Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o zaštiti svjedoka

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu, Zagreb, Rugvička 1 (UPPZ) TEKST  PRIJEDLOGA ZAKONA O DOPUNI  ZAKONA O ZAŠTITI SVJEDOKA, Članak 1. Predložena dopuna članka 42. Zakona nije potrebna, jer su intencije iz njene primjene obuhvaćene postojećim ugovorima o koncesiji, što proizlazi iz teksta: „Koncesionar prihvaća obvezu provoditi i druge mjere zdravstvene zaštite iz svoje djelatnosti, prema programima koncedenta“ (sadržaj norme je po prilici sličan navedenom tekstu). Ovakav pristup ovoj pravnoj stvari jača ulogu županije – koncedenta u odnosima prema koncesionaru i provođenju primarne razine zdravstvene zaštite uopće. U provedbi, programi koncedenta realizirati će se odgovarajućim /prejudiciranim aktivnostima prema sadržaju programa od strane ravnatelja doma zdravlja, pozivom na odredbe članka 77. Zakona (citat: „DZ na svom području također koordinira i ugovara provođenje dijela mjera zz koje provode nositelji zdravstvene djelatnosti, uključujući grupne privatne prakse i privatne zdravstvene radnike koji obavljaju javnu zdravstvenu službu na osnovu koncesije“). Ako se opisane mjere realiziraju aktivnostima koncedenta, naglašava se i njegova odgovornost u provođenju svih potrebnih mjera primarne razine zz u općinama/gradovima na području županije, pa i u materijalnom smislu, kako to propisuje članak 9. i 14. Zakona (načelo nadstandarda/standard). Ako devalviramo ulogu/značaj županije u odnosima provoditelj zz i županija/koncedent, neovlašteno provodimo centralizaciju, umjesto decentralizaciju primarne razine zz prema intencijama iz članka 135 Ustava RH i članka 19. i 19. a. Zakona o jedinicama lokalne i područne/regionalne samouprave. Mora se naglasiti materijalna obveza koncedenta, prema subjektima provođenja zdravstvene zaštite u njegovom vlasništvu, pa na taj način rasteretiti pritisak na fond obveznog zo, odnosno, za zdravstvene subjekte u njihovom vlasništvu utvrditi još jedan/dodatni izvor financiranja. Za primarnu razinu zdravstvene zaštite, mora se utvrditi materijalna obveza općina/gradova za sve oblike NADSTANDARDA – veći opseg/vrsta usluga u odnosu na vrstu/broj koje osigurava obvezno zo, te razliku sredstava do visine procijenjenog optimuma, u odnosu na sredstva, koja kao svoj STANDARD osigurava obvezno zo (izračun vrijednosti rada tima primarne razine zz, prema metodologiji izračuna u R Sloveniji, svodeći dobiveni iznos na razliku vrijednosti BDP/stanovnik RH/R Slovenije, dobiju se iznosi koji su i do 80 % veći od iznosa koje osigurava HZZO. Ta razlika, iskazuje se kao nadstandard u korist subjekata primarne razine zz, koji bi subjektima provođenja morale osigurati općine/gradovi, temeljem članka 9. i 14. Zakona – identičan model modelu provođenja zz Kraljevine Norveške). Koristimo mogućnost predložiti dopunu članka 42. Zakona, u smislu, da se u istom članku 42. stavku 2., u podstavku 9., na kraju rečenice, nakon riječi „osiguranja“ utvrdi novi tekst i to kako slijedi: „razmjerno sredstvima koje ostvari iz razmjene rada sa HZZO-om u odnosu na optimalna sredstva za standardni broj osiguranika na skrbi, a razliku, na teret koncedenta“. Time bi cjelovita norma stavka 9. članka 42 Zakona glasila kako slijedi: „ odredbu o obvezi koncesionara da se će prilikom određivanja plaća zdravstvenom radniku u svom timu usklađivati obračun plaća s odredbama kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, razmjerno sredstvima koje ostvari iz razmjene rada sa HZZO-om u odnosu na optimalna sredstva za standardni broj osiguranika na skrbi a razliku, na teret koncedenta“. Obrazloženje: Ova dopuna počiva na financijsko-poreznom načelu „međuzavisnosti troškova i prihoda“, a proizlazi i iz primjene članka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, NN, 88/13.koji propisuje zaštitu prava radnika javnih službi na plaću bez umanjenja (jamstvo Države) na teret državnog proračuna, ako iznos troškova za plaće i druga materijalna prava ostvarenih iz sredstava zdravstvenog osiguranja premašuje iznos veći od 50 % u ukupnom prihodu. Također predlažemo da se u članku 42., stavku 2., nakon podstavka 10. utvrde novi podstavci 11. i 12. u tekstu kako slijedi: (11) „Odredbu o broju danih koncesija za djelatnosti koncesionara, ako se koncesija daje zdravstvenoj ustanovi. (12) Odredbu o mogućnosti promjene statusa koncesionara, kada svoj status koncesionara fizičke osobe, mijenja, za istu djelatnost, u status zdravstvene ustanove, koje je on osnivač.