Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama Zakona o pružanju usluga u turizmu, s Konačnim prijedlogom zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 MIRNA MATIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Zakon mora osigurati vođenje na zaštićenim kulturnim lokalitetima (pogotovo UNESCO) samo uz položen stručni ispit kako bi se spriječila pogrešna interpretacija. Više puta sam čula strane vodiče kako pogrešno interprrtiraju lokalne priče. Nije jasno određeno značenje privremeno i povremeno. Kako će se računati i kontrolirati to privremeno i povremeno? Nužno je poznavanje hrvatskoga jezika kako bi vođenje bilo kvalitetno i sigurno. Kako netko tko ne poznaje jezik, svaku ulicu i trg naših gradova može jamčiti da će predstaviti našu zemlju onako kako bi je predstavili lokalni vodiči? I tko će to i kako uopće kontrolirati? Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat.
2 MARIJANA JOKA RESTOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Poštovani, od izuzetne je važnosti da se liberalizacija Zakona ne odvija na štetu najvrijednijeg što imamo a to su zaštičeni UNESCO lokaliteti. Smatram kako nije moguće da netko tko ne boravi na određenom području na odgovarajuć način prezentira kulturu lokalne zajednice, a upravo je kultura jedna od ključnih sastavnica UNESCO lokaliteta. Bez lokalnog vodiča koji ujedno predstavlja i domaćina, cijelo iskustvo boravka se svodi na nabrajanje godina i puko iznošenje informacija. Potrebno je svakako da vodič ima položen ispit jer u suprotnom ne možemo očekivati da će iznesene informacije biti točne, ili barem iz provjerenih izvora jer su na internetu dostupne nerijetko nepotpune i netočne informacije. Lokalni vodič je gostu od višestruke koristi jer mu može dati praktične savjete i smjernice, što znači puno više od samog iznošenja povijesnih i geografskih činjenica. Lokalni vodič je također važan i za svoju zajednicu jer će promovirati lokalne obrtnike i način života. Smatram također da je poznavanje hrvatskog jezika (B2) nužno radi sigurnosti i kvalitetne komunikacije sa lokalnom zajednicom. Ukoliko ne pokažemo visoku razinu poštivanja vlastitog identiteta, kulture, običaja i načina života, ne možemo očekivati da ih razumiju i poštuju naši gosti. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije.
3 IVAN ČEPIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Poštovani, u nastavku dostavljam konkretne primjedbe i prijedloge vezane uz nacrt izmjena i dopuna Zakona o pružanju usluga u turizmu, s naglaskom na regulaciju rada turističkih vodiča. Smatram da je nužno osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti u obavljanju ove djelatnosti te ravnopravne uvjete za sve dionike na tržištu. Primjedbe i prijedlozi: Poznavanje hrvatskog jezika Predlažem da se kao obvezan uvjet za sve turističke vodiče, a osobito kao temelj za priznavanje stranih kvalifikacija, propiše minimalna razina B2 znanja hrvatskog jezika, sukladno Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike. Trenutno neodređena formulacija "u dostatnoj mjeri" otvara prostor za zloupotrebu i neujednačenu primjenu. Deficitarni jezici Smatram da se dopuštenja za vođenje na temelju stranih kvalifikacija trebaju ograničiti isključivo na jezike koji su verificirani kao deficitarni na hrvatskom tržištu. Vjerodostojnost kvalifikacija Kvalifikacije za turističke vodiče trebaju se priznavati isključivo na temelju službenih isprava obrazovnih ili drugih nadležnih institucija, a ne temeljem izjava ili potvrda trgovačkih društava, agencija ili drugih pravnih subjekata. Napominjem da u nekim državama ne postoji formalni sustav obrazovanja vodiča, te agencije izdaju potvrde temeljem iskustva, što ne osigurava jednak standard. Kontinuitet boravka u RH Predlažem uvođenje obveze dokaza o kontinuiranom boravku u Republici Hrvatskoj, u trajanju od najmanje 6 mjeseci, kao kriterij za dokazivanje poznavanja lokalne kulture, običaja i jezika. Definiranje pojmova "povremeno" i "privremeno" Potrebno je precizno definirati pojmove "povremeno" i "privremeno" kada je riječ o pružanju usluga turističkog vođenja kako bi se spriječila njihova proizvoljna interpretacija. Način priznavanja kvalifikacija Tražim jasno definiranje postupka priznavanja kvalifikacija – uključujući kriterije poput trajanja edukacije (satnica), sadržaja programa, kao i obveznog poznavanja hrvatske povijesti, kulture i zakonodavstva. Zaključno, uvjeren sam da bi uvažavanje navedenih prijedloga doprinijelo očuvanju profesionalnih standarda u sektoru te osiguralo kvalitetnu uslugu za sve posjetitelje Republike Hrvatske. S poštovanjem, Ivan Čepić +385 98 917 6652 Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodno navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga.
4 MAGDA BARIŠIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Predložene izmjene Zakona ne štite ono najvrjednije što imamo, našu kulturnu i UNESCO baštinu. Posebno zabrinjava što se za te lokalitete ne traži nikakva dodatna provjera znanja vodiča. Turisti ne dolaze gledati samo kamenje, nego čuti priču i osjetiti duh mjesta, a to im može prenijeti samo netko tko ovdje živi, poznaje običaje, jezik i priče koje ne pišu na internetu. Bez stručnih i licenciranih vodiča riskiramo površne informacije, slabiju kvalitetu doživljaja i gubitak reputacije Hrvatske kao autentične kulturne destinacije. Pozivam da se UNESCO lokaliteti posebno zaštite, da se uvedu jasni uvjeti za sve strane vodiče i osigura inspekcijski nadzor. Bez jasnih pravila i stručnosti, gubimo ono što nas čini posebnima. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama.
5 IRENA KUAČ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ne slažem se s predloženim modelom liberalizacije tržišta vodičkih usluga koji omogućuje povremeno i privremeno pružanje usluge turističkog vodiča u Hrvatskoj bez poznavanja hrvatskog jezika i bez načela reciprociteta. U većini zemalja članica OECD-a i EU, zanimanje turističkog vodiča je regulirano i pristup stranih vodiča je strogo uvjetovan: Turska: strani vodiči mogu voditi samo ako polože ispit i znaju turski jezik. Vođenje bez dozvole je strogo kažnjivo. Grčka: vodič mora završiti školu pod nadzorom Ministarstva turizma i govoriti grčki. Strancima se dozvoljava rad privremeno, samo ako nedostaje vodiča za određeni jezik. Japan: vodiči moraju položiti državni ispit, dokazati znanje japanskog jezika, i registrirati se. Kazne za neregistrirane vodiče dosežu i 3.500 eura. U tom kontekstu, zašto bi Hrvatska išla suprotnim smjerom i omogućila liberalizaciju bez jezičnih i stručnih uvjeta? Predlažem: 1. Uvođenje obveze poznavanja hrvatskog jezika na minimalno B2 razini za strane vodiče, neovisno o jeziku grupe; 2. Svjesna sam obveze poštivanja međunarodnih ugovora, međutim u okviru međunarodnog prava predlažem uvođenje načela reciprociteta – priznavanje zahtjeva na pravo na vođenje u Hrvatskoj na 1 g isključivo za državljane zemalja koje omogućuju jednak tretman hrvatskim vodičima; 3. Povećanje kazni za strance koji pružaju usluge bez ispunjenih uvjeta, u skladu s primjerima kao što je Japan; 4. Nadalje, kako će se vrednovati stručnost iz zemalja koje su potpuno deregulirale zanimanje (npr. Češka)? Ako neka zemlja nema ni licencu ni ispit, što točno Hrvatska priznaje? Gdje je tu logika? Je li ""deregulirani neregulirani vodič"" jednak domaćem vodiču koji je polagao stručni ispit i poznaje zakonodavstvo, jezik i kulturnu baštinu? Neprihvatljivo je stavljati hrvatske vodiče u neravnopravan položaj, dok mnoge zemlje i dalje štite vlastita tržišta kroz jezične, stručne i zakonske barijere. Hrvatski vodiči nisu manje vrijedni – niti bi ih zakon trebao tako tretirati. Nadalje, rad inspekcija mora biti učinkovitiji jer se s terena dobija dojam kako se zaustavljaju isključivo hrvatski turistički vodiči s plavom licencom. Lokalni turistički vodiči su ambasadori svoje zemlje koji sa svojim znanjem, iskustvom i ljubavi prema svom kraju i domovini daju uslugu posjetiteljima iz cijelog svijeta kroz oči lokalnog vodiča te je nužno zaštititi vodiče! Isti ti lokalni vodiči skupo plaćaju polaganje licence za turističkog vodiča zasebno za opći dio, zasebno za svaku županiju, plaćaju poreze i davanja državi za svaki odrađeni posao dok stranci ništa od toga ne trebaju odnosno dozvoljava se siva ekonomija od koje Republika Hrvatska nema korist već štetu. Ovime se ugrožava državna blagajna kao i egzistencija mnogih koji žive isključivo od posla lokalnog vodiča. Izražavam svoje nezadovoljstvo novim odredba koji su protiv diskriminacije stranih državljana turističkih vodiča, ali za potpunu diskriminaciju licenciranih lokalnih vodiča RH. Dok je za državljane RH zakonom određeno kako za svaku pojedinu županiju moraju posebno polagati i platiti tečaj i licencu, dok bi strani kolege bi dobili mogućnost obavljanja usluga vođenja na čitavom teritoriju RH bez ikakve stručne provjere od strane nadležnih institucija, te bez poznavanja hrvatskog jezika. Kao izuzetak navode se zaštićeni lokaliteti vezani uz ""domovinski rat"". Zar je to jedini dio povijesti koji trebamo štititi od krivih, a ponekad i nedobronamjernih interpretacija stranih kolega kojima ne može biti stalo do naše domovine kao nama koji smo se tu rodili i odrastali? Pred zakonom bi svi trebali biti isti, stoga apeliram da se turističkim vodičima pruži ravnopravan tretman, te kao i licencirani vodiči RH polažu ispite i to na hrvatskom jeziku, službenom jeziku RH i EU, kao što su domaći vodiči za obavljanje usluga vođenja na određenom stranom jeziku morali pokazati zavidno znanje. Također, strani vodiči koji nisu živjeli na određenom području nisu kompetentni odgovoriti na sva pitanja gostiju. Naposljetku, zašto posjetitelj angažira usluge "" lokalnog vodiča""? Zasigurno ne kako bi mu vodič prenio informacije dostupne u literaturi, već zbog onoga što nije dostupno ni u jednom izvoru, a to je proživljen život, iskustvo, uspomene i emocija i ljubav koju gaji za svoj rodni kraj. Zato trebamo zaštiti svoje vodiče, jer je njihova interpretacija baštine slika i glas naše domovine koja se odašilje u svijet! Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat.
6 ANITA VUKOJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Smatram da je neprihvatljivo koliko se kroz ovakve prijedloge pokušava degradirati naša prošlost, sadašnjost i budućnost. Radi se o zaštićenim lokalitetima koji nisu samo prostori- to su nositelji našeg identiteta, kulturne baštine, i povijesnog pamćenja. Odluke koje se donose trebale bi biti usmjerene na edukaciju, očuvanje i poštovanje, a ne zanemarivanje i potencijalno uništavanje onoga što nas kao društvo oblikuje. Sramotno je koliko se olako pristupa zaštiti ovih prostora, kao da im se želi izbrisati svaka vrijednost u korist trenutnih interesa. Pozivam vas da sagledate širi značaj ovih lokaliteta i postupite s odgovornošću prema generacijama koje dolaze! Očuvanje prošlosti nije opcija, to je dug prema budućnosti! Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
7 MATEO NOVAKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Poštovani, u okviru javnog savjetovanja o izmjenama Zakona o pružanju usluga u turizmu, želim iznijeti svoj stav o dvije točke koje smatram iznimno važnima za zaštitu vodičke struke i kulturne baštine Hrvatske. 1. UNESCO lokalitete trebaju voditi isključivo lokalni, licencirani vodiči Smisao zaštite UNESCO lokaliteta nije samo u očuvanju fizičkog prostora, već i u načinu na koji se on interpretira posjetiteljima. Ti lokaliteti nose duboku kulturnu i povijesnu težinu, a njihovo predstavljanje zahtijeva znanje, osjetljivost i razumijevanje lokalnog konteksta. Smatram da vođenje na tim mjestima mora biti povjereno samo vodičima koji su stručno osposobljeni u Republici Hrvatskoj i koji imaju položeni stručni ispit. Strani vodiči, koliko god dobronamjerni, često nemaju lokalno znanje, kontakt sa zajednicom, niti osjećaj za povijesne i kulturne nijanse koje su ključne za kvalitetnu interpretaciju. UNESCO lokaliteti nisu prostor za površnu komercijalizaciju, već za odgovornu prezentaciju identiteta ove zemlje. Zbog toga bi zakon trebao jasno odrediti da pravo vođenja na takvim mjestima imaju isključivo lokalni vodiči s licencom. 2. Poznavanje hrvatskog jezika mora biti obvezan uvjet za svakog vodiča Vjerujem da je poznavanje hrvatskog jezika osnovni preduvjet za kvalitetno i odgovorno vođenje. Tko ovdje radi i predstavlja našu povijest, kulturu i svakodnevicu, mora moći komunicirati s lokalnim stanovništvom, razumjeti kontekst i zakonodavni okvir te biti sposoban reagirati u različitim situacijama. Bez jezika nema ni razumijevanja ni pripadnosti prostoru o kojem se govori. Hrvatski jezik nije prepreka, već nužan alat svakog vodiča koji želi ovdje profesionalno raditi. Predlažem da se zakonom propiše minimalna razina znanja hrvatskog jezika – B2 prema Zajedničkom europskom referentnom okviru. Molim da uzmete u obzir ove prijedloge. Pišem ih iz osobnog iskustva, u želji da se sačuva profesionalni integritet struke i zaštiti ono što smatram zajedničkom vrijednošću – znanje, stručnost i kulturna odgovornost. S poštovanjem, Turistički vodič iz Splita, Mateo Novaković Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije.
8 SANDRA BANDERA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA želim istaknuti nekoliko ključnih nedostataka i problema koji nisu uzeti u obzir u predloženim izmjenama. Prvo, neprihvatljivo je da se ne uvažavaju osobitosti pojedinih područja. Na primjer, u Rijeci su često situacije gdje mađarski turistički vodiči promoviraju povijest “mađarske Rijeke”, dok talijanski vodiči pričaju o “Fiume” kao dijelu otetom Italiji. To stvara zbunjenost i nerazumijevanje,  potiče revizionizam i ideje koje nisu u skladu s realnim činjenicama i trenutnim nacionalnim interesima. Takve se specifičnosti moraju sistematski uzeti u obzir pri oblikovanju pravila i komunikacije u turizmu. Drugo, problematika plaćanja poreza i financijskih obveza lokalnih turističkih vodiča  nije adekvatno adresirana. Kao turistički vodič koji radi 12 mjeseci u godini, a čiji je jedini prihod od turizma, podnosim punu financijsku odgovornost prema državi, uključujući plaćanje poreza i drugih davanja tijekom cijele godine. Međutim, predloženim mjerama smanjit ce obim posla,  što znači i manje prihode, ali obveze prema državnoj blagajni ostaju iste. Ovakav pristup može ugroziti opstojnost malih pružatelja usluga u turizmu. Stoga, kao kritika i osvrt na prijedlog izmjena, tražim da se uvažavaju: * specifičnosti i složenost povijesno-kulturnih konteksta pojedinih područja kako bi se izbjegle kontradiktorne i provokativne interpretacije turizma; * ravnomjerno vrednovanje utjecaja poreznih i financijskih obveza na lokalne turističke djelatnike, s posebnim naglaskom na one čiji su prihodi sezonski ili sniženog intenziteta, kako bi se omogućila fer i održiva fiskalna politika. Bez ovih promjena, smatram da prijedlozi nisu u potpunosti održivi niti pravični prema svima koji žive isključivo od turizma na lokalnoj razini kao i uvijek  račun će platiti građani i porezni obveznici RH a netko drugi će "ubrati vrhnje" Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Porezne obveze nisu predmet ovoga Zakona.
9 ANDREAS DUJMOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Liberalizacija bez garancija? Račun će platiti Hrvatska! Nacrt prijedloga izmjena Zakona o pružanju usluga u turizmu budi ozbiljnu zabrinutost među licenciranim turističkim vodičima. Iako su intencije usklađivanja s OECD-om i EU direktivama razumljive, način na koji se predlaže liberalizacija otvara prostor za katastrofalne dugoročne posljedice po našu struku i, što je ključno, po kvalitetu hrvatskog turističkog proizvoda. Nije svaka liberalizacija napredak. Uklanjanje obaveze prebivališta za vodiče iz zemalja izvan EGP-a, uz nedefiniran "privremeni" rad, stvara teren za nekontrolirani priljev jeftine radne snage. To direktno vodi u damping cijena i opasno urušava zarade domaćih vodiča, koji redovito plaćaju poreze, doprinose i prolaze zahtjevne edukacije. Ovo nije pravedna konkurencija, već sustavno potkopavanje profesionalnosti koje u konačnici financijski iscrpljuje i državu, uskraćujući joj značajne prihode od poreza i doprinosa koje bi licencirani domaći vodiči uplaćivali. Nadalje, bez obaveznog poznavanja hrvatskog jezika (minimalno B2), kako se to zahtijeva u mnogim europskim zemljama, otvara se Pandorina kutija pogrešnih interpretacija i plitkih prezentacija naše bogate kulturne baštine. UNESCO lokaliteti i mjesta vezana uz Domovinski rat zaslužuju interpretaciju s dubinom i autentičnošću koju mogu pružiti samo oni koji istinski razumiju povijest, kulturu i osjećaje lokalnog stanovništva. Predlažemo obavezan poseban ispit za SVE vodiče na ovim cjelinama. Želimo istaknuti i ključnu pravnu pogrešku u tumačenju liberalizacije. Dok Direktiva o uslugama (2006/123/EZ) promiče načelo zemlje porijekla za prekogranično pružanje usluga, to nije bezuvjetno. Turističko vođenje, osobito na zaštićenim kulturnim i UNESCO lokalitetima, spada u domenu usluga od općeg interesa i direktno se tiče zaštite nacionalne kulturne baštine. U takvim slučajevima, Europsko pravo dozvoljava primjenu načela zemlje odredišta (u ovom slučaju, Hrvatske). To znači da država članica može nametnuti vlastite zahtjeve pružateljima usluga koji dolaze iz drugih zemalja, a ne samo priznavati njihove matične kvalifikacije bez dodatne provjere. Zanemarivanje ovog načela ne samo da ugrožava našu struku, već i devalvira samu kulturnu baštinu predajući je u ruke onima koji je možda ne razumiju u punom kontekstu. Za državu, turistički vodiči nisu samo uslužni radnici; oni su ambasadori i ključni nositelji identiteta destinacije. Lokalni vodiči, sa svojim dubokim poznavanjem jezika, običaja, povijesti i suvremenog života, pružaju autentično iskustvo koje je temelj održivog i visokokvalitetnog turizma. Ako dopustimo da strani vodiči, bez odgovarajuće edukacije i lokalnog razumijevanja, preuzmu vođenje našom baštinom, riskiramo razvodnjavanje hrvatskog brenda na globalnom tržištu. Gubimo priliku za prenošenje specifične priče, duha mjesta i emocija koje samo lokalni poznavatelj može pružiti. To dugoročno umanjuje našu konkurentnost i pretvara turizam u masovnu, površnu djelatnost umjesto u autentično iskustvo koje turisti traže i cijene. Zaštita i osnaživanje lokalnih vodiča stoga je strateška investicija u budućnost hrvatskog turizma i očuvanje nacionalnog identiteta. Inspekcijski nadzor je ključan, a trenutne kazne su sramotno niske i ne odvraćaju od prekršaja. Ako želimo red i kvalitetu, moramo osigurati da kazne budu drastične, možda u visini prosječne bruto plaće, i da sustav nadzora funkcionira. Ne dopustimo da kratkoročna "usklađivanja" žrtvuju dugoročnu vrijednost i integritet hrvatskog turizma. Zaštitimo naše vodiče, zaštitimo našu baštinu, zaštitimo naš identitet! Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom.Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat.
10 DARIO BIOČIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ovaj prijedlog zakona je ukratko - sramotan. Turistički vodiči su ambasadori svake regije i ambasadori nacije u cjelini i rade više za promociju naše države u svijetu nego ijedan od političara. Već dugo, više od desetljeća me sram države u kojoj živim, pokušavam to sakrit ispred gostiju i prikazat našu Hrvatsku u "najljepšim bojama", ali vi se uvijek nekako potrudite da se svakim danom sve gore i gore osjećamo dok radimo posao koji volimo. Svakog dana dosegnemo neko novo dno i točno kad pomisliš da se svi zajedno kao narod ne možemo dublje srozati, vi nas uvjerite da smo još uvijek daleko od pravog dna koji je u vašim glavama. Čak nisam ni čitao cijeli prijedlog zakona jer samo prvih nekoliko članaka izaziva hitnu potrebu za prestankom čitanja jer je sve zajedno čista uvreda za zdrav razum. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretan prijedlog na odredbe Nacrta prijedloga, već općeniti komentar.
11 DARIO MIKULANDRA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA posebno ističem slijedeće: - Tražimo posebnu zaštitu kulturnih i UNESCO lokaliteta – vođenje samo uz stručni ispit na institucijama koje imaju za to ovlaštenu licencu. - jasno definiranje vođenja , licenci i koncesija za Nacionalne parkove, te propisivanje obvezne kontrole Nacionalnih parkova svih licenciranih vodiča, kako bi se izuzeli moguće zlouporabe i vođenja nacionalnih parkova od strane nelicenciranih osoba. 🔹 Jasno definiranje "privremeno i povremeno" vođenja (da se ne zloupotrebljava za stalni rad) 🔹 Obvezna registracija, licenciranje i porezni nadzor svih stranih vodiča 🔹 Isključenje vodiča iz trećih zemalja i iz OECD zemalja izvan EGP-a 🔹 Reciprocitet – ako naši vodiči ne mogu tamo, ni njihovi ne mogu ovdje 🔹 Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) 🔹 Inspekcija i visoke kazne za rad bez licence – podržavamo kaznu u iznosu 10 prosječne bruto plaće (oko 14000 €) na svim lokalitetima. Uvođenje obveze kontrole licenci od strane svih subjekata u turizmu koji prodaju karte (recepcije katedrala, NP-ova, parkova...). uvođenje kazne za subjekte kod kojih se nađe vodič koji nema licencu a obavlja posao vođenja. 🔹 Podržavamo inicijativu za oznake/licence za strane vodiče kao obvezu uz znanje hrv jezika 🔹 Posebnu licencu za vođenje UNESCO ovih lokaliteta. mogućnost uvođenja strogih koncesija za vođenje istih uz konstantno provjeravanje licence , da vi se spriječilo pogrešno i netočno prezentiranje UNESCO lokaliteta (tim vodičima je najveći domet Wikipedija) - Uvođenje obveze stalnog unapređenja vodiča kroz sudjelovanje na stručnim seminarima, vlastitih tematskih tura i rada na unapređenju vlastitog znanja (lično kao kod liječnika) - i na kraju najvažnije: smatram da je javna rasprava o ovako važnom zakonu ne smije provoditi u periodu kada su većina profesionalnih vodiča danima na terenu, i zaposleni,. većć se ista treba obavljati i periodu kad je najmanje poslova u turističkom sektoru. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
12 MAJA BILIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Potrebno je uvesti obavezu poznavanja jhrvatskog jezika na nivu B2, te utvrditi tocan vremenski okvir u kojemu je moguce davati povremene i preivremene usluge vodenja. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije.
13 DUNJA ODAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ne slažem se s ovim Nacrtom prijedloga zakona jer bi zakoni RH trebali štititi prvenstveno interese vlastitih državljana kojih je, nažalost, sve manje, a ukoliko ovaj prijedlog prođe, vjerujem da će ih biti još i manje jer će mnogi koji žive isljučivo od posla turističkog vodiča morati u inozemstvo kao i pola milijuna naših državljana koji su otišli trbuhom za kruhom. Paradoks je da svoj posao neće moći obavljati u drugim zemljama jer je većina njih zaštitila svoje državljane, kulturu i jezik. Posao turističkog vodiča nije lak, ispiti za vodiče nisu ni jeftini ni jednostavni, davanja državi poprilična i definitivno je suludo i predlagati ovakve izmjene. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
14 ANA NINIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ja odlučno odbijam ovaj prijedlog zakona! Kao turistički vodič kojem želite oduzeti posao sam zgrozena samom pomisli da želite dopustiti bilo kome da objašnjava našu povijest i kulturu bez ikakvoga znanja jezika i kulture. Toliko ljudi iz cijelog svijeta sam imala priliku voditi i pokazivati Sibenik i okolicu i rekli su da je najbolje sto su uvijek u svakom mjestu imali lokalnog vodiča od kojeg su slušali prave price o životu tu i svemu što se događalo jer tako uče jos vise i saznaju kako živimo, sto ustvari I žele. Stalno se za nesto borimo! Zasto nam ne date da radimo i prezentiramo našu zemlju kako Bog zapovijeda a ne da bilo tko moze doći i govoriti bilo kakve gluposti, a mi to ne možemo u drugim zemljama koje su bile pametne i zastitile svoju zemlju, kulturu i povijest?! Zašto nam samo dajete poticaj da napustimo ovu državu iako se borimo zubima i noktima da zaradimo nesto a vi nam to ne date nego želite sve uskratiti i dati drugima da žive ovdje i zarađuju na našoj državi?! Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
15 ZLATKA RODIN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Smatram da ovaj prijedlog Zakona nije u skladu s interesima građana Republike Hrvatske, države za koju smo se, ne tako davno, borili da bi danas bila servirana na pladnju svim interesnim sferama. Posebice je važno ovako nešto spriječiti u trenutku u kojem bilježimo najveći demografski pad, stalno iseljavanje domaćeg stanovništva i uvoz radne snage, a o učinku inflacije na kućne budžete prosječnog stanovnika Lijepe naše ne treba ni govoriti. Na ovaj se način naše ljude čini manje konkurentnima, doslovno im se otima posao a samim time i kruh iz ruke, a osim tog ekonomskog aspekta udarac je to na dostojanstvo, ponos i samopoštovanje građana Republike Hrvatske. Osim toga, kakva kvalitetu pružaju vodiči koji o nekom lokalitetu saznaju preko interneta, površno i pogrešno interpretirajući činjenice koje nekad čak zadiru i u osjetljiva područja? Tko može ispričati značajne baštinske priče bolje od vodiča kojeg je iznjedrilo samo podneblje čiju baštinu interpretira? Taj je ambasador svojega grada, županije, zemlje koji u svakom trenutku čvrsto stoji iza onoga što govori. Smatram da oni koji ovdje žele obirati vrhnje našeg mlijeka trebaju to raditi pod jednakim uvjetima kao i mi - dijeliti sudbinu ovoga naroda, plaćati poreze u okviru ekonomske zajednice u koju je Hrvatska uključena, poznavati kulturu, jezik i običaje te stoga predlažem sljedeće: - Uvođenje obaveze poznavanja hrvatskog jezika za strane vodiče, najmanje na razini B2 - Uvođenje načela reciprociteta – pravo vođenja u Hrvatskoj dati samo državljanima onih zemalja koje isto omogućuju hrvatskim vodičima - Obavezna registracija, licenciranje i porezni nadzor svih stranih vodiča - Isključenje vodiča iz trećih zemalja i iz OECD zemalja koje nisu članice EGP-a - Jasna definicija pojma „privremeno i povremeno pružanje usluga“ kako bi se spriječile zloupotrebe i prikriveni stalni rad - Strože kazne za rad bez licence - Učinkovit i kontinuiran inspekcijski nadzor - Posebna zakonska zaštita kulturnih lokaliteta, osobito najvrjednijih, UNESCO lokaliteta – interpretaciju treba povjeriti isključivo licenciranim turističkim vodičima s posebnim stručnim ispitom - Uvođenje sustava oznaka/licenci za strane vodiče kao obvezu Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
16 UNA BULATOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Jako se protivim ovom zakonu, i mislim da ce takva promjena rezultirati degradacijom kvalitete zanimanja turistickog vodica, ali i nase ponude. Ne smijemo podcjenjivati ulogu vodica u ocuvanju i reprezentaciji naseg povijesnog bogatstva. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
17 MARINA ARABADŽIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Jako razočaravajuće jer smo ostali kao na vjetrometini bez zastite onih koji odlučuju o našim životima i egzistenciji. Busamo se u domoljubna prsa a ovim prijedlogom zakona upravo dozvoljavamo da nam tko god želi interpretira našu povijest kako god želi. Jako zabrinjavajuće i tužno. Nisam protiv da radi tko god položi ispite kao sto smo mi licencirani vodiči morali. Ovako smo u startu u nepovoljnom položaju. Ulažimo u kvalitetu i dozvolimo onima koji ce se potrudi da nauče na kvalitetan način o našoj povijesti i kulturnoj baštin. Ako prođe ovaj prijedlog zakona onda budite sigurni da ce još mladih ljudi potražiti svoju sreću i egzistenciju van nase države. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
18 SRIMAC, OBRT ZA USLUGE, VL. ČORKALO ŽELJKO, TISNO, PAVE CRVELINA 8 PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Moje mišljenje kao samostalnog licenciranog turističkog vodiča u RH je da je razvoj situacije i prijedlog novog zakon vrlo nepovoljan za nas vodiče, pogotovo nas koji se profesionalno bavimo ovom djelatnošću. Da će pratitelj neke grupe gostiju iz neke strane zemlje uskoro moći biti vodič na nekoj dosad zaštičenoj lokaciji u RH, smanjit će kvalitetu interpretacije baštine tog lokaliteta i općenito bilo koje destinacije u RH, jer taj pratitelj nije licencirani vodič za to područje i gostima može ispričati bilo što. Velika je razlika ima li vodič položen ispit za određenu županiju ili ima informacije iz interneta. S druge strane lokalni vodič je jedno, a pratitelj iz strane zemlje koji igra ulogu vodiča jer njegov poslodavac želi uštedjeti lokalnog vodič je skroz nešto drugo. Tu gube svi, pogotovo gosti, a nama licenciranim lokalnim turističkim vodičima je egzistencija promjenama ovog zakona ugrožena. Apeliram na političare i zastupnike u Saboru RH da odgovorno i savjesno donose odluke u ovom visokom tijelu RH i da zaštite nas licencirane lokalne vodiče, jer mi smo interpretatori baštine naše zemlje. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
19 MARTINA KRIŠTO KOTLAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Izražavam svoje nezadovoljstvo novim odredbakoji su protiv diskriminacije stranih državljana turističkih vodiča, ali za potpunu diskriminaciju licenciranih lokalnih vodiča RH. Dok je za državljane RH zakonom određeno kako za svaku pojedinu županiju moraju posebno polagati i platiti tečaj i licencu, dok bi strani kolege bi dobili mogućnost obavljanja usluga vođenja na čitavom teritoriju RH bez ikakve stručne provjere od strane nadležnih institucija, te bez poznavanja hrvatskog jezika. Kao izuzetak navode se zaštićeni lokaliteti vezani uz "domovinski rat". Zar je to jedini dio povijesti koji trebamo štititi od krivih, a ponekad i nedobronamjernih interpretacija stranih kolega kojima ne može biti stalo do naše domovine kao nama koji smo se tu rodili i odrastali? Želimo uskladiti odredbe kako bi izašli ususret drugim članicama OECD-a, a o pravima i zaštiti vlastitim građanima koji plaćaju porez i pune blagajnu RH ne razmišljamo. Pred zakonom bi svi trebali biti isti, stoga apeliram da se turističkim vodičima pruži ravnopravan tretman, te kao i licencirani vodiči RH polažu ispite i to na hrvatskom jeziku, službenom jeziku RH i EU, kao što su domaći vodiči za obavljanje usluga vođenja na određenom stranom jeziku morali pokazati zavidno znanje. Također, strani vodiči koji nisu živjeli na određenom području nisu kompetentni odgovoriti na sva pitanja gostiju. Naposljetku, zašto posjetitelj angažira usluge " lokalnog vodiča"? Zasigurno ne kako bi mu vodič prenio informacije dostupne u literaturi, već zbog onoga što nije dostupno ni u jednom izvoru, a to je proživljen život, iskustvo, uspomene i emocija i ljubav koju gaji za svoj rodni kraj. Zato trebamo zaštiti svoje vodiče, jer je njihova interpretacija baštine slika i glas naše domovine koja se odašilje u svijet! Hvala. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
20 DIANA BOLANČA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ovim putem izražavamo svoje neslaganje s odredbama koje omogućuju stranim turističkim vodičima da bez poznavanja hrvatskog jezika i bez stručnih kvalifikacija obavljaju usluge turističkog vođenja na teritoriju Republike Hrvatske. Smatramo da je ovakav prijedlog štetan iz više razloga: 1. Neravnopravan položaj domaćih vodiča – Hrvatski turistički vodiči ulažu vlastita sredstva i vrijeme u obrazovanje, stručne ispite, licenciranje te specijalizaciju po županijama. Plaćaju poreze i posluju u skladu sa zakonima Republike Hrvatske. Omogućavanje nereguliranog rada stranim vodičima koji nemaju iste obveze i standarde direktno ih stavlja u nepovoljan položaj i ugrožava njihovu egzistenciju. 2. Pad kvalitete turističke usluge – Bez obveznog znanja hrvatskog jezika (minimalno razina B2) i stručnih kvalifikacija, strani vodiči nisu u mogućnosti kvalitetno interpretirati hrvatsku kulturnu i povijesnu baštinu, što rezultira dezinformacijama i površnim predstavljanjem naše zemlje turistima. 3. Ugrožavanje kulturne baštine i međunarodnog ugleda Hrvatske – Kulturni lokaliteti, osobito oni pod zaštitom UNESCO-a, zahtijevaju stručnu i odgovornu interpretaciju. Amaterski ili nestručni pristup dovodi do banalizacije, komercijalizacije i gubitka autentičnosti, čime se šteti ne samo kulturnom identitetu, već i ugledu Hrvatske kao kulturno osviještene turističke destinacije. Zbog navedenog, tražimo da se u Zakonu uvrste sljedeće mjere: - Uvođenje obaveze poznavanja hrvatskog jezika za strane vodiče, najmanje na razini B2 - Uvođenje načela reciprociteta – pravo vođenja u Hrvatskoj dati samo državljanima onih zemalja koje isto omogućuju hrvatskim vodičima - Obavezna registracija, licenciranje i porezni nadzor svih stranih vodiča - Isključenje vodiča iz trećih zemalja i iz OECD zemalja koje nisu članice EGP-a - Jasna definicija pojma „privremeno i povremeno pružanje usluga“ kako bi se spriječile zloupotrebe i prikriveni stalni rad - Strože kazne za rad bez licence - Učinkovit i kontinuiran inspekcijski nadzor - Posebna zakonska zaštita kulturnih lokaliteta, osobito najvrjednijih, UNESCO lokaliteta – interpretaciju treba povjeriti isključivo licenciranim turističkim vodičima s posebnim stručnim ispitom - Uvođenje sustava oznaka/licenci za strane vodiče kao obvezu Zaključno, naglašavamo da hrvatska kulturna baština nije samo zbir činjenica već živi izraz nacionalnog identiteta. Zahtijevamo da se turističko vođenje u Hrvatskoj ne shvaća isključivo kao tržišna djelatnost, već i kao odgovorna profesija s jasnim stručnim i etičkim standardima. Zaštitite hrvatske vodiče, zaštitite hrvatsku baštinu. S poštovanjem, Diana Bolanča, predsjednica UTV "Mihovil" Šibenik Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
21 INA NIKOLIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Kao profesionalni licencirani vodiči, izražavamo zabrinutost zbog prijedloga koji ne pruža dovoljnu zaštitu kulturnoj i UNESCO baštini Hrvatske, posebno u kontekstu privremenog i povremenog vođenja od strane vodiča iz drugih država. Posebno ističemo sljedeće primjedbe i prijedloge: 1. Zaštita kulturnih lokaliteta, posebno UNESCO lokaliteta Tražimo da se zakonom osigura da vođenje na zaštićenim kulturnim lokalitetima (posebno UNESCO) bude moguće samo uz polaganje posebnog stručnog ispita. Kulturna baština nije samo fizički prostor – to su i lokalne priče, običaji, jezik i način života koje mogu vjerodostojno prenijeti samo educirani vodiči koji poznaju lokalni kontekst. 2. Jasna definicija "privremeno i povremeno" Pojam mora biti precizno definiran jer sezona u Hrvatskoj traje svega nekoliko mjeseci. Trenutna neodređenost omogućava stalni rad pod krinkom povremenog angažmana, što je protivno načelima jednakosti i održivosti. 3. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija stranih vodiča Svi strani vodiči koji rade na privremenoj osnovi moraju biti registrirani, imati vidljivu službenu oznaku (iskaznicu ili bedž) i biti podložni poreznim i inspekcijskim pravilima RH – kao i domaći vodiči. 4. Isključenje vodiča iz trećih zemalja i OECD-a koji nisu članice EGP-a Vođenje mora biti dopušteno samo onima koji imaju poslovni nastan u RH i položen stručni ispit. Vodičima iz trećih zemalja vođenje ne smije biti dopušteno. 5. Načelo reciprociteta Ako hrvatski vodiči ne mogu raditi u nekoj zemlji, ni vodičima iz te zemlje ne smije biti dopušteno vođenje u RH. 6. Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) Zbog sigurnosti posjetitelja, komunikacije s lokalnom zajednicom i očuvanja dostojanstva profesije, vodiči koji rade na području RH moraju poznavati hrvatski jezik. 7. Inspekcijski nadzor i visoke kazne Podržavamo prijedlog o značajnom povećanju kazni za nelegalno vođenje – predlažemo kaznu u visini prosječne bruto plaće u RH (oko 1.400 €), koja bi se odnosila i na domaće i strane vodiče. Bez nadzora i učinkovitog sankcioniranja zakon neće imati nikakav učinak. 8. UNESCO lokaliteti kao prioritet zaštite Naglašavamo važnost sustavne i univerzalne zaštite UNESCO lokaliteta – jer ako ih mi ne štitimo, neće ih poštovati ni naši gosti. Oni nisu samo „kamenje i datumi“ – već živi prostori u kojima se odvija život lokalne zajednice. Profesionalni lokalni vodiči prenose duh mjesta i osiguravaju održivi turizam. Zaključno: Liberalizacija tržišta ne smije značiti odustajanje od zaštite kulturne baštine, lokalne zajednice i profesionalnih standarda. Europska unija traži uklanjanje diskriminacije, ali ne zabranjuje nacionalne mehanizme zaštite kad su oni opravdani, uravnoteženi i usmjereni na javni interes. Tražimo da Ministarstvo u konačnom prijedlogu zakona jasno uvaži ove prijedloge kako bismo očuvali dignitet vodičke struke i identitet prostora u kojem radimo. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
22 GABRIJELA TERZE PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Kao profesionalni licencirani vodiči, izražavamo zabrinutost zbog prijedloga koji ne pruža dovoljnu zaštitu kulturnoj i UNESCO baštini Hrvatske, posebno u kontekstu privremenog i povremenog vođenja od strane vodiča iz drugih država. Posebno ističemo sljedeće primjedbe i prijedloge: 1. Zaštita kulturnih lokaliteta, posebno UNESCO lokaliteta Tražimo da se zakonom osigura da vođenje na zaštićenim kulturnim lokalitetima (posebno UNESCO) bude moguće samo uz polaganje posebnog stručnog ispita. Kulturna baština nije samo fizički prostor – to su i lokalne priče, običaji, jezik i način života koje mogu vjerodostojno prenijeti samo educirani vodiči koji poznaju lokalni kontekst. 2. Jasna definicija "privremeno i povremeno" Pojam mora biti precizno definiran jer sezona u Hrvatskoj traje svega nekoliko mjeseci. Trenutna neodređenost omogućava stalni rad pod krinkom povremenog angažmana, što je protivno načelima jednakosti i održivosti. 3. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija stranih vodiča Svi strani vodiči koji rade na privremenoj osnovi moraju biti registrirani, imati vidljivu službenu oznaku (iskaznicu ili bedž) i biti podložni poreznim i inspekcijskim pravilima RH – kao i domaći vodiči. 4. Isključenje vodiča iz trećih zemalja i OECD-a koji nisu članice EGP-a Vođenje mora biti dopušteno samo onima koji imaju poslovni nastan u RH i položen stručni ispit. Vodičima iz trećih zemalja vođenje ne smije biti dopušteno. 5. Načelo reciprociteta Ako hrvatski vodiči ne mogu raditi u nekoj zemlji, ni vodičima iz te zemlje ne smije biti dopušteno vođenje u RH. 6. Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) Zbog sigurnosti posjetitelja, komunikacije s lokalnom zajednicom i očuvanja dostojanstva profesije, vodiči koji rade na području RH moraju poznavati hrvatski jezik. 7. Inspekcijski nadzor i visoke kazne Podržavamo prijedlog o značajnom povećanju kazni za nelegalno vođenje – predlažemo kaznu u visini prosječne bruto plaće u RH (oko 1.400 €), koja bi se odnosila i na domaće i strane vodiče. Bez nadzora i učinkovitog sankcioniranja zakon neće imati nikakav učinak. 8. UNESCO lokaliteti kao prioritet zaštite Naglašavamo važnost sustavne i univerzalne zaštite UNESCO lokaliteta – jer ako ih mi ne štitimo, neće ih poštovati ni naši gosti. Oni nisu samo „kamenje i datumi“ – već živi prostori u kojima se odvija život lokalne zajednice. Profesionalni lokalni vodiči prenose duh mjesta i osiguravaju održivi turizam. Zaključno: Liberalizacija tržišta ne smije značiti odustajanje od zaštite kulturne baštine, lokalne zajednice i profesionalnih standarda. Europska unija traži uklanjanje diskriminacije, ali ne zabranjuje nacionalne mehanizme zaštite kad su oni opravdani, uravnoteženi i usmjereni na javni interes. Tražimo da Ministarstvo u konačnom prijedlogu zakona jasno uvaži ove prijedloge kako bismo očuvali dignitet vodičke struke i identitet prostora u kojem radimo. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Prilikom izmjena provedbenog propisa o iskaznici za turističke vodiče razmotrit će se prijedlog o izgledu iskaznica. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
23 NATAŠA MARDEŠIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Kao profesionalni licencirani vodiči, izražavamo zabrinutost zbog prijedloga koji ne pruža dovoljnu zaštitu kulturnoj i UNESCO baštini Hrvatske, posebno u kontekstu privremenog i povremenog vođenja od strane vodiča iz drugih država. Posebno ističemo sljedeće primjedbe i prijedloge: 1. Zaštita kulturnih lokaliteta, posebno UNESCO lokaliteta Tražimo da se zakonom osigura da vođenje na zaštićenim kulturnim lokalitetima (posebno UNESCO) bude moguće samo uz polaganje posebnog stručnog ispita. Kulturna baština nije samo fizički prostor – to su i lokalne priče, običaji, jezik i način života koje mogu vjerodostojno prenijeti samo educirani vodiči koji poznaju lokalni kontekst. 2. Jasna definicija "privremeno i povremeno" Pojam mora biti precizno definiran jer sezona u Hrvatskoj traje svega nekoliko mjeseci. Trenutna neodređenost omogućava stalni rad pod krinkom povremenog angažmana, što je protivno načelima jednakosti i održivosti. 3. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija stranih vodiča Svi strani vodiči koji rade na privremenoj osnovi moraju biti registrirani, imati vidljivu službenu oznaku (iskaznicu ili bedž) i biti podložni poreznim i inspekcijskim pravilima RH – kao i domaći vodiči. 4. Isključenje vodiča iz trećih zemalja i OECD-a koji nisu članice EGP-a Vođenje mora biti dopušteno samo onima koji imaju poslovni nastan u RH i položen stručni ispit. Vodičima iz trećih zemalja vođenje ne smije biti dopušteno. 5. Načelo reciprociteta Ako hrvatski vodiči ne mogu raditi u nekoj zemlji, ni vodičima iz te zemlje ne smije biti dopušteno vođenje u RH. 6. Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) Zbog sigurnosti posjetitelja, komunikacije s lokalnom zajednicom i očuvanja dostojanstva profesije, vodiči koji rade na području RH moraju poznavati hrvatski jezik. 7. UNESCO lokaliteti kao prioritet zaštite Naglašavamo važnost sustavne i univerzalne zaštite UNESCO lokaliteta – jer ako ih mi ne štitimo, neće ih poštovati ni naši gosti. Oni nisu samo „kamenje i datumi“ – već živi prostori u kojima se odvija život lokalne zajednice. Profesionalni lokalni vodiči prenose duh mjesta i osiguravaju održivi turizam. Zaključno: Liberalizacija tržišta ne smije značiti odustajanje od zaštite kulturne baštine, lokalne zajednice i profesionalnih standarda. Europska unija traži uklanjanje diskriminacije, ali ne zabranjuje nacionalne mehanizme zaštite kad su oni opravdani, uravnoteženi i usmjereni na javni interes. Tražimo da Ministarstvo u konačnom prijedlogu zakona jasno uvaži ove prijedloge kako bismo očuvali dignitet vodičke struke i identitet prostora u kojem radimo. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Prilikom izmjena provedbenog propisa o iskaznici za turističke vodiče razmotrit će se prijedlog o izgledu iskaznica. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
24 DOINA SOVAILA ŠARAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Protivim se prijedlogu Zakona jer ne štiti dovoljno našu kulturnu baštinu. Lokaliteti s umjetničkom, povijesnom i arheološkom vrijednošću moraju biti posebno zaštićeni i dostupni samo licenciranim vodičima s položenim ispitom. Pojam "privremeno i povremeno" nije jasno definiran – tražimo ograničenje broja dana i obveznu registraciju stranih vodiča, radi kontrole i zaštite domaće struke. Reciprocitet mora biti stvaran – ako naši vodiči moraju polagati ispite u EU, isto se mora tražiti i od stranaca u RH. Također podržavam veće kazne i jači nadzor za neregulirano vođenje. Ovaj zakon mora štititi i kulturnu baštinu i nas – profesionalne vodiče. Djelomično prihvaćen Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
25 GRAD ZAGREB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Člankom 1. stavak 2. Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pružanju usluga u turizmu, proširena je mogućnost pružanja usluga turističkog vodiča i na državljane države članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i države pristupnice Kodeksa o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksa o liberalizaciji nevidljivih transakcija koji ispunjavaju uvjete za turističkog vodiča propisane ovim Zakonom. Mišljenja smo da bi u tom slučaju trebalo izmijeniti i odredbu članka 5. stavak 2. točka 8. Zakona o pružanju usluga u turizmu, s obzirom da se u istoj navodi da pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, pojedine turističke usluge mogu pružati i državljani države koja nije država ugovornica Ugovora u Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. Naime, kako iz intencije izmjena Zakona proizlazi da se i za te osobe ne traži prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, to bi trebalo izmijeniti i navedenu odredbu, na način da se umjesto teksta „državljani države koja nije ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije koji imaju prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj“ u članku 5. stavak 2. točka 8. navede: „državljane države članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i države pristupnice Kodeksa o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksa o liberalizaciji nevidljivih transakcija koji ispunjavaju uvjete za turističkog vodiča propisane ovim Zakonom.“ Obrazloženje: istu odredbu potrebno je izmijeniti zbog usklađivanja s predloženom odredbom u članku 1. stavak 2. Nacrta prijedloga“ Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Odredbe članka 5. Zakona o pružanju usluga u turizmu su odredbe općeg dijela propisa koje se odnose na pružanje usluga u turizmu uređenih odredbama toga Zakona, od važnosti za cjelinu propisa. Potreba brisanja navedene odredbe razmotrit će se prilikom sveobuhvatnijih izmjena Zakona.
26 INES DERANJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ne slažemo se s prijedlogom koji omogućuje stranim vodičima da bez poznavanja hrvatskog jezika i bez stručnih kvalifikacija obavljaju vodičke usluge u Hrvatskoj. Takav model stavlja hrvatske licencirane vodiče u neravnopravan položaj, dok mnoge zemlje poput Grčke, Turske i Japana strogo reguliraju pristup svom tržištu, zahtijevajući znanje jezika, stručne ispite i službene dozvole. Ovaj prijedlog ne štiti niti hrvatsko tržište rada, niti kulturnu baštinu, niti dugoročne ciljeve održivog turizma, već otvara prostor nelojalnoj konkurenciji i sivoj ekonomiji. Zalažemo se za: - Obavezno znanje hrvatskog jezika (najmanje na razini B2) za sve strane vodiče – bez jezika nema ni razumijevanja konteksta ni kvalitetnog predstavljanja zemlje. - Načelo reciprociteta – pravo vođenja omogućiti isključivo državljanima zemalja koje isto omogućuju hrvatskim vodičima. - Strože kazne za neregistrirani rad, po uzoru na učinkovite sustave poput japanskog. - Učinkovitiji inspekcijski nadzor, s jednakim kriterijima za sve – jer se trenutno najviše kontroliraju upravo hrvatski vodiči s važećim licencama. Lokalni vodiči nisu samo interpreti znamenitosti – oni su ambasadori hrvatskog identiteta, kulture, jezika i tradicije. Oni oblikuju doživljaj Hrvatske u očima posjetitelja. Profesionalni vodiči razumiju povijesni kontekst, društvene odnose, lokalne specifičnosti i vrijednosti koje čine hrvatski identitet jedinstvenim. Zaštita domaćih vodiča je i pitanje kulturne suverenosti. Održivi turizam ne temelji se na deregulaciji i snižavanju standarda, već na autentičnosti, znanju i očuvanju lokalne zajednice. Hrvatski vodiči ulažu vlastita sredstva u obrazovanje, licenciranje, specijalizaciju po županijama, plaćaju poreze i poštuju zakon. Liberalizacija bez kontrole ugrožava njihovu egzistenciju i nanosi dugoročnu štetu ne samo struci, već i državnoj blagajni, lokalnim zajednicama i slici Hrvatske u svijetu. Ines Deranja Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
27 HANA TURUDIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Uvjeti koje fizičke osobe u RH trebaju zadovoljiti za licencu turističkog vodiča trebaju ostati na istoj razni kao sada i primjenjivati se baš za sve turističke vodiče prema načelu reciprociteta- onima gdje je državljanim RH dozvoljen rad turističkog vodiča. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.
28 HRVATSKA OBRTNIČKA KOMORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Predlažemo da se Zakonom jasno definira i osigura posebna zaštita kulturnih lokaliteta, osobito onih pod zaštitom UNESCO-a. Smatramo da interpretaciju takvih lokaliteta treba povjeriti isključivo licenciranim turističkim vodičima s položenim posebnim stručnim ispitom. Neadekvatna interpretacija kulturne baštine dovodi do širenja dezinformacija, improvizacije i pada kvalitete prezentacije, čime se izravno ugrožava međunarodni ugled Hrvatske kao autentične i kulturno odgovorne turističke destinacije. Dodatno, predlažemo uvođenje načela reciprociteta u pristupu tržištu rada za turističke vodiče – ako hrvatskim vodičima nije dopušten rad u nekoj zemlji, ista se praksa treba primijeniti i na vodiče iz te zemlje u Hrvatskoj. Također, zalažemo se za učinkovit nadzor i sankcioniranje svih oblika neregistriranog rada u sektoru turističkog vođenja. Predlažemo da novčana kazna za prekršitelje iznosi najmanje visinu prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj, kako bi se osigurala učinkovita provedba zakonskih odredbi. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
29 LARISA MOČIBOB PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ovaj prijedlog zakonskih izmjena ide izravno na štetu Hrvatskih građana. Nisu u pitanju samo hrvatski turistički vodiči, već kvalitetna, stručna i cjelovita prezentacija povijesti Hrvatske. Uvjeti za pružanje usluga turističkog vodiča, kako hrvatskih tako i stranih građana, moraju biti isti, a odnose se na najmanje završeno školsko obrazovanje, znanje stranog i hrvatskog jezika te položen stručni ispit za turističkog vodiča u RH. Također, licenca se izdaje po Županjama, a na ovaj bi način stranac mogao ući u Hrvatsku i voditi turiste bez licence gdje god želi. Neprihvatljivo je stavljati hrvatske vodiče u neravnopravni položaj, dok mnoge zemlje i dalje štite vlastita tržišta kroz jezične, stručne i zakonske barijere. Molim Vas zaštitite vlastite turističke vodiče i kulturu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
30 KRISTINA FABIJANIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ne slažemo se s predloženim modelom liberalizacije tržišta vodičkih usluga koji omogućuje povremeno i privremeno pružanje usluge turističkog vodiča u Hrvatskoj bez poznavanja hrvatskog jezika i bez načela reciprociteta. U većini zemalja članica OECD-a i EU, zanimanje turističkog vodiča je regulirano i pristup stranih vodiča je strogo uvjetovan: Turska: strani vodiči mogu voditi samo ako polože ispit i znaju turski jezik. Vođenje bez dozvole je strogo kažnjivo. Grčka: vodič mora završiti školu pod nadzorom Ministarstva turizma i govoriti grčki. Strancima se dozvoljava rad privremeno, samo ako nedostaje vodiča za određeni jezik.  Japan: vodiči moraju položiti državni ispit, dokazati znanje japanskog jezika, i registrirati se. Kazne za neregistrirane vodiče dosežu i 3.500 eura. U tom kontekstu, zašto bi Hrvatska išla suprotnim smjerom i omogućila liberalizaciju bez jezičnih i stručnih uvjeta? Tražimo: 1. Uvođenje obveze poznavanja hrvatskog jezika na minimalno B2 razini za strane vodiče, neovisno o jeziku grupe; 2. Svjesni smo obveze poštivanja međunarodnih ugovora. Međutim u okviru međunarodnog prava tražimo uvođenje načela reciprociteta – priznavanje zahtjeva na pravo na vođenje u Hrvatskoj na 1 g isključivo za državljane zemalja koje omogućuju jednak tretman hrvatskim vodičima; 3. Povećanje kazni za strance koji pružaju usluge bez ispunjenih uvjeta, u skladu s primjerima kao što je Japan; Ako neka zemlja nema ni licencu ni ispit, što točno Hrvatska priznaje? Gdje je tu logika? Je li "deregulirani neregulirani vodič" jednak domaćem vodiču koji je polagao stručni ispit i poznaje zakonodavstvo, jezik i kulturnu baštinu? Neprihvatljivo je stavljati hrvatske vodiče u neravnopravan položaj, dok mnoge zemlje i dalje štite vlastita tržišta kroz jezične, stručne i zakonske barijere. Hrvatski vodiči nisu manje vrijedni – niti bi ih zakon trebao tako tretirati. Nadalje, rad inspekcija mora biti učinkovitiji jer se s terena dobija dojam kako se zaustavljaju isključivo hrvatski turistički vodiči s plavom licencom. Zaključak: Lokalni turistički vodiči su ambasadori svoje zemlje koji sa svojim znanjem, iskustvom i ljubavi prema svom kraju i domovini daju uslugu posjetitljima iz cijelog svijeta kroz oči lokalca te je nužno zaštititi vodiče! Isti ti lokalni vodiči skupo plaćaju polaganje licence za turističkog vodiča zasebno za opći dio, zasebno za svaku županiju, plaćaju poreze i davanja državi za svaki odrađeni posao dok stranci ništa od toga ne trebaju odnosno dozvoljava se siva ekonomija od koje Republika Hrvatska nema korist već štetu. Ovime se ugrožava državna blagajna kao i egzistencija mnogih koji žive isključivo od posla lokalnog vodiča. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
31 LIVIO KARAVANIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ne slažemo se s predloženim modelom liberalizacije tržišta vodičkih usluga koji omogućuje povremeno i privremeno pružanje usluge turističkog vodiča u Hrvatskoj bez poznavanja hrvatskog jezika i bez načela reciprociteta. U većini zemalja članica OECD-a i EU, zanimanje turističkog vodiča je regulirano i pristup stranih vodiča je strogo uvjetovan: Turska: strani vodiči mogu voditi samo ako polože ispit i znaju turski jezik. Vođenje bez dozvole je strogo kažnjivo. Grčka: vodič mora završiti školu pod nadzorom Ministarstva turizma i govoriti grčki. Strancima se dozvoljava rad privremeno, samo ako nedostaje vodiča za određeni jezik. Japan: vodiči moraju položiti državni ispit, dokazati znanje japanskog jezika, i registrirati se. Kazne za neregistrirane vodiče dosežu i 3.500 eura. U tom kontekstu, zašto bi Hrvatska išla suprotnim smjerom i omogućila liberalizaciju bez jezičnih i stručnih uvjeta? Tražimo: 1. Uvođenje obveze poznavanja hrvatskog jezika na minimalno B2 razini za strane vodiče, neovisno o jeziku grupe; 2. Svjesni smo obveze poštivanja međunarodnih ugovora. Međutim u okviru međunarodnog prava tražimo uvođenje načela reciprociteta – priznavanje zahtjeva na pravo na vođenje u Hrvatskoj na 1 g isključivo za državljane zemalja koje omogućuju jednak tretman hrvatskim vodičima; 3. Povećanje kazni za strance koji pružaju usluge bez ispunjenih uvjeta, u skladu s primjerima kao što je Japan; Ako neka zemlja nema ni licencu ni ispit, što točno Hrvatska priznaje? Gdje je tu logika? Je li "deregulirani neregulirani vodič" jednak domaćem vodiču koji je polagao stručni ispit i poznaje zakonodavstvo, jezik i kulturnu baštinu? Neprihvatljivo je stavljati hrvatske vodiče u neravnopravan položaj, dok mnoge zemlje i dalje štite vlastita tržišta kroz jezične, stručne i zakonske barijere. Hrvatski vodiči nisu manje vrijedni – niti bi ih zakon trebao tako tretirati. Nadalje, rad inspekcija mora biti učinkovitiji jer se s terena dobija dojam kako se zaustavljaju isključivo hrvatski turistički vodiči s plavom licencom. Zaključak: Lokalni turistički vodiči su ambasadori svoje zemlje koji sa svojim znanjem, iskustvom i ljubavi prema svom kraju i domovini daju uslugu posjetitljima iz cijelog svijeta kroz oči lokalca te je nužno zaštititi vodiče! Isti ti lokalni vodiči skupo plaćaju polaganje licence za turističkog vodiča zasebno za opći dio, zasebno za svaku županiju, plaćaju poreze i davanja državi za svaki odrađeni posao dok stranci ništa od toga ne trebaju odnosno dozvoljava se siva ekonomija od koje Republika Hrvatska nema korist već štetu. Ovime se ugrožava državna blagajan kao i egzistencija 5000 ljudi i njihovih obitelji koji žive od posla lokalnog turističkog vodiča. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
32 MARIJA MOČIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Osim lokaliteta vezanih za Domovinski rat, potrebno je posebno zastititi sve kulturne lokalitete, osobito one pod zastitom UNESCO-a te bi vodjenje na njima trebalo biti moguce samo uz polaganje posebnog strucnog ispita. UNESCO lokaliteti nisu samo stare zidine ili rusevine, vec mjesta s dusom cije price samo lokalni vodici mogu uistinu ozivjeti uz anegdote iz svakodnevnog zivota te predstavljaju most izmedju prica iz proslosti i zivota danas na tim prostorima. Takodjer, vodjenje ne predstavlja samo podatke koji se mogu nauciti s Wikipedije, nego i i osobne dozivljaje, obicaje, kulturnu bastinu. Otvaranjem trzista prema drzavljanima OECD zemalja, hrvatski turizam gubio bi na autenticnosti. Takodjer, potrebno je obvezno poznavanje hrvatskog jezika na razini barem B2 radi sigurnosti gostiju i kvalitetne komunikacije s lokalnom zajednicom. Potrebno je osigurati redovnu inspekciju s adekvatnim kaznama za rad bez licence (npr. kazna u visini prosjecne bruto place RH) jer bez kontrole nema postivanja zakona. Osim toga, nacelo reciprociteta bi se trebalo uzeti u obzir i ako hrvatski vodici ne smiju voditi u nekoj zemlji, onda ni vodici iz tih zemalja ne bi smjeli voditi u Hrvatskoj. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
33 SANDRA ŠAMANOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Kao profesionalni licencirani vodiči, izražavamo zabrinutost zbog prijedloga koji ne pruža dovoljnu zaštitu kulturnoj i UNESCO baštini Hrvatske, posebno u kontekstu privremenog i povremenog vođenja od strane vodiča iz drugih država. Posebno ističemo sljedeće primjedbe i prijedloge: 1. Zaštita kulturnih lokaliteta, posebno UNESCO lokaliteta Tražimo da se zakonom osigura da vođenje na zaštićenim kulturnim lokalitetima (posebno UNESCO) bude moguće samo uz polaganje posebnog stručnog ispita. Kulturna baština nije samo fizički prostor – to su i lokalne priče, običaji, jezik i način života koje mogu vjerodostojno prenijeti samo educirani vodiči koji poznaju lokalni kontekst. 2. Jasna definicija "privremeno i povremeno" Pojam mora biti precizno definiran jer sezona u Hrvatskoj traje svega nekoliko mjeseci. Trenutna neodređenost omogućava stalni rad pod krinkom povremenog angažmana, što je protivno načelima jednakosti i održivosti. 3. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija stranih vodiča Svi strani vodiči koji rade na privremenoj osnovi moraju biti registrirani, imati vidljivu službenu oznaku (iskaznicu ili bedž) i biti podložni poreznim i inspekcijskim pravilima RH – kao i domaći vodiči. 4. Isključenje vodiča iz trećih zemalja i OECD-a koji nisu članice EGP-a Vođenje mora biti dopušteno samo onima koji imaju poslovni nastan u RH i položen stručni ispit. Vodičima iz trećih zemalja vođenje ne smije biti dopušteno. 5. Načelo reciprociteta Ako hrvatski vodiči ne mogu raditi u nekoj zemlji, ni vodičima iz te zemlje ne smije biti dopušteno vođenje u RH. 6. Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) Zbog sigurnosti posjetitelja, komunikacije s lokalnom zajednicom i očuvanja dostojanstva profesije, vodiči koji rade na području RH moraju poznavati hrvatski jezik. 7. Inspekcijski nadzor i visoke kazne Podržavamo prijedlog o značajnom povećanju kazni za nelegalno vođenje – predlažemo kaznu u visini prosječne bruto plaće u RH (oko 1.400 €), koja bi se odnosila i na domaće i strane vodiče. Bez nadzora i učinkovitog sankcioniranja zakon neće imati nikakav učinak. 8. UNESCO lokaliteti kao prioritet zaštite Naglašavamo važnost sustavne i univerzalne zaštite UNESCO lokaliteta – jer ako ih mi ne štitimo, neće ih poštovati ni naši gosti. Oni nisu samo „kamenje i datumi“ – već živi prostori u kojima se odvija život lokalne zajednice. Profesionalni lokalni vodiči prenose duh mjesta i osiguravaju održivi turizam. Zaključno: Liberalizacija tržišta ne smije značiti odustajanje od zaštite kulturne baštine, lokalne zajednice i profesionalnih standarda. Europska unija traži uklanjanje diskriminacije, ali ne zabranjuje nacionalne mehanizme zaštite kad su oni opravdani, uravnoteženi i usmjereni na javni interes. Tražimo da Ministarstvo u konačnom prijedlogu zakona jasno uvaži ove prijedloge kako bismo očuvali dignitet vodičke struke i identitet prostora u kojem radimo. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Prilikom izmjena provedbenog propisa o iskaznici za turističke vodiče razmotrit će se prijedlog o izgledu iskaznica. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
34 SANDRA ŽERAVICA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ne znam, kako je moguće da vodiči iz drugih zemalja, mogu prenijeti ljepotu Domovine, onako kvalitetno, dobro, znano kao mi licencirani turstički vodiči iz Hrvatske? Mi smo svojim znanjem , zalaganjem i trudom definitivno približili ljepotu iste turistima koji dolaze. Nedopustivo je da vodiči iz drugih zemalja s upitnim poznavanjem naše kulturne baštine preuzmu naš divan posao. Mislim da trebamo zaštiti naša blaga koja su pod UNESCO lokalitetom, te dopustiti vođenje istih iskljčivo uz polaganje stručnog ispita. Potrebna je obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija svih stranih vodiča koji se vode na privremenoj osnovi. Naravno, i precizno definirati što znači " privremeno i povremeno". Ne dopustiti da strani vodič prilikom objašnjavanja pokazuje na otok Hvar, nazivajući ga Pelješcem !Trebali bi obvezno imati znanje hrvatskog jezika ( B2) . I, naravno uvesti primjerene kazne za nepoštivanje zakona . Vodiči iz trećih zemalja ne bi smjeli voditi u RH. Srdačno ! Hvala! Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
35 VIKTORIA PERIŠIĆ CAKTAŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Kao profesionalni licencirani vodiči, izražavamo zabrinutost zbog prijedloga koji ne pruža dovoljnu zaštitu kulturnoj i UNESCO baštini Hrvatske, posebno u kontekstu privremenog i povremenog vođenja od strane vodiča iz drugih država. Posebno ističemo sljedeće primjedbe i prijedloge: 1. Zaštita kulturnih lokaliteta, posebno UNESCO lokaliteta Tražimo da se zakonom osigura da vođenje na zaštićenim kulturnim lokalitetima (posebno UNESCO) bude moguće samo uz polaganje posebnog stručnog ispita. Kulturna baština nije samo fizički prostor – to su i lokalne priče, običaji, jezik i način života koje mogu vjerodostojno prenijeti samo educirani vodiči koji poznaju lokalni kontekst. 2. Jasna definicija "privremeno i povremeno" Pojam mora biti precizno definiran jer sezona u Hrvatskoj traje svega nekoliko mjeseci. Trenutna neodređenost omogućava stalni rad pod krinkom povremenog angažmana, što je protivno načelima jednakosti i održivosti. 3. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija stranih vodiča Svi strani vodiči koji rade na privremenoj osnovi moraju biti registrirani, imati vidljivu službenu oznaku (iskaznicu ili bedž) i biti podložni poreznim i inspekcijskim pravilima RH – kao i domaći vodiči. 4. Isključenje vodiča iz trećih zemalja i OECD-a koji nisu članice EGP-a Vođenje mora biti dopušteno samo onima koji imaju poslovni nastan u RH i položen stručni ispit. Vodičima iz trećih zemalja vođenje ne smije biti dopušteno. 5. Načelo reciprociteta Ako hrvatski vodiči ne mogu raditi u nekoj zemlji, ni vodičima iz te zemlje ne smije biti dopušteno vođenje u RH. 6. Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) Zbog sigurnosti posjetitelja, komunikacije s lokalnom zajednicom i očuvanja dostojanstva profesije, vodiči koji rade na području RH moraju poznavati hrvatski jezik. 7. Inspekcijski nadzor i visoke kazne Podržavamo prijedlog o značajnom povećanju kazni za nelegalno vođenje – predlažemo kaznu u visini prosječne bruto plaće u RH (oko 1.400 €), koja bi se odnosila i na domaće i strane vodiče. Bez nadzora i učinkovitog sankcioniranja zakon neće imati nikakav učinak. 8. UNESCO lokaliteti kao prioritet zaštite Naglašavamo važnost sustavne i univerzalne zaštite UNESCO lokaliteta – jer ako ih mi ne štitimo, neće ih poštovati ni naši gosti. Oni nisu samo „kamenje i datumi“ – već živi prostori u kojima se odvija život lokalne zajednice. Profesionalni lokalni vodiči prenose duh mjesta i osiguravaju održivi turizam. Zaključno: Liberalizacija tržišta ne smije značiti odustajanje od zaštite kulturne baštine, lokalne zajednice i profesionalnih standarda. Europska unija traži uklanjanje diskriminacije, ali ne zabranjuje nacionalne mehanizme zaštite kad su oni opravdani, uravnoteženi i usmjereni na javni interes. Tražimo da Ministarstvo u konačnom prijedlogu zakona jasno uvaži ove prijedloge kako bismo očuvali dignitet vodičke struke i identitet prostora u kojem radimo. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Prilikom izmjena provedbenog propisa o iskaznici za turističke vodiče razmotrit će se prijedlog o izgledu iskaznica. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Prilikom izmjena provedbenog propisa o iskaznici za turističke vodiče razmotrit će se prijedlog o izgledu iskaznica. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
36 ANA VULETIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA UNESCO lokaliteti (posebno oni u kojima se živi) moraju biti zaštićeni, a zaštita lokalnih turističkih vodiča ključ je održivog turizma! Kao turistički vodiči znamo koliko je važno da posjetitelji osjete pravi duh mjesta, a ne samo da čitaju s interneta. UNESCO lokaliteti nisu samo zgrade to su domovi i zajednice s bogatom poviješću i tradicijom. Upravo ta živost i autentičnost ono je što nas čini posebnima u svijetu. Zaštita tih lokaliteta nije nepoštena diskriminacija to je odgovornost prema ljudima koji tu žive i rade, prema zajednicama koje čuvaju tu baštinu i prema svima koji zaslužuju kvalitetno i istinito vođenje. EU komisija razumije važnost transparentnosti i jednakih pravila i postoji mnogo opravdanih razloga da se zaštite lokalni vodiči i UNESCO lokaliteti. Mi nismo protiv liberalizacije, ovo je poziv na poštenu i kvalitetnu konkurenciju u kojoj stručnost, edukacija i poštovanje prema lokalnoj zajednici nisu samo riječi nego stvarnost. Lokalni vodiči ne poznaju samo povijest i posebnosti mjesta, nego su i prvi čuvari reda i zaštite baštine na terenu. Oni su ti koji prepoznaju i upozoravaju na vandalizam, nepravilnosti ili ugroze, time direktno pomažući održivosti turizma i sigurnosti lokaliteta. Ako izgubimo taj nadzor, otvaramo vrata nelojalnoj konkurenciji i riziku da se naša baština umjesto da se čuva polako uništava. Mi samo tražimo jednaka pravila za sve i očit interes države za očuvanje struke koja štiti i interpretira baštinu na odgovoran način, čuva kulturni identitet i specifičnosti lokaliteta i pruža posjetiteljima autentično iskustvo Ako država ne može odmah zaštititi cijelu kulturnu baštinu neka barem počne s UNESCO lokalitetima, posebno onima gdje ljudi žive i svakodnevno dišu povijest. To je naša jedinstvena vrijednost i temelj na kojem gradimo kvalitetu i održivost turizma. Ako UNESCO lokaliteti nisu dovoljno važni da budu posebno zaštićeni onda gubimo i vjerodostojnost kada od drugih tražimo poštovanje prema našoj baštini. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
37 LEA BOŽANIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Kao profesionalni licencirani vodiči, izražavamo zabrinutost zbog prijedloga koji ne pruža dovoljnu zaštitu kulturnoj i UNESCO baštini Hrvatske, posebno u kontekstu privremenog i povremenog vođenja od strane vodiča iz drugih država. Posebno ističemo sljedeće primjedbe i prijedloge: 1. Zaštita kulturnih lokaliteta, posebno UNESCO lokaliteta Tražimo da se zakonom osigura da vođenje na zaštićenim kulturnim lokalitetima (posebno UNESCO) bude moguće samo uz polaganje posebnog stručnog ispita. Kulturna baština nije samo fizički prostor – to su i lokalne priče, običaji, jezik i način života koje mogu vjerodostojno prenijeti samo educirani vodiči koji poznaju lokalni kontekst. 2. Jasna definicija "privremeno i povremeno" Pojam mora biti precizno definiran jer sezona u Hrvatskoj traje svega nekoliko mjeseci. Trenutna neodređenost omogućava stalni rad pod krinkom povremenog angažmana, što je protivno načelima jednakosti i održivosti. 3. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija stranih vodiča Svi strani vodiči koji rade na privremenoj osnovi moraju biti registrirani, imati vidljivu službenu oznaku (iskaznicu ili bedž) i biti podložni poreznim i inspekcijskim pravilima RH – kao i domaći vodiči. 4. Isključenje vodiča iz trećih zemalja i OECD-a koji nisu članice EGP-a Vođenje mora biti dopušteno samo onima koji imaju poslovni nastan u RH i položen stručni ispit. Vodičima iz trećih zemalja vođenje ne smije biti dopušteno. 5. Načelo reciprociteta Ako hrvatski vodiči ne mogu raditi u nekoj zemlji, ni vodičima iz te zemlje ne smije biti dopušteno vođenje u RH. 6. Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) Zbog sigurnosti posjetitelja, komunikacije s lokalnom zajednicom i očuvanja dostojanstva profesije, vodiči koji rade na području RH moraju poznavati hrvatski jezik. 7. Inspekcijski nadzor i visoke kazne Podržavamo prijedlog o značajnom povećanju kazni za nelegalno vođenje – predlažemo kaznu u visini prosječne bruto plaće u RH (oko 1.400 €), koja bi se odnosila i na domaće i strane vodiče. Bez nadzora i učinkovitog sankcioniranja zakon neće imati nikakav učinak. 8. UNESCO lokaliteti kao prioritet zaštite Naglašavamo važnost sustavne i univerzalne zaštite UNESCO lokaliteta – jer ako ih mi ne štitimo, neće ih poštovati ni naši gosti. Oni nisu samo „kamenje i datumi“ – već živi prostori u kojima se odvija život lokalne zajednice. Profesionalni lokalni vodiči prenose duh mjesta i osiguravaju održivi turizam. Zaključno: Liberalizacija tržišta ne smije značiti odustajanje od zaštite kulturne baštine, lokalne zajednice i profesionalnih standarda. Europska unija traži uklanjanje diskriminacije, ali ne zabranjuje nacionalne mehanizme zaštite kad su oni opravdani, uravnoteženi i usmjereni na javni interes. Tražimo da Ministarstvo u konačnom prijedlogu zakona jasno uvaži ove prijedloge kako bismo očuvali dignitet vodičke struke i identitet prostora u kojem radimo. 🔹 Tražimo posebnu zaštitu kulturnih i UNESCO lokaliteta – vođenje samo uz stručni ispit 🔹 Jasno definiranje "privremeno i povremeno" vođenja (da se ne zloupotrebljava za stalni rad) 🔹 Obvezna registracija, licenciranje i porezni nadzor svih stranih vodiča 🔹 Isključenje vodiča iz trećih zemalja i iz OECD zemalja izvan EGP-a 🔹 Reciprocitet – ako naši vodiči ne mogu tamo, ni njihovi ne mogu ovdje 🔹 Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) 🔹 Inspekcija i visoke kazne za rad bez licence – podržavamo kaznu u iznosu prosječne bruto plaće (oko 1.400 €) 🔹 Podržavamo inicijativu za oznake/licence za strane vodiče kao obvezu 🔹 UNESCO lokaliteti nisu Wikipedija – oni trebaju profesionalnu interpretaciju, ne samo prenesene činjenice Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Prilikom izmjena provedbenog propisa o iskaznici za turističke vodiče razmotrit će se prijedlog o izgledu iskaznica. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
38 LUKA PAVLOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Novi prijedlog zakona je apsolutno nepovoljan za hrvatske turističke vodiče. Ne slažemo se s njim jer u potpunosti degradira našu struku i umanjuje našu važnost kao - AMBASADORA naše zemlje u svijetu. Jer, dojam kojim strancima ostavljamo - jest slika ugleda naše zemlje, naše velike povijesne i kulturne baštine - i tako inozemni gosti doživljavaju Hrvatsku. Ovaj opasan i nepovoljan prijedlog zakona baca sjenu na budućnost naše struke. Prvo i najvažnije je - zaštita naše kulturne baštine - kroz zaštitu UNESCO lokaliteta (apsurdno je da se o ovome uopće treba raspravljati ili napominjati !) Dakle UNESCO lokaliteti nisu samo stari zidovi, kamene ruševine, povijesne činjenice... itd., već mjesta sa dušom, pričom i posebnošću, te samo domaći turistički vodiči mogu objasniti, interpretirati i dočarati svoj grad stranim gostima, a time maksimalno pridonijeti njihovom doživljaju, shvaćanju i poimanju RH. Nisu samo sportski uspjesi naše zemlje bitni za promociju RH u svijetu, nego i turistički vodiči sa svojom predanošću i ustrajnim radom izuzetno pridonose tome. Vi navodite, tj. u prijedlogu novoga zakona - da strani turistički vodiči slobodno mogu voditi zaštićene UNESCO lokalitete sa svojim turističkim grupama, što je u potpunosti pogrešno jer : 1.) NEMA NAČELA RECIPROCITETA (ukoliko naši vodiči ne smiju voditi u drugim zemljama, nijedan strani vodič bez položenog ispita za vodiča, poznavanja hrvatskog jezika, naše povijesti, kulture i običaja - NE BI SMIO voditi grupe po našim lokalitetima) 2.) Treba napraviti obaveznu registraciju, licenciranje i poreznu evidenciju svih stranih vodiča koji vode na privremenoj i povremenoj osnovi, te jasno trebate definirati što znači "PRIVREMENO i POVREMENO" jer sezona traje maksimalno 5 mjeseci i to ne smije biti zloupotrebljeno za stalni rad ! 3.) Treba osigurati redovnu inspekciju sa adekvatnim kaznama za rad bez licence (npr. kazna u visini prosječne bruto plaće u RH) jer bez kazni nema poštivanja zakona. 4.) EU i OECD traže liberalizaciju tržišta kako bi spriječilo neopravdanu diskriminaciju, no liberalizacija bez zaštitnih mjera, kontrole i procjene posljedica može ugroziti lokalno stanovništvo i naše interese koji moraju biti na prvom mjestu. Sve ovo što sam naveo, a i mnogo drugih činjenica koje su navele moje cijenjene kolegice i kolege - jasno vam govori da je novi prijedlog zakona po ovim pitanjima štetan po interese naše zemlje i nas turističkih vodiča. Iskreno se nadam da ćete naše prijedloge ozbiljno shvatiti, te vas u ime mojih cijenjenih kolegica i kolega, te u svoje ime srdačno pozdravljam. Luka Pavlović Predsjednik Društva turističkih vodiča Splita Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
39 JELENA BOČKINAC PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Hrvatska je zemlja iznimno turbulentne prošlosti i bogatog kulturnog nasljeđa. To je oblikovalo jedinstveni mentalitet njenih stanovnika koji jedini sa strašću i predanošću mogu predstavljati svoju zemlju. Nije dovoljno pročitati par rečenica na Wikipediji i to reproducirati bez duše. Ovogodišnji slogani TZa su "Puna života", "Puna priča"... Zar doista mislite da taj doživljaj mogu prenijeti ljudi koji nisu odrasli ovdje? Ono za što su se naši preci borili bilo je očuvanje nacionalnog identiteta, a on će se na taj način potpuno izgubiti. Naša povijest i lokaliteti, posebno oni pod UNESCOvom zaštitom ne smiju predstavljati ljudi koji za to nemaju položen stručni ispit za turističkog vodiča, a pogotovo treba zabraniti bilo kakve dozvole za povremena vođenja onima koji dolaze iz zemalja koje nisu članice EU. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
40 GORJANA-MILANA SULIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Obavezno zastititi kulturnu bastinu, osobito UNESCO lokalitete!, jer turisti ne dolaze slusati samo cinjenice dostupne na internetu, vec zele dozivjeti prostori razumjeti zivot lokalne zajednice. Taj dozivljaj im moze prenjeti samo lokalni , turisticki vodic. Takodjer, vodici kojima ce biti dozvoljeno pruzati na privremenoj i povremenoj osnovi usluge vodjenja, obavezno poznavanje hrvatskog jezika na razini B2, a zbog ucinkovite komunikacije sa lokalnim stanovnistvom, kao i sigurnosti gostiju. Trebalo bi iskljuciti i drzavljane OECD zamalja, koje nisu clanice EU iz mogucnosti obavljanja privremenog i povremenog vodjenja. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije.
41 SANJA, OBRT ZA TURISTIČKE USLUGE, VL. SANJA KLASIĆ, SPLIT, STARČEVIĆEVA 28 PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Novi prijedlog zakona o pružanju usluga turističkog vodiča je nepovoljan za nas i ne slažemo se s njim ,degradira struku i utječe na kvalitetu usluge.,Zaštita lokaliteta nije diskriminacija,Unesco područja bi obavezno trebala biti zasticena, a vođenje istih moralo bi biti moguće samo uz polaganje sručnih ispita i znanje hrvatskog jezika kako bi bi se očuvala kvaliteta usluge i održivi turizam. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije.
42 DARKO PEREŽA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Cijela hrvatska, a posebno UNESCO lokaliteti nisu samo povijesne lokacije – to su mjesta s identitetom, značenjem i pričom. Samo licencirani lokalni vodiči sa stručnim ispitom mogu osigurati kvalitetnu, točnu i autentičnu interpretaciju takvih prostora. Bez lokalnog vodiča, interpretacija se svodi na niz generičkih informacija bez konteksta i osobne povezanosti s mjestom. Lokalni vodiči su prva crta zaštite baštine – prepoznaju vandalizam, neprikladno ponašanje i pomažu u njegovom sprječavanju. Ako ne štitimo vlastitu baštinu, šaljemo poruku da nam nije stalo – što se direktno odražava i na ponašanje posjetitelja. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
43 IVANA ANTOLIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Poštovanje, nikako nećemo ostati skrštenih ruku i čekati da se ovakvim prijedlogom zakona, mi hrvatski vodiči dovedemo u diskriminirajući položaj od strane vlastite zemlje čiju povijest sa ponosom i ljubavlju tumačimo gostima. Neću se dotaći nelojalne konkurencije niti sam homofob ali ovakvu pljusku da primimo mi koji smo u prvim redovima hrvatskog turizma, to je nečuveno. Pričati o našim užancama, povijesti, načinu života, sa žarom prenoseći ljubav prema ovoj maloj zemlji, možemo samo mi i nitko drugi. Niti vodiči iz prvih, niti petih, niti trećih zemalja. Dosta nam je da se mimoilazimo sa onima koji o našoj zemlji ne znaju ništa, sa onima koji su na Wikipediji pročitali tko smo mi. Dopustiti ovom zakonu da se prošulja, bio bi to početak gubitka vlastitog identiteta za koji se ova mala država bori od pamtivijeka i zbog kojega nam se gosti dive. Bez njega smo nitko i ništa. Je li vi stvarno to želite? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
44 IVANA KILIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Novim prijedlogom zakona dovodi se lokalne vodiče u nepovoljan položaj i utječe se na kvalitetu usluge prema gostima jer smo mi ti koji zivimo tu, poznajemo jezik, kulturu i običaje i samim time pruzamo autentičnost. Uložili smo puno vremena i truda, educirali se dodatno kako bi pružili što kvalitetniju uslugu. S druge strane se vodičima iz drugih zemalja bez posebnih kriterija i uvjeta omogućuje prezentiranje naše baštine pomoću informacija dostupnih na internetu i bez poznavanja jezika, kulture i običaja. Ovime bi se nanijela šteta lokalcima a i gostima! Tražimo posebnu zaštitu kulturnih lokaliteta, osobito UNESCO lokaliteta. Vođenje na njima mora biti moguće samo uz polaganje posebnog stručnog ispita. Jasno isključiti državljane OECD zemalja koje nisu članice EGP-a iz privremenog i povremenog vođenja Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije.
45 NATALIJA NOVAKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Novi prijedlog zakona skroz degradira struku turistickog vodica i svodi je na razinu citanja podataka s wikipedije. Unesco podrucja bi obavezno trebala bit zasticena jer ono sto mi godinama ucimo, proucavamo i zbog cega idemo po predavanjima, se ne bi trebalo svest na 3 recenice izgooglane online. Vec sam viđala kolege iz Europske unije kako vode sami, s odobrenjem ili bez, nisam ulazila u to. Niti su se orjentacijski snalazili po gradu niti su znali sta pricat. Bit turisticki vodic je zapravo puno teze nego sto se cini. A s novim zakonom se to svodi na neke skripte kojima ce se kolege iz EU dobacivat. Uzas. Nadalje, kako je moguce uopce da se sada razmislja uopce o tome da se i vodicima van EU dopusti da vode goste u Hrvatskoj i to vazne lokalitete pod zastitom? Također bilo bi u redu da vodici koji dobiju odobrenje da rade kod nas bi trebali znat hrvatski jer kako ce drugacije objasniti neke razlike između određenih hrvatskih regija. Također, treba poboljsati kontrole stranih vodica, pratitelja. Cesto inspekcija izađe pa kontrolira nas a tamo mu Kinez vodi na crno. I nece se bakcat s kinezom jer treba prevoditelja. To je apsurd! Treba uvesti u zakon da ko god obavlja poslove pratitelja ili vodica se smatra da zna ili engleski ili hrvatski te da za napisat im kaznu nije potreban prevoditelj. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
46 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA UNESCO lokaliteti (posebno oni u kojima se živi) moraju biti zaštićeni, a zaštita lokalnih turističkih vodiča ključ je održivog turizma! Kao turistički vodiči znamo koliko je važno da posjetitelji osjete pravi duh mjesta, a ne samo da čitaju s interneta. UNESCO lokaliteti nisu samo zgrade to su domovi i zajednice s bogatom poviješću i tradicijom. Upravo ta živost i autentičnost ono je što nas čini posebnima u svijetu. Zaštita tih lokaliteta nije nepoštena diskriminacija to je odgovornost prema ljudima koji tu žive i rade, prema zajednicama koje čuvaju tu baštinu i prema svima koji zaslužuju kvalitetno i istinito vođenje. EU komisija razumije važnost transparentnosti i jednakih pravila i postoji mnogo opravdanih razloga da se zaštite lokalni vodiči i UNESCO lokaliteti. Mi nismo protiv liberalizacije, ovo je poziv na poštenu i kvalitetnu konkurenciju u kojoj stručnost, edukacija i poštovanje prema lokalnoj zajednici nisu samo riječi nego stvarnost. Lokalni vodiči ne poznaju samo povijest i posebnosti mjesta, nego su i prvi čuvari reda i zaštite baštine na terenu. Oni su ti koji prepoznaju i upozoravaju na vandalizam, nepravilnosti ili ugroze, time direktno pomažući održivosti turizma i sigurnosti lokaliteta. Ako izgubimo taj nadzor, otvaramo vrata nelojalnoj konkurenciji i riziku da se naša baština umjesto da se čuva polako uništava. Mi samo tražimo jednaka pravila za sve i očit interes države za očuvanje struke koja štiti i interpretira baštinu na odgovoran način, čuva kulturni identitet i specifičnosti lokaliteta i pruža posjetiteljima autentično iskustvo Ako država ne može odmah zaštititi cijelu kulturnu baštinu neka barem počne s UNESCO lokalitetima, posebno onima gdje ljudi žive i svakodnevno dišu povijest. To je naša jedinstvena vrijednost i temelj na kojem gradimo kvalitetu i održivost turizma. Ako UNESCO lokaliteti nisu dovoljno važni da budu posebno zaštićeni onda gubimo i vjerodostojnost kada od drugih tražimo poštovanje prema našoj baštini. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
47 NINA POLIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA Ovaj novi Zakon o pružanju usluga u turizmu je jako nepovoljan za nas turističke vodiče koji imamo polozeno nekoliko županija i koji smo jako puno ulagali u svoje znanje. Dozvoljavte strancima da vode svoje goste na podrucju naše zemlje dok s druge strane ti isti stranci čuvaju suverenitet svojih država i nama ne dozvoljavaju da igramo po istim pravilima. Držite malo do suvereniteta naše Rebublike Hrvatske i vodite manje globalisticku politiku koja će nas dovesti do toga da ćemo se prestati baviti ovim poslom i da vam više nitko neće htjeti u Hrvatskoj biti turisticki vodic Imamo jako puno ilegalnih vodica iz trećih zemalja koji ilegalno vode goste u Zadru i koje nas inspektorat ne kaznjava, a sad ćemo imati i jako puno stranih državljana Eu zemalja koji će preuzeti nas posao i ostaviti nas bez kruha. To im ovaj novi Zakon dozvoljava. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
48 JELENA BABIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Nadovezujem se na kolegičin osvrt: u mnogim zemljama OECD-a i EU zanimanje turističkog vodiča je regulirano i pristup stranih vodiča je strogo uvjetovan. Turska: strani vodiči mogu voditi samo ako polože ispit i znaju turski jezik. Vođenje bez dozvole je strogo kažnjivo. Grčka: vodič mora završiti školu pod nadzorom Ministarstva turizma i govoriti grčki. Strancima se dozvoljava rad privremeno, samo ako nedostaje vodiča za određeni jezik. Japan: vodiči moraju položiti državni ispit, dokazati znanje japanskog jezika, i registrirati se. Kazne za neregistrirane vodiče dosežu i 3.500 Eura. U Italiji kazne za neregistrirane vodiče: 3.500-12.000 Eura U Francuskoj obavezno znanje francuskog jezika i ishodovanje diplome... U tom kontekstu, zašto bi Hrvatska išla suprotnim smjerom i omogućila liberalizaciju bez jezičnih i stručnih uvjeta? Ovime se otvara mogućnost iskrivljenog tumačenja povijesti, kulture i narodnog identiteta. Nije riječ samo o iznošenju činjenica, već i o neiznošenju činjenica. Izostavljanjem, primjerice, jednog dijela povijesnog konteksta vrlo je lako stvoriti sliku koja je jednostrana i neobjektivna te je na takav način nemoguće razumjeti razvoj, današnje stanje, pa i današnje granice RH. Nije jasno zašto je predložen samo Domovinski rat kao zaštićena cjelina, jer ratova između susjednih zemalja je bilo i prije i uvijek su osjetljiva tema, a nažalost još uvijek su predmetom različitih tumačenja, tenzija, a u nekim slučajevima čak i pretenzija. Vodiči se susreću sa raznim situacijama, ali upravo iz svog iskustva najbolje mogu ukazati na potencijalne probleme. Nije jasno ako neka zemlja ima licencu bitno nižih standarda u odnosu na licencu RH, je li to dovoljno da bi netko vodio u Hrvatskoj i gdje je tu načelo reciprociteta u odnosu na hrvatske vodiče? Ovim prijedlogom se hrvatski vodiči stavljaju u neravnopravan položaj, dok mnoge zemlje i dalje štite vlastita tržišta kroz jezične, stručne i zakonske barijere. Hrvatski vodiči nisu manje vrijedni – niti bi ih zakon trebao tako tretirati. Smanjivanje standarda u smislu prihvaćanja takvih licenci nije rješenje koje bi trebalo zadovoljiti RH jer pridonosi gubitku našeg identiteta. Prema načelu reciprociteta, ali i uz primjenu zaštitnih mehanizama u svrhu očuvanja našeg identiteta i baštine, tražimo: 1. Vodiči iz zemalja OECD i EU, jednako kao i vodiči iz RH, trebaju proći edukaciju i položiti stručne ispite za opći i posebni dio, sukladno programu propisanom od strane Ministarstva obrazovanja RH. 2. Vodiči iz zemalja OECD i EU, jednako kao i vodiči iz RH, trebaju poznavati hrvatski jezik na razini B2. 3. Vodiči iz zemalja OECD i EU, jednako kao i vodiči iz RH, trebaju biti registrirani. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ovim Nacrtom prijedloga zakona daje se mogućnost da usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj, uz ispunjavanje svih uvjeta propisanih tim Zakonom, a između ostalog i polaganje stručnog ispita za turističkog vodiča, mogu pružati uz državljane Republike Hrvatske, državljana druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i državljani država članica OECD-a i država pristupnica Kodeksa o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksa o liberalizaciji nevidljivih transakcija. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom
49 PETRA JERKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ne slažemo se s predloženim modelom liberalizacije tržišta vodičkih usluga koji omogućuje povremeno i privremeno pružanje usluge turističkog vodiča u Hrvatskoj bez poznavanja hrvatskog jezika i bez načela reciprociteta. U većini zemalja članica OECD-a i EU, zanimanje turističkog vodiča je regulirano i pristup stranih vodiča je strogo uvjetovan: Turska: strani vodiči mogu voditi samo ako polože ispit i znaju turski jezik. Vođenje bez dozvole je strogo kažnjivo. Grčka: vodič mora završiti školu pod nadzorom Ministarstva turizma i govoriti grčki. Strancima se dozvoljava rad privremeno, samo ako nedostaje vodiča za određeni jezik. Japan: vodiči moraju položiti državni ispit, dokazati znanje japanskog jezika, i registrirati se. Kazne za neregistrirane vodiče dosežu i 3.500 eura. U tom kontekstu, zašto bi Hrvatska išla suprotnim smjerom i omogućila liberalizaciju bez jezičnih i stručnih uvjeta? Tražimo: 1. Uvođenje obveze poznavanja hrvatskog jezika na minimalno B2 razini za strane vodiče, neovisno o jeziku grupe; 2. Svjesni smo obveze poštivanja međunarodnih ugovora. Međutim u okviru međunarodnog prava tražimo uvođenje načela reciprociteta – priznavanje zahtjeva na pravo na vođenje u Hrvatskoj na 1 g isključivo za državljane zemalja koje omogućuju jednak tretman hrvatskim vodičima; 3. Povećanje kazni za strance koji pružaju usluge bez ispunjenih uvjeta, u skladu s primjerima kao što je Japan; 4. Nadalje, kako će se vrednovati stručnost iz zemalja koje su potpuno deregulirale zanimanje (npr. Češka)? Ako neka zemlja nema ni licencu ni ispit, što točno Hrvatska priznaje? Gdje je tu logika? Je li "deregulirani neregulirani vodič" jednak domaćem vodiču koji je polagao stručni ispit i poznaje zakonodavstvo, jezik i kulturnu baštinu? Neprihvatljivo je stavljati hrvatske vodiče u neravnopravan položaj, dok mnoge zemlje i dalje štite vlastita tržišta kroz jezične, stručne i zakonske barijere. Hrvatski vodiči nisu manjje vrijedni – niti bi ih zakon trebao tako tretirati. Nadalje, rad inspekcija mora biti učinkovitiji jer se s terena dobija dojam kako se zaustavljaju isključivo hrvatski turistički vodiči s plavom licencom. Zaključak: Lokalni turistički vodiči su ambasadori svoje zemlje koji sa svojim znanjem, iskustvom i ljubavi prema svom kraju i domovini daju uslugu posjetitljima iz cijelog svijeta kroz oči lokalca te je nužno zaštititi vodiče! Isti ti lokalni vodiči skupo plaćaju polaganje licence za turističkog vodiča zasebno za opći dio, zasebno za svaku županiju, plaćaju poreze i davanja državi za svaki odrađeni posao dok stranci ništa od toga ne trebaju odnosno dozvoljava se siva ekonomija od koje Republika Hrvatska nema korist već štetu. Ovime se ugrožava državna blagajna kao i egzistencija mnogih koji žive isključivo od posla lokalnog vodiča. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20), kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Ne može se prihvatiti navod da strani turistički vodiči vode bez edukacije u Republici Hrvatskoj iz razloga što je važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) se uređuje podzakonskim propisima, a ne ovim Zakonom. Odredbama nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
50 KARMEN BEZBRADICA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Bilo bi lijepo, no čini mi se da je neostvarivo, tražiti da državljani država članica OECD-a koje se ovim Zakonom nastoji dovesti u ravnopravan položaj, ravnopravno sudjeluju u plaćanju komunalnih doprinosa i državnih poreza, koji se između ostalog koriste za održavanje i restauraciju ulica, trgova, palača, crkvi i katedrala čiju će povijest i značaj u hrvatskoj kulturi i identitetu interpretirati i pritom stjecati materijalnu korist. Ono što se sigurno može napraviti je da se točno odredi što znači privremeni i povremeni rad tih državljana, da se u pisanju Pravilnika o zaštićenim cjelinama uključi i struka - licencirani turistički vodiči. Nadalje, UNESCO-vi lokaliteti ne mogu biti izdvojeni iz zaštićenih cjelina, opravdanje da je literatura lako dostupna ne drži vodu. Strani vodiči moraju imati znanje hrvatskog jezika, makar B2 razinu, proći stručni ispit kako bi dokazali poznavanje hrvatske povijesti, kulturne i prirodne baštine, biti registrirani i također licencirani kako bi se i nad njihovim radom lakše provodio nadzor. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Predstavnici udruga turističkih vodiča imenovani su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika o popisu zaštićenih cjelina (lokaliteta)..
51 MARIJA DUŽEVIĆ RADOŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Već dugi niz godina licencirani turistički vodiči se zalažu za zaštitu struke kroz sljedeće: - Tražimo posebnu zaštitu kulturnih i UNESCO lokaliteta – vođenje samo uz stručni ispit - Jasno definiranje "privremeno i povremeno" vođenja (da se ne zloupotrebljava za stalni rad) - Obvezna registracija, licenciranje i porezni nadzor svih stranih vodiča - Isključenje vodiča iz trećih zemalja i iz OECD zemalja izvan EGP-a - Reciprocitet – ako naši vodiči ne mogu raditi u određenim državama, ni njihovi vodiči ne mogu ovdje - Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) - Inspekcija i visoke kazne za rad bez licence – podržavamo kaznu u iznosu prosječne bruto plaće (oko 1.400 €) - Podržavamo inicijativu za oznake/licence za strane vodiče kao obvezu - UNESCO lokaliteti nisu Wikipedija – oni trebaju profesionalnu interpretaciju, ne samo prenesene činjenice Zaštitimo nacionalne interese! Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama. Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
52 IVICA ŠKRILJEVEČKI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja nema diskriminacije ako svi (državljani RH, kao i članica EEZ i/ili OECD) imaju pravo pristupati ispitu za turističkog vodiča po zaštičenim lokalitetima po istim uvjetima Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom.
53 HANA TURUDIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Državljani RH - turistički vodiči biti će u nepovoljnijem položaju ako RH inzistira na ovom stajalištu. RH bi trebala inzistirati na zaštiti poslovnih interesa svojih državljana čija se populacija rapidno smanjuje te predlažemo najmanje uvođenje načela reciprociteta te obvezu uvođenja poznavanja hrvatskog jezika, (najmanje B2 razinu) i zadržavanja obvezu polaganja stručnog ispita. Mišljenja smo da je potrebno kvalitetu pružanja usluge podizati a ne snmanjivati kriterije. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU).
54 PATRICIA CVINAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Kao licencirani turistički vodič ne mogu se složiti s predloženim modelom liberalizacije tržišta vodičkih usluga koji omogućuje povremeno i privremeno pružanje usluge turističkog vodiča u Hrvatskoj bez poznavanja hrvatskog jezika i bez načela reciprociteta. Što znači povremeno i privremeno? Turistička sezona traje maksimalno 6 mjeseci, te bi se kroz ovakvu, prilično labavu definiciju, moglo podvući i vođenje tijekom cijele sezone. Potrebno je definirati točan broj dana za povremeno i točan broj dana za privremeno pružanje usluga. Osim toga, lokalni vodiči skupo plaćaju polaganje licence za turističkog vodiča zasebno za opći dio, zasebno za svaku županiju, plaćaju poreze i davanja državi za svaki odrađeni posao dok stranci ništa od toga ne trebaju. Osim što se na taj način nanosi šteta percepciji Hrvatske kao turističke destinacije, nanosi se šteta i cjelokupnoj ekonomiji Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU).
55 MARIJA MOČIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Drzavljani OECD zemalja izvan EGP-a bi trebali moci voditi iskljucivo ako imaju poslovni nastan u RH. U suprotnom, omogucava se trajno i nekontrolirano pruzanje usluga bez odgovornosti prema drzavi domacinu i bez doprinosa sustavu. Svi strani vodici koji vode na privremenoj osnovi moraju biti registrirani, licencirani i evidentirani u poreznom sustavu RH, kako bi se osigurala pravednost i transparentnost te zastitili domaci pruzatelji usluga. Pojmovi „privremeno i povremeno“ moraju biti precizno definirani. Ovim navodnim nacelom nediskriminacije se zapravo diskriminiraju lokalni vodici koji ispunjavaju uvjete za obavljanje djelatnosti turistickih vodica. Ako bi doslo do liberalizacije trzista, strani vodici bi obavezno trebali ispunjavati sve uvjete za obavljanje posla koje trebaju i domaci vodici. Osobe bez potrebne edukacije ne bi smjele interpretirati hrvatsku bastinu. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom.Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga.
56 VEDRANA MEMIŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Kao licencirani turistički vodič ne mogu se složiti s predloženim modelom liberalizacije tržišta vodičkih usluga koji omogućuje povremeno i privremeno pružanje usluge turističkog vodiča u Hrvatskoj bez poznavanja hrvatskog jezika i bez načela reciprociteta. Što znači povremeno i privremeno? Turistička sezona traje maksimalno 6 mjeseci, te bi se kroz ovakvu, prilično labavu definiciju, moglo podvući i vođenje tijekom cijele sezone. Potrebno je definirati točan broj dana za povremeno i točan broj dana za privremeno pružanje usluga. Osim toga, lokalni vodiči skupo plaćaju polaganje licence za turističkog vodiča zasebno za opći dio, zasebno za svaku županiju, plaćaju poreze i davanja državi za svaki odrađeni posao dok stranci ništa od toga ne trebaju. Osim što se na taj način nanosi šteta percepciji Hrvatske kao turističke destinacije, nanosi se šteta i cjelokupnoj ekonomiji Republike Hrvatske. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU).
57 SANDRA ŠAMANOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Liberlizacija tržišta ne smije značiti odustajanje od zaštite kulturne baštine, lokalne zajednice i profesionalnih standarda. EU traži uklanjanje diskriminacija, ali ne zabranjuje nacionalne mehanizme zaštite kad su oni opravdnai, uravnoteženi i usmjereni na javni interes. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom.
58 VIKTORIA PERIŠIĆ CAKTAŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Kao profesionalni licencirani vodiči, izražavamo zabrinutost zbog prijedloga koji ne pruža dovoljnu zaštitu kulturnoj i UNESCO baštini Hrvatske, posebno u kontekstu privremenog i povremenog vođenja od strane vodiča iz drugih država. Posebno ističemo sljedeće primjedbe i prijedloge: 1. Zaštita kulturnih lokaliteta, posebno UNESCO lokaliteta Tražimo da se zakonom osigura da vođenje na zaštićenim kulturnim lokalitetima (posebno UNESCO) bude moguće samo uz polaganje posebnog stručnog ispita. Kulturna baština nije samo fizički prostor – to su i lokalne priče, običaji, jezik i način života koje mogu vjerodostojno prenijeti samo educirani vodiči koji poznaju lokalni kontekst. 2. Jasna definicija "privremeno i povremeno" Pojam mora biti precizno definiran jer sezona u Hrvatskoj traje svega nekoliko mjeseci. Trenutna neodređenost omogućava stalni rad pod krinkom povremenog angažmana, što je protivno načelima jednakosti i održivosti. 3. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija stranih vodiča Svi strani vodiči koji rade na privremenoj osnovi moraju biti registrirani, imati vidljivu službenu oznaku (iskaznicu ili bedž) i biti podložni poreznim i inspekcijskim pravilima RH – kao i domaći vodiči. 4. Isključenje vodiča iz trećih zemalja i OECD-a koji nisu članice EGP-a Vođenje mora biti dopušteno samo onima koji imaju poslovni nastan u RH i položen stručni ispit. Vodičima iz trećih zemalja vođenje ne smije biti dopušteno. 5. Načelo reciprociteta Ako hrvatski vodiči ne mogu raditi u nekoj zemlji, ni vodičima iz te zemlje ne smije biti dopušteno vođenje u RH. 6. Obavezno znanje hrvatskog jezika (minimalno B2) Zbog sigurnosti posjetitelja, komunikacije s lokalnom zajednicom i očuvanja dostojanstva profesije, vodiči koji rade na području RH moraju poznavati hrvatski jezik. 7. Inspekcijski nadzor i visoke kazne Podržavamo prijedlog o značajnom povećanju kazni za nelegalno vođenje – predlažemo kaznu u visini prosječne bruto plaće u RH (oko 1.400 €), koja bi se odnosila i na domaće i strane vodiče. Bez nadzora i učinkovitog sankcioniranja zakon neće imati nikakav učinak. 8. UNESCO lokaliteti kao prioritet zaštite Naglašavamo važnost sustavne i univerzalne zaštite UNESCO lokaliteta – jer ako ih mi ne štitimo, neće ih poštovati ni naši gosti. Oni nisu samo „kamenje i datumi“ – već živi prostori u kojima se odvija život lokalne zajednice. Profesionalni lokalni vodiči prenose duh mjesta i osiguravaju održivi turizam. Zaključno: Liberalizacija tržišta ne smije značiti odustajanje od zaštite kulturne baštine, lokalne zajednice i profesionalnih standarda. Europska unija traži uklanjanje diskriminacije, ali ne zabranjuje nacionalne mehanizme zaštite kad su oni opravdani, uravnoteženi i usmjereni na javni interes. Tražimo da Ministarstvo u konačnom prijedlogu zakona jasno uvaži ove prijedloge kako bismo očuvali dignitet vodičke struke i identitet prostora u kojem radimo. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama.
59 ANA VULETIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Kodeks o liberalizaciji ne nalaže ukidanje svih uvjeta već traži da se izbjegne svaka NEOPRAVDANA diskriminacija. Nije svaka zaštitna mjera diskriminacija! Liberalizacija ne znači ukidanje stručnih ni teritorijalnih kriterija. Lokalni turistički vodiči nisu protiv otvaranja tržišta, suradnje ni Europe, ali jesmo za očuvanje struke, visoke kvalitete usluge i najvažnije naše kulturne baštine. Tražimo da država pokaže interes za očuvanje ove struke koja promiče hrvatski identitet, štiti kulturnu baštinu i osigurava visoku razinu znanja i interpretacije. Samo tako možemo imati ODRŽIVI TURIZAM koji nije masovan i površan nego kvalitetan i dugoročno koristan lokalnim zajednicama. Zato vjerujemo da ni EU ne očekuje ishitrene poteze već održive i uravnotežene modele razvoja koji štite zajednice i baštinu. Zaštitite kulturnu baštinu, a obavezno UNESCO lokalitete! Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ne može se prihvatiti navod da strani turistički vodiči vode bez edukacije u Republici Hrvatskoj iz razloga što je važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima.
60 DARKO PEREŽA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Predlažem da državljani OECD zemalja izvan EGP-a mogu voditi isključivo ako imaju poslovni nastan u RH. U suprotnom, omogućava se trajno i nekontrolirano pružanje usluga bez odgovornosti prema državi domaćinu i bez doprinosa sustavu. Svi strani vodiči koji vode na privremenoj osnovi moraju biti registrirani, licencirani i evidentirani u poreznom sustavu RH, kako bi se osigurala pravednost i transparentnost te zaštitili domaći pružatelji usluga. Pojmovi „privremeno i povremeno“ moraju biti precizno definirani – npr. maksimalan broj dana ili vođenja godišnje – kako se ne bi zlorabili za stalno i neregulirano obavljanje vodičkog posla, što dovodi do nelojalne konkurencije, pada kvalitete usluge, snižavanja cijene rada, manjeg prihoda za lokalnu zajednicu. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga.
61 IVICA PROFACA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Čak i kad bismo prihvatili da se ne smije diskriminirati osobe iz zemalja OECD-a koje nisu članice EU, to nikako ne smije značiti da itko od njih može obavljati posao turističkog vodiča bez ispunjavanja zakonskih uvjeta, i to onih koje moraju ispunjavati domaći vodiči za opću i posebnu licencu. To uključuje i znanje hrvatskog jezika, onako kako je to predviđeno i u drugim zemljama u kojima je regulirana djelatnost turističkog vodiča (Cipar, Grčka, Francuska, Italija...). Ako bi se dopustilo obavljanje posla turističkog vodiča bez ispunjavanja kriterija koje moraju imati domaći vodiči, onda se po krinkom izbjegavanja diskriminacije zapravo diskriminiraju svi koji moraju imati ispunjene uvjete. Posljedično, uz ugrožavaanje posla domaćih turističkih vodiča, bez propisane edukacije smanjuje se i kvaliteta prezentacije vrijedne nacionalne kulturne i povijesne baštine. To u ovom slučaju mora biti važnije od davanja prava na vođenje Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ne može se prihvatiti navod da strani turistički vodiči vode bez edukacije u Republici Hrvatskoj iz razloga što je važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije.
62 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja Kodeks o liberalizaciji ne nalaže ukidanje svih uvjeta već traži da se izbjegne svaka NEOPRAVDANA diskriminacija. Nije svaka zaštitna mjera diskriminacija! Liberalizacija ne znači ukidanje stručnih ni teritorijalnih kriterija. Lokalni turistički vodiči nisu protiv otvaranja tržišta, suradnje ni Europe, ali jesmo za očuvanje struke, visoke kvalitete usluge i najvažnije naše kulturne baštine. Tražimo da država pokaže interes za očuvanje ove struke koja promiče hrvatski identitet, štiti kulturnu baštinu i osigurava visoku razinu znanja i interpretacije. Samo tako možemo imati ODRŽIVI TURIZAM koji nije masovan i površan nego kvalitetan i dugoročno koristan lokalnim zajednicama. Zato vjerujemo da ni EU ne očekuje ishitrene poteze već održive i uravnotežene modele razvoja koji štite zajednice i baštinu. Zaštitite kulturnu baštinu, a obavezno UNESCO lokalitete! Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ne može se prihvatiti navod da strani turistički vodiči vode bez edukacije u Republici Hrvatskoj iz razloga što je važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima.
63 KRISTINA NUIĆ PRKA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, a) Ocjena stanja U ime Zajednice društava turističkih vodiča Hrvatske: - Nediskriminacija je i inzistiranje na poštivanju reciprociteta. Obzirom da i turističkim vodičima koji će tražiti poslovni nastan namjeravate priznavati pravo obavljanja djelatnosti bez polaganja ispita (kako ste sami napisali) ovim radite još veću razornu štetu za sve turističke vodiče i sljedeće što očekujemo ovakvim maćehinskim postupanjem je potpuna deregulacija. Ponovno ističemo kako djelatnost turističkog vodiča mora biti povezana za teritorij te ni mi kao hrvatski vodiči ne možemo poznavati kulturnu baštinu npr. Koreje bez dana, sata ni minute obrazovanja. Vodiči su glas hrvatske baštine, a ovakvim postupanjem, bez kriterijima radi se neizmjerna šteta: - za domaće vodiče ovakvo postupanje znači gubitak posla i prihoda domaćih licenciranih vodiča te odlazak brojnih mladih ljudi koji dobro poznaju strane jezike u druge zemlje (čemu Vam onda služi Ministarstvo demografije?), podrazumijeva i nelojalnu konkurenciju jer strani vodiči neće plaćati u Hrvatskoj poreze, doprinose i članarine, kao i snižavanje cijene usluge odnosno dampinga i degradacije profesije - strani vodiči ne poznaju lokalnu povijest, zakonodavstvo, kulturu, jezik ili kontekst; - nema garancije da su prošli potrebnu edukaciju ili stručno osposobljavanje prema lokalnim standardima (u brojnim zemljama ova djelatnost je neregulirana) - naglašavamo kako se radi velika šteta kulturnoj baštini i ugledu destinacije (netočne informacije, ignoriranje lokalnih pravila ponašanja i zaštite baštine, uništavanje dugoročne vrijednosti destinacije kao autentične i kulturno relevantne) - porezni gubici za državu (ističemo kako nema granice između privremenog i povremenog obavljanja djelatnosti te stalnog nastana jer strani vodiči nisu obvezni prijavljivati dolaske ni djelatnosti) - strani vodiči ne izdaju račune i ne plaćaju prihode - inspekcijski nadzor nema dovoljno ljudi niti je postavljen adekvatan sustav kontrola; sustav praćenja aktivnosti vodiča ne postoji - ovakvim postupanjem dolazimo do gubitka identiteta i interpretacijskog standarda što je i u drugim zemljama rezultiralo smanjenim ugledom zemlje u svijetu - gubitak kvalitete Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta. Prilikom svakog sljedećeg davanja izjave o pružanju usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi u Republici Hrvatskoj, turistički vodič je dužan uz izjavu dati izjavu o učestalosti i broju dana pružanja usluge u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
64 PATRICIA CVINAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Upravo je nevjerojatno citati o ovom prijedlogu zakona i ponovno se upustati u diskusiju koju su turisticki vodici Hrvatske pokrenuli i kvalitetno argumentirali prije nekoliko godina. Ne mozemo vjerovati da se prema nasoj kulturno-povijesnoj bastini ovako odnosimo,. Uz duzno postovanje prema kolegama iz inozemstva i bez imalo sumnje u njihovu generalnu strucnost i mogucnost ucenja i sticanja novih znanja, zelim nagalasiti da posao vodica nije samo prezentacija onog sto je naucio iz knjige vec gostu pruziti specifican dozivljaj i s puno takta prikazati sliku Hrvatske kako jucer, tako i danas, odgovoriti na sva njegova potencijalna pitanja na mnostvo tema, na koje odgovor moze dati samo i iskljucivo lokalac. Nas je posao graditi mostove, upoznavati druge kulture, predstavljati vlastitu, stvarati poveznice, buditi emocije, siriti entuzijazam, interpretirati povijest u skladu sa naucenim gradivom ali i dozivljenim osobnim iskustvom. U trenutku odgovornosti olicenje smo svega onoga sto nasu malu zemlju cini upravo takvom kakva je....nesavrsena al svjesna, hrabra, povijesna, sportska, kulturna, slojevita, pristupacna, otvorena, prirodno lijepa....  Turizam kao glavna gospodarstvena grana zbilje zasluzuje bolje dugorocno plansko razmisljanje pa cak i ako se zakljucci istog ne podudaraju sa trenutnim europskim trendom. Turisticki vodici su iznimno vazna karika hrvatskog gospodarskog lanca, na izvoru su povratnih informacija, sami su glavni!!! izvor informacija posjetiteljima. O njima uvelike ovisi gdje i da li ce gosti dozivjeti upravo one trenutke koji nas obiljezavaju i cine dobrim domacinima, zanimljivim i autenticnim drustvom, pozeljnom destinacijom. Za tu smo se vrlo odgovornu ulogu skolovali, izmedju ostalog al vrlo vazno, u Republici Hrvatskoj, gradili zivotno i radno iskustvo, ucimo na svakodnevnoj osnovi, zivimo u korak s vremenom, volimo, postujemo, razumijemo i toleriramo.  Stoga, u nadi da svaki ovaj komentar nece bit suvisan, trazimo, u najmanju ruku, kako slijedi: - posebnu zastitu kulturnih i UNESCO lokaliteta - vodjenje samo uz strucni ispit - jasno definiranje "privremeno i povremeno" vodjenja ( da se ne zloupotreljava za stalni rad) - obaveznu registraciju, licenciranje i porezni nadzor svih stranih vodiča reciprocitet - obavezno znanje hrvatskog jezika ( min B2) - inspekciju i visoke kazne za rad bez licence Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat.Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU).Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
65 VEDRANA MEMIŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Posebno je važno osigurati obaveznu zaštitu UNESCO lokaliteta, jer njihovo zanemarivanje šalje poruku da nam ti dragocjeni dijelovi naše baštine nisu važni. UNESCO lokaliteti predstavljaju najvrijednije dijelove naše kulturne baštine i zahtijevaju najvišu razinu stručnosti, znanja i poštovanja. Lokalni vodiči su na tim lokalitetima odrasli, živjeli, osjećali svoju baštinu, za njih taj lokalitet nije isključivo UNESCO lokalitet, već uspomena iz djetinjstva, proživljena mladost i svakodnevni život kojeg osjećaju svakom svojom stanicom. Takav lokalni vodič može kvalitetno i sa osjećajem pripadanja tom mjestu, tom kamenu, toj tvrđavi.... prenijeti svoju priču posjetitelju - za razliku od (jednako stručnog) stranog vodiča koji taj lokalitet ne osjeća, već je o njemu samo učio iz knjiga, ili s Wikipedie. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
66 ANA VULETIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Posebno je važno osigurati obaveznu zaštitu UNESCO lokaliteta, jer njihovo zanemarivanje šalje poruku da nam ti dragocjeni dijelovi naše baštine nisu važni. A, UNESCO lokaliteti predstavljaju najvrijednije dijelove naše kulturne baštine i zahtijevaju najvišu razinu stručnosti, znanja i poštovanja. Vođenje na takvim lokalitetima ne podrazumijeva samo poznavanje činjenica već i duboku povezanost s prostorom, njegovom poviješću i ljudima koji tu žive. Samo lokalni vodiči koji istinski žive i dišu s tim prostorom mogu pružiti autentičan doživljaj i podržati održivi turizam. Zato je nužno čuvati ono što gradi kulturni identitet naše zemlje, ne samo same zidove, već i sve žive elemente: jezik, običaje, način života i duh zajednice. Državljani zemalja članica OECD-a koje nisu u EGP-u ne bi smjeli imati pravo na privremeni i povremeni rad kao turistički vodiči jer to dovodi do dodatne nelojalne konkurencije i otežava kontrolu struke. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije.
67 ARIJANA VIDAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Upravo je nevjerojatno citati o ovom prijedlogu zakona i ponovno se upustati u diskusiju koju su turisticki vodici Hrvatske pokrenuli i kvalitetno argumentirali prije nekoliko godina. Ne mozemo vjerovati da se prema nasoj kulturno-povijesnoj bastini ovako odnosimo,. Uz duzno postovanje prema kolegama iz inozemstva i bez imalo sumnje u njihovu generalnu strucnost i mogucnost ucenja i sticanja novih znanja, zelim nagalasiti da posao vodica nije samo prezentacija onog sto je naucio iz knjige vec gostu pruziti specifican dozivljaj i s puno takta prikazati sliku Hrvatske kako jucer, tako i danas, odgovoriti na sva njegova potencijalna pitanja na mnostvo tema, na koje odgovor moze dati samo i iskljucivo lokalac. Nas je posao graditi mostove, upoznavati druge kulture, predstavljati vlastitu, stvarati poveznice, buditi emocije, siriti entuzijazam, interpretirati povijest u skladu sa naucenim gradivom ali i dozivljenim osobnim iskustvom. U trenutku odgovornosti olicenje smo svega onoga sto nasu malu zemlju cini upravo takvom kakva je....nesavrsena al svjesna, hrabra, povijesna, sportska, kulturna, slojevita, pristupacna, otvorena, prirodno lijepa.... Turizam kao glavna gospodarstvena grana zbilje zasluzuje bolje dugorocno plansko razmisljanje pa cak i ako se zakljucci istog ne podudaraju sa trenutnim europskim trendom. Turisticki vodici su iznimno vazna karika hrvatskog gospodarskog lanca, na izvoru su povratnih informacija, sami su glavni!!! izvor informacija posjetiteljima. O njima uvelike ovisi gdje i da li ce gosti dozivjeti upravo one trenutke koji nas obiljezavaju i cine dobrim domacinima, zanimljivim i autenticnim drustvom, pozeljnom destinacijom. Za tu smo se vrlo odgovornu ulogu skolovali, izmedju ostalog al vrlo vazno, u Republici Hrvatskoj, gradili zivotno i radno iskustvo, ucimo na svakodnevnoj osnovi, zivimo u korak s vremenom, volimo, postujemo, razumijemo i toleriramo. Stoga, u nadi da svaki ovaj komentar nece bit suvisan, trazimo, u najmanju ruku, kako slijedi: - posebnu zastitu kulturnih i UNESCO lokaliteta - vodjenje samo uz strucni ispit - jasno definiranje "privremeno i povremeno" vodjenja ( da se ne zloupotreljava za stalni rad) - obaveznu registraciju, licenciranje i porezni nadzor svih stranih vodica - reciprocitet - obavezno znaanje hrvatskog jezika ( min B2) - inspekciju i visoke kazne za rad bez licence Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi.Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
68 AJLIN ANDREIS SARUN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Svakako bi trebalo osim Domovinskog rata zaštiti i cjeline koje su pod zaštitom Unesca. Nema toga puno u Hrvatskoj, a značilo bi znatno za zaštitu naše kulturne baštine. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
69 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Također, propisuje se da turistički vodič državljanin države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske sukladno propisu kojim se uređuju uvjeti za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za pružanje usluga turističkih vodiča, ali se posebno štite zaštićene cjeline (lokaliteti) vezani uz Domovinski rat i UNESCO lokaliteti. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije.
70 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom Posebno je važno osigurati obaveznu zaštitu UNESCO lokaliteta, jer njihovo zanemarivanje šalje poruku da nam ti dragocjeni dijelovi naše baštine nisu važni. A, UNESCO lokaliteti predstavljaju najvrijednije dijelove naše kulturne baštine i zahtijevaju najvišu razinu stručnosti, znanja i poštovanja. Vođenje na takvim lokalitetima ne podrazumijeva samo poznavanje činjenica već i duboku povezanost s prostorom, njegovom poviješću i ljudima koji tu žive. Samo lokalni vodiči koji istinski žive i dišu s tim prostorom mogu pružiti autentičan doživljaj i podržati održivi turizam. Zato je nužno čuvati ono što gradi kulturni identitet naše zemlje, ne samo same zidove, već i sve žive elemente: jezik, običaje, način života i duh zajednice. Državljani zemalja članica OECD-a koje nisu u EGP-u ne bi smjeli imati pravo na privremeni i povremeni rad kao turistički vodiči jer to dovodi do dodatne nelojalne konkurencije i otežava kontrolu struke. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije.
71 KRISTINA NUIĆ PRKA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, b) Osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom U ime Zajednice društava turističkih vodiča Hrvatske: Poštovani, prije samog donošenja zakona niste održali nijedan sastanak sa strukom, te niste uvažili nijedan prijedlog koji smo isticali na dosadašnjim sastancima, što smatramo iznimno nekorektnim. Ni do sad osobe iz trećih zemalja nisu mogle biti vodiči bez državljanstva, ali sad ce to moći bez državljanstva, prebivališta i edukacije, osim svih zemalja EU, i preostale države članice OECD-a: Australija, Kanada, Republika Čile, Republika Kolumbija, Republika Kostarika, Island, Država Izrael, Japan, Republika Koreja, Sjedinjene Meksičke Države, Novi Zeland, Kraljevina Norveška, Švicarska Konfederacija, Republika Turska, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, Sjedinjene Američke Države te države u postupku pristupa Kodeksa o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksa o liberalizaciji nevidljivih transakcija: Argentinska Republika, Savezna Republika Brazil, Republika Bugarska, Rumunjska, Republika Peru, I Kraljevina Tajland i Republika Indonezija. Još jednom inzistiramo na poštivanju struke te ovim putem ponavljamo zahtjeve uz isticanje nekoliko dodatnih pitanja, koje uopće niste regulirali. - Primjedba Odbora za turizam i pri donošenju samog zakona koja se odnosila na definiciju '“poznavanja jezika u dovoljnoj mjeri'“ za strane turističke vodiče niste uvažili kao ni prijedlog da se u Zakonu definira znanje hrvatskog jezika na razini B2 prema Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike kako ne bi dolazilo do pogrešne interpretacije povijesti i kulture. Prijeloge niste prihvatili navodeći kako je isto uređeno člankom 73. važećeg Zakona, koji je na snazi od 1. siječnja 2018. , a koji nije predmet novog Zakona, odnosno zakona koji je sad na snazi. Pri donošenju zakona ste naveli kako turistički vodič treba znati jezik na kojem će pružati usluge turističkog vodiča razine B2 prema stupnjevima Zajedničkog europskog referentnog okvira u razumijevanju i govoru, a hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga turističkog vodiča., što podrazumijeva znanje jezika razine B2'' - zakon ne poznaje formu ''podrazumijevanja'' te i ovaj put pri donošenju Zakona o izmjenama Zakona o pružanju usluga u turizmu inzistiramo da ispravite grešku koja ide na štetu struke. Podredno, i u ovom dijelu inzistiramo na reciprocitetu. U Japanu, Turskoj i Grčkoj ne možete pristupiti tržištu bez poznavanja jezika u točno određenoj razini. - nije uvažen prijedlog uvjeta četverogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja, a koji zahtjev i ovim putem ponavljamo - inzistiranje izmjena u dijelu koji se odnosi na reguliranje pristupu edukaciji za državljane neeuropskih zemalja- nije uvaženo načelo reciprociteta (primjerice u Rusiji, Kini, kao i brojnim drugim neeuropskim zemljama ne možete postati vodič bez njihovog državljanstva); načelo reciprociteta nije uvedeno ni općenito za obavljanje djelatnosti (na koje razdoblje želite davati dozvole i uz koje uvjete)- npr. u Turskoj ne smijete biti ni pratitelj u autobusu, a uz inspekciju postoji i turistička policija koja redovno obavlja kontrole, što nažalost ni sad u Hrvatskoj nije slučaj - niste definirali što znači privremeno i povremeno obavljanje djelatnosti odnosno niste definirali kriterije- koliko dana godišnje, broj ulazaka u zemlju koji bi jasno odredili granicu između privremenog i povremenog naspram redovnog, trajnog poslovanja - molili smo povećanje prekršajnih kazni kako bi bile usklađene s drugim zemljama Europske unije, međutim u ovom dijelu ih niste uskladili. Duplo su manje. Inzistiramo na duplom povećanju kazni te kontrolama kao u drugim zemljama Otvaranjem tržišta za turističke vodiče bez adekvatnih ograničenja i zaštitnih mehanizama će imati brojne negativne posljedice, kako za domaće vodiče tako i za kulturnu baštinu, tržište rada i kvalitetu usluge. Djelomično prihvaćen Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU).Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama. Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
72 IVANA SMOLJO MANDARIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Ove prijedloge smatram izuzetno lošim i nepovoljnim kako za (turističku) struku tako i za lokalne zajednice. Lokaliteti na kojima bi ovakvom nekontroliranom liberalizacijom turiste smjeli voditi strani državljani pa čak i ne samo državljani članica EU-a već i oni iz potpuno drugačijeg kulturološkog okruženja, nisu zatvoreni parkovi za turiste već žive sredine u kojem lokalni licencirani vodiči osim točne interpretacije kulturno-povijesne baštine paze i na održivost i suživot turista s lokalnim stanovništvom, pravovremeno reagiraju u hitnim situacijama i surađuju s policijom (slučajevi krađa). Ne vidim kako bi isto radili "vodiči" s nedovoljnom razinom poznavanja hrvatskog jezika i kao , i sami, stranci u tim sredinama. U Prijedlogu nije pojašnjeno što znači privremeno i povremeno obavljanje djelatnosti kao i na koji način bi se kontroliralo. Također, hoće li strani vodiči u tom slučaju imati jasno prepoznatljivu iskaznicu kao i licencirani vodiči ili će se pod krinkom provlačiti svi (i oni koji ne ishode privremenu dozvolu). Sve skupa, loše za hrvatske vodiče jer ih stavlja u nepovoljniji položaj od stranih vodiča koji nemaju obvezu polaganja ispita, loše za lokalnu zajednicu .... Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu lokaliteta povijesne i umjetničke nacionalne baštine kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ). Važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana je obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20), kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Prilikom izmjena provedbenog propisa o iskaznici za turističke vodiče razmotrit će se prijedlog o izgledu iskaznica.
73 PATRICIA CVINAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Otvaranje tržišta bez jasnih pravila i kontrole stvara nelojalnu konkurenciju i dovodi u nepovoljan položaj lokalne vodiče koji poštuju zakon, ulažu u stručno usavršavanje i štite kulturnu baštinu. Zato je važno:  1. Državljani zemalja članica OECD-a koje nisu u EGP-u ne bi smjeli imati pravo na privremeni i povremeni rad kao turistički vodiči jer to dovodi do dodatne nelojalne konkurencije i otežava kontrolu struke.  2. Zaštita kulturnih lokaliteta, osobito UNESCO lokaliteta  Kulturna baština Republike Hrvatske a posebno UNESCO lokaliteti zahtijevaju najvišu razinu stručnosti i poseban status. Predlažemo da vođenje na takvim lokalitetima bude moguće samo uz položen poseban dio stručnog ispita.  3. Jedinstveni uvjeti za sve – provjera stručnih kvalifikacija i obavezno poznavanje kulturne baštine Vodič mora imati stručno znanje o zakonima, povijesti, kulturi i baštini lokaliteta kako bi mogao pružiti kvalitetnu interpretaciju i odgovorno raditi. 4. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija Svi vodiči, uključujući strane koji ovdje rade privremeno i povremeno moraju biti registrirani, imati licencu i biti upisani u poreznu evidenciju radi sprječavanja rada „na crno“ i osiguravanja ravnopravnih uvjeta.  5. Jasno definirati pojam „privremeno i povremeno“ Kod nas turistička sezona traje pretežno 4 mjeseca (svibanj, lipanj, kolovoz, rujan) što znači da bez precizne definicije pojam „privremeno i povremeno“ može postati stalni rad bez dodatnih obveza. 6. Obavezan reciprocitet Hrvatskim vodičima mora biti omogućeno isto u drugim državama. Otvaranje tržišta treba biti obostrano uz uvažavanje jednakih uvjeta.  7. Obavezno poznavanje jezika  (razina B2) radi sigurnosti gostiju Vodiči moraju znati hrvatski jezik za komunikaciju s lokalnim institucijama (hitne službe, policija, muzeji) kako bi mogli reagirati u nepredviđenim situacijama i osigurati sigurnost gostiju.  8. Kontrola inspekcija na terenu s adekvatnim kaznama Ključni faktor učinkovitosti ovih mjera jest redovita i stroga kontrola inspekcija na terenu. Potrebno je uvesti sustav pravovremenih nadzora i izricanja visokih novčanih kazni za sve koji krše propise jer su upravo kazne i nadzor najefikasniji način sprječavanja nelegalnog rada i nelojalne konkurencije. 9) EU i OECD traže liberalizaciju tržišta kako bi spriječili neopravdanu diskriminaciju, no liberalizacija bez zaštitnih mjera, kontrole i procjene posljedica može ugroziti lokalno stanovništvo. Zato vjerujemo da oni ne očekuju ishitrene poteze već održive i uravnotežene modele razvoja koji  štite zajednice i baštinu. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije.U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
74 UDRUŽENJE OBRTNIKA SPLIT PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Predložene izmjene Zakona o pružanju usluga u turizmu ne pružaju dovoljnu zaštitu kulturne baštine Republike Hrvatske, a osobito ne UNESCO lokaliteta koji predstavljaju najvrjedniji segment naše turističke ponude. Turisti ne dolaze samo promatrati spomenike i slušati informacije dostupne na internetu, oni žele čuti priču, osjetiti duh prostora i razumjeti život lokalne zajednice. Takvo autentično iskustvo može pružiti samo profesionalni lokalni turistički vodič koji istinski poznaje prostor, njegove ljude, dijalekte, anegdote i svakodnevicu. UNESCO lokaliteti nisu samo „kameni spomenici“ već živi prostori čiji se identitet i ravnoteža mogu očuvati isključivo ako ih interpretiraju stručni lokalni vodiči. Oni su istovremeno i prva linija zaštite od vandalizma, nepoštivanja pravila i neprimjerenog ponašanja posjetitelja. Ako kao država ne štitimo i ne poštujemo vlastitu baštinu, ne možemo to očekivati ni od naših gostiju. Nezaštićena baština izravno dovodi do širenja dezinformacija i improvizacije, pada kvalitete interpretacije, nelojalne konkurencije i pada vrijednosti rada vodiča, smanjenih koristi za lokalnu zajednicu te u konačnici do gubitka međunarodne reputacije Hrvatske kao autentične i kulturno odgovorne destinacije. Naglašavamo da EU i OECD podržavaju liberalizaciju tržišta, ali liberalizacija bez jasnih zaštitnih mehanizama, kontrole i analize posljedica može dugoročno ugroziti lokalne zajednice i njihovu baštinu. Smatramo da je obveza Republike Hrvatske osigurati održiv i uravnotežen model koji štiti lokalnu zajednicu i kulturnu baštinu, umjesto donošenja ishitrenih rješenja s mogućim dugoročnim negativnim posljedicama. Stoga tražimo da se u zakonu osiguraju učinkoviti mehanizmi zaštite kulturne i nematerijalne baštine kroz sljedeće prijedloge: • Posebna zaštita kulturnih lokaliteta, osobito UNESCO lokaliteta – interpretacija smije biti povjerena isključivo vodičima s položenim posebnim stručnim ispitom. • Isključiti državljane OECD zemalja koje nisu članice EGP-a iz mogućnosti povremenog i privremenog vođenja, osim ako imaju registriran poslovni nastan u RH i rade pod istim uvjetima kao domaći vodiči. • Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija svih stranih vodiča koji pružaju usluge vođenja na privremenoj i povremenoj osnovi. • Jasno definirati pojam „privremeno i povremeno“, s obzirom na to da turistička sezona u Hrvatskoj traje svega 4–5 mjeseci što omogućuje zloupotrebu tog statusa za cjelogodišnji rad. • Primijeniti načelo reciprociteta – ako hrvatski vodiči nemaju pravo rada u nekoj zemlji, jednaka se praksa primjenjuje i obrnuto. • Za državljane trećih zemalja (izvan EU/EGP) obavljanje vođenja dozvoliti isključivo ako imaju registriran poslovni nastan u RH, polože propisane ispite i ispunjavaju sve uvjete kao domaći vodiči. • Osigurati redovite inspekcije i učinkovite sankcije za sve oblike neregistriranog rada (predlažemo kaznu u visini prosječne bruto plaće u RH). Pozivamo nadležne institucije da ove prijedloge pažljivo razmotre i u zakonski okvir ugrade rješenja koja će istinski štititi našu kulturnu i nematerijalnu baštinu, osobito UNESCO lokalitete. Vjerujemo da se otvoreno tržište može uskladiti s odgovornošću prema prostoru, zajednici i identitetu ali samo uz uravnotežen pristup i učinkovit nadzor. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi.Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Prilikom izmjena provedbenog propisa o iskaznici za turističke vodiče razmotrit će se prijedlog o izgledu iskaznica. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom Odredbama. Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
75 VEDRANA MEMIŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Otvaranje tržišta bez jasnih pravila i kontrole stvara nelojalnu konkurenciju i dovodi u nepovoljan položaj lokalne vodiče koji poštuju zakon, ulažu u stručno usavršavanje i štite kulturnu baštinu. Europski parlament jasno izrazio stav kojim smatra da turistički vodiči imaju ključnu ulogu u promicanju kulturne baštine u sinergiji s lokalnim teritorijem, njegovim tradicijama i posebnostima te da smatra kako bi ova profesija trebala imati odgovarajuću zaštitu na tržištu rada kako bi se zajamčile visokokvalitetne usluge uz očuvanje poštenog i otvorenog tržišnog natjecanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
76 ANA VULETIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Otvaranje tržišta bez jasnih pravila i kontrole stvara nelojalnu konkurenciju i dovodi u nepovoljan položaj lokalne vodiče koji poštuju zakon, ulažu u stručno usavršavanje i štite kulturnu baštinu. Zato je važno: 1. Državljani zemalja članica OECD-a koje nisu u EGP-u ne bi smjeli imati pravo na privremeni i povremeni rad kao turistički vodiči jer to dovodi do dodatne nelojalne konkurencije i otežava kontrolu struke. 2. Zaštita kulturnih lokaliteta, osobito UNESCO lokaliteta Kulturna baština Republike Hrvatske a posebno UNESCO lokaliteti zahtijevaju najvišu razinu stručnosti i poseban status. Predlažemo da vođenje na takvim lokalitetima bude moguće samo uz položen poseban dio stručnog ispita. 3. Jedinstveni uvjeti za sve – provjera stručnih kvalifikacija i obavezno poznavanje kulturne baštine Vodič mora imati stručno znanje o zakonima, povijesti, kulturi i baštini lokaliteta kako bi mogao pružiti kvalitetnu interpretaciju i odgovorno raditi. 4. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija Svi vodiči, uključujući strane koji ovdje rade privremeno i povremeno moraju biti registrirani, imati licencu i biti upisani u poreznu evidenciju radi sprječavanja rada „na crno“ i osiguravanja ravnopravnih uvjeta. 5. Jasno definirati pojam „privremeno i povremeno“ Kod nas turistička sezona traje pretežno 4 mjeseca (svibanj, lipanj, kolovoz, rujan) što znači da bez precizne definicije pojam „privremeno i povremeno“ može postati stalni rad bez dodatnih obveza. 6. Obavezan reciprocitet Hrvatskim vodičima mora biti omogućeno isto u drugim državama. Otvaranje tržišta treba biti obostrano uz uvažavanje jednakih uvjeta. 7. Obavezno poznavanje jezika (razina B2) radi sigurnosti gostiju Vodiči moraju znati hrvatski jezik za komunikaciju s lokalnim institucijama (hitne službe, policija, muzeji) kako bi mogli reagirati u nepredviđenim situacijama i osigurati sigurnost gostiju. 8. Kontrola inspekcija na terenu s adekvatnim kaznama Ključni faktor učinkovitosti ovih mjera jest redovita i stroga kontrola inspekcija na terenu. Potrebno je uvesti sustav pravovremenih nadzora i izricanja visokih novčanih kazni za sve koji krše propise jer su upravo kazne i nadzor najefikasniji način sprječavanja nelegalnog rada i nelojalne konkurencije. 9. 9) EU i OECD traže liberalizaciju tržišta kako bi spriječili neopravdanu diskriminaciju, no liberalizacija bez zaštitnih mjera, kontrole i procjene posljedica može ugroziti lokalno stanovništvo. Zato vjerujemo da oni ne očekuju ishitrene poteze već održive i uravnotežene modele razvoja koji štite zajednice i baštinu. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije.U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
77 SAMANTA BIĆANIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Dopuštanjem stranim turističkim vodičima koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj (i ne žive aktivno u njoj) smanjujete kvalitetu prikazivanja hrvatske povijesti, kulturne i prirodne baštine, kao i prikaz kulturnih specifičnosti hrvatskog društva koje mogu znati samo državljani Republike Hrvatske koji su u njoj rođeni ili tu aktivno i dugoročno žive. Osim toga, umanjujete značaj financijskog i vremenskog ulaganja stručnih vodiča iz Hrvatske koje ste vi sami postavili kao uvjete za dobivanje licence i aktivano obavljanje posla turističkog vodiča. Iako nam stručna edukacija ne traje dugo, naša je osobna edukacija neprekidna. Turistički vodiči ne prestaju ulagati svoje vrijeme i novac kako bi na što vjerniji način prestavili svoju zemlju, i za to nije dovoljno iščitavanje površnih informacija na internetu u svrhu kratkotrajnog dolaska u Hrvatsku s gostima. Nadalje, možete li jamčiti da će svi ti strani vodiči registrirati svou djelatnost u poreznom sustavu Republike Hrvatske i plaćati sve zakonske obveze koje su hrvatski turistički vodiči primorani plaćati kako bi mogli raditi i zarađivati za svoj kruh, a koje su poprilično visoke za jednu osobu koja u Hrvatskoj još uvijek najviše radi svega šest mjeseci zbog prirode turističke sezone, a obvezna je plaćati poreze i doprinose tijekom cijele godine? Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. Porezne obveze nisu predmet ovoga Zakona.
78 DARKO PEREŽA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Vođenje grupa od strane vodiča iz trećih zemalja (izvan EGP-a i RH) bez stručnog ispita i odgovarajuće dozvole dovodi u pitanje sigurnost, točnost i profesionalnost usluge. Takva praksa ne postoji ni u većini drugih zemalja EU. Uvođenje načela reciprociteta - Ako hrvatski vodiči ne mogu legalno voditi u određenoj zemlji, tada državljani te zemlje ne bi trebali moći voditi u Hrvatskoj. Načelo reciprociteta je ključno za uspostavu ravnoteže u međunarodnoj razmjeni usluga. Radi kvalitetne komunikacije sa zajednicom i gostima, kao i u svrhu sigurnosti, svi vodiči koji djeluju u Hrvatskoj moraju poznavati hrvatski jezik barem na razini B2. Liberalizacija da – ali ne na štetu lokalne zajednice. Tržište treba biti otvoreno, ali ne nauštrb kvalitete, autentičnosti i interesa lokalnog stanovništva. Tražimo model koji je održiv, pravedan i uravnotežen, a ne liberalizaciju po svaku cijenu. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU).
79 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Otvaranje tržišta bez jasnih pravila i kontrole stvara nelojalnu konkurenciju i dovodi u nepovoljan položaj lokalne vodiče koji poštuju zakon, ulažu u stručno usavršavanje i štite kulturnu baštinu. Zato je važno: 1. Državljani zemalja članica OECD-a koje nisu u EGP-u ne bi smjeli imati pravo na privremeni i povremeni rad kao turistički vodiči jer to dovodi do dodatne nelojalne konkurencije i otežava kontrolu struke. 2. Zaštita kulturnih lokaliteta, osobito UNESCO lokaliteta Kulturna baština Republike Hrvatske a posebno UNESCO lokaliteti zahtijevaju najvišu razinu stručnosti i poseban status. Predlažemo da vođenje na takvim lokalitetima bude moguće samo uz položen poseban dio stručnog ispita. 3. Jedinstveni uvjeti za sve – provjera stručnih kvalifikacija i obavezno poznavanje kulturne baštine Vodič mora imati stručno znanje o zakonima, povijesti, kulturi i baštini lokaliteta kako bi mogao pružiti kvalitetnu interpretaciju i odgovorno raditi. 4. Obvezna registracija, licenciranje i porezna evidencija Svi vodiči, uključujući strane koji ovdje rade privremeno i povremeno moraju biti registrirani, imati licencu i biti upisani u poreznu evidenciju radi sprječavanja rada „na crno“ i osiguravanja ravnopravnih uvjeta. 5. Jasno definirati pojam „privremeno i povremeno“ Kod nas turistička sezona traje pretežno 4 mjeseca (svibanj, lipanj, kolovoz, rujan) što znači da bez precizne definicije pojam „privremeno i povremeno“ može postati stalni rad bez dodatnih obveza. 6. Obavezan reciprocitet Hrvatskim vodičima mora biti omogućeno isto u drugim državama. Otvaranje tržišta treba biti obostrano uz uvažavanje jednakih uvjeta. 7. Obavezno poznavanje jezika (razina B2) radi sigurnosti gostiju Vodiči moraju znati hrvatski jezik za komunikaciju s lokalnim institucijama (hitne službe, policija, muzeji) kako bi mogli reagirati u nepredviđenim situacijama i osigurati sigurnost gostiju. 8. Kontrola inspekcija na terenu s adekvatnim kaznama Ključni faktor učinkovitosti ovih mjera jest redovita i stroga kontrola inspekcija na terenu. Potrebno je uvesti sustav pravovremenih nadzora i izricanja visokih novčanih kazni za sve koji krše propise jer su upravo kazne i nadzor najefikasniji način sprječavanja nelegalnog rada i nelojalne konkurencije. 9. 9) EU i OECD traže liberalizaciju tržišta kako bi spriječili neopravdanu diskriminaciju, no liberalizacija bez zaštitnih mjera, kontrole i procjene posljedica može ugroziti lokalno stanovništvo. Zato vjerujemo da oni ne očekuju ishitrene poteze već održive i uravnotežene modele razvoja koji štite zajednice i baštinu. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije.U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
80 KRISTINA NUIĆ PRKA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, c) Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći U ime Zajednice društava turističkih vodiča Hrvatske: Pri dosadašnjim sastancima rečeno nam je kako je Komisija prihvatila argumente tzv. osjetljivog pitanja za lokalitete vezane uz Domovinski rat, ali i Drugi svjetski rat, što ste izostavili. Jasmo nam je rečeno kako ćete znatno umanjiti broj lokaliteta iznimne kulturne važnosti, te smo svaki takav lokalitet vezali uz događanja u navedenim ratovima jer i sad smatramo kako bi se zaštita lokaliteta trebala temeljiti na sveobuhvatnim stručnim kriterijima koji uključuju: dokumentiranu povijesnu, kulturnu i društvenu vrijednost lokaliteta, stupanj autentičnosti i očuvanosti. Naglašavamo da se naši branitelji nisu borili samo za mjesta na kojima su bili frontovi. Na Srđu se branio Dubrovnik, ne samo Srđ. Na Dračevcu se branio Zadar, ne samo Dračevac. Nadalje, niste se konzultirali s vodičima o prijedlozima lokaliteta koje spominjete iako već godinu dana pripremate popis istih. Primjerice, Maslenički most ne možete zaštititi čak i ako ga stavite pod zaštićeni lokalitet jer se njime prolazi samo u vozilu te o njemu može pričati i tour leader bez ikakvih dozvola, unatoč zaštiti. Ponovno ističem uvrijeđenost svih kolega turističkih vodiča uzrokovanu nepoštivanjem struke te nepostojanjem volje za suradnjom i radom u interesu hrvatskih turističkih vodiča i baštine. U prijevodu, skinuti ćete gotovo 1000 lokaliteta za koje su se branitelji borili, te na popis staviti lokalitete kojima ionako nitko ne može pristupiti, a kamoli ih interpretirati. Naši branitelji se nisu borili za točkasti pristup lokalitetima već za cjelokupnu Hrvatsku unutar svojih granica. Ističemo kako je i sama Europska Komisija u svom izvješću navela primjer Češke u kojoj je deregulacija struke turističkih vodiča loše utjecala na ugled zemlje u svijetu kao i Rezoluciju Europskog parlamenta od 25. ožujka 2021. (2020/2038) kojom je Europski parlament jasno izrazio stav kojim smatra da turistički vodiči imaju ključnu ulogu u promicanju kulturne baštine u sinergiji s lokalnim teritorijem, njegovim tradicijama i posebnostima te da smatra kako bi ova profesija trebala imati odgovarajuću zaštitu na tržištu rada kako bi se zajamčile visokokvalitetne usluge uz očuvanje poštenog i otvorenog tržišnog natjecanja. Na ovom pitanju se ipak ništa dobro nije napravilo, nego, kao što vidimo iz postojećeg nacrta, upravo suprotno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) nije predmet ovoga Zakona već provedbenog propisa, u čijem radu sudjeluju članovi Radne skupine, između ostalog, i predstavnici udruga turističkih vodiča.
81 IVICA ŠKRILJEVEČKI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU 'hitni postupak' donošenja zakona nije nužan, a niti je obrazloženo o čemu se točno radi u spomenutom 'postupka povrede prava Europske unije.' Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku zbog pristupanja OECD-u radi čega je potrebno postići potrebnu usklađenost s Kodeksima o liberalizaciji, a ujedno i ostvariti potpunu usklađenost s pravnom stečevinom radi zatvaranja postupka povrede prava Europske unije. Postupak povrede prava Europske unije se provodi zbog nepotpunog usklađenja odredbi Zakona o pružanju usluga u turizmu s pravnom stečevinom Europske unije u pogledu ograničenja pristupa tržištu.
82 PATRICIA CVINAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Nikako pristati na 'hitni postupak radi zatvaranja postupka povrede prava Europske unije.' ukoliko se time ugrozavaju i degradiraju prava gradjana RH koji rade kao registrirani turisticki vodici, placaju porez i ostalo. Traziti odgodu postupka dok se ne regulira trziste rada u turizmu sa reciprocnim uvjetima u pojedinim clanicama EU i drugim zemljama. Bez zaštitnih mehanizama, liberalizacija tržišta vodi u nered i kaos. Treba odustati od hitne procedure i napraviti dodatne procjene učinka na tržište rada, kvalitetu turističke usluge i očuvanje kulturne baštine Republike Hrvatske! Predlažemo redovite inspekcije i kazne u visini prosječne bruto plaće za obavljanje vodičke djelatnosti bez licence. Takve kazne moraju imati odvraćajući učinak, a sustav inspekcije mora biti operativan tijekom cijele turističke sezone. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku zbog pristupanja OECD-u radi čega je potrebno postići potrebnu usklađenost s Kodeksima o liberalizaciji, a ujedno i ostvariti potpunu usklađenost s pravnom stečevinom radi zatvaranja postupka povrede prava Europske unije.
83 JELENA BABIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Nikako pristati na 'hitni postupak radi zatvaranja postupka povrede prava Europske unije.' bez zaštitnih mehanizama. Ovdje se radi o očuvanju identiteta naše zemlje, o kvaliteti usluge i u konačnici o tržištu rada. EU jamči očuvanje identiteta svih članica, podržava kvalitetu usluge i podržava ekonomsku stabilnost svojih članica. I to su prava EU, i to su prava RH. Nacrt prijedloga Zakona ne nudi nikakve zaštitne mehanizme za očuvanje identiteta naše zemlje i kulture, za kvalitetu usluge, pa niti reciprocitet na području tržišta rada. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku zbog pristupanja OECD-u radi čega je potrebno postići potrebnu usklađenost s Kodeksima o liberalizaciji, a ujedno i ostvariti potpunu usklađenost s pravnom stečevinom radi zatvaranja postupka povrede prava Europske unije.
84 LIVIO KARAVANIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Nikako pristati na 'hitni postupak radi zatvaranja postupka povrede prava Europske unije.' ukoliko se time ugrozavaju i degradiraju prava gradjana RH koji rade kao registrirani turisticki vodici, placaju porez i ostalo. Predlažemo redovite inspekcije i kazne u visini prosječne bruto plaće za obavljanje vodičke djelatnosti bez licence. Takve kazne moraju imati odvraćajući učinak, a sustav inspekcije mora biti operativan tijekom cijele turističke sezone. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku zbog pristupanja OECD-u radi čega je potrebno postići potrebnu usklađenost s Kodeksima o liberalizaciji, a ujedno i ostvariti potpunu usklađenost s pravnom stečevinom radi zatvaranja postupka povrede prava Europske unije. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
85 VEDRANA MEMIŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Bez zaštitnih mehanizama, liberalizacija tržišta vodi u nered i kaos. Treba odustati od hitne procedure i napraviti dodatne procjene učinka na tržište rada, kvalitetu turističke usluge i očuvanje kulturne baštine Republike Hrvatske! Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Usklađivanje zakonodavstva s OECD-ovim Kodeksima o liberalizaciji nevidljivih transakcija i kretanja kapitala predstavlja važan korak u procesu pristupanja, a predložene izmjene zakona dio su tog procesa. Cilj je osigurati pravnu sigurnost, transparentnost i usklađenost s međunarodnim standardima, uz očuvanje temeljnih interesa Republike Hrvatske. Vaš komentar će biti uzet u obzir u daljnjoj razradi provedbenih akata i nadzornih mehanizama, kako bi se osigurala ravnoteža između međunarodnih obveza i zaštite domaćeg tržišta i kulturne baštine.
86 ANA VULETIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Ne liberalizacija tržišta bez zaštitnih mehanizama! Odustati od hitne procedure i napraviti dodatne procjene učinka na tržište rada, kvalitetu turističke usluge i očuvnje kulturne baštine. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Usklađivanje zakonodavstva s OECD-ovim Kodeksima o liberalizaciji nevidljivih transakcija i kretanja kapitala predstavlja važan korak u procesu pristupanja, a predložene izmjene zakona dio su tog procesa. Cilj je osigurati pravnu sigurnost, transparentnost i usklađenost s međunarodnim standardima, uz očuvanje temeljnih interesa Republike Hrvatske. Vaš komentar će biti uzet u obzir u daljnjoj razradi provedbenih akata i nadzornih mehanizama, kako bi se osigurala ravnoteža između međunarodnih obveza i zaštite domaćeg tržišta i kulturne baštine.
87 IVA BULIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Nikako pristati na 'hitni postupak radi zatvaranja postupka povrede prava Europske unije.' ukoliko se time ugrozavaju i degradiraju prava gradjana RH koji rade kao registrirani turisticki vodici, placaju porez i ostalo. Traziti odgodu postupka dok se ne regulira trziste rada u turizmu sa reciprocnim uvjetima u pojedinim clanicama EU i drugim zemljama. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Usklađivanje zakonodavstva s OECD-ovim Kodeksima o liberalizaciji nevidljivih transakcija i kretanja kapitala predstavlja važan korak u procesu pristupanja, a predložene izmjene zakona dio su tog procesa. Cilj je osigurati pravnu sigurnost, transparentnost i usklađenost s međunarodnim standardima, uz očuvanje temeljnih interesa Republike Hrvatske. Vaš komentar će biti uzet u obzir u daljnjoj razradi provedbenih akata i nadzornih mehanizama, kako bi se osigurala ravnoteža između međunarodnih obveza i zaštite domaćeg tržišta i kulturne baštine.
88 DARKO PEREŽA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Predlažemo redovite inspekcije i kazne u visini prosječne bruto plaće za obavljanje vodičke djelatnosti bez licence. Takve kazne moraju imati odvraćajući učinak, a sustav inspekcije mora biti operativan tijekom cijele turističke sezone. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
89 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, IV. PRIJEDLOG ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU Ne liberalizacija tržišta bez zaštitnih mehanizama! Odustati od hitne procedure i napraviti dodatne procjene učinka na tržište rada, kvalitetu turističke usluge i očuvnje kulturne baštine. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Usklađivanje zakonodavstva s OECD-ovim Kodeksima o liberalizaciji nevidljivih transakcija i kretanja kapitala predstavlja važan korak u procesu pristupanja, a predložene izmjene zakona dio su tog procesa. Cilj je osigurati pravnu sigurnost, transparentnost i usklađenost s međunarodnim standardima, uz očuvanje temeljnih interesa Republike Hrvatske. Vaš komentar će biti uzet u obzir u daljnjoj razradi provedbenih akata i nadzornih mehanizama, kako bi se osigurala ravnoteža između međunarodnih obveza i zaštite domaćeg tržišta i kulturne baštine.
90 IVO BAKALIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU Izvan predloženog teksta izmjena Zakona o pružanju usluga u turizmu, predlažem dopunu članka 20. stavak 2. zakona koji trenutno glasi: „(2) U tvrtki turistička agencija može, uz naznaku kojom se obilježava ime turističke agencije, koristiti i izraze uobičajene u turističkom poslovanju, kao što su: »tours«, »travel« i slično.“ Držim da je navedeno zakonsko određenje zastarjelo te ga je potrebno osuvremeniti u skladu s praksom trgovačkih sudova u kontekstu ustavnog načela razvoja prava kroz sudsku praksu. Djelatnosti turističke agencije propisane su u članku 12. zakona i po sadašnjem zakonodavnom uređenju svako trgovačko društvo koje želi upisati barem jednu djelatnost turističke agencije mora u puni naziv unijeti riječi „turistička agencija, tours, travel i slično“ Problem nastaje onog trenutka kada trgovačko društvo u svom nazivu ima riječi „za turizam“ kao zbirni pojam svih usluga u turizmu. Navesti ću i konkretan primjer. Možda najveće trgovačko društvo u sektoru turizma u Republici Hrvatskoj je VALAMAR RIVIJERA dioničko društvo za turizam. Primjenjujući članak 20. postojećeg zakona, navedeno društvo je za upis djelatnost turističke agencije trebalo promijeniti tvrtku koja bi po zakonu tada trebala glasiti: „VALAMAR RIVIJERA dioničko društvo za turizam, turistička agencija.“ Društvo VALAMAR u popisu svojih djelatnosti ima upisane i djelatnosti turističke agencije, ali je nadležni trgovački sud u razvoju prava kroz sudsku praksu očito i po mojem skromnom mišljenju pravilno zaključio da bi takva tvrtka naše najveće hotelske kuće možda bila i smiješna te je djelatnosti turističke agencije koja moguće čini zanemarivi dio ukupnog poslovanja tog društva podveo pod zajednički naziv „za turizam“. To naravno ne isključuje obvezu postupanja društva po članku 13. zakona. Zbog navedenog se predlaže dopuna članka 20. stavak 2. Zakona o pružanju usluga u turizmu na način da se iza prve rečenice doda tekst: „ Ukoliko trgovačko društvo u punom nazivu ima riječi „za turizam“, a upisuje djelatnosti turističke agencije, dodatni unos riječi „turistička agencija, travel, tours i slično“ nije potreban.“ S poštovanjem, Ivo Bakalić Sudac Trgovačkog suda u Splitu Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Navedeni prijedlog nije predmet ovih izmjena zakona te će se isti razmotriti prilikom sveobuhvatnijih izmjena zakona.
91 PATRICIA CVINAR KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 1. U predloženom stavku 2 iza riječi ovim Zakonom,  treba dodati riječi ",uz uvjet reciprociteta." Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.
92 KRISTINA NUIĆ PRKA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 1. U ime Zajednice društava turističkih vodiča Hrvatske: Dakle, ni državljani dodatnih 50 zemalja ne moraju imati prijavljeno prebivalište kako bi pristupili tržištu na temelju poslovnog nastana. Predlaće se u predloženom stavku 2 iza riječi ovim Zakonom, dodati riječi ",uz uvjet reciprociteta." Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru.
93 IVICA ŠKRILJEVEČKI KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. u članke 3, 4, 5 treba dodati tekst 'koji poznaju Hrvatski jezik barem u razini B2 u govoru i pismu' Npr. (4) Turistički vodič državljanin države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ima B2 razinu Hrvatskoj jezika u govoru i pismu, može privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske sukladno propisu kojim se uređuju uvjeti za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija za pružanje usluga turističkih vodiča. Druga izmjena: (5) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima) vezanim uz Domovinski rat, TE POVIJESNU I UMJETNIČKU NACIONALNU BAŠTINU koji su zaštićeni propisom kojim se uređuje popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) može privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča, ako položi posebni dio stručnog ispita za te zaštićene cjeline (lokalitete). Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu lokaliteta povijesne i umjetničke nacionalne baštine kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).
94 INA NIKOLIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Podržavam prijedlog da se zaštite lokaliteti povezani s Domovinskim ratom jer smatram da strani vodiči najčešće nemaju dovoljno znanja o tom za našu državu i njezine ljude iznimno važnom i bolnom razdoblju. Koliko god se trudili pronaći informacije na internetu, one naprosto nisu dovoljne da bi ih učinile kompetentnima za kvalitetno tumačenje tog dijela naše povijesti. Međutim, ako se uvodi pravilo da za vođenje na takvim lokalitetima treba posebna edukacija i licenca, tada to načelo treba jednako vrijediti i za druga povijesno osjetljiva razdoblja uključujući sve ratove, okupacije ali i kulturne, arhitektonske, umjetničke i društvene promjene kroz stoljeća. Naime, čak i o lokalitetima koji se nalaze na UNESCO-ovu popisu svjetske baštine ne postoje lako dostupni i sveobuhvatni izvori na internetu, osobito ne na jezicima koje govori većina stranaca. Mnoge od tih informacija dostupne su isključivo na hrvatskom jeziku i to često samo u stručnoj ili lokalnoj literaturi. Osim toga, takvi lokaliteti nisu samo skup kamenja, drva i opeke, to su živi prostori koji su se oblikovali i održavali stoljećima. Posjetitelje ne zanima samo suhi, enciklopedijski opis lokacije, to mogu pronaći i sami čitajući Wikipediju. Oni žele čuti što ti prostori znače za ljude koji tu žive. Žele se povezati s destinacijom kroz osobnu perspektivu, sjećanja, lokalne priče i iskustva. A te se priče ne mogu pronaći na internet. One se prenose usmeno, s koljena na koljeno i samo ih lokalni vodiči mogu vjerodostojno prenijeti. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi.Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
95 GRAD ZAGREB KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. U dijelu koji se odnosi na članak 70. stavak 4. predlaže se riječi: „državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije“ zamijene riječima: „ državljanin članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i države pristupnice Kodeksa o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksa o liberalizaciji nevidljivih transakcija“ Obrazloženje: Prema predloženoj odredbi proizlazi da na privremenoj i povremenoj osnovi usluge turističkog vodiča mogu pružati samo državljani država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dok se isto ne omogućava i državljanima država članica OECD-a i državama pristupnicama Kodeksa Također, u istom članku predlaže se uskladiti tekst „države ugovornice“ i „druge države ugovornice“ u stavcima 4. i 5.članka 70. s obzirom da se u stavku 4. koristi pojam „države ugovornice“, a u stavku 5. „druge države ugovornice“. Obrazloženje: Odredba je nejasna na koga se točno primjenjuje. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006) odnosno Zakonom o uslugama („Narodne novine“ broj 80/11) kojim je ista preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo i Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30.9.2005.), kako je zadnje izmijenjena i dopunjena Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI“) (Tekst značajan za EGP) (SL L 354, 28.12.2013.) mogućnost pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi odnosi se samo na državljane država članica ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije.
96 IVANA ZBAČNIK KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. U svrhu osiguranja jednakosti i kvalitete interpretacije lokalne baštine, predlaže se ujednačavanja obveza za sve vodiče – domaće i strane – u pogledu polaganja posebnih dijelova ispita za pojedine županije ili tematske cjeline, kada se usluge pružaju trajno.obzirom na praksu u drugim državama članicama EU, gdje je vođenje turističhih tura po zaštićenim područjima i UNESCO lokalitetima često moguće isključivo uz lokalnu licencu ili dodatnu stručnu provjeru, predlaže se: · uvođenje posebnog ispita ili dodatne provjere znanja za sve strane vodiče koji žele voditi ture na UNESCO lokalitetima i drugim posebno zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj; · izrada pravilnika kojim će se točno definirati takvi lokaliteti, u suradnji s Ministarstvom kulture i strukom. Ova mjera doprinosi očuvanju vjerodostojne interpretacije nacionalne i svjetske baštine te osigurava visoku kvalitetu vođenja na posebno vrijednim područjima. Obzirom da će se detalji propisati Pravilnicima molimo da se poštuje struka prilikom donošenja Pravilnika Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ). Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) se uređuje pravilnikom koji se donosi uz suglasnost Ministarstva kulture i medija, a predstavnici udruga turističkih vodiča su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
97 HANA TURUDIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Predlažemo da se popis zaštićenih lokaliteta na odnosi samo na lokalitete povezane s Domovinskim ratom već na popis lokaliteta kulturn baštine od posebnog značaja. Arheološka istraživanja su i dalje u tijeku na sve većem broju nalazišta u RH i nije sve moguće prenijeti online na način da su baš sve relevantne informacije dostupne svima. Koncept liberalizacije usluga kakav se pokušava nametnuti šteti turističkim vodičima državljanima RH. Usluga turističkog vođenja sadrži osim činjenica i veliki broj lokalnih legendi te informacija o specifičnim znanjima i vještinama vezanim za lokalitet na kojem se usluga pruža. Kvaliteta turističkog doživljaja koji bi trebao biti primaran, znatno bi se snizila jer se kvantitativno značajno povećava broj konkurenata lokalnih vodiča koji jedini imaju specifično znanje o destinaciji. Nasuprot tomu RH treba inzistirati na načelu reciprociteta tj. da se uvaži samo za one države članicu u kojim turistički vodiči državljani RH smiju obavljati poslove turističkog vodiča. Predlažem uvesti dodatne provjere za vodiče koje traže privremen i povremen rad u RH. Potrebno je uvesti obveznu registraciju i licenciranje vodiča koji pružaju usluge na privremenoj i povremenoj osnovi tj. uvođenje iskaznica kako bi se istaknuli i kako bi nadzor nad njihovim pružanjem usluga bio jednostavniji. Prihvaćen U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu lokaliteta povijesne i umjetničke nacionalne baštine kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga na privremenoj i povremenoj osnovi, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).važećim Zakonom za pružanje usluga turističkog vodiča propisana obveza polaganja stručnog ispita, koji se sastoji od općeg i posebnog dijela. Turistički vodič koji ima položen opći dio stručnog ispita može voditi na području cijele Republike Hrvatske, osim na i u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), dok turistički vodič koji ima položen posebni dio stručnog ispita, a koji polaže posebno po županijama može voditi turiste i po zaštićenim cjelinama (lokalitetima). Usluge turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj može pružati državljanin Republike Hrvatske, državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije koji ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom. Iznimno, usluge turističkog vodiča može pružati i državljanin treće države koji ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj i ispunjava uvjete za turističkog vodiča propisane tim Zakonom, tj. ima položen stručni ispit za turističkog vodiča u Republici Hrvatskoj. Turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije može samo privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča na području Republike Hrvatske, osim na zaštićenim cjelinama (lokalitetima), ako se prijavio Ministarstvu turizma i sporta te uz uvjet da ima zakonit poslovni nastan u matičnoj državi članici i ondje pripada reguliranoj profesiji ili ako je, u slučaju da ta profesija u njihovoj matičnoj državi članici nije regulirana, je obavljao tu profesiju najmanje godinu dana u prethodnih 10 godina. Ukoliko žele pružati usluge na ili u zaštićenim cjelinama (lokalitetima), turistički vodiči iz drugih država članica moraju položiti posebni dio stručnog ispita odnosno ispit za svaku županiju. Sukladno Nacrtu prijedloga Zakona propisat će se obveza turističkim vodičima iz drugih država članica da moraju položiti posebni dio stručnog ispita za zaštićene cjeline (lokalitete) vezane uz Domovinski rat. Popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) se uređuje podzakonskim propisima, a ne ovim Zakonom.Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Prilikom izmjena provedbenog propisa o iskaznici za turističke vodiče razmotrit će se prijedlog o izgledu iskaznica.
98 PATRICIA CVINAR KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. U svrhu osiguranja jednakosti i kvalitete interpretacije lokalne baštine, predlaže se razmotriti mogućnost ujednačavanja obveza za sve vodiče – domaće i strane – u pogledu polaganja posebnih dijelova ispita za pojedine županije ili tematske cjeline, kada se usluge pružaju trajno. Nadalje, obzirom na praksu u drugim državama članicama EU, gdje je vođenje turističhih tura po zaštićenim područjima i UNESCO lokalitetima često moguće isključivo uz lokalnu licencu ili dodatnu stručnu provjeru, predlaže se: · uvođenje posebnog ispita ili dodatne provjere znanja za sve strane vodiče koji žele voditi ture na UNESCO lokalitetima i drugim posebno zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj; · izrada pravilnika kojim će se točno definirati takvi lokaliteti, u suradnji s Ministarstvom kulture i strukom. Ova mjera doprinosi očuvanju vjerodostojne interpretacije nacionalne i svjetske baštine te osigurava visoku kvalitetu vođenja na posebno vrijednim područjima. Obzirom da će se detalji propisati Pravilnicima molimo da se poštuje struka te prije donošenja istih održe sastanci sa strukom, a ne kao i prilikom donošenja ovog prijedloga zakona. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ). Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) se uređuje pravilnikom koji se donosi uz suglasnost Ministarstva kulture i medija, a predstavnici udruga turističkih vodiča su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
99 MARIJA MOČIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Nema uopce smisla da bi se lokaliteti vezani uz Domovinski rat tretirali drugacije od UNESCO lokaliteta. Ako se stiti jedne, onda je potrebno zastititi i druge. Zastita kulturne bastine Hrvatske je od iznimne vaznosti jer to je ono po cemu smo prepoznatljivi svijetu, a lokalni vodici su prva crta obrane te bastine. Samo licencirani lokalni vodici sa strucnim ispitom mogu osigurati kvalitetnu, tocnu i autenticnu interpretaciju takvih prostora. Ako bi se dopustilo stranim drzavljanima obavljanje poslova vodica na tim lokalitetima, potrebno je regulirati to na nacin da taj vodic moze raditi samo ako polozi posebni dio strucnog ispita za te zasticene cjeline (lokalitete). Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ). Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) se uređuje pravilnikom, a predstavnici udruga turističkih vodiča su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
100 VEDRANA MEMIŠ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Premda se lokaliteti povezani s Domovinskim ratom trenutno tretiraju drugačije od ostalih propisanih zaštićenih lokaliteta, posebno onih s UNESCO-ovog popisa svjetske baštine, ne bi se trebalo nastaviti u tom smjeru. Lokaliteti iznimnog kulturnog i povijesnog značaja su iznimno složeni za interpretaciju i prezentaciju posjetiteljima jer pretpostavlja ne samo temeljno znanje, nego i poznavanje načina života na određenom lokalitetu i njegov razvoj kroz stoljeća, uz sve umjetničke, povijesne, arhitektonske, arheološke, demografske i druge slojeve za što nije dovoljno pročitati informacije na Wikipediji. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ). Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete. Popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) se uređuje pravilnikom, a predstavnici udruga turističkih vodiča su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
101 SANDRA ŠAMANOVIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. U svrhu osiguranja jednakosti i kvalitete interpretacije lokalne baštine, predlaže se razmotriti mogućnost ujednačavanja obveza za sve vodiče – domaće i strane – u pogledu polaganja posebnih dijelova ispita za pojedine županije ili tematske cjeline, kada se usluge pružaju trajno. Nadalje, obzirom na praksu u drugim državama članicama EU, gdje je vođenje turističhih tura po zaštićenim područjima i UNESCO lokalitetima često moguće isključivo uz lokalnu licencu ili dodatnu stručnu provjeru, predlaže se: · uvođenje posebnog ispita ili dodatne provjere znanja za sve strane vodiče koji žele voditi ture na UNESCO lokalitetima i drugim posebno zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj; · izrada pravilnika kojim će se točno definirati takvi lokaliteti, u suradnji s Ministarstvom kulture i strukom. Ova mjera doprinosi očuvanju vjerodostojne interpretacije nacionalne i svjetske baštine te osigurava visoku kvalitetu vođenja na posebno vrijednim područjima. Smatramo da je važno da se uz lokalitete koji su već obuhvaćeni iznimkom zaštiti i kulturna baština Republike Hrvatske, posebno UNESCO lokaliteti koji predstavljaju najveću vrijednost nacionalnog identiteta i zahtijevaju najvišu razinu stručnosti, znanja i odgovornosti. Time se osigurava kvaliteta interpretacije, očuvanje autentičnosti i održivi turizam. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ). Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) se uređuje pravilnikom koji se donosi uz suglasnost Ministarstva kulture i medija, a predstavnici udruga turističkih vodiča su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
102 ANTONIA BUDIMIR BEKAN KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Izmjenama Zakona otvara se mogućnost da turistički vodiči iz država članica OECD-a, uključujući i one izvan EU, bez prebivališta u RH, pod određenim uvjetima pružaju usluge turističkog vođenja na području RH. Smatram da je ova liberalizacija štetna iz više razloga: ugrožavanje lokalnih turističkih vodiča i kvalitetne interpretacije jer turistički vodič nije samo prenositelj informacija, već intepretator baštine, i kao takav djeluje kao ambasador iste; nepravedna tržišna konkurencija s obzirom da turistički vodiči ulažu u obrazovanje, a po ovoj regulativi strani vodiči dobivaju pravo rada bez istih troškova (financijskih ili vremenskih) i to dovodi do nelojalne konkurencije na štetu hrvatskih državljana; potencijal za nesankcionirano vođenje s čim se na terenu već susrećemo, bez ikakvog djelovanja Državnog inspektorata i bez obzira na gomilu prijava s terena; kulturna sigurnost i strateški interes jer davanje prava tumačenja nacionalne povijesti i identiteta strancima koji nisu kulturalno ukorijenjeni ni integrirani predstavlja dugoročni rizik za očuvanje identitetskog narativa i lokalnog glasa. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom.
103 VIKTORIA PERIŠIĆ CAKTAŠ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Nema ni jednog suvislog razloga zbog kojih bi se lokaliteti povezani s Domovinskim ratom tretirali drukčije od dosad propisanih zaštićenih lokaliteta, posebno onih s UNESCO-ovog popisa svjetske baštine. Ako se - očito - smatra da samo dodatna edukacija i posebna licenca mogu dati kvalifikaciju za vođenje na lokalitetima važnim za Domovinski rat, onda je taj uvjet za lokalitete iznimnog kulturnog i povijesnog značaja još složeniji za ispunjavanje jer pretpostavlja ne samo temeljno znanje, nego i poznavanje načina života na određenom lokalitetu i njegov razvoj kroz stoljeća, uz sve umjetničke, povijesne, arhitektonske, arheološke, demografske i druge slojeve. Ovako, ispada da je samo za činjenice vezane uz Domovinski rat "sumnjivo" kako će ih interpretirati netko tko nema posebnu licencu temeljem zakonom propisanog obrazovanja, a za povijesnu i kulturnu baštinu dovoljna je razina Wikipedije. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi.Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
104 ANA VULETIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Nema ni jednog suvislog razloga zbog kojih bi se lokaliteti povezani s Domovinskim ratom tretirali drukčije od dosad propisanih zaštićenih lokaliteta, posebno onih s UNESCO-ovog popisa svjetske baštine. Ako se - očito - smatra da samo dodatna edukacija i posebna licenca mogu dati kvalifikaciju za vođenje na lokalitetima važnim za Domovinski rat, onda je taj uvjet za lokalitete iznimnog kulturnog i povijesnog značaja još složeniji za ispunjavanje jer pretpostavlja ne samo temeljno znanje, nego i poznavanje načina života na određenom lokalitetu i njegov razvoj kroz stoljeća, uz sve umjetničke, povijesne, arhitektonske, arheološke, demografske i druge slojeve. Ovako, ispada da je samo za činjenice vezane uz Domovinski rat "sumnjivo" kako će ih interpretirati netko tko nema posebnu licencu temeljem zakonom propisanog obrazovanja, a za povijesnu i kulturnu baštinu dovoljna je razina Wikipedije. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
105 HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. U svrhu osiguranja jednakosti i kvalitete interpretacije lokalne baštine, predlaže se razmotriti mogućnost ujednačavanja obveza za sve vodiče – domaće i strane – u pogledu polaganja posebnih dijelova ispita za pojedine županije ili tematske cjeline, kada se usluge pružaju trajno. Nadalje, obzirom na praksu u drugim državama članicama EU, gdje je vođenje turističhih tura po zaštićenim područjima i UNESCO lokalitetima često moguće isključivo uz lokalnu licencu ili dodatnu stručnu provjeru, predlaže se: · uvođenje posebnog ispita ili dodatne provjere znanja za sve strane vodiče koji žele voditi ture na UNESCO lokalitetima i drugim posebno zaštićenim područjima u Republici Hrvatskoj; · izrada pravilnika kojim će se točno definirati takvi lokaliteti, u suradnji s Ministarstvom kulture i strukom. Ova mjera doprinosi očuvanju vjerodostojne interpretacije nacionalne i svjetske baštine te osigurava visoku kvalitetu vođenja na posebno vrijednim područjima. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Svi turistički vodiči koji žele trajno pružati usluge na području Republike Hrvatske moraju ispunjavati iste uvjete propisane Zakonom. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ). Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Popis zaštićenih cjelina (lokaliteta) se uređuje pravilnikom koji se donosi uz suglasnost Ministarstva kulture i medija, a predstavnici udruga turističkih vodiča su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
106 DARKO PEREŽA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Samo licencirani lokalni vodiči sa stručnim ispitom mogu osigurati kvalitetnu, točnu i autentičnu interpretaciju takvih prostora. Bez lokalnog vodiča, interpretacija se svodi na niz generičkih informacija bez konteksta i osobne povezanosti s mjestom. Lokalni vodiči su prva crta zaštite baštine – prepoznaju vandalizam, neprikladno ponašanje i pomažu u njegovom sprječavanju. Ako ne štitimo vlastitu baštinu, šaljemo poruku da nam nije stalo – što se direktno odražava i na ponašanje posjetitelja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.
107 IVICA PROFACA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Nema ni jednog suvislog razloga zbog kojih bi se lokaliteti povezani s Domovinskim ratom tretirali drukčije od dosad propisanih zaštićenih lokaliteta, posebno onih s UNESCO-ovog popisa svjetske baštine. Ako se - očito - smatra da samo dodatna edukacija i posebna licenca mogu dati kvalifikaciju za vođenje na lokalitetima važnim za Domovinski rat, onda je taj uvjet za lokalitete iznimnog kulturnog i povijesnog značaja još složeniji za ispunjavanje jer pretpostavlja ne samo temeljno znanje, nego i poznavanje načina života na određenom lokalitetu i njegov razvoj kroz stoljeća, uz sve umjetničke, povijesne, arhitektonske, arheološke, demografske i druge slojeve. Ovako, ispada da je samo za činjenice vezane uz Domovinski rat "sumnjivo" kako će ih interpretirati netko tko nema posebnu licencu temeljem zakonom propisanog obrazovanja, a za povijesnu i kulturnu baštinu dovoljna je razina Wikipedije. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
108 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Smatramo da je važno da se uz lokalitete koji su već obuhvaćeni iznimkom zaštiti i kulturna baština Republike Hrvatske, posebno UNESCO lokaliteti koji predstavljaju najveću vrijednost nacionalnog identiteta i zahtijevaju najvišu razinu stručnosti, znanja i odgovornosti. Time se osigurava kvaliteta interpretacije, očuvanje autentičnosti i održivi turizam. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
109 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Uz postojeću odredbu, predlažemo dodati: (5a) Iznimno od stavka 4. ovoga članka, turistički vodič državljanin druge države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarske Konfederacije na ili u zaštićenim kulturnim cjelinama (lokalitetima), posebno lokalitetima upisanim na UNESCO popis svjetske baštine, može privremeno i povremeno pružati usluge turističkog vodiča samo ako položi posebni dio stručnog ispita za te zaštićene cjeline (lokalitete). Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. U kontekstu prava Europske unije (EU), nacionalno pravo ne može koristiti zaštitu UNESCO lokaliteta kao opravdanje za ograničavanje slobode pružanja usluga, ako ta ograničenja nisu u skladu s načelima proporcionalnosti, nužnosti i nediskriminacije iz Direktive o uslugama (2006/123/EZ).Prilikom utvrđivanja novih ili izmjene postojećih uvjeta, uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje ne smiju utjecati izravno ili neizravno na diskriminaciju na temelju državljanstva ili boravišta. Uvjeti kojima se ograničava pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje moraju biti opravdani zaštitom javnog interesa. Zaštita javnog interesa može se objektivno opravdati na temelju javne politike, javne sigurnosti, javnog zdravlja ili prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kao što su: očuvanje financijske ravnoteže sustava socijalne sigurnosti; zaštita potrošača, primatelja usluga i radnika; jamstvo odgovarajuće sudske zaštite; osiguravanje pravednosti trgovinskih transakcija; borba protiv prijevara i sprečavanje utaje ili izbjegavanja poreza te očuvanje učinkovitosti fiskalnog nadzora; prometna sigurnost; zaštita okoliša i urbanog okoliša; zdravlje životinja; intelektualno vlasništvo; zaštita i očuvanje nacionalne povijesne i umjetničke baštine; ciljevi socijalne politike i ciljevi kulturne politike. Pod prevladavajućim razlozima od javnog interesa ne podrazumijevaju se razlozi isključivo gospodarske prirode ili administrativni razlozi. Povijest, značenje i vrijednosti UNESCO lokaliteta su međunarodno dokumentirani, temeljito istraženi u znanstvenoj i stručnoj literaturi, dostupni na brojnim jezicima i izvorima. Zbog toga tvrdnja da samo lokalni vodiči imaju pristup znanju potrebnom za njihovu interpretaciju ne ispunjava gore navedene uvjete.
110 KRISTINA NUIĆ PRKA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 2. Obzirom da će se detalji propisati Pravilnicima molimo da se poštuje struka te prije donošenja istih održe sastanci sa strukom, a ne kao i prilikom donošenja ovog prijedloga zakona. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Predstavnici udruga turističkih vodiča imenovani su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
111 IVICA ŠKRILJEVEČKI KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 5. Termine 'povremeno' i 'privremno' je potrebno definirati, npr. povremeno = ne više od 6 puta unutar perioda od 6 mjeseci uzastopno ili 10 puta kumulativno u periodu od 3 godine, privremeno = maksimalno na period do godine dana svakih 5 godina (ako se dolazi 'privremno' na više od 1 godine unutar perioda od 5 godina to bi onda se to kvalificra kao dugotrajniji, potencijalno stalni nastan) Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Definiranje „privremenog i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga.
112 IVICA ŠKRILJEVEČKI KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 7. Iznose za kazne treba povećati kako za pojedince tako i za poslovne subjekte Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
113 ANA BAŠIĆ ALERIĆ KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 14. nadopuna: uvažavajući prijedlog strukovnih udruga hrvatskih turističkih vodiča da se zaštite lokaliteti unutar gradskih jezgri zbog kojih turisti i traže tumačenje od strane LOKALNOG vodiča. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Predstavnici udruga turističkih vodiča imenovani su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
114 MONIKA KATARZYNA MIKOLAJSKA KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, Članak 14. Ne slažemo se s predloženim modelom liberalizacije tržišta vodičkih usluga koji omogućuje povremeno i privremeno pružanje usluge turističkog vodiča u Hrvatskoj bez poznavanja hrvatskog jezika i bez načela reciprociteta. U većini zemalja članica OECD-a i EU, zanimanje turističkog vodiča je regulirano i pristup stranih vodiča je strogo uvjetovan: Turska: strani vodiči mogu voditi samo ako polože ispit i znaju turski jezik. Vođenje bez dozvole je strogo kažnjivo. Grčka: vodič mora završiti školu pod nadzorom Ministarstva turizma i govoriti grčki. Strancima se dozvoljava rad privremeno, samo ako nedostaje vodiča za određeni jezik. Japan: vodiči moraju položiti državni ispit, dokazati znanje japanskog jezika, i registrirati se. Kazne za neregistrirane vodiče dosežu i 3.500 eura. U tom kontekstu, zašto bi Hrvatska išla suprotnim smjerom i omogućila liberalizaciju bez jezičnih i stručnih uvjeta? Tražimo: 1. Uvođenje obveze poznavanja hrvatskog jezika na minimalno B2 razini za strane vodiče, neovisno o jeziku grupe; 2. Svjesni smo obveze poštivanja međunarodnih ugovora. Međutim u okviru međunarodnog prava tražimo uvođenje načela reciprociteta – priznavanje zahtjeva na pravo na vođenje u Hrvatskoj na 1 g isključivo za državljane zemalja koje omogućuju jednak tretman hrvatskim vodičima; 3. Povećanje kazni za strance koji pružaju usluge bez ispunjenih uvjeta, u skladu s primjerima kao što je Japan; Ako neka zemlja nema ni licencu ni ispit, što točno Hrvatska priznaje? Gdje je tu logika? Je li "deregulirani neregulirani vodič" jednak domaćem vodiču koji je polagao stručni ispit i poznaje zakonodavstvo, jezik i kulturnu baštinu? Neprihvatljivo je stavljati hrvatske vodiče u neravnopravan položaj, dok mnoge zemlje i dalje štite vlastita tržišta kroz jezične, stručne i zakonske barijere. Hrvatski vodiči nisu manje vrijedni – niti bi ih zakon trebao tako tretirati. Nadalje, rad inspekcija mora biti učinkovitiji jer se s terena dobija dojam kako se zaustavljaju isključivo hrvatski turistički vodiči s plavom licencom. Zaključak: Lokalni turistički vodiči su ambasadori svoje zemlje koji sa svojim znanjem, iskustvom i ljubavi prema svom kraju i domovini daju uslugu posjetitljima iz cijelog svijeta kroz oči lokalca te je nužno zaštititi vodiče! Isti ti lokalni vodiči skupo plaćaju polaganje licence za turističkog vodiča zasebno za opći dio, zasebno za svaku županiju, plaćaju poreze i davanja državi za svaki odrađeni posao dok stranci ništa od toga ne trebaju odnosno dozvoljava se siva ekonomija od koje Republika Hrvatska nema korist već štetu. Ovime se ugrožava državna blagajna kao i egzistencija mnogih koji žive isključivo od posla lokalnog vodiča. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Vezano uz prijedlog definiranja razine znanja hrvatskog jezika napominjemo da sukladno važećem Zakonu turistički vodič mora znati jezik na kojem pruža usluge najmanje na razini B2 Zajedničkog europskog referentnog okvira. Navedeno znači da vodič koji pruža usluge na hrvatskom jeziku mora znati hrvatski jezik najmanje na razini B2. Ukoliko pruža usluge na nekom drugom stranom jeziku, mora poznavati hrvatski jezik u mjeri dostatnoj za pružanje usluga. U pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija turističkih vodiča iz drugih država članica Europske unije skrećemo pažnju na odredbe Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je prenesena Direktiva 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija (izmijenjena Direktivom 2013/55/EU), provjera znanja jezika mora biti razmjerna djelatnosti koja će se obavljati, a provodi se samo u slučaju profesija koje utječu na sigurnost pacijenata, a drugih profesija kada postoji osnovana sumnja o dovoljnom poznavanju jezika u odnosu na profesionalne djelatnosti koje se namjeravaju obavljati. Takva provjera može se vršiti samo nakon izdavanja Europske profesionalne kartice i priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija u svrhu ostvarivanja prava na poslovni nastan, ali ne i kod privremenog i povremenog pružanja usluga turističkog vodiča u drugoj državi članici Europske unije. Ističemo da načelo reciprociteta nije dopušteno unutar Europske unije, jer je u suprotnosti s temeljnim slobodama unutarnjeg tržišta (čl. 56. UFEU). Uvođenje načela reciprociteta za države članice OECD-a koje nisu ujedno države ugovornice Ugovora o europskom gospodarskom prostoru i Švicarske konfederacije, dovelo bi u neravnopravan položaj državljane država članica OECD-a i pristupnica Kodeksa o liberalizaciji koje nisu ujedno države članice Europske unije odnosno Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru. Stoga se bez uvođenja načela reciprociteta omogućuje potpuna usklađenost s načelom nediskriminacije kako je propisano Kodeksima o liberalizaciji. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
115 INA NIKOLIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 2. Mišljenja sam da je pojam pružanja usluga privremeno i povremeno nejasan te ga je potrebno jasnije definirati. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Definiranje „privremeno i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga.
116 HANA TURUDIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 2. Mišljenja sam da je pojam pružanja usluga privremeno i povremeno nejasan te ga je potrebno jasnije definirati. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Definiranje „privremeno i povremenog“ drugačije od onoga što propisuju Direktive EU, odnosno u ovom slučaju Zakon o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23), je ne samo suprotno pravu EU-a već je suprotno nacionalnom pravu. Definicija iz Direktive 2005/36/EZ iz GLAVE II. SLOBODA PRUŽANJA USLUGA, članak 5. Načelo slobode pružanja usluga: „Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.“ Definicija iz članka 5. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 82/15, 70/19, 47/20, 123/23): „22. pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi – pružanje usluga kojem ne prethodi postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije uz uvjet poslovnog nastana u drugoj državi članici, a koje se procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj, uzimajući u obzir njezino trajanje, učestalost, redovitost i stalnost“. Iz svega prethodnog navedenog proizlaze razlozi nemogućnosti prihvaćanja vašeg prijedloga vezano uz prijedlog drugačijeg definiranja privremenog i povremenog pružanja usluga.
117 INA NIKOLIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 3. - 11. Predlažem povećanje kazni za pružanje usluga turističkog vođenja bez odgovarajuće licence, posebno u slučajevima kada vodič nema položen ispit za zaštićeni lokalitet ili nema priznatu stručnu kvalifikaciju. Minimalna novčana kazna treba iznositi najmanje 1.400 EUR kako bi se osigurala učinkovitost nadzora i odvraćanje od nepravilnog rada. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
118 HANA TURUDIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 3. - 11. Predlažem povećanje kazni za pružanje usluga turističkog vođenja bez odgovarajuće licence, posebno u slučajevima kada vodič nema položen ispit za zaštićeni lokalitet ili nema priznatu stručnu kvalifikaciju. Minimalna novčana kazna treba iznositi najmanje 1.400 EUR kako bi se osigurala učinkovitost nadzora i odvraćanje od nepravilnog rada. Potrebni su češći nadzori inspektora na terenu. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
119 PATRICIA CVINAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 3. - 11. Predlažem povećanje kazni za pružanje usluga turističkog vođenja bez odgovarajuće licence, posebno u slučajevima kada vodič nema položen ispit za zaštićeni lokalitet ili nema priznatu stručnu kvalifikacju.  Minimalna novčana kazna treba iznositi najmanje 1.400 EUR kako bi se osigurala učinkovitost nadzora i odvraćanje od nepravilnog rada. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
120 SANDRA ŠAMANOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 3. - 11. Predlažem povećanje kazni za pružanje usluga turističkog vođenja bez odgovarajuće licence, posebno u slučajevima kada vodič nema položen ispit za zaštićeni lokalitet ili nema priznatu stručnu kvalifikacju. Minimalna novčana kazna treba iznositi najmanje 1.400 EUR kako bi se osigurala učinkovitost nadzora i odvraćanje od nepravilnog rada. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
121 ANA VULETIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 3. - 11. Predlažem povećanje kazni za pružanje usluga turističkog vođenja bez odgovarajuće licence, posebno u slučajevima kada vodič nema položen ispit za zaštićeni lokalitet ili nema priznatu stručnu kvalifikacju. Minimalna novčana kazna treba iznositi najmanje 1.400 EUR kako bi se osigurala učinkovitost nadzora i odvraćanje od nepravilnog rada. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
122 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 3. - 11. Predlažem povećanje kazni za pružanje usluga turističkog vođenja bez odgovarajuće licence, posebno u slučajevima kada vodič nema položen ispit za zaštićeni lokalitet ili nema priznatu stručnu kvalifikacju. Minimalna novčana kazna treba iznositi najmanje 1.400 EUR kako bi se osigurala učinkovitost nadzora i odvraćanje od nepravilnog rada. Prihvaćen Zahvaljujemo na komentaru. Odredbama Nacrta prijedloga zakona propisat će se veće kazne za pružanje usluga turističkog vodiča protivno odredbama zakona.
123 INA NIKOLIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 14. Pravilnike donijeti u suradnji sa turističkim vodičima Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Predstavnici udruga turističkih vodiča imenovani su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
124 HANA TURUDIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 14. Navedeni Pravilnik potrebno je donijeti u suradnji s turističkim vodičima u RH. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Predstavnici udruga turističkih vodiča imenovani su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
125 ANA VULETIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 14. Pravilnike donijeti u suradnji sa turističkim vodičima Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Predstavnici udruga turističkih vodiča imenovani su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
126 VIKTORIJA MODRIĆ FLIES PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, Uz članak 14. Pravilnike donijeti u suradnji sa turističkim vodičima Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Predstavnici udruga turističkih vodiča imenovani su članovi Radne skupine za izradu prijedloga pravilnika.
127 SANDRA GRGAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA ZAKONA O PRUŽANJU USLUGA U TURIZMU, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA, TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU Sama činjenica da se ova bitka vodi više od 10 godina te da se savjetovanje provodi usred turističke sezone dovoljno govori o maćehinskom odnosu države zakonodavca prema lokalnim vodičima koji turistima ne prenose samo znanje o prirodnoj i kulturnoj baštini. Prenose ono čega nema na Wikipediji; emociju, doživljaj i naš način života koji čini naš identitet izgrađen kroz burna stoljeća turbulentne povijesti. I prije 10 godina smo upozoravali da implementacija europskih Direktiva ne znači da država nema instrumente i načine da dodatno kroz svoje nacionalno zakonodavstvo regulira i zaštiti struku...ako smatra da joj je to važno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na komentaru. Nije konkretna primjedba na Nacrt prijedloga zakona, već općeniti komentar.