Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti, s Konačnim prijedlogom Zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Krapinsko-zagorska županija PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Iako nije konkretno predmet Prijedloga izmjena i dopuna Zakona, obzirom na brojne polemike, ovim putem izražavamo mišljenja da u domovima zdravlja treba i dalje ostati najmanje 30% ordinacija u svakoj zdravstvenoj djelatnosti kako bi domovi zdravlja mogli ispunjavati svoju zadaću temeljnog nositelja zdravstvene zaštite na primarnoj razini, sukladno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i stabilno poslovati. Isto tako, stava smo da donošenje odluke o organizaciji sanitetskog prijevoza pri domu zdravlja, odnosno, zavodu za hitnu medicinu, treba ostati na osnivaču zdravstvenih ustanova, koji najbolje poznaje okolnosti organizacije sanitetskog prijevoza na svom području kao i specifičnosti zdravstvenih ustanova čiji je osnivač. Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
2 HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Hrvatska liječnička komora podržava predložene izmjene i dopune Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojima se ugovornim liječnicima privatne prakse – koncesionarima, putem predložene dopune obveznog sadržaja ugovora o koncesiji, utvrđuje obveza njihovog sudjelovanja u dežurstvima i pripravnostima prema rasporedu utvrđenom od strane nadležnog doma zdravlja. Smatramo da je predložena mjera potrebna radi osiguranja održivosti zdravstvenog sustava i smanjenja ukupnih troškova istog, poticanja racionalnijeg pristupa dostupnim zdravstvenim uslugama na njegovim višim razinama odnosno radi nužnosti rasterećenja bolničkog sustava, posebice hitnih bolničkih prijema potrebe zbrinjavanja zdravstvenih stanja koja se uspješno mogu riješiti na nižoj razini. Uključivanjem većeg broja izvršitelja (liječnika koncesionara, liječnika - zaposlenika domova zdravlja kao i svih drugih zainteresiranih liječnika) u dežurstva i pripravnosti omogućava se ravnomjernija raspodjela opterećenja timova koji svakodnevno sudjeluju u pružanju zdravstvenih usluga na primarnoj razini u svrhu osiguranja dostupnosti tih usluga akutnim pacijentima i izvan redovnog radnog vremena. Radi uspješne provedbe predložene reformske mjere potrebno je svakako osigurati sve potrebne preduvjete – od primjerenog vrednovanja rada svih liječnika koji sudjeluju u dežurstvu/pripravnosti do jasno utvrđenih uvjeta samog rada (primjeren broj punktova, osiguranje adekvatnog prostora opremljenog svom propisanom medicinsko-tehničkom opremom i potrošnim materijalom, osiguranje od profesionalne odgovornosti i dr.). Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
3 UDRUGA DENTALNIH TEHNIČARA REPUBLIKE HRVATSKE PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA U Prijedlogu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti, s Konačnim prijedlogom zakona, predlažemo da se doda članak 27. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14 , 154/14), sa slijedećom izmjenom: ....."Poslove u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini obavljaju doktori medicine, specijalisti obiteljske (opće) medicine, specijalisti pedijatrije, specijalisti ginekologije, specijalisti medicine rada, specijalisti medicine rada i sporta i specijalisti školske medicine u timu s medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, specijalisti hitne medicine u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, medicinska sestra-medicinski tehničar s dodatnim specijalističkim stručnim usavršavanjem iz hitne medicinske pomoći u timu s najmanje medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom, doktori dentalne medicine u timu sa DENTALNIM TEHNIČAROM, dentalnim asistentom, odnosno medicinskom sestrom-medicinskim tehničarom".... OBRAZLOŽENJE: Bez dentalnih tehničara nije moguće ostvariti pravo na kompletnu stomatološku zdravstvenu zaštitu osiguranih osoba HZZO-a iz čl.18 točke 5. Zakona o obveznom ZO ( NN 80/13, 137/13 ). Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
4 Šibensko-kninska županija PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA U Prijedlogu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti, s Konačnim prijedlogom zakona, predlažemo da se u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti ( "Narodne novine", broj 150/2008, 71/2010, 139/2010, 22/2011, 84/2011, 12/2012, 35/2012, 70/2012, 82/2013, 22/2014 i 154/2014), u članku 42. stavku 2. iza novopredloženog podstavka 3. doda novi podstavak 4. koji glasi: " - odredbu o obvezi obavljanja djelatnosti mrtvozorstva", . Primljeno na znanje Prijedlog nije predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
5 HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ispred HUKPZZ predlažem slijedeće: Koristimo priliku predložiti novi članak 3., 4. i 5. konačnog prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zz u smislu, da se člankom 3. mijenja članak 78. stavak 2. Zakona, u smislu, da se taj stavak u tekstu prema članku 24. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona, NN, 124/13. briše. Tekst norme koja se predlaže za brisanje glasi: „Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača da po prestanku koncesije i privatne prakse u svakoj odobrenoj djelatnosti iz stavka 1. ovog članka ima najmanje 30 % ordinacija“. Obrazloženje: Ova odredba Zakona, prema koncepciji bivše Vlade, zaustavila je proces privatizacije/koncesioniranja primarne razine zz, sa svim negativnim reperkusijama (DZ, umjesto da odumru kroz svoju funkciju, nakon početka privatizacije 1997.g. , ponovno su počeli „bujati“ brojem zaposlenih i ukupnim troškovima, što rezultira, da su ti troškovi i do 3 puta veći od troškova, ako se zdravstvena zaštita istog opsega obavlja sustavom koncesije. Drugo, što je efikasnost tako organiziranog rada manja od efikasnosti koju provodi koncesionar – izvještaj HZZO-a o efikasnosti koncesionara u primarnoj razini zz, mjereno efikasnošću rada DZ). Postupanje po ovom prijedlogu u direktnoj je svezi sa prijedlozima vezanim za izmjenu i dopunu članka 42. Zakona – prijedlozi vezani za ugovor o koncesiji, davanje koncesije po zahtjevu i…. Predlažemo, da se novim člankom 6. prijedloga Zakona utvrdi izmjena i dopuna članka 150. u tekstu, kako slijedi: „U članku 150. stavak 2. Zakona, nakon riječ „osobno“ , briše se točka, a nastavno utvrđuje tekst kako slijedi – ili u radnom odnosu sa kolegom iste struke. Tekst stavka 5. i 6. istog članka iz Zakona, NN, 126/13., predlaže se brisati. Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
