciranja troškova prijevoza zbog visokih iznosa i kompleksnosti u praksi. Predloženo smanjenje na 75% predstavlja ozbiljan financijski teret od 25% na poslodavca ili na samu osobu s invaliditetom, a to svakako nije u skladu sa ciljevima mjere i samih zakonskih akata. Predlažemo dodavanje i inkluziju radnika sa invaliditetom kojima je poslodavac osoba s invaliditetom koja se samozapošljava u st.1., tako da bi on glasio: „ (1) Poslodavac koji zapošljava osobu s invaliditetom na otvorenom tržištu rada, odnosno osoba s invaliditetom koja se samozapošljava ili zapošljava osobu sa invaliditetom, te integrativna radionica i zaštitna radionica mogu ostvariti pravo na sufinanciranje troškova prijevoza osoba s invaliditetom za potrebe dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: trošak prijevoza na radno mjesto), pod uvjetom da su osobe s invaliditetom upisane u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom.“ Naime, u praksi je došlo do diskriminacije osoba s invaliditetom koje se samozapošljavaju, a ujedno su i poslodavci koji zapošljavaju osobe sa invaliditetom, te im se nisu omogućavale potpore i poticaji za svoje zaposlenike koji su osobe sa invaliditetom, što u svakom slučaju predstavlja diskriminaciju u odnosu na ostale poslodavce, ali je i u suprotnosti sa namjerom i svrhom poticanja osoba sa invaliditetom na rad i zapošljavanje. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog da se zadrži 100% sufinanciranje troškova prijevoza osoba s invaliditetom je prihvaćen. Što se tiče izmjene formulacije članka 41. stavka 1. važećeg Pravilnika, prijedlog nije prihvaćen, jer su navedenom odredbom već obuhvaćene samozaposlene osobe s invaliditetom koje kao poslodavci zapošljavaju (druge) osobe s invaliditetom. |
| 60 | PETRA LOVASIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Kao socijalna radnica i stručnjakinja koja radi s osobama s invaliditetom, na temelju iskustva, saznanja i spoznaja stečenih u direktnom radu s korisnicima, što nezaposlenim, što zaposlenim osobama s invaliditetom, kao i na temelju iskustva suradnje s dionicima odgovornim za donošenje odluka koje se tiču osoba s invaliditetom, moram reći da ovaj poticaj gubi svrhu ako su na taj način slabije financijski “pokrivene” osobe s invaliditetom (i njihovi poslodavci) u odnosu na djelatnike određenih sustava (npr. javni sektor) jer ih se, umjesto da ih se podržava, opet stavlja u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale osobe s invaliditetom ili ostale poduzetnike. Činjenica da su poduzeli hrabar potez samozapošljavanja ne znači da se moraju baš “čupati” za svaku stavku poslovanja, nego je ideja iza tog poticaja da osiguraju osnovne uvjete za poslovanje i fokusiraju se više na vlastitu egzistenciju, odnosno zarađivanje svoje plaće. Smanjivanjem navedenog poticaja odmičemo se od te ideje. Za mnoge osobe s invaliditetom korištenje osobnog automobila nije opcija zbog prirode bolesti, s time da je stanje javnog prijevoza u urbanim sredinama u zadnje vrijeme sve više otežano, a kamoli u ruralnim sredinama. Mnoge osobe s invaliditetom ni ne mogu koristiti javni prijevoz. U svim navedenim situacijama prijevoz taksi službama jedina je opcija, a sada je ta stavka nepostojeća u prijedlogu Pravilnika. Stoga se strogo protivim isključivanju te stavke iz Pravilnika. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 61 | HRVATSKE UDRUGE PARAPLEGIČARA I TETRAPLEGIČARA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Zadržavanje 100% sufinanciranja troškova prijevoza nužno je za pokrivanje stvarnih i punih troškova prijevoza osoba s invaliditetom. Predloženo smanjenje na 75% ostavilo bi značajan financijski teret od 25% na poslodavca ili na samu osobu s invaliditetom, što je u suprotnosti s ciljem mjere odnosno uklanjanje prepreka za ravnopravno sudjelovanje na tržištu rada. U praksi su stvarni troškovi prijevoza OSI vrlo visoki te potrebno osigurati punu naknadu kako bi osoba s invaliditetom uopće mogla pristupiti radnom mjestu. Smanjenjem naknade na 75%, preostali trošak bi pao na samu osobu s invaliditetom ili njezina poslodavca, što može dovesti do neželjenih