“. Obrazloženje: Ako se koncesija daje/može dati i zdravstvenoj ustanovi, npr. ustanovi za zdravstvenu skrb iz članka 81. Zakona, onda se može u ugovoru o koncesiji naglasiti i ta/takva mogućnost, kako je propisano i Zakonom o koncesijama. Ova odredba bila bi u svezi sa prijedlogom za slijedeću dopunu istog članka 42. Zakona, prema podstavku 12. Promjena statusa iz nositelja djelatnosti fizičke osobe zdravstvenog radnika privatne prakse u status pravne osobe – ustanove za zdravstvenu skrb - moguća je, ako se ne mijenja predmet djelatnosti za koju se daje koncesija. Kao i za svaku danu koncesiju, nakon odluke župana/gradonačelnika grada Zagreba za takvu promjenu, ministar daje svoju suglasnost. Postupak davanja suglasnosti, bio bi predmet razrade u podzakonskom atu. Predlaže se također dopuna članka 42. Zakona, u smislu da se nakon stavka 2. utvrdi novi stavak 3., u tekstu, kako slijedi: „Ako zdravstveni radnik privatne prakse ili zdravstvena ustanova zatraži od koncedenta koncesiju (koncesija po zahtjevu), koncedent će za popunu Mreže javne zdravstvene službe na svom području nadležnosti, razmatrati zahtjev, ako su ispunjeni slijedeći uvjeti: 1. da je subjekt u statusu zdravstvenog radnika privatne prakse ili zdravstvene ustanove, 2. da je Mreža javne zdravstvene službe na području nadležnosti koncedenta nepopunjena/tražena djelatnost i 3. da je za svoju odluku dobio prethodnu suglasnost ministra zdravlja“. Obrazloženje: Primjena pravnog instituta davanja koncesije po zahtjevu, moglo bi se reći, prvenstveno je primjenjiva za djelatnost zdravstva, zbog prirode te djelatnosti, koja se obavlja kao javna služba i za koju se mora osigurati kontinuitet pružanja, jednaka dostupnost svima i jednakosti svih u korištenju zdravstvene zaštite (načela iz članka 11. Zakona o zz). Zbog toga, ako se Nacrtom Zakona o koncesijama (rasprava u tijeku) i za područje zdravstva reguliraju pravna pravila davanja koncesije, onda ta pravila moraju biti utvrđena samo za tu djelatnost, bez općih pravila za druge gospodarske subjekte. Umjesto da se norma poziva na poseban propis, mora se naglasiti točno određeni članak/članci iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti (zato se predlaže dopuna, kako je navedeno u ovim primjedbama/prijedlogu). Nacrt Zakona o koncesiji propisuje i sadržaj ugovora o koncesiji, što je nepotrebno, pogotovo za djelatnost zdravstva, kada članak 42. Zakona o zdravstvenoj zaštiti detaljno razrađuje sadržaj ugovora (pogotovo uvažavajući ove prijedloge). Da je tako postupano prije, mi ne bi imali problema kako osigurati provedbu načela zdravstvene zaštite u ruralnim područjima, kada dođe do naprasnog prestanka koncesije (smrt koncesionara, umirovljenje i...). U svezi s tim, ističemo primjer, kada je traženo mišljenje od Ministarstva zdravlja glede mogućnosti davanja koncesije po zahtjevu iz članka 39. važećeg Zakona odnosno članka 34. Nacrta Zakona, Ministarstvo zdravlja nije odgovorilo ili je odgovorilo da to ne omogućava Zakon o koncesijama, jer je Zakon uz specifičnosti za zdravstveni subjekt, propisivao i druge uvjete za klasične gospodarske subjekte, koji nisu bili primjenjivani za zdravstveni subjekt/djelatnost. Kada se tražilo mišljenje Ministarstva financija, glede primjene istog članka 39. važećeg Zakona o koncesijama, ono je odgovorilo: „Pitajte Ministarstvo zdravlja“? Po zahtjevu, koncesija bi se mogla prenositi u slučaju statusnih promjena koncesionara, npr. iz statusa privatnika u status nositelja djelatnosti zdravstvene ustanove, kada se ne mijenja priroda i opseg djelatnosti iz koncesije (jedino bitno, jer na tom principu počiva Mreža JZS). Na taj način, ne bi bilo pravne zapreke za promjenu koncesionara iz fizičke u pravnu osobu, u kojoj bi fizička osoba koncesionar bila osnivač/vlasnik zdravstvene ustanove (ne bi značilo bitnu povredu ugovora o koncesiji). Nije prihvaćen Iz sadržaja komentara vidljivo je kako se komentar očito ne odnosi na Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o zaštiti svjedoka te se iz tog razloga odbija.