6 HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Ispred HUKPZZ predlažem : Predložena dopuna članka 42. Zakona nije potrebna, jer su intencije iz njene primjene obuhvaćene postojećim ugovorima o koncesiji, što proizlazi iz teksta Ugovora o koncesiji: ČL 3 stavak 2... „ sudjelovati u aktivnostima koje organiziran Koncendent sa svrhom promicanja zdravlja, prevencije i ranog otkrivanja bolesti ...“ Ovakav pristup ovoj pravnoj stvari jača ulogu županije – koncedenta u odnosima prema koncesionaru i provođenju primarne razine zdravstvene zaštite uopće. U provedbi, programi koncedenta realizirati će se odgovarajućim /prejudiciranim aktivnostima prema sadržaju programa od strane ravnatelja doma zdravlja, pozivom na odredbe članka 77. Zakona (citat: „DZ na svom području također koordinira i ugovara provođenje dijela mjera zz koje provode nositelji zdravstvene djelatnosti, uključujući grupne privatne prakse i privatne zdravstvene radnike koji obavljaju javnu zdravstvenu službu na osnovu koncesije“).Ako se opisane mjere realiziraju aktivnostima koncedenta, naglašava se i njegova odgovornost u provođenju svih potrebnih mjera primarne razine zz u općinama/gradovima na području županije, pa i u materijalnom smislu, kako to propisuje članak 9. i 14. Zakona (načelo nadstandarda/standard). Koristimo mogućnost predložiti dopunu članka 42. Zakona, u smislu, da se u istom članku 42. stavku 2., u podstavku 9., na kraju rečenice, nakon riječi „osiguranja“ utvrdi novi tekst i to kako slijedi: „razmjerno sredstvima koje ostvari iz razmjene rada sa HZZO-om u odnosu na optimalna sredstva za standardni broj osiguranika na skrbi, a razliku, na teret koncedenta“. Time bi cjelovita norma stavka 9. glasila kako slijedi: „ odredbu o obvezi koncesionara da se će prilikom određivanja plaća zdravstvenom radniku u svom timu usklađivati obrčaun plaća s odredbama kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, razmjerno sredstvima koje ostvari iz razmjene rada sa HZZO-om u odnosu na optimalna sredstva za standardni broj osiguranika na skrbi a razliku, na teret koncedenta“. Obrazloženje: Ova dopuna počiva na financijsko-poreznom načelu „međuzavisnosti troškova i prihoda“, a proizlazi i iz primjene članka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, NN, 88/13.koji propisuje zaštitu prava radnika javnih službi na plaću bez umanjenja (jamstvo Države) na teret državnog proračuna, ako iznos troškova za plaće i druga materijalna prava ostvarenih iz sredstava zdravstvenog osiguranja premašuje iznos veći od 50 % u ukupnom prihodu. Također predlažemo da se u članku 42., stavku 2., nakon podstavka 10. utvrde novi podstavci 11. i 12. u tekstu kako slijedi: (11) „Odredbu o broju danih koncesija za djelatnosti koncesionara, ako se koncesija daje zdravstvenoj ustanovi. (12) Odredbu o mogućnosti promjene statusa koncesionara, kada svoj status koncesionara iz statusa fizičke osobe, mijenja, za istu djelatnost, u status pravne osobe, zdravstvene ustanove, koje je on osnivač.“. Obrazloženje: Ako se koncesija daje/može dati i zdravstvenoj ustanovi, npr. ustanovi za zdravstvenu skrb iz članka 81. Zakona, onda se može u ugovoru o koncesiji naglasiti i ta/takva mogućnost, kako je propisano i Zakonom o koncesijama. Ova odredba bila bi u svezi sa prijedlogom za slijedeću dopunu istog članka 42. Zakona, prema podstavku 12. Promjena statusa iz nositelja djelatnosti fizičke osobe zdravstvenog radnika privatne prakse u status pravne osobe – ustanove za zdravstvenu skrb - moguća je, ako se ne mijenja predmet djelatnosti za koju se daje koncesija. Kao i za svaku danu koncesiju, nakon odluke župana/gradonačelnika grada Zagreba za takvu promjenu, ministar daje svoju suglasnost. Postupak davanja suglasnosti, bio bi predmet razrade u podzakonskom atu. Predlaže se također dopuna članka 42. Zakona, u smislu da se nakon stavka 2. utvrdi novi stavak 3., u tekstu, kako slijedi: „Ako zdravstveni radnik privatne prakse ili zdravstvena ustanova zatraži od koncedenta koncesiju (koncesija po zahtjevu), koncedent će za popunu Mreže javne zdravstvene službe na svom području nadležnosti, razmatrati zahtjev, ako su ispunjeni slijedeći uvjeti: 1. da je subjekt u statusu zdravstvenog radnika privatne prakse ili zdravstvene ustanove, 2. da je Mreža javne zdravstvene službe na području nadležnosti koncedenta nepopunjena/tražena djelatnost i 3. da je za svoju odluku dobio prethodnu suglasnost ministra zdravlja. Obrazloženje: Primjena pravnog instituta davanja koncesije po zahtjevu, mogli bi reći, prvenstveno je primjenjiva za djelatnost zdravstva, zbog prirode te djelatnosti, koja se obavlja kao javna služba i za koju se mora osigurati kontinuitet pružanja, jednaka dostupnost svima i jednakosti svih u korištenju zdravstvene zaštite (načela iz članka 11. Zakona o zz). Zbog toga, ako se Nacrtom Zakona o koncesijama (rasprava u tijeku) i za područje zdravstva reguliraju pravna pravila davanja koncesije, onda ta pravila moraju biti utvrđena samo za tu djelatnost, bez općih pravila za druge gospodarske subjekte. Umjesto da se norma poziva na poseban propis, mora se naglasiti točno određeni članak/članci iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti (zato se predlaže dopuna, kako je navedeno u ovim primjedbama/prijedlogu) Nacrt Zakona propisuje i sadržaj ugovora o koncesiji, što je nepotrebno, pogotovo za djelatnost zdravstva, kada članak 42. Zakona o zdravstvenoj zaštiti detaljno razrađuje sadržaj ugovora (pogotovo uvažavajući ove prijedloge). Da je tako postupano prije, mi ne bi imali problema kako osigurati provedbu načela zdravstvene zaštite u ruralnim područjima, kada dođe do naprasnog prestanka koncesije (smrt koncesionara, umirovljenje i...). U svezi s tim, ističemo primjer, kada je traženo mišljenje od Ministarstva zdravlja glede mogućnosti davanja koncesije po zahtjevu iz članka 39. važećeg Zakona odnosno članka 34. Nacrta Zakona, Ministarstvo zdravlja nije odgovorilo ili je odgovorilo da to ne omogućava Zakon o koncesijama, jer je Zakon uz specifičnosti za zdravstveni subjekt, propisivao i druge uvjete za klasične gospodarske subjekte, koji nisu bili primjenjivani za zdravstveni subjekt/djelatnost. Kada se tražilo mišljenje Ministarstva financija, glede primjene istog članka 39. važećeg Zakona o koncesijama, ono je odgovorilo: „Pitajte Ministarstvo zdravlja“? Po zahtjevu, koncesija bi se mogla prenositi u slučaju statusnih promjena koncesionara, npr. iz statusa privatnika u status nositelja djelatnosti zdravstvene ustanove, kada se ne mijenja priroda i opseg djelatnosti iz koncesije. Na taj način, ne bi bilo pravne zapreke promjene koncesionara iz fizičke u pravnu osobu, u kojoj bi fizička osoba koncesionar bila osnivač/vlasnik zdravstvene ustanove (ne bi značilo bitnu povredu ugovora o koncesiji). Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
7 Vedran Kosalec PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU PREDLOŽENIM ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI hehe...ovo je 3. promjena Zakona gdje zadani rok pomičete jer se nešto neće stići napraviti ... pa dokle ?!?! Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
