Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima
|
Redni broj
|
Komentar | Odgovor | |||
|---|---|---|---|---|---|
| 1 | IVANA BILUŠIĆ | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA | Udruga hrvatskih sudaca (UHS) je putem svojih ogranaka prikupila primjedbe sudaca na predloženi Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, a koje se odnose na predloženi članak 17. i članak 20. ovog Nacrta. UHS | Primljeno na znanje | Komentar se prima se na znanje |
| 2 | IVO BAKALIĆ | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA | Ivo Bakalić Sudac trgovačkog suda u Splitu Povodom javnog savjetovanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima prvenstveno iskazujem negodovanje, prosvjed ili kako god želite zbog trenutka objave javnog savjetovanja. Nije ovo prvi put da se javno savjetovanje oko izmjena i dopuna zakona koji su važni za rad i subjektivna prava sudaca objavljuju u ljetnom razdoblju kada većina sudaca po preporuci sudske uprave koristi glavninu godišnjeg odmora. Ovo javno savjetovanje je objavljeno sredinom srpnja, a traje do 14. kolovoza, dakle upravo u razdoblju kada mnogi suci nisu na poslu. U pripremi unošenja vlastitih komentara u e- savjetovanje primjećujem da je u javno savjetovanje 24. srpnja upućen nacrt izmjena i dopuna KZ i ZKP, a 30. srpnja Nacrt izmjena ZPP što je također žalosno i profesionalno nekorektno. Objavom javnog savjetovanja u ovom razdoblju stječe se dojam da predlagatelj objavljuje savjetovanje samo radi zadovoljavanja forme s očitom namjerom da na prijedlog izmjena i dopuna zakona dobije što je moguće manje primjedbi koje će u pravilu odbiti s uobičajenim formulacijama „nije tema ovog savjetovanja, uzeli na znanje i slično“, a od predloženog teksta se neće promijeniti ništa. Činjenica da je do današnjeg dana na Nacrt izmjena Zakona o sudovima zaprimljeno samo 16 primjedbi, a od toga samo 2 primjedbe na vrlo važnu izmjenu članka 41. ZS jasno govori u prilog ovog što sam prethodno naveo. I sam sam obavijest o objavi savjetovanja dobio od našeg predsjednika ogranka UHS, a ove primjedbe pišem na godišnjem odmoru. Poštovana gospodo, ako vam je već bila svrha da dobijete minoran broj primjedbi, onda ste trebali objaviti savjetovanje prije ili poslije godišnjih odmora sudaca i staviti rok savjetovanja od nekoliko dana pa bi zaista dobili samo nekoliko primjedbi. Objava savjetovanja u ovo ljetno vrijeme ne može biti opravdana niti pristupnim pregovorima RH oko ulaska u OESS jer ti pregovori traju već predugo vremena da se nije mogao izabrati neki pogodnije trenutak. Stoga 20-ak dana odgode neće i ne može ništa promijeniti. Zbog navedenog predlažem da se savjetovanje povuče iz procedure te ponovno objavi iza 20. kolovoza kada će se gotovo svi suci vratiti na svoje radno mjesto. | Primljeno na znanje | Upućivanje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u proceduru Vlade Republike Hrvatske predviđeno je Planom zakonodavnih aktivnosti za 2025. za treće tromjesečje. Po dovršetku Nacrta pokrenut je prethodni postupak pribavljanja mišljenja nadležnih tijela, a nakon toga slijedi provedba savjetovanja sa zainteresiranom javnošću. Sukladno Planu potrebno je da Nacrt bude uvršten na sjednice radnih tijela Vlade i same Vlade tijekom rujna 2025. |
| 3 | HRVOJE NEMET | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA | 1. Predloženi „alternativni način usklađivanja sudske prakse“ po našem sudu nije potreban, jer tu funkciju redovno može obavljati Vrhovni sud putem postupaka revizije. Pored toga, uvođenje obaveze da sudsko vijeće drugostepenog suda mora podnositi nacrt svoje odluke odjelu za ujednačavanje prakse otvara mogućnost pritisaka na suce kojima je predmet dodijeljen u rad. 2. Izričaj u predloženom novom članku 41 stavak (6) kako odjel za praćenje prakse “obavještava nadležno vijeće” ako nacrt odluke odstupa od ustaljene prakse je nejasan. Ako se tu misli na vijeće koje radi na predmetu i koje je pripremilo nacrt odluke, tada se “nadležno” treba ili ispustiti ili direktno reći o kojem se vijeću radi. U suprotnom navedena formulacija ostavlja mogućnost da se u proces odlučivanja ponovno može uvući neko drugo “nadležno” vijeće. 3. Navedena “obavijest” iz ovog članka će očito biti dio procesa donošenja odluke, pa je zato treba dostaviti strankama u sporu. Novelirani zakon to treba eksplicitno navesti. 4. Uvođenje zabrane sucima da primaju poklone može biti samo jedan korak u pravcu poboljšanja ugleda sudstva u javnosti, koje je sada krajnje loše. Predložena novela nažalost ostavlja neriješenim problem ekonomskih aktivnosti sudaca, uključivo rad u arbitražama te u održavanju predavanja organiziranih od strane komercijalnih konzultantskih kuća. Treba uočiti da svi poslovi povezani s upotrebom pravničkog zvanja u van-sudskim plaćenim aktivnostima uvijek dovode suce u sukob interesa te stoga trebaju biti zabranjeni. Također, u uvjetima nedopustive sporosti sudova, van-sudske ekonomske aktivnosti ruše povjerenje javnosti u sudstvo. Zatim, sustav deklariranja imovine i dohodaka sudaca treba ojačati te uvesti obavezu prijavljivanja izvora prihoda iz svih izvora, a ne samo njihovog ukupnog iznosa. Obavezu prijavljivanja treba proširiti i na ugovore o doživotnom uzdržavanju kao i na sve transakcije imovinom koje odudaraju od tržišnih cijena, uključivo one s odraslim članovima porodice. Također, u uvjetima krajnje nepovoljnog ugleda sudstva u javnosti, Ministarstvo sasvim nepotrebno sugerira da je uvođenje zabrane primanja poklona rezultat vanjskog pritiska. To može smanjiti vjerojatnost da će Sabor usvojiti predloženu promjenu. Za Centar Miko Tripalo (…) | Djelomično prihvaćen | Odgovarajući mehanizam usklađivanja sudske prakse potrebno je propisati i u drugim vrstama sudskih postupaka, ne samo u parničnom. Ujednačenost sudske prakse nesporno je važna za ostvarivanje pravne sigurnosti, prava na pravično suđenje te načela zakonitosti, kao i za jačanje vladavine prava pa neobvezujuće i prethodno prventivno djelovanje odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse nije sredstvo pritiska na suce. Izričaj "nadležno sudsko vijeće" zamijenjen je izrazom „vijeće kojem je predmet dodijeljen u rad“. Obavijest strankama o prepuštanju odluke proširenom vijeću i o sastavu tog vijeća regulira se postupovnim propisima. Izvansudske aktivnosti sudaca nisu predmet ovih izmjena, a materija imovinskih kartica sudaca uređuje se Zakonom o Državnom sudbenom vijeću te nije predmet Zakona o sudovima. U nenormativnom dijelu zakonskog prijedloga navodi se da se odredba mijenja u skladu s preporukom Odbora za javno upravljanje u postupku pristupanja Republike Hrvatske Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj koja se odnosi na jačanje samostalnosti, neovisnosti i odgovornosti sudaca. Navedena preporuka nije pritisak niti ima utjecaj na usvajanje zakonskog prijedloga. |
| 4 | ANTE ŠPRLJE | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA | Reguliranje zabrane darova sucima na predloženi apsolutan način (izuzev "protokolarnih") darova će dovesti do problema u svakodnevnom životu. Mnogi roditelji ili rodbina daruju raznu imovinu ("neprotokolarnu") obdarenicima (sucima) i ovakva definicija kao u predloženom čl.17.bi dovela do ništetnosti takvog darovanja, a posljedično time i onemogućila jedan posve normalan i moralan pravni posao. Reguliranje zabrane darovanja mora biti na razini onog darovanja koje može imati za posljedicu utjecaj (pa i budući) na nepristranost suca ili nemoralne konotacije ili na slučajeve koji ukazuju da je darovanje takvog značaja da upućuje da nije primjereno za suca da ga primi. Predlažem da se zato kod "neprotokolarnih" darovanja uvede obveza sucu da prijavi darovanje Državnom sudbenom vijeću koje će razmotriti slučaj i dopustiti ili zabraniti primitak dara. Time se uvodi apsolutna transparentnost (i obaviještenost pravosudnog sustava) u darovanju i uvodi mehanizam sprječavanja da dar na bilo koji način utječe na ugled sudačke dužnosti. Uvesti odredbu da će DSV dopustiti darovanje ako je takve naravi da ne utječe na sudačku službu, nepristranost i ugled. Ako bi se apsolutno zabranilo darovanje, npr.roditelji ili supružnici sudaca su pod rizikom proglašenja takvih ugovora ništetnim jer su u suprotnosti s prisilnim propisima, što uzrokuje poremećaj dijela društvenih odnosa. | Djelomično prihvaćen | Odredba o zabrani primanja darova precizirana je izričitim propisivanjem da se ne smatraju darovima, u smislu ovoga Zakona, uobičajeni darovi između članova obitelji, rodbine i prijatelja te državna i međunarodna priznanja, odličja i nagrade. |