posljedica, a uključujući da bi osobe s invaliditetom bile financijski kažnjene samo zato što moraju koristiti prilagođeni ili udaljeni prijevoz. Takav ishod narušava načelo jednakih mogućnosti – radnik bez invaliditeta nema tih dodatnih 25% troška samo da bi došao na posao. Ustav Republike Hrvatske jamči jednakost svih pred zakonom (čl. 14. st. 2.), pa selektivno umanjenje potpore osobama s invaliditetom stvara nejednak položaj. Štoviše, Zakon o suzbijanju diskriminacije izričito propisuje da se propuštanje razumne prilagodbe osobama s invaliditetom smatra diskriminacijom (čl. 4. st. 2.) – uključujući propust da im se, sukladno potrebama, omogući pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada. Potpuno financiranje nužnog prijevoza upravo je primjer razumne prilagodbe za rad. Umanjivanje te prilagodbe na 75% značilo bi da se osobe s invaliditetom dovodi u nepovoljniji položaj bez objektivnog i razumnog opravdanja. Stoga predlažemo zadržavanje 100% sufinanciranja troškova prijevoza, kako bi se u cijelosti pokrili stvarni troškovi koje osobe s invaliditetom imaju za dolazak na posao ili obavljanje djelatnosti. To je jedini način da se očuva svrha ove mjere odnosno uklanjanje barijere mobilnosti, i spriječi posredno obeshrabrivanje zapošljavanja osoba s invaliditetom u udaljenijim ili ruralnim sredinama. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 62 | JOIN, OBRT ZA USLUGE, VL. JOSIP PUŠKARIĆ, OGULIN, SALOPEK SELO, SALOPEK SELO 5 | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Ukidanje sufinanciranja troškova prijevoza za obavljanje posla je loš potez. Kombinacija terena i ureda je moja svakodnevica, tako da bi to bio veliki udarac. Doista se nadam da se ovako nešto neće usvojiti | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 63 | MARIJA PUOVIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Slažem se s ovim: U čl. 41. predlaže se vratiti 100% financiranja troška prijevoza na radno mjesto. Naknada troškova prijevoza nije obveza poslodavca sukladno propisima o radu, pa ovo može dovesti do toga da se ista ukine ili smanji na iznos koji ne pokriva stvarne troškove. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 64 | MARIJA PUOVIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Čemu ovakva smiješna subvencija za km? za korištenje privatnog osobnog automobila, u slučaju da nema organiziranog javnog prijevoza kojim bi osoba s invaliditetom redovno dolazila na mjesto rada i odlazila sa mjesta rada, u visini iznosa od 0,13 eura po kilometru udaljenosti od mjesta stanovanja osobe s invaliditetom do mjesta rada (ukupna udaljenost u oba smjera).“. Na temelju čega ste izračunali da je 0,13 centa po km dovoljno? | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 65 | EDI VLAŠE DAUTOVIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | treba biti puni iznos pogotovo za osobe s teškim tjelesnim oštećenjem 80č% i više | Prihvaćen | Trošak prijevoza sufinancirat će se jednako za sve kategorije osoba s invaliditetom, kao i dosada. |
| 66 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. međugradski i međumjesni zvuči isto, pa bi trebalo biti mjesni i međumjesni (međugradski) | Prihvaćen | U tekstu Pravilnika, termini "međugradski" i "međumjesni" zamjenjeni su terminima "mjesni" i "međumjesni". |
| 67 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se dodati mogućnost sufinanciranja troškova prijevoza na radno mjesto taksijem. Određene osobe s invaliditetom, zbog nepristupačnog prijevoza i infrastrukture ili invaliditeta ne mogu koristiti javni prijevoz, a niti osobni automobil (npr. slijepe osobe), stalno ili u određenim situacijama (npr. otežani vremenski uvjeti). To može stvoriti velike troškove prijevoza koje osobi s invaliditetom neće biti naknađeni, uz napomenu da poslodavac nije obvezan snositi troškove odnosno stvarne troškove prijevoza. | Nije prihvaćen | S obzirom da je cilj ovih izmjena i dopuna Pravilnika osigurati održivost postojećeg sustava poticaja, prijedlog nije moguće prihvatiti. Kao kompromisno rješenje, zadržat će se intenzitet financiranja troškova prijevoza u 100% iznosu, umjesto prvotno predloženih 75%. |