8 HUZPP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, III. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Ukoliko nema ni ušteda ni troška nije jasno da je izmjene potrebno i donositi. Ova je procjena dana kao i sve dosadašnje procjene-potpuno paušalno i podilazeći nekom zadanom pravilu da se ne dira u proračun. Kakve to promjene trebamo koje neće donijeti uštede proračunu, a kakve to promjene donosimo a da one ne koštaju makar putnih troškova za obavjene sastanke na kojima će se konzulitrati socijalne partnere? Kada se u stavci Ocjene stanja navelo da se želi omogućiti zadržavanje radnih mjesta onda to ima zasigurno jasan financijski učinak na državni proračun pa je tomu ovdje mjesto u navođenju.Također, opet se ne govori istina da nema troška ili se ne razgovara sa socijalnim partnerima. U oba slučaja nije ni demokratski ni dobro. Stoga nije ni uputno tako raditi pa preporučamo da se svakako ne provodi hitna procedura nečega o čemu nije razgovarano sa socijalnim partnerima. Naravno, tko su socijalni partneri jako je upitno, jer su korisnici zdravstvene zaštite, kao i obveznog zdravstvenog osiguranja baš svi: malodobna djeca, trudnice i majke, zdravi i bolesni, zaposleni i nezaposelni, umirovljenici pa i beskućnici. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
9 HUZPP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Smatramo hitnu proceduru u izradi izmjena zakona o zdravstvenoj zaštiti zloporabom prava, obezvrijeđivanjem pravne procedure sukladno dokumentu Ustavnog suda od 23. siječnja 2013. godine (U- X-99/2013) te predlažemo da se ovako važan zakon, koji utječe na sve državljane Republike Hrvatske i njihovo zdravlje, donosi u redovnoj procedure uz poštivanje svih propisanih pravila i standarda. To uključuje i jasne procjene stanja, razloge i ciljeve koji se žele postići izmjenama zakona. Iz ovako sročenih izmjena zakona i na ovakav način prezentiranja javnosti u cijelosti je nerazumljivo što je cilj zakonskih izmjena. Može se samo nagađati kako je cilj predloženih izmjena omogućenje “pravedne” tržišne utakmice i na području zdravstvenih usluga. Ukoliko to nije cilj, onda upozoravamo kako će predložene izmjene imati takav rezultat. Ukoliko je baš to cilj, onda je očekivani rezultat ovako na brzinu predloženih izmjena poguban za hrvatske stanovnike te je to razlog što tražimo da se procedura provede sukladno demokratskim principima i zakonskim odredbama po redovnoj proceduri, kako bi se stanovnici Republike Hrvatske imali mogućnosti izjasniti o tome kakve izmjene i koje rezultate od takvih izmjena unutar zakona o zdravstvenoj zaštiti žele prihvatiti Navedeni razlozi za donošenje izmjena kao i hitne procedure su gotovo pa smiješni jer za to nije trebalo donositi zakonske izmjene već uredbu kojom će se produljiti ugovori do donošenja konačnog prijedloga zakona kojim bi se riješilo probleme u ukupnosti a ne zasebno štiti ili rješavati parcijalne interese jedne grupe ukupnih pružatelja zdravstvenih usluga. Kako nisu definirani općenito odnosi između sviju čimbenika uključenih u zdravstvenu zaštitu tako je ovo parcijalno rješavanje više nego li nepotrebno jer je neophodno potrebno urediti sve odnose i to doista čim prije jer na to čekamo 25 godina. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
10 Krapinsko-zagorska županija PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 1. Vezano uz članak 1. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojim se mijenja članak 42. stavak 2. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 12/212, 35/12, 70/2012, 82/13, 22/14 i 154/14), smatra se potrebnim u Zakonu razraditi pitanje primjene predloženih izmjena, odnosno, koje mehanizme, izuzev raskida ugovora o koncesiji koncidenti i domovi zdravlja kao organizatori dežurstva i pripravnosti imaju na raspolaganju u slučaju nepoštivanja ugovorne obveze koncesionara. Također, postavlja se pitanje financiranje dežurstva i pripravnosti. Predlaže se da se u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti u članku 42. stavku 2. iza novopredloženog podstavka 3. doda novi podstavak 4. koji glasi: " - odredbu o obvezi obavljanja djelatnosti mrtvozorstva,". Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
11 HRVATSKA KOMORA MEDICINSKIH BIOKEMIČARA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 1. U vezi s prijedlogom čl.1. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti ovim putem želimo upozoriti na dvije moguće problematike. Prva tehnička opaska se odnosi na čl. 1. st. 3. Konačnog prijedloga zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji kaže: „Dosadašnji podstavci 3. do 10. postaju podstavci 4. do 11.“ Sama izmjena podstavaka je logična zbog umetanja novog podstavka, ali upozoravamo da je tada nužno dosljedno promjeniti novu numeraciju na tekst važećeg zakona koji u čl. 42. st. 2. kaže: „Ugovor o koncesiji koji se sklapa sa zdravstvenom ustanovom obavezno sadrži odredbe iz stavka 2. ovog članka, osim odredbi iz postavka 6. i 8. istoga stavka.“ Prema promjeni numeracije koju uvodi Konačni prijedlog Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti, nužno je navedenu promjenu primjeniti i na čl. 42. st. 2. na način da on glasi: „Ugovor o o koncesiji koji se sklapa sa zdravstvenom ustanovom obavezno sadrži odredbe iz stavka 2. ovog članka, osim odredbi iz podstavka 7. i 9. istog stavka.“ Ukoliko se nova numeracija ne bi primjenila na čl.42. st. 2., te na snagu stupi konačni prijedlog u sadašnjoj formi, slovo zakona bi omogućilo da odredbe o naknadi za koncesiju i odredbe o prostoru i opremi u kojem će se obavljati zdravstvena djelatnost nisu više obvezni sadžaj ugovora o koncesiji sa zdravstvenom ustanovom. Navedeno smatramo protivno smislu ugovora o koncesiji, te vjerujemo da to nije bila intencija zakondovaca već samo tehnički propust u dosljednom provođenju nove numeracije. Druga opaska je sadržajna te se odnosi na čl. 1. st. 2. Konačnog prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji glasi „ – odredbu o obvezi koncesionara o sudjelovanju u obavljanju dežurstava i pripravnost sukladno rasporedu utvrđenom od strane nadležnog doma zdravlja. “ Posljednji dio odredbe „rasporedu utvrđenom od strane nadležnog doma zdravlja“ smatramo nedovoljno preciznom i netransparetnom što ostavlja mogućnost manipuliranja rasporedom dežurstava kao i pripisivanjem vremena pripravnosti samo jednoj osobi kako bi se na taj način ostvarila veća plaća. Želimo upozoriti zakonodavca da važeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti u članku 64. predviđa sastav Stručnog vijeća u koji ulaze i koncesionari. Nadalje, članak 66. stavak 1. podstavak 5. glasi: „ Stručno vijeće zdravstvene ustanove: - daje upravnom vijeću i ravnatelju mišljenja i prijedloge glede organizacije rada i uvjeta za razvoj zdravstvene djelatnosti.“ Naposlijetku, člancima 65. i 65a. važećeg zakona previđeno je da se stručno vijeće sastaje najmanje jednom mjesečno. S obzirom na sve navedeno, odnosno da koncesionari ulaze u sastav stručnog vijeća, da je u njegovoj djelatnosti predviđena organizacija rada i da se ono sastaje najmanje jednom mjesečno ne vidimo zapreku da upravo stručno vijeće utvrđuje raspored dežurstava za naredni mjesec. Stoga predlažemo da izmjene i dopune ove odredbe glase: „ – odredbu o obvezi koncesionara o sudjelovanju u obavljanju dežurstava i pripravnosti sukladno rasporedu utvrđenom od strane nadležnog doma zdravlja, a na temelju prijedloga stručnog vijeća.“ Na taj način bi se postigla preciznost odredbe kao i transparetnost rasporeda dežurstava i vremena pripravnosti, te naposlijetku, doprinjela osjećaju ravnopravnosti, zadovoljstva i pravde od strane koncesionara. Djelomično prihvaćen Djelomično prihvaćeno u dijelu koji se odnosi na nomotehničke primjedbe.