| 5 | ANTE KRIVIĆ | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI | U Nacrtu prijedloga zakona nisu predviđena nikakva poboljšanja u pogledu rada sudaca porotnika koji sudjeluju u sudskim vijećima. Smatram da postoji jasna potreba za preciznijim definiranjem njihovih ovlasti i uloge u postupku, kako bi se njihov rad učinio učinkovitijim i svrhovitijim. Posebno ističem potrebu omogućavanja ograničenog uvida sudaca porotnika u spise predmeta putem sustava e-Spis, s ciljem boljeg upoznavanja s predmetom prije samih ročišta. Time bi se povećala kvaliteta i učinkovitost sudskih vijeća u kojima porotnici sudjeluju, a porotnicima bi se omogućila bolja priprema za raspravu. Također, s obzirom na česte izmjene prilikom novih imenovanja porotnika, smatram nužnim izraditi Pravilnik o radu sudaca porotnika ili barem sažetu skriptu ili priručnik, koji bi novim porotnicima jasno objasnio što se konkretno očekuje od njihovog prisustva na sudu, koja su im prava i obveze, kao i koje su njihove stvarne mogućnosti djelovanja u postupku. Time bi se postigla ujednačenost u radu te povećala profesionalnost i odgovornost. Nadalje, ukazujem na tehničke i organizacijske poteškoće u vezi s pozivanjem porotnika na ročišta. Trenutno se većina poziva obznanjuje telefonskim putem, što nije uvijek praktično ni učinkovito, kako za same porotnike, tako i za sudsku administraciju. Predlažem da se, sukladno tehničkim mogućnostima, u sustave e-Spis, e-Komunikacija ili e-Sudovi implementira ograničeni korisnički pristup za suce porotnike, uključujući kalendar dostupnosti (npr. evidencija godišnjih odmora, spriječenosti i slično). Na taj bi se način omogućilo jednostavnije, točnije i brže planiranje i pozivanje porotnika na ročišta, uz bolju usklađenost svih sudionika. Ovi prijedlozi usmjereni su isključivo na unapređenje funkcioniranja sudova i jačanje uloge sudaca porotnika kao ravnopravnih članova sudskih vijeća. | Primljeno na znanje | Odredbe Zakona o sudovima koje se odnose na suce porotnike nisu predmet ovih izmjena, a izneseni prijedlozi su materija postupovnih propisa odnosno podzakonskih akata. |
| 6 | GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE HRVATSKA UDRUGA BANAKA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 1. | Nužno je dopuniti ovu odredbu i Zakonom o sudovima precizno propisati koji su uvjeti potrebni i koji je mehanizam odlučivanja o donošenju odluke o suđenju u proširenom vijeću. Osobito je važno zakonom propisati do koje faze odlučivanja o predmetu se može sazvati sjednica proširenog vijeća Građanskog odjela, odnosno da to ne može biti nakon što vijeće kojem je predmet dodijeljeno u rad donese odluku. Smatramo da ZPP kao procesni zakon ne može određivati razloge i mehanizam suđenja u proširenom vijeću, već može uređivati sastav vijeća i način izbora članova vijeća, uz primjenu odgovarajućih odredaba Sudskog poslovnika. U skladu s tim su i predložene odredbe čl. 390. st. 3.,4. i 5. ZID ZPP koji je trenutno u javnom savjetovanju propisuje sastav proširenog vijeća ali ne i razloge. Ranija odredba čl. 390.st.2. ZPP- glasila je: "Ako vijeće ocijeni da bi svojom odlukom odstupilo od ustaljene prakse ili odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi s pravnim pitanjem o kojem odlučuje nije jedinstvena, odluku će prepustiti proširenom vijeću od trinaest sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske." Navedena odredba je ZID ZPP-a brisana, a s obzirom da je brisan i cijeli čl. 40. Zakona o sudovima ostalo je potpuno nedefinirano kada se može ili mora suditi u proširenom vijeću. Zbog navedenih razloga predlažemo dopuniti ovu odredbu i definirati slučajeve. Dodatno, ovim se prijedlogom Zakona o sudovima u čl. 43.a st.4. predviđa jedina mogućnost kada se sudi u proširenom vijeću, pa treba uskladiti ove dvije odredbe. Zaključno, zakonom urediti koji su učinci odluka proširenog vijeća. | Nije prihvaćen | Predloženim odredbama čl. 1. ovoga Nacrta propisano je da Vrhovni sud Republike Hrvatske može suditi i u proširenom vijeću kada je to propisano zakonom kojim se uređuje postupak u pojedinoj vrsti pravne stvari, kao i da se broj članova i sastav proširenog vijeća propisuje navedenim zakonom. Dakle, u konkretnom se slučaju radi o sastavu vijeća pri donošenju sudske odluke što je postupovna, a ne organizacijska materija. Ukazuje se i da predložene izmjene čl. 390. Zakona o parničnom postupku ne diraju važeću odredbu st. 2. ovoga članka te su u cijelosti usklađene s predloženim izmjenama Zakona o sudovima. |
| 7 | JELENA ČUVELJAK | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 2. | A kako će se provoditi edukacija ako su svi demotivirani da vode edukacije | Primljeno na znanje | Primjedba se ne odnosi na predloženu izmjenu ovlasti za propisivanje obveze stručnog usavršavanja sudaca. |
| 8 | ĐURO SESSA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 4. | Trreba pozdraviti proširenje nadležnosti makar bi trebalo dodati još jedan Županijski sud, npr u Puli | Primljeno na znanje | Za sada se predlaže propisivanje nadležnosti samo jednog dodatnog županijskog suda. |
| 9 | GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE HRVATSKA UDRUGA BANAKA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 5. | Smatramo potrebnim ovim zakonom urediti pitanje ranije donesenih pravnih shvaćanja te njihov (ne)vezujuć karakter, kako bi se presuda Hann Invest u cijelosti implementirala. | Nije prihvaćen | U konkretnom slučaju ne postoji potreba za propisivanjem retroaktivnog učinka predloženih izmjena. |
| 10 | NIKA BAČIĆ SELANEC | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 6. | U stavku 5. ovog članka smatramo problematičnim isticanje "osiguranja jedinstvene primjene prava te ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni" kao očiglednog naglaska ovog stavka te temeljne svrhe dostavljanja nacrta sudskih odluka odjelima za praćenje i proučavanje sudske prakse. Naime, sama dostava nacrta odjelu za sudsku praksu tu svrhu jedinstvene primjene ne ispunjava, što ovaj umetak teksta čini nesvrsishodnim i stoga suvišnim, ali i problematičnim. Naime, (pre)naglašavanje svrhe jedinstvenosti koju bi zakonodavac ovdje težio postići bez izravne pravne posljedice (osim 'obavještavanja' iz idućeg stavka) jedino može stvoriti odvraćajući učinak na vijeća čiju je neovisnu prosudbu u donošenju sudske odluke Sud EU u presudi Hann-Invest upravo i težio zaštititi. Drugim riječima, vijećima se šalje poruka da neovisnom prosudbom kojom potencijalno žele izmijeniti ili unaprijediti praksu krše istaknutu svrhu zakonodavca i narušavaju ideal "jedinstvenosti primjene", što je prema čl. 116 Ustava RH dužnost samo Vrhovnog suda, a ne i drugostupanjskih sudova. Osiguravanje "jedinstvenosti" primjene prava na razini drugostupanjskih sudova, kako semantički tako i u institucionalnoj stvarnosti potencijalno guši razvoj sudske prakse i sudačku neovisnost, koja je među ostalim i dovela do presude Hann-Invest. Iz istovjetnog je razloga problematičan i izričaj stavka 6. u kojem "odjeli ocjenjuju" da "bi sudska odluka odstupila" od ustaljene prakse, čime se sličnim tonom naglasak stavlja na ulogu post-facto kontrole odjela za sudsku praksu nad radom (odnosno odlukama) sudskih vijeća, umjesto da se naglasak stavlja na njihovu ulogu pomoći sudskim vijećima prije donošenja konačne odluke, kako se te službe i ustrojavaju u primjerima najboljih europskih institucionalnih praksi, uključujući i pred europskim sudovima u Strasbourgu i Luxembourgu. Ako već zakonodavac inzistira na dostavi nacrta sudskih odluka službi za sudsku praksu i povratnom obavještavanju vijeća u slučajevima odstupanja i neusuglašenosti, identično se normativno rješenje bez suspektnih konotacija postiže i tako da se iz prijedloga ovih stavka jednostavno izbrišu gore navedene problematične fraze te da tekst u konačnici glasi: "(5) Nacrti sudskih odluka u sudovima iz stavka 3. ovoga članka dostavljaju se odjelima za praćenje i proučavanje sudske prakse. (6) Ako nacrt sudske odluke odstupa od ustaljene prakse ili praksa toga suda u vezi s pravnim pitanjem o kojem odlučuje nije jedinstvena, odjeli iz stavka 3. ovoga članka o tome pisano obavještavaju nadležno vijeće.“ Smatramo da takav izričaj zakonskog teksta da ne bi bio izravno protivan tekstu niti smislu presude Hann-Invest. U konačnici, ističemo da se slažemo s komentarom sutkinje Čuveljak da bi (na nekom drugom, podobnom mjestu u Zakonu o sudovima ili parničnim zakonima) bilo korisno definirati "nacrt sudske odluke" kao prijedlog odluke suca izvjestitelja koji se ostalim sucima nadležnog vijeća, kao i odjelu za sudsku praksu dostavlja prije vijećanja odnosno konačnog izglasavanja sudske odluke. Time bi se izbjegle potencijalne situacije da sudsko vijeće naknadno mijenja već donesenu odnosno na vijeću usuglašenu sudsku odluku – ponovno kršeći standarde iz presude Hann-Invest. doc. dr. sc. Nika Bačić Selanec i dr. sc. Davor Petrić, Katedra za europsko javno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu | Djelomično prihvaćen | Pod „nacrtom odluke“ u smislu predložene odredbe radi se o radnom materijalu o kojem nije provedeno vijećanje i glasanje. |