| 68 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se vratiti sufinanciranje troška prijevoza za obavljanje djelatnosti u visini stvarnih troškova prijevoza osobe s invaliditetom. Ovaj mjera djeluje poticajno za poslodavca da omoguće osobama s invaliditetom iskustvo izvan mjesta rada (službena putovanja), a u slučaju ukidanja postoji opasnost da poslodavci neće biti skloni uputiti osobu s invaliditetom na službeno putovanje zbog moguće viših troškova. Naime, osoba s invaliditetom mogu imati povećan trošak obavljanja djelatnosti koji mora pokriti poslodavac ako zbog svog invaliditeta ne mogu koristiti određeno prijevozno sredstvo ili ga otežano koriste (npr. autobus) ili trebaju dodatnu pomoć. Bez tog važnog radnog iskustva neće biti u ravnopravnom položaju u obavljanju poslova i stjecanju radnih navika i kompetencija sa osobama bez invaliditeta. Postavlja se pitanje što je dovelo do ovog ukidanja. Ako je do ovog dovela neka zloupotreba prava onda nije rješenje da se mijenjaju propisi i svima ograničavaju prava s ovakvom porukom, nego da se kontrolira i sankcionira kršenje i zlouporaba prava u odnosu na one koji to čine. Alternativno, predlaže se barem sufinanciranje troška prijevoza za obavljanje djelatnosti u određenom postotku ili na temelju povećanog troška koji ima poslodavac za osobu s invaliditetom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 69 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se brisati uvjet za naknadu troška privatnim automobilom samo u slučaju ako nema organiziranog javnog prijevoza jer taj organizirani javni prijevoz za osobu s invaliditetom uopće nije relevantan, ako on istovremeno nije pristupačan. Alternativno, predlaže se izmijeniti odredbu tako da glasi „ako nema organiziranog javnog prijevoza koji je pristupačan osobi s invaliditetom i ako korištenje javnog prijevoza ne predstavlja prepreku u odnosu na njezin invaliditet“ | Nije prihvaćen | "S obzirom da je cilj ovih izmjena i dopuna Pravilnika osigurati održivost postojećeg sustava poticaja, prijedlog nije moguće prihvatiti. Kao kompromisno rješenje, zadržat će se intenzitet financiranja troškova prijevoza u 100% iznosu, umjesto prvotno predloženih 75%. Također, pitanje nedostatka prilagođenog javnog prijevoza za osobe s invaliditetom nije moguće rješavati isključivo u okviru ovog Pravilnika." |
| 70 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se dodati mogućnost sufinanciranja troškova prijevoza na radno mjesto taksijem. Određene osobe s invaliditetom, zbog nepristupačnog prijevoza i infrastrukture ili invaliditeta ne mogu koristiti javni prijevoz, a niti osobni automobil (npr. slijepe osobe), stalno ili u određenim situacijama (npr. otežani vremenski uvjeti). To može stvoriti velike troškove prijevoza koje osobi s invaliditetom neće biti naknađeni, uz napomenu da poslodavac nije obvezan snositi troškove odnosno stvarne troškove prijevoza. | Nije prihvaćen | S obzirom da je cilj ovih izmjena i dopuna Pravilnika osigurati održivost postojećeg sustava poticaja, prijedlog nije moguće prihvatiti. Kao kompromisno rješenje, zadržat će se intenzitet financiranja troškova prijevoza u 100% iznosu, umjesto prvotno predloženih 75%. |
| 71 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se izmijeniti visina iznosa eura na "0,16" radi usklađivanja s aktualnim cijenama goriva ili ga vezati uz visinu određenu za državne i javne službenike. Da je ovaj razlog opravdan govori i činjenica da trenutna visina naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru za državne i javne službenike trenutno iznosi upravo 0,16 eura. | Nije prihvaćen | Troškovi prijevoza sufinancirat će se u istom iznosu kao i dosada (0,13 eura po km). Ovakvo rješenje smatramo prihvatljivim i nužnim za održivost sustava poticaja. Samo u posljednje četiri godine, broj korisnika poticaja povećao se za čak 64% (2021. - 2.155 OSI, 2024. - 3.537 OSI), a riječ je o poticajima trajnog karaktera koji se mogu koristiti sve dok je osoba s invaliditetom u radnom odnosu. |