12 Nikola Vrebčević PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. U potpunosti podržavam prijedlog Hrvatske ljekarničke komore za rješavanje dugogodišnjeg problema i nerješenog statusa ljekarnika privatne prakse u zakupu. Također smatram da uz razumjevanje svih specifičnosti situacija i uzimanjem u obzir dugogodišnju poslovnu pa samim time i osobnu neizvjesnost ,uz pomoć nadležnog Ministarstva zdravlja i ostalih mjerodavnih institucija možemo rješiti taj problem. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
13 Hrvatska komora dentalne medicine PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. Hrvatska komora dentalne medicine pozdravlja prolongiranje roka prestanka rada u privatnoj praksi zakupom najkasnije 31. prosinca 2017. godine. Nastavno na predloženo, smatramo da bi bilo od važnosti za izbjegavanje nedoumica i različitih tumačenja odredbi Zakona, u tekst Zakona izrijekom navesti o kojim se točno djelatnostima radi. Iste su navedene u tekstu ocjena stanja i osnovna pitanja koja se uređuju predloženim Zakonom te posljedice koje će donošenjem Zakona postići. Isto tako, potrebnim smatramo točno definirati mogući postupak povratka u domove zdravlja. Predlažemo da se propiše postupak slijedom kojeg bi se zainteresiranim zakupnicima dala mogućnost da iskažu svoj interes za povratkom u domu zdravlja, a domovi zdravlja bi potom raspisali natječaj te bi se na taj način omogućio nastavak obavljanja djelatnosti koju su do tada obavljali temeljem zakupa. Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
14 Krapinsko-zagorska županija PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. Vezano uz članak 2. Prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojim se mijenja članak 49. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 82/13), Krapinsko-zagorska županija, kao osnivač Ljekarne Krapinsko-zagorske županija, ustanove čije su dvije ljekarničke jedinice u zakupu, zalaže se za rješavanje pitanja statusa zakupaca i povrat ljekarničkih jedinica iz zakupa u matičnu zdravstvenu ustanovu, najkasnije do 31. prosinca 2017. godine. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
15 dragica matejčić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. Podržavam prijedlog Hrvatske ljekarničke komore za riješavanje dugogodišnjeg neriješenog statusa ljekarnika privatne prakse u zakupu. Dragica Matejčić Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
16 Marija Vinković PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. Svaka nova izmjena zakona bi trebala unijeti poboljšanje u radu zdravstvenih radnika, no što reći kada kolege skoro dvadeset godina marljivo rade, a njihov trud biva Uredbama produljen na određeno vrijeme i to svako toliko Zakup nije jednostavno riješiti jer ima raznih situacija u kojima se kolege nalaze . Ali kada postoji dobra volja sve se može. Molim institucije ove države da pomognu kolegama, isto tako molim nadležno Ministarstvo zdravlja da posluša savjete struke te zajednički nađu najbolja rješenja. Marija Vinković Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
17 INGRID TOMLJANOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. Podržavam Hrvatsku ljekarničku komoru na dopuni teksta na prijedlog Nacrta Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojim bi se regulirao zakup. Također podržavam komentare Predsjednice udruge ljekarnika privatne prakse u zakupu Slavke Blaško. Upravo zbog nerješenog statusa “zakupaca” do današnjeg dana, iako je uvođenjem sustava “zakupa” bilo zamišljeno da se radi o prijelaznom razdoblju , dok se ne provede privatizacija primarne zdravstvene zaštite, magistri farmacije kojima je bilo priznato pravo na obavljanje privatne praksu “u zakupu” , nisu imali mogućnosti uređivanja prostora ljekarni na način za koji bi oni držali da je moguć i primjeren suvremenim kretanjima, nisu bili u mogućnosti otvarati zdravstvene ustanove ljekarne, realizirati grupnu praksu i sl. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
18 Ljekarna Katica Vodopija - Štorga PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. Podržavam komentar i suštinu problema Predsjednice udruge ljekarnika privatne prakse u zakupu. Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
19 Slavka Blaško PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. Podržavam prijedlog Hrvatske ljekarničke komore za riješevanje dugogodišnjeg neriješenog statusa ljekarnika privatne prakse u zakupu . U ocjeni stanja za donošenje ovih izmjena i dopuna Zakona o zdravstvenoj zaštiti stoji da su ugrožena 744 radna mjesta zdravstvenih radnika , no njihov broj je puno veći jer su ljekarnici privatne prakse u zakupu zapošljavali druge zdravstvene radnike ,prvenstveno farmaceutske tehničare ,zbog što bolje usluge prema pacijentima , te bi i oni ostali bez radnog mjesta .Sve ove godine ti zaposlenici su bili na jedan način građani drugog reda jer zbog nerijšenog statusa ljekarnika ,koji su njihovi poslodavci , i njima je bilo upitno radno mjesto te se nisu npr. usudili podizati kredite za sređivanje svoga stambenog pitanja. Ljekarnici privatne prakse u zakupu su u ovih dvadesetak godina primili na staž mnoge mlade zdravstvene djelatnike i bili im mentori ,omogućili obavljane studentske i đačke prakse ,uredno izvršavali sve svoje porezne obveze ,uplaćivali doprinose ,plaćali zakupnine , ulagali u opremu i u tekuće održavanje prostora za što bolju uslugu. Istovremeno imamo problema oko investicijskog održavanja prostora , a koje je u nadležnosti vlasnika prostora jer nema sustavne analize stanja tih prostora , prioriteta i modela ulaganja ,nesređenih gruntovnih stanja i dr. Zakupodavcu je u interesu da dobije zakupninu i da što manje investicijski ulaže ,a zakupac zbog svog statusa nije stimuliran da investicijski ulaže u prostor koji nije njegov. Rad i poslovanje od uredbe do uredbe je onemogućio dugoročno planiranje i napredovanje i stvarno je vrijeme da ova vlast ovaj status koji imaju ljekarnici privatne prakse u zakupu , kao i drugi zdravstveni djelatnici ,a koji bi se figurativno mogao nazvati "čardak ni na nebu ni na zemlji " razriješi . Slavka Blaško,mag.pharm-Predsjednica Udruge ljekarnika privatne prakse u zakupu Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
20 MERICA JURETIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. U potpunosti podržavam prijedlog Hrvatske ljekarničke komore. Merica Juretić Primljeno na znanje Primljeno na znanje.