| 11 | IVANA MANESTAR | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 6. | Nije jasno da li predložena izmjena odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o sudovima uvodi obvezu suca izvjestitelja, kojemu je predmet dodijeljen u rad, da prije nego li predmet iznese na sjednici vijeća sastavi nacrt odluke ili da to učini nakon što je vijeće već donijelo svoju odluku, ali niti jedna od te dvije opcije nije dopustiva. Dakle, niti zakonom može biti propisana obveza suca da svoju namjeravanu odluku (iako u predmetima u kojima sudi vijeće odluku niti ne donosi samostalno taj sudac, već vijeće sudaca) najavljuje sudskom odjelu koji prati i proučava sudsku praksu, niti se ono što sudac sastavi nakon što je sudsko vijeće raspravilo o predmetu i donijelo svoju odluku može smatrati nacrtom odluke, već otpravkom odluke. Smatram da ovo nije ispravna implementacija presude Suda EU, u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C-727/21, FINA protiv Hann-Invest i dr. | Nije prihvaćen | Pod „nacrtom odluke“ u smislu predložene odredbe radi se o radnom materijalu o kojem nije provedeno vijećanje i glasanje. Zbog izostanka bilo kakvog obrazloženja nejasan je dio komentara koji kaže da zakonom ne može biti propisana obveza suca da svoju namjeravanu odluku najavljuje sudskom odjelu koji prati i proučava sudsku praksu. |
| 12 | IVO BAKALIĆ | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 6. | Ivo Bakalić Sudac trgovačkog suda u Splitu U odnosu na izmjene i dopune članka 41. ZS podržavam prijedlog da se u tekst zakona uvrsti stavak 3. koji predlaže osnivanje odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse pri žalbenim sudovima koji će sucima biti od pomoći prigodom pripreme spisa za sjednicu vijeća. Zakonske izmjene u cilju implementacije odluke Suda Europske unije s tom novom odredbom stavka 3. trebaju/ moraju završiti, a izričito sam protiv predloženih stavaka 5. i 6. jer su one ponovni, prikriveni pokušaj kontrole odluka koje donosi vijeće i te će odredbe sasvim sigurno ponovo doći na preispitivanje pred Sud EU. Vratimo se na trenutak na početak priče oko problema evidencije na žalbenim sudovima kao relikta naše tegobne socijalističke prošlosti. Inače, iskazujem osobni stav da je „socijalizam u glavama“ i dalje veliki problem hrvatske države. Znakovito je da je služba evidencija preživjela sve izmjene i dopune zakona od 1990. pa nadalje koje su to regulirale. Biti ću potpuno otvoren pa ću kazati da je služba evidencije mnogim sucima na žalbenim sudovima omogućavala zonu komfora zbog čega su ti suci pristajali na takav kontrolni mehanizam ne shvaćajući da isti može biti i zloupotrijebljen te da evidencija u takvom sustavu može nametnuti vijeću odluku kakvu god želi. To stanje je trajalo do onog trenutka dok kolegica s Visokog trgovačkog suda nije odlučila misliti isključivo svojom glavom odlučivši braniti svoju odluku te nije željela prihvatiti intervenciju evidencije i na toj profesionalnoj hrabrosti koju mogu imati samo slobodnomisleći intelektualci joj ovim putem čestitam. Ista se je potom obratila Sudu EU, a rezultat nam je svima poznat. Suština odluke Suda EU je da je po Ustavu i zakonu sudačka funkcija povjerena sucima osobno, a ne nikome izvan i iznad toga. Jedno od pitanje koje je neovisni izvjestitelj tijekom postupka postavio hrvatskom predstavniku odnosilo se je na pitanje što je s odlukama koje su donesene, a nakon intervencije evidencije zamijenjene novom odlukom/odlukama. Hrvatski predstavnik nije ni mogao ni znao što je s tim odlukama i zapisnikom sa sjednice vijeća, a nije niti mogao odgovoriti jer tih zapisnika nigdje nema u evidenciji kao da se ništa nije dogodilo i kao da prethodna odluka ili odluke nisu niti donesene. Navedeno ću objasniti na primjeru iz jednog mog parničnog predmeta u kojem sam prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a spis je po žalbi otišao na VTS. Iskreno vjerujem da niti jedna stranka pred hrvatskim sudovima više nikada neće doživjeti takvo iskustvo sudovanja. Iz kretanja spisa na VTS moglo se je vidjeti da je vijeće nakon vijećanja dostavilo odluku evidenciji koja je odluku vratila vijeću uz „pisanu primjedbu“. Vijeće potom drugi put sudi i ponovo dostavlja spis evidenciji koje opet uz „pisanu primjedbu“ vraća odluku vijeću. Vijeće potom sudi i treći put te opet dostavlja spis evidenciji koja sada vraća odluku s usmenom primjedbom. Vijeće konačno četvrti put sudi i evidencija propušta odluku. Želim posebno ukazati na jednu pogubnu činjenicu, a to je da u popisu pismena spisa VTS nigdje nije evidentirana „pisana primjedba“ pa nije uopće moguće zaključiti na što se je odnosila. Također, u popisu pismena nema niti jednog prethodnog zapisnika o vijećanju osim onog posljednjeg. A mene kao prvostupanjskog suca izrazito zanima kako je glasila prva odluka vijeća i je li njome možda potvrđena moja prvostupanjska odluka. Kao prvostupanjski sudac želim vjerovati da je bila upravo takva potvrđujuća odluka. U takvim predmetima to će se možda početi saznavati ukoliko netko krene tužbom protiv RH zbog ovakvog načina suđenja, a potpuno sam siguran da će takav spis u konačnosti dospjeti pred Europski sud za ljudska prava jer ovakav način suđenja nema nikakve veze s pravom na učinkoviti pravni lijek, pravično suđenje i slične ustavne institute. Ako se to kojim slučajem dogodi, sudovi će se zatrpati zahtjevima za naknadu štete, a prethodno pitanje će biti kako je vijeće sudilo prije intervencije službe evidencije. Zbog navedenog se protivim bilo kojoj odredbi koja bi ponovno propisivala obvezu vijeća da svoju odluku nakon vijećanja dostavlja bilo kome jer se time opet vraćamo na početak. U prošlom sustavu evidencija je vraćala odluke s primjedbom, de facto uputom za donošenje nove odluke na tragu primjedbe, a sada ćemo imati odjel praćenja prakse koji će „kolegijalno“ uputiti vijeće da im odluka ne odgovara praksi, a to će posredno u praksi značiti uputu da vijeće promijeni svoju odluku. Zbog navedenog su novi stavci 5. i 6. samo varijacija prethodnog rješenja i načina rada evidencije kojeg je Sud EU ocijenio protivnim pravu EU. Sada umjesto evidencije imamo odjel prakse, a način rada i kontrola sudskih odluka žalbenih vijeća se u suštini neće promijeniti. S tim u svezi predlažem da se predloženi stavci 5. i 6. brišu iz predloženog teksta. Suci žalbenih sudova moraju izaći iz zone komfora koji im je pružala evidencija te preuzeti teret odgovornosti za donošenje pravomoćne sudske odluke jer su za to od strane DSV izabrani radi svojih kompetencija, a za taj teret su nagrađeni s povećanim koeficijentima. Potpuno sam uvjeren da je velika većina žalbenih sudaca za to spremna i sposobna. | Nije prihvaćen | Ujednačenost sudske prakse nesporno je važna za ostvarivanje pravne sigurnosti, prava na pravično suđenje te načela zakonitosti, kao i za jačanje vladavine prava pa se neobvezujuće i prethodno preventivno djelovanje odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse propisuje prvenstveno kao sredstvo zaštite stranaka, a ne kao sredstvo pritiska na suce. Predloženim rješenjima otklonjeni su svi nedostaci prethodnog načina funkcioniranja službe evidencije (obavijest strankama, neobvezujuće mišljenje o sukladnosti prakse, odluka nadležnog sudskog vijeća). |