| 72 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se brisati uvjet za naknadu troška privatnim automobilom samo u slučaju ako nema organiziranog javnog prijevoza jer taj organizirani javni prijevoz za osobu s invaliditetom uopće nije relevantan, ako on istovremeno nije pristupačan. Alternativno, predlaže se izmijeniti odredbu tako da glasi „ako nema organiziranog javnog prijevoza koji je pristupačan osobi s invaliditetom i ako korištenje javnog prijevoza ne predstavlja prepreku u odnosu na njezin invaliditet“ | Nije prihvaćen | "S obzirom da je cilj ovih izmjena i dopuna Pravilnika osigurati održivost postojećeg sustava poticaja, prijedlog nije moguće prihvatiti. Kao kompromisno rješenje, zadržat će se intenzitet financiranja troškova prijevoza u 100% iznosu, umjesto prvotno predloženih 75%. Također, pitanje nedostatka prilagođenog javnog prijevoza za osobe s invaliditetom nije moguće rješavati isključivo u okviru ovog Pravilnika." |
| 73 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se vratiti 100% financiranja troška prijevoza na radno mjesto. Naknada troškova prijevoza nije obveza poslodavca sukladno propisima o radu, pa ovo može dovesti do toga da se ista ukine ili smanji na iznos koji ne pokriva stvarne troškove. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 74 | UDRUGA OSOBA S INVALIDITETOM I DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU KAMELEON SVETA NEDELJA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se vratiti sufinanciranje troška prijevoza za obavljanje djelatnosti u visini stvarnih troškova prijevoza osobe s invaliditetom. Ovaj mjera djeluje poticajno za poslodavca da omoguće osobama s invaliditetom iskustvo izvan mjesta rada (službena putovanja), a u slučaju ukidanja postoji opasnost da poslodavci neće biti skloni uputiti osobu s invaliditetom na službeno putovanje zbog moguće viših troškova. Naime, osoba s invaliditetom mogu imati povećan trošak obavljanja djelatnosti koji mora pokriti poslodavac ako zbog svog invaliditeta ne mogu koristiti određeno prijevozno sredstvo ili ga otežano koriste (npr. autobus) ili trebaju dodatnu pomoć. Bez tog važnog radnog iskustva neće biti u ravnopravnom položaju u obavljanju poslova i stjecanju radnih navika i kompetencija sa osobama bez invaliditeta. Postavlja se pitanje što je dovelo do ovog ukidanja. Ako je do ovog dovela neka zloupotreba prava onda nije rješenje da se mijenjaju propisi i svima ograničavaju prava s ovakvom porukom, nego da se kontrolira i sankcionira kršenje i zlouporaba prava u odnosu na one koji to čine. Alternativno, predlaže se barem sufinanciranje troška prijevoza za obavljanje djelatnosti u određenom postotku ili na temelju povećanog troška koji ima poslodavac za osobu s invaliditetom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 75 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. međugradski i međumjesni zvuči isto, pa bi trebalo biti mjesni i međumjesni (međugradski) | Prihvaćen | U tekstu Pravilnika, termini "međugradski" i "međumjesni" zamjenjeni su terminima "mjesni" i "međumjesni". |
| 76 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se dodati mogućnost sufinanciranja troškova prijevoza na radno mjesto taksijem. Određene osobe s invaliditetom, zbog nepristupačnog prijevoza i infrastrukture ili invaliditeta ne mogu koristiti javni prijevoz, a niti osobni automobil (npr. slijepe osobe), stalno ili u određenim situacijama (npr. otežani vremenski uvjeti). To može stvoriti velike troškove prijevoza koje osobi s invaliditetom neće biti naknađeni, uz napomenu da poslodavac nije obvezan snositi troškove odnosno stvarne troškove prijevoza. | Nije prihvaćen | S obzirom da je cilj ovih izmjena i dopuna Pravilnika osigurati održivost postojećeg sustava poticaja, prijedlog nije moguće prihvatiti. Kao kompromisno rješenje, zadržat će se intenzitet financiranja troškova prijevoza u 100% iznosu, umjesto prvotno predloženih 75%. |
| 77 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se izmijeniti visina iznosa eura na "0,16" radi usklađivanja s aktualnim cijenama goriva ili ga vezati uz visinu određenu za državne i javne službenike. Da je ovaj razlog opravdan govori i činjenica da trenutna visina naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru za državne i javne službenike trenutno iznosi upravo 0,16 eura. | Nije prihvaćen | Troškovi prijevoza sufinancirat će se u istom iznosu kao i dosada (0,13 eura po km). Ovakvo rješenje smatramo prihvatljivim i nužnim za održivost sustava poticaja. Samo u posljednje četiri godine, broj korisnika poticaja povećao se za čak 64% (2021. - 2.155 OSI, 2024. - 3.537 OSI), a riječ je o poticajima trajnog karaktera koji se mogu koristiti sve dok je osoba s invaliditetom u radnom odnosu. |
| 78 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se brisati uvjet za naknadu troška privatnim automobilom samo u slučaju ako nema organiziranog javnog prijevoza jer taj organizirani javni prijevoz za osobu s invaliditetom uopće nije relevantan, ako on istovremeno nije pristupačan. Alternativno, predlaže se izmijeniti odredbu tako da glasi „ako nema organiziranog javnog prijevoza koji je pristupačan osobi s invaliditetom i ako korištenje javnog prijevoza ne predstavlja prepreku u odnosu na njezin invaliditet“ | Nije prihvaćen | S obzirom da je cilj ovih izmjena i dopuna Pravilnika osigurati održivost postojećeg sustava poticaja, prijedlog nije moguće prihvatiti. Kao kompromisno rješenje, zadržat će se intenzitet financiranja troškova prijevoza u 100% iznosu, umjesto prvotno predloženih 75%. Također, pitanje nedostatka prilagođenog javnog prijevoza za osobe s invaliditetom nije moguće rješavati isključivo u okviru ovoga Pravilnika. |
| 79 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se vratiti 100% financiranja troška prijevoza na radno mjesto. Naknada troškova prijevoza nije obveza poslodavca sukladno propisima o radu, pa ovo može dovesti do toga da se ista ukine ili smanji na iznos koji ne pokriva stvarne troškove. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 80 | CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE,EDUKACIJU I PRIMJENU NOVIH ZNANJA "UP2DATE" | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U čl. 41. predlaže se vratiti sufinanciranje troška prijevoza za obavljanje djelatnosti u visini stvarnih troškova prijevoza osobe s invaliditetom. Ovaj mjera djeluje poticajno za poslodavca da omoguće osobama s invaliditetom iskustvo izvan mjesta rada (službena putovanja), a u slučaju ukidanja postoji opasnost da poslodavci neće biti skloni uputiti osobu s invaliditetom na službeno putovanje zbog moguće viših troškova. Naime, osoba s invaliditetom mogu imati povećan trošak obavljanja djelatnosti koji mora pokriti poslodavac ako zbog svog invaliditeta ne mogu koristiti određeno prijevozno sredstvo ili ga otežano koriste (npr. autobus) ili trebaju dodatnu pomoć. Bez tog važnog radnog iskustva neće biti u ravnopravnom položaju u obavljanju poslova i stjecanju radnih navika i kompetencija sa osobama bez invaliditeta. Postavlja se pitanje što je dovelo do ovog ukidanja. Ako je do ovog dovela neka zloupotreba prava onda nije rješenje da se mijenjaju propisi i svima ograničavaju prava s ovakvom porukom, nego da se kontrolira i sankcionira kršenje i zlouporaba prava u odnosu na one koji to čine. Alternativno, predlaže se barem sufinanciranje troška prijevoza za obavljanje djelatnosti u određenom postotku ili na temelju povećanog troška koji ima poslodavac za osobu s invaliditetom. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 81 | SINIŠA ZVER | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | U cilju održivosti rada integrativnih i zaštitnih radionica nužno je zadržati dosadašnji obračun subvencije prijevoza u visini 100% stvarnih troškova prijevoza osobe s invaliditetom, i to: iznosa mjesečne karte u međugradskom prijevozu ako je mjesto stanovanja osobe s invaliditetom isto kao mjesto rada i/ili iznosa mjesečne karte u međumjesnom prijevozu ako je mjesto stanovanja osobe s invaliditetom različito od mjesta rada. Konkretno predloženi novi obračun sa subvencijom troškova od 75% stvarnog troška u RJ IVANČICA primijenjen simulativno na 2024. godinu umanjio bi rezultat poslovanja za 64%. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje sufinanciranje troškova prijevoza neće se mijenjati. |
| 82 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Predlaže se izmijeniti visina iznosa eura na "0,16" radi usklađivanja s aktualnim cijenama goriva. Da je ovaj razlog opravdan govori i činjenica, da trenutna visina naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru za državne i javne službenike trenutno iznosi upravo 0,16 eura. | Nije prihvaćen | Troškovi prijevoza sufinancirat će se u istom iznosu kao i dosada (0,13 eura po km). Ovakvo rješenje smatramo prihvatljivim i nužnim za održivost sustava poticaja. Samo u posljednje četiri godine, broj korisnika poticaja povećao se za čak 64% (2021. - 2.155 OSI, 2024. - 3.537 OSI), a riječ je o poticajima trajnog karaktera koji se mogu koristiti sve dok je osoba s invaliditetom u radnom odnosu. |
| 83 | STIPO MARGIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 12. | Predložene izmjene smatramo korakom unazad u podršci zapošljavanju osoba s invaliditetom. Naime, do sada su se troškovi prijevoza refundirali u 100% iznosu, a sada se predlaže smanjenje na 75%, čime se izravno povećava financijski teret za osobe s invaliditetom i njihove poslodavce. Takva mjera posebno pogađa one s nižim primanjima i one koji žive u udaljenijim mjestima, gdje su troškovi prijevoza ionako značajan udio u mjesečnim izdacima. Dodatno, naknada od 0,13 eura po kilometru za korištenje privatnog automobila je neadekvatna, s obzirom na stvarne troškove goriva, ali i amortizacije vozila, osiguranja i ostalih popratnih troškova. Ova cijena ni približno ne pokriva realne troškove koje osoba s invaliditetom ima kada koristi vlastiti automobil zbog nedostatka javnog prijevoza. Umjesto smanjenja potpore, nužno je jačati mjere koje potiču zapošljavanje i osiguravaju ravnopravan pristup tržištu rada osobama s invaliditetom. Pozivamo predlagatelja da preispita ovu izmjenu i zadrži dosadašnji model sufinanciranja u punom iznosu ili povećanje naknade od 0,13 eura po km. | Djelomično prihvaćen | Prijedlog je prihvaćen na način da je zadržano financiranje troškova prijevoza u istom iznosu, kao i dosada. |
| 84 | URIHO - USTANOVA ZA PROFESIONALNU REHABILITACIJU I ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 14. | S obzirom na porast troškova života, iznos od 2.000,00 eura treba povećati na 3.000,00 eura jer će sustav ostati bez kvalificiranog stručnog kadra. | Nije prihvaćen | S obzirom da je svrha ovog poticaja djelomično, a ne u cijelosti, financirati trošak plaće stručnih radnika u zaštitnim i integrativnim radionicama, iznos od 2.000,00 eura smatramo primjerenim. |
| 85 | HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 14. | Predlažemo povećanje predloženog iznosa za sufinanciranje plaće stručnog radnika u skladu s obzirom na inflaciju, iznos od 2.000,00 eura s obzirom na sadašnje stanje ali i tendenciju tržišta rada nije dovoljan za privlačenje željene radne snage. | Nije prihvaćen | S obzirom da je svrha ovog poticaja djelomično, a ne u cijelosti, financirati trošak plaće stručnih radnika u zaštitnim i integrativnim radionicama, iznos od 2.000,00 eura smatramo primjerenim. |
| 86 | SINIŠA ZVER | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, Članak 14. | Maksimalni predloženi iznos za sufinanciranje plaće stručnog radnika nužno je povećati u skladu sa inflacijom i rastom prosječnih plaća u periodu zadnjih nekoliko godina, a što proizlazi iz činjenice da danas uz predloženi iznos od 2.000,00 EUR bruto ne možemo privući u zaposlenje kvalificirane stručne radnike kojih ionako nema dovoljno na tržištu rada. | Nije prihvaćen | S obzirom da je svrha ovog poticaja djelomično, a ne u cijelosti, financirati trošak plaće stručnih radnika u zaštitnim i integrativnim radionicama, iznos od 2.000,00 eura smatramo primjerenim. |
| 87 | STIPE SPLIVALO | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, PRILOZI PRAVILNIKU | Ukidanje potpore za samozapošljavanje osoba s invaliditetom je pogrešan i štetan potez. Razumijem potrebu da se sustav zaštiti od zlouporaba, uvijek će postojati pojedinci, s invaliditetom ili bez njega, koji pokušavaju iskoristiti sustav no umjesto da se problemi rješavaju tamo gdje zaista postoje, ovim se prijedlogom ide prema ukidanju male, ali izuzetno važne potpore od 132,72 eura mjesečno osobama koje su se samozaposlile i koje svojim radom pokušavaju osigurati egzistenciju. Istovremeno, postoji niz novoosnovanih zaštitnih i integrativnih radionica koje sustavno zloupotrebljavaju pravila. Donositelji ovog prijedloga o tim slučajevima itekako su upućeni, no umjesto da se nepravde isprave tamo gdje su najveće, teret se prebacuje na nas, na osobe koje pokušavaju pošteno raditi i biti dio rješenja. Potpora za samozapošljavanje nije privilegija, nego minimalna, ali ključna podrška osobama s invaliditetom koje žele raditi i doprinositi društvu. Ukidanjem ove mjere ne postiže se značajna ušteda, ali se zato čini stvarna šteta ljudima koji već ionako nose teret dodatnih životnih i poslovnih prepreka. Podsjećam da su poduzetnici motor svakog zdravog gospodarstva pa tako i oni koji su ujedno osobe s invaliditetom. Umjesto da im se dodatno otežava poslovanje, društvo bi ih trebalo podržati i prepoznati njihovu vrijednost. Ako već treba uvoditi promjene, neka se one usmjere na one koji sustav stvarno zlorabe, a ne na one koji ga svojim trudom pokušavaju održati pravednim i funkcionalnim. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |
| 88 | SONJA JURIČIĆ CVITAN | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, PRILOZI PRAVILNIKU | U vezi s osobnim podacima, koji se prikupljaju u priloženim obrascima, predlaže se razmotriti prikupljanje podataka u skladu s načelima obrade osobnih podataka i zatražiti mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka o zakonitosti i nužnosti prikupljanja svih osobnih podataka, ali i drugih podataka čije prikupljanje stvara nepotrebno opterećenje podnositeljima zahtjeva. Nije jasna svrha niti nužnosti prikupljanja podataka o datumu nastanka invalidnosti jer je to najprije nemoguće utvrditi pogotovo ako je invaliditet nastao postepeno. Moguće je utvrditi jedno datuma donošenje rješenja kojim se utvrđuje određena invalidnost. Niti u tom slučaju nije jasno zašto je potreban taj podatak, ako postoji dokaz o invaliditetu (Potvrda HZJZ-a o upisu u Registar osoba s invaliditetom ili Potvrda HZMO o upisu u očevidnik) što je na kraju krajeva moguće utvrditi po službenoj dužnosti. Nije jasna svrha niti nužnost za dostavom podataka o osnivaču/vlasniku, ako postoji izvadak iz odgovarajućeg javnog registra. Npr. u Registru udruge nije naveden podatak o osnivačima. Moguće je da se radi o osobnim podacima osoba koje su osnovale udruge prije 10-20 godina i trenutno nemaju nikakvu povezanost s udrugom. Ili imaju ali nisu ovlaštene osobe za zastupanje. Nije jasno zašto je potreban taj podatak. Nije jasno iz kojeg razloga se traži od poslodavca da označi Vrstu oštećenja (označiti stavljanjem križića) (Oštećenje vida, sluha, govorno-glasovne komunikacije itd.). Prema mišljenju AZOP-a poslodavac ne bi trebao prikupljati preslike osobnih iskaznica, a ovdje se radi o medicinskim podacima koji su posebne kategorija osobnih podataka, osjetljive prirode, pa je upitno smije li poslodavac uopće prikupljati i obrađivati ovaj podatak i na kojoj pravnoj osnovi. Ovi podaci bi se mogli pribaviti od CPRZ-a po službenoj dužnosti ili izravno od osobe s invaliditetom, ako su potrebni, bez da poslodavac ima saznanja o tome. Ne nalazi se pravna osnova za prikupljanje medicinskih podataka od strane poslodavca u ovom Pravilniku ili drugim propisima. | Nije prihvaćen | Svrha poticaja je prevladati poteškoće koje donosi određena vrsta invaliditeta, uz korištenje odgovarajuće potpore i/ili podrške. Dodjela poticaja temelji se na individualnom pristupu i stručnoj procjeni centara za profesionalnu rehabilitaciju. I osoba s invaliditetom i poslodavac moraju biti suglasni s cjelokupnim postupkom procjene koji, između ostaloga, uključuje i obilazak radnog mjesta. Stoga poslodavac koji u konačnici podnosi zahtjev za dodjelu poticaja mora biti upoznat s podacima o invaliditetu svog radnika, poteškoćama koje isti ima na konkretnom radnom mjestu i načinom na koji se te poteškoće mogu prevladati. Što se tiče dostave općih podataka koji uključuju i podatak o osnivaču/vlasniku poslovnog subjekta, nejasno je u kom smislu dostava tog podatka predstavlja opterećenje za poslodavca. |
| 89 | HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, PRILOZI PRAVILNIKU | Predlažemo preuzimanje svih financijskih dokaza i podataka kao što su: dokaz da je za osobu s invaliditetom za koju se traži sufinanciranje za prilagodbu uvjeta rada isplaćena plaća, te da su za nju plaćeni pripadajući doprinosi i porez (preslika izvoda i sl.) – za mjesec koji prethodi mjesecu u kojemu je zahtjev podnesen, dokaz da nema dugovanja prema državi po bilo kojoj osnovi (potvrda Porezne uprave o neimanju duga prema državi ili ispis stanja knjigovodstvene kartice iz sustava e-Porezne ovjeren od strane podnositelja zahtjev i sl.) i ostale dokumente i podatke za koje će biti moguće direktno od Porezne uprave. Predloženo bi uvelike rasteretilo breme adminstracije, te smatramo da bi svakako i ubrzalo cjelokupni proces. Predmetni podaci su automatski dostupni Poreznoj upravi iz razloga što im se periodično dostavljaju. | Nije prihvaćen | Mišljenja smo da postojeći sustav zaprimanja i obrade zahtjeva za dodjelu poticaja ne predstavlja administrativno breme za poslodavce. Sustav je podržan kroz aplikativno rješenje, a dokumentacija koju su poslodavci u obvezi priložiti je dokumentacija s kojom ionako raspolažu te ista ne iziskuje dodatne financijske troškove. U konačnici, i poslodavcima je u interesu da izravno ZOSI-u predaju kompletirani zahtjev i na taj način ubrzaju cijelu proceduru. |
| 90 | DARIO UROIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, PRILOZI PRAVILNIKU | Zašto se država uporno trudi ići unatrag po pitanju prava osoba s invaliditetom? "Umjesto smanjenja potpore, treba jačati mjere koje potiču zapošljavanje i osiguravaju ravnopravan pristup tržištu rada." "Za brojne osobe s invaliditetom samozapošljavanje nije izbor, već ujedno jedina realna prilika za radno uključivanje, s obzirom na prepreke s kojima se susreću pri zapošljavanju kod drugih poslodavaca, od arhitektonskih barijera do društvenih predrasuda. Mnogima upravo ta potpora omogućuje stabilan početak poslovanja, pokriva rizike povezane s nižim prihodima te im daje šansu da dugoročno ostanu aktivni na tržištu rada." Zapravo, državi bi očito bilo najdraže praviti se da OSI ne postoje u Hrvatskoj ili da se nekim magičnim štapićem mogu sami pobrinuti za sve, od financija, logistike, podrške i prilagodbe na radnom mjestu, itd. Najbolje da nas sve bace u neko Potemkinovo selo, sretni geto gdje ćemo se praviti da je sve super, da nema nejednakosti i da je RH zemlja prosperiteta i uspjeha. I zašto onda mladi i obrazovani odlaze iz Hrvatske? Jer vide da ovdje nisu dobrodošli, ukoliko nemaju "iskaznicu" ili sreću da se zaposle preko veze. Otišli bi vjerojatno i svi s OSI, ali su nažalost prisiljeni ostati ovdje. U zemlji koja ih gura na marginu. U građane trećeg reda. | Primljeno na znanje | Zahvaljujemo na sudjelovanju u e-Savjetovanju. |
| 91 | SNJEŽANA PAŠKVALIĆ | PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O POTICAJIMA PRI ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM, PRILOZI PRAVILNIKU | Molim da se ozbiljno razmotri odluka o ukidanju potpore za samozapošljavanje osoba s invaliditetom, jer ona izravno ugrožava njihovu mogućnost uključivanja na tržište rada. Zbog brojnih prepreka s kojima se svakodnevno suočavaju prilikom traženja zaposlenja, mnoge se osobe s invaliditetom odlučuju na samozapošljavanje iz stvarne potrebe. Jasno je koliko je takva odluka zahtjevna i koliko hrabrosti traži, posebno uzimajući u obzir zdravstveno stanje i izazove održivosti poslovanja. Upravo zato, potpora – koja ni izdaleka nije izdašna – predstavlja minimalnu podršku. Umjesto da se ide u smjeru stvaranja uključivijeg i pravednijeg sustava, ovakvom se odlukom dodatno otežava ionako složen položaj osoba s invaliditetom. Vjerujem da postoji prostor i odgovornost da se ova mjera preispita i prilagodi tako da doista služi onima kojima je najpotrebnija. | Prihvaćen | Odredbe Pravilnika kojima se uređuje potpora za održavanje samozaposlenosti osoba s invaliditetom neće se brisati. |