21 Hrvatska ljekarnička komora PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Članak 2. Predlaže se sljedeće: Članak 2. Prijedlog odredbe vezane uz obavljanje privatne ljekarničke prakse na osnovi zakupa „Zdravstveni radnici koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 215. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/08., 71/10., 139/10., 22/11. i 84/11.) i članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 71/10.) mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa u prostoru koji je u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove, odnosno u prostoru s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova raspolažu temeljem valjanog dokaza o raspolaganju prostorom, a u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, i to sukladno odredbama općih propisa o zakupu poslovnog prostora, do izdavanja rješenja Ministra zdravlja kojim će utvrditi da su ispunjeni svi uvjeti za obavljanje privatne prakse . Komentar: budući će se Pravilnikom utvrditi postupak o uvjetima za odobrenje nastavka rada u privatnoj praksi , zdravstveni radnik iz ovog članka do izdavanja rješenja Ministra zdravlja kojim će utvrditi da su ispunjeni svi uvjeti za obavljanje privatne prakse , ima status nositelja privatne prakse na osnovi zakupa. Zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka mogu zdravstvenu djelatnost nastaviti obavljati u privatnoj praksi na osnovi zakupa u prostoru koji nije u vlasništvu doma zdravlja ili ljekarničke zdravstvene ustanove, odnosno s kojim dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova ne raspolažu temeljem valjanog dokaza o pravu raspolaganja prostorom, a za koji zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka raspolažu valjanim dokazom o vlasništvu ili o raspolaganju prostorom u kojem su obavljali tu djelatnost do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, i to sukladno odredbama općih propisa o zakupu poslovnog prostora, do izdavanja rješenja Ministra zdravlja kojim će utvrditi da su ispunjeni svi uvjeti za obavljanje privatne prakse . Komentar: isti kao i za stavak 1 Ministar rješenjem utvrđuje da su ispunjeni svi uvjeti za obavljanje privatne prakse iz članka 148. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, odnosno posebnog zakona kojim su propisani uvjeti za obavljanje ljekarničke djelatnosti. U slučaju da prostor iz stavka 1. i 2. ovog članka ne udovoljava uvjetima za obavljanje djelatnosti sukladno odredbama Pravilnika o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti i u slučaju kada dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova ne želi zaključiti ugovor o zakupu poslovnog prostora kojega je vlasnik sa zdravstvenim radnikom iz stavka 1 ovog članka , ministar će izdati rješenje o početku rada na novoj lokaciji, koju će predložiti zdravstveni radnik iz stavka 1 i 2 ovoga članka uz dokaz o raspolaganju prostorom na novoj lokaciji. Komentar: podržava se prijedlog da se omogući preseljenje ljekarne u slučaju da postojeći prostor ne udovoljava propisima iz Pravilnika o minimalnim uvjetima. Činjenica je i da neke ljekarne nemaju odgovarajuće prostore, za obavljanje ljekarničke djelatnosti. Ujedno se predlaže i rješenje za slučaj kad zdravstveni radnik u zakupu ne bi mogao ishoditi dokaz o raspolaganju prostorom , koji mu je nužan za nastavak rada u privatnoj praksi. Radi se o slučaju kad dom zdravlja ili ljekarnička zdravstvena ustanova iz bilo kojeg razloga ne bi željela zdravstvenom radniku dati u zakup prostor kojega je vlasnik. Na taj bi način zdravstveni radnik bio onemogućen u ostvarivanju svog prava za nastavak rada u privatnoj praksi. Smatra se da zbog poštivanja vladavine prava , treba voditi računa o pravnoj sigurnosti i stečenim pravima zdravstvenih radnika koji su morali pred skoro dvadesetak godina započeti rad u privatnoj praksi u zakupu, pod prijetnjom otkaza. Zdravstvenim radnicima koji obavljaju privatnu praksu na osnovi zakupa iz članka 215. Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 150/2008, 71/2010, 139/2010, 22/2011 i 84/2011) i članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 71/2010) prestaje rad u privatnoj praksi zakupom najkasnije 31. prosinca 2017. godine.“ Komentar: smatra se da je datum 31.12.2017.g. predviđen kao datum kada će se završiti cjelokupan postupak kojim će se omogućiti nastavka rada zdravstvenih radnika u statusu nositelja privatne prakse (bez dodatka „u zakupu“) Ako zdravstveni radnici iz stavka 1.i 2. ovoga članka do 31. prosinca 2017. ne nastave obavljati zdravstvenu djelatnost u privatnoj praksi sukladno odredbama općih propisa o zakupu poslovnog prostora, ordinacija u mreži javne zdravstvene službe, odnosno ljekarna vraća se u sastav doma zdravlja, odnosno ljekarničke zdravstvene ustanove. Dom zdravlja, odnosno ljekarnička zdravstvena ustanova može nastaviti obavljati zdravstvenu djelatnost u prostoru iz stavka 6. ovoga članka na temelju novog rješenja Ministra zdravlja kojim će se utvrditi da su ispunjeni svi uvjeti propisani Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, odnosno posebnim zakonom kojim su utvrđeni propisani uvjeti za obavljanje ljekarničke djelatnosti kao i minimalni uvjeti utvrđeni Pravilnikom o minimalnim uvjetima u pogledu prostora , radnika i medicinsko tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Komentar: predlaže se jasno utvrditi iste uvjete za dom zdravlja odnosno ljekarničku zdravstvenu ustanovu , koje mora dokazati i zdravstveni radnik, a da bi mogao nastaviti rad u privatnoj praksi Ako zdravstvenom radniku iz stavka 1. i 2. ovoga članka, odnosno svim zdravstvenim radnicima u jedinici zakupa, prestane pravo na obavljanje privatne prakse sukladno članku 158. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ugovori o radu zdravstvenih radnika u timu zakupca doma zdravlja, odnosno ljekarničke zdravstvene ustanove prenose se na dom zdravlja, odnosno ljekarničku zdravstvenu ustanovu kao prethodnog poslodavca radnika u timu zakupca. Komentar:podržava se predloženo rješenje poglavito zbog radnika, budući su poznati slučajevi u praksi da se nisu željeli preuzeti radnici koji su radili kod zdravstvenog radnika koji je imao status privatne prakse u zakupu, kad mu je ta praksa prestala U slučaju prestanka rada svih zdravstvenih radnika iz stavka 1i 2.ovoga članka koji obavljaju djelatnost u jednoj jedinici zakupa sukladno članku 158. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, prostor i oprema, a kod ljekarni i lijekovi i medicinski proizvodi u količini koja odgovara potrebnim zalihama ljekarne za mjesec dana, vodeći računa o godišnjem prometu kojeg je ljekarna ostvarila u godini koja prethodi godini u kojoj prestaje privatna praksa u zakupu, vraćaju se odnosno prodaju , domu zdravlja odnosno ljekarničkoj zdravstvenoj ustanovi. Komentar: lijekovi se mogu samo prodati, a ne vratiti ,kao i oprema ako je u vlasništvu zakupca Pravilnik o uvjetima za odobrenje nastavka rada u privatnoj praksi zdravstvenog radnika iz stavka 1. i 2. ovoga članka, uvjetima i načinu povrata prostora, opreme i prodaje zaliha u dom zdravlja, odnosno ljekarničku zdravstvenu ustanovu, te o prenošenju ugovora o radu zdravstvenih radnika iz stavka 8. ovoga članka donosi ministar u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu izmjena i dopuna ovog Zakona.“ Komentar: (s obzirom na prijedlog teksta još jednog stavka, usklađen je tekst), kao i tekst vezano uz činjenicu da se zalihe prodaju, a ne vraćaju . Posebno se ukazuje na potrebu da rok za donošenje Pravilnika teče od dana stupanja na snagu ove izmjene Zakona. Očekuje se da se Ministar zdravlja Pravilnik donese do 30.09.2016., da bi se cjelokupni proces završio do 31.12.2017 “ Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