| 13 | JELENA ČUVELJAK | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 6. | Treba propisati i što je "Nacrt odluke" jer ako je to odluka koja je već vijećana na sjednici sudaca onda to nije nacrt već odluka pa ćemo imati Hann invest 2. Naime nacrt mogu biti samo prve misli na papiru suca izvjestitelja, ali ako je odluka već vijećana i donesena, onda sam pisani otpravak nije nacrt već donesena odluka koja još nije samo otpravljena strankama. | Primljeno na znanje | Pod nacrtom odluke u smislu predložene odredbe ne smatra se odluka o kojoj je vijećano i glasano. |
| 14 | JELENA ČUVELJAK | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 6. | Jeste sigurni da je ovo ispravna implementacija odluke? Zašto se nije išlo na način kao što postoji na Europskom sudu? Opet neka vrsta posebne kontrole i da li stranke znaju tko je taj sudac evidentičar koji je tražio da odluka bude drugačija? Zašto njegovo ime nije u uvodu odluke? | Primljeno na znanje | Komentar ne precizira prijedlog postupanja. Mišljenje odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse nije obvezujuće za sudsko vijeće koje samostalno odlučuje u određenom predmetu. |
| 15 | GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE HRVATSKA UDRUGA BANAKA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 8. | Potrebno je sucima osigurati zaštitu od bilo kakvih vanjskih ili unutarnjih sudjelovanja ili pritisaka koji bi mogli ugroziti njihovu neovisnost. Suce se mora zakonom zaštititi od svih utjecaja, između ostalog i na način da se zabrani u javnosti, medijima i društvenim mrežama, poimence navođenje suca ili sudaca koji odlučuju u određenom predmetu, na svim stupnjevima odlučivanja. Time se vrši neprimjeren pritisak na suce i njihovu nepristranost i neovisnost i slobodu odlučivanja. | Nije prihvaćen | Sudske odluke se u Republici Hrvatskoj donose i izriču javno te se informacije o sucima koji su donijeli sudske odluke ne mogu uskratiti javnosti. Objava navedenih podataka ne može se smatrati neprimjerenim pritiskom na suce te njihovu nepristranost i neovisnost i slobodu odlučivanja. |
| 16 | ALEN RAJKO | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 8. | U mjerodavne propise iz stavka 1. pripada i Zakon o medijima, čl. 6. toga Zakona primjenjuje se i na sudove. Zakon o medijima primjenjiv je neovisno o tome je li izričito naveden u Zakonu o sudovima. Međutim, njegovo izostavljanje, pri izričitom navođenju ostalih propisa, može upućivati na nedovoljno poznavanje materije pri normiranju, pa je bolje u odredbu uvrstiti i taj Zakon. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 17 | ĐURO SESSA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 8. | U sudovima nije potrebna ustrojstvena jedinica, to je samo dodatno umjetno "oslobađanje" sudaca i/ili sudskih savjetnika od njihovih izvornih dužnosti, a pored toga se i umanjuje uloga predsjednika suda kojem je to jedna od izvornih dužnosti. | Nije prihvaćen | Osnivanje posebne ustrojstvene jedinice za informiranje u svakom sudu propisuje se s ciljem povećanja transparentnosti funkcioniranja sudbene vlasti te unaprjeđenja informiranja javnosti o radu sudova sukladno Programu Vlade RH 2024.-2028. |
| 18 | ĐURO SESSA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 9. | Treba dodati odredbu da je Opća sjednica Vrhovnog suda najviše tijelo sudske uprave jer su suci VS potpuno nezaštićeni od možebitne samovolje predsjednika suda, a takvih primjera smo svjedočili u nedavnoj prošlosti. | Nije prihvaćen | Propisivanje nadležnosti kolektivnog tijela nije u skladu s indvidualnim konceptom predsjednika sudova kao tijela sudske uprave. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske je hijerarhijski najviša funkcija u sudbenoj vlasti te je s tom činjenicom nespojivo propisivanje njegove podređenosti drugom tijelu. |
| 19 | NIKA BAČIĆ SELANEC | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 10. | Nastavno na naš komentar na prijedlog izmjena članka 41. Zakona o sudovima, i kod prijedloga novog članka 43.a ističemo kako bi uloga službe za sudsku praksu trebala biti kao što i njezin sam naziv govori - služba odnosno "potpora" ili pomoć sudskim vijećima, a ne post-facto kontrola njihovog rada. Navedeno bi se postiglo ako bi se referenca na svrhu "osiguranja jedinstvene primjene zakona te ravnopravnosti i jednakosti građana pred zakonom" izbrisala iz stavka (2) i eventualno prebacila u neki novi i zaseban stavak ovog članka, jer se ta svrha zapravo postiže isključivo stavkom (4) odnosno upućivanjem predmeta u slučaju odstupanja ili neusuglašene prakse na odlučivanje proširenom vijeću. Iako načelno i sam Sud EU-a u presudi Hann-Invest korištenje proširenih vijeća smatra najoportunijim načinom otklanjanja razlika u sudskoj praksi i osiguravanja pravne sigurnosti, smatramo kako trenutni izričaj stavka (4) krši uvjete koje je pritom postavio Sud EU-a. Razlog je sljedeći. U paragrafu 80. presude Hann-Invest, Sud EU-a izričito dopušta da proširenom vijeću predmet uputi i netko izvan prvotno određenog vijeća (odnosno, prema trenutnom zakonskom prijedlogu predsjednik suda po obavijesti službe za sudsku praksu - i navedeno institucionalno rješenje samo po sebi nije problematično). No, pritom u istom paragrafu za upućivanje proširenom vijeću Sud EU-a postavlja vrlo precizan uvjet "da prvotno određeno sudsko vijeće još nije odlučivalo u predmetu" (uz ostala dva uvjeta da su okolnosti upućivanja jasno navedene u primjenjivom zakonodavstvu i da se navedenim upućivanjem strankama ne oduzima pravo sudjelovanja u postupku pred proširenim vijećem). Trenutni izričaj prijedloga zakonskog teksta u stavku (4) da "vijeće kojem je predmet dodijeljen u rad ostane kod sadržaja nacrta odluke" zapravo podrazumijeva da je (sadržaj) odluke vijeća već usuglašen odnosno da je odluka donesena (čak i prije dostavljanja "nacrta" službi za praćenje sudske prakse) - čime se izravno krši uvjet "da prvotno određeno sudsko vijeće još nije odlučivalo u predmetu" iz paragrafa 80. presude Hann-Invest. Problem tim više postoji jer u zakonskom tekstu ne postoji definicija "nacrta" sudske odluke (o kojoj je bilo riječ u našem prethodnom komentaru), a formalistična distinkcija između već usuglašenog sadržaja odluke i pukog dizanja ruke na kraju postupka ne može riješiti taj problem neusuglašenosti sa zahtjevima Suda EU-a. Upućivanje na prošireno vijeće zadovoljava kriterij "prije odlučivanja prvotnog vijeća" samo ako se upućivanje odvija u procesnoj pred-fazi vijećanju kada nadležno vijeće još nije odlučivalo o meritumu stvari, odnosno prije nego što je željeni sadržaj odluke vijeća već usuglašen među članovima. Navedeno je vidljivo osobito kada usporedimo hrvatsku s različitim jezičnim verzijama presude Hann-Invest. Dok paragraf 80. presude na hrvatskom jeziku govori o tome da prvotno vijeće još nije "odlučivalo" u predmetu, talijanska verzija navodi "stato trattenuto in decisione" (da nije "uzeto u odlučivanje"), ili danska verzija "optaget til votering" (da nije "stavljeno na glasovanje"). Većina ostalih jezičnih verzija ide i dalje i navodi da nadležno sudsko vijeće ne bi još smjelo niti sadržajno "raspravljati" o predmetu, odnosno uzeti predmet u raspravljanje, što pronalazimo u engleskoj ("has not yet been deliberated"), francuskoj ("n’ait pas encore été prise en délibéré"), španjolskoj ("no se haya sometido aún a deliberación"), njemačkoj ("noch nicht in die Beratung eingetreten ist") i slovenskoj verziji ("še ni začela posvetovanja"). Ostale jezične verzije naglasak stavljaju na sadržajno upuštanje vijeća u odlučivanje kao presudni kriterij, a ne puko ili formalno dizanje ruke na samom kraju postupka. Trenutna verzija prijedloga stavka (4) taj uvjet ne zadovoljava. Isti bi eventualno bio zadovoljen ako bi se automatski u slučaju neusuglašene prakse koja je vidljiva iz prvog nacrta odluke predmet uputio na prošireno vijeće. Iako bi najoportunije rješenje u svakom slučaju bilo da se negdje u zakonskom tekstu jasno istakne pred-procesna narav takvog oblika upućivanja, odnosno da do upućivanja na prošireno vijeće može doći samo ako vijeće prvotno određeno kao nadležno nije već konačno odlučilo o meritumu stvari. Verzija minimalnih izmjena prijedloga zakonskog teksta koja direktno ne krši uvjete iz presude Hann-Invest bila bi sljedeća: „Članak 43.a (1) Služba za praćenje i proučavanje sudske prakse Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Služba za praćenje i proučavanje sudske prakse Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pružaju potporu vijećima kojima je predmet dodijeljen u rad u istraživanju i pribavi sudske prakse. (2) Nacrti sudskih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske dostavljaju se nadležnoj službi iz stavka 1. ovoga članka. (3) Ako nacrt sudske odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske odstupa od ustaljene prakse ili odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi s pravnim pitanjem o kojem se odlučuje nije jedinstvena, služba iz stavka 1. ovoga članka o tome pisano obavještava vijeće kojem je predmet prvotno dodijeljen u rad i predsjednika suda. (4) Radi osiguranja jedinstvene primjene zakona te ravnopravnosti i jednakosti građana pred zakonom, predsjednik suda će predmet iz stavka 3. ovog članka dodijeliti u rad proširenom vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske." doc. dr. sc. Nika Bačić Selanec i dr. sc. Davor Petrić, Katedra za europsko javno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu | Djelomično prihvaćen | Pod nacrtom odluke u smislu predložene odredbe smatra se radni materijal o kojem nije provedeno vijećanje i glasanje. |
| 20 | GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE HRVATSKA UDRUGA BANAKA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 10. | Nije predviđena mogućnost stranaka da se očituju vezano uz donošenje odluke u proširenom vijeću ili da sud obrazloži takvu odluku. Predlažemo propisati obvezu obavještavanja stranaka zbog kojih razloga i kada predmet ide pred prošireno vijeće, te strankama omogućiti da u razumnom roku dostave očitovanje. Stranke nemaju procesni mehanizam suprotstavljanja odluci donesenoj u proširenom vijeću. To je i dalje protivno pravu na kontradiktorni postupak. Dodatno, novi čl. 390.st.2.t.5. ZID ZPP propisuje da se o prepuštanju odluke proširenom vijeću i o sastavu vijeća stranke i umješači obavijestit će se najkasnije 15 dana prije održavanja sjednice proširenog vijeća. Međutim, nije predviđena mogućnost da se stranke i umješači protive toj odluci ili protive sastavu vijeća koje će odlučivati. | Nije prihvaćen | Sastav suda nije dispozitivna kategorija i ne može ovisiti o volji stranaka, a obavijest strankama o prepuštanju odluke proširenom vijeću i o sastavu tog vijeća regulira se postupovnim propisima. |
| 21 | GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE HRVATSKA UDRUGA BANAKA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 10. | Iz ovakve formulacije proizlazi da vijeće kojem je predmet dodijeljen u rad nije slobodno donijeti i otpremiti presudu. Iz obrazloženja nacrta uz čl. 5. navedeno je: "Sud Europske unije utvrdio da se pravu Unije protivi nacionalni propis koji predviđa unutarnji mehanizam u nacionalnom sudu na temelju kojeg sjednica odjela tog suda ima ovlast prisiliti, prihvaćanjem „pravnog shvaćanja”, sudsko vijeće nadležno u predmetu da izmijeni sadržaj sudske odluke koju je prethodno donijelo, iako na toj sjednici odjela sudjeluju i suci koji nisu suci tog sudskog vijeća kao i, ovisno o slučaju, osobe izvan predmetnog suda pred kojima stranke nemaju mogućnost iznijeti svoje argumente". Smatramo da rješenjima predloženim u ovom nacrtu zakona nije implementirana presuda Hann invest u skladu s odredbama prava EU. | Nije prihvaćen | Predloženim rješenjem se ovlast za donošenje sudske odluke povjerava sudskom vijeću u proširenom sastavu, koji je poznat strankama. Obavijest strankama o prepuštanju odluke proširenom vijeću i o sastavu tog vijeća regulira se postupovnim propisima. |
| 22 | GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE HRVATSKA UDRUGA BANAKA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 10. | Članci 43.a i 43.b propisuju obvezu prethodne dostave nacrta odluka Službama za praćenje i proučavanje sudske prakse. Iako odjeli nemaju formalnu ovlast izmjene odluka, uvođenje obveze dostave nacrta može rezultirati neformalnim internim pritiscima i narušiti percepciju unutarnje neovisnosti sudskog vijeća. Zbog toga predlaže se jasno propisati da se dostava nacrta ne može tumačiti kao obvezu mijenjanja merituma presude i da vijeće ima isključivu odlučujuću odluku donijeti presudu. Iz predložene odredbe proizalzi da Služba opet može utjecati na sadržaj odluke vijeća. Taj pozadinski mehanizam (ponovno bez znanja stranaka u postupku) opet nije u skladu s pravom EU (nije ispunjen zahtjev kontradiktornosti i zahtjev sudske neovisnosti i učinkovite pravne zaštite u pravu EU-a). | Nije prihvaćen | Ujednačenost sudske prakse nesporno je važna za ostvarivanje pravne sigurnosti, prava na pravično suđenje te načela zakonitosti, kao i za jačanje vladavine prava pa se neobvezujuće i prethodno preventivno djelovanje odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse propisuje prvenstveno kao sredstvo zaštite stranaka, a ne kao sredstvo pritiska na suce. |
| 23 | GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE HRVATSKA UDRUGA BANAKA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 10. | Predlažemo jasno definirati do koje faze postupka odlučivanja pred Vrhovnim sudom sudjeluje služba za praćenje i proučavanje sudske prakse. Prema presudi Hann Invest, evidencija bi trebala pružati potporu vijećima u istraživanju i pribavljanju sudske prakse, prije nego vijeće započne s vijećanjem i donošenjem odluke. Strankama treba učiniti dostupnim mišljenja i dostavljenu sudsku praksu od strane evidencije, kao i obavijest o sucima koji su iz odjela za praćenje sudske prakse sudjelovali u pripremi predmeta, radi omogućavanja strankama osporavanja odluke radi moguće nepristranosti. | Nije prihvaćen | S obzirom da se pod nacrtom sudske odluke podrazumijeva radni materijal o kojem nije provedeno vijećanje i glasanje, jasno je da se navedena potpora pruža do postupka odlučivanja odnosno do vijećanja i glasanja. Postupanje službe za praćenje i proučavanje sudske prakse nije dio postupka odlučivanja, već tek interni sudski poslovni proces, a sudsku odluku donosi isključivo nadležno sudsko vijeće. |
| 24 | IVANA MANESTAR | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 17. | Ovako sročena odredba koja propisuje gotovo apsolutnu zabranu primanja darova od strane osoba koje obnašaju sudačku dužnost nije niti u skladu s ustavnim jamstvom prava vlasništva (čl. 48. st. 1. Ustava RH) niti u skladu s Ustavom proklamiranom neovisnošću i samostalnošću sudbene vlasti (čl. 115. st. 2. Ustava RH). Dakle, suci, kao i svi drugi građani RH, imaju pravo stjecati pravo vlasništva temeljem bilo koje zakonom dopuštene pravne osnove pa tako i temeljem ugovora o darovanju, izuzev ako bi time doveli u pitanje neovisno, nepristrano i samostalno obnašanje sudbene vlasti. Prigodni i/ili primjereni darovi unutar obitelji, između bračnih ili izvanbračnih supružnika/partnera te prijatelja u uobičajenim okolnostima ne utječu ni na koji način na neovisno, nepristrano i samostalno obnašanje sudačke dužnosti, slijedom čega takve darove, primljene od tog kruga osoba, treba izričito zakonom isključiti od zabrane. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 25 | IVANA BILUŠIĆ | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 17. | Udruga hrvatskih sudaca (UHS) smatra da bi se ovako sročen predloženi zakonski tekst mogao tumačiti i način da bi time i ugovor kojim primjerice roditelj, dijete ili bliži krvni srodnik daruje suca bio ništetan ex lege. Uvažavajući razloge zbog kojih je predložena izmjena navedena pod stvakom 2., smatramo da je nama sucima jasno da ratio odredbe o zabrani primitka i zadržanja dara nije zabrana privatnih darovanja unutar obitelji, srodnika i prijatelja, ali zbog izbjegavanja mogućih dvojbi u tumačenju i eventualnih sudskih sporova ili stegovnih postupaka, javnih problematiziranja, predlažemo da se u istom članku doda istovjetna odredba koja je za državne dužnosnike propisana u čl. 15. st. 2. Zakona o sprječavanju sukoba interesa ("Narodne novine" br. 143/21., 36/24.), a koja glasi: ¨Ne smatraju se darovima, u smislu ovoga Zakona, uobičajeni darovi između članova obitelji, rodbine i prijatelja te državna i međunarodna priznanja, odličja i nagrade.¨ UHS | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 26 | ĐURO SESSA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 17. | Ovu odredbu treba doraditi i odrediti krug osoba od kojih sudac može primiti dar. Također koja je posljedica ako primi dar , je li takav pravni posao ništetan i postoji još niz detalja koje je potrebno propisati. | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 27 | SRĐAN SESSA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 17. | Suci više ni jabuku za rođendan dobiti neće. | Primljeno na znanje | Komentar se prima na znanje. |
| 28 | JELENA ČUVELJAK | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 17. | A što je sa darovima unutar obitelji? Npr. roditelji poklone stan? Koji su razlozi za zabranu? | Prihvaćen | Prihvaća se. |
| 29 | IVANA MANESTAR | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 20. | Prema trenutnom uređenju sustava vrednovanja rada sudaca bodovi koji se mogu ostvariti primjenom mjerila tzv. kvalitete i kvantitete rada čine 80% ukupnog mogućeg broja bodova, a predloženom izmjenom taj se udio želi povećati na 93,33%, dok se mjerilu urednog obnašanja sudačke dužnosti udio želi smanjiti s postojećih 6,66% na 2,66%, a mjerilu iskustva u obnašanju sudačke dužnosti te mjerilu stručnog usavršavanja sudaca (kao predavača na seminarima i radionicama, autora znanstvenih i stručnih članaka i sl.) udio smanjiti s postojećih 6,66% na 2% ukupnog mogućeg broja bodova. Mjerilo kvantitete (bodovi koji se stječu temeljem ostvarenog broja riješenih predmeta naspram propisanog broja predmeta koje sudac mora riješiti u jednogodišnjem razdoblju) izravno ovisi o izvršnoj vlasti, budući da je ministar nadležan za poslove pravosuđa taj koji propisuje okvirna mjerila za rad sudaca, u kojima se određuje broj odluka (kojima se predmet dovršava) koje sudac mora donijeti u jednogodišnjem razdoblju, unutar radnog vremena, u pojedinoj vrsti predmeta, kako bi ostvario količinski učinak od 100%. Od strane nadležnog ministra propisani količinski učinak mijenja se ovisno o broju neriješenih predmeta na razini države, koji može varirati s obzirom na objektivne okolnosti koje su izvan sfere utjecaja sudaca, ne uzimajući u obzir stvarne mogućnosti pojedinog suca da tako povećani količinski učinak i ostvari unutar redovnog radnog vremena, što često dovodi do toga da se ''norma'' ostvaruje napornim radom izvan radnog vremena, vikendima i sl., a što u konačnici stvara privid da je propisano mjerilo kvantitete objektivno ostvarivo, iako to ne odgovara stvarnosti. Stoga povećanje udjela mjerila kvantitete u vrednovanju rada sudaca u postojećim okolnostima smatram potpuno promašenim. Nadalje, mjerilo kvalitete (bodovi koji se stječu temeljem udjela potvrđenih, preinačenih ili ukinutih odluka, s ili bez bitne povrede postupka, naspram ukupnog broja donesenih odluka te odluka protiv kojih je izjavljen pravni lijek), s obzirom na način na koji je razrađeno i način na koji se primjenjuje, u praksi nerijetko nije odraz kvalitete rada suca, već razilaženja sudaca suda nižeg i višeg stupnja u pravnim stajalištima, stajalištima o pravnim pitanjima oko kojih je i stručna javnost (pa i profesora pravnih fakulteta u RH) podijeljena. To je najbolje vidljivo kada nakon ukidne odluke višeg suda, niži sud ostane kod svoje odluke i eventualno dodatno naglasi razloge koji su ga vodili kod zauzimanja određenog pravnog stajališta, nakon čega viši sud odluči ipak potvrditi tu odluku. Dakle, sadržajno ista odluka biva najprije ukinuta zbog razilaženja u pravnim stajalištima, a nakon toga potvrđena, a što se prema mom osobnom iskustvu događa u preko 90% slučajeva. Uzimajući u obzir da je ukidanje odluka sudova nižeg stupnja instrument koji se ionako, u nezanemarivom broju slučajeva, olako i potpuno pogrešno koristi, jasno je da je postojeći sustav vrednovanja rada sudaca potpuno promijeniti, ali ne način na koji se to predlaže ovim izmjenama zakona, davanjem većeg značaja postojećem mjerilu kvalitete u ukupnom broju bodova, već strukturnom promjenom samog pojma kvalitete rada sudaca te načina na koji će isti biti razrađen i primijenjen u praksi. Naposljetku, smanjivanjem udjela bodova koje sudac može ostvariti primjenom mjerila iskustva u obnašanju sudačke dužnosti te primjenom mjerila stručnog usavršavanja u ukupnom broju bodova obezvrjeđuje se utjecaj kojeg iskustvo i znanje suca imaju na kvalitetu odluka koje taj sudac donosi, obezvrjeđuje se dugotrajnost i količina napora i truda koje je taj sudac uložio u rješavanju sudskih predmeta (stručna usavršavanja doprinose bržem, kvalitetnijem i učinkovitijem pravosuđu) te u obrazovanju drugih sudaca te dugoročno vode k nemotiviranosti sudaca da budu iznadprosječni, a što sve negativno utječe na pravosuđe u cjelini. Zaključno, postojeći sustav ocjenjivanja sudaca jest potrebno primijeniti, ali strukturno i suštinski, a ne brojčano i površinski kako se to predlaže ovim izmjenama. | Nije prihvaćen | Navedene izmjene predlažu se u skladu s preporukom Odbora za javno upravljanje u postupku pristupanja Republike Hrvatske Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj koje se odnose na unaprjeđenje sustava ocjenjivanja sudaca, uzimajući u obzir da su tzv. mjerila kvantitete i kvalitete rada sudaca najobjektivnija i najvažnija u ocjenjivanju obnašanja sudačke dužnosti. U slučaju prihvaćanja navedenih izmjena bit će potrebno prilagoditi i Metodologiju ocjenjivanja obnašanja sudačke dužnosti, na koji način i Državno sudbeno vijeće u Metodologiji može dodatno razraditi vrednovanje ovih mjerila te na taj način utjecati na raspone bodova u postupku ocjenjivanja |
| 30 | IVANA BILUŠIĆ | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 20. | Udruga hrvatskih sudaca (UHS) smatra da iz razloga koje je Ministarstvo navelo kao objašnjenje za predložene izmjene može se zaključiti da je cilj predložene izmjene povećanje udjela mjerila kvalitete i kvantitete rada sudaca uz istovremeno smanjenje udjela urednog obnašanje sudačke dužnosti (poštivanje rokova, određivanje ročišta, poštivanje redoslijeda rješavanja predmeta i dr.), iskustva u obnašanju sudačke dužnosti i drugih aktivnosti suca (sudjelovanje u stručnom usavršavanju sudaca kao predavač na seminarima i radionicama, objavljivanje stručnih i znanstvenih radova iz područja pravnih znanosti, članstvo u sudačkim vijećima i dr.). Iz prijedloga nije jasno u čemu se točno sastoje preporuke Odbora za javno upravljanje u postupku pristupanja Republike Hrvatske Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj, a ukoliko su usmjerene na unaprjeđenje sustava ocjenjivanja rada sudaca te učinkovitosti pravosuđa općenito, tada se navedeni ciljevi nikako ne mogu ostvariti predloženim izmjenama. Naime, predložene izmjene ne uzimaju u obzir specifičnosti pojedinih instanci sudova, a protivne su i trenutno važećim propisima Republike Hrvatske kao i preporukama Vijeća Europe. U odnosu na prvostupanjske sudove kvalitetu rada sudaca, kvalitetu ocjenjivanja njihovog rada kao i učinkovitost pravosuđa nije moguće unaprijediti pukim podizanjem broja predmeta koje bi suci trebali riješiti. Predložene izmjene ne uzimaju o obzir razlike u strukturi pojedinih sudačkih referada, razlike između sudova s manjim i većim brojem sudaca kao i razlike u njihovoj stvarnoj nadležnosti, a koje se očituju u iznimnoj razlici u strukturi samih predmeta i mogućnosti postizanja iznadprosječnih rezultata kako po broju riješenih predmeta tako i u odnosu na kvalitetu rada. Navedeno će izravno utjecati na mogućnost sudaca, posebno s većih sudova, da uopće apliciraju na oglase za suce viših sudova jer će se već postojeće razlike u bodovima, koje postižu suci pojedinih sudova, dodatno povećati u odnosu na suce koji, bez svoje krivnje te bodove ne mogu ostvariti. Također, poruka kako iskustvo u obnašanju sudačke dužnosti predstavlja slabiji kriterij za kvalitetu suca od primjerice broja riješenih predmeta umanjuje značaj znanja, iskustva i stvarne kvalitete koja se krije iza nerijetko 25 i više godina sudačkog staža na prvom stupnju i poručuje da to može nadoknaditi pukim rješavanjem većeg broja predmeta. Rokovi u obnašanju sudačke dužnosti su trenutno svedeni na samo uzgredno poštivanje rokova, određivanje ročišta, poštivanje redoslijeda rješavanja predmeta i dr. što odstupa od najnovijih preporuka Vijeća Europe sadržanih u dokumentu Guidelines on the evaluation of the quality of work of judges (Strasbourg, 3-4 December 2024), Council of Europe European Commission for the efficiency of justice (CEPEJ). Ovakva izmjena značajno umanjuje vrijednost duljine iskustva u obnašanju sudačke dužnost u ukupnoj ocjeni obnašanja sudačke dužnosti. Nadalje, člankom 97. stavkom 4. Zakona o sudovima propisano je da mjerila za ispunjavanje sudačke obveze razrađuje Metodologija ocjenjivanja obnašanja sudačke dužnosti koju na temelju članka 98. Zakona o sudovima donosi Državno sudbeno vijeće. U ovom trenutku nije moguće pretpostaviti na koji će način Metodologija razraditi predložene izmjene, a UHS želi ukazati na vrlo izvjesne daljnje probleme koje će predložene izmjene izazvati. Naime, iako prijedlog ne razrađuje koji će se postotak preko ostvarenih 100% odluka kojima se završava postupak sukladno Okvirnim mjerilima za rad sudaca vrednovati s dodatnim bodovima, može se pretpostaviti da će Metodologija dodatno nagrađivati ostvarivanje preko 101% takvih odluka obzirom da se prema čl. 7. st. 6. alineji 1. i 2. važeće Metodologije ostvareni postotak od 101% do 110% nagrađuje jednim dodatnim bodom, a ostvareni postotak preko 110% još jednim dodatnim bodom. U suprotnom bi se radilo o izmjeni koja je isključivo kozmetička. Navedena razrada bi samim time dovela do posrednog povišenja Okvirnih mjerila za rad sudaca, a na pojedinim sudovima suci već sada moraju uložiti znatno veće napore u odnosu na suce nekih drugih sudova kako bi ostvarili 100% takvih odluka, a kamoli preko 110 % takvih odluka. Iako se može činiti da navedeno predstavlja osobnu odluku svakog suca, UHS smatra kako dovođenje sudaca u različitu poziciju u pogledu mogućih postignuća i dosezanja određenog broja bodova predstavlja dovođenje sudaca u nejednak položaj jer svi suci koji imaju pravo javiti se na oglas za viši sud neće imati jednaku mogućnost konkurirati na tim natječajima, i to bez svoje krivnje. U odnosu na drugostupanjske sudove problem se prvenstveno očituje u činjenici da se drugostupanjski suci javljaju na oglase za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske za kojeg suca se prema članku 51. Zakona o državnom sudbenom vijeću može imenovati osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik, isto toliko godina bila odvjetnik, javni bilježnik, sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita i ugledni pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje 20 godina radnog iskustva, koji se dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području, kao i stručnim i znanstvenim radovima. U trenutnoj situaciji suci drugostupanjskih sudova imaju podjednake rezultate u pogledu broja riješenih premeta odnosno svi prijavljeni na oglase za imenovanje na viši sud ostvaruju maksimalan broj broda, a prema Metodologiji se boduju po osnovi kvalitete sa trenutno maksimalnih 60 bodova. Predložene izmjene neće dovesti do kvalitetnijeg načina ocjenjivanja kvalitete rada drugostupanjskih sudaca već će i dalje drugostupanjski suci po te dvije osnove ostvarivati maksimalan broj bodova. Stoga je nejasno na koji bi se način trebala utvrditi razlika između pojedinih kandidata koji su se javili na oglas za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske kada se predloženim izmjenama gotovo u potpunosti anulirala izričita zakonska odredba Zaklona o Državnom sudbenom vijeću koja jasno traži da se kandidat dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području, kao i stručnim i znanstvenim radovima. Zakon govori i o „istaknutom pravniku“. Da bi sudac postao istaknuti pravnik te se dokazao svojim stručnim radom kako na stručnom tako i na znanstvenom polju nužno je da pored svog osnovnog posla uloži dodatan stručni i znanstveni napor kako za osobno usavršavanje tako i za prenošenje svog znanja kolegama sucima i sudskim savjetnicima, studentima Pravnog fakulteta te široj stručnoj i znanstvenoj zajednici. Poruka kako stručno i znanstveno usavršavanje, osobno i u vidu prenošenja znanja, predstavlja samo osobnu korist suca, a ne i ulaganje u kvalitetu tog suca i cijelog pravosudnog sustava ponovno govori o potpunom nerazumijevanju stvarnih potreba pravosudnog sustava kao ni ciljeva i smjera prema kojem bi trebalo usmjeravati suce. Svako predavanje koje suci održe svojim kolegama pretpostavlja ili iznimno iskustvo i stručno znanje predavača ili potrebu za dodatnim učenjem i usavršavanjem samog predavača koje zasigurno dodatno pridonosi daljnjoj kvaliteti njegovog rada. Navedeno se odnosi i na suce nižih sudova jer ni na koji način ne potiče suce koji su tek ušli u sustav da dodatno proširuju svoje znanje, ulažu u svoje usavršavanje i kvalitetu, niti potiče iskusne nižestupanjske suce da svoje znanje dijele s drugima. Dodatno, predložene izmjene, koje ne uzimaju u obzir naprijed spomenute razlike između pojedinih prvostupanjskih sudova (u strukturi pojedinih sudačkih referada, razlike između sudova s manjim i većim brojem sudaca kao i razlike u njihovoj stvarnoj nadležnosti), dovest će do situacije da će među kandidatima za drugostupanjske suce nastati razlike koje su rezultat nasumičnih okolnosti koje neće moći nadoknaditi ni kroz druge aktivnosti. Istovremeno, predložene izmjene će kandidate za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske potpuno izjednačiti, anulirajući pri tome iskustvo u obnašanju sudačke dužnosti kao i višegodišnje napore i angažman koji su pojedini suci uložili u stvaranje kvalitetnijeg, stručnijeg i učinkovitijeg pravosuđa prepuštajući time izbora suca isključivo diskrecijskoj ocjeni Državnog sudbenog vijeća. Zaključno se ukazuje na možda i najveći problem predloženih izmjena, a to je posredna retroaktivnost primjene propisa. Iako sam Zakon stupa na snagu tek nakon njegove objave, što znači da će se novi sustav ocjenjivanja primjenjivati na oglase koji će tek biti raspisani nakon njegovog stupanja na snagu, retroaktivnost primjene tog propisa se očituje u tome da će se po novim kriterijima vrednovati obnašanje sudačke dužnosti unazad pet godina, u kojem razdoblju je važio drugačiji propis. Dakle, i za razdoblje prije nego je Zakon stupio na snagu. Na taj se način suce kontinuirano stavlja u poziciju, što izmjenama Zakona o sudovima što izmjenom Metodologije, da u ocjenjivanom razdoblju u kojem ostvaruju parametre za ocjenu obnašanja sudačke dužnosti rade po kriterijima koji u trenutku ocjenjivanja za viši sud više uopće neće biti u primjeni. Neizvjesnost kojoj su suci izloženi, mijenjanje kriterija ocjenjivanja na koje ni na koji način ne mogu utjecati nakon što je to razdoblje proteklo te anuliranje višegodišnjih napora za koje prema predloženim izmjenama Ministarstvo sada poručuje da uopće nemaju vrijednost može suca potaknuti samo na odustanak od daljnjeg truda i napora, a nikako na povećanje motivacije za ulaganjem više svog truda, vremena i novca (suci sami plaćaju stručne i doktorske studije) za boljitak pravosuđa. Stoga je rezime UHS-a u odnosu na predložene izmjene: - nasumično povećanje razlike između prvostupanjskih sudaca - produbljivanje nekonkurentnosti pojedinih prvostupanjskih sudaca - brisanje svake razlike između drugostupanjskih sudaca - slabljenje kontrole prilikom izbora za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske - gubitak motivacije za daljnji angažman, trud i rad UHS | Nije prihvaćen | Navedene izmjene predlažu se u skladu s preporukom Odbora za javno upravljanje u postupku pristupanja Republike Hrvatske Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj koje se odnose na unaprjeđenje sustava ocjenjivanja sudaca, uzimajući u obzir da su tzv. mjerila kvantitete i kvalitete rada sudaca najobjektivnija i najvažnija u ocjenjivanju obnašanja sudačke dužnosti. U slučaju prihvaćanja navedenih izmjena bit će potrebno prilagoditi i Metodologiju ocjenjivanja obnašanja sudačke dužnosti, na koji način i Državno sudbeno vijeće u Metodologiji može dodatno razraditi vrednovanje ovih mjerila te na taj način utjecati na raspone bodova u postupku ocjenjivanja |
| 31 | IVO BAKALIĆ | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 20. | Ivo Bakalić Sudac trgovačkog suda u Splitu Izvan predložene promjene članka 97. stavak 2. ZS predlažem da radna skupina preispita i stavak 1. točka 1. članka 97. Unaprijed iskazujem svoje protivljenje ukoliko radna skupina na ovo pitanje odgovori da nije tema ovog savjetovanja ili da se nema mandat za isto. Svako javno savjetovanje treba iskoristiti za izmjenu pogrešnih odredbi, a članak 97. stavak 1. točka 1. je upravo to. On je suštinski pogrešan. Navedenom odredbom propisano je da se rad suca ocjenjuje prema „broju odluka koje je sudac donio u odnosu na broj odluka koje je trebao donijeti na temelju Okvirnih mjerila za rad sudaca, ukupno i po vrstama predmeta u apsolutnim brojevima i postotku”. Prema navedenoj odredbi broj donesenih odluka koje je sudac donio u pojedinom predmetu po pozitivnim zakonima (a u pravilu ih ima više) se stavlja u omjer s brojem odluka prema Okvirnom mjerilu (OM). Notorno je da OM računaju samo jednu jedinu, onu završnu odluku u predmetu. Zbog tako postavljenog omjera tvrdim da se kolokvijalno uspoređuju kruške i jabuke. Suci u svom radu primjenjuju brojne zakone koji propisuju i vrste odluka koje suci donose. Tako po ZPP suci trgovačkih sudova donose odluke u obliku presuda i rješenja dok stečajni, ovršni i registarski suci donose odluke u obliku rješenja i zaključaka kako to propisuju pojedini zakoni (Stečajni zakon, Ovršni zakon, Zakon o sudskom registru). U svom radu i sukladno tim zakonima suci u pojedinom predmetu donose brojne odluke, posebno stečajni suci koji ih donose na desetke. U isto vrijeme sucima se po OM vrednuje samo ona posljednja odluka s kojom se završava postupak i taj broj se stavlja u omjer propisan OM. Radi se o dramatičnom raskoraku u broju odluka, naravno na štetu sudaca jer sudac na parničnom odjelu osim završne presude ili rješenja može tijekom postupka donijeti još barem 20 odluka na koje je moguće izjaviti pravni lijek, ali se niti jedna takva odluka ne računa kod donošenja ocjene, dok se u isto vrijeme računaju eventualne ukinute odluke višeg suda na takve odluke. Apsurdno, zar ne. Zbog navedenog predlažem da se sucima po ovoj zakonskoj odredbi vrednuje SVAKA DONESENA ODLUKA koju je donio po ZPP, SZ, OZ ili ZSR i drugim zakonima jer je za svaku od tih odluka sudac uložio trud i potrošio vrijeme. Ako se primjeni takav način vrednovanja svake donesene odluke, onda će OM potpuno izgubiti svoj smisao. Kao relikt prošlosti u kojem su mjerila služila za određivanje potrebnog broja sudaca na pojedinom sudu, ista su to i zaslužila. Također su zaslužila da se ukinu i iz još jednog razloga. Već dugi niz godina pokušavam dovesti u pitanje ustavnost i zakonitost OM, ali sam na svim instancama odbijem. Ne mogu se oteti dojmu i kao suca me žalosti činjenica da je kod svih nazočan strah od ukidanja OM zbog mogućih posljedica jer bi time bio doveden u pitanje sustav ocjenjivanja, napredovanja i stegovne odgovornosti sudaca. Osobno tvrdim da postojeća OM kao i sva prethodna pravno ne postoje jer su kao podzakonski akt kojim se detaljnije razrađuju odredbe o ocjenjivanju sudaca trebala prije stupanja na snagu biti objavljena u Narodnim novinama kako to propisuje članak 90. stavak 1. Ustava RH kojim je propisano da „prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u „Narodnim novinama“, službenom listu RH“. Nažalost, na Ustavnom sudu sam odbijen s prijedlogom za ocjenu ustavnosti iz razloga jer da su OM navodno drugi propis koji nema obilježje apstraktnosti i generalnosti te time nisu u nadležnosti Ustavnog suda. Ako o apstraktnosti i možemo razgovarati, o generalnosti sigurno ne jer se OM bez iznimke primjenjuju na sve suce u RH. Na Visokom upravnom sudu sam također odbijen sa zahtjevom za zaštitu zakonitosti iz razloga jer u kontekstu članka 3. ZUS ili „norme o nadležnosti“ kao je oni nazivaju, OM također ne spadaju u njihovu nadležnost jer je ista donio ministar pravosuđa, a oni po tom zakonskom članku ocjenjuju zakonitost samo onih akata koje donosi ministarstvo, a ne one koje donosi ministar!!!!!! Slijedom navedenog može se zaključiti da suci u RH usprkos svom pravničkom znanju i umijeću ne mogu dovesti u pitanje ustavnost i zakonitost Okvirnih mjerila, a to nažalost znači da se ocjenjivanje sudaca po OM u Republici Hrvatskoj nalazi u potpuno sivoj zoni u kojoj suci na niti jedan način ne mogu dovesti u pitanje OM i nemaju protiv istih nikakav pravni lijek ili pravni put sudske zaštite. Ovome je svaki komentar suvišan jer je takva situacija protivna ustavnom načelu prava na sud i ustavnom načelu o jednakosti oružja i načelu razmjernosti jer se suci objektivno ne mogu suprotstaviti OM koje donosi ministru pravosuđa, ali još gore ne mogu problematizirati ocjenu o obnašanju dužnosti ili pak odluku u stegovnom postupku u svezi ispunjenja OM, pravnog akta koji nije objavljen sukladno Ustavu RH i koji time pravno ne postoji bez obzira na zakonsku odredbu članka 79. stavak 4. Zakona o sudovima da se OM prije stupanja na snagu objavljuju na internetskim stranicama ministarstva. Uzgred rečeno, do te dopune zakona je došlo nakon moje ustavne inicijative da OM nisu objavljena na ustavan način pa je potom Zakonom o sudovima brže- bolje propisan protuustavan način objave i stupanja na snagu OM i time „pokriveno“ očito protuustavno stanje izostanka stupanja tog općeg akta na snagu. Zbog navedenog predlažem da se u sklopu ovih izmjena zakona članak 97. stavak 1. ZS izmijeni u cijelosti na način kojim će se rad sudaca vrednovati prema SVAKOJ donesenoj odluci odnosno prema svakoj donesenoj presudi i rješenju, a ne samo prema posljednjoj s kojom se predmet smatra riješenim kako to pogrešno propisuju OM. | Nije prihvaćen | Izmjene koncepta utvrđivanja ispunjenja sudačke obveze nisu predviđene kao predmet predloženih zakonskih izmjena te će se iznesene primjedbe uzeti u razmatranje kada se bude mijenjao postojeći sustav praćenja rada sudaca. Ne nalazi se "suštinska pogrešnost" odredbe članka 97. stavka 1. jer se u obzir uzimaju samo odluke koje su prema Okvirnim mjerilima za rad sudaca utvrđene kao mjerodavne za ocjenjivanje, a to nisu nužno sve donesene odluke. |
| 32 | JELENA ČUVELJAK | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 20. | Predloženi način ocjenjivanja sudaca mogao bi dovesti do toga da većina sudaca, osobito na Vrhovnom sudu, ostvaruje vrlo sličan, gotovo maksimalan broj bodova. Naime, uzimajući u obzir da se za ispunjavanje pune norme dodjeljuje 60 bodova, uz dodatnih 10 bodova za prekoračenje norme od 10 %, te činjenicu da se u drugostupanjskim predmetima ne ocjenjuje kvaliteta rada, lako se dolazi do rezultata od približno 140 bodova. Ako tome dodamo bodove za poštivanje rokova – koje ostvaruju gotovo svi to je već 144 boda– te još nekoliko bodova iz drugih izvora, većina sudaca bila bi ocijenjena vrlo slično, gotovo identično. Takav sustav otvara pitanje što je zakonodavac želio postići ovakvim modelom, odnosno što je trebao postići. Očigledno da se opet metodologija mijenja radi nekih posebnih interesa, vjerojatno da DSV može izabrati kandidata neovisno o njegovom radu ranije, jer će svi imati iste dobodove. Konačan učinak mogao bi biti obeshrabrujući za suce koji ulažu dodatne napore u stručno usavršavanje, mentorski rad, objavljivanje stručnih radova i druge oblike profesionalnog razvoja, jer takvi napori ostaju zanemareni ili nedovoljno vrednovani. | Nije prihvaćen | Navedene izmjene predlažu se u skladu s preporukom Odbora za javno upravljanje u postupku pristupanja Republike Hrvatske Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj koje se odnose na unaprjeđenje sustava ocjenjivanja sudaca, uzimajući u obzir da su tzv. mjerila kvantitete i kvalitete rada sudaca najobjektivnija i najvažnija u ocjenjivanju obnašanja sudačke dužnosti. U slučaju prihvaćanja navedenih izmjena bit će potrebno prilagoditi i Metodologiju ocjenjivanja obnašanja sudačke dužnosti, na koji način i Državno sudbeno vijeće u Metodologiji može dodatno razraditi vrednovanje ovih mjerila te na taj način utjecati na raspone bodova u postupku ocjenjivanja. |
| 33 | DOMAGOJ NOVOSEL | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 22. | Udruga hrvatskih sudskih savjetnika i vježbenika (u daljnjem tekstu: Udruga) također pozdravlja izmjenu vezanu za ocjenjivanje sudskih savjetnika. Naime, imajući u vidu težinu i odgovornost poslova koje sudski savjetnici obavljaju, kao i traženu razinu obrazovanja i stručnosti, Udruga smatra da kriteriji ocjenjivanja sudskih savjetnika trebaju biti propisani na drugačiji način (zasebno) u odnosu na sve ostale kategorije državnih službenika. Također, bilo bi poželjno i svakako korisno da i sami savjetnici budu uključeni prilikom donošenja Metodologije od strane Ministra, i to putem Udruge. Lp, Domagoj Novosel, dopredsjednik Udruge | Primljeno na znanje | Komentar se prima na znanje. |
| 34 | ĐURO SESSA | PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA, Članak 22. | Pozdravlja se ova izmjena jer se rad sudskih savjetnika ne može usporediti sa radom drugih službenika bilo u sudu bilo u državnoj upravi. | Primljeno na znanje | Komentar se prima na znanje. |