22 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) Ob r a z l o ž e n j e, Uz članak 1. Predložena dopuna članka 42. Zakona nije potrebna, jer su intencije iz njene primjene obuhvaćene postojećim ugovorima o koncesiji, što proizlazi iz teksta: „Koncesionar prihvaća obvezu provoditi i druge mjere zdravstvene zaštite iz svoje djelatnosti, prema programima koncedenta“ (sadržaj norme je po prilici sličan navedenom tekstu). Ovakav pristup ovoj pravnoj stvari jača ulogu županije – koncedenta u odnosima prema koncesionaru i provođenju primarne razine zdravstvene zaštite uopće. U provedbi, programi koncedenta realizirati će se odgovarajućim /prejudiciranim aktivnostima prema sadržaju programa od strane ravnatelja doma zdravlja, pozivom na odredbe članka 77. Zakona (citat: „DZ na svom području također koordinira i ugovara provođenje dijela mjera zz koje provode nositelji zdravstvene djelatnosti, uključujući grupne privatne prakse i privatne zdravstvene radnike koji obavljaju javnu zdravstvenu službu na osnovu koncesije“). Ako se opisane mjere realiziraju aktivnostima koncedenta, naglašava se i njegova odgovornost u provođenju svih potrebnih mjera primarne razine zz u općinama/gradovima na području županije, pa i u materijalnom smislu, kako to propisuje članak 9. i 14. Zakona (načelo nadstandarda/standard). Ako devalviramo ulogu/značaj županije u odnosima provoditelj zz i županija/koncedent, neovlašteno provodimo centralizaciju, umjesto decentralizaciju primarne razine zz prema intencijama iz članka 135 Ustava RH i članka 19. i 19. a. Zakona o jedinicama lokalne i područne/regionalne samouprave. Mora se naglasiti materijalna obveza koncedenta, prema subjektima provođenja zdravstvene zaštite u njegovom vlasništvu, pa na taj način rasteretiti pritisak na fond obveznog zo, odnosno, za zdravstvene subjekte u njihovom vlasništvu utvrditi još jedan/dodatni izvor financiranja. Za primarnu razinu zdravstvene zaštite, mora se utvrditi materijalna obveza općina/gradova za sve oblike NADSTANDARDA – veći opseg/vrsta usluga u odnosu na vrstu/broj koje osigurava obvezno zo, te razliku sredstava do visine procijenjenog optimuma, u odnosu na sredstva, koja kao svoj STANDARD osigurava obvezno zo (izračun vrijednosti rada tima primarne razine zz, prema metodologiji izračuna u R Sloveniji, svodeći dobiveni iznos na razliku vrijednosti BDP/stanovnik RH/R Slovenije, dobiju se iznosi koji su i do 80 % veći od iznosa koje osigurava HZZO. Ta razlika, iskazuje se kao nadstandard u korist subjekata primarne razine zz, koji bi subjektima provođenja morale osigurati općine/gradovi, temeljem članka 9. i 14. Zakona – identičan model modelu provođenja zz Kraljevine Norveške). Koristimo mogućnost predložiti dopunu članka 42. Zakona, u smislu, da se u istom članku 42. stavku 2., u podstavku 9., na kraju rečenice, nakon riječi „osiguranja“ utvrdi novi tekst i to kako slijedi: „razmjerno sredstvima koje ostvari iz razmjene rada sa HZZO-om u odnosu na optimalna sredstva za standardni broj osiguranika na skrbi, a razliku, na teret koncedenta“. Time bi cjelovita norma stavka 9. članka 42 Zakona glasila kako slijedi: „ odredbu o obvezi koncesionara da se će prilikom određivanja plaća zdravstvenom radniku u svom timu usklađivati obračun plaća s odredbama kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, razmjerno sredstvima koje ostvari iz razmjene rada sa HZZO-om u odnosu na optimalna sredstva za standardni broj osiguranika na skrbi a razliku, na teret koncedenta“. Obrazloženje: Ova dopuna počiva na financijsko-poreznom načelu „međuzavisnosti troškova i prihoda“, a proizlazi i iz primjene članka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, NN, 88/13.koji propisuje zaštitu prava radnika javnih službi na plaću bez umanjenja (jamstvo Države) na teret državnog proračuna, ako iznos troškova za plaće i druga materijalna prava ostvarenih iz sredstava zdravstvenog osiguranja premašuje iznos veći od 50 % u ukupnom prihodu. Također predlažemo da se u članku 42., stavku 2., nakon podstavka 10. utvrde novi podstavci 11. i 12. u tekstu kako slijedi: (11) „Odredbu o broju danih koncesija za djelatnosti koncesionara, ako se koncesija daje zdravstvenoj ustanovi. (12) Odredbu o mogućnosti promjene statusa koncesionara, kada svoj status koncesionara fizičke osobe, mijenja, za istu djelatnost, u status zdravstvene ustanove, koje je on osnivač.“. Obrazloženje: Ako se koncesija daje/može dati i zdravstvenoj ustanovi, npr. ustanovi za zdravstvenu skrb iz članka 81. Zakona, onda se može u ugovoru o koncesiji naglasiti i ta/takva mogućnost, kako je propisano i Zakonom o koncesijama. Ova odredba bila bi u svezi sa prijedlogom za slijedeću dopunu istog članka 42. Zakona, prema podstavku 12. Promjena statusa iz nositelja djelatnosti fizičke osobe zdravstvenog radnika privatne prakse u status pravne osobe – ustanove za zdravstvenu skrb - moguća je, ako se ne mijenja predmet djelatnosti za koju se daje koncesija. Kao i za svaku danu koncesiju, nakon odluke župana/gradonačelnika grada Zagreba za takvu promjenu, ministar daje svoju suglasnost. Postupak davanja suglasnosti, bio bi predmet razrade u podzakonskom atu. Predlaže se također dopuna članka 42. Zakona, u smislu da se nakon stavka 2. utvrdi novi stavak 3., u tekstu, kako slijedi: „Ako zdravstveni radnik privatne prakse ili zdravstvena ustanova zatraži od koncedenta koncesiju (koncesija po zahtjevu), koncedent će za popunu Mreže javne zdravstvene službe na svom području nadležnosti, razmatrati zahtjev, ako su ispunjeni slijedeći uvjeti: 1. da je subjekt u statusu zdravstvenog radnika privatne prakse ili zdravstvene ustanove, 2. da je Mreža javne zdravstvene službe na području nadležnosti koncedenta nepopunjena/tražena djelatnost i 3. da je za svoju odluku dobio prethodnu suglasnost ministra zdravlja“. Obrazloženje: Primjena pravnog instituta davanja koncesije po zahtjevu, moglo bi se reći, prvenstveno je primjenjiva za djelatnost zdravstva, zbog prirode te djelatnosti, koja se obavlja kao javna služba i za koju se mora osigurati kontinuitet pružanja, jednaka dostupnost svima i jednakosti svih u korištenju zdravstvene zaštite (načela iz članka 11. Zakona o zz). Zbog toga, ako se Nacrtom Zakona o koncesijama (rasprava u tijeku) i za područje zdravstva reguliraju pravna pravila davanja koncesije, onda ta pravila moraju biti utvrđena samo za tu djelatnost, bez općih pravila za druge gospodarske subjekte. Umjesto da se norma poziva na poseban propis, mora se naglasiti točno određeni članak/članci iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti (zato se predlaže dopuna, kako je navedeno u ovim primjedbama/prijedlogu). Nacrt Zakona o koncesiji propisuje i sadržaj ugovora o koncesiji, što je nepotrebno, pogotovo za djelatnost zdravstva, kada članak 42. Zakona o zdravstvenoj zaštiti detaljno razrađuje sadržaj ugovora (pogotovo uvažavajući ove prijedloge). Da je tako postupano prije, mi ne bi imali problema kako osigurati provedbu načela zdravstvene zaštite u ruralnim područjima, kada dođe do naprasnog prestanka koncesije (smrt koncesionara, umirovljenje i...). U svezi s tim, ističemo primjer, kada je traženo mišljenje od Ministarstva zdravlja glede mogućnosti davanja koncesije po zahtjevu iz članka 39. važećeg Zakona odnosno članka 34. Nacrta Zakona, Ministarstvo zdravlja nije odgovorilo ili je odgovorilo da to ne omogućava Zakon o koncesijama, jer je Zakon uz specifičnosti za zdravstveni subjekt, propisivao i druge uvjete za klasične gospodarske subjekte, koji nisu bili primjenjivani za zdravstveni subjekt/djelatnost. Kada se tražilo mišljenje Ministarstva financija, glede primjene istog članka 39. važećeg Zakona o koncesijama, ono je odgovorilo: „Pitajte Ministarstvo zdravlja“? Po zahtjevu, koncesija bi se mogla prenositi u slučaju statusnih promjena koncesionara, npr. iz statusa privatnika u status nositelja djelatnosti zdravstvene ustanove, kada se ne mijenja priroda i opseg djelatnosti iz koncesije (jedino bitno, jer na tom principu počiva Mreža JZS). Na taj način, ne bi bilo pravne zapreke za promjenu koncesionara iz fizičke u pravnu osobu, u kojoj bi fizička osoba koncesionar bila osnivač/vlasnik zdravstvene ustanove (ne bi značilo bitnu povredu ugovora o koncesiji). Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
23 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) Ob r a z l o ž e n j e, Uz članak 2. Umjesto članka 2., koji postaje članak 6., predlažemo novi članak 2. u tekstu, kako slijedi: „Mijenja se članak 78. stavak 2. Zakona, odnosno, prema izmjeni i dopuni istog članka, iz članka 24. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona, NN, 124/13. tako, da se stavak 2. b r i š e. Rezimirajući rečeno, cjeloviti tekst članka 78. glasio bi, kako slijedi: „Dom zdravlja u svom sastavu ima obiteljsku (opću) medicinu, stomatološku zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu zaštitu žena, zdravstvenu zaštitu predškolske djece, medicinu rada, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, sanitetski prijevoz, ljekarničku djelatnost, patronažnu zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu njegu i palijativnu skrb bolesnika. Dom zdravlja mora osigurati provođenje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka ako obavljanje tih djelatnosti sukladno mreži javne zdravstvene službe nije drukčije organizirano. Dom zdravlja može ustrojiti i dispanzerske djelatnosti prema potrebama stanovnika na području doma zdravlja. U okviru dispanzerske djelatnosti iz stavka 3. ovoga članka provode se sveobuhvatne mjere zdravstvene zaštite u zajednici koje uključuju prevenciju, liječenje, socijalno-medicinsku skrb te skrb za specifične potrebe pružanja zdravstvene zaštite stanovnika na određenom području. Dom zdravlja može organizirati radne jedinice za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. i 3. ovoga članka, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe. Dom zdravlja može organizirati, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe, radne jedinice za obavljanje pojedinih specijalističkih djelatnosti, ako to zahtijevaju posebne potrebe s obzirom na zdravstveno stanje stanovništva i kada bi pružanje zdravstvene zaštite u poliklinici ili bolnici otežavalo provođenje te zaštite. Dom zdravlja mora organizirati provođenje kućnih posjeta. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na područjima sa specifičnim potrebama pružanja zdravstvene zaštite stanovništvu, u skladu s mrežom javne zdravstvene službe u domu zdravlja mogu se organizirati i rodilište te stacionar za dijagnostiku i liječenje.“ Obrazloženje: Tekst norme koja se predlaže za brisanje glasi: „Dom zdravlja obvezan je uz odluku osnivača da po prestanku koncesije i privatne prakse u svakoj odobrenoj djelatnosti iz stavka 1. ovog članka ima najmanje 30 % ordinacija“. Ova odredba Zakona, prema koncepciji bivše Vlade, zaustavila je proces privatizacije/koncesioniranja primarne razine zz, sa svim negativnim reperkusijama (DZ, umjesto da odumru kroz svoju funkciju, nakon početka privatizacije 1997.g. , ponovno su počeli „bujati“ brojem zaposlenih i ukupnim troškovima, što rezultira, da su ti troškovi i do 3 puta veći od troškova, ako se zdravstvena zaštita istog opsega obavlja sustavom koncesije. Drugo, što je efikasnost tako organiziranog rada manja od efikasnosti koju provodi koncesionar – dokaz: izvještaj HZZO-a o efikasnosti koncesionara u primarnoj razini zz, mjereno efikasnošću rada DZ. Treće, što se objekti DZ moraju prenamijeniti u stacionare za palijativnu skrb, ako se želi izvršiti reforma zdravstvenog sustava – npr. Mađarska na 1 milijun stanovnika ia 20 ustanova takvog tipa, a RH 1, dok je istovremeno 680 bolničkih/kliničkih kreveta zauzeto ležanjem bolesnika u terminalnoj fazi bolesti, za što se troši cca 400 milijuna kn/godinu, umjesto 10 % tog iznosa, dalje , dok se istovremeno svake godine bilježi gubitak u poslovanju stacionarnih ustanova do 2,5 milijarde kn i dok nam istovremeno, populacija postaje sve starija, pa, zdravstvenu zaštitu koriste umirovljenici u troškovnom smislu, ukupno 50 % ukupnih troškova za zz, dok su u strukturi stanovništva zastupljeni sa 25 %, dalje, dok su troškovi za djelatnost opće/obiteljske medicine u RH, u odnosu na bolničku zdravstvenu zaštitu zastupljeni u omjeru 1 : 8, tj. da liječenje sa jednom te istom dijagnozom u općoj obiteljskoj medicini košta indeks 100, a u bolnici/klinici 8 puta više ……?). Postupanje po ovom prijedlogu u direktnoj je svezi sa prijedlozima vezanim za izmjenu i dopunu članka 42. Zakona – prijedlozi vezani za ugovor o koncesiji, davanje koncesije po zahtjevu i…. Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
24 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) Ob r a z l o ž e n j e, Uz članak 3. Umjesto članka 3. Zakona koji postaje članak 7. konačnog prijedloga Zakona, predlaže se utvrditi novi članak 4. u tekstu, kako slijedi: „U članku 84. Zakona stavak 4. briše se.“ Obrazloženje: Predlažemo u članku 84. Zakona brisati stavak 4., koji glasi: „Poliklinika mora za svaku svoju djelatnost zapošljavati u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, najmanje 1 doktora medicine, odnosno dentalne medicine, specijalista odgovarajuće grane specijalnosti, ovisno o djelatnostima poliklinike“. Organizacija rada svakog pravnog subjekta u nadležnosti je osnivača. Nametati Zakonom takvu organizaciju je neustavno. Rad i organizacija rada subjekta ulazi u sferu radnih odnosa. Mjerila za provedbu Zakona vezano za tip takve zdravstvene ustanove, propisuju se podzakonskim propisom. Podzakonski propis utvrđuje mjerila vezano za vrstu i opseg rada, kao orijentir, koju vrstu i koliko radnika, prema očekivanom opsegu rada treba imati zdravstveni subjekt. Koja vrsta radnika/struka nije sporna, jer Zakon, u svom članku 124. daje definiciju zdravstvenog radnika, koji uz zdravstvene suradnike iz članka 129. istog Zakona mogu obavljati poslove zdravstvene zaštite. U praksi se dešavaju sukobi, kada inspektori inzistiraju, da poliklinika, koja započinje sa radom, bez definiranog tržišta, mora opteretiti sebe u troškovnom smislu sa najmanje 1 specijalistom/djelatnost a k tome traže i punog radno vrijeme, dok prihodi osnovane zdravstvene ustanove, prema uvjetima tržišta, ne osiguravaju pokriće takvih prejudiciranih troškova. (analogija sa ZU, koju osniva Država/županija i za koju osigurava sredstva u proračunu, bez utjecaja tržišta?). Ovakav pristup, kao što je navedeno, je neustavana, suprotan je vlasničkim i poduzetničkim slobodama iz članka 48. i 49. Ustava RH, iako su poduzetničke slobode u apsolutnom smislu za subjekte privatnog zdravstva ograničene, jer obavljaju djelatnost za potrebe javne službe, pa zakonodavac ima ustavnu ovlast, u određenim situacijama ograničiti te/takve poduzetničke slobode iz članka 49. Ustava RH. Situaciju potencira u negativnom smislu i činjenica da na tržištu rada nema nezaposlenih dr. med./med. dent. specijalista. Drugi mogući oblici rada prema Zakonu o radu, zbog krutosti izvršne vlasti u području zdravstva su neprimjenjivi?? Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
25 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) Ob r a z l o ž e n j e, Uz članak 4. Predlaže se također, da se umjesto članka 4. prijedloga Zakona, koji postaje članak 8., utvrdi novi članak 5. u tekstu, kako slijedi: „U članku 150. stavak 2. Zakona, kako je utvrđeno člankom 40. Zakona o izmjenama i dopunama tog članka Zakona, NN, 82./13., nakon riječ „osobno“ , briše se točka, a nastavno utvrđuje tekst kako slijedi: ili u radnom odnosu sa kolegom iste struke“. U istom članku 150. Zakona, prema izmjeni i dopuni iz članka 40. Zakona, NN, 82/13., stavak 5. i 6. Zakona brišu se.“ Rezimirajući rečeno, članak 150. Zakona, prema izmjeni i dopuni iz članka 40. Zakona …, NN, 126/13. glasio bi: „Zdravstveni radnici iz članka 145. ovoga Zakona mogu imati samo jednu ordinaciju, ljekarnu ili medicinsko-biokemijski laboratorij, a zdravstveni radnici iz članka 147. ovoga Zakona samo jednu privatnu praksu u svojoj struci. Zdravstveni radnici iz stavka 1. ovoga članka obavljaju poslove privatne prakse osobno, ili u radnom odnosu sa kolegom iste struke. U istoj ordinaciji, ljekarni, odnosno medicinsko-biokemijskom laboratoriju mogu obavljati privatnu praksu dva tima zdravstvenih radnika iste struke u smjenskom radu. Zdravstveni radnici iz članka 145. ovoga Zakona mogu obavljati privatnu praksu u timu s jednim ili više zdravstvenih radnika srednje stručne spreme ili prvostupnika. Obrazloženje: Ozakonjena dopuna Zakona 2013.g., bila je atak na slobodu rada i potrebe rada nositelja djelatnosti privatne prakse, kada on organizira ili treba organizirati rad zbog svoje zamjene – bolovanje, rodiljni, roditeljski dopust – specijalizacija – svi oblici stručnog usavršavanja i …, za koje se zasniva radni odnos na određeno vrijeme, prema propisima radnog prava, onemogućeno je takvom odredbom Zakona o zz. Riječ „atak“ , makar zvuči grubo, ocrtava i traženje alibija za drugačije pravno rješenje, ali samo u slučaju za potrebe turizma?? Riječi „osobno“ dano je pogrešno značenje, riječi, koja je imala svoju uporabu u Zakonu o udruženom radu iz 1976.g. , kada se htjelo definirati rad privatnika, kao rad „osobe, koja sredstvima rada u svom vlasništvu obavlja registriranu djelatnost“. Mogućnost organiziranja rada prema potrebama i zahtjevima tržišta, predlagatelj takve norme u članak 150. Zakona koristio je kako bi ograničio rad nositelja djelatnosti samo na/za sebe, bez mogućnosti korištenja rada jednog ili više kolega iste struke/djelatnosti. Gledajući na taj problem od 1993.g., prije donošenja prvog Zakona o zz u RH, vođene su takve/iste rasprave, koje su na kraju, uz isto/slično obrazloženje Udruge urodile, da takva ograničavajuća norma nije ugrađena u tekst Zakona. Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
26 HUUGO Hrvatska udruga ugovornih ordinacija PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENI I DOPUNI ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU ODNOSNO DOPUNJUJU Ispred HUKPZZ predlažem: Predlažemo u članku 84. Zakona brisati stavak 4., koji glasi: „Poliklinika mora za svaku svoju djelatnost zapošljavati u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, najmanje 1 doktora medicine, odnosno dentalne medicine, specijalista odgovarajuće grane specijalnosti, ovisno o djelatnostima poliklinike“. Obrazloženje: Organizacija rada svakog pravnog subjekta u nadležnosti je osnivača. Nametati Zakonom takvu organizaciju je neustavno. Rad i organizacija rada subjekta ulazi u sferu radnih odnosa. Mjerila za provedbu Zakona vezano za tip takve zdravstvene ustanove, propisuju se podzakonskim propisom. Podzakonski propis utvrđuje mjerila vezano za vrstu i opseg rada, kao orijentir, koju vrstu i koliko radnika treba, prema očekivanom opsegu rada imati zdravstveni subjekt. Koja vrsta radnika/struka nije sporna, jer Zakon, u svom članku 124. daje definiciju zdravstvenog radnika, koji uz zdravstvene suradnike iz članka 129. istog Zakona mogu obavljati poslove zdravstvene zaštite. U praksi se dešavaju sukobi, kada inspektori inzistiraju, da poliklinika, koja započinje sa radom, bez definiranog tržišta, mora opteretiti sebe u troškovnom smislu sa najmanje 1 specijalistom/djelatnost a k tome traže i punog radno vrijeme, a prihodi/tržište ne osiguravaju pokriće takvih prejudiciranih troškova. Situaciju potencira u negativnom smislu i činjenica da na tržištu rada nema nezaposlenih dr. med./med. dent. specijalista. Drugi mogući oblici rada prema Zakonu o radu, zbog krutosti izvršne vlasti u području zdravstva su neprimjenjivi?? Članci 3., 4. i 5. prijedloga Zakona, bili bi članci 7. , 8. i 9. Primljeno na znanje Prijedlozi nisu predmet ovih izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti.