Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje s javnošću o Prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 ANITA HAVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Majka 2 djece koja su išla u vrtić u Slavonskom Brodu.Razočarana sam jer moja djeca nikada nisu bila problem i umjesto da zaposle još odgojitelja oni su moju djecu i mnogu drugu ispisali.Jako sam razočarana. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
2 LINDA JUKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Slažem se sa stavom SOMK-a da je nužno hitno osmisliti i implementirati mjere koje će osigurati privlačnost profesije, uključujući povećanje plaća, stabilne i adekvatne uvjete rada, kontinuirano i kvalitetno stručno usavršavanje odgojitelja i drugih stručnih radnika, uvođenje posebnih stipendija za studij odgojitelja i sl. Također, potrebno je naglasiti da materijalni uvjeti rada – od prostora, opreme do standarda sigurnosti – moraju biti jednako važni kao i obuhvat djece. Bez toga, čak i uz povećanje kapaciteta ne može se garantirati kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa. Zaključno, dok su ulaganja u infrastrukturu pozitivna i nužna, bez istovremenog jačeg financijskog angažmana države, osiguranja dostatnog broja kvalificiranih odgojitelja i stručnih radnika, kao i ostalih radnika u sustavu te pravednog sustava plaća i primjerenih uvjeta rada, sustav predškolskog odgoja i obrazovanja neće moći odgovoriti na potrebe za kvalitetnim, dostupnim i priuštivim odgojem i obrazovanjem u najranijoj dobi. Kada je riječ o djeci s teškoćama, njihovo uključivanje u redovne vrtićke programe mora biti prioritet, ali to podrazumijeva i stvaranje mnogih preduvjeta: poštivanje Državnog pedagoškog standarda, zapošljavanje stručnih kadrova te donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojeg propisuje ministar nadležan za obrazovanje, temeljem članka 24. a, stavka 6. aktualnog zakona. Donošenje izmjena Zakona bez jasnog plana i rokova za rješavanje tih ključnih pitanja perpetuira stanje u kojem je pravo formalno priznato, ali bez stvarne i kvalitetne mogućnosti njegove provedbe. Potrebna su rješenja koja dugoročno čine profesiju odgojitelja privlačnom i održivom: sustavno povećanje plaća u skladu sa stručnom spremom, odgovornošću i složenošću posla, smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde. Izmjene Zakona trebaju jasnije i pravednije urediti pitanje upisa, osigurati stvarne uvjete s jasnim planom i rokovima za uključivanje djece s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima te postaviti temelje za privlačniji i održiv sustav zapošljavanja odgojitelja, stručnih suradnika i drugih radnika, umjesto privremenih i manjkavih rješenja. Umjesto zapošljavanja nestručnih kadrova, predlagatelj bi trebao usmjeriti napore u osiguravanje uvjeta koji će zanimanje odgojitelja učiniti privlačnijim i dugoročno održivim. To uključuje: - sustavno povećanje plaća u skladu s razinom obrazovanja, odgovornošću i složenošću posla, - smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, - osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, - stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, - javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, - ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde - uvođenje specifičnih mjera i modela stipendiranja studija za odgojitelje i dr. Samo takvim pristupom moguće je privući i zadržati stručne, ali i ostale radnike u sustavu te osigurati djeci kvalitetan i jednak pristup odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena Zakona. Uvjeti rada i prava radnika uređeni su Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom, a pitanja broja djece u odgojno-obrazovnim skupinama kao i infrastrukturni standardi uređeni su Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe.
3 NATAŠA KONJEK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Poštovani, Slažem se s komentarom Andeje Bartolac, Pročelnica Katedre za radnu terapiju: "Poštovani, s velikim zanimanjem pratim prijedlog izmjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, koji stavlja naglasak na veću dostupnost vrtićkih usluga za ranjive skupine djece, uključujući djecu s teškoćama u razvoju i djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ovaj korak prema inkluzivnijem sustavu iznimno je važan, no smatram da bi uvođenje radnih terapeuta u sistematizaciju radnih mjesta u vrtićima značajno unaprijedilo provedbu ovih izmjena. Radni terapeuti ključni su za pružanje stručne podrške djeci s posebnim potrebama, čime se osigurava stvarna inkluzija i kvalitetnija usluga u predškolskim ustanovama. U nastavku iznosim argumente koji podržavaju ovaj prijedlog. 1. Podrška inkluziji i jednakosti pristupa: Izmjene zakona naglašavaju prioritet upisa za djecu iz ranjivih skupina, uključujući one s teškoćama u razvoju, kako bi se osigurala veća dostupnost vrtićkih usluga. Bez sustavnog uvođenja radnih terapeuta, inkluzija ostaje ograničena – oni procjenjuju djetetove vještine u svakodnevnim okruženjima (npr. igra, socijalizacija) i pružaju prilagođenu podršku za integraciju u grupu, što direktno doprinosi ciljevima zakona o jednakosti. U Hrvatskoj se inkluzija provodi već dvadeset godina, ali bez stručnih profila poput radnih terapeuta, djeca ne dobivaju punu podršku. 2. Rana intervencija za bolje razvojne ishode: Radni terapeuti omogućuju ranu intervenciju koja poboljšava senzoričko-motoričke sposobnosti, senzoričku integraciju, finu motoriku i osobito usvajanje svakodnevnih vještina (npr. samostalno hranjenje, oblačenje, higijena), što je ključno za djecu s razvojnim teškoćama. Istraživanja pokazuju da kratkoročne intervencije u predškolskoj dobi značajno unapređuju te sposobnosti i sprječavaju kasnije poteškoće. U kontekstu izmjena zakona, koje ciljaju na povećanje obuhvata, ovo bi osiguralo da prioritetni upis ne bude samo formalan, već i efektivan za dugoročni razvoj djece. 3. Osnaživanje djece u svakodnevnim aktivnostima: Radni terapeuti fokusiraju se na osnaživanje djeteta za neovisnost u dnevnim rutinama, igri i učenju, što je posebno važno za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili s invaliditetom. Oni koriste specifične metode za nadoknađivanje ograničenja, promičući funkcionalnu uključenost i participaciju. Bez njih, vrtići ne mogu u potpunosti odgovoriti na potrebe ranjivih skupina, što bi oslabilo učinkovitost novih prioriteta upisa predviđenih izmjenama zakona. 4. Poboljšanje kvalitete usluga u vrtićima i podrška odgajateljima: Uvođenje radnih terapeuta u sistematizaciju radnih mjesta omogućilo bi suradnju s odgajateljima, pružajući im stručne savjete za rad s djecom s teškoćama. To bi podiglo ukupnu kvalitetu programa, olakšalo socijalnu integraciju i smanjilo opterećenje na postojeće osoblje. U hrvatskom kontekstu, gdje radni terapeuti nisu sustavno zaposleni u vrtićima, ovo bi direktno doprinijelo ciljevima izmjena zakona o unapređenju sustava predškolskog odgoja. 5. Prevencija dugoročnih troškova i bolji društveni učinci: Rano uključivanje radnih terapeuta može spriječiti ili umanjiti potrebu za kasnijom intervencijom u školskoj dobi, smanjujući troškove za društvo i sustav obrazovanja. To podržava inkluzivno okruženje koje koristi svoj djeci, promičući empatiju i socijalne vještine. U skladu s prijedlogom izmjena, koji nastoji povećati obuhvat i dostupnost, ovo bi osiguralo da prioritet za ranjive skupine donese stvarne benefite, poput bolje pripreme za školu i samostalan život. 6. Usklađenost s međunarodnim standardima i dobrim praksama: Mnoge zemlje (npr. u EU i SAD-u) integriraju radne terapeute u predškolski sustav za podršku djeci s razvojnim teškoćama, što rezultira boljim ishodima u učenju i socijalizaciji. U Hrvatskoj, gdje se inkluzija provodi, ali bez dovoljne stručne podrške, uvrštavanje ove profesije u zakon bi uskladilo naš sustav s europskim standardima, posebno u kontekstu aktualnih izmjena koje ciljaju na inkluzivniji pristup. Zaključno, uvođenje radnih terapeuta u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja nije samo pitanje stručne podrške, već i korak prema pravednijem i inkluzivnijem društvu. Kako bi predložene izmjene zakona ostvarile svoj puni potencijal, nužno je osigurati sustavnu integraciju ove zdravstvene struke u vrtiće. Time bismo omogućili djeci s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama da u potpunosti iskoriste prednosti vrtićkog sustava, uz dugoročne dobrobiti za cijelu zajednicu. Nadam se da će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih razmotriti ovaj prijedlog kako bi se osigurala cjelovita provedba inkluzivnog pristupa u predškolskom odgoju." Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Pitanje uvođenja novih radnih mjesta nije predmet izmjena Zakona.
4 ANDREJA BARTOLAC PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Poštovani, s velikim zanimanjem pratim prijedlog izmjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, koji stavlja naglasak na veću dostupnost vrtićkih usluga za ranjive skupine djece, uključujući djecu s teškoćama u razvoju i djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Ovaj korak prema inkluzivnijem sustavu iznimno je važan, no smatram da bi uvođenje radnih terapeuta u sistematizaciju radnih mjesta u vrtićima značajno unaprijedilo provedbu ovih izmjena. Radni terapeuti ključni su za pružanje stručne podrške djeci s posebnim potrebama, čime se osigurava stvarna inkluzija i kvalitetnija usluga u predškolskim ustanovama. U nastavku iznosim argumente koji podržavaju ovaj prijedlog. 1. Podrška inkluziji i jednakosti pristupa: Izmjene zakona naglašavaju prioritet upisa za djecu iz ranjivih skupina, uključujući one s teškoćama u razvoju, kako bi se osigurala veća dostupnost vrtićkih usluga. Bez sustavnog uvođenja radnih terapeuta, inkluzija ostaje ograničena – oni procjenjuju djetetove vještine u svakodnevnim okruženjima (npr. igra, socijalizacija) i pružaju prilagođenu podršku za integraciju u grupu, što direktno doprinosi ciljevima zakona o jednakosti. U Hrvatskoj se inkluzija provodi već dvadeset godina, ali bez stručnih profila poput radnih terapeuta, djeca ne dobivaju punu podršku. 2. Rana intervencija za bolje razvojne ishode: Radni terapeuti omogućuju ranu intervenciju koja poboljšava senzoričko-motoričke sposobnosti, senzoričku integraciju, finu motoriku i osobito usvajanje svakodnevnih vještina (npr. samostalno hranjenje, oblačenje, higijena), što je ključno za djecu s razvojnim teškoćama. Istraživanja pokazuju da kratkoročne intervencije u predškolskoj dobi značajno unapređuju te sposobnosti i sprječavaju kasnije poteškoće. U kontekstu izmjena zakona, koje ciljaju na povećanje obuhvata, ovo bi osiguralo da prioritetni upis ne bude samo formalan, već i efektivan za dugoročni razvoj djece. 3. Osnaživanje djece u svakodnevnim aktivnostima: Radni terapeuti fokusiraju se na osnaživanje djeteta za neovisnost u dnevnim rutinama, igri i učenju, što je posebno važno za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi ili s invaliditetom. Oni koriste specifične metode za nadoknađivanje ograničenja, promičući funkcionalnu uključenost i participaciju. Bez njih, vrtići ne mogu u potpunosti odgovoriti na potrebe ranjivih skupina, što bi oslabilo učinkovitost novih prioriteta upisa predviđenih izmjenama zakona. 4. Poboljšanje kvalitete usluga u vrtićima i podrška odgajateljima: Uvođenje radnih terapeuta u sistematizaciju radnih mjesta omogućilo bi suradnju s odgajateljima, pružajući im stručne savjete za rad s djecom s teškoćama. To bi podiglo ukupnu kvalitetu programa, olakšalo socijalnu integraciju i smanjilo opterećenje na postojeće osoblje. U hrvatskom kontekstu, gdje radni terapeuti nisu sustavno zaposleni u vrtićima, ovo bi direktno doprinijelo ciljevima izmjena zakona o unapređenju sustava predškolskog odgoja. 5. Prevencija dugoročnih troškova i bolji društveni učinci: Rano uključivanje radnih terapeuta može spriječiti ili umanjiti potrebu za kasnijom intervencijom u školskoj dobi, smanjujući troškove za društvo i sustav obrazovanja. To podržava inkluzivno okruženje koje koristi svoj djeci, promičući empatiju i socijalne vještine. U skladu s prijedlogom izmjena, koji nastoji povećati obuhvat i dostupnost, ovo bi osiguralo da prioritet za ranjive skupine donese stvarne benefite, poput bolje pripreme za školu i samostalan život. 6. Usklađenost s međunarodnim standardima i dobrim praksama: Mnoge zemlje (npr. u EU i SAD-u) integriraju radne terapeute u predškolski sustav za podršku djeci s razvojnim teškoćama, što rezultira boljim ishodima u učenju i socijalizaciji. U Hrvatskoj, gdje se inkluzija provodi, ali bez dovoljne stručne podrške, uvrštavanje ove profesije u zakon bi uskladilo naš sustav s europskim standardima, posebno u kontekstu aktualnih izmjena koje ciljaju na inkluzivniji pristup. Zaključno, uvođenje radnih terapeuta u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja nije samo pitanje stručne podrške, već i korak prema pravednijem i inkluzivnijem društvu. Kako bi predložene izmjene zakona ostvarile svoj puni potencijal, nužno je osigurati sustavnu integraciju ove zdravstvene struke u vrtiće. Time bismo omogućili djeci s teškoćama u razvoju i drugim ranjivim skupinama da u potpunosti iskoriste prednosti vrtićkog sustava, uz dugoročne dobrobiti za cijelu zajednicu. Nadam se da će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih razmotriti ovaj prijedlog kako bi se osigurala cjelovita provedba inkluzivnog pristupa u predškolskom odgoju. S poštovanjem, Andreja Bartolac Pročelnica Katedre za radnu terapiju Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Pitanje uvođenja novih radnih mjesta nije predmet izmjena Zakona.
5 AMBRA KORDIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Pozdrav, pišem komentar kao osoba koja 8 godina provodi upise u vrtić u kojem radim kroz nebrojene upisne rokove. Podržavam ukidanje prednosti za djecu koja pune 4 godine do 1.4. jer su se kroz nju upisivala djeca čiji zahtjevi nisu ostvarivali ostale prednosti, čak su se upisivala djeca čiji roditelji ne rade ili imaju prebivalište/boravište izvan općine/grada u kojem je vrtić. Smatram da bi sve ostale prednosti trebale biti istaknutije nego dobna prednost u slučaju da iz nekog razloga dobna prednost mora ostati. Osim toga, problem pri upisivanju djece javlja nam se kod dijela gdje trebamo iščitavati nalaz i mišljenje nadležnog tijela iz sustava socijalne skrbi jer nismo stručnjaci koji bi takve nalaze iščitali, a vidim i problem u tome što djeca nisu vještačena iz razloga da se ustanovi njihova potreba, već zbog ostvarivanja nekih prava iz sustava socijalne skrbi, što je razlog koji mi je iz navedenog sustava naveden kad smo uočili da njihov nalaz i mišljenje ne prate ono što smo sami uvidjeli kod djece, odnosno izostavljeni su nama bitni detalji o djetetu. Također, imali smo slučaj u kojem su roditelji odbili zatražiti ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi, a nama je rečeno da je to jedini način dolaska do ove dokumentacije i tako ovu traženu dokumentaciju nismo niti mogli ishoditi, a jedino bi nam ona trebala reći o kakvoj se teškoći, vrsti teškoće (stupanj?) ili kroničnoj bolesti radi kod djeteta. Potvrdu izabranog pedijatra ili obiteljskog liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja nikad nismo kao vrtić dobili. Dobivali smo razne druge potvrde od pedijatara, a iskustva su takva da pedijatri znaju ispisivati ono što roditelj traži da napišu pa se to i ne čini kao sigurna vodilja za potrebe djeteta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
6 MIRJANA DUJMOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Najveći je pritisak na jaslički program te veliki broj djece zbog toga ostane na listama čekanja. Dugogodišnju odgojno-obrazovnu praksu prati nepoštivanje Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. U jaslički program se upisuje preveliki broj djece, materijalno organizacijski uvjet su neprimjereni te odgojitelji izbjegavaju to područje rada u RPOO. Predlažem zapošljavanje trećeg odgojitelja u sve jasličke skupine tako da u procesu uvijek budu dva odgojitelja istovremeno ponajprije zbog sigurnosti djece i poboljšanja kvalitete odgojno-obrazovnog rada. Podržavam prijedloge i stavove udruge SIDRO i sindikata SOMK. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena Zakona. Uvjeti rada i prava radnika uređeni su Zakonom o radu i Kolektivnim ugovorom, a pitanja broja djece u odgojno-obrazovnim skupinama kao i infrastrukturni standardi uređeni su Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i naobrazbe.
7 LIDIJA SMOLKO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU U potpunosti se slažem s komentarom Marine Čajić Kovačević čiji komentar prenosim: U potpunosti podržavam prijedloge Udruge SIDRO te naglašavam kako je stanje u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja daleko od održivog. Najveći izazov ostaje kroničan nedostatak stručnih odgojitelja i sve češća praksa zapošljavanja nestručnih zamjena, što ozbiljno ugrožava kvalitetu odgojno-obrazovnog rada. Smatram nužnim jasno istaknuti da se problem deficita odgojitelja neće riješiti privremenim i parcijalnim mjerama poput zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja uz kraće programe stjecanja kompetencija. Takve odredbe degradiraju struku, demotiviraju mlade ljude za studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te dugoročno smanjuju atraktivnost ovog poziva. Kako bi se sustav stabilizirao i postao privlačan za nove generacije stručnjaka potrebno je osigurati da plaće odgojitelja budu jednake na razini države, kao što je to slučaj u osnovnim školama, a ne da plaće ovise o proračunskim mogućnostima lokalne zajednice. Plaće moraju pratiti razinu odgovornosti i složenosti posla, a status odgojitelja treba biti izjednačen s učiteljima. Također je nužno osigurati poštivanje Državnog pedagoškog standarda (broja djece u skupini) i zapošljavanje dovoljnog broja stručnih suradnika (psihologa, pedagoga, logopeda, zdravstvenih voditelja). Nužno je uvesti sustav napredovanja; mentor, savjetnik, viši savjetnik, kao što je to uređeno i u školstvu, kako bi odgojitelji imali dugoročnu motivaciju i priznanje. Potrebno je osmisliti novi model financiranja vrtića. Država je dužna preuzeti vodeću ulogu u financiranju sustava, čime bi se smanjile nejednakosti među jedinica lokalne samouprave i osigurala pristupačnost vrtića za sve roditelje. Potrebno je sustavno promicati važnost ranog i predškolskog odgoja kao temelja cjeloživotnog učenja, kako bi se povisio ugled struke i privukle nove generacije studenata. Bez provedbe ovih mjera, sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nastavit će se urušavati kroz odljev obrazovanih kadrova, rastući broj nestručnih zaposlenika i pad kvalitete odgojno-obrazovnog rada. Stoga apeliram na predlagatelja da razmotri i usvoji prijedlog izmjene modela financiranja vrtića koji je Udruga SIDRO već dostavila te da ozbiljno sagleda dugoročne posljedice ovakvih izmjena zakona po struku, djecu i cijeli odgojno-obrazovni sustav. Kako struku možete učiniti primamljivom i zadržati odgojitelje? Povećajte plaće i uvedite državni standard plaće. Stvorite bolje radne uvjete i smanjite broj djece u skupinama. Uvedite stipendije i poticaje za studente RPOO. Organizirajte stručnu podršku i duže mentorstvo. Osigurajte sustav u kojemu će mladi odgojitelji u prve tri godine rada imati cijelo vrijeme mentora, kako bi dobili podršku i lakše se uklopili, umjesto da se odmah susretnu s preopterećenjem i sagorijevanjem. Pokrenite jasnu društvenu valorizaciju; kampanje i javne politike koje naglašavaju važnost ranog i predškolskog odgoja, kao temelja cjeloživotnog učenja. Kada društvo bude gledalo odgojitelja kao ključnog stručnjaka rast će i prestiž struke. Također, potaknite odgojitelje stimulacijama na istraživački rad i cjeloživotno obrazovanje, kako bi u većoj mjeri mogli doprinijeti struci. Kao magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja smatram nužnim istaknuti niz nelogičnosti i nepravednih rješenja u predloženim izmjenama. Članak 24. (7) Ovaj članak dopušta da osobe koje su završile učiteljski studij sudjeluju u neposrednom odgojno-obrazovnom radu uz odgojitelja s odgovarajućom kvalifikacijom. Međutim, neposredan rad čini tek jedan dio naše profesije. Pitam se – tko će u tom slučaju izrađivati i voditi potrebnu pedagošku dokumentaciju, planirati i provoditi individualne razgovore s roditeljima, izrađivati kurikulume, voditi razvojne mape i evaluacije? Sve su to poslovi koji zahtijevaju znanja i kompetencije stečene višegodišnjim studijem RPOO, a ne kratkotrajnim dodatnim osposobljavanjem. Izjednačavanje uloga u neposrednom radu, bez prepoznavanja cjelokupnog spektra odgovornosti odgojitelja, degradira našu profesiju i stvara dodatni pritisak na stručne kadrove. Članak 29. Obveza stručnog usavršavanja propisana je za odgojitelje, stručne suradnike i ravnatelje. No, nestručne zamjene koje ulaze u skupine nemaju obvezu usavršavanja – iako svakodnevno rade s djecom. Postavlja se pitanje: kako je moguće da od visokoobrazovanih odgojitelja očekujemo cjeloživotno učenje, a istovremeno nestručnim kadrovima koji ulaze u iste skupine takva obveza nije nametnuta? Time se šalje poruka da rad s djecom može obavljati bilo tko, bez potrebe za kontinuiranim razvojem profesionalnih kompetencija. Takav stav je opasan jer dugoročno ruši standard kvalitete i obeshrabruje mlade da upisuju studij RPOO. Polazim od osnovnog pitanja: zar nije svako dijete jednako i zar ne bi sva djeca trebala imati jednaka prava na upis u odgojno-obrazovne ustanove? Sustav bodovanja koji razlikuje tko ima, a tko nema prednost, stvara nepravdu i stavlja roditelje u teške situacije. Nerijetko upravo zaposleni roditelji ostaju bez mogućnosti upisa djeteta, dok istovremeno dijete iz višečlane obitelji, u kojoj je majka na produženom rodiljnom dopustu, ostvaruje pravo na vrtić. Takav model diskriminira, a ne rješava problem – jer pravo na vrtić mora pripadati svakom djetetu, neovisno o imovinskom statusu, podrijetlu ili brojnosti obitelji. Slažem se s kolegicom Anom Lazarević da se pred odgojitelje stavlja dodatna odgovornost rada s rizičnim skupinama djece, bez stvarnog osiguranja uvjeta. U praksi to znači da su skupine pretrpane, da nema dovoljno stručnih suradnika ni dodatne podrške, pa se individualizirani pristup pretvara u praznu frazu. Stručni odgojitelj, koji je na studiju prošao metodike, prakse i različite skupine, barem je djelomično pripremljen za izazove. No, što je s nestručnim zamjenama koje ulaze u skupine? Tko će njih naučiti kako raditi s djecom redovnog razvoja, a posebno s djecom s teškoćama ili iz rizičnih skupina? Vrijeme je da prestanemo gledati na odgojitelje kao na osobe koje se „samo igraju“. Naša je profesija zahtjevna, odgovorna i temelji se na znanstveno utemeljenim kompetencijama. Pozivam predlagatelje izmjena i dopuna Zakona da dođu u skupinu, provedu jutro s nama i osjete kako izgleda kada vas u istom trenutku treba dvadesetero djece. Tek nakon tog iskustva moći će donositi izmjene koje su utemeljene na stvarnosti, a ne na apstraktnim projekcijama. Biti odgojitelj nije posao, već poziv. Izmjene koje devalviraju našu struku ruše snove mnogih odgojitelja koji svoj rad žive s ljubavlju i posvećenošću. Umjesto nebuloznih izmjena koje pogoršavaju stanje, nužno je donijeti one koje će osigurati jednakost za svu djecu i dostojanstvo za sve odgojitelje. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nastoji se dodatno urediti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u cilju održavanja visoke kvalitete odgojno-obrazovnog rada, ali i statusa odgojitelja. Vezano uz tvrdnje kako je potrebno osigurati jednakost za svako dijete, smanjiti regionalne razlike i rasteretiti jedinice lokalne samouprave, ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo gradonačelnicima i načelnicima općina da dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića.
8 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Pozdravljam odluku o jednakosti šansi financiranja za sve dječje vrtiće tj. da se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost svih dječjih vrtića, a ne samo onih čiji je osnivač jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Svakako je potrebno osigurati prednost upisa u dječji vrtić djeci pripadnicima ranjivih skupina. Imam potrebu naglasiti da je, imajući u vidu dobrobit djeteta s teškoćama u razvoju, jako važna uloga stručnih suradnika dječjeg vrtića. Naime, u neposrednom kontaktu s djetetom stručni suradnici mogu realno sagledati koliki su kapaciteti djeteta za boravak u kolektivu te osigurati dobrobit djetetova polaženja dječjeg vrtića (roditeljske potrebe u ovom slučaju moraju biti u drugom planu). Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
9 RAJANA ČIPČIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Slažem se s komentarom udruge Sidro: 1.Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtić: davanjem prednosti djeci pripadnicima ranjivih skupina nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. 2.Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta: zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. 3.Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa: izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. 4.Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona: u članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Potrebno je definirati na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nastoji se dodatno urediti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u cilju održavanja visoke kvalitete odgojno-obrazovnog rada, ali i statusa odgojitelja. Vezano uz tvrdnje kako je potrebno osigurati jednakost za svako dijete, smanjiti regionalne razlike i rasteretiti jedinice lokalne samouprave, ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića.
10 SARA SKOMERŠIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Slažem se s mišljenjem udruge Sidro: 1.Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtić: davanjem prednosti djeci pripadnicima ranjivih skupina nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. 2.Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta: zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. 3.Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa: izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. 4.Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona: u članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Potrebno je definirati na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nastoji se dodatno urediti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u cilju održavanja visoke kvalitete odgojno-obrazovnog rada, ali i statusa odgojitelja. Vezano uz tvrdnje kako je potrebno osigurati jednakost za svako dijete, smanjiti regionalne razlike i rasteretiti jedinice lokalne samouprave, ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića.
11 ANA BOŽIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Podržavam promišljanja Udruge SIdro. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nastoji se dodatno urediti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u cilju održavanja visoke kvalitete odgojno-obrazovnog rada, ali i statusa odgojitelja. Vezano uz tvrdnje kako je potrebno osigurati jednakost za svako dijete, smanjiti regionalne razlike i rasteretiti jedinice lokalne samouprave, ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića.
12 MARINA ČAJIĆ KOVAČEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU U potpunosti podržavam prijedloge Udruge SIDRO te naglašavam kako je stanje u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja daleko od održivog. Najveći izazov ostaje kroničan nedostatak stručnih odgojitelja i sve češća praksa zapošljavanja nestručnih zamjena, što ozbiljno ugrožava kvalitetu odgojno-obrazovnog rada. Smatram nužnim jasno istaknuti da se problem deficita odgojitelja neće riješiti privremenim i parcijalnim mjerama poput zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja uz kraće programe stjecanja kompetencija. Takve odredbe degradiraju struku, demotiviraju mlade ljude za studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja te dugoročno smanjuju atraktivnost ovog poziva. Kako bi se sustav stabilizirao i postao privlačan za nove generacije stručnjaka potrebno je osigurati da plaće odgojitelja budu jednake na razini države, kao što je to slučaj u osnovnim školama, a ne da plaće ovise o proračunskim mogućnostima lokalne zajednice. Plaće moraju pratiti razinu odgovornosti i složenosti posla, a status odgojitelja treba biti izjednačen s učiteljima. Također je nužno osigurati poštivanje Državnog pedagoškog standarda (broja djece u skupini) i zapošljavanje dovoljnog broja stručnih suradnika (psihologa, pedagoga, logopeda, zdravstvenih voditelja). Nužno je uvesti sustav napredovanja; mentor, savjetnik, viši savjetnik, kao što je to uređeno i u školstvu, kako bi odgojitelji imali dugoročnu motivaciju i priznanje. Potrebno je osmisliti novi model financiranja vrtića. Država je dužna preuzeti vodeću ulogu u financiranju sustava, čime bi se smanjile nejednakosti među jedinica lokalne samouprave i osigurala pristupačnost vrtića za sve roditelje. Potrebno je sustavno promicati važnost ranog i predškolskog odgoja kao temelja cjeloživotnog učenja, kako bi se povisio ugled struke i privukle nove generacije studenata. Bez provedbe ovih mjera, sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nastavit će se urušavati kroz odljev obrazovanih kadrova, rastući broj nestručnih zaposlenika i pad kvalitete odgojno-obrazovnog rada. Stoga apeliram na predlagatelja da razmotri i usvoji prijedlog izmjene modela financiranja vrtića koji je Udruga SIDRO već dostavila te da ozbiljno sagleda dugoročne posljedice ovakvih izmjena zakona po struku, djecu i cijeli odgojno-obrazovni sustav. Kako struku možete učiniti primamljivom i zadržati odgojitelje? Povećajte plaće i uvedite državni standard plaće. Stvorite bolje radne uvjete i smanjite broj djece u skupinama. Uvedite stipendije i poticaje za studente RPOO. Organizirajte stručnu podršku i duže mentorstvo. Osigurajte sustav u kojemu će mladi odgojitelji u prve tri godine rada imati cijelo vrijeme mentora, kako bi dobili podršku i lakše se uklopili, umjesto da se odmah susretnu s preopterećenjem i sagorijevanjem. Pokrenite jasnu društvenu valorizaciju; kampanje i javne politike koje naglašavaju važnost ranog i predškolskog odgoja, kao temelja cjeloživotnog učenja. Kada društvo bude gledalo odgojitelja kao ključnog stručnjaka rast će i prestiž struke. Također, potaknite odgojitelje stimulacijama na istraživački rad i cjeloživotno obrazovanje, kako bi u većoj mjeri mogli doprinijeti struci. Kao magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja smatram nužnim istaknuti niz nelogičnosti i nepravednih rješenja u predloženim izmjenama. Članak 24. (7) Ovaj članak dopušta da osobe koje su završile učiteljski studij sudjeluju u neposrednom odgojno-obrazovnom radu uz odgojitelja s odgovarajućom kvalifikacijom. Međutim, neposredan rad čini tek jedan dio naše profesije. Pitam se – tko će u tom slučaju izrađivati i voditi potrebnu pedagošku dokumentaciju, planirati i provoditi individualne razgovore s roditeljima, izrađivati kurikulume, voditi razvojne mape i evaluacije? Sve su to poslovi koji zahtijevaju znanja i kompetencije stečene višegodišnjim studijem RPOO, a ne kratkotrajnim dodatnim osposobljavanjem. Izjednačavanje uloga u neposrednom radu, bez prepoznavanja cjelokupnog spektra odgovornosti odgojitelja, degradira našu profesiju i stvara dodatni pritisak na stručne kadrove. Članak 29. Obveza stručnog usavršavanja propisana je za odgojitelje, stručne suradnike i ravnatelje. No, nestručne zamjene koje ulaze u skupine nemaju obvezu usavršavanja – iako svakodnevno rade s djecom. Postavlja se pitanje: kako je moguće da od visokoobrazovanih odgojitelja očekujemo cjeloživotno učenje, a istovremeno nestručnim kadrovima koji ulaze u iste skupine takva obveza nije nametnuta? Time se šalje poruka da rad s djecom može obavljati bilo tko, bez potrebe za kontinuiranim razvojem profesionalnih kompetencija. Takav stav je opasan jer dugoročno ruši standard kvalitete i obeshrabruje mlade da upisuju studij RPOO. Polazim od osnovnog pitanja: zar nije svako dijete jednako i zar ne bi sva djeca trebala imati jednaka prava na upis u odgojno-obrazovne ustanove? Sustav bodovanja koji razlikuje tko ima, a tko nema prednost, stvara nepravdu i stavlja roditelje u teške situacije. Nerijetko upravo zaposleni roditelji ostaju bez mogućnosti upisa djeteta, dok istovremeno dijete iz višečlane obitelji, u kojoj je majka na produženom rodiljnom dopustu, ostvaruje pravo na vrtić. Takav model diskriminira, a ne rješava problem – jer pravo na vrtić mora pripadati svakom djetetu, neovisno o imovinskom statusu, podrijetlu ili brojnosti obitelji. Slažem se s kolegicom Anom Lazarević da se pred odgojitelje stavlja dodatna odgovornost rada s rizičnim skupinama djece, bez stvarnog osiguranja uvjeta. U praksi to znači da su skupine pretrpane, da nema dovoljno stručnih suradnika ni dodatne podrške, pa se individualizirani pristup pretvara u praznu frazu. Stručni odgojitelj, koji je na studiju prošao metodike, prakse i različite skupine, barem je djelomično pripremljen za izazove. No, što je s nestručnim zamjenama koje ulaze u skupine? Tko će njih naučiti kako raditi s djecom redovnog razvoja, a posebno s djecom s teškoćama ili iz rizičnih skupina? Vrijeme je da prestanemo gledati na odgojitelje kao na osobe koje se „samo igraju“. Naša je profesija zahtjevna, odgovorna i temelji se na znanstveno utemeljenim kompetencijama. Pozivam predlagatelje izmjena i dopuna Zakona da dođu u skupinu, provedu jutro s nama i osjete kako izgleda kada vas u istom trenutku treba dvadesetero djece. Tek nakon tog iskustva moći će donositi izmjene koje su utemeljene na stvarnosti, a ne na apstraktnim projekcijama. Biti odgojitelj nije posao, već poziv. Izmjene koje devalviraju našu struku ruše snove mnogih odgojitelja koji svoj rad žive s ljubavlju i posvećenošću. Umjesto nebuloznih izmjena koje pogoršavaju stanje, nužno je donijeti one koje će osigurati jednakost za svu djecu i dostojanstvo za sve odgojitelje. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nastoji se dodatno urediti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u cilju održavanja visoke kvalitete odgojno-obrazovnog rada, ali i statusa odgojitelja. Vezano uz tvrdnje kako je potrebno osigurati jednakost za svako dijete, smanjiti regionalne razlike i rasteretiti jedinice lokalne samouprave, ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića.
13 BRANKICA RADOVANOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Zar nije svako dijete jednako? Zar ne bi trebalo težiti da sva djeca imaju jednaka prava za upis u odgojno-obrazovne ustanove? Tko i što dobiva odabirom kriterija po kojem neko dijete ima prednost upisa u predškolsku ustanovu a drugo ne?! Uvedeno je bodovanje prema kojem se već radi razlika tko ima prednost upisa a tko ne. Različiti kriteriji bodovanja dovode do situacije da zaposleni roditelji nemaju gdje s jednim djetetom je npr. neka obitelj s četvoro, petoro i više djece ima prednost upisa, ima više bodova od navedene tročlane obitelji. U takvim situacijama, višečlanske obitelji, uglavnom se događa da je majka na produženom porodnom dopustu a dijete (jedno, dvoje, troje...) je u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Smatram da sva djeca trebaju imati jednaka prava, pravo na boravak u predškolsoj ustanovi bez obzira na podrijetlo, imovinsko stanje, brojnost članova obitelji. Mnogi odgojitelji ( i sama sam bila nekad u toj situaciji) su već startali s radom na svojim radnim mjestima, a nemaju adekvatno rješenje za zbrinuti svoje dijete. Kako se osjeća majka koja ide brinuti o tuđoj djeci a neizvjesnost joj je što će biti s njenim djetetom, gdje će zbrinuti svoje dijete?! Stres je nešto što nas razara. Složit ću se s kolegicom Anom Lazarević - nameće nam se rad s rizičnim skupinama. Jesmo li educirani za tako nešto u uvijetima u kojima trenutno radimo, pretrpane skupine nam onemogućavaju adekvatan rad s djecom redovnog razvoja, a o djeci s teškoćama u razvoju, o djeci iz rizičnih skupina možemo samo poimati kao još jednim djetetom u skupini - pa što bude. Stručno osposobljen odgojitelj koji je tijekom studija prošao metodike rada s djecom, prošao je različite oblike prakse u različitim skupinama s različitim dobnim skupinama djece, je barem donekle spreman na sve izazove koji ga očekuju u skupini. Što s nestručnim zamjenama kada uđu u skupinu? Tko će im objasniti i približiti metodiku rada s djecom redovnog razvoja, a s djecom s teškoćama u razvoju, a s djecom iz rizičnih skupina?! Uvriježeno je mišljenje da se odgojitelji u vrtiću (pogotovu u jaslicama) samo igraju. Pozivam onoga tko piše izmjene i dopune Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju da dođe u moju skupinu i s nama se poigra jedno jutro. Bit će mi čast ugostiti Vas da vidite koliko izazovno, teško i lijepo je kada te 20+malih ručica želi za sebe odmah i sad. Nadam se da ćete najprije ući u skupine, doživjeti što to život u odgojno-obrazovnoj ustanovi je pa tek onda početi razmišljati o novim izmjenama i dopunama Zakona i RPOO. Biti odgojitelj je moj san, to je moj poziv, obožavam svoj posao i smatram da ga radim jako dobro. Nemojte rušiti moje snove nebuloznim izmjenama i dopunama Zakona. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nastoji se dodatno urediti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u cilju održavanja visoke kvalitete odgojno-obrazovnog rada, ali i statusa odgojitelja. Vezano uz tvrdnje kako je potrebno osigurati jednakost za svako dijete, smanjiti regionalne razlike i rasteretiti jedinice lokalne samouprave, ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića.
14 SANDRA JOVIŠIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Kriterije za ostvarivanje prednosti pri upisu djece u dječje vrtiće treba propisati nadležno ministarstvo. Ovi kriteriji bi trebali biti ujednačeni u cijeloj Hrvatskoj kako bi se izbjegao bilo kakav oblik diskriminacije. Lokalna uprava ne smije odlučivati o istima te ih je dužna poštivati. Isti princip bi trebao vrijediti i po pitanju plaća odgojitelja djece rane i predškolske dobi. Zakon je jasan i lokalna uprava se treba držati zakona. Ako lokalna uprava nije u stanju ispoštovati propisano zakonom onda je jasno da nadležno ministarstvo treba preuzeti odgovornost, jer čemu inače služe zakoni - kao preporuka ili obveza? Ministarstvo koje donosi zakone treba se pobrinuti da se isti i provode. Govoriti o kvaliteti Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja bez postojanja jasne sistematizacije poslova s obzirom na stupanj obrazovanja odgojitelja je prilično nedefinirano i nejasno. Sistematizacija poslova je nužnost s obzirom na to da je zakonom dozvoljen širok spektar stupnjeva obrazovanja odgojitelja. Pozdravljam svako nastojanje po pitanju poboljŝanja infrastrukture. To je preduvjet za postojanje i provođenje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja dok je stručni kadar glavni uvjet za postojanje istog. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nastoji se dodatno urediti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u cilju održavanja visoke kvalitete odgojno-obrazovnog rada, ali i statusa odgojitelja. Vezano uz tvrdnje kako je potrebno osigurati jednakost za svako dijete, smanjiti regionalne razlike i rasteretiti jedinice lokalne samouprave, ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića.
15 NIKA OŠTRIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Državni pedagoški standard bi se trebao poštivati u svim dječjim vrtićima. Nepoštivanjem DPS - a (što je vrlo često u praksi!) narušava se kvaliteta odgojno - obrazovnog rada. Potrebno je provoditi nadzor nad dječjim vrtićima kako bi se utvrdilo koji vrtići ne poštuju DPS i u skladu s time reagirati. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe (Narodne novine, br. 63/08), jamčiti sigurnost za svako dijete u dječjem vrtiću te se pridržavanjem Državnoga pedagoškog standarda nastoje osigurati što bolji uvjeti u dječjim vrtićima kako bi odgojitelji mogli provoditi odgojno-obrazovni rad. Uloga Ministarstva, odnosno prosvjetne inspekcije, je da u predškolskim ustanovama nadzire pridržavanje propisa. Ako se u inspekcijskom nadzoru utvrdi nepridržavanje pedagoškog standarda, određene su kazne do 1990,84 eura za vrtić, odnosno do 1061,78 eura za ravnatelja dječjeg vrtića.
16 IVANA ZOVAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Obraćam se političarima koji izglasavaju zakone i njihovim zaposlenicima po uredima koji tipkaju ovakve zakone. Živite u zabludi ako mislite da se ne vidi vaše neznanje, nezainteresiranost za dobar ishod zakona, način na koji ste dobili (ovakvi nekompetentni) posao preko veze tj. stranačke pripadnosti, korumpiranost, hodanje po svijetu napuhanih ega, a prazne duše. Vidi se, sve se vidi. Svaka vaša odluka itekako ostavlja trag. Životi djece na koje utječete nisu papiri. Bit ćete zapamćeni prema zaslugama da ste urušili sustav RPOO-a. Svi sad već vidimo da to radite namjerno jer imate struku koja daje kvalitetne prijedloge na koje se oglušujete. Morate se malo dulje pogledati u oči i pitati se zašto to radite? Sva djeca zaslužuju kvalitetan odgoj i obrazovanje. Samo otvorite proračun i poslušajte pametne stručnjake iz Udruge SIDRO. Vrlo je lako i jednostavno. Možda se čudo dogodi i netko probudi svoju svijest ali i savjest. Raditi ispravnu stvar je toliko dobar osjećaj koji se ne može platiti novcem. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nastoji se dodatno urediti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u cilju održavanja visoke kvalitete odgojno-obrazovnog rada, ali i statusa odgojitelja. Vezano uz tvrdnje kako je potrebno osigurati jednakost za svako dijete, smanjiti regionalne razlike i rasteretiti jedinice lokalne samouprave, ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića.
17 ANA LAZAREVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Zakon govori o obavezi uključivanja izuzetno osjetljive skupine djece s kojima je potreban individualiziran plan rada, metode, višestruka znanja i vještine i individualiziran rad, u skupinama koje ne zadovoljavaju Pedagorški standard, te se pri tome istovremeno (zbog nedostatka odgojno obrazovnih djelatnika u sustavu RPOO) bez problema i brzo "sređuju" zakonodavne okolnosti za uvođenje nestručnih zamjena u rad, a ne radi se ništa po pitanju nove sistematizacije i na taj način formalnog i preciznog uvođenja visokoobrazovanih djelatnika zakonodavni okvir RPOO (mag. praesc. educ.) A spominje se u pojedinim člancima zakona kao argument za visku razinu kvalitete odgojno - obrazovnog rada u predškolskim ustanovama. Ako govorimo o takvoj razini rada i usluge i promjene idu u pravcu uključivanja svih, pa i najosjetljivijih skupina (što podržavam) u predškolski odgojno obrazovni rad, nije logično da na brzinu krpamo zakon nestručnim popunjavanjem praznih mjesta, nego je nužno i hitno potrebno napraviti novu sistematizaciju s radnim mjestom odgojitelj i magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, s ciljem kreiranja što konkretnijih, jasnijih, kvalitetnijih uvjeta za odgojno obrazovni rad, što će motivirati kvalitetne ljude na odabir baš te profesiju, a čime će sve skupine djece, pogotovo one najosjetljivije profitirati u smislu razvoja, s obzirom da znamo koliko i kako je važna rana stručna intervencija za daljnji razvoj djeteta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Odredbe Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe propisuju broj odgojitelja prema stručnim skupinama i broj stručnih suradnika u dječjem vrtiću te pridržavanjem navedenih odredbi sigurno pridonosi kvaliteti odgojno-obrazovnog rada.
18 MIRO OPAČAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Prijedlog komentara 1. Prijedlog teksta zakona U članku koji uređuje kriterije i prioritete pri upisu u dječje vrtiće, dodaje se nova alineja koja glasi: „Prednost pri upisu imaju i djeca s oštećenjem sluha (gluha i nagluha djeca), kao i djeca čiji su roditelji gluhi ili nagluhi.“ ⸻ 2. Kratko obrazloženje Djeca s oštećenjem sluha trebaju ranu intervenciju i stručnu podršku (logoped, surdopedagog, prevoditelj znakovnog jezika, vizualno prilagođeni materijali) kako bi ravnopravno razvijala komunikacijske i socijalne vještine. Djeca gluhih i nagluhih roditelja, iako sama nemaju teškoću, također trebaju podršku sustava zbog komunikacijskih barijera u obitelji. Uvođenjem ovog prioriteta osigurala bi se inkluzija i jednak pristup predškolskom odgoju. ⸻ 3. Detaljno obrazloženje s pravnim temeljima Rana uključenost u predškolski odgoj od ključne je važnosti za djecu s oštećenjem sluha jer utječe na njihov daljnji obrazovni uspjeh, socijalizaciju i emocionalni razvoj. Sustavno pružanje podrške kroz specijalizirane stručnjake (surdopedagoge, logopede, prevoditelje za hrvatski znakovni jezik) te vizualno prilagođene materijale omogućilo bi im ravnopravno sudjelovanje u obrazovnom procesu. Djeca gluhih i nagluhih roditelja također trebaju imati prednost pri upisu jer vrtić predstavlja sigurno i inkluzivno okruženje u kojem mogu razvijati komunikacijske i socijalne vještine koje možda nisu u potpunosti dostupne u obiteljskom kontekstu zbog jezičnih i komunikacijskih barijera. Time se osigurava ne samo dobrobit djeteta, već i podrška cijeloj obitelji. Ovaj prijedlog u potpunosti je u skladu s: • Konvencijom o pravima djeteta (UN, 1989.), koja propisuje načelo najboljeg interesa djeteta, • Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom (UN, 2006.), koja obvezuje države osigurati pristupačnost i uključenost djece s invaliditetom i njihovih obitelji, • Zakonom o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba (NN 82/15), koji prepoznaje pravo na komunikacijsku pristupačnost i jednakost. Uvrštavanje ove odredbe u zakon predstavljalo bi značajan korak prema stvarnoj inkluziji djece s oštećenjem sluha i djece gluhih roditelja u predškolski odgoj. Nije prihvaćen Djeca s oštećenjem sluha (gluha i nagluha djeca) su djeca s teškoćama sukladno odredbama Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe te su već obuhvaćena. Djeca čiji su roditelji gluhi i nagluhi spadaju u kategoriju prednosti djece osoba s invaliditetom upisane u Hrvatski registar osoba s invaliditetom te su isto tako već obuhvaćena.
19 NIKOLINA SIVEC PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Člankom 24. (7) Pobliže se definira rad osoba koje su završile učiteljski studij s odgovarajućom kvalifikacijom (navedeno pod stavkom 4 ovog članka). Dakle, takav djelatnik može izvoditi odgojno-obrazovni rad uz odgojitelja s odgovarajućom kvalifikacijom. A što je s radom koji nije neposredan? Tko piše dokumentaciju? Tko priprema i vodi individualne razgovore i roditeljske sastanke? Koliko izazova ima netko tko radi s nestručnom zamjenom naspram onoga koji radi s nekim tko ima odgovarajuću kvalifikaciju? Podsjećam da se za mentorstvo odgojitelja pripravnika (koji ima predznanje) dobivaju bodovi za napredovanje u struci. Članak 29. Definira obvezu stručnog usavršavanja odgojitelja, stručnih suradnika i ravnatelja. Što je s nestručnim zamjenama koje rade u neposrednom radu? Nije dovoljno što su nestručni nego se ne trebaju niti stručno usavršavati! Čak niti kad postanu učitelji s kompetencijama. Članak 39. Definira Odgojiteljsko vijeće kao stručno tijelo vrtića koje donosi Odluke iz stručnog djelokruga (npr. Godišnji plan i program rada, Godišnje izvješće, Kurikulum, bira predstavnika u Upravno vijeće,...). Nadalje, definira da su članovi Upravnog vijeća svi odgojitelji. Dakle, i nestručne zamjene. Kako mogu nestručne zamjene, koje podsjećam nemaju obvezu niti stručnog usavršavanja, odlučivati o stručnim pitanjima? Prihvatljivo je da budu članovi ali bez prava glasa. Samo u našoj Hrvatskoj je normalno da nekompetentni ljudi donose stručne odluke. Izmjenama koje predlažete (da ne govorim kako ste uvjetom VSS za radno mjesto tajnika depopularizirali ovo radno mjesto) ne činite ništa kako bi ljudi ostali u struci. Slažem se s gospođom koja je ukazala na problematiku zapošljavanja, odnosno izjednačavanja prednosti kandidata koji ima zvanje odgojitelja i učitelja s kompetencijama. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
20 TEREZA MIŠKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Smatram neprihvatljivim da se učiteljima razredne nastave omogućava rad u vrtićima bez odgovarajuće stručne kvalifikacije za rani i predškolski odgoj. To direktno ugrožava kvalitetu rada s djecom i devalvira našu profesiju. Također, tražim da se Državni pedagoški standard zadrži kao zakonski dokument i jamac minimalnih uvjeta rada. Nejasna i nedosljedna terminologija u prijedlogu zakona ostavlja prostor za manipulaciju i šteti struci i djeci. Nužno je da kriteriji upisa budu jednaki na nacionalnoj razini kako bi se izbjegla diskriminacija. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Maksimalno su povećane kvote na fakultetima koji školuju odgojitelje i odgojiteljice te je tako 2023. godine diplomiralo njih više od 1100 na različitim diplomskim i preddiplomskim studijima.
21 MARIO BALAIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Prijedlog dopune Članka 20 – novi stavak (2a): (2a) Ako broj djece s prebivalištem na području jedinice lokalne samouprave koja nisu upisana u dječji vrtić zbog nedostatka kapaciteta prelazi 10 % u odnosu na ukupan broj djece koja pohađaju dječje vrtiće na tom području, jedinica lokalne samouprave dužna je: a) u roku od 12 mjeseci pokrenuti postupak otvaranja novog javnog vrtića ili proširenja postojećih kapaciteta, te objaviti javni plan s rokovima i predviđenim budžetom, b) odmah omogućiti sufinanciranje rada privatnog ili vjerskog dječjeg vrtića na području te jedinice lokalne samouprave, ako postoji javno iskazan interes ili formalna inicijativa iz privatnog ili vjerskog sektora zbog nedostatka kapaciteta, i to pod uvjetima i u iznosima jednakima kao i za vrtiće kojima je osnivač ta jedinica, c) odmah osigurati sufinanciranje boravka djece u dječjim vrtićima na području druge jedinice lokalne samouprave ili kod drugih osnivača, ako roditelji ne mogu upisati dijete u vrtić na svom području zbog nedovoljnih kapaciteta, pri čemu se sufinanciranje provodi pod istim uvjetima i u jednakom iznosu kao za djecu upisanu u vrtiće kojima je osnivač ta jedinica lokalne samouprave. Ova dopuna članka 20. osigurava jasnu pravnu obvezu jedinica lokalne samouprave da poduzmu konkretne korake u slučajevima nedostatka kapaciteta u vrtićima: Točka a) zahtijeva transparentan plan s rokovima i budžetom, čime se sprječava fiktivno pokretanje postupka bez stvarne realizacije. Točka b) omogućuje brzu reakciju putem privatnih inicijativa i uklanja mogućnost političkog odugovlačenja odluke o sufinanciranju privatnih vrtića. Točka c) osigurava neposrednu zaštitu roditelja i djece omogućavanjem sufinanciranja vrtića izvan matične jedinice, čime se osigurava jednako pravo na pristup predškolskom odgoju. U konačnici, ovakva dopuna zakona potiče brže i učinkovitije rješavanje problema nedostatka kapaciteta i otvara prostor za suradnju javnog i privatnog sektora na dobrobit djece i roditelja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
22 MARINA ČVAGIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU slažem se s komentarom udruge Sidro1.Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtić: davanjem prednosti djeci pripadnicima ranjivih skupina nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. 2.Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta: zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. 3.Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa: izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. 4.Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona: u članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Potrebno je definirati na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nastoji se dodatno urediti sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u cilju održavanja visoke kvalitete odgojno-obrazovnog rada, ali i statusa odgojitelja. Vezano uz tvrdnje kako je potrebno osigurati jednakost za svako dijete, smanjiti regionalne razlike i rasteretiti jedinice lokalne samouprave, ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića. Poslovi odgojitelja propisani su odredbama članka 29. Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. Natječaj za zapošljavanje raspisuje se za radno mjesto odgojitelja u dječjem vrtiću te osoba koja se javi na natječaj potpisuje ugovor o radu za radno mjesto koje ima svoj opis poslova. Potpisivanjem ugovora o radu osoba preuzima sve poslove i radne zadaće radnog mjesta za koje se zaposlila ako nije drukčije propisano Zakonom.
23 KATARINA RAOS MRKONJIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Pr(a)vi problem sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je način financiranja i upravljanja dječjim vrtićima koji su gotovo isključivo u nadležnosti lokalne ili regionalne samouprave. Dokle god je to tako i dokle god financiranje, a samim time i brojne ovlasti i odgovornosti ne budu potpuno u nadležnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja imat će probleme koje, nažalost, nije moguće riješiti nikakvim izmjenama zakona. Ključno je iznaći načine za povećanje kapaciteta dječjih vrtića u Hrvatskoj, ali na način da se ti kapaciteti svojim izgledom i funkcijom usklade s preporukama struke. Drugim riječima, nužno i neophodno je rješavanje problema prevelikog broja djece u skupinama, kao i vraćanje digniteta odgojiteljima. To je nešto u što struka treba uložiti sve svoje napore. Poticanje učitelja da se bave poslom odgojitelja je gašenje požara, nije dugoročno održiva strategija za napredak RPOO-a, prve stepenice u odgoju i obrazovanju, koja je iznimno važna za dobrobit djeteta i njegov optimalan razvoj. Kakve (psihološke) posljedice ostavlja boravak djece u neadekvatnim uvjetima? Je li opravdano da se djeca pošto poto upisuju u vrtić? Što je s inkluzijom, može li se ona ispravno provoditi u pretrpanim vrtićima? Jesu li onda navedene izmjene Zakona prioritet ili je prioritet nešto drugo? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Ministarstvo je, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića. Broj djece u skupini propisan je Državnim pedagoškim standardom te pridržavanje njegovih odredbi pridonosi kvaliteti odgojno-obrazovnog rada.
24 IVA BANKO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU 1.Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtić: davanjem prednosti djeci pripadnicima ranjivih skupina nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. 2.Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta: zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. Slažem se s komentarom udruge Sidro: UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. 3.Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa: izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. 4.Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona: u članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Potrebno je definirati na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. 1. Naime, iako su dječji vrtići u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, Vlada je u idućem razdoblju osigurala 260 milijuna eura za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova za oko dodatnih 25.800 mjesta u vrtićima. Iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. (NPOO) osigurano je 215 milijuna eura za otprilike 22.000 mjesta u vrtićima. Iz Programa Konkurentnost i kohezija 2021. - 2027. (PKK) osigurano je 45 milijuna eura za dodatnih oko 3.800 mjesta u vrtićima. 2. Poslovi odgojitelja propisani su odredbama članka 29. Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. Natječaj za zapošljavanje raspisuje se za radno mjesto odgojitelja u dječjem vrtiću te osoba koja se javi na natječaj potpisuje ugovor o radu za radno mjesto koje ima svoj opis poslova. Potpisivanjem ugovora o radu osoba preuzima sve poslove i radne zadaće radnog mjesta na koje se zaposlila ako nije drukčije propisano Zakonom. 3. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda su propisane i dječji vrtić ih mora poštovati u cjelini. 4. Neke izmjene i dopune jesu formalne prirode, ali nisu manje važne.
25 ALANA TROPŠEK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Slažem se s komentarom udruge Sidro: 1.Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtić: davanjem prednosti djeci pripadnicima ranjivih skupina nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. 2.Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta: zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. 3.Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa: izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. 4.Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona: u članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Potrebno je definirati na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. 1. Naime, iako su dječji vrtići u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, Vlada je u idućem razdoblju osigurala 260 milijuna eura za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova za dodatnih 25.800 mjesta u vrtićima. Iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. (NPOO) osigurano je 215 milijuna eura za dodatnih 22.000 mjesta u vrtićima. Iz Programa Konkurentnost i kohezija 2021. - 2027.(PKK) osigurano je 45 milijuna eura za dodatnih 3.800 mjesta u vrtićima. 2. Poslovi odgojitelja propisani su odredbama članka 29. Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. Natječaj za zapošljavanje raspisuje se za radno mjesto odgojitelja u dječjem vrtiću te osoba koja se javi na natječaj potpisuje ugovor o radu za radno mjesto koje ima svoj opis poslova. Potpisivanjem ugovora o radu osoba preuzima sve poslove i radne zadaće radnog mjesta na koje se zaposlila ako nije drukčije propisano Zakonom. 3. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda su propisane i dječji vrtić mora ih poštovati u cijelosti. 4. Neke izmjene i dopune jesu formalne prirode, ali nisu manje važne.
26 PRAVOBRANITELJ ZA OSOBE S INVALIDITETOM PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Iako se predmetnim Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (u daljnjem tekstu: Prijedlog) i nadalje priznaje pravo prednosti prilikom upisa u dječji vrtić djeci s teškoćama u razvoju i zdravstvenim teškoćama (citiramo iz Prijedloga„…djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima koja imaju nalaz i mišljenje nadležnoga tijela iz sustava socijalne skrbi ili potvrdu izabranoga pedijatra ili obiteljskoga liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja…“) navedeno pravo prednosti vrlo često se ne osigurava te djeca posebice s većim teškoćama u razvoju i s poremećajima iz autističnog spektra se vrlo često ne upisuju. Jedan od razloga navedenog (nepriznavanja prava prednosti djeci s teškoćama u razvoju) su i odredbe Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe (u daljnjem tekstu: Državni pedagoški standard), a na promjene kojih ukazujemo posljednjih godina intenzivno. Citiramo iz Izvješća o radu Pravobranitelja za osobe s invaliditetom za 2024. godinu: „Analizom važećeg Državnog pedagoškog standarda utvrdili smo da je u raskoraku sa suvremenim trendovima inkluzije. Prije svega nalazimo spornim podjelu na lakše i teže teškoće u razvoju, a da se pri tome uopće ne vodi računa o funkcioniranju djeteta. U postupanjima uočavamo da dijete ima određenu dijagnozu i vodi se kao dijete s teškoćama u razvoju (što i je), ali u funkcioniranju ne pokazuje nikakva odstupanja i teškoće niti ima potrebu za prilagodbama. Primjer je dijete kojem je zbog očne proteze uskraćeno pravo upisa i za kojeg je vrtić prilikom upisa tvrdio da treba posebne uvjete iako osim nošenja očne proteze ne pokazuje drugačije funkcioniranje od svojih vršnjaka. Postavlja se pitanje je li u tom slučaju opravdano zapriječiti drugom djetetu s teškoćama u razvoju upis u tu skupinu, a kako propisuje Državni pedagoški standard. Jednako tako sukladno Državnom pedagoškom standardu pojedine teškoće koje se navode kao teže, npr. sljepoća, gluhoća, motorička oštećenja kada se dijete kreće uz pomoć druge osobe ili elektromotornog pomagala i sl., propisano je da bi trebale pohađati posebni program osim u slučaju kada u posebnoj skupini s posebnim programom nema dovoljan broj djece za ustroj posebne skupine. Ne vidimo razloga da se zbog navedenih i sličnih teškoća u razvoju dijete mora odvajati u posebne skupine po posebnom programu, već samo obvezu osiguravanja potrebne razumne prilagodbe i najčešće uključivanje pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju ili trećeg odgojitelja.“ Drugim riječima osim prijedloga da se razmotri uključivanje djece koja se u Državnom pedagoškom standardu navode kao djeca s težim teškoćama u razvoju (npr. sljepoća, gluhoća, motorička oštećenja kada se dijete kreće uz pomoć druge osobe ili elektromotornog pomagala i sl.) u redovite umjesto posebne vrtićke skupine s teškoćama u razvoju predlažemo i da se razmotri je li nužno potrebno uvijek smanjivati broj djece u vrtićkoj skupini kada se uključuje dijete koje ima određene teškoće u razvoju odnosno dijagnozu koja ne prati njegovo funkcioniranje. Naime, smatramo da nije u svakoj situaciji uključivanja djeteta s teškoćama u razvoju potrebno smanjivati broj djece ukoliko uključivanje ne prati određene dodatne potrebne podrške. Smatramo također da kada se kao podrška djeci s teškoćama u razvoju uključuju pomoćnici za djecu s teškoćama u razvoju/stručni komunikacijski posrednik ili treći odgojitelji i sl. da nije potrebno smanjivati broj djece. Svakako je odgojno-obrazovni rad kvalitetniji za svu djecu u manjim vrtićkim skupinama, no dok se ne stvore potrebni kapaciteti i uvjeti smatramo da bi se mogli razmotriti navedeni prijedlozi u kojima situacijama nije potrebno smanjiti broj djece. Činjenica je da bi jedinice lokalne i regionalne samouprave trebale osiguravati dovoljan/dostatan kapacitet predškolskog odgoja i obrazovanja za svu djecu pa tako i djecu s teškoćama u razvoju, no činjenica je i da bi se izmjenama Državnog pedagoškog standarda svakako u postojećim uvjetima otvorile i nove mogućnosti prihvata djece s teškoćama u razvoju. Navedeno nikako nije na štetu niti djece s teškoćama u razvoju niti druge djece već u skladu s odredbama Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Pri tome je naravno potrebno voditi računa i o osiguravanju stručnih suradnika, pomoćnika za djecu s teškoćama u razvoju/stručnih komunikacijskih posrednika (potrebno žurno donošenje provedbenih propisa) kao i svih ostalih oblika podrške, pristupačnosti i materijalnih uvjeta u vrtićima. Jednako tako Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju (u daljnjem tekstu: Zakon) pravno je iznad Državnog pedagoškog standarda, a u konačnici se odredba Zakona ne provodi zbog odredbi Državnog pedagoškog standarda. Istodobno drugi kriteriji prednosti koji su predviđeni Zakonom u potpunosti su provedivi. Najnoviji predmeti s kojima smo se susreli su slučajevi da se djeci s teškoćama u razvoju ne daje zakonska prednost odnosno ne pridružuju im se predviđeni bodovi prednosti na osnovu postojanja teškoća u razvoju u situacijama kada zbog odredbi Državnog pedagoškog standarda nije moguće osigurati mjesto u vrtiću. S obzirom na nedostatak potrebnog broja odgojitelja predlažemo da se osim uključivanja učitelja uz dodatno usavršavanje kroz program za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi razmotri i ujednačenije financiranje istog rada odgojitelja na području Republike Hrvatske svjesni činjenice da o istom odlučuju osnivači vrtića. Ujedno i ovdje koristimo priliku istaknuti važnost da program za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi kao i primarno obrazovanje odgojitelja mora uključivati i naglasak na rad s djecom različitih vrsta oštećenja kao posebno osjetljive skupine. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje uključivanje djece s teškoćama u razvoju uređeno je Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju i Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i obrazovanja. Osim toga napominjemo kako se iz državnog proračuna osiguravaju financijska sredstva u smislu sufinanciranja svakoga pojedinog djeteta s teškoćama uključenog u redoviti ili poseban program javnih potreba. Uvjete i provedbu propisa dužan je osigurati osnivač dječjeg vrtića.
27 BRANKICA RADOVANOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Slažem se s komentarom kolegice Branke Anić. Sve navedene izmjene su "mazanje očiju" i prividni osjećaj da se nešto pokreće i kreće ka boljem. Zapošljavaju se nekvalificirani radnici. Zapošljavaju se učitelji za koje sam uvjerena da im nije "prvi san" bio biti odgojitelj u vrtiću, jer da je opredijelili bi se za taj poziv od samog početka. Pitate li se gdje su studenti koji "završe" RPOO? Split, Zagreb, Čakovec, Zadar, Rijeka... to je barem 100 odgojitelja koji u roku od 3-4 godine završe barem prve tri godine. Gdje su? Zašto ne rade posao za koji su se školovali? Zašto nestanu? Zašto ih nema više po zamjenama? Iz iskustva studenata budućih odgojitelja s kojima se susrećem mogu reći da onog trena kada uđu u skupinu, osjete živu praksu, osjete žrvanj u kojem se odgojitelji nalaze svakodnevno, mami i tati za ljubav završe prve tri godine i bježe glavom bez obzira. Umjesto što se ulaže u nestručni kadar i zaposlenje "daj šta daš samo da su djeca zbrinuta" smatram da je jako bitno odgojiteljima osigurati radno okruženje kakvo zaslužuju, a ne bojno polje s kojeg svakodnevno u 16.30-17h izlaziš kao pobjednik jer si svu djecu predao žive i "zdrave" (na žalost često bolesne). Kao osdgojitelj s preko 17 godina radnog staža i jaaaaaaako puno godina rada po zamjenama nikad u niti jednom trenutku nisam dvojila da je moj dječji san, biti odgojitelj u jaslicama greška! Spremna sam na sve izazove koji se stave ispred mene, samo pitanje do kada ću imati snage i volje. Jer, kao što navodi kolegica Branka Anić, čime sam motivirana da u rad upućujem nestručni kadar koji (budimo realni) ne snosi nikakvu odgovornos u slučaju da se nešto dogodi? Nestručni kadar danas je tu, sutra ko zna gdje, a ja...ja sam tu do mirovine ako ju doživim! Sretno i zadovoljno dijete nam je svima cilj. Svi težimo ka tome. Dijete ne može biti sretno i zadovoljno ako odgojitelj nema vremena za njega, nema vremena za njegovoe potrebe i dobrobiti, nema vremena za prepoznavanje njegovih kompetencija. Neka nam svima bude i dalje cilj sretno i zadovoljno dijete, samo krenimo od početka - odgojitelj je taj koji osigurava sreću i zadovoljstvo svakog djeteta,a isfrustriran, nervozan, umoran, iscrpljen, raspršen odgojitelj nije dobar ni za samoga sebe a ne za jedno malo dijete bez obzira koje ono dobi bilo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
28 BRANKA ANIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU Prijedlozi za izmjene zakona su gotovo sve kozmetičke naravi i ne mogu nikako doprinjeti povećanju obuhvata djece, jednostavnom računicom, prema zakonu spojenih posuda, umjesto djece 4+ upisati ce se jaslička dob, ali broj neupisanih ostaje isti. Prema prijedlogu udruge Sidro, tek će veća ulaganja države u predškolaki sustav rezultirati pomakom. Trenutno stanje u vrtićima potvrđuje da u RH nemaju sva djeca jednaka prava, niti je njihovim roditeljima omoguceno isto. Kriteriji i pravilnici o upisu i prednostima upisa ne smiju biti prepušteni isključivo osnivačima i ustanovama, već ih treba utvrditi na državnoj razini. Iz pesprektive odgojitelja s 30 g iskustva izražavam nezadovoljstvo brzinskim stjecanjem važnih kompetencija, a osobito mogućnošću preskakanja i tih minornih instant edukacija prelaskom u drugi vrtic. Kvalificiran odgojitelj u skupini s nekvalificiranim ulaže veće napore kako bi se održala kvaliteta rada i za to treba biti adekvatno nagrađen. Čime je on motiviran praktično educirati nestručnu zamjenu koja će istekom zakonskog roka za rad bez kvalifikacije jednostavno otići na drugo radno mjesto? A tako za sada funkcioniramo uporno se čudeći nezadovoljstvu i padu kvalitete. Nadam se da će se kvalitetne izmjene zaista dogoditi tamo gdje su i potrebne, a ne na ovaj način- prelijevanjem iz šupljeg u prazno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
29 TATJANA VITAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ustavna osnova, za uvrštavanje Uredbi u Zakonske okvire je nužna i neosporna. Upravo iz tog razloga, meni stručno gledano, nelogično, nejasno i upitno je unošenje odredbe koja omogućuje zapošljavanje nestručnih zamjena, za koje svakodnevno svjedočim da ne pridonose dobrobiti djeteta, već naprotiv, dugoročno i nepovoljno utječu na rast i razvoj djeteta u njegovoj najranijoj i najranjivijoj dobi. Nadalje, nelogično i degradirajuće smatram tom uredbom izdvajanje isključivo jednog profila (učitelja) u odnosu na druge profile stručnjaka (pedagoge, edukacijske rehabilitatore i druge). Ništa manje nejasan mi je i osnov za stjecanje kvalifikacije/kompetencije ravne akademskom obrazovanju u okviru tek dodatnog osposobljavanja, tj. odredba članka 25 ZOPOO. Za provođenje odgojno-obrazovnog rada, kao i za stjecanje stručnih kompetencija za provođenje istih, odgojitelj morati završiti tri ili pet godina studija RPOO nakon čega slijedi pripravnički staž te polaganje programa za stjecanje kvalifikacije. Sve ranije navedeno tek je prva stepenica koja se kroz radni vijek nastavlja svakodnevnim i cjeloživotnim učenjem, proširivanjem znanja, vještina, kompetencija. Ispravnost i etičnost rada na istim poslovima kao i dobivanja kvalifikacije za rad nakon završavanja kraćih dodatnih programa stoga dovodim u pitanje i smatram krajnje omalovažavajućim i nepromišljenim, naravno, ukoliko nam je dobrobit djece, kao i održavanje dosad postignutih kvaliteta prilikom uključivanja u predškolski program zaista u fokusu i na prvom mjestu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Zapošljavanje nestručnih zamjena u dječjem vrtiću uređeno je 1997. godine uvođenjem Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Nije predmet ovih izmjena i dopuna Zakona.
30 ANA DONADA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ustavna osnova, kao ni Odluka Ustavnog suda nije sporna, predlagatelj ima osnov za implementiranje neke Uredbe u okvir Zakona. Ipak, ne nalazimo javno dostupna mišljenja ili Odluke US koje bi se odnosile na potrebu implementiranja Uredbe u Zakon, u konkretnome, na propitivanje ustavnosti pojedinih odredaba Zakona, poput one koja omogućuje zapošljavanje nestručnih zamjena, izdvajanje isključivo jednog profila (učitelja) u odnosu na druge profile stručnjaka (pedagoge, edukacijske rehabilitatore i druge), zatim stjecanje kvalifikacije/kompetencije ravne akademskom obrazovanju u okviru tek dodatnog osposobljavanja, ili na konkretno pitanje odredbi članka 25. ZOPOO, odnosno na potrebu jasnijeg definiranja postupaka kod izrečenih mjera zaštite dobrobiti djeteta, a što su, prema našim saznanjima, pokrenuta pitanja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Prije donošenja izmjena Zakona bilo bi nužno dobiti mišljenje Ustavnog suda RH o ustavnosti ovakvih, držimo mogućim, neustavnih odredbi. Neustavnost ovakvih odredbi vidimo u neispravnom preferiranju jednog profila stručnjaka u odnosu na vrlo slične ili iste kvalifikacije stručnjaka većeg broja drugih profila. Posebice se to odnosi na činjenicu da će za istu kvalifikaciju ili kako to predlagatelj ovdje naziva, ''odgojno-obrazovne kompetencije stečene završetkom programa stjecanja kvalifikacije'', većina odgojitelja morati završiti tri ili pet godina studija RPOO, a samo i isključivo učitelji primarnog obrazovanja će uz svoje već stečeno zvanje iz drugog područja rada, kraćim dodatnim programom sebi pribaviti i drugu kvalifikaciju odnosno kompetencije za rad na istim poslovima, što dovodi u pitanje razmjernost, ravnotežu i ispravnost ovakve odluke. Implementacija neke Uredbe u Zakon nije sporna, ali je sporna nedorečenost u smislu navoda kako će predlagatelj ovim izmjenama uistinu utjecati na uočene izazove. Ponajprije, nije jasno kako će, u odnosu na važeći Zakon, predlagatelj ovim izmjenama postići održanje kvalitete visoko obrazovanog stručnog kadra, povećati interes za obrazovanje mladih na studijima Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, spriječiti odlazak obrazovanih odgojitelja iz struke te povećati atraktivnost zanimanja odgojitelja. Nije jasno kada i kako će predlagatelj izraditi i implementirati neki novi model financiranja vrtića koji i sam ističe kao potrebu, a u kojem će biti značajnije uključivanje države u sustav RPOO, dok istovremeno u svom pojašnjenju navodi kako za primjenu ovoga Zakona neće biti potrebna dodatna financijska sredstva. Nesporno je da i sam predlagatelj izmjena razumije kako se država mora snažnije uključiti u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, no iz predloženih izmjena takvo što nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Procedura predlaganja, izrade i donošenja zakona podrazumijeva i mišljenje Ureda za zakonodavstvo o usklađenosti prijedloga zakona s Ustavom Republike Hrvatske i pravnim poretkom Republike Hrvatske. Nadalje, kako bi se osigurao dovoljan broj odgojitelja, povećane su kvote za upis na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje su ove godine sve popunjene, uz fiskalnu održivost osiguravaju se sredstva iz državnog proračuna koja osnivači mogu iskoristiti za povećanje plaća odgojitelja te su u dogovoru sa sveučilištima pokrenuti programi namijenjeni učiteljima za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Provedbom navedenog očekuje se povećanje broja odgojitelja potrebnih za rad u dječjim vrtićima.
31 MONIKA VINKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Prije donošenja izmjena zakona bilo bi potrebno mišljenje Ustavnog suda o mogućoj neustavnosti ovih odredaba. Problem se očituje u preferiranju jednog stručnog profila (učitelji), dok odgojitelji moraju prolaziti studijske programe za ostvarivanje istih kompetencija. Primljeno na znanje Procedura predlaganja, izrade i donošenja zakona podrazumijeva i mišljenje Ureda za zakonodavstvo o usklađenosti prijedloga zakona s Ustavom Republike Hrvatske i pravnim poretkom Republike Hrvatske.
32 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ustavna osnova, kao ni Odluka Ustavnog suda nije sporna, predlagatelj ima osnov za implementiranje neke Uredbe u okvir Zakona. Ipak, ne nalazimo javno dostupna mišljenja ili Odluke US koje bi se odnosile na potrebu implementiranja Uredbe u Zakon, u konkretnome, na propitivanje ustavnosti pojedinih odredaba Zakona, poput one koja omogućuje zapošljavanje nestručnih zamjena, izdvajanje isključivo jednog profila (učitelja) u odnosu na druge profile stručnjaka (pedagoge, edukacijske rehabilitatore i druge), zatim stjecanje kvalifikacije/kompetencije ravne akademskom obrazovanju u okviru tek dodatnog osposobljavanja, ili na konkretno pitanje odredbi članka 25. ZOPOO, odnosno na potrebu jasnijeg definiranja postupaka kod izrečenih mjera zaštite dobrobiti djeteta, a što su, prema našim saznanjima, pokrenuta pitanja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske. Prije donošenja izmjena Zakona bilo bi nužno dobiti mišljenje Ustavnog suda RH o ustavnosti ovakvih, držimo mogućim, neustavnih odredbi. Neustavnost ovakvih odredbi vidimo u neispravnom preferiranju jednog profila stručnjaka u odnosu na vrlo slične ili iste kvalifikacije stručnjaka većeg broja drugih profila. Posebice se to odnosi na činjenicu da će za istu kvalifikaciju ili kako to predlagatelj ovdje naziva, ''odgojno-obrazovne kompetencije stečene završetkom programa stjecanja kvalifikacije'', većina odgojitelja morati završiti tri ili pet godina studija RPOO, a samo i isključivo učitelji primarnog obrazovanja će uz svoje već stečeno zvanje iz drugog područja rada, kraćim dodatnim programom sebi pribaviti i drugu kvalifikaciju odnosno kompetencije za rad na istim poslovima, što dovodi u pitanje razmjernost, ravnotežu i ispravnost ovakve odluke. Implementacija neke Uredbe u Zakon nije sporna, ali je sporna nedorečenost u smislu navoda kako će predlagatelj ovim izmjenama uistinu utjecati na uočene izazove. Ponajprije, nije jasno kako će, u odnosu na važeći Zakon, predlagatelj ovim izmjenama postići održanje kvalitete visoko obrazovanog stručnog kadra, povećati interes za obrazovanje mladih na studijima Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, spriječiti odlazak obrazovanih odgojitelja iz struke te povećati atraktivnost zanimanja odgojitelja. Nije jasno kada i kako će predlagatelj izraditi i implementirati neki novi model financiranja vrtića koji i sam ističe kao potrebu, a u kojem će biti značajnije uključivanje države u sustav RPOO, dok istovremeno u svom pojašnjenju navodi kako za primjenu ovoga Zakona neće biti potrebna dodatna financijska sredstva. Nesporno je da i sam predlagatelj izmjena razumije kako se država mora snažnije uključiti u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, no iz predloženih izmjena takvo što nije vidljivo. Primljeno na znanje Procedura predlaganja, izrade i donošenja zakona podrazumijeva i mišljenje Ureda za zakonodavstvo o usklađenosti prijedloga zakona s Ustavom Republike Hrvatske i pravnim poretkom Republike Hrvatske.
33 APOLONIJA BORAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Uz INICIJATIVA MAGISTRI/MAGISTARA RANOG I PREDŠKOLSKOG ODGOJA I OBRAZOVANJA S povećanim državnim financiranjem i centraliziranim nadzorom, potrebno je razvijati i primjeniti nacionalne standarde kvalitete za sve predškolske ustanove, bez obzira na njihova osnivača. Važno je donošenje detaljnijih propisa koji se odnose na kurikularne okvire, pedagoške pristupe, zahtjeve za objekte i omjere osoblja i djece, osiguravajući dosljednu i visoku razinu kvalitete diljem zemlje, jer kada se visoki ciljevi obuhvata (poput 96% do 2030.) u velikoj mjeri postignu, primarni izazov politike vjerojatno će se prebaciti s pitanja "koliko je djece upisano?" na "kakvu kvalitetu obrazovanja primaju?". To znači da će se budući razvoj zakona vjerojatno preusmjeriti s rješavanja problema pristupa na veći naglasak na kvalitetu ranog odgoja i obrazovanja. Shodno tome, buduće izmjene trebaju se usredotočiti na detaljnije pedagoške standarde, kurikularne inovacije, specijalizirano usavršavanje za odgojitelje (npr. za djecu s različitim potrebama učenja ili specifičnim kulturnim interesima) i sveobuhvatne mehanizme osiguranja kvalitete temeljene na ishodima. Razlike u lokalnim administrativnim kapacitetima ili različita tumačenja zakona mogle bi dovesti do neujednačene provedbe i interpretiranja postojećih nejednakosti. Predloženo rješenje uključuje omogućavanje učiteljima primarnog obrazovanja da rade u vrtićkim skupinama nakon stjecanja specifičnih kompetencija prekvalifikacijom, te privremeno povećanje kvota na relevantnim studijskim programima. Pojašnjenje da učitelji primarnog obrazovanja stječu "odgojno-obrazovne kompetencije", a ne punu "kvalifikaciju odgojitelja", imat će dvostruki utjecaj na kadrovsku politiku. Ono pruža fleksibilan i neposredan mehanizam za rješavanje kritičnog nedostatka odgojitelja omogućujući bržu integraciju postojećeg nastavnog osoblja u predškolski sustav. Ova politika, iako rješava hitnu potrebu, nosi rizik stvaranja razlika u pedagoškim pristupima, profesionalnom priznavanju ili čak percipiranom statusu unutar profesije. PREDNOST PRI UPISU Čl.1 Prva stepenica formalnog obrazovanja – rani i predškolski odgoj i obrazovanje ZA SVU DJECU! Svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Već samo postojanje forme ''prednost pri upisu'' jasno pokazuje kako se određenom broju djece uskraćuje pravo upisa! Poboljšati inkluziju moguće je povećanjem broja stručnih suradnika! *U pedagoškoj godini 2023./2024. otvoren je 21 vrtić, a smanjen broj stručnih suradnika -3 u odnosu na prošlu ped.godinu 2022./2023. ZAPOŠLJAVANJE ODGOJITELJA Čl.2 Standardizirati kvalifikacije za rad s djecom rane i predškolske dobi uz jasne smjernice za pedagoške prakse, implementaciju kurikula i podršku za kontinuirani profesionalni razvoj za svo odgojno-obrazovno osoblje. Poslovi za odgojitelje sa 7. razinom obrazovanja (diplomski studij) - MENTOR ODGOJITELJU PRIPRAVNIKU Zbog svoje visoke razine obrazovanja i iskustva, kvalificirani su za mentoriranje pripravnika odgojitelja, pružajući im podršku u prvim godinama rada i pomažući im u razvoju profesionalnih kompetencija. Poslovi za odgojitelje sa 7. razinom obrazovanja (diplomski studij) - ODGOJITELJ STRUČNI SURADNIK Iako za ove uloge primarno postoje zasebni studiji pedagogije i psihologije, odgojitelji sa 7. razinom koji su se specijalizirali u određenom području (npr. razvojna psihologija, kurikularni razvoj) mogu preuzeti neke od tih uloga, posebno u manjim sredinama ili uz dodatne edukacije. Poslovi za odgojitelje sa 7. razinom obrazovanja (diplomski studij) - RAVNATELJ ILI VODITELJ VRTIĆA Ova razina obrazovanja, uz relevantno radno iskustvo i dodatne menadžerske kompetencije, često je preduvjet za vođenje predškolskih ustanova. Ravnatelji su odgovorni za cjelokupno funkcioniranje vrtića, od pedagoškog do administrativnog i financijskog aspekta. KVALIFIKACIJE RAVNATELJA Čl.4 Definiranje uvjeta RAVNATELJ VRTIĆA 7. stupanj obrazovanja, uz relevantno radno iskustvo i dodatne menadžerske kompetencije, često je preduvjet za vođenje predškolskih ustanova. Ravnatelji su odgovorni za cjelokupno funkcioniranje vrtića, od pedagoškog do administrativnog i financijskog aspekta. NOVČANE KAZNE Čl.7 Osim usklađivanja monetarne valute u EUR, kazna mora biti proporcionalna odgovornosti koja je unaprijed određena s obzirom na nastalu štetu. Djeca rane i predškolske dobi ne smiju trpiti nikakvu štetu u osiguravanju zdravlja, skrbi i njege pa je važno počinitelje štete, osim novčano, spriječiti u ponovnoj šteti. FINANCIRANJE VRTIĆA Čl.9 Trajna integracija modela državnog financiranja svih dječjih vrtića u Zakon. Uz povećani državni nadzor, strože zahtjeve za izvještavanjem i poticanje ujednačenih mjerila kvalitete kako bi se osiguralo odgovorno i učinkovito korištenje javnih sredstava - posebno korisno za ustanove u slabije razvijenim jedinicama lokalne i regionalne samouprave Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. U potpunosti se slažemo da je važno raditi na kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa te podsjećamo na to da su u izradi Nacionalni kurikul predškole i Nacionalni kurikul ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se temelje na suvremenom pristupu djetetu i njegovim potrebama. Oba kurikula temelje se na razvoju djeteta rane i predškolske dobi te daju smjernice u smislu odgojno-obrazovnih očekivanja kako bi se kvaliteta odgojno-obrazovnog rada održala na visokoj razini. Slijedom navedenoga, učitelji primarnog obrazovanju stječu kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi. Ako se na natječaj za radno mjesto odgojitelja ne javi odgojitelj, može se zaposliti učitelj uz uvjet stjecanja navedenih kompetencija. Učitelj koji se zaposli na radnome mjestu odgojitelja preuzima i sve poslove koje obuhvaća radno mjesto odgojitelja. Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021. - 2026. (NPOO) osigurano je 215 milijuna eura za dodatnih oko 22.000 mjesta u vrtićima. Iz Programa Konkurentnost i kohezija 2021. - 2027. (PKK) osigurano je 45 milijuna eura za dodatnih oko 3.800 mjesta u vrtićima. Nakon provedbe planiranih aktivnosti svako dijete u Republici Hrvatskoj imat će mjesto u dječjem vrtiću. Kvalifikacije ravnatelja nisu predmet izmjena i dopuna Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Predloženo povećanje kazni ne znači nužno pridržavanje odredbi koje se navode. Mišljenja smo da će primjena pozitivnih propisa od strane osnivača dječjih vrtića uz suradnju s Ministarstvom pridonijeti pridržavanju odredbi Državnoga pedagoškog standarda vezanih uz broj djece u skupini.
34 MARINA ČAJIĆ KOVAČEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Prijedlog izmjena polazi od djelomične slike stvarnog stanja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ističe se potreba povećanja kapaciteta i ulaganja u infrastrukturu, ali potpuno se zanemaruje ključna pretpostavka kvalitete – ljudi. Nije dovoljno govoriti o gradnji novih vrtića i otvaranju skupina ako se istovremeno ne osigurava dovoljan broj kvalificiranih odgojitelja, i to prvostupnika i magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Bilo kakva “kompenzacijska rješenja” kroz zapošljavanje učitelja s dodatnim programima ili nestručnih kadrova nisu rješenja, nego ozbiljan korak unatrag i izravno urušavanje profesije. Posebno problematična je pretpostavka da će do 2030. godine “prirodni izlazak” odgojitelja s fakulteta zadovoljiti potrebe. To je pogrešna i opasno pojednostavljena računica. Trenutne kvote nisu dovoljne ni za sadašnje potrebe, a kamoli za prošireni obuhvat djece mlađe od 3 godine i za smanjenje broja djece u skupinama. Ako se tome doda odljev kadra zbog loših uvjeta rada i niskih plaća, jasno je da se radi o nerealnoj i netočnoj procjeni. U prijedlogu se nigdje ne navodi kako će se osigurati materijalna i kadrovska održivost sustava. Financijski teret i dalje se prebacuje na jedinice lokalne i područne samouprave, što generira velike nejednakosti među djecom u različitim sredinama. Država mora preuzeti znatno veći udio u financiranju, posebno kada je riječ o plaćama, jer bez toga nema ni jednakosti ni pravednosti u sustavu. Nadalje, propušteno je jasno naglasiti da profesija odgojitelja treba postati privlačna – kroz povećanje plaća, smanjenje broja djece po skupini, sigurne oblike zapošljavanja, kontinuirano stručno usavršavanje i stipendije za studente. Bez toga nema ni zadržavanja postojećeg kadra ni privlačenja novih generacija studenata. Ocjena stanja napisana je birokratski, bez stvarnog suočavanja s glavnim problemom: sustav neće pasti zbog nedostatka zidova, nego zbog nedostatka odgojitelja. Ako se struka i dalje bude ignorirala, a kriteriji snižavali, cijenu će platiti djeca, roditelji i društvo u cjelini. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Kako bi se osigurao dovoljan broj odgojitelja, povećane su kvote za upis na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje su ove godine sve popunjene, uz fiskalnu održivost osiguravaju se sredstva iz državnog proračuna koja osnivači mogu iskoristiti za povećanje plaća odgojitelja te su u dogovoru sa sveučilištima pokrenuti programi namijenjeni učiteljima za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Provedbom navedenog očekuje se povećanje broja odgojitelja potrebnih za rad u dječjim vrtićima.
35 MIA ŠAKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI SINDIKAT ODGOJA I OBRAZOVANJA, MEDIJA I KULTURE HRVATSKE: Pozdravljamo dosadašnja ulaganja u izgradnju i dogradnju dječjih vrtića jer upravo povećanje kapaciteta predstavlja temeljni preduvjet za ostvarivanje univerzalnog pristupa ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Takva ulaganja smatramo ključnima i u narednom razdoblju, budući da povećanje obuhvata djece s jedne strane, te poštivanje Državnog pedagoškog standarda u svim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, nije moguće riješiti bez sustavne izgradnje novih dječjih vrtića i otvaranja novih skupina. Međutim, u samoj ocjeni stanja nije dovoljno niti precizno naglašena druga strana jednadžbe – financijska i kadrovska održivost sustava. Povećanje obuhvata i podizanje kvalitete nemoguće je bez jasne i trajne obveze države da preuzme značajniju ulogu u financiranju, osobito kada je riječ o plaćama radnika. Trenutni model financiranja prevelik je teret za jedinice lokalne i regionalne samouprave, a razlike u fiskalnim kapacitetima stvaraju velike nejednakosti u dostupnosti i kvaliteti vrtića. Poseban problem predstavlja i pitanje stručnih kadrova. U ocjeni stanja iznosi se pretpostavka da će za uključivanje djece u dobi od triju godina do godine polaska u školu do 2030. godine biti osigurana dugoročna potreba za odgojiteljima izlaskom diplomiranih odgojitelja iz sustava visokog obrazovanja. Ova pretpostavka je manjkava jer ne uzima niti približno sve varijable u obzir. Trenutne upisne kvote, odnosno broj osoba koje završe prijediplomski ili diplomski studij niti sada ne zadovoljavaju potrebe tržišta rada. Nadalje, do 2030. godine osim uključivanja djece od 3 godine do polaska u školu, potrebno je proširiti kapacitete za uključivanje djece mlađe od 3 godine, potrebno je smanjiti broj djece u skupinama, odnosno povećati broj odgojnih skupina, što sve traži dodatna zapošljavanja odgojitelja. Uza sve to, suočeni smo s velikim odljevom postojećeg stručnog kadra, što je prije svega uzrokovano problemima vezanim za materijalna prava i uvjete rada. Srednjoročna rješenja, poput zapošljavanja učitelja razredne nastave uz stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, nisu održiva jer se time umanjuje stručnost i kvaliteta rada u vrtićima te se odgojitelje stavlja u nepovoljan položaj uzimajući u obzir godine obrazovanja na redovnom studiju, obavezu polaganja pripravničkog ispita, obaveznog stručnog usavršavanja, ali i rada u praksi s nestručnim kadrom budući da sav teret neposrednog rada u tom slučaju pada na njih. Sindikat smatra da je nužno hitno osmisliti i implementirati mjere koje će osigurati privlačnost profesije, uključujući povećanje plaća, stabilne i adekvatne uvjete rada, kontinuirano i kvalitetno stručno usavršavanje odgojitelja i drugih stručnih radnika, uvođenje posebnih stipendija za studij odgojitelja i sl. Također, potrebno je naglasiti da materijalni uvjeti rada – od prostora, opreme do standarda sigurnosti – moraju biti jednako važni kao i obuhvat djece. Bez toga, čak i uz povećanje kapaciteta ne može se garantirati kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa. Zaključno, dok su ulaganja u infrastrukturu pozitivna i nužna, bez istovremenog jačeg financijskog angažmana države, osiguranja dostatnog broja kvalificiranih odgojitelja i stručnih radnika, kao i ostalih radnika u sustavu te pravednog sustava plaća i primjerenih uvjeta rada, sustav predškolskog odgoja i obrazovanja neće moći odgovoriti na potrebe za kvalitetnim, dostupnim i priuštivim odgojem i obrazovanjem u najranijoj dobi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Ministarstvo je, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića. Kako bi se osigurao dovoljan broj odgojitelja, povećane su kvote za upis na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje su ove godine sve popunjene, uz fiskalnu održivost osiguravaju se sredstva iz državnog proračuna koja osnivači mogu iskoristiti za povećanje plaća odgojitelja te su u dogovoru sa sveučilištima pokrenuti programi namijenjeni učiteljima za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Provedbom navedenog očekuje se povećanje broja odgojitelja potrebnih za rad u dječjim vrtićima.
36 MARIJANA PERCAN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtić:davanjem prednosti djeci pripadnicima ranjivih skupina nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta:zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama?Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti.Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi.Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima.Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.''Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa:izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda.Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona:u članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe.Potrebno je definirati na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. U potpunosti se slažemo da je važno raditi na kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa te podsjećamo da su u izradi Nacionalni kurikul predškole i Nacionalni kurikul ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji se temelje na suvremenom pristupu djetetu i njegovim potrebama. Oba kurikula se temelje na razvoju djeteta rane i predškolske dobi te daju smjernice u smislu odgojno-obrazovnih očekivanja kako bi se kvaliteta odgojno-obrazovnog rada održala na visokoj razini. Slijedom navedenog, učitelji primarnog obrazovanja stječu kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi. Ako se na natječaj za radno mjesto odgojitelja ne javi odgojitelj, može se zaposliti učitelj uz uvjet stjecanja navedenih kompetencija. Učitelj koji se zaposli na radnome mjestu odgojitelja preuzima i sve poslove koje obuhvaća radno mjesto odgojitelja. Nacionalnim planom oporavka i otpornosti 2021. -2026. (NPOO) osigurano je 215 milijuna eura za dodatnih 22.000 mjesta u vrtićima. Iz Programa Konkurentnost i kohezija 2021. - 2027. (PKK) osigurano je 45 milijuna eura za dodatnih 3.800 mjesta u vrtićima. Nakon provedbe planiranih aktivnosti svako dijete u Republici Hrvatskoj imat će mjesto u dječjem vrtiću. Kvalifikacije ravnatelje nisu predmet izmjena i dopuna Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Predloženo povećanje kazni ne znači nužno prihvaćanje odredbi koje se navode. Mišljenja smo da će primjena pozitivnih propisa od strane osnivača dječjih vrtića uz suradnju s Ministarstvom pridonijeti prihvaćanju odredbi Državnoga pedagoškog standarda vezanih uz broj djece u skupini.
37 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Nastavno na ljubazan poziv državne tajnice u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, od dana 25. travnja 2025. a kao odgovor na ranije dostavljeni Prijedlog izmjene modela financiranja vrtića u Hrvatskoj, osjećamo dužnost odazvati se i dijelove prijedloga uputiti i u ovo javno savjetovanje. Kako i sam predlagatelj navodi, ''Uz osiguranje kadrovskih preduvjeta nužno je osigurati i dugoročnu održivost financiranja predškolskih ustanova, posebice u slabije razvijenim jedinicama lokalne i regionalne samouprave. U tu će se svrhu država u značajnijoj mjeri uključiti u financiranje predškolskoga odgoja razvijajući nov model financiranja koji će uzeti u obzir fiskalne kapacitete osnivača i omogućiti održivost svih novih predškolskih programa. Tako će se djelomično utjecati i na priuštivost vrtića, odnosno iznos roditeljskoga sufinanciranja'' - u pripremi je izrada novog modela financiranja vrtića. Budući da su stručnjaci Udruge Sidro u suradnji sa 66 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izradili Prijedlog izmjene modela financiranja, dostavljen Vladi RH i Ministarstvu u ožujku 2025., predlažemo da se dokument s analizama, procjenama i projekcijama koristi pri izradi novog modela financiranja vrtića koji će izraditi Vlada RH i MZOM. Poradi toga ćemo i ovdje istaknut temeljne odrednice predloženih izmjena, kako bi se i u kontekstu izmjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju učinile potrebne pripreme za primjenu novog modela financiranja vrtića i otklonilo moguće tehničke zapreke za njegovu primjenu. Unatoč povećanim ulaganjima u smještajne kapacitete vrtića i izdvajanja namijenjena fiskalnoj održivosti, što u potpunosti pozdravljamo, financijska sredstva koja se izdvajaju iz državnog proračuna nisu dostatna za osiguranje kvalitetnog i održivog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Istovremeno, brojne jedinice lokalne samouprave su preopterećene financiranjem ove prve stepenice formalnog obrazovanja, što dovodi do regionalnih nejednakosti u dostupnosti i kvaliteti vrtićkih usluga. Glavni problemi koje vidimo su deficit odgojitelja i stručnih suradnika - nedostatak kvalificiranog kadra ozbiljno ugrožava kvalitetu obrazovnog procesa; neusklađenost s člankom 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju - plaće zaposlenih u vrtićima ne odgovaraju zakonskim odredbama koje nalažu njihovu izjednačenost s plaćama zaposlenih u osnovnim školama; nepravedan postojeći model financiranja - trenutni sustav temeljen na indeksu razvijenosti diskriminira djecu prema mjestu rođenja i boravka; neadekvatna i neučinkovita provedba Državnog pedagoškog standarda - prekoračenje broja djece u skupinama u gotovo svim dječjim vrtićima i nepoštivanje propisanih standarda za stručni kadar. Plaće zaposlenih u vrtićima, prema podacima osnivača, čine prosječno 71,34% ukupnog troška vrtića. Temeljeno na aktima Vlade Republike Hrvatske - Odluci o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, te koeficijentima složenosti propisanima u Uredbi o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (NN 155/23), trošak bruto plaća odgojitelja i stručnih suradnika iznosi - propisana bruto plaća odgojitelja: 1.903,83 eura, godišnji trošak bruto plaća odgojitelja: 357.745.225,80 eura, godišnji trošak bruto plaća stručnih suradnika: 27.552.253,80 eura. Godišnji trošak bruto plaća za stručno osoblje koje čini većinsku kategoriju zaposlenih u vrtićima iznosi ukupno 385.297.479,60 eura. Tome valja dodati trošak za plaće administrativnog i tehničkog osoblja koji iznosi dodatnih 118.414.800,00 eura. Trenutna ulaganja iz državnog proračuna sukladno Uredbi o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića te Odluci o dodjeli sredstava za fiskalnu održivost iznose za pedagošku godinu 2023./2024. - 148.926.597,00 eura (17,65% ukupnih troškova vrtića), a za pedagošku godinu 2024./2025. - 168.925.502,00 eura (16,77% ukupnih troškova). Dakle, država troškove dječjih vrtića sufinancira u iznosu od tek 17% ukupnih troškova, i to na način koji ukazuje na diskriminaciju. Naime, uzimajući kao polazišnu točku prosječnu ekonomsku cijenu vrtića, koju država računa neprimjernom metodologijom, te implementirajući kriterij indeksa razvijenosti pojedine JLRS, dolazimo do toga da državi dijete u nekim dijelovima zemlje vrijedi više, a negdje manje. Tako primjerice u Vojniću država godišnje odvaja za dijete 1.816,61 euro, za dijete u Rovinju odvaja godišnje tek 217 eura, za dijete u Ivankovu 1.500 eura godišnje, za dijete u Rijeci odvaja godišnje 258 eura, za dijete u Supetru godišnje odvaja 307 eura, za dijete u Bjelovaru 1486 eura... Evidentne su razlike u ovim iznosima, gdje država jasno pokazuje kako joj ne vrijedi jednako svako dijete, bez obzira gdje je rođeno i gdje živi, što je nedvojbeno u suprotnosti sa svim aktima koji govore o pravima djece i zabrani diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Polazeći od činjenice kako je RPOO prva stepenica institucionalnog odgoja i obrazovanja, kako je obveza države osigurati RPOO svakom djetetu, očekivali smo da će se poziv na financiranje izgradnje i/ili dogradnje predškolskih ustanova, učiniti takvim da bude održiv, pristupačan, podržavajući i uključiv, za sve JLS. Zaključno, umjesto postojećeg modela financiranja vrtića, predlažemo da Vlada RH i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, u državnom proračunu osiguraju sredstva za stavku najvećeg troška u ukupnim troškovima vrtića, a to su plaće zaposlenih. Tim više što zakonskim propisima uređuje visinu tih plaća za sva radna mjesta u vrtićima. Predlažemo da ta sredstva, po osnovi Uredbe o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića (a koju će biti potrebno izmijeniti), dodjeljuju jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, istovremeno ih obvezujući da i dalje ulažu jednaka sredstva u vrtiće kao do sad, s jasnim definiranjem vrste troškova koju pokriva država a koju pokrivaju osnivači vrtića. Kada država preuzme trošak plaća zaposlenih u vrtićima, JLRS sva sredstva mogu i moraju usmjeriti na održavanje dostupnosti, održivosti sustava - zapošljavanja dovoljnog broja stručnih kadrova, stipendiranje i motiviranje na zapošljavanje stručnog kadra, osiguravanje pravovremene i odgovarajuće podrške djeci ranjivih skupina, osiguravanje odgovarajućih uvjeta djeci ranjivih skupina, osiguravanje priuštivosti (troškova koje padaju na roditelje) - a to sve predlagatelj ovih izmjena ističe kao nužnost. Jedino izmjenom modela finaciranja vrtića na ovakav način, moguće su promjene koje predlagatelj želi i ističe kao važne, s čime se u potpunosti slažemo. Stoga još jednom pozivamo Vladu RH i MZOM da hitno izrade novi model finaciranja, upravo ovakav kakav predlažemo, zaustave otvorenu višestruku diskriminaciju, zaustave odljev stručnih odgojitelja iz struke zbog teških uvjeta rada i nezakonitih plaća izazvanih nedostatkom sredstava za finaciranje vrtića, zaustave značajno povećanje cijena vrtića za roditelje koje se upravo događa, i zasutave isključivanje djece iz vrtića zbog nedovoljnih smještajnih kapaciteta. Prijedlog modela finaciranja koji smo izradili, moguće je u cijelosti pregledati na poveznici https://udruga-sidro.hr/prijedlog-izmjene-modela-financiranja-djecjih-vrtica-u-republici-hrvatskoj/ Primljeno na znanje Zahvaljujemo na prijedlogu i sudjelovanju na javnom savjetovanju. Glavni razlog prijedloga dopuna i izmjena Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju je unošenje Uredbe o fiskalnoj održivosti u tekst Zakona. Podsjećamo, kako je model osiguranja fiskalne održivosti vrtića, osmišljen kako bi gradovi i općine dobivali sredstva koja će im rasteretiti proračune, a također se njime omogućava smanjenje roditeljske participacije u cijeni dječjeg vrtića. Ovom Uredbom prvi put osigurava se sustavna podrška u financiranju dječjih vrtića od doprinosa od 6,25 posto, pa čak do 50 posto prosječne cijene smještaja po djetetu, ovisno o stupnju razvijenosti pojedinoga grada, odnosno općine. Godišnje se na to izdvaja više od 70 milijuna eura. Uredba o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića određuje iznos sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koju korisnici sredstava planiraju prema proračunskim klasifikacijama u sklopu prihoda i rashoda. Korisnici sredstava dužni su sredstva ostvarena za fiskalnu održivost dječjih vrtića iz ove Uredbe koristiti kao dodatni izvor financiranja za dostupnost, održivost i priuštivost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja uz postojeću razinu i izvore financiranja, u skladu s obvezama, prema dinamici i planu prioriteta utvrđenima u proračunu korisnika sredstava.
38 MARGARETA ŠPORČIĆ ŠKROBONJA II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja U potpunosti podržavam detaljni komentar Udruge Sidro. Također. pozdravljamo dosadašnja ulaganja u izgradnju i dogradnju dječjih vrtića jer upravo povećanje kapaciteta predstavlja temeljni preduvjet za ostvarivanje univerzalnog pristupa ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Takva ulaganja smatramo ključnima i u narednom razdoblju, budući da povećanje obuhvata djece s jedne strane, te poštivanje Državnog pedagoškog standarda u svim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, nije moguće riješiti bez sustavne izgradnje novih dječjih vrtića i otvaranja novih skupina. Međutim, u samoj ocjeni stanja nije dovoljno niti precizno naglašena druga strana jednadžbe – financijska i kadrovska održivost sustava. Povećanje obuhvata i podizanje kvalitete nemoguće je bez jasne i trajne obveze države da preuzme značajniju ulogu u financiranju, osobito kada je riječ o plaćama radnika. Trenutni model financiranja prevelik je teret za jedinice lokalne i regionalne samouprave, a razlike u fiskalnim kapacitetima stvaraju velike nejednakosti u dostupnosti i kvaliteti vrtića. Poseban problem predstavlja i pitanje stručnih kadrova. U ocjeni stanja iznosi se pretpostavka da će za uključivanje djece u dobi od triju godina do godine polaska u školu do 2030. godine biti osigurana dugoročna potreba za odgojiteljima izlaskom diplomiranih odgojitelja iz sustava visokog obrazovanja. Ova pretpostavka je manjkava jer ne uzima niti približno sve varijable u obzir. Trenutne upisne kvote, odnosno broj osoba koje završe prijediplomski ili diplomski studij niti sada ne zadovoljavaju potrebe tržišta rada. Nadalje, do 2030. godine osim uključivanja djece od 3 godine do polaska u školu, potrebno je proširiti kapacitete za uključivanje djece mlađe od 3 godine, potrebno je smanjiti broj djece u skupinama, odnosno povećati broj odgojnih skupina, što sve traži dodatna zapošljavanja odgojitelja. Uza sve to, suočeni smo s velikim odljevom postojećeg stručnog kadra, što je prije svega uzrokovano problemima vezanim za materijalna prava i uvjete rada. Srednjoročna rješenja, poput zapošljavanja učitelja razredne nastave uz stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, nisu održiva jer se time umanjuje stručnost i kvaliteta rada u vrtićima te se odgojitelje stavlja u nepovoljan položaj uzimajući u obzir godine obrazovanja na redovnom studiju, obavezu polaganja pripravničkog ispita, obaveznog stručnog usavršavanja, ali i rada u praksi s nestručnim kadrom budući da sav teret neposrednog rada u tom slučaju pada na njih. Sindikat smatra da je nužno hitno osmisliti i implementirati mjere koje će osigurati privlačnost profesije, uključujući povećanje plaća, stabilne i adekvatne uvjete rada, kontinuirano i kvalitetno stručno usavršavanje odgojitelja i drugih stručnih radnika, uvođenje posebnih stipendija za studij odgojitelja i sl. Također, potrebno je naglasiti da materijalni uvjeti rada – od prostora, opreme do standarda sigurnosti – moraju biti jednako važni kao i obuhvat djece. Bez toga, čak i uz povećanje kapaciteta ne može se garantirati kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa. Zaključno, dok su ulaganja u infrastrukturu pozitivna i nužna, bez istovremenog jačeg financijskog angažmana države, osiguranja dostatnog broja kvalificiranih odgojitelja i stručnih radnika, kao i ostalih radnika u sustavu te pravednog sustava plaća i primjerenih uvjeta rada, sustav predškolskog odgoja i obrazovanja neće moći odgovoriti na potrebe za kvalitetnim, dostupnim i priuštivim odgojem i obrazovanjem u najranijoj dobi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Naime, iako su dječji vrtići u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, Vlada je u idućem razdoblju osigurala 260 milijuna eura za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova za dodatnih 25.800 mjestu u vrtićima. Iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. (NPOO) osigurano je 215 milijuna eura za dodatnih 22.000 mjesta u vrtićima. Iz Programa Konkurentnost i kohezija 2021. - 2027.(PKK) osigurano je 45 milijuna eura za dodatnih 3.800 mjesta u vrtićima. Poslovi odgojitelja propisani su odredbama članka 29. Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. Natječaj za zapošljavanje raspisuje se za radno mjesto odgojitelja u dječjem vrtiću te osoba koja se javi na natječaj potpisuje ugovor o radu za radno mjesto koje ima svoj opis poslova. Potpisivanjem ugovora o radu osoba preuzima sve poslove i radne zadaće radnog mjesta za koje se zaposlila ako nije drukčije propisano Zakonom. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda su propisane i dječji vrtić ih mora poštovati u cijelosti. Neke izmjene i dopune jesu formalne prirode, ali nisu manje važne.
39 JASMINKA GALL BORJAN II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Prije svega želim izraziti neslaganje vezano uz prednosti upisa određenim skupinama djece. Kao što se nisam slagala ni s odredbom iz 2022. godine prema kojoj se prednost pri upisu u dječji vrtić daje djeci koja do 1. travnja tekuće godine navrše četiri godine života, ne slažem se ni s ovom odredbom. Sva djeca trebaju imati jednaka prava. Navedeno je temeljno načelo Konvencije o pravima djeteta. Djeci tj. obiteljima iz navedenih skupina se može "olakšati" na drugačiji način. Primjerice, sufinanciranje troškova za odjeću/obuću tijekom pohađanja dječjeg vrtića, plaćanje putnih troškova od mjesta boravka do dječjeg vrtića i slično. Navedeno su samo prijedlozi, postoji mnogo drugih načina o kojima bi trebalo promišljati. Treba imati na umu da primjerice, uključivanje djece s teškoćama, znači i smanjenje ukupnog broja djece u odgojno-obrazovnoj skupini za dvoje, odnosno četvero djece. Samim time, dolazi se do potrebe većih smještajnih kapaciteta jer su skupine većinom prekobrojne (DPS ?). Boravak djeteta s teškoćama u skupini traži i dodatnu edukaciju odgojitelja, često i prisutnost edukacijskog rehabilitatora, drugog odgojitelja ili asistenta. Nadalje, ističe se da porast broja djece koja su uključena u sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, pretpostavlja visokoobrazovane odgojitelje te njihov daljnji profesionalni razvoj. Na koji način se može osigurati standard kvalitete koji navodite ako u sustavu nemate dovoljno odgojitelja? Navedeni standard ne može se postići zapošljavanjem učitelja i magistara primarnog obrazovanja. Ističe se da završavanjem programa učitelj ne stječe kvalifikaciju odgojitelja, već odgojno-obrazovne kompetencije. Odgojitelj kompetencije stječe tijekom vremena. Svoja znanja, vještine i stavove gradi daljnjim usavršavanjima i svakodnevnim radom na sebi u odgojno-obrazovnoj skupinu, a vrijeme potrebno za stjecanje istih zasigurno je duže od jedne godine. Nedostatak odgojitelja je problem koji nije nastao preko noći; posljedica je loših uvjeta, izostanka ulaganja u predškolski odgoj, nepoštivanja odgojitelja kao nositelja odgojno-obrazovnog procesa i temelja na kojem počiva daljnje obrazovanje. Sve navedeno je dovelo do odlijeva stručnog kadra i učinilo naš poziv krajnje neprimamljivim. Osim toga, ne postoji klasifikacija radnih mjesta; nema razlike između odgojitelja s višom stručnom spremom, odgojitelja prvostupnika i magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ovo što se sada dešava su "vatrogasne mjere". Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
40 TATJANA VITAS II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja U potpunosti se slažem s detaljnim komentarom Udruge Sidro Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
41 TATJANA VITAS II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Pozdravljam dosadašnja ulaganja u izgradnju i dogradnju dječjih vrtića jer upravo povećanje kapaciteta predstavlja temeljni preduvjet za ostvarivanje univerzalnog pristupa ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju. Takva ulaganja smatram ključnima i u narednom razdoblju, budući da povećanje obuhvata djece s jedne strane, te poštivanje Državnog pedagoškog standarda u svim jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, nije moguće riješiti bez sustavne izgradnje novih dječjih vrtića i otvaranja novih skupina. Međutim, u samoj ocjeni stanja nije dovoljno niti precizno naglašena druga strana jednadžbe – financijska i kadrovska održivost sustava. Povećanje obuhvata i podizanje kvalitete nemoguće je bez jasne i trajne obveze države da preuzme značajniju ulogu u financiranju, osobito kada je riječ o plaćama radnika. Trenutni model financiranja prevelik je teret za jedinice lokalne i regionalne samouprave, a razlike u fiskalnim kapacitetima stvaraju velike nejednakosti u dostupnosti i kvaliteti vrtića. Poseban problem predstavlja i pitanje stručnih kadrova. U ocjeni stanja iznosi se pretpostavka da će za uključivanje djece u dobi od tri godine pa do godine polaska u školu do 2030. godine biti osigurana dugoročna potreba za odgojiteljima izlaskom diplomiranih odgojitelja iz sustava visokog obrazovanja. Ova pretpostavka je manjkava jer ne uzima niti približno sve varijable u obzir. Trenutne upisne kvote, odnosno broj osoba koje završe prijediplomski ili diplomski studij niti sada ne zadovoljavaju potrebe tržišta rada. Nadalje, do 2030. godine osim uključivanja djece od 3 godine do polaska u školu, potrebno je proširiti kapacitete za uključivanje djece mlađe od 3 godine, potrebno je smanjiti broj djece u skupinama, odnosno povećati broj odgojnih skupina, što sve traži dodatna zapošljavanja odgojitelja. Uza sve to, suočeni smo s velikim odljevom postojećeg stručnog kadra, što je prije svega uzrokovano problemima vezanim prvenstveno za uvjete rada, a nisu zanemarivi ni izazovi i problemi vezani uz materijalna prava. Srednjoročna rješenja, poput zapošljavanja učitelja razredne nastave uz stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, nisu prihvatljiva ni održiva jer se time umanjuje stručnost i kvaliteta rada u vrtićima te se odgojitelje stavlja u nepovoljan položaj uzimajući u obzir godine obrazovanja na redovnom studiju, obavezu polaganja pripravničkog ispita, obaveznog stručnog usavršavanja, ali i rada u praksi s nestručnim kadrom budući da sav teret neposrednog rada u tom slučaju pada na njih. Osobno smatram, a SOMK, sindikat kojem pripadam zastupa i podržava mišljenje struke, da je nužno hitno osmisliti i implementirati mjere koje će osigurati privlačnost profesije, uključujući adekvatne i stabilne uvjete rada kao i povećanje plaća, kontinuirano i kvalitetno stručno usavršavanje odgojitelja i drugih stručnih radnika, uvođenje posebnih stipendija za studij odgojitelja i sl. Također, potrebno je naglasiti da materijalni uvjeti rada – od prostora, opreme do standarda sigurnosti – moraju biti jednako važni kao i obuhvat djece. Bez toga, čak i uz povećanje kapaciteta ne može se garantirati kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa. Zaključno, dok su ulaganja u infrastrukturu pozitivna i nužna, bez istovremenog jačeg financijskog angažmana države, osiguranja dostatnog broja kvalificiranih odgojitelja i stručnih radnika, kao i ostalih radnika u sustavu te pravednog sustava plaća i primjerenih uvjeta rada, sustav predškolskog odgoja i obrazovanja neće moći odgovoriti na potrebe za kvalitetnim, dostupnim i priuštivim odgojem i obrazovanjem u najranijoj dobi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Kako bi se osigurao dovoljan broj odgojitelja, povećane su kvote za upis na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje su ove godine sve popunjene, uz fiskalnu održivost osiguravaju se sredstva iz državnog proračuna koja osnivači mogu iskoristiti za povećanje plaća odgojitelja te su u dogovoru sa sveučilištima pokrenuti programi namijenjeni učiteljima za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Provedbom navedenog očekuje se povećanje broja odgojitelja potrebnih za rad u dječjim vrtićima.
42 VERONIKA KRUHEK II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Koncept „prednost pri upisu“ u predškolske ustanove u suprotnosti je s temeljnim pravima djece. Svako dijete trebalo bi imati jednako pravo na pristup ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, neovisno o dobi ili drugim kriterijima. Ukidanjem postojećih i uvođenjem novih kriterija prednosti neće se postići povećanje obuhvata upisane djece. Poseban izazov predstavlja trend sve učestalijeg zapošljavanja nestručnih kadrova u predškolskom sustavu, što dovodi u pitanje kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa. Dodatno, omogućavanje prekvalifikacija s ciljem stjecanja minimalnih kompetencija za rad u ovom području potencijalno ugrožava profesionalni integritet odgojiteljske struke te negativno utječe na motivaciju mladih za formalno obrazovanje na prijediplomskoj, a osobito na diplomskoj razini studija. Dovoljan broj mjesta u vrtićima, dovoljno stručnih kadrova i kvaliteta odgojno-obrazovnog rada, može se osigurati samo većim uključivanjem države kroz novi model financiranja vrtića, kvalitetnim politikama obrazovanja s redovitim provjeravanjima o uspješnosti njihove implementacije u praksi, ispravnim vrednovanjem stručnih kadrova i dostojanstvenim uvjetima rada. Smatram da su prijedlozi udruge SIDRO u vezi s izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju utemeljeni te ih u potpunosti podupirem. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
43 MARINA PANIĆ AMIŽIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja U ocjeni stanja stoji da je za uključivanje djece u dobi od triju godina do godine polaska u školu do 2030. godine potrebno osigurati 5658 odgojitelja, a da ih otprilike 600 godišnje završi inicijalno obrazovanje – zaključeno je da će potreba za odgojiteljima dugoročno biti zadovoljena što nije točno. Nedostatak stručnjaka raste svakodnevno, brojka se bliži vrijednosti od gotovo 7000 odgojitelja koji sustavu nedostaju. Trenutne upisne kvote, odnosno broj osoba koje završe prijediplomski ili diplomski studij niti sada ne zadovoljavaju potrebe tržišta rada. Nadalje, do 2030. godine osim uključivanja djece od 3 godine do polaska u školu, potrebno je proširiti kapacitete za uključivanje djece mlađe od 3 godine, potrebno je smanjiti broj djece u skupinama, odnosno povećati broj odgojnih skupina, što sve traži dodatna zapošljavanja odgojitelja. Obrazovanje odgojitelja koncipirano na ovaj način, s tek neznatnim povećanjem upisnih kvota, postoji unatrag desetak godina i nije dalo željene rezultate. Na koji način će se sada, a bez dodatnih napora, to promijeniti, nije argumentirano. Nažalost, ponovo gledamo kako se problem nastoji minimizirati, kako se nude instant privremena rješenja, i kako se ne čini ništa da se uistinu riješi pitanje povećanja atraktivnosti ovoga zanimanja. Godine 2022. uvedena je u Zakon odredba kojom se, uz zadržavanje postojećeg propisa iz 1997. koja se odnosi na zapošljavanje nestručnih zamjena bilo kojeg obrazovanja, sada omogućava posebno zapošljavanje jednoj skupini – učiteljima primarnog obrazovanja. Istim člankom utvrđena je i obveza prekvalifikacije ili dokvalifikacije, u roku od dvije godine te propisana nemogućnost daljnjeg rada u predškolskom sustavu ukoliko osoba ne stekne tu dodatnu kvalifikaciju propisanom u roku. Ovim izmjenama predlagatelj sada ukida stavku zabrane rada u slučaju da osoba ne završi program stjecanja kvalifikacije, što nedvojbeno znači da nestručna zamjena, u konkretnome učitelj primarnog obrazovanja može nastaviti raditi poslove odgojitelja i ako ne stekne dodatne odgojno – obrazovne kompetencije, odnosno ne završi program stjecanja kvalifikacije. Od početka se ukazivalo na problem nepravovremenog pokretanja procesa prekvalifikacija, jer visoka učilišta nisu pokrenula programe prekvalifikacije i/ili dokvalifikacije, a brojni učitelji zaposleni su na rok od dvije godine, a po isteku toga roka nisu više imali pravo nastavka rada u vrtićima. Prešutno su ipak zadržani na radnim mjestima odgojitelja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih na sastanku u veljači 2025. potvrdilo je kako je upoznato s tim problemom, kako zna da učitelji rade izvan propisanih rokova i izrazilo namjeru da te ljude unatoč jasnim propisima koje su sami donijeli, zadrži u sustavu nezakonito. Sada se ova nezakonitost namjerava ozakoniti i dopustiti da učitelji bez potrebnog obrazovanja za rad s djecom rane i predškolske dobi nastave raditi u sustavu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Kako bi se osigurao dovoljan broj odgojitelja, povećane su kvote za upis na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje su ove godine sve popunjene, uz fiskalnu održivost osiguravaju se sredstva iz državnog proračuna koja osnivači mogu iskoristiti za povećanje plaća odgojitelja te su u dogovoru sa sveučilištima pokrenuti programi namijenjeni učiteljima za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Provedbom navedenog očekuje se povećanje broja odgojitelja potrebnih za rad u dječjim vrtićima.
44 SENADA LOGARUŠIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja ne bi trebao padati na pleća lokalne uprave i samouprave obzirom da znamo da situacije i financiranje takvih razmjera ne mogu i ne bi smjeli padati na općine, mala mjesta i gradove. Sustav bi se trebao financirati od strane države kako i priliči obzirom da ulaganje u obrazovanje i kvalitetu obrazovanja treba snositi država, osobito u prvoj stepenici odgoja i obrazovanja a to je RPOO. Manjak stručnog kadra i zapošljavanje nestručnih zanmjena na mjesto odgojitelja je čin ne brige. Da, zapošljavati nestručni kadar ali uz dodatno osposobljavanje, završetak i polaganje razlike predmeta za zanimanje odgojitelj te polaganje stručnog ispita pa tek onda uključivanje na tržište rada. Osobno ne bih željela da mi zube popravlja oftamolog jer nema stomatologa. Oba su liječnici. Podržavam rad udruge SIDRO i slažem se sa svim prijedlozima vezano za izmjene i dopune zakona o predškolskom obrazovanju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Naime, iako su dječji vrtići u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, Vlada je u idućem razdoblju osigurala 260 milijuna eura za izgradnju, dogradnju, rekonstrukciju i opremanje predškolskih ustanova za dodatnih 25.800 mjestu u vrtićima. Iz Programa Konkurentnost i kohezija 2021. - 2027. (PKK) osigurano je 45 milijuna eura za dodatnih 3.800 mjesta u vrtićima. Poslovi odgojitelja propisani su odredbama članka 29. Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. Natječaj za zapošljavanje raspisuje se za radno mjesto odgojitelja u dječjem vrtiću te osoba koja se javi na natječaj potpisuje ugovor o radu za radno mjesto koje ima svoj opis poslova. Potpisivanjem ugovora o radu osoba preuzima sve poslove i radne zadaće radnog mjesta za koje se zaposlila ako nije drukčije propisano Zakonom. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda su propisane i dječji vrtić ih mora poštovati u cijelosti. Neke izmjene i dopune jesu formalne prirode, ali nisu manje važne.
45 MARIJA LOZO UJEVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Poštovani, kao predstavnik roditelja ovim putem tražim da se predloženim Zakonom definira i model financiranja predškolskog odgoja iz državnog proračuna, s ciljem izjednačavanja statusa svakog djeteta u RH, neovisno o jedinici lokalne samouprave kojoj pripada. Naime, proračuni općina i gradova nisu jednaki, a nije jednak ni udio upisane djece u odnosu na ukupan broj stanovnika ni u odnosu na proračun. Što je udio djece upisane u predškolsku ustanovu veći, udio u cijeni troška vrtića po djetetu kojeg jedna JLS može financirati je manji. Zbog toga se stvaraju velike razlike i u iznosima participacije koje roditelji i skrbnici moraju plaćati za svoje dijete, a ovisno o tome kojoj JLS pripadaju. Mišljenja smo kako isto nije korektno te kako se isto, ni uz najbolju volju predstavnika jedinica lokalne samouprave zbog njihovih proračunskih mogućnosti ne može ispraviti bez novog modela kojim bi plaće kadra u predškolskom odgoju i obrazovanju bile financirane kroz državni proračun kao što je slučaj i sa školstvom. Jedinice lokalne samouprave prepoznaju važnost postojanja kapaciteta u ustanovama, zbog čega iste kontinuirano grade i adaptiraju, no sam rad ustanova u skladu s državnim pedagoškim standardom im često predstavlja prevelik udar na proračun, što se posljedično odražava i na roditelje. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na prijedlogu i sudjelovanju na javnom savjetovanju. Podsjećamo, modelom osiguranja fiskalne održivosti vrtića, kojim gradovi i općine dobivaju sredstva koja će im rasteretiti proračune, također se omogućuje smanjenje roditeljske participacije u cijeni dječjeg vrtića. Ovom Uredbom prvi put se osigurava sustavna potpora u financiranju dječjih vrtića doprinosom od 6,25 posto do čak 50 posto prosječne cijene smještaja po djetetu, ovisno o stupnju razvijenosti pojedinoga grada, odnosno općine. Godišnje se na to izdvaja više od 70 milijuna eura. Uredba o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića određuje iznos sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koju korisnici sredstava planiraju prema proračunskim klasifikacijama u sklopu prihoda i rashoda. Korisnici sredstava dužni su sredstva ostvarena za fiskalnu održivost dječjih vrtića iz ove Uredbe koristiti kao dodatni izvor financiranja za dostupnost, održivost i priuštivost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja uz postojeću razinu i izvore financiranja, u skladu s obvezama, prema dinamici i planu prioriteta utvrđenima u proračunu korisnika sredstava.
46 MIRNA PETANJAK II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Promjene u predškolskom sustavu ne mogu se dogoditi preko noći, potrebno je puno više ulaganja od strane države, prvenstveno ministarstva koje sustavno ignorira prijedloge same struke, koja izravno poznaje stanje same struke koja je toliko postala ne zanimljiva zbog uvjeta koji su u praksi i nedostatnosti svega potrebnoga za cjelovit razvoj djeteta koje boravi u predškolskoj ustanovi. Također, podržavam cjelovit komentar udruge Sidro koja jedina govori sa najnižih grana, direktno iz vrtića i ono što nositelji predškolskog sustava proživljavaju svakog dana - odgojitelja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
47 ANA LAZAREVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Porast broja djece uključene u sustav ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja, kao i osiguravanje standarda kvalitete, pretpostavlja kadrovske preduvjete – ponajprije visokoobrazovane odgojitelje te njihov daljnji profesionalni razvoj. - tekst iz ovog teksta zakona. Daljnji profesionalni razvoj podrazumijeva aktualni status, koji je potrebno riješiti promjenama u sistematizaciji. promjene koje se također navode u tekstu zakona nisu se dogodile slučajno i preko noći nego brigom svih društveno političkih faktora za taj sustav. Kriterije i postignuća nije potrebno privremenim polovičnim rješenjima spuštati, nego održavati, poštovati i dizati, potičući razvoj i obrazovanje odgojno obrazovnih djelatnika u sustavu RPOO, adekvatnim vrednovanjem statusa obrazovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
48 JOSIP VINKOVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja podržavam komentar UDRUGA SIDRO Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
49 IVANA NIKŠIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja U potpunosti podržavam detaljni komentar Udruge Sidro: Evidentan je raskorak između navoda predlagatelja ovih izmjena i potvrđenih rezultata višegodišnjih istraživanja koje smo provodili u suradnji s Državnim zavodom za statistiku, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao osnivačima predškolskih ustanova i samim predškolskim ustanovama. Od 1997. godine do danas Zakon je mijenjan pet puta, većinom su izmjene bile nomotehničkog karaktera, tek poneka supstantivna izmjena, sve do, prema mišljenju struke, svibnja 2022. kada su se dogodile - izmjenom članka 24. omogućeno zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja, najznačajnije promjene: - izmjenom članka 37., stavak 7. određeno da ravnatelj radi u punom radnom vremenu bez mogućnosti rada i na drugim poslovima (npr. poslovima odgojitelja), - uvođenje članka 24.a i termina pomoćnik djeci u vrtiću i komunikacijski posrednik, koji se imao detaljnije odrediti Pravilnikom, no takav Pravilnik nije izrađen već tri godine - izmjenom članka 14. nešto jasnije se definira pojam mreže dječjih vrtića, iako i dalje nedovoljno precizno, - dodavanjem članka 50.a uvedeno sufinanciranje Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz državnog proračuna za sve vrtiće čiji su osnivači JLRS. Naknadnim donošenjem Uredbe Vlade RH (NN 101/2023) u rujnu 2023. dopunjeni su izrazi u članku 50.a Zakona, stavak 2. mijenja se ''čiji je osnivač jedinica'' u koja se doznačavaju jedinicama'', a u stavku 3. u izraz ''svaku'' dodana je riječ ''pedagošku''. Na taj način u sufinanciranje su uključene i predškolske ustanove drugih osnivača (privatnih, vjerskih..), a sredstva koja se dodjeljuju iz državnog proračuna definirana su za razdoblje pedagoške a ne kalendarske godine. Najnovijim izmjenama sadržaj Uredbe Vlade RH iz rujna 2023. postaje dio Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, što pozdravljamo uz naznaku potrebe da se dio predloženih izmjena dodatno pojasni. BROJ DJEČJIH VRTIĆA I DRUGIH PRAVNIH OSOBA KOJE PROVODE PROGRAME RPOO Prema podacima DZS u pedagoškoj godini 2020./2021. Republika Hrvatska imala je 1.697 izvještajnih jedinica, odnosno 1.524 vrtića i 173 druge pravne osobe u kojima se provodi predškolski odgoj i naobrazba. U pedagoškoj godini 2021/2022. Hrvatska je imala 1.708 vrtića (1548 vrtića i 160 drugih pravnih osoba), većinom u vlasništvu gradova i općina. U pedagoškoj godini 2022/2023. u sustavu je registrirano 1.727 ustanova (1583 dječja vrtića i 144 druge pravne osobe). U pedagoškoj godini 2023./2024. brojka se povećala na ukupno 1.744 ustanove (1608 vrtića i 136 drugih pravnih osoba). U pedagoškoj godini 2024/2025. najnoviji podaci objavljeni 31.7.2025. kažu da je u sustavu RPOO registrirano 1.765 ustanova, od toga 1.633 vrtića i 132 druge pravne osobe (osnovne škole, igraonice u knjižnici ili druge ustanove ili udruge). BROJ DJE Istraživanje koje smo proveli tijekom 2022. i 2023. godine pokazuje porast uključenosti djece u vrtiće, no i dalje je to u odnosu na ukupan broj djece ove dobi u Republici Hrvatskoj, nedostatno. Prema podacima dostupnim iz Axis baze podataka DZS, u prosincu 2023. u republici Hrvatskoj evidentirano je ukupno 210 312 djece u dobi od jedne do šest godina, ili brojka od 245 698 djece u dobi od jedne do sedam godina, dok je tijekom pedagoške godine 2023/2024. u dječje vrtiće bilo uključeno njih tek 153 212. Uključenost djece u programe RPOO u 2023. godini možemo procijeniti na oko 62% (72% ukoliko govorimo o dobnoj granici 6 godina). Takav obuhvat je i dalje mali i značajno udaljen od obveze koju nam donose Barcelonski ciljevi, iako je evidentno povećanje u odnosu na prethodne godine. Taj se obuhvat povećava i u 2024. i u 2025., no u ovom trenutku nisu dostupni službeni podaci o ukupnom broju djece prema dobi u RH u tom razdoblju, stoga nije moguće sa sigurnošću odrediti postotak djece uključene u vrtiće. Podatke koje imamo analizirali smo u relevantnim korelacijama, iz čega proizlazi procjena postotka uključenosti djece od jedne do sedam godina u programe RPOO. Počevši od pedagoške godine 2017/2018. broj djece u vrtićima bio je 139.228., dok je ukupan broj djece u dobi od jedne do sedam godina u 2018. zabilježen u vrijednosti od 260.187, što bi iznosilo 53%. Kroz sljedeće dvije godine brojka uključene djece u vrtiće neznatno je varirala oko iste vrijednosti, zatim se u pedagoškoj godini 2021/2022. povećala na 142.440 djece uključene u neki od programa RPOO. U kontekstu podataka DZS koji prikazuju ukupan broj djece od jedne do sedam godina starosti a koji iznosi 246.359 djece, to predstavlja 57%. Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku OBR-2023-1-1, objavljenom 14. srpnja 2023., broj djece koja pohađaju vrtiće u pedagoškoj godini 2022/2023. bio je ukupno 147 888. Ukupan broj djece (1-7) u 2023. godini iznosio je 245 698, što nam govori da je u programe RPOO bilo uključeno 60% djece. Sljedeće pedagoške godine, prema izvješću OBR-2024-1-1- objavljenom 19. srpnja 2024. broj djece koja pohađaju vrtiće u pedagoškoj godini 2023/2024. bio je 153 212. Najnovije izvješće DZS objavljeno 31. srpnja 2025. za pedagošku godinu 2024/2025. pokazuje porast uključenosti i evidentira ukupno 157 365 djece koja pohađaju dječje vrtiće. Govoreći o zaposlenima u sustavu, podaci DZS pokazuju blagi napredak u ukupnom broju zaposlenih i povećanje broja zaposlenih odgojitelja. Nažalost, dva su evidentna problema u ovom poglavlju – prikazani broj zaposlenih ne poznaje razliku između stručnih i nestručnih kadrova, a povećanje broja zaposlenih nije dostatno za potrebe novootvorenih ustanova. U 2024. i 2025. godini brojka zaposlenih raste, govorimo o broju od 16.500 osoba na poslovima odgojitelja, no istovremeno i o deficitu od gotovo 7.000 odgojitelja. Približavamo se vrijednostima od gotovo 40% nestručnih zamjena za odgojitelje. Suprotno ovim službenim podacima DZS, predlagatelj izmjena Zakona, u odjeljku II. Ocjene stanja i osnovnih pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći navodi kako se ''sustavno povećavao broj ustanova (dječjih vrtića i osnovnih škola kao i drugih izvoditelja programa ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja) u Republici Hrvatskoj. Broj dječjih vrtića u 2024. u odnosu na 2023. godinu povećan je za 10 dječjih vrtića, a broj odgojno-obrazovnih skupina povećao se sa 6 889 na 7 408, što je svakako razvidniji pokazatelj povećanja obuhvata djece. U pedagoškoj godini 2024./2025. broj djece koja pohađaju dječje vrtiće, u odnosu na pedagošku godinu 2023./2024., povećan je za 10 265.'' Prema izvješćima Državnog zavoda za statistiku, objavljenima 19. srpnja 2024. i 31. srpnja 2025., govorimo o povećanju od 4.153 djeteta, dok predlagatelj izmjena Zakona navodi kako je broj djece koja pohađaju dječje vrtiće povećan za 10.265. Nije ovo prvi puta da se podaci prikazuju različito od onih koje daje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, krovno tijelo za prikupljanje i obradu podataka u svojim službenim izvješćima. No više od neke moguće povremene omaške, zabrinjava visoka vjerojatnost manipuliranja podacima u svrhu argumentiranja planiranih izmjena. Ukoliko su ovi podaci prikazani od predlagatelja izmjena netočni, a sasvim je jasno kako jesu, postavlja se pitanje jesu li točni i ispravni svi drugi podaci koje predlagatelj ističe kao razlog izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Indikativno je i kako se ističe broj odgojnih skupina koji nije evidentiran u parametrima koje prati izvješće DZS. Podatak je to koji nije provjerljiv niti govori o stvarnom stanju uključenosti djece u programe RPOO. Podsjetimo, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih upoznato je s predmetnim brojkama, odgojne skupine u RH vrlo često broje dvostruko više djece nego je to dopušteno propisima. S tim u vezi, broj novih odgojnih skupina nije relevantan pokazatelj zakonitog i ispravnog povećanja uključenosti djece u programe RPOO. Predlagatelj ovih izmjena lijepo se poziva na Barcelonske ciljeve te naznačuje kako smo do 2020. godine bili obvezni postići obuhvat djece ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem od 90%, a do 2030. godine obveza je postići vrijednost od 96% uključenosti djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Analize stanja u posljednjih 8 godina koje pratimo, jasno pokazuju koliko smo udaljeni o Govoreći o otvaranju novih 22 500 upisnih mjesta u 2024. odnosno 2025. godini, usporedno sa stvarnim brojem dodatno uključene djece koji iznosi niti 5 000, postavlja se pitanje na koji su način izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju iz 2022. godine u konkretnome doprinijele oporavku ovog ranjenog sustava. Štoviše, neke tadašnje izmjene ne samo da nisu doprinijele rješavanju gorućih problema, već su stvorile i nove izazove s kojima se resorno Ministarstvo nije nosilo na ispravan način. Uzimajući u obzir i neke druge parametre, primjerice broj djece koja i dalje nisu uključena u sustav, broj djece koja su iz njega protupravno isključena, broj odgojitelja koji sustavu nedostaje, broj stručnih suradnika kojih nema, broj djece koja borave u vrtićima bez zdravstvene skrbi jer vrtići nezakonito rade bez obveznog zapošljavanja zdravstvenog voditelja…stanje je alarmantno i predložene izmjene ne pokazuju da mogu donijeti značajna i kvalitetna, dugoročna poboljšanja. U konkretnome, uvođenje odredbe iz članka 20., stavak 3. kojom se apsolutna prednost davala djeci koja su do 1. travnja tekuće godine napunila 4 godine starosti, u sustav je unijela postupanja predškolskih ustanova koja su diskriminirajuća, degradirajuća i krajnje nepoželjna. Primjerice, ispisivanje sve djece iz vrtića krajem svake pedagoške godine i isključivanje iz sustava djece koja su programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pohađala u kontinuitetu dvije, tri ili više godina. Isto tako, zbog nedostatnih smještajnih kapaciteta, ponegdje su upisivana djeca starija od 4 godine, sukladno Zakonu, ali se nisu stvarali kapaciteti za upis djece mlađe od 4 godine, zbog čega su ukidane jasličke i mlađe vrtićke skupine. Unatoč i dalje važećoj odredbi Zakona, brojna djeca u dobi od četiri godine i više, isključena su iz sustava, zbog opravdanog negodovanja roditelja mlađe djece. Predlagatelj i sam priznaje kako se odredba iz 2022. o pravu prednosti četverogodišnjacima pokazala preuranjenom i moći će se ostvariti tek kada se izgrade planirani kapaciteti. Udruga Sidro u svojim nastojanjima 2022. da se donese kvalitetan, funkcionalan i pravedan Zakon, upravo je upozoravala na preuranjenost i neprovedivost. Učinit ćemo to još jednom, budući da ukidanje prava prednosti pri upisu četverogodišnjacima neće ni na koji način doprinijeti povećanju obuhvata djece u skladu s Barcelonskim ciljevima. Pravo prednosti kao takvo, bez obzira po kojoj se osnovi definira, u suprotnosti je s odredbom istog tog Zakona, koji u svome članku 20. stavak 1. ističe ono što jest temeljeno na Ustavu RH, Konvenciji o pravima djece, brojnim nacionalnim i međunarodnim propisima – svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Već samo postojanje forme ''prednost pri upisu'' jasno pokazuje kako se određenom broju djece uskraćuje pravo opisano u prethodnoj rečenici. I to se neće mijenjati sve dok Republika Hrvatska ne uloži značajno veće napore u osiguravanje dostupnosti, priuštivosti, sigurnosti i kvalitete u sustav prve stepenice formalnog obrazovanja – rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Planirana ulaganja unutar Višegodišnjeg financijskog okvira EU 2021. – 2027. i najava povećanja sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju zvuči izvrsno, no iz ovih izmjena nije vidljivo na koji način će se planirano i ostvariti. Naprotiv, prijedlog koji gledamo izričito navodi kako dodatna ulaganja u smislu provedbe ovih izmjena Zakona nisu potrebna. Ovako izražen stav jasno pokazuje kako je predlagatelj izmjena u koliziji s vlastitim tvrdnjama, budući da kasnije u tekstu ističe upravo kako će se država u značajnijoj mjeri uključiti u financiranje predškolskog odgoja razvijajući novi model financiranja. U tom smislu, ponovit ćemo naš Prijedlog izmjena modela financiranja dječjih vrtića u Hrvatskoj, izrađen u suradnji s brojnim JLRS i upućen Vladi RH i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih u ožujku 2025. U svibnju 2025. MZOM je pozvalo da prijedlog izmjena financiranja vrtića s pripadajućim analizama ponovimo u postupku izmjena ovoga Zakona, što ćemo u okviru ovog savjetovanja i učiniti (https://udru Važno je naglasiti kako ne sporimo potrebu i želju predlagatelja izmjena da se dodatno ojačaju djeca ranjivih skupina, da se pruži dodatna podrška djeci s razvojnim i zdravstvenim teškoćama, no ističemo kako su djeca, u svojoj osnovi, baš sva djeca, sama po sebi ranjiva skupina koja se ne može založiti za ostvarenje svojih prava. Podržavamo namjeru dodatnog jačanja obitelji u socioekonomskoj ugrozi, štoviše, višekratno smo upućivali i određene apele i preporuke koje se odnose na takvu podršku unutar ali i izvan sustava RPOO.ga-sidro.hr/prijedlog-izmjene-modela-financiranja-djecjih-vrtica-u-republici-hrvatskoj/ Važno je naglasiti kako ne sporimo potrebu i želju predlagatelja izmjena da se dodatno ojačaju djeca ranjivih skupina, da se pruži dodatna podrška djeci s razvojnim i zdravstvenim teškoćama, no ističemo kako su djeca, u svojoj osnovi, baš sva djeca, sama po sebi ranjiva skupina koja se ne može založiti za ostvarenje svojih prava. Podržavamo namjeru dodatnog jačanja obitelji u socioekonomskoj ugrozi, štoviše, višekratno smo upućivali i određene apele i preporuke koje se odnose na takvu podršku unutar ali i izvan sustava RPOO. Izmjena odredbi članka koji sada više neće dati prednost četverogodišnjacima nego nekoj drugoj kategoriji djece, nikako nije podrška u smislu jačanja obitelji u bilo kojoj vrsti ugroze. Niti se izmjene u cijelosti, mogu smatrati ispravnim rješenjem izazova s kojima se sustav RPOO nosi. Da bi se to postiglo, nužno je dodatno ulaganje sredstava iz državnog proračuna na ispravan, učinkovit i pravičan način. NEDOSTATAK STRUČNIH ODGOJITELJA O deficitu stručnih kadrova, posebice odgojitelja, govorimo punih pet godina. Nedostatak stručnjaka raste svakodnevno, brojka se bliži vrijednosti od gotovo 7000 odgojitelja koji sustavu nedostaju. Predlagatelj izmjena u svojoj ocjeni projicira potrebu za okvirno 5.658 odgojitelja do 2030. godine, uzimajući u obzir isključivo potrebu koja se javlja otvaranjem dodatnih smještajnih kapaciteta, odnosno uključivanjem djece u dobi od tri godine do polaska u školu. Predlagatelj pritom ne prati snažan trend odljeva obrazovanih kadrova iz struke, za što smo također davali prijedloge, preporuke i smjernice. Predlagatelj se referira na podatak kako svake godine inicijalno obrazovanje završi oko 600 odgojitelja, što smatra pokazateljem kako će dugoročno potreba za odgojiteljima biti zadovoljena. Potrebu donošenja srednjoročnih rješenja koja predlaže u obliku programa stjecanja kvalifikacije za isključivo učitelje primarnog obrazovanja, veže uz činjenicu da inicijalno obrazovanje odgojitelja na studiju RPOO traje najmanje tri godine. Ovdje moramo izraziti nezadovoljstvo takvim promišljanjem, budući da se ne radi o nekoj novoj prilici, novootvorenom studiju RPOO na kojeg se sada prvi puta upisuje određen broj studenata koji će steći kvalifikaciju i zvanje odgojitelja. Obrazovanje odgojitelja koncipirano na ovaj način, s tek neznatnim povećanjem upisnih kvota, postoji unatrag desetak godina i nije dalo željene rezultate. Na koji način će se sada, a bez dodatnih napora, to promijeniti, predlagatelj ne argumentira. Nažalost, ponovo gledamo kako se problem nastoji minimizirati, kako se nude instant privremena rješenja, i kako se ne čini ništa da se uistinu riješi pitanje povećanja atraktivnosti ovoga zanimanja. Srednjoročna rješenja koja se predlažu, već su uvedena u ovaj Zakon, i to od 1997. godine kada je prvi puta donesen. Već tada je Zakon u svom članku 26. stavak 5. i stavak 6. imao odredbu koja dopušta privremeno zapošljavanje osoba bez potrebnog i propisanog obrazovanja. To je sustavu omogućilo da premosti neke izvanredne situacije, no kako je rastao deficit odgojitelja, ova praksa se pretvorila u redovit način zapošljavanja, koji se s godinama, linearno povećanju nedostatka odgojitelja događao u sve većem omjeru. Godine 2022. uvedena je u Zakon odredba kojom se, uz zadržavanje postojećeg propisa iz 1997. koja se odnosi na zapošljavanje nestručnih zamjena bilo kojeg obrazovanja, sada omogućava posebno zapošljavanje jednoj skupini – učiteljima primarnog obrazovanja. Istim člankom utvrđena je i obveza prekvalifikacije ili dokvalifikacije, u roku od dvije godine te propisana nemogućnost daljnjeg rada u predškolskom sustavu ukoliko osoba ne stekne tu dodatnu kvalifikaciju propisanom u roku. Ovim izmjenama predlagatelj sada ukida stavku zabrane rada u slučaju da osoba ne završi program stjecanja kvalifikacije, što nedvojbeno znači da nestručna zamjena, u konkretnome učitelj primarnog obrazovanja može nastaviti raditi poslove odgojitelja i ako ne stekne dodatne odgojno – obrazovne kompetencije, odnosno ne završi program stjecanja kvalifikacije. Ukazivali smo kod donošenja Zakona 2022. godine da će se dogoditi upravo to, visoka učilišta nisu pokrenula programe prekvalifikacije i/ili dokvalifikacije, brojni učitelji zaposleni su na rok od dvije godine, a po isteku toga roka nisu više imali pravo nastavka rada u vrtićima. Prešutno su ipak zadržani na radnim mjestima odgojitelja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih na sastanku u veljači 2025. potvrdilo je kako je upoznato s tim problemom, kako zna da učitelji rade izvan propisanih rokova i izrazilo namjeru da te ljude unatoč jasnim propisima koje su sami donijeli, zadrži u sustavu nezakonito. Sada se ova nezakonitost namjerava ozakoniti i dopustiti da učitelji bez potrebnog obrazovanja za rad s djecom rane i predškolske dobi nastave raditi u sustavu. Zabrinjavajuće je što se isključivo jednoj skupini omogućuje da stjecanjem dodatnih kompetencija, uz kraće dodatno obrazovanje stekne nova kvalifikacija. Prema našim saznanjima, postoje i druga srodna zvanja koja imaju interes za ovom vrstom prekvalifikacije. Postoji i značajan deficit stručnih suradnika drugih profila, stoga pozivamo predlagatelja da promisli o ravnopravnoj mogućnosti da primjerice pedagozi, psiholozi, edukacijski rehabilitatori i slična zvanja dobiju jednaku mogućnost ovakve prekvalifikacije. Uzimajući u obzir činjenicu da nedostaje i tih profila stručnjaka, pozivamo da se promisli o mogućnosti prekvalifikacije primjerice odgojitelja, magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u profile stručnjaka pedagoga, edukacijskih rehabilitatora, logopeda ili psihologa. Budući da se resorno Ministarstvo posljednje tri godine intenzivno poziva na uočen višak učitelja primarnog obrazovanja, pozivamo da se promisli o njihovoj prekvalifikaciji u smjeru zamjene za pedagoge, socijalne pedagoge, psihologe, edukacijske rehabilitatore i logopede. I ranije smo ukazivali na neispravnost odluke da se kraćim obrazovanjem stekne kvalifikacija istovjetna onoj koja se dobiva završetkom studija, no nije bilo sluha i odgovornosti za posljedice koje će to izazvati i već izaziva. No ukoliko se jednoj skupini dopušta ova vrsta prekvalifikacije, ne vidimo razlog da se isto ne omogući i drugim profilima visokoobrazovanih stručnjaka, koji redom imaju jednakovrijedno prethodno visoko obrazovanje. Ovim novim predloženim izmjenama jasnije je navedeno u poglavlju II. kako će učitelji po završetku navedenog programa za stjecanje kvalifikacije steći samo odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi. Neobično je da se uvjetuje završetak programa za stjecanje kvalifikacije odgojitelja završetkom kojeg osoba ne stječe kvalifikaciju odgojitelja, već samo određene kompetencije za rad. Ispravno je i pozdravljamo pojašnjenje koje se daje ovim prijedlogom, slažemo se da učitelji ne mogu dobiti kvalifikaciju odgojitelja bez završenog studija RPOO, i to je potrebno jasnije navesti u samom Zakonu. O povezanosti, sličnosti i razlikama dvaju zanimanja, onog odgojitelja odnosno magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i onog učitelja primarnog obrazovanja, jasno govori činjenica da postoje dva različita, odvojena studija. Kada bi sličnost tih dvaju zvanja bila tako velika, ne bi bilo potrebe za formiranjem dva potpuno odvojena studija na Sveučilištima diljem Hrvatske. Uporišta za ove činjenice nalaze se u znanosti, koja prije svega ukazuje na različite razvojne specifičnosti djece u ranoj i predškolskog dobi, te djece u školskoj dobi. Neizmjerno je važno istaknuti ono što i sam predlagatelj navodi u svojoj ocjeni stanja, a to je da Republika Hrvatska ima visokoobrazovani stručni kadar. Predlagatelj ističe namjeru da se zadrži razina kvalitete sustava RPOO, što držimo nemogućim ukoliko se ovakva rješenja nastave. Zapošljavanje na poslove odgojitelja sve većeg broja osoba bez propisanog obrazovanja, a ta brojka danas seže do gotovo 40% zaposlenih, zatim zapošljavanjem učitelja primarnog obrazovanja s tek dodatnim odgojno - obrazovnim kompetencijama a bez kvalifikacije odgojitelja, dovodi do sve većeg nezadovoljstva i otpora stručnih visokoobrazovanih kadrova, posebice magistara RPOO. Stručni kadrovi u zvanju odgojitelja obrazuju se tri ili pet godina, zatim imaju pripravničko stažiranje uz mentorstvo u trajanju od jedne godine, obvezno polažu zahtjevan stručni ispit, da bi se do kraja radnog staža kontinuirano profesionalno razvijali kroz obvezno cjeloživotno obrazovanje. Nestručni kadrovi, uključujući i učitelje primarnog obrazovanja, oslobođeni su većeg dijela ovih obveza. Evidentno je kako se na taj način smanjuje stručnost i posljedično i kvaliteta rada. Snažnijim uključivanjem države, kako u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, tako i u obrazovne politike usmjerene na sustav prve stepenice formalnog obrazovanja, zasigurno je korak u dobrom smjeru, koji smo očekivali i tražili unatrag pet godina. Ipak, nužno je da se taj korak učini istovremeno, holistički, sagledavajući cjelokupni sustav sa svim njegovim izazovima. U predloženim izmjenama nisu vidljivi koraci koji bi ukazali na svjesnost predlagatelja o ovoj potrebi, niti namjera da se to i ostvari. UKLJUČIVANJE DRŽAVE U ZNAČAJNIJOJ MJERI Pozdravljamo najavu kako će se država snažnije uključiti u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, budući da je jasno kako uz osiguravanje dostatnih kadrovskih kapaciteta, treba osigurati i dugoročnu financijsku održivost. Novi model financiranja koji se spominje, a koji će uzeti u obzir fiskalne kapacitete osnivača i omogućiti održivost svih novih predškolskih programa, nije razjašnjen u smislu implementacije i provedbe. Tako će se, kaže predlagatelj, djelomično utjecati i na priuštivost vrtića, odnosno iznos roditeljskoga sufinanciranja. Povrh toga, priuštivost vrtića roditeljima djece u nepovoljnom socioekonomskom položaju dodatno će se podupirati sredstvima iz drugih izvora. Ono što nije jasno je kako će se ovim izmjenama i cjelokupnim djelovanjem Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih potaknuti mladi na obrazovanje prema potrebi tržišta rada, kako će se podići atraktivnost ovoga deficitarnog zvanja i kako će se svakom djetetu omogućiti jednako dostupan, jednako priuštiv, jednako siguran i jednako kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Uz već spomenuti Prijedlog izmjena modela financiranja dječjih vrtića u Hrvatskoj, koji smo dostavili predsjedniku Vlade RH i Ministru znanosti, obrazovanja i mladih, istaknuli bismo samo nekoliko podataka koji predstavljaju temelj potrebe za reformom financiranja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nesporno je nužno mijenjati Uredbu o kriterijima za dodjelu sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića, ukinuti kriterij indeksa razvijenosti i osigurati jednaka ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Nužno je sredstva za plaće zaposlenih u dječjim vrtićima, koje čine prosječno 71% ukupnih troškova vrtića, osigurati u državnom proračunu, i umjesto nepravednih iznosa kojima država jasno pokazuje da joj dijete u nekom dijelu Hrvatske vrijedi 8 puta manje nego u nekom drugom dijelu, tražimo jednakost i pravičnost za svako dijete. Unatoč povećanim ulaganjima u smještajne kapacitete vrtića i izdvajanju namijenjenom fiskalnoj održivosti, financijska sredstva koja se dodjeljuju iz državnog proračuna nisu dostatna za osiguranje kvalitetnog i održivog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ključni problemi su izražen nedostatak odgojitelja i stručnih suradnika, neprovedba članka 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji propisuje zakonite plaće, neprovedba odredbi Državnog pedagoškog standarda i veliko prekoračenje propisanog broja djece u skupinama, što sve dovodi do teških uvjeta rada, nekvalitetnih uvjeta boravka djece, nemogućnosti provedbe odgojno obrazovnog rada, nezadovoljstva i velikog odljeva stručnjaka, zapošljavanja nestručnih zamjena koje nemaju pedagoško obrazovanje, zbog čega se sustav prve stepenice formalnog odgoja i obrazovanja sve više urušava. IZMJENOM MODELA FINANCIRANJA osigurala bi se financijska održivost sustava, utjecalo na profesionalni razvoj stručnih kadrova i povećala kvaliteta odgojno obrazovnog rada, osigurala provedba svih zakonskih propisa koji se trenutno u velikoj mjeri ne poštuju. Zaustavila bi se diskriminacija djece prema mjestu rođenja i stanovanja, smanjile obrazovne nejednakosti i regionalne razlike. JLS bi se rasteretile prevelikog financijskog opterećenja, što bi omogućilo njihova dodatna ulaganja u dostupnost i kvalitetu vrtićkih usluga. Ova izmjena ključna je za budućnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, koji je nužno promatrati prije svega kao važnu obrazovnu komponentu, ali i kao dio strategije demografske revitalizacije, te korak ka ispunjavanju Barcelonskih sporazuma i važno približavanje prosjeku ostalih država članica Europske unije kad je riječ o uključivanju djece u sustav obrazovanja. Zaključno, sredstva u državnom proračunu potrebno je rasporediti drugačije nego to model financiranja sada propisuje i uložiti dodatna sredstva kako bi se osigurale pretpostavke kvalitete i zakonitosti rada dječjih vrtića. Stoga pozivamo predlagatelja da razmotri i usvoji prijedlog izmjene modela financiranja dječjih vrtića u Republici Hrvatskoj koji mu je Udruga Sidro dostavila u ožujku 2025. godine, i dostavit će ga još jednom za vrijeme trajanja ovog savjetovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
50 JOSIPA LJUBANOVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Ovakva izmjena Zakona ne doprinosi profesionalizaciji struke kojoj tezimo godinama i cijom se naobrazbom ista ova drzava dici u istupima prema EU. Omogucavanje zaposljavanja učitelja primarnog obrazovanja s odgojno-obrazovnim kompetencijama, a ne punom kvalifikacijom, uvelike steti cijelom sustavu RPOO, a i nije jasno sto ce sada ucitelji koji su zapoceli edukacije, sto ce visoka ucilista s programima koje provode koje ovaj Zakon ne “prepoznaje”?! Isto tako potrebno je precizirati da i dalje pri zaposljavanju imaju odgojitelji (ako ju imaju?!), ali i tocno odrediti koje to obveze imaju nestrucne zamjene koje se zaposle kao i sto to znaci za kolegicu/kolegu odgojitelja koji radi s njom/njim. Svoj djeci Hrvatske osigurati jednako siguran, jednako priustiv, jednako kvalitetan i jednako dostupan vrtic, moze se jedino ukljucivanjem drzave u fiskalnu odrzivost vrtica, ali pravednim modelom financiranja koji ce kao takav (precizan, jasan i nedvosmislen) biti naveden u Zakonu. Nedostatak kapaciteta nece se nadomjestiti uvodenjem ovih ili onih kriterija prednosti za upis djece u vrtic, a posebice ako se od promjene do promjene Zakona, istima zonglira kao stolno teniskom lotpicom. Naposlijetku neuvazavanje struke se ocituje i kroz vremensku dimenziju objave e savjetovanja. Mogucnost ukljucivanja struke u komentare dato je za vrijeme kad je vecina kolegica i kolega na godisnjem odmoru jer ga jedino tada imaju priliku vecinski iskoristiti. Kada pedagoska godina krene, vrlo je tesko organizirati izbivanje strucnih osoba iz sustava. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
51 TINA BEBIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja U potpunosti podržavam detaljni komentar Udruge Sidro: Evidentan je raskorak između navoda predlagatelja ovih izmjena i potvrđenih rezultata višegodišnjih istraživanja koje smo provodili u suradnji s Državnim zavodom za statistiku, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao osnivačima predškolskih ustanova i samim predškolskim ustanovama. Od 1997. godine do danas Zakon je mijenjan pet puta, većinom su izmjene bile nomotehničkog karaktera, tek poneka supstantivna izmjena, sve do, prema mišljenju struke, svibnja 2022. kada su se dogodile - izmjenom članka 24. omogućeno zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja, najznačajnije promjene: - izmjenom članka 37., stavak 7. određeno da ravnatelj radi u punom radnom vremenu bez mogućnosti rada i na drugim poslovima (npr. poslovima odgojitelja), - uvođenje članka 24.a i termina pomoćnik djeci u vrtiću i komunikacijski posrednik, koji se imao detaljnije odrediti Pravilnikom, no takav Pravilnik nije izrađen već tri godine - izmjenom članka 14. nešto jasnije se definira pojam mreže dječjih vrtića, iako i dalje nedovoljno precizno, - dodavanjem članka 50.a uvedeno sufinanciranje Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz državnog proračuna za sve vrtiće čiji su osnivači JLRS. Naknadnim donošenjem Uredbe Vlade RH (NN 101/2023) u rujnu 2023. dopunjeni su izrazi u članku 50.a Zakona, stavak 2. mijenja se ''čiji je osnivač jedinica'' u koja se doznačavaju jedinicama'', a u stavku 3. u izraz ''svaku'' dodana je riječ ''pedagošku''. Na taj način u sufinanciranje su uključene i predškolske ustanove drugih osnivača (privatnih, vjerskih..), a sredstva koja se dodjeljuju iz državnog proračuna definirana su za razdoblje pedagoške a ne kalendarske godine. Najnovijim izmjenama sadržaj Uredbe Vlade RH iz rujna 2023. postaje dio Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, što pozdravljamo uz naznaku potrebe da se dio predloženih izmjena dodatno pojasni. BROJ DJEČJIH VRTIĆA I DRUGIH PRAVNIH OSOBA KOJE PROVODE PROGRAME RPOO Prema podacima DZS u pedagoškoj godini 2020./2021. Republika Hrvatska imala je 1.697 izvještajnih jedinica, odnosno 1.524 vrtića i 173 druge pravne osobe u kojima se provodi predškolski odgoj i naobrazba. U pedagoškoj godini 2021/2022. Hrvatska je imala 1.708 vrtića (1548 vrtića i 160 drugih pravnih osoba), većinom u vlasništvu gradova i općina. U pedagoškoj godini 2022/2023. u sustavu je registrirano 1.727 ustanova (1583 dječja vrtića i 144 druge pravne osobe). U pedagoškoj godini 2023./2024. brojka se povećala na ukupno 1.744 ustanove (1608 vrtića i 136 drugih pravnih osoba). U pedagoškoj godini 2024/2025. najnoviji podaci objavljeni 31.7.2025. kažu da je u sustavu RPOO registrirano 1.765 ustanova, od toga 1.633 vrtića i 132 druge pravne osobe (osnovne škole, igraonice u knjižnici ili druge ustanove ili udruge). BROJ DJE Istraživanje koje smo proveli tijekom 2022. i 2023. godine pokazuje porast uključenosti djece u vrtiće, no i dalje je to u odnosu na ukupan broj djece ove dobi u Republici Hrvatskoj, nedostatno. Prema podacima dostupnim iz Axis baze podataka DZS, u prosincu 2023. u republici Hrvatskoj evidentirano je ukupno 210 312 djece u dobi od jedne do šest godina, ili brojka od 245 698 djece u dobi od jedne do sedam godina, dok je tijekom pedagoške godine 2023/2024. u dječje vrtiće bilo uključeno njih tek 153 212. Uključenost djece u programe RPOO u 2023. godini možemo procijeniti na oko 62% (72% ukoliko govorimo o dobnoj granici 6 godina). Takav obuhvat je i dalje mali i značajno udaljen od obveze koju nam donose Barcelonski ciljevi, iako je evidentno povećanje u odnosu na prethodne godine. Taj se obuhvat povećava i u 2024. i u 2025., no u ovom trenutku nisu dostupni službeni podaci o ukupnom broju djece prema dobi u RH u tom razdoblju, stoga nije moguće sa sigurnošću odrediti postotak djece uključene u vrtiće. Podatke koje imamo analizirali smo u relevantnim korelacijama, iz čega proizlazi procjena postotka uključenosti djece od jedne do sedam godina u programe RPOO. Počevši od pedagoške godine 2017/2018. broj djece u vrtićima bio je 139.228., dok je ukupan broj djece u dobi od jedne do sedam godina u 2018. zabilježen u vrijednosti od 260.187, što bi iznosilo 53%. Kroz sljedeće dvije godine brojka uključene djece u vrtiće neznatno je varirala oko iste vrijednosti, zatim se u pedagoškoj godini 2021/2022. povećala na 142.440 djece uključene u neki od programa RPOO. U kontekstu podataka DZS koji prikazuju ukupan broj djece od jedne do sedam godina starosti a koji iznosi 246.359 djece, to predstavlja 57%. Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku OBR-2023-1-1, objavljenom 14. srpnja 2023., broj djece koja pohađaju vrtiće u pedagoškoj godini 2022/2023. bio je ukupno 147 888. Ukupan broj djece (1-7) u 2023. godini iznosio je 245 698, što nam govori da je u programe RPOO bilo uključeno 60% djece. Sljedeće pedagoške godine, prema izvješću OBR-2024-1-1- objavljenom 19. srpnja 2024. broj djece koja pohađaju vrtiće u pedagoškoj godini 2023/2024. bio je 153 212. Najnovije izvješće DZS objavljeno 31. srpnja 2025. za pedagošku godinu 2024/2025. pokazuje porast uključenosti i evidentira ukupno 157 365 djece koja pohađaju dječje vrtiće. Govoreći o zaposlenima u sustavu, podaci DZS pokazuju blagi napredak u ukupnom broju zaposlenih i povećanje broja zaposlenih odgojitelja. Nažalost, dva su evidentna problema u ovom poglavlju – prikazani broj zaposlenih ne poznaje razliku između stručnih i nestručnih kadrova, a povećanje broja zaposlenih nije dostatno za potrebe novootvorenih ustanova. U 2024. i 2025. godini brojka zaposlenih raste, govorimo o broju od 16.500 osoba na poslovima odgojitelja, no istovremeno i o deficitu od gotovo 7.000 odgojitelja. Približavamo se vrijednostima od gotovo 40% nestručnih zamjena za odgojitelje. Suprotno ovim službenim podacima DZS, predlagatelj izmjena Zakona, u odjeljku II. Ocjene stanja i osnovnih pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći navodi kako se ''sustavno povećavao broj ustanova (dječjih vrtića i osnovnih škola kao i drugih izvoditelja programa ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja) u Republici Hrvatskoj. Broj dječjih vrtića u 2024. u odnosu na 2023. godinu povećan je za 10 dječjih vrtića, a broj odgojno-obrazovnih skupina povećao se sa 6 889 na 7 408, što je svakako razvidniji pokazatelj povećanja obuhvata djece. U pedagoškoj godini 2024./2025. broj djece koja pohađaju dječje vrtiće, u odnosu na pedagošku godinu 2023./2024., povećan je za 10 265.'' Prema izvješćima Državnog zavoda za statistiku, objavljenima 19. srpnja 2024. i 31. srpnja 2025., govorimo o povećanju od 4.153 djeteta, dok predlagatelj izmjena Zakona navodi kako je broj djece koja pohađaju dječje vrtiće povećan za 10.265. Nije ovo prvi puta da se podaci prikazuju različito od onih koje daje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, krovno tijelo za prikupljanje i obradu podataka u svojim službenim izvješćima. No više od neke moguće povremene omaške, zabrinjava visoka vjerojatnost manipuliranja podacima u svrhu argumentiranja planiranih izmjena. Ukoliko su ovi podaci prikazani od predlagatelja izmjena netočni, a sasvim je jasno kako jesu, postavlja se pitanje jesu li točni i ispravni svi drugi podaci koje predlagatelj ističe kao razlog izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Indikativno je i kako se ističe broj odgojnih skupina koji nije evidentiran u parametrima koje prati izvješće DZS. Podatak je to koji nije provjerljiv niti govori o stvarnom stanju uključenosti djece u programe RPOO. Podsjetimo, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih upoznato je s predmetnim brojkama, odgojne skupine u RH vrlo često broje dvostruko više djece nego je to dopušteno propisima. S tim u vezi, broj novih odgojnih skupina nije relevantan pokazatelj zakonitog i ispravnog povećanja uključenosti djece u programe RPOO. Predlagatelj ovih izmjena lijepo se poziva na Barcelonske ciljeve te naznačuje kako smo do 2020. godine bili obvezni postići obuhvat djece ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem od 90%, a do 2030. godine obveza je postići vrijednost od 96% uključenosti djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Analize stanja u posljednjih 8 godina koje pratimo, jasno pokazuju koliko smo udaljeni o Govoreći o otvaranju novih 22 500 upisnih mjesta u 2024. odnosno 2025. godini, usporedno sa stvarnim brojem dodatno uključene djece koji iznosi niti 5 000, postavlja se pitanje na koji su način izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju iz 2022. godine u konkretnome doprinijele oporavku ovog ranjenog sustava. Štoviše, neke tadašnje izmjene ne samo da nisu doprinijele rješavanju gorućih problema, već su stvorile i nove izazove s kojima se resorno Ministarstvo nije nosilo na ispravan način. Uzimajući u obzir i neke druge parametre, primjerice broj djece koja i dalje nisu uključena u sustav, broj djece koja su iz njega protupravno isključena, broj odgojitelja koji sustavu nedostaje, broj stručnih suradnika kojih nema, broj djece koja borave u vrtićima bez zdravstvene skrbi jer vrtići nezakonito rade bez obveznog zapošljavanja zdravstvenog voditelja…stanje je alarmantno i predložene izmjene ne pokazuju da mogu donijeti značajna i kvalitetna, dugoročna poboljšanja. U konkretnome, uvođenje odredbe iz članka 20., stavak 3. kojom se apsolutna prednost davala djeci koja su do 1. travnja tekuće godine napunila 4 godine starosti, u sustav je unijela postupanja predškolskih ustanova koja su diskriminirajuća, degradirajuća i krajnje nepoželjna. Primjerice, ispisivanje sve djece iz vrtića krajem svake pedagoške godine i isključivanje iz sustava djece koja su programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pohađala u kontinuitetu dvije, tri ili više godina. Isto tako, zbog nedostatnih smještajnih kapaciteta, ponegdje su upisivana djeca starija od 4 godine, sukladno Zakonu, ali se nisu stvarali kapaciteti za upis djece mlađe od 4 godine, zbog čega su ukidane jasličke i mlađe vrtićke skupine. Unatoč i dalje važećoj odredbi Zakona, brojna djeca u dobi od četiri godine i više, isključena su iz sustava, zbog opravdanog negodovanja roditelja mlađe djece. Predlagatelj i sam priznaje kako se odredba iz 2022. o pravu prednosti četverogodišnjacima pokazala preuranjenom i moći će se ostvariti tek kada se izgrade planirani kapaciteti. Udruga Sidro u svojim nastojanjima 2022. da se donese kvalitetan, funkcionalan i pravedan Zakon, upravo je upozoravala na preuranjenost i neprovedivost. Učinit ćemo to još jednom, budući da ukidanje prava prednosti pri upisu četverogodišnjacima neće ni na koji način doprinijeti povećanju obuhvata djece u skladu s Barcelonskim ciljevima. Pravo prednosti kao takvo, bez obzira po kojoj se osnovi definira, u suprotnosti je s odredbom istog tog Zakona, koji u svome članku 20. stavak 1. ističe ono što jest temeljeno na Ustavu RH, Konvenciji o pravima djece, brojnim nacionalnim i međunarodnim propisima – svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Već samo postojanje forme ''prednost pri upisu'' jasno pokazuje kako se određenom broju djece uskraćuje pravo opisano u prethodnoj rečenici. I to se neće mijenjati sve dok Republika Hrvatska ne uloži značajno veće napore u osiguravanje dostupnosti, priuštivosti, sigurnosti i kvalitete u sustav prve stepenice formalnog obrazovanja – rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Planirana ulaganja unutar Višegodišnjeg financijskog okvira EU 2021. – 2027. i najava povećanja sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju zvuči izvrsno, no iz ovih izmjena nije vidljivo na koji način će se planirano i ostvariti. Naprotiv, prijedlog koji gledamo izričito navodi kako dodatna ulaganja u smislu provedbe ovih izmjena Zakona nisu potrebna. Ovako izražen stav jasno pokazuje kako je predlagatelj izmjena u koliziji s vlastitim tvrdnjama, budući da kasnije u tekstu ističe upravo kako će se država u značajnijoj mjeri uključiti u financiranje predškolskog odgoja razvijajući novi model financiranja. U tom smislu, ponovit ćemo naš Prijedlog izmjena modela financiranja dječjih vrtića u Hrvatskoj, izrađen u suradnji s brojnim JLRS i upućen Vladi RH i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih u ožujku 2025. U svibnju 2025. MZOM je pozvalo da prijedlog izmjena financiranja vrtića s pripadajućim analizama ponovimo u postupku izmjena ovoga Zakona, što ćemo u okviru ovog savjetovanja i učiniti (https://udru Važno je naglasiti kako ne sporimo potrebu i želju predlagatelja izmjena da se dodatno ojačaju djeca ranjivih skupina, da se pruži dodatna podrška djeci s razvojnim i zdravstvenim teškoćama, no ističemo kako su djeca, u svojoj osnovi, baš sva djeca, sama po sebi ranjiva skupina koja se ne može založiti za ostvarenje svojih prava. Podržavamo namjeru dodatnog jačanja obitelji u socioekonomskoj ugrozi, štoviše, višekratno smo upućivali i određene apele i preporuke koje se odnose na takvu podršku unutar ali i izvan sustava RPOO.ga-sidro.hr/prijedlog-izmjene-modela-financiranja-djecjih-vrtica-u-republici-hrvatskoj/ Važno je naglasiti kako ne sporimo potrebu i želju predlagatelja izmjena da se dodatno ojačaju djeca ranjivih skupina, da se pruži dodatna podrška djeci s razvojnim i zdravstvenim teškoćama, no ističemo kako su djeca, u svojoj osnovi, baš sva djeca, sama po sebi ranjiva skupina koja se ne može založiti za ostvarenje svojih prava. Podržavamo namjeru dodatnog jačanja obitelji u socioekonomskoj ugrozi, štoviše, višekratno smo upućivali i određene apele i preporuke koje se odnose na takvu podršku unutar ali i izvan sustava RPOO. Izmjena odredbi članka koji sada više neće dati prednost četverogodišnjacima nego nekoj drugoj kategoriji djece, nikako nije podrška u smislu jačanja obitelji u bilo kojoj vrsti ugroze. Niti se izmjene u cijelosti, mogu smatrati ispravnim rješenjem izazova s kojima se sustav RPOO nosi. Da bi se to postiglo, nužno je dodatno ulaganje sredstava iz državnog proračuna na ispravan, učinkovit i pravičan način. NEDOSTATAK STRUČNIH ODGOJITELJA O deficitu stručnih kadrova, posebice odgojitelja, govorimo punih pet godina. Nedostatak stručnjaka raste svakodnevno, brojka se bliži vrijednosti od gotovo 7000 odgojitelja koji sustavu nedostaju. Predlagatelj izmjena u svojoj ocjeni projicira potrebu za okvirno 5.658 odgojitelja do 2030. godine, uzimajući u obzir isključivo potrebu koja se javlja otvaranjem dodatnih smještajnih kapaciteta, odnosno uključivanjem djece u dobi od tri godine do polaska u školu. Predlagatelj pritom ne prati snažan trend odljeva obrazovanih kadrova iz struke, za što smo također davali prijedloge, preporuke i smjernice. Predlagatelj se referira na podatak kako svake godine inicijalno obrazovanje završi oko 600 odgojitelja, što smatra pokazateljem kako će dugoročno potreba za odgojiteljima biti zadovoljena. Potrebu donošenja srednjoročnih rješenja koja predlaže u obliku programa stjecanja kvalifikacije za isključivo učitelje primarnog obrazovanja, veže uz činjenicu da inicijalno obrazovanje odgojitelja na studiju RPOO traje najmanje tri godine. Ovdje moramo izraziti nezadovoljstvo takvim promišljanjem, budući da se ne radi o nekoj novoj prilici, novootvorenom studiju RPOO na kojeg se sada prvi puta upisuje određen broj studenata koji će steći kvalifikaciju i zvanje odgojitelja. Obrazovanje odgojitelja koncipirano na ovaj način, s tek neznatnim povećanjem upisnih kvota, postoji unatrag desetak godina i nije dalo željene rezultate. Na koji način će se sada, a bez dodatnih napora, to promijeniti, predlagatelj ne argumentira. Nažalost, ponovo gledamo kako se problem nastoji minimizirati, kako se nude instant privremena rješenja, i kako se ne čini ništa da se uistinu riješi pitanje povećanja atraktivnosti ovoga zanimanja. Srednjoročna rješenja koja se predlažu, već su uvedena u ovaj Zakon, i to od 1997. godine kada je prvi puta donesen. Već tada je Zakon u svom članku 26. stavak 5. i stavak 6. imao odredbu koja dopušta privremeno zapošljavanje osoba bez potrebnog i propisanog obrazovanja. To je sustavu omogućilo da premosti neke izvanredne situacije, no kako je rastao deficit odgojitelja, ova praksa se pretvorila u redovit način zapošljavanja, koji se s godinama, linearno povećanju nedostatka odgojitelja događao u sve većem omjeru. Godine 2022. uvedena je u Zakon odredba kojom se, uz zadržavanje postojećeg propisa iz 1997. koja se odnosi na zapošljavanje nestručnih zamjena bilo kojeg obrazovanja, sada omogućava posebno zapošljavanje jednoj skupini – učiteljima primarnog obrazovanja. Istim člankom utvrđena je i obveza prekvalifikacije ili dokvalifikacije, u roku od dvije godine te propisana nemogućnost daljnjeg rada u predškolskom sustavu ukoliko osoba ne stekne tu dodatnu kvalifikaciju propisanom u roku. Ovim izmjenama predlagatelj sada ukida stavku zabrane rada u slučaju da osoba ne završi program stjecanja kvalifikacije, što nedvojbeno znači da nestručna zamjena, u konkretnome učitelj primarnog obrazovanja može nastaviti raditi poslove odgojitelja i ako ne stekne dodatne odgojno – obrazovne kompetencije, odnosno ne završi program stjecanja kvalifikacije. Ukazivali smo kod donošenja Zakona 2022. godine da će se dogoditi upravo to, visoka učilišta nisu pokrenula programe prekvalifikacije i/ili dokvalifikacije, brojni učitelji zaposleni su na rok od dvije godine, a po isteku toga roka nisu više imali pravo nastavka rada u vrtićima. Prešutno su ipak zadržani na radnim mjestima odgojitelja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih na sastanku u veljači 2025. potvrdilo je kako je upoznato s tim problemom, kako zna da učitelji rade izvan propisanih rokova i izrazilo namjeru da te ljude unatoč jasnim propisima koje su sami donijeli, zadrži u sustavu nezakonito. Sada se ova nezakonitost namjerava ozakoniti i dopustiti da učitelji bez potrebnog obrazovanja za rad s djecom rane i predškolske dobi nastave raditi u sustavu. Zabrinjavajuće je što se isključivo jednoj skupini omogućuje da stjecanjem dodatnih kompetencija, uz kraće dodatno obrazovanje stekne nova kvalifikacija. Prema našim saznanjima, postoje i druga srodna zvanja koja imaju interes za ovom vrstom prekvalifikacije. Postoji i značajan deficit stručnih suradnika drugih profila, stoga pozivamo predlagatelja da promisli o ravnopravnoj mogućnosti da primjerice pedagozi, psiholozi, edukacijski rehabilitatori i slična zvanja dobiju jednaku mogućnost ovakve prekvalifikacije. Uzimajući u obzir činjenicu da nedostaje i tih profila stručnjaka, pozivamo da se promisli o mogućnosti prekvalifikacije primjerice odgojitelja, magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u profile stručnjaka pedagoga, edukacijskih rehabilitatora, logopeda ili psihologa. Budući da se resorno Ministarstvo posljednje tri godine intenzivno poziva na uočen višak učitelja primarnog obrazovanja, pozivamo da se promisli o njihovoj prekvalifikaciji u smjeru zamjene za pedagoge, socijalne pedagoge, psihologe, edukacijske rehabilitatore i logopede. I ranije smo ukazivali na neispravnost odluke da se kraćim obrazovanjem stekne kvalifikacija istovjetna onoj koja se dobiva završetkom studija, no nije bilo sluha i odgovornosti za posljedice koje će to izazvati i već izaziva. No ukoliko se jednoj skupini dopušta ova vrsta prekvalifikacije, ne vidimo razlog da se isto ne omogući i drugim profilima visokoobrazovanih stručnjaka, koji redom imaju jednakovrijedno prethodno visoko obrazovanje. Ovim novim predloženim izmjenama jasnije je navedeno u poglavlju II. kako će učitelji po završetku navedenog programa za stjecanje kvalifikacije steći samo odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi. Neobično je da se uvjetuje završetak programa za stjecanje kvalifikacije odgojitelja završetkom kojeg osoba ne stječe kvalifikaciju odgojitelja, već samo određene kompetencije za rad. Ispravno je i pozdravljamo pojašnjenje koje se daje ovim prijedlogom, slažemo se da učitelji ne mogu dobiti kvalifikaciju odgojitelja bez završenog studija RPOO, i to je potrebno jasnije navesti u samom Zakonu. O povezanosti, sličnosti i razlikama dvaju zanimanja, onog odgojitelja odnosno magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i onog učitelja primarnog obrazovanja, jasno govori činjenica da postoje dva različita, odvojena studija. Kada bi sličnost tih dvaju zvanja bila tako velika, ne bi bilo potrebe za formiranjem dva potpuno odvojena studija na Sveučilištima diljem Hrvatske. Uporišta za ove činjenice nalaze se u znanosti, koja prije svega ukazuje na različite razvojne specifičnosti djece u ranoj i predškolskog dobi, te djece u školskoj dobi. Neizmjerno je važno istaknuti ono što i sam predlagatelj navodi u svojoj ocjeni stanja, a to je da Republika Hrvatska ima visokoobrazovani stručni kadar. Predlagatelj ističe namjeru da se zadrži razina kvalitete sustava RPOO, što držimo nemogućim ukoliko se ovakva rješenja nastave. Zapošljavanje na poslove odgojitelja sve većeg broja osoba bez propisanog obrazovanja, a ta brojka danas seže do gotovo 40% zaposlenih, zatim zapošljavanjem učitelja primarnog obrazovanja s tek dodatnim odgojno - obrazovnim kompetencijama a bez kvalifikacije odgojitelja, dovodi do sve većeg nezadovoljstva i otpora stručnih visokoobrazovanih kadrova, posebice magistara RPOO. Stručni kadrovi u zvanju odgojitelja obrazuju se tri ili pet godina, zatim imaju pripravničko stažiranje uz mentorstvo u trajanju od jedne godine, obvezno polažu zahtjevan stručni ispit, da bi se do kraja radnog staža kontinuirano profesionalno razvijali kroz obvezno cjeloživotno obrazovanje. Nestručni kadrovi, uključujući i učitelje primarnog obrazovanja, oslobođeni su većeg dijela ovih obveza. Evidentno je kako se na taj način smanjuje stručnost i posljedično i kvaliteta rada. Snažnijim uključivanjem države, kako u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, tako i u obrazovne politike usmjerene na sustav prve stepenice formalnog obrazovanja, zasigurno je korak u dobrom smjeru, koji smo očekivali i tražili unatrag pet godina. Ipak, nužno je da se taj korak učini istovremeno, holistički, sagledavajući cjelokupni sustav sa svim njegovim izazovima. U predloženim izmjenama nisu vidljivi koraci koji bi ukazali na svjesnost predlagatelja o ovoj potrebi, niti namjera da se to i ostvari. UKLJUČIVANJE DRŽAVE U ZNAČAJNIJOJ MJERI Pozdravljamo najavu kako će se država snažnije uključiti u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, budući da je jasno kako uz osiguravanje dostatnih kadrovskih kapaciteta, treba osigurati i dugoročnu financijsku održivost. Novi model financiranja koji se spominje, a koji će uzeti u obzir fiskalne kapacitete osnivača i omogućiti održivost svih novih predškolskih programa, nije razjašnjen u smislu implementacije i provedbe. Tako će se, kaže predlagatelj, djelomično utjecati i na priuštivost vrtića, odnosno iznos roditeljskoga sufinanciranja. Povrh toga, priuštivost vrtića roditeljima djece u nepovoljnom socioekonomskom položaju dodatno će se podupirati sredstvima iz drugih izvora. Ono što nije jasno je kako će se ovim izmjenama i cjelokupnim djelovanjem Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih potaknuti mladi na obrazovanje prema potrebi tržišta rada, kako će se podići atraktivnost ovoga deficitarnog zvanja i kako će se svakom djetetu omogućiti jednako dostupan, jednako priuštiv, jednako siguran i jednako kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Uz već spomenuti Prijedlog izmjena modela financiranja dječjih vrtića u Hrvatskoj, koji smo dostavili predsjedniku Vlade RH i Ministru znanosti, obrazovanja i mladih, istaknuli bismo samo nekoliko podataka koji predstavljaju temelj potrebe za reformom financiranja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nesporno je nužno mijenjati Uredbu o kriterijima za dodjelu sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića, ukinuti kriterij indeksa razvijenosti i osigurati jednaka ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Nužno je sredstva za plaće zaposlenih u dječjim vrtićima, koje čine prosječno 71% ukupnih troškova vrtića, osigurati u državnom proračunu, i umjesto nepravednih iznosa kojima država jasno pokazuje da joj dijete u nekom dijelu Hrvatske vrijedi 8 puta manje nego u nekom drugom dijelu, tražimo jednakost i pravičnost za svako dijete. Unatoč povećanim ulaganjima u smještajne kapacitete vrtića i izdvajanju namijenjenom fiskalnoj održivosti, financijska sredstva koja se dodjeljuju iz državnog proračuna nisu dostatna za osiguranje kvalitetnog i održivog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ključni problemi su izražen nedostatak odgojitelja i stručnih suradnika, neprovedba članka 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji propisuje zakonite plaće, neprovedba odredbi Državnog pedagoškog standarda i veliko prekoračenje propisanog broja djece u skupinama, što sve dovodi do teških uvjeta rada, nekvalitetnih uvjeta boravka djece, nemogućnosti provedbe odgojno obrazovnog rada, nezadovoljstva i velikog odljeva stručnjaka, zapošljavanja nestručnih zamjena koje nemaju pedagoško obrazovanje, zbog čega se sustav prve stepenice formalnog odgoja i obrazovanja sve više urušava. IZMJENOM MODELA FINANCIRANJA osigurala bi se financijska održivost sustava, utjecalo na profesionalni razvoj stručnih kadrova i povećala kvaliteta odgojno obrazovnog rada, osigurala provedba svih zakonskih propisa koji se trenutno u velikoj mjeri ne poštuju. Zaustavila bi se diskriminacija djece prema mjestu rođenja i stanovanja, smanjile obrazovne nejednakosti i regionalne razlike. JLS bi se rasteretile prevelikog financijskog opterećenja, što bi omogućilo njihova dodatna ulaganja u dostupnost i kvalitetu vrtićkih usluga. Ova izmjena ključna je za budućnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, koji je nužno promatrati prije svega kao važnu obrazovnu komponentu, ali i kao dio strategije demografske revitalizacije, te korak ka ispunjavanju Barcelonskih sporazuma i važno približavanje prosjeku ostalih država članica Europske unije kad je riječ o uključivanju djece u sustav obrazovanja. Zaključno, sredstva u državnom proračunu potrebno je rasporediti drugačije nego to model financiranja sada propisuje i uložiti dodatna sredstva kako bi se osigurale pretpostavke kvalitete i zakonitosti rada dječjih vrtića. Stoga pozivamo predlagatelja da razmotri i usvoji prijedlog izmjene modela financiranja dječjih vrtića u Republici Hrvatskoj koji mu je Udruga Sidro dostavila u ožujku 2025. godine, i dostavit će ga još jednom za vrijeme trajanja ovog savjetovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
52 ANA DONADA II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja U potpunosti se slažem s detaljnim komentarom Udruge Sidro: Evidentan je raskorak između navoda predlagatelja ovih izmjena i potvrđenih rezultata višegodišnjih istraživanja koje smo provodili u suradnji s Državnim zavodom za statistiku, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao osnivačima predškolskih ustanova i samim predškolskim ustanovama. Od 1997. godine do danas Zakon je mijenjan pet puta, većinom su izmjene bile nomotehničkog karaktera, tek poneka supstantivna izmjena, sve do, prema mišljenju struke, svibnja 2022. kada su se dogodile - izmjenom članka 24. omogućeno zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja, najznačajnije promjene: - izmjenom članka 37., stavak 7. određeno da ravnatelj radi u punom radnom vremenu bez mogućnosti rada i na drugim poslovima (npr. poslovima odgojitelja), - uvođenje članka 24.a i termina pomoćnik djeci u vrtiću i komunikacijski posrednik, koji se imao detaljnije odrediti Pravilnikom, no takav Pravilnik nije izrađen već tri godine - izmjenom članka 14. nešto jasnije se definira pojam mreže dječjih vrtića, iako i dalje nedovoljno precizno, - dodavanjem članka 50.a uvedeno sufinanciranje Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz državnog proračuna za sve vrtiće čiji su osnivači JLRS. Naknadnim donošenjem Uredbe Vlade RH (NN 101/2023) u rujnu 2023. dopunjeni su izrazi u članku 50.a Zakona, stavak 2. mijenja se ''čiji je osnivač jedinica'' u koja se doznačavaju jedinicama'', a u stavku 3. u izraz ''svaku'' dodana je riječ ''pedagošku''. Na taj način u sufinanciranje su uključene i predškolske ustanove drugih osnivača (privatnih, vjerskih..), a sredstva koja se dodjeljuju iz državnog proračuna definirana su za razdoblje pedagoške a ne kalendarske godine. Najnovijim izmjenama sadržaj Uredbe Vlade RH iz rujna 2023. postaje dio Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, što pozdravljamo uz naznaku potrebe da se dio predloženih izmjena dodatno pojasni. BROJ DJEČJIH VRTIĆA I DRUGIH PRAVNIH OSOBA KOJE PROVODE PROGRAME RPOO Prema podacima DZS u pedagoškoj godini 2020./2021. Republika Hrvatska imala je 1.697 izvještajnih jedinica, odnosno 1.524 vrtića i 173 druge pravne osobe u kojima se provodi predškolski odgoj i naobrazba. U pedagoškoj godini 2021/2022. Hrvatska je imala 1.708 vrtića (1548 vrtića i 160 drugih pravnih osoba), većinom u vlasništvu gradova i općina. U pedagoškoj godini 2022/2023. u sustavu je registrirano 1.727 ustanova (1583 dječja vrtića i 144 druge pravne osobe). U pedagoškoj godini 2023./2024. brojka se povećala na ukupno 1.744 ustanove (1608 vrtića i 136 drugih pravnih osoba). U pedagoškoj godini 2024/2025. najnoviji podaci objavljeni 31.7.2025. kažu da je u sustavu RPOO registrirano 1.765 ustanova, od toga 1.633 vrtića i 132 druge pravne osobe (osnovne škole, igraonice u knjižnici ili druge ustanove ili udruge). BROJ DJE Istraživanje koje smo proveli tijekom 2022. i 2023. godine pokazuje porast uključenosti djece u vrtiće, no i dalje je to u odnosu na ukupan broj djece ove dobi u Republici Hrvatskoj, nedostatno. Prema podacima dostupnim iz Axis baze podataka DZS, u prosincu 2023. u republici Hrvatskoj evidentirano je ukupno 210 312 djece u dobi od jedne do šest godina, ili brojka od 245 698 djece u dobi od jedne do sedam godina, dok je tijekom pedagoške godine 2023/2024. u dječje vrtiće bilo uključeno njih tek 153 212. Uključenost djece u programe RPOO u 2023. godini možemo procijeniti na oko 62% (72% ukoliko govorimo o dobnoj granici 6 godina). Takav obuhvat je i dalje mali i značajno udaljen od obveze koju nam donose Barcelonski ciljevi, iako je evidentno povećanje u odnosu na prethodne godine. Taj se obuhvat povećava i u 2024. i u 2025., no u ovom trenutku nisu dostupni službeni podaci o ukupnom broju djece prema dobi u RH u tom razdoblju, stoga nije moguće sa sigurnošću odrediti postotak djece uključene u vrtiće. Podatke koje imamo analizirali smo u relevantnim korelacijama, iz čega proizlazi procjena postotka uključenosti djece od jedne do sedam godina u programe RPOO. Počevši od pedagoške godine 2017/2018. broj djece u vrtićima bio je 139.228., dok je ukupan broj djece u dobi od jedne do sedam godina u 2018. zabilježen u vrijednosti od 260.187, što bi iznosilo 53%. Kroz sljedeće dvije godine brojka uključene djece u vrtiće neznatno je varirala oko iste vrijednosti, zatim se u pedagoškoj godini 2021/2022. povećala na 142.440 djece uključene u neki od programa RPOO. U kontekstu podataka DZS koji prikazuju ukupan broj djece od jedne do sedam godina starosti a koji iznosi 246.359 djece, to predstavlja 57%. Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku OBR-2023-1-1, objavljenom 14. srpnja 2023., broj djece koja pohađaju vrtiće u pedagoškoj godini 2022/2023. bio je ukupno 147 888. Ukupan broj djece (1-7) u 2023. godini iznosio je 245 698, što nam govori da je u programe RPOO bilo uključeno 60% djece. Sljedeće pedagoške godine, prema izvješću OBR-2024-1-1- objavljenom 19. srpnja 2024. broj djece koja pohađaju vrtiće u pedagoškoj godini 2023/2024. bio je 153 212. Najnovije izvješće DZS objavljeno 31. srpnja 2025. za pedagošku godinu 2024/2025. pokazuje porast uključenosti i evidentira ukupno 157 365 djece koja pohađaju dječje vrtiće. Govoreći o zaposlenima u sustavu, podaci DZS pokazuju blagi napredak u ukupnom broju zaposlenih i povećanje broja zaposlenih odgojitelja. Nažalost, dva su evidentna problema u ovom poglavlju – prikazani broj zaposlenih ne poznaje razliku između stručnih i nestručnih kadrova, a povećanje broja zaposlenih nije dostatno za potrebe novootvorenih ustanova. U 2024. i 2025. godini brojka zaposlenih raste, govorimo o broju od 16.500 osoba na poslovima odgojitelja, no istovremeno i o deficitu od gotovo 7.000 odgojitelja. Približavamo se vrijednostima od gotovo 40% nestručnih zamjena za odgojitelje. Suprotno ovim službenim podacima DZS, predlagatelj izmjena Zakona, u odjeljku II. Ocjene stanja i osnovnih pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći navodi kako se ''sustavno povećavao broj ustanova (dječjih vrtića i osnovnih škola kao i drugih izvoditelja programa ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja) u Republici Hrvatskoj. Broj dječjih vrtića u 2024. u odnosu na 2023. godinu povećan je za 10 dječjih vrtića, a broj odgojno-obrazovnih skupina povećao se sa 6 889 na 7 408, što je svakako razvidniji pokazatelj povećanja obuhvata djece. U pedagoškoj godini 2024./2025. broj djece koja pohađaju dječje vrtiće, u odnosu na pedagošku godinu 2023./2024., povećan je za 10 265.'' Prema izvješćima Državnog zavoda za statistiku, objavljenima 19. srpnja 2024. i 31. srpnja 2025., govorimo o povećanju od 4.153 djeteta, dok predlagatelj izmjena Zakona navodi kako je broj djece koja pohađaju dječje vrtiće povećan za 10.265. Nije ovo prvi puta da se podaci prikazuju različito od onih koje daje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, krovno tijelo za prikupljanje i obradu podataka u svojim službenim izvješćima. No više od neke moguće povremene omaške, zabrinjava visoka vjerojatnost manipuliranja podacima u svrhu argumentiranja planiranih izmjena. Ukoliko su ovi podaci prikazani od predlagatelja izmjena netočni, a sasvim je jasno kako jesu, postavlja se pitanje jesu li točni i ispravni svi drugi podaci koje predlagatelj ističe kao razlog izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Indikativno je i kako se ističe broj odgojnih skupina koji nije evidentiran u parametrima koje prati izvješće DZS. Podatak je to koji nije provjerljiv niti govori o stvarnom stanju uključenosti djece u programe RPOO. Podsjetimo, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih upoznato je s predmetnim brojkama, odgojne skupine u RH vrlo često broje dvostruko više djece nego je to dopušteno propisima. S tim u vezi, broj novih odgojnih skupina nije relevantan pokazatelj zakonitog i ispravnog povećanja uključenosti djece u programe RPOO. Predlagatelj ovih izmjena lijepo se poziva na Barcelonske ciljeve te naznačuje kako smo do 2020. godine bili obvezni postići obuhvat djece ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem od 90%, a do 2030. godine obveza je postići vrijednost od 96% uključenosti djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Analize stanja u posljednjih 8 godina koje pratimo, jasno pokazuju koliko smo udaljeni o Govoreći o otvaranju novih 22 500 upisnih mjesta u 2024. odnosno 2025. godini, usporedno sa stvarnim brojem dodatno uključene djece koji iznosi niti 5 000, postavlja se pitanje na koji su način izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju iz 2022. godine u konkretnome doprinijele oporavku ovog ranjenog sustava. Štoviše, neke tadašnje izmjene ne samo da nisu doprinijele rješavanju gorućih problema, već su stvorile i nove izazove s kojima se resorno Ministarstvo nije nosilo na ispravan način. Uzimajući u obzir i neke druge parametre, primjerice broj djece koja i dalje nisu uključena u sustav, broj djece koja su iz njega protupravno isključena, broj odgojitelja koji sustavu nedostaje, broj stručnih suradnika kojih nema, broj djece koja borave u vrtićima bez zdravstvene skrbi jer vrtići nezakonito rade bez obveznog zapošljavanja zdravstvenog voditelja…stanje je alarmantno i predložene izmjene ne pokazuju da mogu donijeti značajna i kvalitetna, dugoročna poboljšanja. U konkretnome, uvođenje odredbe iz članka 20., stavak 3. kojom se apsolutna prednost davala djeci koja su do 1. travnja tekuće godine napunila 4 godine starosti, u sustav je unijela postupanja predškolskih ustanova koja su diskriminirajuća, degradirajuća i krajnje nepoželjna. Primjerice, ispisivanje sve djece iz vrtića krajem svake pedagoške godine i isključivanje iz sustava djece koja su programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pohađala u kontinuitetu dvije, tri ili više godina. Isto tako, zbog nedostatnih smještajnih kapaciteta, ponegdje su upisivana djeca starija od 4 godine, sukladno Zakonu, ali se nisu stvarali kapaciteti za upis djece mlađe od 4 godine, zbog čega su ukidane jasličke i mlađe vrtićke skupine. Unatoč i dalje važećoj odredbi Zakona, brojna djeca u dobi od četiri godine i više, isključena su iz sustava, zbog opravdanog negodovanja roditelja mlađe djece. Predlagatelj i sam priznaje kako se odredba iz 2022. o pravu prednosti četverogodišnjacima pokazala preuranjenom i moći će se ostvariti tek kada se izgrade planirani kapaciteti. Udruga Sidro u svojim nastojanjima 2022. da se donese kvalitetan, funkcionalan i pravedan Zakon, upravo je upozoravala na preuranjenost i neprovedivost. Učinit ćemo to još jednom, budući da ukidanje prava prednosti pri upisu četverogodišnjacima neće ni na koji način doprinijeti povećanju obuhvata djece u skladu s Barcelonskim ciljevima. Pravo prednosti kao takvo, bez obzira po kojoj se osnovi definira, u suprotnosti je s odredbom istog tog Zakona, koji u svome članku 20. stavak 1. ističe ono što jest temeljeno na Ustavu RH, Konvenciji o pravima djece, brojnim nacionalnim i međunarodnim propisima – svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Već samo postojanje forme ''prednost pri upisu'' jasno pokazuje kako se određenom broju djece uskraćuje pravo opisano u prethodnoj rečenici. I to se neće mijenjati sve dok Republika Hrvatska ne uloži značajno veće napore u osiguravanje dostupnosti, priuštivosti, sigurnosti i kvalitete u sustav prve stepenice formalnog obrazovanja – rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Planirana ulaganja unutar Višegodišnjeg financijskog okvira EU 2021. – 2027. i najava povećanja sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju zvuči izvrsno, no iz ovih izmjena nije vidljivo na koji način će se planirano i ostvariti. Naprotiv, prijedlog koji gledamo izričito navodi kako dodatna ulaganja u smislu provedbe ovih izmjena Zakona nisu potrebna. Ovako izražen stav jasno pokazuje kako je predlagatelj izmjena u koliziji s vlastitim tvrdnjama, budući da kasnije u tekstu ističe upravo kako će se država u značajnijoj mjeri uključiti u financiranje predškolskog odgoja razvijajući novi model financiranja. U tom smislu, ponovit ćemo naš Prijedlog izmjena modela financiranja dječjih vrtića u Hrvatskoj, izrađen u suradnji s brojnim JLRS i upućen Vladi RH i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih u ožujku 2025. U svibnju 2025. MZOM je pozvalo da prijedlog izmjena financiranja vrtića s pripadajućim analizama ponovimo u postupku izmjena ovoga Zakona, što ćemo u okviru ovog savjetovanja i učiniti (https://udru Važno je naglasiti kako ne sporimo potrebu i želju predlagatelja izmjena da se dodatno ojačaju djeca ranjivih skupina, da se pruži dodatna podrška djeci s razvojnim i zdravstvenim teškoćama, no ističemo kako su djeca, u svojoj osnovi, baš sva djeca, sama po sebi ranjiva skupina koja se ne može založiti za ostvarenje svojih prava. Podržavamo namjeru dodatnog jačanja obitelji u socioekonomskoj ugrozi, štoviše, višekratno smo upućivali i određene apele i preporuke koje se odnose na takvu podršku unutar ali i izvan sustava RPOO.ga-sidro.hr/prijedlog-izmjene-modela-financiranja-djecjih-vrtica-u-republici-hrvatskoj/ Važno je naglasiti kako ne sporimo potrebu i želju predlagatelja izmjena da se dodatno ojačaju djeca ranjivih skupina, da se pruži dodatna podrška djeci s razvojnim i zdravstvenim teškoćama, no ističemo kako su djeca, u svojoj osnovi, baš sva djeca, sama po sebi ranjiva skupina koja se ne može založiti za ostvarenje svojih prava. Podržavamo namjeru dodatnog jačanja obitelji u socioekonomskoj ugrozi, štoviše, višekratno smo upućivali i određene apele i preporuke koje se odnose na takvu podršku unutar ali i izvan sustava RPOO. Izmjena odredbi članka koji sada više neće dati prednost četverogodišnjacima nego nekoj drugoj kategoriji djece, nikako nije podrška u smislu jačanja obitelji u bilo kojoj vrsti ugroze. Niti se izmjene u cijelosti, mogu smatrati ispravnim rješenjem izazova s kojima se sustav RPOO nosi. Da bi se to postiglo, nužno je dodatno ulaganje sredstava iz državnog proračuna na ispravan, učinkovit i pravičan način. NEDOSTATAK STRUČNIH ODGOJITELJA O deficitu stručnih kadrova, posebice odgojitelja, govorimo punih pet godina. Nedostatak stručnjaka raste svakodnevno, brojka se bliži vrijednosti od gotovo 7000 odgojitelja koji sustavu nedostaju. Predlagatelj izmjena u svojoj ocjeni projicira potrebu za okvirno 5.658 odgojitelja do 2030. godine, uzimajući u obzir isključivo potrebu koja se javlja otvaranjem dodatnih smještajnih kapaciteta, odnosno uključivanjem djece u dobi od tri godine do polaska u školu. Predlagatelj pritom ne prati snažan trend odljeva obrazovanih kadrova iz struke, za što smo također davali prijedloge, preporuke i smjernice. Predlagatelj se referira na podatak kako svake godine inicijalno obrazovanje završi oko 600 odgojitelja, što smatra pokazateljem kako će dugoročno potreba za odgojiteljima biti zadovoljena. Potrebu donošenja srednjoročnih rješenja koja predlaže u obliku programa stjecanja kvalifikacije za isključivo učitelje primarnog obrazovanja, veže uz činjenicu da inicijalno obrazovanje odgojitelja na studiju RPOO traje najmanje tri godine. Ovdje moramo izraziti nezadovoljstvo takvim promišljanjem, budući da se ne radi o nekoj novoj prilici, novootvorenom studiju RPOO na kojeg se sada prvi puta upisuje određen broj studenata koji će steći kvalifikaciju i zvanje odgojitelja. Obrazovanje odgojitelja koncipirano na ovaj način, s tek neznatnim povećanjem upisnih kvota, postoji unatrag desetak godina i nije dalo željene rezultate. Na koji način će se sada, a bez dodatnih napora, to promijeniti, predlagatelj ne argumentira. Nažalost, ponovo gledamo kako se problem nastoji minimizirati, kako se nude instant privremena rješenja, i kako se ne čini ništa da se uistinu riješi pitanje povećanja atraktivnosti ovoga zanimanja. Srednjoročna rješenja koja se predlažu, već su uvedena u ovaj Zakon, i to od 1997. godine kada je prvi puta donesen. Već tada je Zakon u svom članku 26. stavak 5. i stavak 6. imao odredbu koja dopušta privremeno zapošljavanje osoba bez potrebnog i propisanog obrazovanja. To je sustavu omogućilo da premosti neke izvanredne situacije, no kako je rastao deficit odgojitelja, ova praksa se pretvorila u redovit način zapošljavanja, koji se s godinama, linearno povećanju nedostatka odgojitelja događao u sve većem omjeru. Godine 2022. uvedena je u Zakon odredba kojom se, uz zadržavanje postojećeg propisa iz 1997. koja se odnosi na zapošljavanje nestručnih zamjena bilo kojeg obrazovanja, sada omogućava posebno zapošljavanje jednoj skupini – učiteljima primarnog obrazovanja. Istim člankom utvrđena je i obveza prekvalifikacije ili dokvalifikacije, u roku od dvije godine te propisana nemogućnost daljnjeg rada u predškolskom sustavu ukoliko osoba ne stekne tu dodatnu kvalifikaciju propisanom u roku. Ovim izmjenama predlagatelj sada ukida stavku zabrane rada u slučaju da osoba ne završi program stjecanja kvalifikacije, što nedvojbeno znači da nestručna zamjena, u konkretnome učitelj primarnog obrazovanja može nastaviti raditi poslove odgojitelja i ako ne stekne dodatne odgojno – obrazovne kompetencije, odnosno ne završi program stjecanja kvalifikacije. Ukazivali smo kod donošenja Zakona 2022. godine da će se dogoditi upravo to, visoka učilišta nisu pokrenula programe prekvalifikacije i/ili dokvalifikacije, brojni učitelji zaposleni su na rok od dvije godine, a po isteku toga roka nisu više imali pravo nastavka rada u vrtićima. Prešutno su ipak zadržani na radnim mjestima odgojitelja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih na sastanku u veljači 2025. potvrdilo je kako je upoznato s tim problemom, kako zna da učitelji rade izvan propisanih rokova i izrazilo namjeru da te ljude unatoč jasnim propisima koje su sami donijeli, zadrži u sustavu nezakonito. Sada se ova nezakonitost namjerava ozakoniti i dopustiti da učitelji bez potrebnog obrazovanja za rad s djecom rane i predškolske dobi nastave raditi u sustavu. Zabrinjavajuće je što se isključivo jednoj skupini omogućuje da stjecanjem dodatnih kompetencija, uz kraće dodatno obrazovanje stekne nova kvalifikacija. Prema našim saznanjima, postoje i druga srodna zvanja koja imaju interes za ovom vrstom prekvalifikacije. Postoji i značajan deficit stručnih suradnika drugih profila, stoga pozivamo predlagatelja da promisli o ravnopravnoj mogućnosti da primjerice pedagozi, psiholozi, edukacijski rehabilitatori i slična zvanja dobiju jednaku mogućnost ovakve prekvalifikacije. Uzimajući u obzir činjenicu da nedostaje i tih profila stručnjaka, pozivamo da se promisli o mogućnosti prekvalifikacije primjerice odgojitelja, magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u profile stručnjaka pedagoga, edukacijskih rehabilitatora, logopeda ili psihologa. Budući da se resorno Ministarstvo posljednje tri godine intenzivno poziva na uočen višak učitelja primarnog obrazovanja, pozivamo da se promisli o njihovoj prekvalifikaciji u smjeru zamjene za pedagoge, socijalne pedagoge, psihologe, edukacijske rehabilitatore i logopede. I ranije smo ukazivali na neispravnost odluke da se kraćim obrazovanjem stekne kvalifikacija istovjetna onoj koja se dobiva završetkom studija, no nije bilo sluha i odgovornosti za posljedice koje će to izazvati i već izaziva. No ukoliko se jednoj skupini dopušta ova vrsta prekvalifikacije, ne vidimo razlog da se isto ne omogući i drugim profilima visokoobrazovanih stručnjaka, koji redom imaju jednakovrijedno prethodno visoko obrazovanje. Ovim novim predloženim izmjenama jasnije je navedeno u poglavlju II. kako će učitelji po završetku navedenog programa za stjecanje kvalifikacije steći samo odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi. Neobično je da se uvjetuje završetak programa za stjecanje kvalifikacije odgojitelja završetkom kojeg osoba ne stječe kvalifikaciju odgojitelja, već samo određene kompetencije za rad. Ispravno je i pozdravljamo pojašnjenje koje se daje ovim prijedlogom, slažemo se da učitelji ne mogu dobiti kvalifikaciju odgojitelja bez završenog studija RPOO, i to je potrebno jasnije navesti u samom Zakonu. O povezanosti, sličnosti i razlikama dvaju zanimanja, onog odgojitelja odnosno magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i onog učitelja primarnog obrazovanja, jasno govori činjenica da postoje dva različita, odvojena studija. Kada bi sličnost tih dvaju zvanja bila tako velika, ne bi bilo potrebe za formiranjem dva potpuno odvojena studija na Sveučilištima diljem Hrvatske. Uporišta za ove činjenice nalaze se u znanosti, koja prije svega ukazuje na različite razvojne specifičnosti djece u ranoj i predškolskog dobi, te djece u školskoj dobi. Neizmjerno je važno istaknuti ono što i sam predlagatelj navodi u svojoj ocjeni stanja, a to je da Republika Hrvatska ima visokoobrazovani stručni kadar. Predlagatelj ističe namjeru da se zadrži razina kvalitete sustava RPOO, što držimo nemogućim ukoliko se ovakva rješenja nastave. Zapošljavanje na poslove odgojitelja sve većeg broja osoba bez propisanog obrazovanja, a ta brojka danas seže do gotovo 40% zaposlenih, zatim zapošljavanjem učitelja primarnog obrazovanja s tek dodatnim odgojno - obrazovnim kompetencijama a bez kvalifikacije odgojitelja, dovodi do sve većeg nezadovoljstva i otpora stručnih visokoobrazovanih kadrova, posebice magistara RPOO. Stručni kadrovi u zvanju odgojitelja obrazuju se tri ili pet godina, zatim imaju pripravničko stažiranje uz mentorstvo u trajanju od jedne godine, obvezno polažu zahtjevan stručni ispit, da bi se do kraja radnog staža kontinuirano profesionalno razvijali kroz obvezno cjeloživotno obrazovanje. Nestručni kadrovi, uključujući i učitelje primarnog obrazovanja, oslobođeni su većeg dijela ovih obveza. Evidentno je kako se na taj način smanjuje stručnost i posljedično i kvaliteta rada. Snažnijim uključivanjem države, kako u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, tako i u obrazovne politike usmjerene na sustav prve stepenice formalnog obrazovanja, zasigurno je korak u dobrom smjeru, koji smo očekivali i tražili unatrag pet godina. Ipak, nužno je da se taj korak učini istovremeno, holistički, sagledavajući cjelokupni sustav sa svim njegovim izazovima. U predloženim izmjenama nisu vidljivi koraci koji bi ukazali na svjesnost predlagatelja o ovoj potrebi, niti namjera da se to i ostvari. UKLJUČIVANJE DRŽAVE U ZNAČAJNIJOJ MJERI Pozdravljamo najavu kako će se država snažnije uključiti u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, budući da je jasno kako uz osiguravanje dostatnih kadrovskih kapaciteta, treba osigurati i dugoročnu financijsku održivost. Novi model financiranja koji se spominje, a koji će uzeti u obzir fiskalne kapacitete osnivača i omogućiti održivost svih novih predškolskih programa, nije razjašnjen u smislu implementacije i provedbe. Tako će se, kaže predlagatelj, djelomično utjecati i na priuštivost vrtića, odnosno iznos roditeljskoga sufinanciranja. Povrh toga, priuštivost vrtića roditeljima djece u nepovoljnom socioekonomskom položaju dodatno će se podupirati sredstvima iz drugih izvora. Ono što nije jasno je kako će se ovim izmjenama i cjelokupnim djelovanjem Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih potaknuti mladi na obrazovanje prema potrebi tržišta rada, kako će se podići atraktivnost ovoga deficitarnog zvanja i kako će se svakom djetetu omogućiti jednako dostupan, jednako priuštiv, jednako siguran i jednako kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Uz već spomenuti Prijedlog izmjena modela financiranja dječjih vrtića u Hrvatskoj, koji smo dostavili predsjedniku Vlade RH i Ministru znanosti, obrazovanja i mladih, istaknuli bismo samo nekoliko podataka koji predstavljaju temelj potrebe za reformom financiranja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nesporno je nužno mijenjati Uredbu o kriterijima za dodjelu sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića, ukinuti kriterij indeksa razvijenosti i osigurati jednaka ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Nužno je sredstva za plaće zaposlenih u dječjim vrtićima, koje čine prosječno 71% ukupnih troškova vrtića, osigurati u državnom proračunu, i umjesto nepravednih iznosa kojima država jasno pokazuje da joj dijete u nekom dijelu Hrvatske vrijedi 8 puta manje nego u nekom drugom dijelu, tražimo jednakost i pravičnost za svako dijete. Unatoč povećanim ulaganjima u smještajne kapacitete vrtića i izdvajanju namijenjenom fiskalnoj održivosti, financijska sredstva koja se dodjeljuju iz državnog proračuna nisu dostatna za osiguranje kvalitetnog i održivog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ključni problemi su izražen nedostatak odgojitelja i stručnih suradnika, neprovedba članka 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji propisuje zakonite plaće, neprovedba odredbi Državnog pedagoškog standarda i veliko prekoračenje propisanog broja djece u skupinama, što sve dovodi do teških uvjeta rada, nekvalitetnih uvjeta boravka djece, nemogućnosti provedbe odgojno obrazovnog rada, nezadovoljstva i velikog odljeva stručnjaka, zapošljavanja nestručnih zamjena koje nemaju pedagoško obrazovanje, zbog čega se sustav prve stepenice formalnog odgoja i obrazovanja sve više urušava. IZMJENOM MODELA FINANCIRANJA osigurala bi se financijska održivost sustava, utjecalo na profesionalni razvoj stručnih kadrova i povećala kvaliteta odgojno obrazovnog rada, osigurala provedba svih zakonskih propisa koji se trenutno u velikoj mjeri ne poštuju. Zaustavila bi se diskriminacija djece prema mjestu rođenja i stanovanja, smanjile obrazovne nejednakosti i regionalne razlike. JLS bi se rasteretile prevelikog financijskog opterećenja, što bi omogućilo njihova dodatna ulaganja u dostupnost i kvalitetu vrtićkih usluga. Ova izmjena ključna je za budućnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, koji je nužno promatrati prije svega kao važnu obrazovnu komponentu, ali i kao dio strategije demografske revitalizacije, te korak ka ispunjavanju Barcelonskih sporazuma i važno približavanje prosjeku ostalih država članica Europske unije kad je riječ o uključivanju djece u sustav obrazovanja. Zaključno, sredstva u državnom proračunu potrebno je rasporediti drugačije nego to model financiranja sada propisuje i uložiti dodatna sredstva kako bi se osigurale pretpostavke kvalitete i zakonitosti rada dječjih vrtića. Stoga pozivamo predlagatelja da razmotri i usvoji prijedlog izmjene modela financiranja dječjih vrtića u Republici Hrvatskoj koji mu je Udruga Sidro dostavila u ožujku 2025. godine, i dostavit će ga još jednom za vrijeme trajanja ovog savjetovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
53 MONIKA VINKOVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Odredba iz 2022. kojom se prednost pri upisu davala djeci starijoj od četiri godine dovodila JE do ispisivanja djece iz vrtića i ukidanja jasličkih i mlađih skupina, umjesto povećanja obuhvata. Sama ideja “prednosti pri upisu” suprotna je temeljnim pravima djece i Ustavu, jer svako dijete ima jednako pravo na vrtić bez obzira na dob ili druge kriterije. Najavljena ulaganja iz EU fondova i novi model financiranja zvuče pozitivno, no iz prijedloga nije jasno na koji će se način ta sredstva doista iskoristiti, a tvrdnja da dodatna ulaganja nisu potrebna potpuno je kontradiktorna. Slažem se s prijedlogom Udruge SIDRO za izmjenu modela financiranja vrtića. Ulaganja u sustav moraju biti sveobuhvatna, pravedna i financijski održiva. Predlagatelj izmjena i dalje nudi privremena i nedostatna rješenja za nedostatak stručnih odgojitelja. Nastavlja se praksa zapošljavanja nestručnih kadrova, ponajviše učitelja primarnog obrazovanja, pri čemu se ukida i zakonska obveza završetka dodatne kvalifikacije. Time se dugoročno smanjuje kvaliteta sustava, dok se istovremeno zanemaruje odljev stručnih kadrova i nezadovoljstvo magistara RPOO koji su prošli višegodišnje formalno obrazovanje i obvezna stručna usavršavanja. Potrebno je otvoriti jednake mogućnosti i drugim srodnim profilima. U suprotnom, sustav će se nastaviti urušavati kroz rastući udio nestručnih zaposlenika, pad atraktivnosti struke i gubitak kvalitete odgojno-obrazovnog rada. Pohvalna je najava snažnijeg uključivanja države u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, no i dalje nije jasno kako će se novi model provoditi te kako će se osigurati priuštivost i kvaliteta vrtića za svu djecu. Trenutni sustav pokazuje velike nejednakosti – država različito vrednuje dijete ovisno o mjestu rođenja, dok plaće zaposlenih i odredbe Državnog pedagoškog standarda ostaju neprovedene. Nedostatak odgojitelja i stručnih suradnika, preopterećene skupine te zapošljavanje nestručnih zamjena ozbiljno narušavaju kvalitetu sustava i dovode do odlijeva kadrova. Izmjena modela financiranja nužna je kako bi se osigurala dugoročna financijska održivost, jednake šanse za svako dijete i rasterećenje JLS-a, što bi otvorilo prostor za dodatna ulaganja u dostupnost i kvalitetu vrtićkih usluga. Zaključno, sredstva državnog proračuna potrebno je raspodijeliti pravednije i osigurati dodatna ulaganja, a predlagatelj bi trebao usvojiti prijedlog novog modela financiranja od Udruge SIDRO. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
54 ANAMARIJA BEZINA II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja U potpunosti se slažem sa svim iznesenim prijedlozima i obrazloženjima udruge Sidro. Smatram da su prijedlozi utemeljeni, opravdani i korisni za unapređenje RPOO-a. Izuzetno je važan ovaj dio teksta udruge Sidro, citiram: "Zabrinjavajuće je što se isključivo jednoj skupini omogućuje da stjecanjem dodatnih kompetencija, uz kraće dodatno obrazovanje stekne nova kvalifikacija. Prema našim saznanjima, postoje i druga srodna zvanja koja imaju interes za ovom vrstom prekvalifikacije. Postoji i značajan deficit stručnih suradnika drugih profila, stoga pozivamo predlagatelja da promisli o ravnopravnoj mogućnosti da primjerice pedagozi, psiholozi, edukacijski rehabilitatori i slična zvanja dobiju jednaku mogućnost ovakve prekvalifikacije. Uzimajući u obzir činjenicu da nedostaje i tih profila stručnjaka, pozivamo da se promisli o mogućnosti prekvalifikacije primjerice odgojitelja, magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u profile stručnjaka pedagoga, edukacijskih rehabilitatora, logopeda ili psihologa. Budući da se resorno Ministarstvo posljednje tri godine intenzivno poziva na uočen višak učitelja primarnog obrazovanja, pozivamo da se promisli o njihovoj prekvalifikaciji u smjeru zamjene za pedagoge, socijalne pedagoge, psihologe, edukacijske rehabilitatore i logopede. I ranije smo ukazivali na neispravnost odluke da se kraćim obrazovanjem stekne kvalifikacija istovjetna onoj koja se dobiva završetkom studija, no nije bilo sluha i odgovornosti za posljedice koje će to izazvati i već izaziva. No ukoliko se jednoj skupini dopušta ova vrsta prekvalifikacije, ne vidimo razlog da se isto ne omogući i drugim profilima visokoobrazovanih stručnjaka, koji redom imaju jednakovrijedno prethodno visoko obrazovanje. Ovim novim predloženim izmjenama jasnije je navedeno u poglavlju II. kako će učitelji po završetku navedenog programa za stjecanje kvalifikacije steći samo odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi. Neobično je da se uvjetuje završetak programa za stjecanje kvalifikacije odgojitelja završetkom kojeg osoba ne stječe kvalifikaciju odgojitelja, već samo određene kompetencije za rad. Ispravno je i pozdravljamo pojašnjenje koje se daje ovim prijedlogom, slažemo se da učitelji ne mogu dobiti kvalifikaciju odgojitelja bez završenog studija RPOO, i to je potrebno jasnije navesti u samom Zakonu." Smatram da visokoobrazovani odgojitelji imaju značajnu ulogu u odgoju i obrazovanju djece, jer su upravo predškolske ustanove prva karika u vertikali odgojno-obrazovnog sustava. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
55 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 1.Ocjena stanja Evidentan je raskorak između navoda predlagatelja ovih izmjena i potvrđenih rezultata višegodišnjih istraživanja koje smo provodili u suradnji s Državnim zavodom za statistiku, Hrvatskim zavodom za zapošljavanje, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave kao osnivačima predškolskih ustanova i samim predškolskim ustanovama. Od 1997. godine do danas Zakon je mijenjan pet puta, većinom su izmjene bile nomotehničkog karaktera, tek poneka supstantivna izmjena, sve do, prema mišljenju struke, svibnja 2022. kada su se dogodile najznačajnije promjene: - izmjenom članka 24. omogućeno zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja, - izmjenom članka 37., stavak 7. određeno da ravnatelj radi u punom radnom vremenu bez mogućnosti rada i na drugim poslovima (npr. poslovima odgojitelja), - uvođenje članka 24.a i termina pomoćnik djeci u vrtiću i komunikacijski posrednik, koji se imao detaljnije odrediti Pravilnikom, no takav Pravilnik nije izrađen već tri godine - izmjenom članka 14. nešto jasnije se definira pojam mreže dječjih vrtića, iako i dalje nedovoljno precizno, - dodavanjem članka 50.a uvedeno sufinanciranje Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja iz državnog proračuna za sve vrtiće čiji su osnivači JLRS. Naknadnim donošenjem Uredbe Vlade RH (NN 101/2023) u rujnu 2023. dopunjeni su izrazi u članku 50.a Zakona, stavak 2. mijenja se ''čiji je osnivač jedinica'' u koja se doznačavaju jedinicama'', a u stavku 3. u izraz ''svaku'' dodana je riječ ''pedagošku''. Na taj način u sufinanciranje su uključene i predškolske ustanove drugih osnivača (privatnih, vjerskih..), a sredstva koja se dodjeljuju iz državnog proračuna definirana su za razdoblje pedagoške a ne kalendarske godine. Najnovijim izmjenama sadržaj Uredbe Vlade RH iz rujna 2023. postaje dio Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, što pozdravljamo uz naznaku potrebe da se dio predloženih izmjena dodatno pojasni. BROJ DJEČJIH VRTIĆA I DRUGIH PRAVNIH OSOBA KOJE PROVODE PROGRAME RPOO Prema podacima DZS u pedagoškoj godini 2020./2021. Republika Hrvatska imala je 1.697 izvještajnih jedinica, odnosno 1.524 vrtića i 173 druge pravne osobe u kojima se provodi predškolski odgoj i naobrazba. U pedagoškoj godini 2021/2022. Hrvatska je imala 1.708 vrtića (1548 vrtića i 160 drugih pravnih osoba), većinom u vlasništvu gradova i općina. U pedagoškoj godini 2022/2023. u sustavu je registrirano 1.727 ustanova (1583 dječja vrtića i 144 druge pravne osobe). U pedagoškoj godini 2023./2024. brojka se povećala na ukupno 1.744 ustanove (1608 vrtića i 136 drugih pravnih osoba). U pedagoškoj godini 2024/2025. najnoviji podaci objavljeni 31.7.2025. kažu da je u sustavu RPOO registrirano 1.765 ustanova, od toga 1.633 vrtića i 132 druge pravne osobe (osnovne škole, igraonice u knjižnici ili druge ustanove ili udruge). BROJ DJECE UKLJUČENE U NEKI OBLIK PROGRAMA RPOO Istraživanje koje smo proveli tijekom 2022. i 2023. godine pokazuje porast uključenosti djece u vrtiće, no i dalje je to u odnosu na ukupan broj djece ove dobi u Republici Hrvatskoj, nedostatno. Prema podacima dostupnim iz Axis baze podataka DZS, u prosincu 2023. u republici Hrvatskoj evidentirano je ukupno 210 312 djece u dobi od jedne do šest godina, ili brojka od 245 698 djece u dobi od jedne do sedam godina, dok je tijekom pedagoške godine 2023/2024. u dječje vrtiće bilo uključeno njih tek 153 212. Uključenost djece u programe RPOO u 2023. godini možemo procijeniti na oko 62% (72% ukoliko govorimo o dobnoj granici 6 godina). Takav obuhvat je i dalje mali i značajno udaljen od obveze koju nam donose Barcelonski ciljevi, iako je evidentno povećanje u odnosu na prethodne godine. Taj se obuhvat povećava i u 2024. i u 2025., no u ovom trenutku nisu dostupni službeni podaci o ukupnom broju djece prema dobi u RH u tom razdoblju, stoga nije moguće sa sigurnošću odrediti postotak djece uključene u vrtiće. Podatke koje imamo analizirali smo u relevantnim korelacijama, iz čega proizlazi procjena postotka uključenosti djece od jedne do sedam godina u programe RPOO. Počevši od pedagoške godine 2017/2018. broj djece u vrtićima bio je 139.228., dok je ukupan broj djece u dobi od jedne do sedam godina u 2018. zabilježen u vrijednosti od 260.187, što bi iznosilo 53%. Kroz sljedeće dvije godine brojka uključene djece u vrtiće neznatno je varirala oko iste vrijednosti, zatim se u pedagoškoj godini 2021/2022. povećala na 142.440 djece uključene u neki od programa RPOO. U kontekstu podataka DZS koji prikazuju ukupan broj djece od jedne do sedam godina starosti a koji iznosi 246.359 djece, to predstavlja 57%. Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku OBR-2023-1-1, objavljenom 14. srpnja 2023., broj djece koja pohađaju vrtiće u pedagoškoj godini 2022/2023. bio je ukupno 147 888. Ukupan broj djece (1-7) u 2023. godini iznosio je 245 698, što nam govori da je u programe RPOO bilo uključeno 60% djece. Sljedeće pedagoške godine, prema izvješću OBR-2024-1-1- objavljenom 19. srpnja 2024. broj djece koja pohađaju vrtiće u pedagoškoj godini 2023/2024. bio je 153 212. Najnovije izvješće DZS objavljeno 31. srpnja 2025. za pedagošku godinu 2024/2025. pokazuje porast uključenosti i evidentira ukupno 157 365 djece koja pohađaju dječje vrtiće. Govoreći o zaposlenima u sustavu, podaci DZS pokazuju blagi napredak u ukupnom broju zaposlenih i povećanje broja zaposlenih odgojitelja. Nažalost, dva su evidentna problema u ovom poglavlju – prikazani broj zaposlenih ne poznaje razliku između stručnih i nestručnih kadrova, a povećanje broja zaposlenih nije dostatno za potrebe novootvorenih ustanova. U 2024. i 2025. godini brojka zaposlenih raste, govorimo o broju od 16.500 osoba na poslovima odgojitelja, no istovremeno i o deficitu od gotovo 7.000 odgojitelja. Približavamo se vrijednostima od gotovo 40% nestručnih zamjena za odgojitelje. Suprotno ovim službenim podacima DZS, predlagatelj izmjena Zakona, u odjeljku II. Ocjene stanja i osnovnih pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći navodi kako se ''sustavno povećavao broj ustanova (dječjih vrtića i osnovnih škola kao i drugih izvoditelja programa ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja) u Republici Hrvatskoj. Broj dječjih vrtića u 2024. u odnosu na 2023. godinu povećan je za 10 dječjih vrtića, a broj odgojno-obrazovnih skupina povećao se sa 6 889 na 7 408, što je svakako razvidniji pokazatelj povećanja obuhvata djece. U pedagoškoj godini 2024./2025. broj djece koja pohađaju dječje vrtiće, u odnosu na pedagošku godinu 2023./2024., povećan je za 10 265.'' Prema izvješćima Državnog zavoda za statistiku, objavljenima 19. srpnja 2024. i 31. srpnja 2025., govorimo o povećanju od 4.153 djeteta, dok predlagatelj izmjena Zakona navodi kako je broj djece koja pohađaju dječje vrtiće povećan za 10.265. Nije ovo prvi puta da se podaci prikazuju različito od onih koje daje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, krovno tijelo za prikupljanje i obradu podataka u svojim službenim izvješćima. No više od neke moguće povremene omaške, zabrinjava visoka vjerojatnost manipuliranja podacima u svrhu argumentiranja planiranih izmjena. Ukoliko su ovi podaci prikazani od predlagatelja izmjena netočni, a sasvim je jasno kako jesu, postavlja se pitanje jesu li točni i ispravni svi drugi podaci koje predlagatelj ističe kao razlog izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Indikativno je i kako se ističe broj odgojnih skupina koji nije evidentiran u parametrima koje prati izvješće DZS. Podatak je to koji nije provjerljiv niti govori o stvarnom stanju uključenosti djece u programe RPOO. Podsjetimo, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih upoznato je s predmetnim brojkama, odgojne skupine u RH vrlo često broje dvostruko više djece nego je to dopušteno propisima. S tim u vezi, broj novih odgojnih skupina nije relevantan pokazatelj zakonitog i ispravnog povećanja uključenosti djece u programe RPOO. Predlagatelj ovih izmjena lijepo se poziva na Barcelonske ciljeve te naznačuje kako smo do 2020. godine bili obvezni postići obuhvat djece ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem od 90%, a do 2030. godine obveza je postići vrijednost od 96% uključenosti djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Analize stanja u posljednjih 8 godina koje pratimo, jasno pokazuju koliko smo udaljeni od ovih ciljeva. Govoreći o otvaranju novih 22 500 upisnih mjesta u 2024. odnosno 2025. godini, usporedno sa stvarnim brojem dodatno uključene djece koji iznosi niti 5 000, postavlja se pitanje na koji su način izmjene Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju iz 2022. godine u konkretnome doprinijele oporavku ovog ranjenog sustava. Štoviše, neke tadašnje izmjene ne samo da nisu doprinijele rješavanju gorućih problema, već su stvorile i nove izazove s kojima se resorno Ministarstvo nije nosilo na ispravan način. Uzimajući u obzir i neke druge parametre, primjerice broj djece koja i dalje nisu uključena u sustav, broj djece koja su iz njega protupravno isključena, broj odgojitelja koji sustavu nedostaje, broj stručnih suradnika kojih nema, broj djece koja borave u vrtićima bez zdravstvene skrbi jer vrtići nezakonito rade bez obveznog zapošljavanja zdravstvenog voditelja…stanje je alarmantno i predložene izmjene ne pokazuju da mogu donijeti značajna i kvalitetna, dugoročna poboljšanja. U konkretnome, uvođenje odredbe iz članka 20., stavak 3. kojom se apsolutna prednost davala djeci koja su do 1. travnja tekuće godine napunila 4 godine starosti, u sustav je unijela postupanja predškolskih ustanova koja su diskriminirajuća, degradirajuća i krajnje nepoželjna. Primjerice, ispisivanje sve djece iz vrtića krajem svake pedagoške godine i isključivanje iz sustava djece koja su programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja pohađala u kontinuitetu dvije, tri ili više godina. Isto tako, zbog nedostatnih smještajnih kapaciteta, ponegdje su upisivana djeca starija od 4 godine, sukladno Zakonu, ali se nisu stvarali kapaciteti za upis djece mlađe od 4 godine, zbog čega su ukidane jasličke i mlađe vrtićke skupine. Unatoč i dalje važećoj odredbi Zakona, brojna djeca u dobi od četiri godine i više, isključena su iz sustava, zbog opravdanog negodovanja roditelja mlađe djece. Predlagatelj i sam priznaje kako se odredba iz 2022. o pravu prednosti četverogodišnjacima pokazala preuranjenom i moći će se ostvariti tek kada se izgrade planirani kapaciteti. Udruga Sidro u svojim nastojanjima 2022. da se donese kvalitetan, funkcionalan i pravedan Zakon, upravo je upozoravala na preuranjenost i neprovedivost. Učinit ćemo to još jednom, budući da ukidanje prava prednosti pri upisu četverogodišnjacima neće ni na koji način doprinijeti povećanju obuhvata djece u skladu s Barcelonskim ciljevima. Pravo prednosti kao takvo, bez obzira po kojoj se osnovi definira, u suprotnosti je s odredbom istog tog Zakona, koji u svome članku 20. stavak 1. ističe ono što jest temeljeno na Ustavu RH, Konvenciji o pravima djece, brojnim nacionalnim i međunarodnim propisima – svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Već samo postojanje forme ''prednost pri upisu'' jasno pokazuje kako se određenom broju djece uskraćuje pravo opisano u prethodnoj rečenici. I to se neće mijenjati sve dok Republika Hrvatska ne uloži značajno veće napore u osiguravanje dostupnosti, priuštivosti, sigurnosti i kvalitete u sustav prve stepenice formalnog obrazovanja – rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Planirana ulaganja unutar Višegodišnjeg financijskog okvira EU 2021. – 2027. i najava povećanja sudjelovanja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju zvuči izvrsno, no iz ovih izmjena nije vidljivo na koji način će se planirano i ostvariti. Naprotiv, prijedlog koji gledamo izričito navodi kako dodatna ulaganja u smislu provedbe ovih izmjena Zakona nisu potrebna. Ovako izražen stav jasno pokazuje kako je predlagatelj izmjena u koliziji s vlastitim tvrdnjama, budući da kasnije u tekstu ističe upravo kako će se država u značajnijoj mjeri uključiti u financiranje predškolskog odgoja razvijajući novi model financiranja. U tom smislu, ponovit ćemo naš Prijedlog izmjena modela financiranja dječjih vrtića u Hrvatskoj, izrađen u suradnji s brojnim JLRS i upućen Vladi RH i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih u ožujku 2025. U svibnju 2025. MZOM je pozvalo da prijedlog izmjena financiranja vrtića s pripadajućim analizama ponovimo u postupku izmjena ovoga Zakona, što ćemo u okviru ovog savjetovanja i učiniti (https://udruga-sidro.hr/prijedlog-izmjene-modela-financiranja-djecjih-vrtica-u-republici-hrvatskoj/ Važno je naglasiti kako ne sporimo potrebu i želju predlagatelja izmjena da se dodatno ojačaju djeca ranjivih skupina, da se pruži dodatna podrška djeci s razvojnim i zdravstvenim teškoćama, no ističemo kako su djeca, u svojoj osnovi, baš sva djeca, sama po sebi ranjiva skupina koja se ne može založiti za ostvarenje svojih prava. Podržavamo namjeru dodatnog jačanja obitelji u socioekonomskoj ugrozi, štoviše, višekratno smo upućivali i određene apele i preporuke koje se odnose na takvu podršku unutar ali i izvan sustava RPOO. Izmjena odredbi članka koji sada više neće dati prednost četverogodišnjacima nego nekoj drugoj kategoriji djece, nikako nije podrška u smislu jačanja obitelji u bilo kojoj vrsti ugroze. Niti se izmjene u cijelosti, mogu smatrati ispravnim rješenjem izazova s kojima se sustav RPOO nosi. Da bi se to postiglo, nužno je dodatno ulaganje sredstava iz državnog proračuna na ispravan, učinkovit i pravičan način. NEDOSTATAK STRUČNIH ODGOJITELJA O deficitu stručnih kadrova, posebice odgojitelja, govorimo punih pet godina. Nedostatak stručnjaka raste svakodnevno, brojka se bliži vrijednosti od gotovo 7000 odgojitelja koji sustavu nedostaju. Predlagatelj izmjena u svojoj ocjeni projicira potrebu za okvirno 5.658 odgojitelja do 2030. godine, uzimajući u obzir isključivo potrebu koja se javlja otvaranjem dodatnih smještajnih kapaciteta, odnosno uključivanjem djece u dobi od tri godine do polaska u školu. Predlagatelj pritom ne prati snažan trend odljeva obrazovanih kadrova iz struke, za što smo također davali prijedloge, preporuke i smjernice. Predlagatelj se referira na podatak kako svake godine inicijalno obrazovanje završi oko 600 odgojitelja, što smatra pokazateljem kako će dugoročno potreba za odgojiteljima biti zadovoljena. Potrebu donošenja srednjoročnih rješenja koja predlaže u obliku programa stjecanja kvalifikacije za isključivo učitelje primarnog obrazovanja, veže uz činjenicu da inicijalno obrazovanje odgojitelja na studiju RPOO traje najmanje tri godine. Ovdje moramo izraziti nezadovoljstvo takvim promišljanjem, budući da se ne radi o nekoj novoj prilici, novootvorenom studiju RPOO na kojeg se sada prvi puta upisuje određen broj studenata koji će steći kvalifikaciju i zvanje odgojitelja. Obrazovanje odgojitelja koncipirano na ovaj način, s tek neznatnim povećanjem upisnih kvota, postoji unatrag desetak godina i nije dalo željene rezultate. Na koji način će se sada, a bez dodatnih napora, to promijeniti, predlagatelj ne argumentira. Nažalost, ponovo gledamo kako se problem nastoji minimizirati, kako se nude instant privremena rješenja, i kako se ne čini ništa da se uistinu riješi pitanje povećanja atraktivnosti ovoga zanimanja. Srednjoročna rješenja koja se predlažu, već su uvedena u ovaj Zakon, i to od 1997. godine kada je prvi puta donesen. Već tada je Zakon u svom članku 26. stavak 5. i stavak 6. imao odredbu koja dopušta privremeno zapošljavanje osoba bez potrebnog i propisanog obrazovanja. To je sustavu omogućilo da premosti neke izvanredne situacije, no kako je rastao deficit odgojitelja, ova praksa se pretvorila u redovit način zapošljavanja, koji se s godinama, linearno povećanju nedostatka odgojitelja događao u sve većem omjeru. Godine 2022. uvedena je u Zakon odredba kojom se, uz zadržavanje postojećeg propisa iz 1997. koja se odnosi na zapošljavanje nestručnih zamjena bilo kojeg obrazovanja, sada omogućava posebno zapošljavanje jednoj skupini – učiteljima primarnog obrazovanja. Istim člankom utvrđena je i obveza prekvalifikacije ili dokvalifikacije, u roku od dvije godine te propisana nemogućnost daljnjeg rada u predškolskom sustavu ukoliko osoba ne stekne tu dodatnu kvalifikaciju propisanom u roku. Ovim izmjenama predlagatelj sada ukida stavku zabrane rada u slučaju da osoba ne završi program stjecanja kvalifikacije, što nedvojbeno znači da nestručna zamjena, u konkretnome učitelj primarnog obrazovanja može nastaviti raditi poslove odgojitelja i ako ne stekne dodatne odgojno – obrazovne kompetencije, odnosno ne završi program stjecanja kvalifikacije. Ukazivali smo kod donošenja Zakona 2022. godine da će se dogoditi upravo to, visoka učilišta nisu pokrenula programe prekvalifikacije i/ili dokvalifikacije, brojni učitelji zaposleni su na rok od dvije godine, a po isteku toga roka nisu više imali pravo nastavka rada u vrtićima. Prešutno su ipak zadržani na radnim mjestima odgojitelja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih na sastanku u veljači 2025. potvrdilo je kako je upoznato s tim problemom, kako zna da učitelji rade izvan propisanih rokova i izrazilo namjeru da te ljude unatoč jasnim propisima koje su sami donijeli, zadrži u sustavu nezakonito. Sada se ova nezakonitost namjerava ozakoniti i dopustiti da učitelji bez potrebnog obrazovanja za rad s djecom rane i predškolske dobi nastave raditi u sustavu. Zabrinjavajuće je što se isključivo jednoj skupini omogućuje da stjecanjem dodatnih kompetencija, uz kraće dodatno obrazovanje stekne nova kvalifikacija. Prema našim saznanjima, postoje i druga srodna zvanja koja imaju interes za ovom vrstom prekvalifikacije. Postoji i značajan deficit stručnih suradnika drugih profila, stoga pozivamo predlagatelja da promisli o ravnopravnoj mogućnosti da primjerice pedagozi, psiholozi, edukacijski rehabilitatori i slična zvanja dobiju jednaku mogućnost ovakve prekvalifikacije. Uzimajući u obzir činjenicu da nedostaje i tih profila stručnjaka, pozivamo da se promisli o mogućnosti prekvalifikacije primjerice odgojitelja, magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u profile stručnjaka pedagoga, edukacijskih rehabilitatora, logopeda ili psihologa. Budući da se resorno Ministarstvo posljednje tri godine intenzivno poziva na uočen višak učitelja primarnog obrazovanja, pozivamo da se promisli o njihovoj prekvalifikaciji u smjeru zamjene za pedagoge, socijalne pedagoge, psihologe, edukacijske rehabilitatore i logopede. I ranije smo ukazivali na neispravnost odluke da se kraćim obrazovanjem stekne kvalifikacija istovjetna onoj koja se dobiva završetkom studija, no nije bilo sluha i odgovornosti za posljedice koje će to izazvati i već izaziva. No ukoliko se jednoj skupini dopušta ova vrsta prekvalifikacije, ne vidimo razlog da se isto ne omogući i drugim profilima visokoobrazovanih stručnjaka, koji redom imaju jednakovrijedno prethodno visoko obrazovanje. Ovim novim predloženim izmjenama jasnije je navedeno u poglavlju II. kako će učitelji po završetku navedenog programa za stjecanje kvalifikacije steći samo odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi. Neobično je da se uvjetuje završetak programa za stjecanje kvalifikacije odgojitelja završetkom kojeg osoba ne stječe kvalifikaciju odgojitelja, već samo određene kompetencije za rad. Ispravno je i pozdravljamo pojašnjenje koje se daje ovim prijedlogom, slažemo se da učitelji ne mogu dobiti kvalifikaciju odgojitelja bez završenog studija RPOO, i to je potrebno jasnije navesti u samom Zakonu. O povezanosti, sličnosti i razlikama dvaju zanimanja, onog odgojitelja odnosno magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja i onog učitelja primarnog obrazovanja, jasno govori činjenica da postoje dva različita, odvojena studija. Kada bi sličnost tih dvaju zvanja bila tako velika, ne bi bilo potrebe za formiranjem dva potpuno odvojena studija na Sveučilištima diljem Hrvatske. Uporišta za ove činjenice nalaze se u znanosti, koja prije svega ukazuje na različite razvojne specifičnosti djece u ranoj i predškolskog dobi, te djece u školskoj dobi. Neizmjerno je važno istaknuti ono što i sam predlagatelj navodi u svojoj ocjeni stanja, a to je da Republika Hrvatska ima visokoobrazovani stručni kadar. Predlagatelj ističe namjeru da se zadrži razina kvalitete sustava RPOO, što držimo nemogućim ukoliko se ovakva rješenja nastave. Zapošljavanje na poslove odgojitelja sve većeg broja osoba bez propisanog obrazovanja, a ta brojka danas seže do gotovo 40% zaposlenih, zatim zapošljavanjem učitelja primarnog obrazovanja s tek dodatnim odgojno - obrazovnim kompetencijama a bez kvalifikacije odgojitelja, dovodi do sve većeg nezadovoljstva i otpora stručnih visokoobrazovanih kadrova, posebice magistara RPOO. Stručni kadrovi u zvanju odgojitelja obrazuju se tri ili pet godina, zatim imaju pripravničko stažiranje uz mentorstvo u trajanju od jedne godine, obvezno polažu zahtjevan stručni ispit, da bi se do kraja radnog staža kontinuirano profesionalno razvijali kroz obvezno cjeloživotno obrazovanje. Nestručni kadrovi, uključujući i učitelje primarnog obrazovanja, oslobođeni su većeg dijela ovih obveza. Evidentno je kako se na taj način smanjuje stručnost i posljedično i kvaliteta rada. Snažnijim uključivanjem države, kako u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, tako i u obrazovne politike usmjerene na sustav prve stepenice formalnog obrazovanja, zasigurno je korak u dobrom smjeru, koji smo očekivali i tražili unatrag pet godina. Ipak, nužno je da se taj korak učini istovremeno, holistički, sagledavajući cjelokupni sustav sa svim njegovim izazovima. U predloženim izmjenama nisu vidljivi koraci koji bi ukazali na svjesnost predlagatelja o ovoj potrebi, niti namjera da se to i ostvari. UKLJUČIVANJE DRŽAVE U ZNAČAJNIJOJ MJERI Pozdravljamo najavu kako će se država snažnije uključiti u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, budući da je jasno kako uz osiguravanje dostatnih kadrovskih kapaciteta, treba osigurati i dugoročnu financijsku održivost. Novi model financiranja koji se spominje, a koji će uzeti u obzir fiskalne kapacitete osnivača i omogućiti održivost svih novih predškolskih programa, nije razjašnjen u smislu implementacije i provedbe. Tako će se, kaže predlagatelj, djelomično utjecati i na priuštivost vrtića, odnosno iznos roditeljskoga sufinanciranja. Povrh toga, priuštivost vrtića roditeljima djece u nepovoljnom socioekonomskom položaju dodatno će se podupirati sredstvima iz drugih izvora. Ono što nije jasno je kako će se ovim izmjenama i cjelokupnim djelovanjem Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih potaknuti mladi na obrazovanje prema potrebi tržišta rada, kako će se podići atraktivnost ovoga deficitarnog zvanja i kako će se svakom djetetu omogućiti jednako dostupan, jednako priuštiv, jednako siguran i jednako kvalitetan rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Uz već spomenuti Prijedlog izmjena modela financiranja dječjih vrtića u Hrvatskoj, koji smo dostavili predsjedniku Vlade RH i Ministru znanosti, obrazovanja i mladih, istaknuli bismo samo nekoliko podataka koji predstavljaju temelj potrebe za reformom financiranja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nesporno je nužno mijenjati Uredbu o kriterijima za dodjelu sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića, ukinuti kriterij indeksa razvijenosti i osigurati jednaka ulaganja u rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Nužno je sredstva za plaće zaposlenih u dječjim vrtićima, koje čine prosječno 71% ukupnih troškova vrtića, osigurati u državnom proračunu, i umjesto nepravednih iznosa kojima država jasno pokazuje da joj dijete u nekom dijelu Hrvatske vrijedi 8 puta manje nego u nekom drugom dijelu, tražimo jednakost i pravičnost za svako dijete. Unatoč povećanim ulaganjima u smještajne kapacitete vrtića i izdvajanju namijenjenom fiskalnoj održivosti, financijska sredstva koja se dodjeljuju iz državnog proračuna nisu dostatna za osiguranje kvalitetnog i održivog sustava ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ključni problemi su izražen nedostatak odgojitelja i stručnih suradnika, neprovedba članka 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji propisuje zakonite plaće, neprovedba odredbi Državnog pedagoškog standarda i veliko prekoračenje propisanog broja djece u skupinama, što sve dovodi do teških uvjeta rada, nekvalitetnih uvjeta boravka djece, nemogućnosti provedbe odgojno obrazovnog rada, nezadovoljstva i velikog odljeva stručnjaka, zapošljavanja nestručnih zamjena koje nemaju pedagoško obrazovanje, zbog čega se sustav prve stepenice formalnog odgoja i obrazovanja sve više urušava. IZMJENOM MODELA FINANCIRANJA osigurala bi se financijska održivost sustava, utjecalo na profesionalni razvoj stručnih kadrova i povećala kvaliteta odgojno obrazovnog rada, osigurala provedba svih zakonskih propisa koji se trenutno u velikoj mjeri ne poštuju. Zaustavila bi se diskriminacija djece prema mjestu rođenja i stanovanja, smanjile obrazovne nejednakosti i regionalne razlike. JLS bi se rasteretile prevelikog financijskog opterećenja, što bi omogućilo njihova dodatna ulaganja u dostupnost i kvalitetu vrtićkih usluga. Ova izmjena ključna je za budućnost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj, koji je nužno promatrati prije svega kao važnu obrazovnu komponentu, ali i kao dio strategije demografske revitalizacije, te korak ka ispunjavanju Barcelonskih sporazuma i važno približavanje prosjeku ostalih država članica Europske unije kad je riječ o uključivanju djece u sustav obrazovanja. Zaključno, sredstva u državnom proračunu potrebno je rasporediti drugačije nego to model financiranja sada propisuje i uložiti dodatna sredstva kako bi se osigurale pretpostavke kvalitete i zakonitosti rada dječjih vrtića. Stoga pozivamo predlagatelja da razmotri i usvoji prijedlog izmjene modela financiranja dječjih vrtića u Republici Hrvatskoj koji mu je Udruga Sidro dostavila u ožujku 2025. godine, i dostavit će ga još jednom za vrijeme trajanja ovog savjetovanja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
56 LUKA JUROŠ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Grad Zagreb: Slažemo se s kritikama Pravobraniteljice za djecu i Udruge Sidro koje se odnose na postojeći model financiranja RPOO iz državnoga proračuna. Postojeći model fiskalne održivosti dječjih vrtića dio djece u Republici Hrvatskoj financira s 8 puta većim iznosom iz državnoga proračuna nego drugu djecu. Ovakva diskriminacija nije primjerena te kao jedno od rješenja predlažemo model po kojem bi svako dijete u Republici Hrvatskoj dobilo isti minimalan iznos sufinanciranja iz državnoga proračuna, uz dodatna sredstva potpore za jedinice kojima je takva potpora potrebna. Stoga smo u članku 5. ovoga Prijedloga Zakona predložili da umjesto postojećeg teksta: "U članku 50. a stavku 2. riječi: „čiji je osnivač jedinica“ zamjenjuju se riječima: „koja se doznačavaju jedinicama“ glasi: "Članak 50. a stavak 2. mijenja se i glasi: "U državnom proračunu za osnivače se osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića u iznosu po djetetu od minimalno 50% prosječne cijene smještaja u Republici Hrvatskoj, a koja se doznačavaju jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na temelju mjerila i kriterija koje uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske." Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Uredba o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića temelji se na razvijenosti jedinica lokalne uprave i samouprave, a pristup „jednako svakome“ predstavlja drugi pristup koji trenutno nije u planu.
57 LUKA JUROŠ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Grad Zagreb: Pozdravljamo dio teksta koji navodi: "potrebno je u Zakonu propisati da prednost pri upisu imaju djeca pripadnici ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih području) bez obzira na dob.". Predlažemo da se ovome popisu dodaju i djeca redovitih studenata koji ne mogu zasnovati radni odnos, a potrebna im je skrb za djecu kao i zaposlenima, te djeca u sigurnim kućama. Nažalost, prijedlog izmjena i dopuna zakona ne predlaže ovo što je navedeno u uvodu zakona. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Izmjenama i dopunama Zakona daje se prednost pri upisu djeci pripadnicima ranjivih skupina, a djeca studenata to nisu, a djeca u sigurnim kućama moraju ostati zaštićena te nije dobro posebno ih isticati, a dječji vrtići upisuju takvu djecu prema preporukama Hrvatskoga zavoda za socijalnu skrb.
58 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Smatramo da bi u Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju (Narodne novine, broj 10/97, 107/07, 94/13, 98/19, 57/22, 101/23; u daljnjem tekstu: ZPOO) bilo svrsishodno predvidjeti mjerila za ujednačavanje sufinanciranja predškolskog odgoja i obrazovanja na nacionalnoj razini. Različiti kriteriji sufinanciranja dječjih vrtića od strane osnivača, osobito jedinica lokalne i područne (regionalne samouprave), rezultiraju nejednakom dostupnošću predškolskog odgoja i obrazovanja djeci. Člankom 18. Konvencije o pravima djeteta utvrđena je obveza države na svim razinama da pruži odgovarajuću pomoć roditeljima i skrbnicima djece u ispunjavanju njihovih odgovornosti prema djetetu i da osigura razvoj ustanova, olakšica i službi za skrb o djeci; da poduzme odgovarajuće mjere kako bi djeca zaposlenih roditelja imala pravo koristiti ustanove i službe za skrb o djeci koje im stoje na raspolaganju. Konkretno, navedena odredba Konvencije zahtijeva od nadležnih tijela na svim razinama, državnoj i lokalnoj, da vode računa o potrebi za visokokvalitetnim, materijalno povoljnim i dostupnim dječjim vrtićima koji će biti prilagođeni potrebama djece i njihovih roditelja. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Uredba o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića temelji se na razvijenosti jedinica lokalne uprave i samouprave, a pristup „jednako svakome“ predstavlja drugi pristup koji trenutno nije u planu.
59 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Već duži niz godina upozoravamo kako sustav financiranja pomoćnika (pomagača) i stručnih komunikacijskih posrednika od strane lokalne zajednice nije dovoljan. Zabrinjava nas što u zakonskom prijedlogu ne nalazimo jamstva da će država preuzeti punu odgovornost za osiguravanje modela podrške za djecu s teškoćama u razvoju u vidu pomoćnika (pomagača) i stručnih komunikacijskih posrednika. Smatramo potrebnim razmotriti način financiranja pomoćnika (pomagača) i stručnih komunikacijskih posrednika koji se ne oslanja samo na financiranje od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kako djeca ne bi bila nejednako tretirana ovisno o tome u kojem dijelu Republike Hrvatske žive. Predlažemo uvođenje modela (su)financiranja pomoćnika (pomagača) i stručnih komunikacijskih posrednika iz sredstava državnog proračuna ili decentralizaciju sredstava državnog proračuna za navedenu namjenu jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Preporučujemo uvođenje istoga modela i za edukaciju pomoćnika (pomagača) i posrednika. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Trenutno nije moguće financirati pomoćnike za djecu s teškoćama i stručne komunikacijske posrednike prema predloženome modelu. Isti se ne primjenjuje niti za pomoćnike djece s teškoćama u osnovnim i srednjim školama.
60 MARGARETA ŠPORČIĆ ŠKROBONJA II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Pozdravljamo prijedlog izmjene Zakona u dijelu koji se odnosi na preciznije definiranje ograničenja za zasnivanje radnog odnosa u vrtiću u slučaju izrečenih mjera prema posebnim propisima iz područja socijalne politike i pravosuđa, čime se uklanja dosadašnja nepravedna praksa koja je nepotrebno pogađala zaposlene u sustavu. Što se tiče prava prednosti pri upisu, potrebno je naglasiti da je Konvencijom o pravima djece, brojnim međunarodnim i nacionalnim strategijama i propisima te samim Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju definirano da svako dijete ima pravo na upis u dječji vrtić zbog čega je neophodno kategoriju prava prednosti navesti kao privremenu mjeru. Svjesni smo činjenice da univerzalna dostupnost dječjih vrtića još nije ostvarena i da je stoga potrebno u prijelaznom periodu jasno definirati kriterije prednosti, međutim ne slažemo se da će novi prijedlog izmjena prava prednosti pri upisu povećati dostupnost dječjih vrtića, niti se ovako složenim prijedlogom posebno adresiraju djeca iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih skupina. Prije svega, novi prijedlog prava prednosti pri upisu u dječji vrtić ne mijenja ništa supstantivno u odnosu na aktualni zakon. Ukida se pravo prednosti djeci starijoj od 4 godine, čime se otvara prostor za ravnomjerniju raspodjelu upisane djece u svim dobnim kategorijama, ali i dalje nije jasno definirano na koji način se ostvaruje pravo prednosti djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i drugih navedenih skupina niti kojim redoslijedom bi skupine navedene u prijedlogu trebalo vrednovati, a što će u praksi nastaviti reproducirati različite i arbitrarne procjene osnivača o tome koja djeca imaju pravo prednosti pri upisu. S obzirom da je i dosada članak zakona koji definira pravo prednosti pri upisu bio manjkav, naglašavamo važnost jasnijeg propisivanja kriterija upisa na nacionalnoj razini, uz obvezu svih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da ih primjenjuju, vodeći računa o specifičnostima pojedinih sredina. Predlagatelj navodi da je potrebno u Zakonu propisati da prednost pri upisu imaju djeca pripadnici ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih području) bez obzira na dob, međutim u samom prijedlogu izmjena taj popis različitih skupina se povećava, pri čemu faktor sociekonomske ugroženosti nije precizno, niti adekvatno definiran. Samo nabrajanje različitih skupinama kojima je potrebno dati prednost pri upisu ne odgovara jasno postavljenom cilju – povećanju uključenosti djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih skupina. Pozdravljamo davanje prednosti djeci iz socioekonomski ugroženih obitelji i djeci iz ranjivih skupina, posebno u kontekstu činjenice da mnoga istraživanja pokazuju da upravo uključenost te djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od najranije dobi smanjuje rizike od socijalne isključenosti te pozitivno utječe na obrazovne uspjehe na višim stepenicama obrazovanja, a definirano je i međunarodnim dokumentima i konvencijama na koje se i predlagatelj poziva u obrazloženju. Međutim potrebno je jasno definirati što podrazumijeva socioekonomsku ugroženost uvođenjem jedinstvenog dohodovnog cenzusa kao kriterija za ostvarivanje prava prednosti. Što se tiče drugih ranjivih skupina koje potencijalno ne bi ostvarile prednost temeljem dohodovnog cenzusa, potrebno je jasnije definirati i argumentirati koje su to skupine i kojim redoslijedom im se daje prednost, odnosno po kojim kriterijima, uzimajući u obzir brojna istraživanja koja se bave ranjivim društvenim skupinama, statističke podatke o njihovoj brojnosti u pojedinim JLRS-ovima, stopi uključenosti u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, potrebama, odnosno posljedicama koje neuključivanje djece iz tih skupina ima po djecu i roditelje i sl. Pored toga, ističemo važnost osiguravanja mjesta za djecu zaposlenih roditelja te važnost izdvajanja te kategorije budući da je nužno da djeca zaposlenih roditelja ostvare pravo upisa jer je jedna od direktnih negativnih posljedica gubitka mjesta u dječjem vrtiću primoranost jednog od roditelja, najčešće žene, da napusti posao. Takav ishod bi dodatno produbio ionako velike rodne nejednakosti i utjecao na povećanje siromaštva, umjesto obratno. Kada je riječ o djeci s teškoćama, njihovo uključivanje u redovne vrtićke programe mora biti prioritet, ali to podrazumijeva i stvaranje mnogih preduvjeta: poštivanje Državnog pedagoškog standarda, zapošljavanje stručnih kadrova te donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojeg propisuje ministar nadležan za obrazovanje, temeljem članka 24. a, stavka 6. aktualnog zakona. Donošenje izmjena Zakona bez jasnog plana i rokova za rješavanje tih ključnih pitanja perpetuira stanje u kojem je pravo formalno priznato, ali bez stvarne i kvalitetne mogućnosti njegove provedbe. Jasniji, precizniji i argumentiran prijedlog sustava prava prednosti nužan je kako bi JLRS-ovima omogućio njegovu lakšu provedbu, ali i kako bi se u prijelaznom periodu, dok se ne ostvari univerzalna dostupnost dječjih vrtića, osigurala jednaka pravila pri upisu u dječji vrtić za svu djecu neovisno o mjestu u kojem žive. U pogledu zapošljavanja stručnih kadrova, smatramo da predloženo rješenje kojim se otvara prostor za učitelje razredne nastave za rad u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nije sustavno ni kvalitetno. Potrebna su rješenja koja dugoročno čine profesiju odgojitelja privlačnom i održivom: sustavno povećanje plaća u skladu sa stručnom spremom, odgovornošću i složenošću posla, smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde. Zaključno, smatramo da izmjene Zakona trebaju jasnije i pravednije urediti pitanje upisa, osigurati stvarne uvjete s jasnim planom i rokovima za uključivanje djece s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima te postaviti temelje za privlačniji i održiv sustav zapošljavanja odgojitelja, stručnih suradnika i drugih radnika, umjesto privremenih i manjkavih rješenja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
61 TATJANA VITAS II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Pozdravljam prijedlog izmjene Zakona u dijelu koji se odnosi na preciznije definiranje ograničenja za zasnivanje radnog odnosa u vrtiću u slučaju izrečenih mjera prema posebnim propisima iz područja socijalne politike i pravosuđa, čime se uklanja dosadašnja nepravedna praksa koja je nepotrebno pogađala zaposlene u sustavu. Što se tiče prava prednosti pri upisu, potrebno je naglasiti da je Konvencijom o pravima djece, brojnim međunarodnim i nacionalnim strategijama i propisima te samim Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju definirano da svako dijete ima pravo na upis u dječji vrtić zbog čega je neophodno kategoriju prava prednosti navesti kao privremenu mjeru, uz jasno definiran rok primjene. Svi mi koji radimo u struci svjesni smo činjenice da univerzalna dostupnost dječjih vrtića još nije ostvarena i da je stoga potrebno u prijelaznom periodu jasno definirati kriterije prednosti, međutim ne slažemo se da će novi prijedlog izmjena prava prednosti pri upisu povećati dostupnost dječjih vrtića, niti se ovako složenim prijedlogom posebno adresiraju djeca iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih skupina. Prije svega, novi prijedlog prava prednosti pri upisu u dječji vrtić ne mijenja ništa direktno u odnosu na aktualni zakon. Ukida se pravo prednosti djeci starijoj od 4 godine, čime se otvara prostor za ravnomjerniju raspodjelu upisane djece u svim dobnim kategorijama, ali i dalje nije jasno definirano na koji način se ostvaruje pravo prednosti djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i drugih navedenih skupina niti kojim redoslijedom bi skupine navedene u prijedlogu trebalo vrednovati, a što će u praksi nastaviti reproducirati različite i arbitrarne procjene osnivača o tome koja djeca imaju pravo prednosti pri upisu. S obzirom da je i dosada članak zakona koji definira pravo prednosti pri upisu bio manjkav, naglašavamo važnost jasnijeg propisivanja kriterija upisa na nacionalnoj razini, uz obvezu svih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da ih primjenjuju, vodeći računa o specifičnostima pojedinih sredina. Predlagatelj navodi da je potrebno u Zakonu propisati da prednost pri upisu imaju djeca pripadnici ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih području) bez obzira na dob, međutim u samom prijedlogu izmjena taj popis različitih skupina se povećava, pri čemu faktor sociekonomske ugroženosti nije precizno, niti adekvatno definiran. Samo nabrajanje različitih skupinama kojima je potrebno dati prednost pri upisu ne odgovara jasno postavljenom cilju – povećanju uključenosti djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih skupina. Pozdravljam davanje prednosti djeci iz socioekonomski ugroženih obitelji i djeci iz ranjivih skupina, posebno u kontekstu činjenice da mnoga istraživanja pokazuju da upravo uključenost te djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od najranije dobi smanjuje rizike od socijalne isključenosti te pozitivno utječe na obrazovne uspjehe na višim stepenicama obrazovanja, a definirano je i međunarodnim dokumentima i konvencijama na koje se i predlagatelj poziva u obrazloženju. Međutim potrebno je jasno definirati što podrazumijeva socioekonomsku ugroženost uvođenjem jedinstvenog dohodovnog cenzusa kao kriterija za ostvarivanje prava prednosti. Što se tiče drugih ranjivih skupina koje potencijalno ne bi ostvarile prednost temeljem dohodovnog cenzusa, potrebno je jasnije definirati i argumentirati koje su to skupine i kojim redoslijedom im se daje prednost, odnosno po kojim kriterijima, uzimajući u obzir brojna istraživanja koja se bave ranjivim društvenim skupinama, statističke podatke o njihovoj brojnosti u pojedinim JLRS-ovima, stopi uključenosti u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, potrebama, odnosno posljedicama koje neuključivanje djece iz tih skupina ima po djecu i roditelje i sl. Pored toga, ističem važnost osiguravanja mjesta za djecu zaposlenih roditelja te važnost izdvajanja te kategorije budući da je nužno da djeca zaposlenih roditelja ostvare pravo upisa jer je jedna od direktnih negativnih posljedica gubitka mjesta u dječjem vrtiću primoranost jednog od roditelja, najčešće žene, da napusti posao. Takav ishod bi dodatno produbio ionako velike rodne nejednakosti i utjecao na povećanje siromaštva, umjesto obratno. Kada je riječ o djeci s teškoćama, njihovo uključivanje u redovne vrtićke programe mora biti prioritet, ali to podrazumijeva i stvaranje mnogih preduvjeta: poštivanje Državnog pedagoškog standarda, zapošljavanje stručnih kadrova te donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojeg propisuje ministar nadležan za obrazovanje, temeljem članka 24. a, stavka 6. aktualnog zakona. Donošenje izmjena Zakona bez jasnog plana i rokova za rješavanje tih ključnih pitanja perpetuira stanje u kojem je pravo formalno priznato, ali bez stvarne i kvalitetne mogućnosti njegove provedbe. Jasniji, precizniji i argumentiran prijedlog sustava prava prednosti nužan je kako bi JLRS-ovima omogućio njegovu lakšu provedbu, ali i kako bi se u prijelaznom periodu, dok se ne ostvari univerzalna dostupnost dječjih vrtića, osigurala jednaka pravila pri upisu u dječji vrtić za svu djecu neovisno o mjestu u kojem žive. U pogledu zapošljavanja stručnih kadrova, smatram da predloženo rješenje kojim se otvara prostor za učitelje razredne nastave za rad u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nije sustavno ni kvalitetno. Potrebna su rješenja koja dugoročno čine profesiju odgojitelja privlačnom i održivom: sustavno povećanje plaća u skladu sa stručnom spremom, odgovornošću i složenošću posla, smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde. Zaključno, kao i SOMK, smatram da izmjene Zakona trebaju jasnije i pravednije urediti pitanje upisa, osigurati stvarne uvjete s jasnim planom i rokovima za uključivanje djece s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima te postaviti temelje za privlačniji i održiv sustav zapošljavanja odgojitelja, stručnih suradnika i drugih radnika, umjesto privremenih i manjkavih rješenja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju baš to se pokušava dodatno urediti.
62 MARINA ČAJIĆ KOVAČEVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Predložene izmjene koje se odnose na pravo prednosti pri upisu djece u vrtiće ponovno dokazuju da sustav nema dovoljno kapaciteta da omogući univerzalno pravo na vrtić svakom djetetu. Umjesto jasne poruke da je svako dijete jednako i da je pravo na predškolski odgoj univerzalno, ponovno se uvode liste, bodovanja i kategorije prednosti. Takav pristup je diskriminatoran, a ujedno i dokaz da država nije spremna preuzeti odgovornost za ono što bi trebala biti njezina primarna obveza – dostupnost i priuštivost vrtića za svu djecu. Slažem se da je posebno važno osigurati mjesta za djecu iz ranjivih skupina, no to se ne postiže kroz parcijalne odredbe i nabrajanja, nego kroz sustavno povećanje kapaciteta, nacionalno financiranje i poštivanje Državnog pedagoškog standarda. Sve dok se zakon bavi samo time tko će imati prednost pred nekim drugim, umjesto time da svako dijete ima jednako pravo, problem se neće riješiti. Posebno zabrinjava dio prijedloga koji se odnosi na zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja. Nazivati program stjecanja “kompetencija” dovoljnim za rad u predškolskom sustavu, iako on ne daje kvalifikaciju odgojitelja, predstavlja izravnu devalvaciju naše struke. Kao magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, ne mogu pristati da se višegodišnje studijsko obrazovanje, pripravništvo, polaganje stručnog ispita i cjeloživotno usavršavanje izjednači s kratkotrajnim programom koji daje tek djelomične kompetencije. Time se šalje jasna poruka da znanja, vještine i profesionalni integritet odgojitelja nisu potrebni. Ako predlagatelj doista želi osigurati dostatne kadrovske uvjete, put nije u otvaranju vrata nestručnim kadrovima, nego u: - sustavnom povećanju plaća odgojitelja u skladu s odgovornošću i složenošću posla, - smanjenju broja djece po skupinama kako bi se stvorili uvjeti za kvalitetan rad, - povećanju upisnih kvota na studijima RPOO, uz istovremeno podizanje atraktivnosti profesije, - nacionalnom modelu financiranja vrtića kojim će država preuzeti odgovornost, umjesto prebacivanja tereta na JLS, roditelje i same ustanove. Dokle god se nude polovična i privremena rješenja poput zapošljavanja učitelja bez kvalifikacije odgojitelja, sustav će tonuti, a djeca će biti zakinuta za kvalitetu kojoj imaju pravo. Predložene izmjene u ovom obliku ne predstavljaju iskorak, već nastavak urušavanja profesionalnih standarda i ignoriranje stvarnih problema. Ako je intencija izmjena Zakona da se zbog manjka kadrova otvori mogućnost zapošljavanja učitelja razredne nastave u predškolskom sustavu nakon završetka programa stjecanja odgojno-obrazovnih kompetencija, postavlja se logično pitanje: Zašto odgojiteljima, magistrima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nije omogućeno zapošljavanje u razrednoj nastavi uz završetak programa stjecanja učiteljskih kompetencija? Naime, ako se učiteljima priznavanjem dodatnih kompetencija omogućuje rad u predškolskom odgoju, a pri tome se zanemaruje činjenica da nisu prošli formalno obrazovanje koje traje najmanje tri ili pet godina, zašto se odgojiteljima, koji su također visokoobrazovani stručnjaci s dubokim znanjima iz pedagogije, didaktike, metodika i razvoja djece, ne priznaje ista mogućnost u školskom sustavu? Ovakav jednostrani prijedlog otvara pitanje nepravednog i diskriminirajućeg odnosa prema odgojiteljima, a ujedno dovodi u pitanje konzistentnost cijelog obrazovnog sustava. Ako se priznavanjem djelomičnih kompetencija stječe pravo na rad u predškolskom odgoju, zašto se jednak model ne primjenjuje i na odgojitelje u sustavu primarnog obrazovanja? Takva asimetrična rješenja ne samo da ugrožavaju profesionalni integritet odgojiteljske struke, nego stvaraju i dvostruke standarde u obrazovnoj politici. Osim toga, uvođenjem pojma „odgojno-obrazovne kompetencije“ bez akademske kvalifikacije, predlagatelj direktno ruši profesionalizaciju naše struke. Ne može se petogodišnji studij i godine usavršavanja izjednačiti s kratkim programom. Time se šalje poruka da su odgojitelji zamjenjivi, a struka bez vrijednosti – što je suprotno svim međunarodnim standardima o kvaliteti ranog i predškolskog odgoja. Djeca s teškoćama i rizične skupine Prijedlog spominje njihovu uključenost, ali ne nudi niti jedan konkretan mehanizam – nema plana zapošljavanja stručnih suradnika, nema Pravilnika o pomoćnicima i komunikacijskim posrednicima, nema mjera za smanjenje broja djece u skupinama. Time se formalno priznaje pravo, a suštinski ostavlja prazna forma. To nije inkluzija, nego iluzija. Financiranje Uključivanje Uredbe u Zakon je samo formalno, bez jasnog plana kako će država preuzeti odgovornost za financiranje vrtića. Dok god trošak ostaje primarno na JLS i roditeljima, sustav ostaje nejednak i nepravedan. Financiranje vrtića mora biti državna obveza, baš kao i financiranje osnovnog školstva. Zaključno, ove izmjene ne donose ništa suštinski novo – one vraćaju sustav na stanje prije, ignorirajući realne probleme i ugrožavajući profesionalni integritet odgojitelja. Ako je cilj doista povećati obuhvat i kvalitetu predškolskog odgoja, onda se umjesto parcijalnih izmjena treba donijeti sveobuhvatna nacionalna strategija koja obuhvaća financiranje, kadrove, infrastrukturu i status struke. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Kako bi se osigurao dovoljan broj odgojitelja, povećane su kvote za upis na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje su ove godine sve popunjene, a uz fiskalnu održivost osiguravaju se sredstva iz državnog proračuna koja osnivači mogu iskoristiti za povećanje plaća odgojitelja te su u dogovoru sa sveučilištima pokrenuti programi namijenjeni učiteljima za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Provedbom navedenog očekuje se povećanje broja odgojitelja potrebnih za rad u dječjim vrtićima.
63 SARA ŠPIGL PUGAR II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Dječji se vrtići moraju financirati na razini države, a ne lokalnoj razini kako ne do sada praksa. Jesu li neka djeca u ovoj državi bolja od drugih? Ili bi sva djeca trebala imati jednaka prava? Zašto je normalno da djeca iz manjina sredina i njihovi roditelji moraju svoje mjesto plaćati skuplje nego roditelji djece u većim gradovima? Požega je povisila cijenu vrtića za 51%, u gradu gdje je prilika za posao malo, cijena rada niska, cijena namirnica relativno niža u odnosu na neke druge gradove s manjom cijenom vrtića. Koje je opravdanje za takvo podizanje cijena? Inflacija zasigurno nije 51%, zar ne? Kada bi se ustanove za predškolski odgoj i obrazovanje financirale na razini države, takve nejednakosti ne bi bilo. Ovako ostaje svakoj lokalnoj upravi da određuje cijene kako im dođe. Vrtići bi trebali biti povoljni, pogotovo imajući na umu demografski pad i budućnost radnog stanovništva i mirovinskih fondova. Država se mora pobrinuti za one koji joj osiguravaju budućnost. Primljeno na znanje Podsjećamo, modelom osiguranja fiskalne održivosti vrtića, kojim gradovi i općine dobivaju sredstva koja će im rasteretiti proračune, također se omogućuje smanjenje roditeljske participacije u cijeni dječjeg vrtića. Ovom Uredbom prvi put se osigurava sustavna potpora u financiranju dječjih vrtića doprinosom od 6,25 posto do čak 50 posto prosječne cijene smještaja po djetetu, ovisno o stupnju razvijenosti pojedinoga grada, odnosno općine. Godišnje se na to izdvaja više od 70 milijuna eura. Uredba o kriterijima i mjerilima za utvrđivanje iznosa sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića određuje iznos sredstava za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koju korisnici sredstava planiraju prema proračunskim klasifikacijama u sklopu prihoda i rashoda. Korisnici sredstava dužni su sredstva ostvarena za fiskalnu održivost dječjih vrtića iz ove Uredbe koristiti kao dodatni izvor financiranja za dostupnost, održivost i priuštivost ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja uz postojeću razinu i izvore financiranja, u skladu s obvezama, prema dinamici i planu prioriteta utvrđenima u proračunu korisnika sredstava.
64 MIA ŠAKIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom SINDIKAT ODGOJA I OBRAZOVANJA, MEDIJA I KULTURE HRVATSKE: Pozdravljamo prijedlog izmjene Zakona u dijelu koji se odnosi na preciznije definiranje ograničenja za zasnivanje radnog odnosa u vrtiću u slučaju izrečenih mjera prema posebnim propisima iz područja socijalne politike i pravosuđa, čime se uklanja dosadašnja nepravedna praksa koja je nepotrebno pogađala zaposlene u sustavu. Što se tiče prava prednosti pri upisu, potrebno je naglasiti da je Konvencijom o pravima djece, brojnim međunarodnim i nacionalnim strategijama i propisima te samim Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju definirano da svako dijete ima pravo na upis u dječji vrtić zbog čega je neophodno kategoriju prava prednosti navesti kao privremenu mjeru. Svjesni smo činjenice da univerzalna dostupnost dječjih vrtića još nije ostvarena i da je stoga potrebno u prijelaznom periodu jasno definirati kriterije prednosti, međutim ne slažemo se da će novi prijedlog izmjena prava prednosti pri upisu povećati dostupnost dječjih vrtića, niti se ovako složenim prijedlogom posebno adresiraju djeca iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih skupina. Prije svega, novi prijedlog prava prednosti pri upisu u dječji vrtić ne mijenja ništa supstantivno u odnosu na aktualni zakon. Ukida se pravo prednosti djeci starijoj od 4 godine, čime se otvara prostor za ravnomjerniju raspodjelu upisane djece u svim dobnim kategorijama, ali i dalje nije jasno definirano na koji način se ostvaruje pravo prednosti djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i drugih navedenih skupina niti kojim redoslijedom bi skupine navedene u prijedlogu trebalo vrednovati, a što će u praksi nastaviti reproducirati različite i arbitrarne procjene osnivača o tome koja djeca imaju pravo prednosti pri upisu. S obzirom da je i dosada članak zakona koji definira pravo prednosti pri upisu bio manjkav, naglašavamo važnost jasnijeg propisivanja kriterija upisa na nacionalnoj razini, uz obvezu svih jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da ih primjenjuju, vodeći računa o specifičnostima pojedinih sredina. Predlagatelj navodi da je potrebno u Zakonu propisati da prednost pri upisu imaju djeca pripadnici ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih području) bez obzira na dob, međutim u samom prijedlogu izmjena taj popis različitih skupina se povećava, pri čemu faktor sociekonomske ugroženosti nije precizno, niti adekvatno definiran. Samo nabrajanje različitih skupinama kojima je potrebno dati prednost pri upisu ne odgovara jasno postavljenom cilju – povećanju uključenosti djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih skupina. Pozdravljamo davanje prednosti djeci iz socioekonomski ugroženih obitelji i djeci iz ranjivih skupina, posebno u kontekstu činjenice da mnoga istraživanja pokazuju da upravo uključenost te djece u programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja od najranije dobi smanjuje rizike od socijalne isključenosti te pozitivno utječe na obrazovne uspjehe na višim stepenicama obrazovanja, a definirano je i međunarodnim dokumentima i konvencijama na koje se i predlagatelj poziva u obrazloženju. Međutim potrebno je jasno definirati što podrazumijeva socioekonomsku ugroženost uvođenjem jedinstvenog dohodovnog cenzusa kao kriterija za ostvarivanje prava prednosti. Što se tiče drugih ranjivih skupina koje potencijalno ne bi ostvarile prednost temeljem dohodovnog cenzusa, potrebno je jasnije definirati i argumentirati koje su to skupine i kojim redoslijedom im se daje prednost, odnosno po kojim kriterijima, uzimajući u obzir brojna istraživanja koja se bave ranjivim društvenim skupinama, statističke podatke o njihovoj brojnosti u pojedinim JLRS-ovima, stopi uključenosti u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, potrebama, odnosno posljedicama koje neuključivanje djece iz tih skupina ima po djecu i roditelje i sl. Pored toga, ističemo važnost osiguravanja mjesta za djecu zaposlenih roditelja te važnost izdvajanja te kategorije budući da je nužno da djeca zaposlenih roditelja ostvare pravo upisa jer je jedna od direktnih negativnih posljedica gubitka mjesta u dječjem vrtiću primoranost jednog od roditelja, najčešće žene, da napusti posao. Takav ishod bi dodatno produbio ionako velike rodne nejednakosti i utjecao na povećanje siromaštva, umjesto obratno. Kada je riječ o djeci s teškoćama, njihovo uključivanje u redovne vrtićke programe mora biti prioritet, ali to podrazumijeva i stvaranje mnogih preduvjeta: poštivanje Državnog pedagoškog standarda, zapošljavanje stručnih kadrova te donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojeg propisuje ministar nadležan za obrazovanje, temeljem članka 24. a, stavka 6. aktualnog zakona. Donošenje izmjena Zakona bez jasnog plana i rokova za rješavanje tih ključnih pitanja perpetuira stanje u kojem je pravo formalno priznato, ali bez stvarne i kvalitetne mogućnosti njegove provedbe. Jasniji, precizniji i argumentiran prijedlog sustava prava prednosti nužan je kako bi JLRS-ovima omogućio njegovu lakšu provedbu, ali i kako bi se u prijelaznom periodu, dok se ne ostvari univerzalna dostupnost dječjih vrtića, osigurala jednaka pravila pri upisu u dječji vrtić za svu djecu neovisno o mjestu u kojem žive. U pogledu zapošljavanja stručnih kadrova, smatramo da predloženo rješenje kojim se otvara prostor za učitelje razredne nastave za rad u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nije sustavno ni kvalitetno. Potrebna su rješenja koja dugoročno čine profesiju odgojitelja privlačnom i održivom: sustavno povećanje plaća u skladu sa stručnom spremom, odgovornošću i složenošću posla, smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde. Zaključno, smatramo da izmjene Zakona trebaju jasnije i pravednije urediti pitanje upisa, osigurati stvarne uvjete s jasnim planom i rokovima za uključivanje djece s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima te postaviti temelje za privlačniji i održiv sustav zapošljavanja odgojitelja, stručnih suradnika i drugih radnika, umjesto privremenih i manjkavih rješenja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju baš to se pokušava dodatno urediti.
65 MLADENKA FRANKIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Podržavam komentar Udruge Sidro a) Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtiće – prednost se sada daje djeci pripadnicima ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih području), bez obzira na dob. Učinak koji navodi predlagatelj: Svoj djeci pripadnicima ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih područja) bez obzira na dob imat će prednost pri upisu u dječji vrtić. Komentar Udruge Sidro: Nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. Iako predlagatelj daje tumačenje navodeći određene ranjive skupine djece, u samom prijedlogu izmjene Zakona to mijenja i drugačije definira, pa tako u članku 20. briše stavak 3. koji se odnosio na prednost četverogodišnjacima, stavak 4. postaje stavak 3., u kojem se izričito navodi kako prednost pri upisu u vrtiće imaju: - djeca roditelja invalida Domovinskoga rata, - djeca iz obitelji s troje ili više djece, - djeca obaju zaposlenih roditelja, - djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima koja imaju nalaz i mišljenje nadležnoga tijela iz sustava socijalne skrbi ili potvrdu izabranoga pedijatra ili obiteljskoga liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja, - djeca samohranih roditelja, - djeca jednoroditeljskih obitelji, - djeca osoba s invaliditetom upisanih u Hrvatski registar osoba s invaliditetom, - djeca koja su ostvarila pravo na socijalnu uslugu smještaja u udomiteljskim obiteljima, - djeca koja imaju prebivalište ili boravište na području dječjega vrtića, - djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu ili roditelja korisnika zajamčene minimalne naknade, - djeca roditelja korisnika novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata sukladno propisu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i - djeca roditelja korisnika novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata sukladno propisu kojim se uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskoga rata. Evidentno je kako ove izmjene Zakona ne donose gotovo ništa novo ili drugačije u odnosu na Zakon prije 2022., povratak je to na odredbe koje su vrijedile prije izmjena 2022. godine. Jedina izmjena koja se događa je ona da se dodatno navodi kako pravo prednosti pri upisu u vrtić imaju i djeca roditelja korisnika novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata te djeca roditelja korisnika novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata. b) Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno – obrazovnih kompetencija – radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta Učinak koji navodi predlagatelj: Pojasnit će se da učitelji primarnog obrazovanja završetkom programa za stjecanje odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi ne stječu dodatnu kvalifikaciju već samo dodatne kompetencije. Komentar Udruge Sidro: Zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. c) Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa – izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Učinak koji navodi predlagatelj: Konkretizirat će se ograničenja pri zasnivanju radnog odnosa u dječjem vrtiću i smanjiti mogućnost da se roditelji, najčešće majke, ne mogu zaposliti ako imaju izrečenu mjeru zaštite dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu. Komentar Udruge Sidro: Zahvaljujemo na ovim nužnim izmjenama koje smo i predlagali posljednje tri godine. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. d) Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona. Komentar Udruge Sidro: U članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Ono što bismo rado vidjeli jest na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju baš to se pokušava dodatno urediti.
66 VANJA BEZMALINOVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Kada je riječ o djeci s teškoćama, njihovo uključivanje u redovne vrtićke programe mora biti prioritet, ali to podrazumijeva i stvaranje mnogih preduvjeta: poštivanje Državnog pedagoškog standarda, zapošljavanje stručnih kadrova te donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojeg propisuje ministar nadležan za obrazovanje, temeljem članka 24. a, stavka 6. aktualnog zakona. Donošenje izmjena Zakona bez jasnog plana i rokova za rješavanje tih ključnih pitanja perpetuira stanje u kojem je pravo formalno priznato, ali bez stvarne i kvalitetne mogućnosti njegove provedbe. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena Zakona.
67 NINA HORVAT II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Imati zakon u kojem se prednost daje jednoj djeci naspram druge kosi se sa načelima, vrijednostima i ciljevima Nacionalnog kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje. U praksi već deset godina pokušavamo doći do toga da se poštuje svaki pojedinac u ustanovi te se zadovolje njegove potrebe i individualnost. U nekim ustanovama je to i dalje problem, a uvođenjem prednosti kod upisa odgojno - obrazovni sustav ide unazad. Roditelji s djecom koji nemaju podršku djedova i baka, a žive u dobro funkcionalnoj obitelji sa svojom djecom trebaju imati jednako pravo svoje dijete ostaviti u vrtiću. Zapošljavanje učitelja, pedagoga, njegovatelja, dadilja na mjesto odgojitelja prihvatljivo je jedino u slučaju da te iste osobe završe studij za rani i predškolski odgoj i obrazovanje te dobiju kvalifikaciju. Svatko tko želi raditi s djecom mora znati specifičnosti obavljanja tog posla te posjedovati kompetencije kako bi znao poštivati dijete kao pojedinca. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena Zakona.
68 MIRNA PETANJAK II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Podržavam komentar Udruge Sidro. Sustavno mijenjanje zakon gdje uvijek netko ima prednost pred drugima, u ovom slučaju određena djeca pred drugom djecom, vodi do neravnopravnosti u društvu, jasno pokazujući da sustav ne zadovoljava potrebe svakog djeteta koje ima pravo na sudjelovanje i uključivanje u sustav ranog i predškolskog odgoja. Potrebno su drugi načini na koje će država svakom djetetu omogućiti jednako pravo uključivanja, ali i samog financiranja predškolskog sustava od strane države, a ne prepuštenost lokalni uprava o kojima ovisi što je njima prioritet. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
69 IVANA ZOVAK II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Podržavam komentar Udruge Sidro a) Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtiće – prednost se sada daje djeci pripadnicima ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih području), bez obzira na dob. Učinak koji navodi predlagatelj: Svoj djeci pripadnicima ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih područja) bez obzira na dob imat će prednost pri upisu u dječji vrtić. Komentar Udruge Sidro: Nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. Iako predlagatelj daje tumačenje navodeći određene ranjive skupine djece, u samom prijedlogu izmjene Zakona to mijenja i drugačije definira, pa tako u članku 20. briše stavak 3. koji se odnosio na prednost četverogodišnjacima, stavak 4. postaje stavak 3., u kojem se izričito navodi kako prednost pri upisu u vrtiće imaju: - djeca roditelja invalida Domovinskoga rata, - djeca iz obitelji s troje ili više djece, - djeca obaju zaposlenih roditelja, - djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima koja imaju nalaz i mišljenje nadležnoga tijela iz sustava socijalne skrbi ili potvrdu izabranoga pedijatra ili obiteljskoga liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja, - djeca samohranih roditelja, - djeca jednoroditeljskih obitelji, - djeca osoba s invaliditetom upisanih u Hrvatski registar osoba s invaliditetom, - djeca koja su ostvarila pravo na socijalnu uslugu smještaja u udomiteljskim obiteljima, - djeca koja imaju prebivalište ili boravište na području dječjega vrtića, - djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu ili roditelja korisnika zajamčene minimalne naknade, - djeca roditelja korisnika novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata sukladno propisu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i - djeca roditelja korisnika novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata sukladno propisu kojim se uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskoga rata. Evidentno je kako ove izmjene Zakona ne donose gotovo ništa novo ili drugačije u odnosu na Zakon prije 2022., povratak je to na odredbe koje su vrijedile prije izmjena 2022. godine. Jedina izmjena koja se događa je ona da se dodatno navodi kako pravo prednosti pri upisu u vrtić imaju i djeca roditelja korisnika novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata te djeca roditelja korisnika novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata. b) Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno – obrazovnih kompetencija – radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta Učinak koji navodi predlagatelj: Pojasnit će se da učitelji primarnog obrazovanja završetkom programa za stjecanje odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi ne stječu dodatnu kvalifikaciju već samo dodatne kompetencije. Komentar Udruge Sidro: Zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. c) Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa – izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Učinak koji navodi predlagatelj: Konkretizirat će se ograničenja pri zasnivanju radnog odnosa u dječjem vrtiću i smanjiti mogućnost da se roditelji, najčešće majke, ne mogu zaposliti ako imaju izrečenu mjeru zaštite dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu. Komentar Udruge Sidro: Zahvaljujemo na ovim nužnim izmjenama koje smo i predlagali posljednje tri godine. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. d) Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona. Komentar Udruge Sidro: U članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Ono što bismo rado vidjeli jest na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
70 TINA BEBIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom a) Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtiće – prednost se sada daje djeci pripadnicima ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih području), bez obzira na dob. Učinak koji navodi predlagatelj: Svoj djeci pripadnicima ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih područja) bez obzira na dob imat će prednost pri upisu u dječji vrtić. Komentar Udruge Sidro: Nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. Iako predlagatelj daje tumačenje navodeći određene ranjive skupine djece, u samom prijedlogu izmjene Zakona to mijenja i drugačije definira, pa tako u članku 20. briše stavak 3. koji se odnosio na prednost četverogodišnjacima, stavak 4. postaje stavak 3., u kojem se izričito navodi kako prednost pri upisu u vrtiće imaju: - djeca roditelja invalida Domovinskoga rata, - djeca iz obitelji s troje ili više djece, - djeca obaju zaposlenih roditelja, - djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima koja imaju nalaz i mišljenje nadležnoga tijela iz sustava socijalne skrbi ili potvrdu izabranoga pedijatra ili obiteljskoga liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja, - djeca samohranih roditelja, - djeca jednoroditeljskih obitelji, - djeca osoba s invaliditetom upisanih u Hrvatski registar osoba s invaliditetom, - djeca koja su ostvarila pravo na socijalnu uslugu smještaja u udomiteljskim obiteljima, - djeca koja imaju prebivalište ili boravište na području dječjega vrtića, - djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu ili roditelja korisnika zajamčene minimalne naknade, - djeca roditelja korisnika novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata sukladno propisu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i - djeca roditelja korisnika novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata sukladno propisu kojim se uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskoga rata. Evidentno je kako ove izmjene Zakona ne donose gotovo ništa novo ili drugačije u odnosu na Zakon prije 2022., povratak je to na odredbe koje su vrijedile prije izmjena 2022. godine. Jedina izmjena koja se događa je ona da se dodatno navodi kako pravo prednosti pri upisu u vrtić imaju i djeca roditelja korisnika novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata te djeca roditelja korisnika novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata. b) Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno – obrazovnih kompetencija – radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta Učinak koji navodi predlagatelj: Pojasnit će se da učitelji primarnog obrazovanja završetkom programa za stjecanje odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi ne stječu dodatnu kvalifikaciju već samo dodatne kompetencije. Komentar Udruge Sidro: Zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. c) Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa – izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Učinak koji navodi predlagatelj: Konkretizirat će se ograničenja pri zasnivanju radnog odnosa u dječjem vrtiću i smanjiti mogućnost da se roditelji, najčešće majke, ne mogu zaposliti ako imaju izrečenu mjeru zaštite dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu. Komentar Udruge Sidro: Zahvaljujemo na ovim nužnim izmjenama koje smo i predlagali posljednje tri godine. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. d) Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona. Komentar Udruge Sidro: U članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Ono što bismo rado vidjeli jest na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
71 PETRA DRAGOJEVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Sve dok postoji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještenih kapaciteta da osigura zajamčena prava svakoga djeteta na odgoj i obrazovanje. Nije razumljivo na koji će se način ove promjene učinkovitije doprinijeti promjenama i dostupnosti programa svoj djeci rane predškolske dobi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
72 ANA DONADA II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom 1. Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtić: davanjem prednosti djeci pripadnicima ranjivih skupina nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. 2. Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta: zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. 3. Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa: izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. 4. Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona: u članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Potrebno je definirati na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Poslovi odgojitelja propisani su odredbama članka 29. Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. Natječaj za zapošljavanje raspisuje se za radno mjesto odgojitelja u dječjem vrtiću te osoba koja se javi na natječaj potpisuje ugovor o radu za radno mjesto koje ima svoj opis poslova. Potpisivanjem ugovora o radu osoba preuzima sve poslove i radne zadaće radnog mjesta za koje ne zaposlila ako nije drukčije propisano Zakonom.
73 MONIKA VINKOVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom a)Predložene izmjene Zakona ne povećavaju dostupnost vrtića za svu djecu, jer sustav i dalje funkcionira po kriterijima prednosti pri upisu, što ukazuje na nedostatak kapaciteta. Nove odredbe gotovo se u potpunosti vraćaju na stanje prije 2022., uz minimalnu dopunu – dodavanje prava prednosti djeci roditelja korisnika novčane naknade za nezaposlene branitelje i civilne stradalnike. b) Izmjene dopuštaju zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja s odgojno-obrazovnim kompetencijama, a ne punom kvalifikacijom, što može ugroziti profesionalizaciju struke. Nije jasno kako će se regulirati status učitelja nakon završetka programa i spriječiti zapošljavanje nestručnih osoba. Potrebno je izričito osigurati prednost stručnim osobama s završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, te precizirati obveze nestručnih učitelja, uključujući sudjelovanje u stručnim tijelima, planiranju i usavršavanju. Također je potrebna korekcija stavke o stručnim suradnicima kako bi se osiguralo da poslove mogu obavljati samo osobe s odgovarajućim studijem. c) Iako je izmjena korisna i predlagatelj pokazuje razumijevanje potrebe pojašnjenja propisa, kriteriji zaštite prava djeteta u nadležnosti suda ostaju široki i mogu se primijeniti u situacijama kada zaposlenik vrtića nije nužno počinio štetu. d) Članak 50.a stavak 2. formalno osigurava sredstva za fiskalnu održivost vrtića putem JLRS, prema kriterijima iz Uredbe Vlade RH od 31. kolovoza 2023., što nije značajna promjena. Bilo bi potrebnije iznijeti novi model financiranja vrtića, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Jedna od ključnih investicija ulaganja u odgojno-obrazovni sustav je izgradnja novih kapaciteta dječjih vrtića za što je u sljedećem razdoblju osigurano 260 milijuna eura. Realizacija navedenih ulaganja omogućit će oko 25.800 dodatnih mjesta u vrtićima. Osim mogućnosti zapošljavanja učitelja, ako se na natječaj ne javi odgojitelj, maksimalno su povećane kvote na fakultetima koji školuju odgojitelje i odgojiteljice te je tako 2023. godine diplomiralo njih više od 1100 na različitim diplomskim i preddiplomskim studijima. Ove godine upisano je 918 studenata na studije ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Ministarstvo je, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića.
74 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom a) Promjene u pravu prednosti pri upisu u vrtiće – prednost se sada daje djeci pripadnicima ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih području), bez obzira na dob. Učinak koji navodi predlagatelj: Svoj djeci pripadnicima ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih područja) bez obzira na dob imat će prednost pri upisu u dječji vrtić. Komentar Udruge Sidro: Nije razumljivo na koji će način ove promjene učinkovitije udovoljiti zahtjevima dostupnosti programa RPOO svoj djeci rane i predškolske dobi. Sve dok postoji bilo koji kriterij prednosti pri upisu, znači da sustav nema dovoljno smještajnih kapaciteta da osigura jamčena prava na obrazovanje svakom djetetu. Iako predlagatelj daje tumačenje navodeći određene ranjive skupine djece, u samom prijedlogu izmjene Zakona to mijenja i drugačije definira, pa tako u članku 20. briše stavak 3. koji se odnosio na prednost četverogodišnjacima, stavak 4. postaje stavak 3., u kojem se izričito navodi kako prednost pri upisu u vrtiće imaju: - djeca roditelja invalida Domovinskoga rata, - djeca iz obitelji s troje ili više djece, - djeca obaju zaposlenih roditelja, - djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima koja imaju nalaz i mišljenje nadležnoga tijela iz sustava socijalne skrbi ili potvrdu izabranoga pedijatra ili obiteljskoga liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja, - djeca samohranih roditelja, - djeca jednoroditeljskih obitelji, - djeca osoba s invaliditetom upisanih u Hrvatski registar osoba s invaliditetom, - djeca koja su ostvarila pravo na socijalnu uslugu smještaja u udomiteljskim obiteljima, - djeca koja imaju prebivalište ili boravište na području dječjega vrtića, - djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu ili roditelja korisnika zajamčene minimalne naknade, - djeca roditelja korisnika novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata sukladno propisu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i - djeca roditelja korisnika novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata sukladno propisu kojim se uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskoga rata. Evidentno je kako ove izmjene Zakona ne donose gotovo ništa novo ili drugačije u odnosu na Zakon prije 2022., povratak je to na odredbe koje su vrijedile prije izmjena 2022. godine. Jedina izmjena koja se događa je ona da se dodatno navodi kako pravo prednosti pri upisu u vrtić imaju i djeca roditelja korisnika novčane naknade za nezaposlene hrvatske branitelje iz Domovinskog rata te djeca roditelja korisnika novčane naknade za civilne stradalnike iz Domovinskog rata. b) Mogućnost zapošljavanja učitelja primarnog obrazovanja nakon završetka programa za stjecanje odgojno – obrazovnih kompetencija – radi osiguravanja dostatnih kadrovskih uvjeta Učinak koji navodi predlagatelj: Pojasnit će se da učitelji primarnog obrazovanja završetkom programa za stjecanje odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi ne stječu dodatnu kvalifikaciju već samo dodatne kompetencije. Komentar Udruge Sidro: Zapošljavanje učitelja primarnog obrazovanja već je dopušteno izmjenama Zakona iz svibnja 2022., a sada se dodatno pojašnjava status nakon završetka programa čime osoba stječe odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne i kvalifikaciju, te se uklanja odredba o zabrani rada u predškolskim ustanovama do stjecanja kvalifikacije/kompetencija ako u dvogodišnjem roku za završetak programa učitelji ne završe program. Ukidanjem ove odredbe prešutno se dopušta nastavak rada i bez propisanog dodatnog obrazovanja. Nužno je jasno odrediti hoće li učitelj koji ne završi u roku program stjecanja kompetencija i kojemu po sili zakona prestaje radni odnos, , moći nastaviti raditi na poslovima odgojitelja u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi. Ukoliko hoće, na koji način predlagatelj planira spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, bilo da je riječ o učitelju bez završenog propisanog programa ili kompletno nestručnim zamjenama? Uvođenjem pojma ''odgojno – obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'' otvara se prostor ugrozi profesionalizacije odgojiteljske struke, jer se umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju nižu razinu stručnosti odnosno samo kompetencije bez kvalifikacije. Predlagatelj u izmjeni navodi kako učitelj zasniva radni odnos kao nestručna osoba do stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija i može izvoditi odgojno obrazovni rad kao jedan od dvaju odgojitelja u skupini, uz odgojitelja koji ima potrebnu kvalifikaciju. Zakon ne daje odgovor na pitanje koji je status učitelja nakon završetka programa u kojem stječe tek odgojno obrazovne kompetencije i to je nužno pojasniti. Potrebno je izričito propisati da se prednost pri zapošljavanju na poslove odgojitelja bezuvjetno imaju osobama sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Također, izmjene ne daju odgovor na pitanje jesu li učitelji primarnog obrazovanja, kao nestručne zamjene, dužni ispunjavati sve one obveze koje imaju stručni odgojitelji (ostali poslovi iz čl. 29. DPS-a), jesu li obvezni usavršavati se i sudjelovati u izradi Godišnjeg plana i programa predškolske ustanove, jesu li oni ravnopravni članovi najvišeg stručnog tijela svake predškolske ustanove - Odgojiteljskog vijeća - te ako jesu, na koji način predlagatelj planira osigurati visoku razinu kvalitete i stručnosti odgojno obrazovnog rada, kada istovremeno dopušta obavljanje ovih važnih segmenata rada nestručnim kadrovima. Nužno je razjasniti u stavku 8. članka 20., formulaciju ''najdulje do kraja trajanja programa predškole u jednoj pedagoškoj godini''. Ukoliko se dopusti kontinuirano ponavljanje ove prakse svake pedagoške godine, ovakva deklarativna ograničenja nisu potrebna. UVJET OBRAZOVANJA STRUČNIH SURADNIKA nužno je razjasniti. Potrebno je ispraviti omašku predlagatelja u stavku 9. članka 20. gdje je propustio navesti dio članka 20. stavak 9. Zakona iz 2022. i predlaže izmjenu na način: ''Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij.'' Nakon riječi ''studij'' potrebno je zadržati formulaciju, odnosno dodati riječi ''odgovarajuće vrste''. U suprotnom bi to značilo da se na poslove stručnog suradnika može zaposliti osoba koja ima sveučilišni ili stručni diplomski studij bilo koje vrste. Kako već vidimo u praksi da stručne suradnike nezakonito zamjenjuju nestručni kadrovi (profesor povijesti radi kao stručni suradnik edukacijski rehabilitator i sl.), tražimo da se ova omaška ispravi. c) Izmjene u ograničenjima zasnivanja radnog odnosa obzirom na mjere iz posebnih propisa u području socijalne politike i pravosuđa – izmjene članka 25. i jasnije definiranje obveze suspenzije radnika kojima se izriče neka od mjera zaštite sigurnosti i dobrobiti djeteta. Suspenzija se izriče isključivo kod mjere žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji ili mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda. Učinak koji navodi predlagatelj: Konkretizirat će se ograničenja pri zasnivanju radnog odnosa u dječjem vrtiću i smanjiti mogućnost da se roditelji, najčešće majke, ne mogu zaposliti ako imaju izrečenu mjeru zaštite dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu. Komentar Udruge Sidro: Zahvaljujemo na ovim nužnim izmjenama koje smo i predlagali posljednje tri godine. Iako je izmjena dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, možda bi valjalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. d) Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju (NN 101/23) postaje dio Zakona. Komentar Udruge Sidro: U članku 50.a, stavak 2. navodi se kako se u državnom proračunu osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića, koja se dodjeljuju JLRS, a na temelju mjerila i kriterija koje Uredbom propisuje Vlada RH. Uredba Vlade RH od 31. kolovoza 2023. već čini sastavni dio Zakona, stoga ovo ne vidimo kao značajnu, već isključivo formalnu promjenu. Takve su promjene vidljive i u člancima kojima se mijenjaju nazivi ''e-Vrtić'' u ''e-Maticu'', ili ''kurikulum'' u ''kurikul'', za što se ističe obveza zamjene u cijelom Zakonu a poradi usklađivanja sa Zakonom o hrvatskom jeziku (NN 14/24) iz veljače 2024., gdje se uvodi pojam kurikul i njegove izvedenice. Iako smo mišljenja kako ova promjena nije ispravna i svaki će stručnjak unutar sustava RPOO jasno argumentirati zašto ne kurikul, držimo da je ulaganje resursa u izmjenu ovog pojma trenutno manje važno u odnosu na brojne druge potrebe. Ono što bismo rado vidjeli jest na koji način će Vlada RH mijenjati model financiranja dječjih vrtića, kojim aktom i u kojem razdoblju, što iz predloženih izmjena nije vidljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Važno je istaknuti kako su glavna investicija ulaganja u odgojno-obrazovnom sustavu izgradnja novih kapaciteta dječjih vrtića za što je u sljedećem razdoblju osigurano 260 milijuna eura. Realizacija navedenih ulaganja omogućit će oko 25.800 dodatnih mjesta u vrtićima. Do 2030. godine planirano je dosegnuti obuhvat djece od 96% u dobi od 3 godine do polaska u osnovnu školu, što su i ciljevi Vijeća Europske unije. Trenutno je dosegnut obuhvat oko 88% djece vrtićke dobi. Ostvarivanjem ovih ciljeva neće više biti potrebno određivati kriterije prednosti te će svako dijete imati svoje mjesto u dječjem vrtiću.
75 MARTINA LINIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Postojanje bilo kakvih kriterija prednosti upućuje na nedostatak kapaciteta za ostvarenje prava svakog djeteta na obrazovanje. Kriterije prednosti pri upisu i dalje određuju osnivači, pa svaki vrtić, prema vlastitom pravilniku, samovoljno tumači i primjenjuje ovaj članak Zakona, što dovodi do neujednačenosti i mogućih nepravdi. Nužno je izričito odrediti da prednost pri zapošljavanju moraju imati osobe sa završenim studijem Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, u odnosu na učitelje koji su prošli samo program stjecanja kompetencija. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Jedna od ključnih investicija ulaganja u odgojno-obrazovni sustav je izgradnja novih kapaciteta dječjih vrtića za što je u sljedećom razdoblju osigurano 260 milijuna eura. Realizacija navedenih ulaganja omogućit će oko 25.800 dodatnih mjesta u vrtićima. Člankom 24. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju izričito je propisano ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 3. ovoga članka, poslove odgojitelja može obavljati osoba koja je završila učiteljski studij.
76 GORDANA BARTOL II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Podržavam prijedlog kojim se omogućuje zapošljavanje učitelja primarnoga obrazovanja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nakon završetka odgovarajućeg programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija pri visokom učilištu koje ima dopusnicu za izvođenje studija ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja. To će svakako doprinijeti poboljšanju uvjeta u predškolskim ustanovama. Velika bi se pažnja trebala staviti na to da se educira dovoljan broj adekvatno osposobljenih i stručnih odgajatelja koji će profesionalno obavljati poslove u vrtićima i predškolskim ustanovama. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
77 TINA PARAĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 2.  Osnovna pitanja koja se uređuju Zakonom Podržavam prijedlog kojim se omogućuje zapošljavanje učitelja primarnoga obrazovanja u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, nakon završetka odgovarajućeg programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija pri visokom učilištu koje ima dopusnicu za izvođenje studija ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja. Smatram da će ova mjera pridonijeti osiguravanju dostatnih kadrovskih uvjeta u predškolskim ustanovama. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
78 MARGARETA ŠPORČIĆ ŠKROBONJA II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 3.Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći 1. Prednost pri upisu djece iz ranjivih skupina Predložene izmjene prava prednosti pri upisu u dječje vrtiće nisu jasne, precizne niti adekvatno argumentirane. Bez toga, pravo na prednost pri upisu ostaje nedorečeno u najvažnijem zakonskom aktu te se i dalje neće provoditi na pravedan način niti jednako u svim JLRS-ovima. 1. Status učitelja primarnog obrazovanja Prijedlog izmjene kojom se definira da učitelji razredne nastave završavanjem programa ne stječu dodatnu kvalifikaciju završavanjem programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, već samo dodatne kompetencije, ni na koji način ne rješava manjak stručnog kadra, a dugoročno narušava kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa i u nepovoljan položaj stavlja odgojitelje uzimajući u obzir godine obrazovanja na redovnom studiju, obavezu polaganja pripravničkog ispita, obaveznog stručnog usavršavanja, ali i rada u praksi s nestručnim kadrom budući da sav teret neposrednog rada u tom slučaju pada na njih. Dodatno, nije jasno što se događa s učiteljima razredne nastave koji steknu dodatne kompetencije, a u međuvremenu se temeljem konkretnih mjera osigura adekvatan broj stručnog kadra, odnosno odgojitelja. Na koji način će se u tom slučaju rješavati pitanje viška učitelja razredne nastave koji su stekli dodatne kompetencije? To je kratkoročno i manjkavo rješenje koje reproducira aktualni problem, umjesto da se predlože mjere koje profesiju odgojitelja čine privlačnom. 2. Ograničenja pri zasnivanju radnog odnosa Pozdravljamo nastojanje da se ukloni nepravda prema zaposlenima u sustavu u slučaju izrečenih mjera prema posebnim propisima iz područja socijalne politike i pravosuđa, ali upozoravamo da će i nakon ove izmjene ostati nejasnoće u primjeni. Potrebno je preciznije propisati prijedlog kako se u praksi ne bi nastavile situacije postojeće diskriminacije. 3. Integracija Uredbe iz 2023. u Zakon Integracija Uredbe u Zakon neće sama po sebi osigurati financijsku održivost sustava. Bez značajnijeg upliva države u financiranje, bez razrađenog i jasnog plana za mijenjanje modela financiranja, osobito kada je riječ o plaćama zaposlenika, razlike među jedinicama lokalne samouprave ostat će velike, a sustav neodrživ. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. U Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju navedeni su kriteriji prednosti kojih se trebaju pridržavati svi dječji vrtići u Republici Hrvatskoj, način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u dječji vrtić uređuje osnivač dječjeg vrtića svojim aktom. Učitelji se mogu zaposliti samo ako se na natječaj ne jave odgojitelji, a paralelno s ovom odredbom povećane su kvote za upis studenata na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U posljednjih pet godina upliv države u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je značajan, od ulaganja u izgradnju dodatnih kapaciteta (260 milijuna eura) do osiguranja sredstava za fiskalnu održivost (do sada 147 milijuna eura za fiskalnu održivost).
79 TATJANA VITAS II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 3.Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Prednost pri upisu djece iz ranjivih skupina Predložene izmjene prava prednosti pri upisu u dječje vrtiće nisu jasne, precizne niti adekvatno argumentirane. Bez toga, pravo na prednost pri upisu ostaje nedorečeno u najvažnijem zakonskom aktu te se i dalje neće provoditi na pravedan način niti jednako u svim JLRS-ovima. Status učitelja primarnog obrazovanja Prijedlog izmjene kojom se definira da učitelji razredne nastave završavanjem programa ne stječu dodatnu kvalifikaciju završavanjem programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, već samo dodatne kompetencije, ni na koji način ne rješava manjak stručnog kadra, a dugoročno narušava kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa i u nepovoljan položaj stavlja odgojitelje uzimajući u obzir godine obrazovanja na redovnom studiju, obavezu polaganja pripravničkog ispita, obaveznog stručnog usavršavanja. Nadalje, neprihvatljiv je i omalovažavajući nepovoljni položaj odgojitelja koji radi radi s nestručnim kadrom budući da sav teret neposrednog rada u tom slučaju pada na njih. Dodatno, nije jasno što se događa s učiteljima razredne nastave koji steknu dodatne kompetencije, a u međuvremenu se temeljem konkretnih mjera osigura adekvatan broj stručnog kadra, odnosno odgojitelja. Na koji način će se u tom slučaju rješavati pitanje viška učitelja razredne nastave koji su stekli dodatne kompetencije? To je kratkoročno i manjkavo rješenje koje reproducira aktualni problem, umjesto da se predlože mjere koje profesiju odgojitelja čine privlačnom. Ograničenja pri zasnivanju radnog odnosa Pozdravljamo nastojanje da se ukloni nepravda prema zaposlenima u sustavu u slučaju izrečenih mjera prema posebnim propisima iz područja socijalne politike i pravosuđa, ali upozoravamo da će i nakon ove izmjene ostati nejasnoće u primjeni. Potrebno je preciznije propisati prijedlog kako se u praksi ne bi nastavile situacije postojeće diskriminacije. Integracija Uredbe iz 2023. u Zakon Integracija Uredbe u Zakon neće sama po sebi osigurati financijsku održivost sustava. Bez značajnijeg upliva države u financiranje, bez razrađenog i jasnog plana za mijenjanje modela financiranja, osobito kada je riječ o plaćama zaposlenika, razlike među jedinicama lokalne samouprave ostat će velike, a sustav neodrživ. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. U Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju navedeni su kriteriji prednosti kojih se trebaju pridržavati svi dječji vrtići u Republici Hrvatskoj, način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u dječji vrtić uređuje osnivač dječjeg vrtića svojim aktom. Učitelji se mogu zaposliti samo ako se na natječaj ne jave odgojitelji, a paralelno s ovom odredbom povećane su kvote za upis studenata na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U posljednjih pet godina upliv države u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je značajan, od ulaganja u izgradnju dodatnih kapaciteta (260 milijuna eura) do osiguranja sredstava za fiskalnu održivost (do sada 147 milijuna eura za fiskalnu održivost).
80 MIA ŠAKIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 3.Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći SINDIKAT ODGOJA I OBRAZOVANJA, MEDIJA I KULTURE HRVATSKE: 1. Prednost pri upisu djece iz ranjivih skupina Predložene izmjene prava prednosti pri upisu u dječje vrtiće nisu jasne, precizne niti adekvatno argumentirane. Bez toga, pravo na prednost pri upisu ostaje nedorečeno u najvažnijem zakonskom aktu te se i dalje neće provoditi na pravedan način niti jednako u svim JLRS-ovima. 2. Status učitelja primarnog obrazovanja Prijedlog izmjene kojom se definira da učitelji razredne nastave završavanjem programa ne stječu dodatnu kvalifikaciju završavanjem programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, već samo dodatne kompetencije, ni na koji način ne rješava manjak stručnog kadra, a dugoročno narušava kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa i u nepovoljan položaj stavlja odgojitelje uzimajući u obzir godine obrazovanja na redovnom studiju, obavezu polaganja pripravničkog ispita, obaveznog stručnog usavršavanja, ali i rada u praksi s nestručnim kadrom budući da sav teret neposrednog rada u tom slučaju pada na njih. Dodatno, nije jasno što se događa s učiteljima razredne nastave koji steknu dodatne kompetencije, a u međuvremenu se temeljem konkretnih mjera osigura adekvatan broj stručnog kadra, odnosno odgojitelja. Na koji način će se u tom slučaju rješavati pitanje viška učitelja razredne nastave koji su stekli dodatne kompetencije? To je kratkoročno i manjkavo rješenje koje reproducira aktualni problem, umjesto da se predlože mjere koje profesiju odgojitelja čine privlačnom. 3. Ograničenja pri zasnivanju radnog odnosa Pozdravljamo nastojanje da se ukloni nepravda prema zaposlenima u sustavu u slučaju izrečenih mjera prema posebnim propisima iz područja socijalne politike i pravosuđa, ali upozoravamo da će i nakon ove izmjene ostati nejasnoće u primjeni. Potrebno je preciznije propisati prijedlog kako se u praksi ne bi nastavile situacije postojeće diskriminacije. 4. Integracija Uredbe iz 2023. u Zakon Integracija Uredbe u Zakon neće sama po sebi osigurati financijsku održivost sustava. Bez značajnijeg upliva države u financiranje, bez razrađenog i jasnog plana za mijenjanje modela financiranja, osobito kada je riječ o plaćama zaposlenika, razlike među jedinicama lokalne samouprave ostat će velike, a sustav neodrživ. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. U Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju navedeni su kriteriji prednosti kojih se trebaju pridržavati svi dječji vrtići u Republici Hrvatskoj, način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u dječji vrtić uređuje osnivač dječjeg vrtića svojim aktom. Učitelji se mogu zaposliti samo ako se na natječaj ne jave odgojitelji, a paralelno s ovom odredbom povećane su kvote za upis studenata na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U posljednjih pet godina upliv države u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je značajan, od ulaganja u izgradnju dodatnih kapaciteta (260 milijuna eura) do osiguranja sredstava za fiskalnu održivost (do sada 147 milijuna eura za fiskalnu održivost).
81 TATJANA VITAS II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 3.Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Kada se u odredbe Zakona unosi pravo na prednost upisa, tada to neminovno dovodi do zaključka da smo daleko od najavljivanih i zacrtanih ciljeva uključivanja sve djece predškolske dobi u sustav RPOO. Prilično nevažno postaje odnosi li se ta odredba na djecu koja pripadaju pojedinoj dobnoj skupini ili na djecu pripadnike ranjivih skupina (djecu romske nacionalne manjine, djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djecu s teškoćama u razvoju, djecu u zdravstvenim ustanovama, djecu u sustavu pravosuđa, djecu koja žive u siromaštvu ili djecu iz izoliranih područja). Predložene izmjene ponovno nisu jasne, precizno definirane, vremenski ograničene, kao ni stručno i adekvatno argumentirane. Predložene izmjene kriterija u ostvarivanju prava prednosti pri upisu u vrtić neće povećati broj raspoloživih mjesta u dječjim vrtićima, kao ni osigurati stručan kadar koji bi trebao kvalitetno i kompetentno provoditi rad s djecom rane i predškolske dobi. Pohvaljujem dana pojašnjenja koja definiraju da učitelji po završetku kraćeg programa ne mogu steći dodatnu kvalifikaciju, već samo dodatne kompetencije. Ono što mi kao kvalificiranom stručnjaku i dalje ostaje nejasno je kako će se zapošljavanjem nestručnih kadrova kao i zapošljavanjem učitelja sa stečenim odgojno – obrazovnim kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi osigurati dosadašnja razina kvalitete i stručnost rada u sustavu RPOO. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Važno je istaknuti kako je glavna investicija ulaganja u odgojno-obrazovni sustav izgradnja novih kapaciteta dječjih vrtića za što je u sljedećem razdoblju osigurano 260 milijuna eura. Realizacija navedenih ulaganja omogućit će oko 25.800 dodatnih mjesta u vrtićima. Do 2030. godine planirano je dosegnuti obuhvat djece od 96% u dobi od 3 godine do polaska u osnovnu školu, što su i ciljevi Vijeća Europske unije. Trenutno je dosegnut obuhvat oko 88% djece vrtićke dobi. Ostvarivanjem ovih ciljeva neće više biti potrebno određivati kriterije prednosti te će svako dijete imati svoje mjesto u dječjem vrtiću.
82 MONIKA VINKOVIĆ II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 3.Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Bilo kakve izmjene kriterija prednosti pri upisu u vrtić ne povećavaju broj dostupnih mjesta. Povratak na ranije propise nakon izmjene 2022., kada je prednost primarno bila za djecu od 4 godine, ponovno dovodi do isključivanja djece koja pohađaju RPOO programe. Ograničavanje prava jedne djece radi prava druge nije prihvatljivo. Pohvalno je preciznije definiranje stjecanje kompetencija za učitelje primarnog obrazovanja i jasnoću što prekvalifikacija. Ipak, ostaje nejasan status učitelja nakon stjecanja tih kompetencija, posebno u pogledu radnog statusa, zapošljavanja i sudjelovanja u stručnim tijelima. Ako nestručni kadrovi mogu biti ravnopravni s diplomiranim učiteljima RPOO, postavlja se pitanje očuvanja kvalitete i stručnosti u sustavu. Izmjene koje se odnose na ograničenja rada zbog zaštite i dobrobiti djeteta su pozitivne, no važno je osigurati njihovu jasnu primjenu u praksi kako se ne bi ponovili postojeći izazovi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
83 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI, 3.Posljedice koje će donošenjem zakona proisteći Ponovno ćemo istaknuti činjenicu da se bilo kakvom izmjenom kriterija u ostvarivanju prava prednosti pri upisu u vrtić ni na koji način neće povećati broj raspoloživih mjesta u dječjim vrtićima. Preuranjena odluka izmjene Zakona 2022. godine, kojom se prednost primarno davala djeci starosti 4 godine i više, dovela je do brojnih problema, a njeno ukidanje sada i povratak na ranije propise, dovesti će i već dovodi do isključivanja djece koja pohađaju programe RPOO godinu, dvije, tri. Uskraćivanje obrazovanja jednoj djeci, kako bi se ono osiguralo nekoj drugoj djeci, ne može biti ispravno rješenje. Pohvaljujemo jasnije definiranje zvanja učitelja primarnog obrazovanja, i slažemo se s time da učitelji po završetku kraćeg programa ne mogu steći dodatnu kvalifikaciju, već samo dodatne kompetencije. No ostaje pitanje statusa učitelja nakon stjecanja tih ''odgojno - obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi'', kako u smislu radnog statusa, rangiranja kod zapošljavanja, tako i glede njhovih obveza i kompetencija za sudjelovanje u radu predškolske ustanove. Ukoliko nestručni kadrovi mogu biti ravnopravni s onima koji imaju završen studij RPOO, kako pri zapošljavanju tako i u radu, ukoliko mogu sudjelovati, pa i donositi odluke u stručnim tijelima ustanove - na koji način predlagatelj planira očuvati visoku razinu kvalitete i stručnog rada u sustavu Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja? Izmjene u smislu ograničavanja rada zbog izricanja neke mjere zaštite i dobrobiti djeteta, dobre su, nadamo se da će biti dovoljno jasne kako u praksi ne bi i dalje dovodile do izazova koji su opisani. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Važno je istaknuti kako je glavna investicija ulaganja u odgojno-obrazovni sustav izgradnja novih kapaciteta dječjih vrtića za što je u sljedećem razdoblju osigurano 260 milijuna eura. Realizacija navedenih ulaganja omogućit će oko 25.800 dodatnih mjesta u vrtićima. Do 2030. godine planirano je dosegnuti obuhvat djece od 96% u dobi od 3 godine do polaska u osnovnu školu, što su i ciljevi Vijeća Europske unije. Trenutno je dosegnut obuhvat oko 88% djece vrtićke dobi. Ostvarivanjem ovih ciljeva neće više biti potrebno određivati kriterije prednosti te će svako dijete imati svoje mjesto u dječjem vrtiću. Poslovi odgojitelja propisani su odredbama članka 29. Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. Natječaj za zapošljavanje raspisuje se za radno mjesto odgojitelja u dječjem vrtiću te osoba koja se javi na natječaj potpisuje ugovor o radu za radno mjesto koje ima svoj opis poslova. Potpisivanjem ugovora o radu osoba preuzima sve poslove i radne zadaće radnog mjesta na koje se zaposlila ako nije drukčije propisano Zakonom.
84 ANDREA PEDIŠIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Interes mladih za studij ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj ostaje relativno stabilan, ponajviše zbog sve veće potrebe za odgojiteljima u vrtićima. Ipak, zanimanje često ograničavaju niski materijalni uvjeti rada te nedovoljno društveno priznanje same struke. Poseban je problem što u Splitu ne postoji mogućnost izvanrednog studija za odgojitelje, čime se mladima i onima koji žele paralelno raditi i studirati otežava pristup obrazovanju u ovom području. U kontekstu planiranog povećanja obuhvata djece u vrtićima, trebalo bi jačati i dostupnost studijskih programa, jer bez dovoljnog broja kvalitetno obrazovanih kadrova ne može se ostvariti planirani razvoj sustava predškolskog odgoja. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena Zakona.
85 MARGARETA ŠPORČIĆ ŠKROBONJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Problemi dostupnosti, obuhvata, manjka stručnog kadra koji bi se trebali adresirati izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nužno traže osiguravanje dodatnih financijskih sredstava u državnom proračunu. Usprkos manjkavosti i nedorečenosti predloženih izmjena i dopuna, u slučaju da ostanu takve, i dalje je netočno da za njihovu implementaciju nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Važno je istaknuti kako je do sada gradovima i općinama isplaćeno 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića. Osim toga, država se u potpunosti odrekla poreza na dohodak i prepustila ga jedinicama lokalne i područne samouprave pa je tako Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, br. 127/17, 138/20, 151/22 i 114/23), čl. 5. st. 3., propisana raspodjela poreza na dohodak te isti navodi kako općina, grad, županija i Grad Zagreb, koji prema posebnim propisima financiraju decentralizirane funkcije, raspodjeljuju udio za decentralizirane funkcije na način da se za osnovno školstvo izdvaja 1,9%, za srednje školstvo 1,3%, za socijalnu skrb 0,8%, za zdravstvo 1,0% te za vatrogastvo 1,0%. Dakle, preostali dio prihoda poreza na dohodak (više od 90%), kao i ostale izvorne prihode, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, između ostalog, mogu namijeniti i sigurno su namijenili financiranju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno dječjih vrtića.
86 TATJANA VITAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Problemi dostupnosti, obuhvata, manjka stručnog kadra koji bi se trebali adresirati izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nužno traže osiguravanje dodatnih financijskih sredstava u državnom proračunu. Dodijeljena sredstva , osim što produbljuju nejednakosti, nisu dostatna da bi se učinilo sve što je njima Vlada Republike Hrvatske planirala da će se učiniti – dostupnost (dodatni kapaciteti), održivost (plaće i materijalni rashodi), priuštivost (naplata usluga od roditelja). Uz manjkavosti i nedorečenosti predloženih izmjena i dopuna, u slučaju da ostanu takve, i dalje je netočno da za njihovu implementaciju nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena Zakona.
87 MARINA ČAJIĆ KOVAČEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Trošak kadrova kao polazište Najveći udio u troškovima vrtića su plaće odgojitelja, stručnih suradnika i tehničkog osoblja. Te plaće nisu stvar dobre volje lokalne samouprave, nego su zakonski propisane nacionalnim aktima. Ako država ne osigura dodatna sredstva, jedinice lokalne samouprave ne mogu ispuniti zakonske obveze bez rezanja kvalitete (povećavanje broja djece po skupini, zapošljavanje nestručnih kadrova, smanjenje standarda). Dakle, bez novca nema provedbe ni minimuma propisanog zakonom. Jednakost djece i roditelja Ako financiranje ostane pretežno na lokalnim proračunima, djeca u razvijenijim sredinama imat će bolje uvjete od djece u siromašnijim. To direktno krši načelo jednakosti i Konvenciju o pravima djeteta. Država mora ujednačiti uvjete kroz dodatna nacionalna sredstva, inače zakon samo produbljuje postojeće nejednakosti. Povećanje obuhvata i inkluzije Predlagatelj navodi da želi veću uključenost ranjivih skupina i djece s teškoćama. To zahtijeva: dodatne stručnjake (logopede, edukacijske rehabilitatore, psihologe), pomoćnike i prilagodbe prostora. To sve košta. Bez financijskih ulaganja inkluzija ostaje mrtvo slovo na papiru, kao i do sada. Usporedba s osnovnim obrazovanjem Ako država financira osnovne škole, zašto ne bi isto učinila i za vrtiće, koji su prva stepenica odgojno-obrazovnog sustava i ključni za budući razvoj djece? Bez državnog financiranja vrtići svode na “lokalni luksuz”, a ne na univerzalno pravo djeteta. Izračuni kao dokaz Plaće odgojitelja, stručnih suradnika, tehničkog osoblja jasno pokazuju da postojeći model ne pokriva osnovne troškove. Predlagatelj može reći “nije potrebno dodatno”, ali brojke pokazuju suprotno. Predlagatelj bi trebao objasniti na temelju kojih izračuna tvrdi suprotno. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
88 MIA ŠAKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA SINDIKAT ODGOJA I OBRAZOVANJA, MEDIJA I KULTURE HRVATSKE: Problemi dostupnosti, obuhvata, manjka stručnog kadra koji bi se trebali adresirati izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju nužno traže osiguravanje dodatnih financijskih sredstava u državnom proračunu. Usprkos manjkavosti i nedorečenosti predloženih izmjena i dopuna, u slučaju da ostanu takve, i dalje je netočno da za njihovu implementaciju nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u državnom proračunu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. U Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju navedeni su kriteriji prednosti kojih se trebaju pridržavati svi dječji vrtići u Republici Hrvatskoj, način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u dječji vrtić uređuje osnivač dječjeg vrtića svojim aktom. Učitelji se mogu zaposliti samo ako se na natječaj ne jave odgojitelji, a paralelno s ovom odredbom povećane su kvote za upis studenata na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. U posljednjih pet godina upliv države u financiranje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja je značajan, od ulaganja u izgradnju dodatnih kapaciteta (260 milijuna eura) do osiguranja sredstava za fiskalnu održivost (do sada 147 milijuna eura za fiskalnu održivost).
89 MLADENKA FRANKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Podržavam komentar Udruge Sidro: Oštro se protivimo navodu kako za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva, jer je to u apsolutnoj suprotnosti s navodima i samog predlagatelja kako će se država u značajnijoj mjeru uključiti u sustav RPOO. Nikakvo značajnije uključivanje države nije moguće ukoliko se ne planiraju uključiti i dodatna sredstva. Udruga SIDRO provela je višemjesečno istraživanje o troškovima dječjih vrtića. U suradnji s brojnim jedinicama lokalne samouprave, utvrđena su proračunska opterećenja za financiranje vrtića koja u pojedinim JLS iznose čak do 62% ukupnog proračuna. U sadašnjem modelu država je za fiskalnu održivost vrtića u pedagoškoj godini 2023./2024. izdvojila 148.926.597,00 eura (17,65% ukupnog troška vrtića), dok u 2024./2025. izdvaja 168.925.502,00 eura (16,77% ukupnog troška). Država dijete u primjerice Rijeci financijski podržava s 258 eura godišnje, u Rovinju je to 217 eura godišnje, u Supetru na Braču oko 300 eura godišnje, dok za dijete u primjerice Vojniću godišnje odvaja 1.816 eura, Ivankovu nešto manje od 1.900 eura godišnje, ili u Bjelovaru godišnje gotovo 1.500 eura. Dodijeljena sredstva , osim što produbljuju nejednakosti, nisu dostatna da bi se učinilo sve što je njima Vlada Republike Hrvatske planirala da će se učiniti – dostupnost (dodatni kapaciteti), održivost (plaće i materijalni rashodi), priuštivost (naplata usluga od roditelja). Prema projekcijama, za bruto iznos plaća odgojitelja, nužno je osigurati sredstva u visini od 357.745.225,80 eura. Plaće stručnih suradnika godišnje iznose dodatno 27.552.253,80 eura, a plaće tehničkog i administrativnog osoblja još 118.414.800,00 eura. Evidentno je kako trošak plaća zaposlenih u vrtićima ima najveći udio u ukupnim troškovima rada predškolskih ustanova, a izračun plaća za sva radna mjesta u javnim ustanovama, propisan je nacionlnim aktima i plaće moraju biti takve kakve su propisane. Bez uključivanja države u ovaj iznimno velik trošak, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu ispuniti obvezu osiguravanja dostatnih sredstava za propisane plaće, odnosno ne mogu u potpunosti na jednako kvalitetan način odgoviriti na sve potrebe predškolskih ustanova. Stoga prva stepenica formalnog odgoja i obrazovanja ne može biti financirana na način kako je to sada, i u tome se i predlagatelj jasno određuje upravo najavom izmjene modela financiranja vrtića. No tu izvrsnu najavu koja nam daje nadu da je predlagatelj usitinu svjestan potreba djece, zaposlenika vrtića i građanstva u cijelosti, sam predlagatelj pobija ovom tvrdnjom kako za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
90 SENADA LOGARUŠIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Kako se može kvalitetno voditi briga o financiranju i provedbi zakona o RPOO i zapošljavanju odgojitelj, stručnog ili nestručnog kadra kada se nivo standarda spušta na lokalnu razinu. Došli do ljestvice u kojima se vrtići otvaraju bez velikog znanja o cjelom sustavu te se onda u pravilu zbog manjka znanja, financija i ne brige dolazi do činjenice da se onda grca u problemima. Smanjuju se plaće odgojitelja, zapošljava se nestručni kadar pa vrtići postaju čuvališta. Na koncu trpi cjeli sustav a ponajviše djeca. Ako smo država koja je okrenuta prema obitelji, budućnosti i ako je djete u centru ovog sustava, zašto mu je onda država maćeha. Za koga pišemo izmjene i promjene... Država je ta koja bi trbala brinuti o prvoj stepenici budućnosti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
91 VERONIKA KRUHEK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Podržavam i u potpunosti se slažem s komentarom Udruge Sidro: "Evidentno je kako trošak plaća zaposlenih u vrtićima ima najveći udio u ukupnim troškovima rada predškolskih ustanova, a izračun plaća za sva radna mjesta u javnim ustanovama, propisan je nacionlnim aktima i plaće moraju biti takve kakve su propisane. Bez uključivanja države u ovaj iznimno velik trošak, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu ispuniti obvezu osiguravanja dostatnih sredstava za propisane plaće, odnosno ne mogu u potpunosti na jednako kvalitetan način odgoviriti na sve potrebe predškolskih ustanova. Stoga prva stepenica formalnog odgoja i obrazovanja ne može biti financirana na način kako je to sada, i u tome se i predlagatelj jasno određuje upravo najavom izmjene modela financiranja vrtića. No tu izvrsnu najavu koja nam daje nadu da je predlagatelj usitinu svjestan potreba djece, zaposlenika vrtića i građanstva u cijelosti, sam predlagatelj pobija ovom tvrdnjom kako za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu." Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
92 IVANA ZOVAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Podržavam komentar Udruge Sidro: Oštro se protivimo navodu kako za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva, jer je to u apsolutnoj suprotnosti s navodima i samog predlagatelja kako će se država u značajnijoj mjeru uključiti u sustav RPOO. Nikakvo značajnije uključivanje države nije moguće ukoliko se ne planiraju uključiti i dodatna sredstva. Udruga SIDRO provela je višemjesečno istraživanje o troškovima dječjih vrtića. U suradnji s brojnim jedinicama lokalne samouprave, utvrđena su proračunska opterećenja za financiranje vrtića koja u pojedinim JLS iznose čak do 62% ukupnog proračuna. U sadašnjem modelu država je za fiskalnu održivost vrtića u pedagoškoj godini 2023./2024. izdvojila 148.926.597,00 eura (17,65% ukupnog troška vrtića), dok u 2024./2025. izdvaja 168.925.502,00 eura (16,77% ukupnog troška). Država dijete u primjerice Rijeci financijski podržava s 258 eura godišnje, u Rovinju je to 217 eura godišnje, u Supetru na Braču oko 300 eura godišnje, dok za dijete u primjerice Vojniću godišnje odvaja 1.816 eura, Ivankovu nešto manje od 1.900 eura godišnje, ili u Bjelovaru godišnje gotovo 1.500 eura. Dodijeljena sredstva , osim što produbljuju nejednakosti, nisu dostatna da bi se učinilo sve što je njima Vlada Republike Hrvatske planirala da će se učiniti – dostupnost (dodatni kapaciteti), održivost (plaće i materijalni rashodi), priuštivost (naplata usluga od roditelja). Prema projekcijama, za bruto iznos plaća odgojitelja, nužno je osigurati sredstva u visini od 357.745.225,80 eura. Plaće stručnih suradnika godišnje iznose dodatno 27.552.253,80 eura, a plaće tehničkog i administrativnog osoblja još 118.414.800,00 eura. Evidentno je kako trošak plaća zaposlenih u vrtićima ima najveći udio u ukupnim troškovima rada predškolskih ustanova, a izračun plaća za sva radna mjesta u javnim ustanovama, propisan je nacionlnim aktima i plaće moraju biti takve kakve su propisane. Bez uključivanja države u ovaj iznimno velik trošak, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu ispuniti obvezu osiguravanja dostatnih sredstava za propisane plaće, odnosno ne mogu u potpunosti na jednako kvalitetan način odgoviriti na sve potrebe predškolskih ustanova. Stoga prva stepenica formalnog odgoja i obrazovanja ne može biti financirana na način kako je to sada, i u tome se i predlagatelj jasno određuje upravo najavom izmjene modela financiranja vrtića. No tu izvrsnu najavu koja nam daje nadu da je predlagatelj usitinu svjestan potreba djece, zaposlenika vrtića i građanstva u cijelosti, sam predlagatelj pobija ovom tvrdnjom kako za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
93 APOLONIJA BORAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Kada je više od tri četvrtine ustanova pod kontrolom lokalnih samouprava jasno je da se nacionalna strategija za rani i predškolski odgoj uvelike oslanja na lokalne inicijative što za sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nije dobra strategija. Decentralizirani model financiranja, ali i upravljanja, za posljedicu ima regionalne nejednakosti zbog financijskih nejednakosti različito razvijenih sredina, nedovoljnih kapaciteta, ali i manjak stručnog kadra. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
94 TINA BEBIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Podržavam komentar Udruge Sidro: Oštro se protivimo navodu kako za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva, jer je to u apsolutnoj suprotnosti s navodima i samog predlagatelja kako će se država u značajnijoj mjeru uključiti u sustav RPOO. Nikakvo značajnije uključivanje države nije moguće ukoliko se ne planiraju uključiti i dodatna sredstva. Udruga SIDRO provela je višemjesečno istraživanje o troškovima dječjih vrtića. U suradnji s brojnim jedinicama lokalne samouprave, utvrđena su proračunska opterećenja za financiranje vrtića koja u pojedinim JLS iznose čak do 62% ukupnog proračuna. U sadašnjem modelu država je za fiskalnu održivost vrtića u pedagoškoj godini 2023./2024. izdvojila 148.926.597,00 eura (17,65% ukupnog troška vrtića), dok u 2024./2025. izdvaja 168.925.502,00 eura (16,77% ukupnog troška). Država dijete u primjerice Rijeci financijski podržava s 258 eura godišnje, u Rovinju je to 217 eura godišnje, u Supetru na Braču oko 300 eura godišnje, dok za dijete u primjerice Vojniću godišnje odvaja 1.816 eura, Ivankovu nešto manje od 1.900 eura godišnje, ili u Bjelovaru godišnje gotovo 1.500 eura. Dodijeljena sredstva , osim što produbljuju nejednakosti, nisu dostatna da bi se učinilo sve što je njima Vlada Republike Hrvatske planirala da će se učiniti – dostupnost (dodatni kapaciteti), održivost (plaće i materijalni rashodi), priuštivost (naplata usluga od roditelja). Prema projekcijama, za bruto iznos plaća odgojitelja, nužno je osigurati sredstva u visini od 357.745.225,80 eura. Plaće stručnih suradnika godišnje iznose dodatno 27.552.253,80 eura, a plaće tehničkog i administrativnog osoblja još 118.414.800,00 eura. Evidentno je kako trošak plaća zaposlenih u vrtićima ima najveći udio u ukupnim troškovima rada predškolskih ustanova, a izračun plaća za sva radna mjesta u javnim ustanovama, propisan je nacionlnim aktima i plaće moraju biti takve kakve su propisane. Bez uključivanja države u ovaj iznimno velik trošak, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu ispuniti obvezu osiguravanja dostatnih sredstava za propisane plaće, odnosno ne mogu u potpunosti na jednako kvalitetan način odgoviriti na sve potrebe predškolskih ustanova. Stoga prva stepenica formalnog odgoja i obrazovanja ne može biti financirana na način kako je to sada, i u tome se i predlagatelj jasno određuje upravo najavom izmjene modela financiranja vrtića. No tu izvrsnu najavu koja nam daje nadu da je predlagatelj usitinu svjestan potreba djece, zaposlenika vrtića i građanstva u cijelosti, sam predlagatelj pobija ovom tvrdnjom kako za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
95 MONIKA VINKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Predlagatelj tvrdi da će država značajnije sudjelovati u sustavu RPOO, no to nije moguće bez dodatnih sredstava. Istraživanje Udruge SIDRO pokazuje da troškovi financiranja vrtića u nekim JLS dosežu i do 62% proračuna, a državna potpora po djetetu jako varira. Dodijeljena sredstva nisu dovoljna za osiguranje dostupnosti, održivosti i priuštivosti vrtića. Za plaće svih zaposlenih potrebno je preko 503 milijuna eura, a najveći udio otpada na odgojitelje. Bez dodatne državne potpore, lokalne samouprave ne mogu osigurati propisane plaće niti jednako kvalitetno zadovoljiti potrebe vrtića. Najava izmjene modela financiranja kontradiktorna je tvrdnjom da za provedbu Zakona dodatna sredstva nisu potrebna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
96 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, III.OCJENA I IZVORI SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVOĐENJE ZAKONA Oštro se protivimo navodu kako za provedbu ovog Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva, jer je to u apsolutnoj suprotnosti s navodima i samog predlagatelja kako će se država u značajnijoj mjeru uključiti u sustav RPOO. Nikakvo značajnije uključivanje države nije moguće ukoliko se ne planiraju uključiti i dodatna sredstva. Udruga SIDRO provela je višemjesečno istraživanje o troškovima dječjih vrtića. U suradnji s brojnim jedinicama lokalne samouprave, utvrđena su proračunska opterećenja za financiranje vrtića koja u pojedinim JLS iznose čak do 62% ukupnog proračuna. U sadašnjem modelu država je za fiskalnu održivost vrtića u pedagoškoj godini 2023./2024. izdvojila 148.926.597,00 eura (17,65% ukupnog troška vrtića), dok u 2024./2025. izdvaja 168.925.502,00 eura (16,77% ukupnog troška). Država dijete u primjerice Rijeci financijski podržava s 258 eura godišnje, u Rovinju je to 217 eura godišnje, u Supetru na Braču oko 300 eura godišnje, dok za dijete u primjerice Vojniću godišnje odvaja 1.816 eura, Ivankovu nešto manje od 1.900 eura godišnje, ili u Bjelovaru godišnje gotovo 1.500 eura. Dodijeljena sredstva , osim što produbljuju nejednakosti, nisu dostatna da bi se učinilo sve što je njima Vlada Republike Hrvatske planirala da će se učiniti – dostupnost (dodatni kapaciteti), održivost (plaće i materijalni rashodi), priuštivost (naplata usluga od roditelja). Prema projekcijama, za bruto iznos plaća odgojitelja, nužno je osigurati sredstva u visini od 357.745.225,80 eura. Plaće stručnih suradnika godišnje iznose dodatno 27.552.253,80 eura, a plaće tehničkog i administrativnog osoblja još 118.414.800,00 eura. Evidentno je kako trošak plaća zaposlenih u vrtićima ima najveći udio u ukupnim troškovima rada predškolskih ustanova, a izračun plaća za sva radna mjesta u javnim ustanovama, propisan je nacionlnim aktima i plaće moraju biti takve kakve su propisane. Bez uključivanja države u ovaj iznimno velik trošak, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ne mogu ispuniti obvezu osiguravanja dostatnih sredstava za propisane plaće, odnosno ne mogu u potpunosti na jednako kvalitetan način odgoviriti na sve potrebe predškolskih ustanova. Stoga prva stepenica formalnog odgoja i obrazovanja ne može biti financirana na način kako je to sada, i u tome se i predlagatelj jasno određuje upravo najavom izmjene modela financiranja vrtića. No tu izvrsnu najavu koja nam daje nadu da je predlagatelj usitinu svjestan potreba djece, zaposlenika vrtića i građanstva u cijelosti, sam predlagatelj pobija ovom tvrdnjom kako za provedbu Zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Ističemo da je Ministarstvo, kako bi pomoglo da gradonačelnici i načelnici općina dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji odgojno-obrazovni rad, do sada gradovima i općinama isplatilo 147 milijuna eura modelom fiskalne održivosti dječjih vrtića. Osim toga, država se u potpunosti odrekla poreza na dohodak i prepustila ga jedinicama lokalne i područne samouprave pa je tako Zakonom o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (Narodne novine, br. 127/17, 138/20, 151/22 i 114/23), čl. 5. st. 3., propisana raspodjela poreza na dohodak te isti navodi kako općina, grad, županija i Grad Zagreb, koji prema posebnim propisima financiraju decentralizirane funkcije, raspodjeljuju udio za decentralizirane funkcije na način da se za osnovno školstvo izdvaja 1,9%, za srednje školstvo 1,3%, za socijalnu skrb 0,8%, za zdravstvo 1,0% te za vatrogastvo 1,0%. Dakle, preostali dio prihoda poreza na dohodak (više od 90%), kao i ostale izvorne prihode, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, između ostalog, mogu namijeniti i sigurno su namijenili financiranju ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, odnosno dječjih vrtića.
97 MILICA KONTA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. *Sva djeca moraju imati jednaka/ista prava pri upisu vrtiće. Jednakost je zajamčena Ustavom. Zašto se ne radi prednost pri upisu u osnovnu školu, već se upisuju sva djeca pod istim uvjetima? Konačno prihvatiti da je predškolski odgoj prvi stupanj institucijskog obrazovanja. Potrebno je osigurati dovoljan broj predškolskih ustanova za veći obuhvat djece. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Važno je istaknuti kako je glavna investicija ulaganja u odgojno-obrazovni sustav izgradnja novih kapaciteta dječjih vrtića za što je u sljedećem razdoblju osigurano 260 milijuna eura. Realizacija navedenih ulaganja omogućit će oko 25.800 dodatnih mjesta u vrtićima. Do 2030. godine planirano je dosegnuti obuhvat djece od 96% u dobi od 3 godine do polaska u osnovnu školu, što su i ciljevi Vijeća Europske unije. Trenutno je dosegnut obuhvat oko 88% djece vrtićke dobi. Ostvarivanjem ovih ciljeva neće više biti potrebno određivati kriterije prednosti te će svako dijete imati svoje mjesto u dječjem vrtiću.
98 LUKA JUROŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Grad Zagreb: U skladu s ocjenom stanja iz uvoda ovoga prijedloga Zakona, predlažemo da se na kraju postojećeg teksta, nakon dijela "sukladno propisu kojim se uređuju prava civilnih stradalnika iz Domovinskoga rata" izbriše točka, doda zarez i: "pripadnici ranjivih skupina (djeca romske nacionalne manjine, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, djeca u zdravstvenim ustanovama, djeca u sustavu pravosuđa, djeca koja žive u siromaštvu i djeca iz izoliranih područja), djeca redovitih studenata, te djeca smještena u sigurnim kućama." Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Mišljenja smo da su izmjenama Zakona obuhvaćene ranjive skupine kojima je potrebno osigurati prednost. Djeca studenata nisu nužno ranjiva skupina, a djeca smještena u sigurnim kućama moraju ostati zaštićena te ih dječji vrtići svakako upisuju kada Hrvatski zavod za socijalnu skrb izrazi potrebu.
99 LUKA JUROŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Grad Zagreb: Predlažemo da umjesto "Prednost pri upisu djece u dječje vrtiće, koji su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave ili u državnom vlasništvu..." bude navedeno: "Prednost pri upisu djece u dječje vrtiće, kojima je osnivač jedinica lokalne samouprave ili u državnom vlasništvu...". Ovaj prijedlog usklađuje terminologiju s kasnijim stavkom ovoga članka, te s terminologijom u ostalim dijelovima Zakona. Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
100 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Člankom 20. stavkom 5. ZPOO-a propisano je da se prije upisa u dječji vrtić provodi inicijalni razgovor s roditeljem i djetetom, odnosno provodi se opažanje djetetova ponašanja i komuniciranja uz nazočnost roditelja, a koje provodi stručno povjerenstvo dječjeg vrtića (stručni suradnici, viša medicinska sestra i ravnatelj). Smatramo da je za svako dijete potrebno provesti inicijalni razgovor s roditeljem i djetetom. Ova potreba još je izraženija kod upisa djece s teškoćama u razvoju kako bi se prije upisa mogla napraviti procjena djetetovih potreba i u skladu s tim poduzeti potrebne aktivnosti za osiguravanje podrške za dijete u vrtiću. Smatramo kako razgovor s roditeljima i djetetom u procesu upisa u vrtić stručnom timu (povjerenstvu) treba poslužiti i kao mogućnost uvida u potrebe djeteta i dinamike njegova daljnjeg odgojno-obrazovnog uključivanja. U praksi se događaju situacije da vrtići nemaju zaposlenog stručnjake odgovarajućeg profila pa je upitno kako će se provesti razgovor (opservacija) djeteta. Stoga smatramo da je potrebno jasnije definirati postupanja vrtića u ovakvim slučajevima. Ujedno, smatramo svrsishodnim dodati da se procjena potreba djeteta od strane stručnog povjerenstva treba temeljiti na razgovoru (opservaciji) djeteta i preporukama vanjskih stručnjaka, ako postoje, koji su radili s djetetom do polaska u vrtić. U pojedinim situacijama nemoguće je kvalitetno provesti razgovor (opservaciju) djeteta u ograničenom vremenskom roku, posebice ako uzmemo u obzir da, ni u najidealnijim uvjetima, vrtić nema zaposlene stručnjake različitih profila koji su relevantni za procjenu različitih potreba djece s razvojnim teškoćama/oštećenjima zdravlja. U praksi se često susrećemo sa situacijama u kojima se mišljenja i preporuke vanjskih stručnjaka ne smatraju relevantnima pri upisu djece s teškoćama u razvoju u vrtić. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Ističemo kako je u praksi to nemoguće osigurati kada se na upise javi puno više djece od broja slobodnih mjesta. Posebno je to izraženo u velikim gradovima.
101 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Smatramo da bi u ZPOO-u bilo svrsishodno predvidjeti mjerila za ujednačavanje i usklađivanje kriterija i uvjeta za upis djece u dječje vrtiće na nacionalnoj razini, bilo u samom tekstu Zakona ili u posebnom propisu donesenom na temelju Zakona. Kriteriji i uvjeti vezani uz upis u dječje vrtiće vrlo su različiti. Opći akti dječjih vrtića i jedinica lokalne samouprave (JLS) predviđaju različite uvjete i kriterije upisa djece, od kojih neki imaju ili mogu imati diskriminirajuće učinke na koje smo ukazivali JLS-ima, odnosno osnivačima, ponekad i bez uspjeha. Različita su tumačenja, primjena i reguliranja, odnosno razrada uvjeta za upis i okolnosti koje su prednost za upis od strane JLS-a i dječjih vrtića, a kao primjer u nastavku obrazlažemo poteškoće i nedosljednosti kad se radi o prebivalištu. U članku 20. stavku 4. ZPOO-a navedeno je da je jedna od okolnosti koje daju pravo prednosti pri upisu prebivalište ili boravište djeteta na području dječjeg vrtića. Konkretno, u članku 20. stavku 4. taksativno se navodi da se, iznimno od stavka 1. istog članka, ako vrtić ne može upisati svu prijavljenu djecu, a nakon upisa djece iz stavka 3. (koja do 1. travnja tekuće godine navrše četiri godine života), djeca upisuju na način da prednost pri upisu imaju djeca roditelja invalida Domovinskog rata, djeca s obitelji iz troje ili više djece, djeca oba zaposlena roditelja, djeca s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima koja imaju nalaz i mišljenje nadležnog tijela iz sustava socijalne skrbi ili potvrdu izabranog pedijatra ili obiteljskog liječnika da je razmjer teškoća u razvoju ili kronične bolesti okvirno u skladu s listom oštećenja funkcionalnih sposobnosti sukladno propisu kojim se uređuje metodologija vještačenja, djeca samohranih roditelja, djeca jednoroditeljskih obitelji, djeca osoba s invaliditetom upisanih u Hrvatski registar osoba s invaliditetom, djeca koja su ostvarila pravo na socijalnu uslugu smještaja u udomiteljskim obiteljima, djeca koja imaju prebivalište ili boravište na području dječjeg vrtića, te djeca roditelja koji primaju doplatak za djecu ili roditelja korisnika zajamčene minimalne naknade. Iz brojnih pritužbi roditelja te postupanja dječjih vrtića i njihovih osnivača proizlazi da pojedini vrtići i njihovi osnivači nerijetko, uz prebivalište djeteta koje je ZPOO-om propisano kao jedna od okolnosti koja daje prednost za upis djece u vrtić, u svojim općim aktima propisuju još i prebivalište roditelja, često i oba roditelja, na području JLS-a na kojem se vrtić nalazi. Prebivalište ili boravište roditelja nije ZPOO-om propisano kao okolnost koja bi predstavljala prednost za upis u vrtić, već ZPOO navodi samo prebivalište ili boravište djeteta. Smatramo, nadalje, da ZPOO ne ostavlja mogućnost proširivanja kruga okolnosti koje predstavljaju prednost pri upisu, jer su one izrijekom navedene u stavku 4. članka 20. ZPOO-a, niti propisuje mogućnost dječjih vrtića i njihovih osnivača da odrede i druge okolnosti koje bi predstavljale pravo prednosti pri upisu. ZPOO samo navodi, u članku 20. stavku 5., da način ostvarivanja prednosti iz stavka 4. ovog članka pri upisu djece u dječji vrtić uređuje osnivač dječjeg vrtića općim aktom. Unatoč tome, iako prebivalište roditelja nije ZPOO-om propisano kao okolnost koja bi dala prednost pri upisu, dječji vrtići i njihovi osnivači JLS-i nerijetko okolnost prebivališta ili boravišta djeteta „proširuju“ propisivanjem prebivališta roditelja, i to na način da se za ostvarivanje prednosti, a ponekad i kao uvjet za upis, navodi, uz prebivalište djeteta, još i prebivalište jednog ili čak oba roditelja. Takvo propisivanje prebivališta roditelja, uz prebivalište djeteta, dječji vrtići i osnivači tumače kao „propisivanje načina ostvarivanja prednosti“, iz stavka 5. članka 20. ZPOO-a, a koji način ZPOO upućuje urediti općim aktom osnivača. Smatramo da se dodatno propisivanje prebivališta roditelja ne može smatrati „propisivanjem načina ostvarivanja prednosti“ jer okolnost prebivališta roditelja, posebno kad se radi o prebivalištu oba roditelja, ima učinak dodatnog uvjeta, odnosno dodatne okolnosti za ostvarivanje prednosti pri upisu, koja nije propisan ZPOO-om. Ističemo da takve okolnosti rezultiraju stavljanjem djece u nepovoljniji položaj i mogu predstavljati diskriminaciju djece po obiteljskom statusu. Koristimo priliku da podsjetimo na djecu čiji roditelji zbog različitih životnih okolnosti nemaju prebivalište na području iste općine, odnosno grada. Primjerice, postoje slučajevi u kojima jedan roditelj živi s djetetom na području općine gdje se nalazi dječji vrtić, a drugi roditelj na području nekog drugog grada ili općine; slučajevi djece čiji roditelji tijekom tjedna borave i rade u nekom drugom gradu te zbog radnog mjesta moraju imati prebivalište u gradu u kojem rade. Postoje i slučajevi djece čiji roditelji ne žive zajedno, a nisu razvedeni, niti su kod nadležnog suda pokrenuli postupak za razvod braka, kao primjerice slučajevi u kojima su roditelji prekinuli izvanbračnu zajednicu te jedan od roditelja nema prebivalište na području općine, odnosno grada. Nadalje, postoje i slučajevi u kojima oba roditelja imaju prebivalište u inozemstvu, a o djetetu u RH skrbi neka druga odrasla osoba odnosno član obitelji koji je zaposlen i, iako dijete ima prebivalište u RH i trebalo bi ići u vrtić, ne može ostvariti pravo na upis u vrtić zbog prebivališta roditelja. Opisani slučajevi primjer su moguće diskriminacije djece po obiteljskom statusu te nam ukazuju na potrebu da se pri propisivanju pravila za upis u dječje vrtiće treba rukovoditi člankom 2. Konvencije o pravima djeteta koji propisuje zabranu diskriminacije i člankom 3. Konvencije o pravima djeteta koji propisuje obvezu svih državnih i javnih tijela da postupaju u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta. U smislu zaštite djeteta od diskriminacije, relevantna je odredba članka 2. stavka 2. Konvencije o pravima djeteta kojom je zabranjen bilo koji oblik diskriminacije ili kažnjavanja djeteta koji polaze od položaja, djelatnosti, izraženog mišljenja ili uvjerenja roditelja, skrbnika ili članova obitelji. Nadalje, prema čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, br. 85/08, 112/12) diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po nekoj od tim Zakonom zabranjenih osnova, kao i bilo koje osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, između ostalog, stavljanje u nepovoljniji položaj po osnovi obiteljskog statusa. Člankom 4. stavkom 2. tog Zakona propisano je da neizravna diskriminacija postoji kad naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po nekoj od tim Zakonom zabranjenih osnova, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Nadalje, koristimo priliku spomenuti da se susrećemo i sa situacijama u kojima djeca navršavaju potrebnu dob za upis nakon provedenog natječaja za upis ili nakon početka pedagoške godine. Primjerice, s navršenih godinu dana djeteta roditelju uobičajeno završava roditeljski dopust, a ako je to, primjerice, u mjesecu prosincu, tada nema mogućnost upisa u vrtić, a prije toga dijete ne ispunjava uvjet dobi da bi bilo upisano u vrtić. Zaposlenim roditeljima problem predstavlja i zbrinjavanje djeteta u periodu između prvog rođendana te početka pedagoške godine, kao i u periodu između kraja pedagoške i početka školske godine u kojoj dijete kreće u školu. Izražavamo zabrinutost i zbog nemogućnosti upisa u dječje vrtiće djeci nezaposlenih roditelja, U praksi svjedočimo slučajevima u kojima, u uvjetima nedostatnih kapaciteta dječjih vrtića, djeca nezaposlenih roditelja koja često odrastaju u socijalno ugroženim obiteljima, nemaju mogućnost pohađanja dječjeg vrtića, iako bi pohađanje programa predškolskog odgoja i obrazovanja itekako bilo u najboljem interesu te djece radi specifičnih okolnosti njihova odrastanja. Na kraju, smatramo važnim upozoriti i na to da zbog različitih načina tumačenja, primjene i reguliranja, odnosno razrade uvjeta za upis i okolnosti za prednost pri upisu od strane JLS-a i dječjih vrtića, djeca koja su obvezna pohađati predškolu u godini dana prije polaska u školu ponekad ostaju neupisana. S obzirom na važnost i obveznost predškole za djecu u godini prije polaska u osnovnu školu smatramo potrebnim i o tome voditi računa pri normiranju problematike upisa djece u dječje vrtiće. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Napominjemo kako su Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju propisani kriteriji prednosti, a način njihova ostvarivanja uređuje osnivač dječjeg vrtića svojim aktom. Vezano uz prebivalište djeteta i njegovih roditelja, mišljenja smo da je dovoljno uređeno Obiteljskim zakonom kojim je propisano da je djetetovo mjesto stanovanja prebivalište, odnosno boravište njegovih roditelja. Vezano uz upise djece tijekom pedagoške godine, ističemo da su upisi u dječji vrtić mogući u bilo koje vrijeme godine ako dječji vrtić ima slobodnih mjesta. Vjerujemo da će se navedena problematika riješiti osiguravanjem dovoljnog broja mjesta u dječjim vrtićima planiranom izgradnjom, dogradnjom i rekonstrukcijom. U nadolazećem razdoblju osigurat će se 25.800 dodatnih mjesta u vrtićima.
102 MARGARETA ŠPORČIĆ ŠKROBONJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Pozdravljamo nastojanje da se preciznije uredi pitanje prava prednosti pri upisu, no smatramo da je u zakonu potrebno naglasiti da se pravo prednosti pri upisu definira isključivo u prijelaznom periodu do osiguranja univerzalne dostupnosti dječjih vrtića za što će država ciljano osigurati dodatna, odnosno potrebna financijska sredstva. Navedeni prijedlog prava prednosti pri upisu u dječji vrtić ne mijenja ništa supstantivno u odnosu na aktualni zakon. Ukida se pravo prednosti djeci starijoj od 4 godine, čime se otvara prostor za ravnomjerniju raspodjelu upisane djece u svim dobnim kategorijama, ali i dalje nije jasno definirano na koji način se ostvaruje pravo prednosti djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih društvenih skupina niti kojim redoslijedom bi sve skupine navedene u prijedlogu trebalo vrednovati, a što će u praksi nastaviti reproducirati različite i arbitrarne procjene osnivača o tome koja djeca imaju pravo prednosti pri upisu. Posebno naglašavamo važnost da djeca zaposlenih roditelja i djeca samohranih zaposlenih roditelja imaju zajamčenu prednost pri upisu. U protivnom, mnogi roditelji, prvenstveno žene, bit će prisiljeni odustajati od zaposlenja zbog nemogućnosti smještaja djeteta u vrtić, što dugoročno produbljuje rodne nejednakosti na tržištu rada i povećava stopu siromaštva. Istraživanja jasno pokazuju da uključivanje djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih skupina u programe ranog i predškolskog odgoja ima mnogostruke pozitivne posljedice, te je stoga nužno da prioritet imaju oni kojima je to najpotrebnije te u tom smislu pozdravljamo isticanje ove kategorije kao prioritetne za upis u dječji vrtić. Međutim, umjesto da se kriteriji nižu prema različitim statusima, predlažemo uvođenje jedinstvenog socioekonomskog cenzusa kojim bi se osigurala prednost za svu djecu iz obitelji s niskim prihodima, djecu korisnika socijalnih naknada, odnosno svu djecu iz obitelji u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Što se tiče ostalih navedenih kategorija, a koje potencijalno ne ulaze u kategoriju prednosti po socioekonomskom cenzusu, smatramo potrebnim jasno i precizno definirati i argumentirati koje su to skupine i kojim redoslijedom im se daje prednost, odnosno po kojim kriterijima, uzimajući u obzir brojna istraživanja koja se bave ranjivim društvenim skupinama, statističke podatke o njihovoj brojnosti u pojedinim JLRS-ovima, stopi (ne)uključenosti u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, potrebama, odnosno posljedicama koje neuključivanje djece iz pojedinih skupina ima po djecu i roditelje i sl. Kada je riječ o djeci s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima, njihovo uključivanje u redovne vrtićke programe mora biti prioritet, ali to podrazumijeva i stvaranje mnogih preduvjeta: poštivanje Državnog pedagoškog standarda, zapošljavanje stručnih kadrova te donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojeg propisuje ministar nadležan za obrazovanje, temeljem članka 24. a, stavka 6. aktualnog zakona. Donošenje izmjena Zakona bez jasnog plana i rokova za rješavanje tih ključnih pitanja perpetuira stanje u kojem je pravo formalno priznato, ali bez stvarne i kvalitetne mogućnosti njegove provedbe. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje prednosti pri upisu u dječje vrtiće je privremene prirode do osiguranja infrastrukturnih uvjeta (25.800 dodatnih mjesta u vrtićima). Vjerujemo kako će se navedena odredba Zakona moći u potpunosti maknuti čim se osiguraju navedena mjesta za svako dijete.
103 TATJANA VITAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Pozdravljam nastojanje da se preciznije uredi pitanje prava prednosti pri upisu, no smatram da je u zakonu potrebno naglasiti da se pravo prednosti pri upisu definira isključivo u prijelaznom periodu do osiguranja univerzalne dostupnosti dječjih vrtića za što će država ciljano osigurati dodatna, odnosno potrebna financijska sredstva. Navedeni prijedlog prava prednosti pri upisu u dječji vrtić ne mijenja ništa supstantivno u odnosu na aktualni zakon. Ukida se pravo prednosti djeci starijoj od 4 godine, čime se otvara prostor za ravnomjerniju raspodjelu upisane djece u svim dobnim kategorijama, ali i dalje nije jasno definirano na koji način se ostvaruje pravo prednosti djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih društvenih skupina niti kojim redoslijedom bi sve skupine navedene u prijedlogu trebalo vrednovati. Ovaj propust u praksi mogao bi rezultirati nastavljanjem različitih i arbitrarnih procjena osnivača o tome koja djeca imaju pravo prednosti pri upisu. Posebno naglašavam važnost da djeca zaposlenih roditelja i djeca samohranih zaposlenih roditelja imaju zajamčenu prednost pri upisu. U protivnom, mnogi roditelji, prvenstveno žene, bit će prisiljeni odustajati od zaposlenja zbog nemogućnosti smještaja djeteta u vrtić, što dugoročno produbljuje rodne nejednakosti na tržištu rada i povećava stopu siromaštva. Istraživanja jasno pokazuju da uključivanje djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih skupina u programe ranog i predškolskog odgoja ima mnogostruke pozitivne posljedice, te je stoga nužno da prioritet imaju oni kojima je to najpotrebnije te u tom smislu pozdravljam isticanje ove kategorije kao prioritetne za upis u dječji vrtić. Međutim, umjesto da se kriteriji nižu prema različitim statusima, predlažem uvođenje jedinstvenog socioekonomskog cenzusa kojim bi se osigurala prednost za svu djecu iz obitelji s niskim prihodima, djecu korisnika socijalnih naknada, odnosno svu djecu iz obitelji u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Što se tiče ostalih navedenih kategorija, a koje potencijalno ne ulaze u kategoriju prednosti po socioekonomskom cenzusu, smatram da je potrebno jasno i precizno definirati kao i argumentirati koje su to skupine te kojim redoslijedom im se daje prednost, odnosno po kojim kriterijima. U obzir se trebaju uzeti brojna stručno provedena istraživanja koja se bave ranjivim društvenim skupinama, statističke podatke o njihovoj brojnosti u pojedinim JLRS-ovima, stopi (ne)uključenosti u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, potrebama, odnosno posljedicama koje neuključivanje djece iz pojedinih skupina ima po djecu i roditelje i sl. Kada je riječ o djeci s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima, njihovo uključivanje u redovne vrtićke programe mora biti prioritet, ali to podrazumijeva i stvaranje mnogih preduvjeta: poštivanje Državnog pedagoškog standarda, zapošljavanje stručnih kadrova te donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojeg propisuje ministar nadležan za obrazovanje, temeljem članka 24. a, stavka 6. aktualnog zakona. Donošenje izmjena Zakona bez jasnog plana i rokova za rješavanje tih ključnih pitanja perpetuira stanje u kojem je pravo formalno priznato, ali bez stvarne i kvalitetne mogućnosti njegove provedbe. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje prednosti pri upisu u dječje vrtiće privremene je prirode do osiguranja infrastrukturnih uvjeta (25.800 dodatnih mjesta u vrtićima). Vjerujemo kako će se navedena odredba Zakona moći u potpunosti maknuti čim se osiguraju navedena mjesta za svako dijete.
104 LANA BOBIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Ukazujem na problem neprepoznavanja: 1) roditelja koji rade prekarno, odnosno ne rade preko ugovora o radu, što ih čini potpuno nevidljivima u sustavu. Ispada da su nezaposleni iako rade. 2) žena žrtava nasilja koje se često nalaze u začaranom krugu siromaštva zbog neprepoznavanja njihove situacije. Naime, žene žrtve nasilja koje nisu radile i izašle su iz nasilnog odnosa nerjetko se nađu u situaciji da im dijete ne bude primljeno u vrtić jer one nisu zaposlene, što ih uvelike onemogućava u traženju i nalaženju posla i stavlja u diskriminatoran položaj i začaran krug siromaštva. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Uvođenje nove kategorije prednosti u smislu djece čiji roditelji rade prekarno nije predmet ovih izmjena Zakona. Djeca žena koje su izašle iz kruga obiteljskog nasilja već imaju osiguranu prednost prema postojećem Zakonu.
105 MIA ŠAKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. SINDIKAT ODGOJA I OBRAZOVANJA, MEDIJA I KULTURE HRVATSKE: Pozdravljamo nastojanje da se preciznije uredi pitanje prava prednosti pri upisu, no smatramo da je u zakonu potrebno naglasiti da se pravo prednosti pri upisu definira isključivo u prijelaznom periodu do osiguranja univerzalne dostupnosti dječjih vrtića za što će država ciljano osigurati dodatna, odnosno potrebna financijska sredstva. Navedeni prijedlog prava prednosti pri upisu u dječji vrtić ne mijenja ništa supstantivno u odnosu na aktualni zakon. Ukida se pravo prednosti djeci starijoj od 4 godine, čime se otvara prostor za ravnomjerniju raspodjelu upisane djece u svim dobnim kategorijama, ali i dalje nije jasno definirano na koji način se ostvaruje pravo prednosti djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih društvenih skupina niti kojim redoslijedom bi sve skupine navedene u prijedlogu trebalo vrednovati, a što će u praksi nastaviti reproducirati različite i arbitrarne procjene osnivača o tome koja djeca imaju pravo prednosti pri upisu. Posebno naglašavamo važnost da djeca zaposlenih roditelja i djeca samohranih zaposlenih roditelja imaju zajamčenu prednost pri upisu. U protivnom, mnogi roditelji, prvenstveno žene, bit će prisiljeni odustajati od zaposlenja zbog nemogućnosti smještaja djeteta u vrtić, što dugoročno produbljuje rodne nejednakosti na tržištu rada i povećava stopu siromaštva. Istraživanja jasno pokazuju da uključivanje djece iz socioekonomski ugroženih obitelji i ranjivih skupina u programe ranog i predškolskog odgoja ima mnogostruke pozitivne posljedice, te je stoga nužno da prioritet imaju oni kojima je to najpotrebnije te u tom smislu pozdravljamo isticanje ove kategorije kao prioritetne za upis u dječji vrtić. Međutim, umjesto da se kriteriji nižu prema različitim statusima, predlažemo uvođenje jedinstvenog socioekonomskog cenzusa kojim bi se osigurala prednost za svu djecu iz obitelji s niskim prihodima, djecu korisnika socijalnih naknada, odnosno svu djecu iz obitelji u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Što se tiče ostalih navedenih kategorija, a koje potencijalno ne ulaze u kategoriju prednosti po socioekonomskom cenzusu, smatramo potrebnim jasno i precizno definirati i argumentirati koje su to skupine i kojim redoslijedom im se daje prednost, odnosno po kojim kriterijima, uzimajući u obzir brojna istraživanja koja se bave ranjivim društvenim skupinama, statističke podatke o njihovoj brojnosti u pojedinim JLRS-ovima, stopi (ne)uključenosti u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja, potrebama, odnosno posljedicama koje neuključivanje djece iz pojedinih skupina ima po djecu i roditelje i sl. Kada je riječ o djeci s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima, njihovo uključivanje u redovne vrtićke programe mora biti prioritet, ali to podrazumijeva i stvaranje mnogih preduvjeta: poštivanje Državnog pedagoškog standarda, zapošljavanje stručnih kadrova te donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojeg propisuje ministar nadležan za obrazovanje, temeljem članka 24. a, stavka 6. aktualnog zakona. Donošenje izmjena Zakona bez jasnog plana i rokova za rješavanje tih ključnih pitanja perpetuira stanje u kojem je pravo formalno priznato, ali bez stvarne i kvalitetne mogućnosti njegove provedbe. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje prednosti pri upisu u dječje vrtiće privremene je prirode do osiguranja infrastrukturnih uvjeta (25.800 dodatnih mjesta u vrtićima). Vjerujemo kako će se navedena odredba Zakona moći u potpunosti maknuti čim se osiguraju navedena mjesta za svako dijete.
106 ISKRA VOSTREL PRPIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Izmjenu kriterija prednosti pri upisu ne vidimo kao rješenje jer se ničime nije osigurao veći obuhvat niti se relaksirao trenutačni pritisak na sustav. Jedino rješenje je izgradnja dovoljnog broja vrtića i konstantno ulaganje i strateško planiranje, naravno s naglaskom da u izgrađenim zidovima radi stručan kadar i da se ubrzaju zakonodavni procesi za uključivanje radnika za podršku u radu s djecom s teškoćama. SRPOOH Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje prednosti pri upisu u dječje vrtiće privremene je prirode do osiguranja infrastrukturnih uvjeta (25.800 dodatnih mjesta u vrtićima). Vjerujemo kako će se navedena odredba Zakona moći u potpunosti maknuti čim se osiguraju navedena mjesta za svako dijete.
107 NADA MARKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Kada je riječ o djeci s teškoćama u razvoju i kroničnim bolestima, njihovo uključivanje u redovne vrtićke programe mora biti prioritet, ali to podrazumijeva i stvaranje mnogih preduvjeta: poštivanje Državnog pedagoškog standarda, zapošljavanje stručnih kadrova te donošenje Pravilnika o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, kojeg propisuje ministar nadležan za obrazovanje, temeljem članka 24. a, stavka 6. aktualnog zakona. Donošenje izmjena Zakona bez jasnog plana i rokova za rješavanje tih ključnih pitanja perpetuira stanje u kojem je pravo formalno priznato, ali bez stvarne i kvalitetne mogućnosti njegove provedbe.  Kako ste zamislili da s djecom s teškoćama rade nestručne osobe?! Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje uključivanje djece s teškoćama u razvoju uređeno je Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju i Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i obrazovanja. Osim toga, napominjemo kako se iz državnog proračuna osiguravaju financijska sredstva u smislu sufinanciranja svakog pojedinog djeteta s teškoćama uključenog u redoviti ili poseban program javnih potreba. Uvjete i provedbu propisa dužan je osigurati osnivač dječjeg vrtića.
108 SENADA LOGARUŠIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Svako djete u Republici Hrvatskoj bi trebalo imati pravo na vrtić po uvjetima koje propisuje pedagoški standard. Znači i ono s poteškoćama i ono koj dolazi iz obitelji ugroženog socijalnog statusa i ono koje pripada nekoj nacionalnoj manjini zastupljenoj u RH i ono čije je djete iz obitelji Hrvatskog branitelja...znači SVA DJECA su ista po zakonu. Ovo je samo znak da u RH sva djeca nemaju iste uvjete. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
109 NIKA OŠTRIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Svako dijete rane i predškolske dobi ima pravo upisa u dječji vrtić ili školsku ustanovu u kojoj se izvodi rani i predškolski odgoj i obrazovanje. Već samo postojanje forme "prednost pri upisu" jasno pokazuje kako se određenom broju djece uskraćuje pravo upisa. Kategorizacijom prednosti pri upisu ne rješava se problem nedostatka mjesta za svu djecu. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
110 LIDIJA PAJTAK PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Promjenom kategorije djece koja imaju prednost pri upisu neće donijeti dodatna mjesta u vrtiću. Djeca s teškoćama, koja u ovom prijedlogu također imaju prednost, "zahtijevaju" i prisutnost stručne osobe koja bi radila s njima. Stručnog kadra nema, nestručni kadar nije dobra zamjena. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje uključivanje djece s teškoćama u razvoju uređeno je Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju i Državnim pedagoškim standardom predškolskog odgoja i obrazovanja. Osim toga, napominjemo kako se iz državnog proračuna osiguravaju financijska sredstva u smislu sufinanciranja svakog pojedinog djeteta s teškoćama uključenog u redoviti ili poseban program javnih potreba. Uvjete i provedbu propisa dužan je osigurati osnivač dječjeg vrtića.
111 APOLONIJA BORAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta definira djetetom svaku osobu mlađu od 18 godina pa je jedna od važnijih dokumenata na kojemu bi se trebao temeljiti Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju, jer je upravo Konvencija temelj za sve zakone i politike koje se odnose na djecu u Republici Hrvatskoj. Problem prednosti pri upisu u vrtić u ovome članku je poput administrativne korekcije, a zapravo je duboko ukorijenjen u temeljnim načelima zaštite prava djeteta. Kada sustav prednosti jednog djeteta u odnosu na drugo dijete postaje isključujuća onda je to diskriminacija i biti će dok god sustav prednosti ne uspije osigurati dovoljno mjesta za sve. Također, definira se pravo prednosti za djecu s teškoćama, a da se pri tome ne osigurava odgovarajuća potrebna skrb i podrška za djecu s teškoćama u razvoju. Državni pedagoški standard propisuje broj zaposlenih odgojitelja i stručnih suradnika, ali se ne provodi. Argumentiram i tvrdim kako je, na osnovi Državnog zavoda za statistiku, u razdoblju od jedne pedagoške 2023./2024. godine otvoren je 21 vrtić više u odnosu na 2022./2023. godinu, a broj zaposleinih stručnih suradnika smanjio se za 3. Nedostatak stručnih suradnika ima niz ozbiljnih posljedica koje utječu na sve sudionike: djecu, njihove roditelje, odgojitelje i sustav u cjelini. Uz zajamčena mjesta u vrtiću, povećanjem broja i dostupnosti odgojitelja i stručnih suradnika osigurava se pravo svakog djeteta na kvalitetan i poticajan razvoj. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje prednosti pri upisu u dječje vrtiće privremene je prirode do osiguranja infrastrukturnih uvjeta (25.800 dodatnih mjesta u vrtićima). Vjerujemo kako će se navedena odredba Zakona moći u potpunosti maknuti čim se osiguraju navedena mjesta za svako dijete. Podržavamo vaše promišljanje o važnosti zapošljavanja stručnih suradnika u svakom dječjem vrtiću te prigodom osnivanja dječjih vrtića upozoravamo osnivače na obvezu zapošljavanja stručnih suradnika sukladno Državnom pedagoškom standardu predškolskog odgoja i naobrazbe.
112 PETRA DRAGOJEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Davanjem prednosti pri upisu određenoj skupini djece, ne rješava se problematika nedostatka mjesta u vrtićima. Sva djeca trebaju imati jednaku prednost pri upisu nevezano na kategoriju kojoj pojedino dijete pripada, sve ostalo je diskriminacija, te je dužnost države, pa zatim i osnivača osigurati jednako dostupan vrtić za svih. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje prednosti pri upisu u dječje vrtiće privremene je prirode do osiguranja infrastrukturnih uvjeta (25.800 dodatnih mjesta u vrtićima). Vjerujemo kako će se navedena odredba Zakona moći u potpunosti maknuti čim se osiguraju navedena mjesta za svako dijete.
113 MONIKA VINKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Ukidanje prednosti pri upisu za djecu stariju od četiri godine ne rješava problem nedostatka mjesta u vrtićima. Iako se predlažu dvije nove kategorije, osnivačima se i dalje ostavlja sloboda odlučivanja o primjeni prava prednosti. Nužno je donijeti jedinstven i obvezujući propis koji vrijedi jednako za svu djecu. Jednako dostupan vrtić za svako dijete jamče nacionalni i međunarodni propisi. Dužnost je države osigurati to pravo, a ne povremeno mijenjati kategorije prednosti. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Ističemo kako su propisi jednako obvezujući za sve bez iznimki. Isto tako, vjerujemo da je pitanje prednosti pri upisu u dječje vrtiće privremene prirode do osiguranja infrastrukturnih uvjeta (25.800 dodatnih mjesta u vrtićima). Vjerujemo kako će se navedena odredba Zakona moći u potpunosti maknuti čim se osiguraju navedena mjesta za svako dijete.
114 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 1. Ukidanje prednosti pri upisu u vrtić kategoriji djece koja su do 1. travnja tekuće godine napunila 4 godine starosti, neće osigurati dodatna mjesta u vrtiću. Predlagatelj sada dodaje dvije nove kategorije, koje ranije nisu bile istaknute, no i dalje ostavlja na volju osnivača da sam uredi kako će implementirati pravo prednosti pri upisu. Ukoliko je predlagatelj tako siguran u ispravnost svojih propisa, tražimo da donese jedinstven i univerzalan propis o pravu prednosti za svu djecu jednako, bez obzira na mjesto rođenja, stanovanja, ekonomski status roditelja ili osnivača koji je ili nije voljan osigurati dovoljno smještajnih kapaciteta. Jednako dostupan vrtić za svako dijete pravo je koje jamče brojni nacionalni i međunarodni akti, stoga je dužnost Republike Hrvatske uložiti napore da se to i osigura, a ne tek povremeno ispremještati kategorije kojima daje prednost pri ostvarivanju njihova ustavnog prava. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Pitanje prednosti pri upisu u dječje vrtiće privremene je prirode do osiguranja infrastrukturnih uvjeta (25.800 dodatnih mjesta u vrtićima). Vjerujemo kako će se navedena odredba Zakona moći u potpunosti maknuti čim se osiguraju navedena mjesta za svako dijete.
115 HRVATSKA KOMORA EDUKACIJSKIH REHABILITATORA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Prijedlog novog teksta, stavak 9: "Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij odgovarajuće vrste." U prijedlogu Zakona, u članku 2. stavku (9), navodi se da „poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij“. Takva formulacija predstavlja korak unatrag u odnosu na važeći Pravilnik o odgovarajućoj vrsti i razini obrazovanja odgojno-obrazovnih i ostalih radnika u dječjem vrtiću, ustanovama te drugim pravnim i fizičkim osobama koje provode programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja(NN 145/2024), ali i u odnosu na prethodnu verziju Zakona (NN 57/2022), koji su jasno propisivali završen sveučilišni diplomski studij odgovarajuće vrste kao uvjet za obavljanje poslova stručnog suradnika. Spuštanjem kriterija gubi se jasnoća u određivanju kvalifikacija, otvara se prostor za nesigurnost i različita tumačenja, a u praksi to znači da u vrtićima mogu raditi osobe bez potrebnih znanja za složene i specifične poslove podrške djeci s teškoćama. Iskustva iz sustava obrazovanja već pokazuju što to znači: nestručne zamjene ne mogu djetetu pružiti potrebnu razinu podrške, što za posljedicu ima kašnjenje u napretku djeteta, dodatno opterećenje za obitelj i veće kasnije troškove sustava. Zahtjevi i složenost slučajeva u predškolskom sustavu rastu iz godine u godinu, a potreba za stručnom podrškom je sve veća. Upravo zato povećana potreba ne smije biti opravdanje za spuštanje kriterija, nego poticaj za sustavno planiranje kadrova i povećanje kvota za one profesije koje su nužne djeci i obiteljima. Smatramo nužnim da zakon jasno propiše završen sveučilišni diplomski studij odgovarajuće vrste kao uvjet za obavljanje poslova stručnog suradnika. Time se ne štiti samo struka, nego prije svega kvaliteta usluge i pravo djece i roditelja na stručnu, pravovremenu i učinkovitu podršku. Radna skupina za predškolski odgoj Hrvatske komore edukacijskih rehabilitatora Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
116 MILICA KONTA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. * U predškolskim ustanovama mora raditi isključivo stručni kadar, na svim razinama, a ne nestručne zamjene i slične improvizacije. Odgojitelji ne mogu raditi posao učitelja, profesora, ..... Kako onda svi oni mogu raditi posao odgojitelja? Odgojitelji su obvezni stručno se usavršavati na godišnjoj razini, kako će se nestručne zamjene usavršavati? Ili nestručne zamjene nemaju tu obvezu? Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Poslovi odgojitelja propisani su odredbama članka 29. Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe. Natječaj za zapošljavanje raspisuje se za radno mjesto odgojitelja u dječjem vrtiću te osoba koja se javi na natječaj potpisuje ugovor o radu za radno mjesto koje ima svoj opis poslova. Potpisivanjem ugovora o radu osoba preuzima sve poslove i radne zadaće radnog mjesta na koje se zaposlila ako nije drukčije propisano Zakonom.
117 LUKA JUROŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Grad Zagreb: U stavku 10. tekst "Poslove medicinske sestre može obavljati osoba koja je završila sveučilišni prijediplomski studij ili stručni prijediplomski studij sestrinstva," predlažemo uskladiti s novelacijom iz kraja 2024. u Pravilniku o odgovarajućoj vrsti i razini obrazovanja odgojno-obrazovnih i ostalih radnika u dječjem vrtiću, ustanovama te drugim pravnim i fizičkim osobama koje provode programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
118 LUKA JUROŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Grad Zagreb: U stavku 9. tekst "Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij." trenutno je nejasan i moglo bi ga se tumačiti kao da radno mjesto pedagoga može obavljati osoba koja je završila studij strojarstva. Kako bi se izbjegle takve nejasnoće predlažemo da tekst glasi "(9) Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij odgovarajuće vrste", odnosno da zakon na drugi način propiše da osoba mora kvalifikaciju za odgovarajuću vrstu poslova stručnoga suradnika. Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
119 HRVATSKA KOMORA ZDRAVSTVENIH RADNIKA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Članak 2. – stručni suradnici Predlažem dopunu stavka 1. Članka 2. (novo: Članak 24.) Stručni suradnik u dječjem vrtiću je radni terapeut Time će se osigurati kontinuirana podrška djeci s teškoćama u razvoju iz redovnog predškolskog sustava. Obrazloženje: Radni terapeut je visoko obrazovan stručnjak za rani razvoj djeteta i inkluzivne programe, čija intervencija (1) unaprjeđuje individualni razvoj djeteta, (2) podržava odgajatelje kroz prilagodbe i razvoj vještina, te (3) jača kapacitet vrtića za davanje podrške djeci s teškoćama u razvoju u skladu s preporukama stručne literaturne prakse. 1. Podrška razvoju djece s posebnim potrebama Radni terapeuti su visoko educirani stručni djelatnici koji koriste kliničke metode procjene za potporu djece s teškoćama u razvoju, uključujući senzorna, motorička, kognitivna i emocionalna odstupanja (Case-Smith & O'Brien, 2014). Njihova intervencija unutar vrtića i škola omogućava pravovremenu, kontinuiranu i individualiziranu potporu razvoju djece, što je ključno za optimalan razvoj funkcionalnih sposobnosti i socijalne uključenosti (Sands & Baron, 2010). Stručna podrška radnog terapeuta ima dokazano pozitivan utjecaj na samostalnost i kvalitetu života djece s posebnim potrebama (Bundy, Lane & Murray, 2008). 2. Prevencija i rano otkrivanje poteškoća Radni terapeuti aktivno sudjeluju u sustavu ranog otkrivanja i prevencije razvojnih poteškoća kroz standardizirane procjene i praćenje dječjeg razvoja (American Occupational Therapy Association [AOTA], 2020). Prema istraživanjima, rana identifikacija razvojnih odgoda i pravovremena intervencija su ključni faktori za smanjenje težine teškoća i poboljšanje dugoročnih ishoda u obrazovanju i životu djece (Guralnick, 2017). Uključivanje radnih terapeuta u vrtićima i školama omogućava uspostavu holističkog pristupa koji integrira zdravstvene i obrazovne usluge (World Health Organization [WHO], 2018). 3. Individualizirani pristup Radna terapija u obrazovnom kontekstu omogućava prilagodbu nastavnih materijala i metoda rada prema specifičnim potrebama djece, potičući inkluzivno obrazovanje (Rosenberg et al., 2016). Individualizirani pristup podržava ne samo akademski uspjeh, nego i razvoj samoregulacije, motoričkih i senzornih funkcija koje su preduvjet za sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima (Case-Smith & Arbesman, 2008). Time se smanjuje rizik od isključenosti djece s poteškoćama iz redovnog obrazovnog procesa, što je u skladu s međunarodnim standardima inkluzije (United Nations [UN], 2006). 4. Podrška učiteljima i odgajateljima Radni terapeuti kroz savjetovanje, edukaciju i suradnju s odgajateljima i učiteljima osnažuju njihove kompetencije za rad s djecom s teškoćama u razvoju (Case-Smith, 2013). Takva interdisciplinarna suradnja doprinosi kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa te potiče primjenu dokazanih razvojnih strategija unutar svakodnevnih aktivnosti u vrtićima i školama (King et al., 2009). Edukacija učitelja i odgajatelja od strane radnih terapeuta rezultira boljom prilagodbom nastavnih programa i većom dostupnošću podrške svim učenicima. 5. Unapređenje cjelokupnog razvoja djece Radna terapija doprinosi razvoju temeljnih životnih vještina, uključujući samostalnost u osnovnim aktivnostima svakodnevnog života, fine i grube motoričke sposobnosti te socijalnih interakcija (Gillen & Burkhart, 2013). Povećanje samostalnosti djece u okruženju vrtića i škole ima direktan utjecaj na njihovu socijalnu inkluziju i samopouzdanje (Case-Smith & O’Brien, 2014). Uključivanje radnih terapeuta time pridonosi dugoročnom poboljšanju kvalitete života i smanjenju ovisnosti o dodatnoj podršci u odrasloj dobi. 6. Smanjenje pritiska na sustav specijaliziranih ustanova Zapošljavanje radnih terapeuta u redovnim predškolskim i školskim ustanovama smanjuje potrebu za specijaliziranim ustanovama i institucionalizacijom djece s teškoćama (Ehrenstein & Kohn, 2010). Podrška unutar zajednice je u skladu s načelima suvremenih inkluzivnih politika i ljudskih prava (UN CRPD, 2006). Radni terapeuti omogućavaju provođenje intervencija u prirodnom okruženju djeteta, čime se povećava efikasnost terapije i jača kapacitet zajednice za pružanje inkluzivnog odgoja i obrazovanja. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena i dopuna Zakona.
120 LUKA JUROŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Grad Zagreb: U stavku 1. prijedloga dio teksta "te medicinska sestra kao zdravstvena voditeljica" nije usklađen sa čl. 4. Pravilnika o odgovarajućoj vrsti i razini obrazovanja odgojno-obrazovnih i ostalih radnika u dječjem vrtiću, ustanovama te drugim pravnim i fizičkim osobama koje provode programe ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (prosinac 2024., NN 145/2024), koji propisuje radno mjesto zdravstvenog voditelja, a ne medicinske sestre kao zdravstvenog voditelja. Radi jasnoće radnih odnosa, naziv radnog mjesta trebao bi biti jednoznačan i u Zakonu i u Pravilniku. Stoga predlažemo ili da se ovdje umjesto "te medicinska sestra kao zdravstvena voditeljica" napiše "zdravstvena voditeljica", ili, ako je namjera zakonodavca da se proširi to radno mjesto, da se nakon donošenja ovih izmjena zakona u kratkome roku prilagodi Pravilnik iz 145/2024. Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
121 ARIJANA PLAHUTAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Članak 2 (9) Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij. - Molim da se na kraju rečenice doda „...odgovarajuće vrste“ kako se ne bi dobio dojam da poslove stručnog suradnika u dječjem vrtiću može raditi osoba s bilo kojim sveučilišnim diplomskim ili stručnim diplomskim studijem. (kasnije je u članku 24 (9) točno napisano). Hvala! Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
122 KATARINA RAOS MRKONJIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Svakako i obavezno članak 24. stavak 9. treba dopuniti, odnosno ispraviti omašku - (9) Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij ODGOVARAJUĆE VRSTE. Ovaj ispravak od iznimne je važnosti jer radno mjesto stručnog suradnika u vrtiću ni u kojem se slučaju ne bi smjelo dodijeliti osobi koja nema odgovarajuće obrazovanje, odnosno kvalifikaciju. Primjerice, za stručnog suradnika psihologa jasno vrijede odredbe Zakona o psihološkoj djelatnosti (NN 98/19, 18/22), pri čemu su člankom 46. definirane novčane kazne u svim slučajevima obavljanja posla psihologa bez priznatog prava na obavljanje psihološke djelatnosti, što znači da nestručne zamjene nisu opcija. Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
123 MARGARETA ŠPORČIĆ ŠKROBONJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Pozdravljamo jasnije definiranje statusa učitelja koji završavaju program stjecanja odgojno-obrazovnih kompetencija, pri čemu ne stječu kvalifikaciju odgojitelja, već samo kompetencije. Međutim, nije jasno što se u tom slučaju događa s programima koji se trenutno provode na visokim učilištima (Osijek, Split, Zagreb, Zadar), a financiraju se EU sredstvima i putem vaučera HZZ-a, te učiteljima jamče kvalifikaciju odgojitelja. Kako Zakon takvu kvalifikaciju više ne predviđa niti priznaje, nužno je da Ministarstvo odmah reagira, ispravi nazivlje i ishode tih programa te o tome pravovremeno i istinito informira visoka učilišta, HZZ i same učitelje, kako bi se spriječilo da u narednim godinama opet imamo kaos u sustavu. Podržavamo i odredbu da se učitelji s dodatnim kompetencijama mogu zapošljavati samo ako se na natječaj ne javi odgojitelj s diplomom iz područja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. To je nužno radi očuvanja stručnosti i kvalitete profesije. Međutim, neprihvatljivo je da učitelj koji u roku od dvije godine ne završi program i dalje može raditi u drugim ustanovama, ponavljajući postupak. Članak 24. stavak 6. mora se precizirati na način da se onemogući daljnje zapošljavanje takvih osoba dok ne ispune uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja. Naglašavamo da je potrebno jasnije definirati ulogu i opis radnog mjesta učitelja s dodatnim kompetencijama, ali i nestručnih osoba zaposlenih na mjestu odgojitelja, definirati njihov odnos spram odgojitelja pred koje su postavljeni puno veći i ozbiljniji zahtjevi kako u neposrednom tako i u posrednom radu, ulogu tih osoba u odgojiteljskim vijećima, obaveze stručnog usavršavanja i sl. te zakonski predvidjeti dodatno honoriranje odgojitelja koji rade s navedenim kadrovima kako se isto ne bi prepustilo arbitrarnim procjenama osnivača i pojedinačnih dječjih vrtića. Članak 24. stavak 8. ostaje deklarativan i ne sprječava zapošljavanje učitelja u programe predškole iz godine u godinu. Potrebno je jasno onemogućiti praksu ponavljanog zapošljavanja nestručnih kadrova, jer poslovi predškole jesu i moraju ostati u nadležnosti stručnjaka ranog i predškolskog odgoja. Članak 24. stavak 9. također treba dopuniti i vratiti odredbu da poslove stručnih suradnika mogu obavljati isključivo osobe sa završenim odgovarajućim studijima. U suprotnom otvara se prostor zapošljavanju nestručnih kadrova i na ta radna mjesta, što je jednako neprihvatljivo. Međutim, ponovno naglašavamo da ovaj prijedlog izmjena i dopuna zakona ne rješava manjak stručnog kadra, a dugoročno narušava kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa i u nepovoljan položaj stavlja odgojitelje. Dodatno, nije jasno što se događa s učiteljima razredne nastave koji steknu dodatne kompetencije, a u međuvremenu se temeljem konkretnih mjera osigura adekvatan broj stručnog kadra, odnosno odgojitelja. Na koji način će se u tom slučaju rješavati pitanje viška učitelja razredne nastave koji su stekli dodatne kompetencije? To je kratkoročno i manjkavo rješenje koje reproducira aktualni problem. Umjesto zapošljavanja nestručnih kadrova, predlagatelj bi trebao usmjeriti napore u osiguravanje uvjeta koji će zanimanje odgojitelja učiniti privlačnijim i dugoročno održivim. To uključuje: - sustavno povećanje plaća u skladu s razinom obrazovanja, odgovornošću i složenošću posla, - smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, - osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, - stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, - javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, - ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde - uvođenje specifičnih mjera i modela stipendiranja studija za odgojitelje i dr. Samo takvim pristupom moguće je privući i zadržati stručne, ali i ostale radnike u sustavu te osigurati djeci kvalitetan i jednak pristup odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
124 TATJANA VITAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Pozdravljam jasnije definiranje statusa učitelja koji završavaju program stjecanja odgojno-obrazovnih kompetencija, pri čemu ne stječu kvalifikaciju odgojitelja, već samo kompetencije za rad. Međutim, nije jasno što se u tom slučaju događa s programima koji se trenutno provode na visokim učilištima (Osijek, Split, Zagreb, Zadar), a financiraju se EU sredstvima i putem vaučera HZZ-a, te učiteljima jamče kvalifikaciju odgojitelja. Kako Zakon takvu kvalifikaciju više ne predviđa niti priznaje, nužno je da Ministarstvo odmah reagira, ispravi nazivlje i ishode tih programa te o tome pravovremeno i istinito informira visoka učilišta, HZZ i same učitelje, kako bi se spriječilo da u narednim godinama opet imamo kaos u sustavu. Podržavam i odredbu da se učitelji s dodatnim kompetencijama mogu zapošljavati samo ako se na natječaj ne javi odgojitelj s diplomom iz područja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. To je nužno radi očuvanja stručnosti i kvalitete profesije. Međutim, neprihvatljivo je da učitelj koji u roku od dvije godine ne završi program i dalje može raditi u drugim ustanovama, ponavljajući postupak. Članak 24. stavak 6. mora se precizirati na način da se onemogući daljnje zapošljavanje takvih osoba dok ne ispune uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja. Naglašavam da je potrebno jasnije definirati ulogu i opis radnog mjesta učitelja s dodatnim kompetencijama, ali i nestručnih osoba zaposlenih na mjestu odgojitelja, definirati njihov odnos spram odgojitelja pred koje su postavljeni puno veći i ozbiljniji zahtjevi kako u neposrednom tako i u posrednom radu, ulogu tih osoba u odgojiteljskim vijećima, obaveze stručnog usavršavanja i sl. te zakonski predvidjeti dodatno honoriranje odgojitelja koji rade s navedenim kadrovima kako se isto ne bi prepustilo arbitrarnim procjenama osnivača i pojedinačnih dječjih vrtića. Članak 24. stavak 8. ostaje deklarativan i ne sprječava zapošljavanje učitelja u programe predškole iz godine u godinu. Potrebno je jasno onemogućiti praksu ponavljanog zapošljavanja nestručnih kadrova, jer poslovi predškole jesu i moraju ostati u nadležnosti stručnjaka ranog i predškolskog odgoja. Članak 24. stavak 9. također treba dopuniti i vratiti odredbu da poslove stručnih suradnika mogu obavljati isključivo osobe sa završenim odgovarajućim studijima. U suprotnom otvara se prostor zapošljavanju nestručnih kadrova i na ta radna mjesta, što je jednako neprihvatljivo. Ponovno naglašavam da ovaj prijedlog izmjena i dopuna zakona ne rješava manjak stručnog kadra, a dugoročno narušava kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa i u nepovoljan položaj stavlja odgojitelje. Dodatno, nije jasno što se događa s učiteljima razredne nastave koji steknu dodatne kompetencije, a u međuvremenu se temeljem konkretnih mjera osigura adekvatan broj stručnog kadra, odnosno odgojitelja. Na koji način će se u tom slučaju rješavati pitanje viška učitelja razredne nastave koji su stekli dodatne kompetencije? To je kratkoročno i manjkavo rješenje koje reproducira aktualni problem. Umjesto zapošljavanja nestručnih kadrova, predlagatelj bi trebao usmjeriti napore u osiguravanje uvjeta koji će zanimanje odgojitelja učiniti privlačnijim i dugoročno održivim. To uključuje: - smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, - sustavno povećanje plaća u skladu s razinom obrazovanja, odgovornošću i složenošću posla, - javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, - osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, - stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, - ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde - uvođenje specifičnih mjera i modela stipendiranja studija za odgojitelje i dr. Samo takvim pristupom moguće je privući i zadržati stručne, ali i ostale radnike u sustavu te osigurati djeci stručan, kontinuiran, kvalitetan i jednak pristup odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
125 MARINA ČAJIĆ KOVAČEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Predlagatelju, ovim prijedlogom pokazujete da vam nije stalo do struke, djece ni kvalitete odgojno-obrazovnog sustava. Umjesto da osigurate uvjete u kojima će kvalificirani odgojitelji – prvostupnici i magistre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja – ostati u sustavu, vi predlažete zakonsko urušavanje profesije i legalizaciju nestručnosti. Time vrijeđate sve koji su godinama studirali, polagali stručne ispite i radili s djecom. Vi jasno poručujete: “nije važno obrazovanje, nije važno iskustvo, svatko može biti odgojitelj.” To je ne samo poniženje struke, nego i prijevara roditelja i djece. Posebno je skandalozno što dopuštate da se nestručna osoba naziva “odgojiteljem u skupini”. To nije odgojitelj, to je zamjena bez kvalifikacije. Vi svjesno obmanjujete javnost i prebacujete sav teret rada na stručne odgojitelje, dok pored njih postavljate one koji to nisu. Programi koje spominjete nisu kvalifikacija, nego tek kratkotrajne nadogradnje. A vi njima dajete status koji nikada ne smiju imati. Kompetencije nisu diploma. Nisu studij. Nisu kvalifikacija. To znate i sami, ali svejedno pokušavate zakonski prikazati suprotno. Još opasnije, otvarate prostor da se i poslovi stručnih suradnika dodjeljuju bilo kome s bilo kakvom diplomom. Zar vam je cilj da logoped postane netko s diplomom povijesti, a pedagog bilo tko tko ima “neki studij”? To je ismijavanje cijelog sustava obrazovanja. Predlagatelju, ovim prijedlogom niste riješili problem manjka odgojitelja – vi ste ga zamaskirali i pogoršali. Umjesto da radite ozbiljne mjere – povećanje plaća, smanjenje broja djece u skupinama, stabilna zapošljavanja i stipendije – vi nudite najgore moguće rješenje: snižavanje kriterija i urušavanje profesije. Zaključak je jasan: ovaj prijedlog nije zakon, nego otvoreni napad na struku i budućnost djece. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
126 MELITA ČOP PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Postojeći Zakon o ranom i predškolskom odoju i obrazovanju ne prepoznaje razine formalnog obrazovanja odgojitelja. Želimo ukazati na nužnost priznavanja razina formalnog obrazovanja odgojitelja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju te s time povezanih prava i obaveza. U zakonu nisu vidljive razlike između kvalifikacija, iako je iz njih potrebno jasno proizvesti sustav koeficijenata, opis poslova i mogućnosti napredovanja. Prema važećim pravilnicima, u odgojno-obrazovnim skupinama mogu raditi odgojitelji s preddiplomskim i diplomskim studijem ranog i predškolskog odgoja. Međutim, u praksi ta razina obrazovanja nije dovoljno vrednovana. U vremenu kad nedostaje odgojitelja, ključno je zadržati stručni kadar i poticati profesionalni razvoj kroz sustavno priznavanje njihovih postignuća. Kvalitetno obrazovanje odgojitelja izravno doprinosi kvaliteti rada ustanova i uspješnoj provedbi Nacionalnog kurikuluma za rani i predškolski odgoj. Europski kvalifikacijski okvir jasno razlikuje preddiplomsku (6. razina) i diplomsku (7. razina) razinu studija, pri čemu magistri posjeduju specijalizirana znanja i kompetencije za istraživanje, inovacije i razvoj prakse. Hrvatski kvalifikacijski okvir dodatno potvrđuje ove razlike. Iz svega navedenog jasno je da i Europska unija i Republika Hrvatska priznaju veću vrijednost i kompetencije magistara ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Stoga smatramo nužnim da se ta činjenica sustavno ugradi u zakonske i podzakonske akte kroz: 1. jasnu sistematizaciju radnih mjesta prema razini obrazovanja, 2. određivanje koeficijenata koji odražavaju razlike u formalnom obrazovanju kao u svim državnim institucijama Vjerujemo da će se ovim promjenama doprinijeti većoj motivaciji odgojitelja, kvaliteti predškolskih ustanova i usklađivanju s europskim standardima. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Pitanje koeficijenata uređeno je Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i Pravilnikom o radu dječjeg vrtića.
127 ANDREJA SEDLAR PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Pročitala sam komentare, dodala bih samo da ovaj prijedlog izgleda kao napor da se riješi problem viška učitelja, a ne manjka odgojitelja. U prijašnjim savjetovanjima su svi prijedlozi kompetentnih odgojitelja odbijeni, pa to očekujem i ovaj put. Naime, u ministarstvu bi trebali imati magistre ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koji bi se trebali baviti, zamislite, ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem. Kako se nama (pod time mislim na institucionalni predškolski odgoj i obrazovanje) bave svi samo ne stručnjaci iz našeg područja, držim da je i ovo savjetovanje samo zbog zadovoljenja procedure, a ne prava namjera slušanja struke i uvažavanja iste. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. U Zakonu o predškolskom odgoju i obrazovanju navedeni su kriteriji prednosti kojih se trebaju pridržavati svi dječji vrtići u Republici Hrvatskoj, a način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u dječji vrtić uređuje osnivač dječjeg vrtića svojim aktom. Učitelji se mogu zaposliti samo ako se na natječaj ne jave odgojitelji, a paralelno s ovom odredbom povećane su kvote za upis studenata na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.
128 MIA ŠAKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. SINDIKAT ODGOJA I OBRAZOVANJA, MEDIJA I KULTURE HRVATSKE: Pozdravljamo jasnije definiranje statusa učitelja koji završavaju program stjecanja odgojno-obrazovnih kompetencija, pri čemu ne stječu kvalifikaciju odgojitelja, već samo kompetencije. Međutim, nije jasno što se u tom slučaju događa s programima koji se trenutno provode na visokim učilištima (Osijek, Split, Zagreb, Zadar), a financiraju se EU sredstvima i putem vaučera HZZ-a, te učiteljima jamče kvalifikaciju odgojitelja. Kako Zakon takvu kvalifikaciju više ne predviđa niti priznaje, nužno je da Ministarstvo odmah reagira, ispravi nazivlje i ishode tih programa te o tome pravovremeno i istinito informira visoka učilišta, HZZ i same učitelje, kako bi se spriječilo da u narednim godinama opet imamo kaos u sustavu. Podržavamo i odredbu da se učitelji s dodatnim kompetencijama mogu zapošljavati samo ako se na natječaj ne javi odgojitelj s diplomom iz područja ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. To je nužno radi očuvanja stručnosti i kvalitete profesije. Međutim, neprihvatljivo je da učitelj koji u roku od dvije godine ne završi program i dalje može raditi u drugim ustanovama, ponavljajući postupak. Članak 24. stavak 6. mora se precizirati na način da se onemogući daljnje zapošljavanje takvih osoba dok ne ispune uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja. Naglašavamo da je potrebno jasnije definirati ulogu i opis radnog mjesta učitelja s dodatnim kompetencijama, ali i nestručnih osoba zaposlenih na mjestu odgojitelja, definirati njihov odnos spram odgojitelja pred koje su postavljeni puno veći i ozbiljniji zahtjevi kako u neposrednom tako i u posrednom radu, ulogu tih osoba u odgojiteljskim vijećima, obaveze stručnog usavršavanja i sl. te zakonski predvidjeti dodatno honoriranje odgojitelja koji rade s navedenim kadrovima kako se isto ne bi prepustilo arbitrarnim procjenama osnivača i pojedinačnih dječjih vrtića. Članak 24. stavak 8. ostaje deklarativan i ne sprječava zapošljavanje učitelja u programe predškole iz godine u godinu. Potrebno je jasno onemogućiti praksu ponavljanog zapošljavanja nestručnih kadrova, jer poslovi predškole jesu i moraju ostati u nadležnosti stručnjaka ranog i predškolskog odgoja. Članak 24. stavak 9. također treba dopuniti i vratiti odredbu da poslove stručnih suradnika mogu obavljati isključivo osobe sa završenim odgovarajućim studijima. U suprotnom otvara se prostor zapošljavanju nestručnih kadrova i na ta radna mjesta, što je jednako neprihvatljivo. Međutim, ponovno naglašavamo da ovaj prijedlog izmjena i dopuna zakona ne rješava manjak stručnog kadra, a dugoročno narušava kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa i u nepovoljan položaj stavlja odgojitelje. Dodatno, nije jasno što se događa s učiteljima razredne nastave koji steknu dodatne kompetencije, a u međuvremenu se temeljem konkretnih mjera osigura adekvatan broj stručnog kadra, odnosno odgojitelja. Na koji način će se u tom slučaju rješavati pitanje viška učitelja razredne nastave koji su stekli dodatne kompetencije? To je kratkoročno i manjkavo rješenje koje reproducira aktualni problem. Umjesto zapošljavanja nestručnih kadrova, predlagatelj bi trebao usmjeriti napore u osiguravanje uvjeta koji će zanimanje odgojitelja učiniti privlačnijim i dugoročno održivim. To uključuje: - sustavno povećanje plaća u skladu s razinom obrazovanja, odgovornošću i složenošću posla, - smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, - osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, - stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, - javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, - ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde - uvođenje specifičnih mjera i modela stipendiranja studija za odgojitelje i dr. Samo takvim pristupom moguće je privući i zadržati stručne, ali i ostale radnike u sustavu te osigurati djeci kvalitetan i jednak pristup odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Učitelji primarnog obrazovanja mogu se zaposliti na radnome mjestu odgojitelja samo u situacijama kada se na natječaj ne javi odgojitelj. Njihov status dodatno se objašnjava ovim izmjenama i dopunama Zakona, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih tijekom procesa pripremanja ovog Zakona razgovaralo je s predstavnicima sveučilišta kako bi Program stjecanja kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi bio spreman do stupanja izmjena i dopuna Zakona na snagu.
129 NADA MARKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Članak 24. stavak 9. također treba dopuniti i vratiti odredbu da poslove stručnih suradnika mogu obavljati isključivo osobe sa završenim odgovarajućim studijima. U suprotnom otvara se prostor zapošljavanju nestručnih kadrova i na ta radna mjesta, što je jednako neprihvatljivo. Međutim, ponovno naglašavamo da ovaj prijedlog izmjena i dopuna zakona ne rješava manjak stručnog kadra, a dugoročno narušava kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa i u nepovoljan položaj stavlja odgojitelje. Dodatno, nije jasno što se događa s učiteljima razredne nastave koji steknu dodatne kompetencije, a u međuvremenu se temeljem konkretnih mjera osigura adekvatan broj stručnog kadra, odnosno odgojitelja. Na koji način će se u tom slučaju rješavati pitanje viška učitelja razredne nastave koji su stekli dodatne kompetencije? To je kratkoročno i manjkavo rješenje koje reproducira aktualni problem. Umjesto zapošljavanja nestručnih kadrova, predlagatelj bi trebao usmjeriti napore u osiguravanje uvjeta koji će zanimanje odgojitelja učiniti privlačnijim i dugoročno održivim. To uključuje: - sustavno povećanje plaća u skladu s razinom obrazovanja, odgovornošću i složenošću posla, - smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, - osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, - stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, - javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, - ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde - uvođenje specifičnih mjera i modela stipendiranja studija za odgojitelje i dr. Samo takvim pristupom moguće je privući i zadržati stručne, ali i ostale radnike u sustavu te osigurati djeci kvalitetan i jednak pristup odgoju i obrazovanju. Djelomično prihvaćen Prihvaća se dio koji se odnosi na stručne suradnike. Ostali dio komentara prima se na znanje.
130 VANJA BEZMALINOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. izmjena i dopuna zakona ne rješava manjak stručnog kadra, a dugoročno narušava kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa i u nepovoljan položaj stavlja odgojitelje. Dodatno, nije jasno što se događa s učiteljima razredne nastave koji steknu dodatne kompetencije, a u međuvremenu se temeljem konkretnih mjera osigura adekvatan broj stručnog kadra, odnosno odgojitelja. Na koji način će se u tom slučaju rješavati pitanje viška učitelja razredne nastave koji su stekli dodatne kompetencije? To je kratkoročno i manjkavo rješenje koje reproducira aktualni problem. Umjesto zapošljavanja nestručnih kadrova, predlagatelj bi trebao usmjeriti napore u osiguravanje uvjeta koji će zanimanje odgojitelja učiniti privlačnijim i dugoročno održivim. To uključuje: sustavno povećanje plaća u skladu s razinom obrazovanja, odgovornošću i složenošću posla, smanjenje broja djece po odgojnoj skupini, osiguravanje kontinuiranog stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja, stabilne i sigurne oblike zapošljavanja, javne kampanje koje afirmiraju društvenu važnost i profesionalni status odgojitelja, ulaganje u uvjete rada i infrastrukturne standarde uvođenje specifičnih mjera i modela stipendiranja studija za odgojitelje i dr. Samo takvim pristupom moguće je privući i zadržati stručne, ali i ostale radnike u sustavu te osigurati djeci kvalitetan i jednak pristup odgoju i obrazovanju. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Kako bi se osigurao dovoljan broj odgojitelja, povećane su kvote za upis na studijima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja koje su ove godine sve popunjene, uz fiskalnu održivost osiguravaju se sredstva iz državnog proračuna koja osnivači mogu iskoristiti za povećanje plaća odgojitelja te su u dogovoru sa sveučilištima pokrenuti programi namijenjeni učiteljima za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi. Provedbom navedenog očekuje se povećanje broja odgojitelja potrebnih za rad u dječjim vrtićima.
131 NINA HORVAT PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Nedostatak odgojitelja ne može se rješavati nestručnim zamjenama. Predškolski odgoj nije čuvanje djece, nego temelj obrazovanja i razvoja svake osobe. Smatram da osobe koje su zaposlene kao nestručne mogu obavljati samo poslove čuvanja djece bez odgojno- obrazovnog rada, a to u dječjem vrtiću kao odgojno - obrazovnoj ustanovi ne bi trebalo postojati. Tražim da se očuva i poštuje stručnost, a ne da se snižavaju kriteriji. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
132 BLANKA KLARIN PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. (9) Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij odgovarajuće vrste. Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
133 ANA LAZAREVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Potrebno mijenjati - radno mjesto odgojitelj i magistar/a ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
134 APOLONIJA BORAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Prema Pravilniku o Upisniku studijskih programa, svaki studijski program mora imati definiranu razinu kvalifikacije prema HKO-u, što osigurava usklađenost obrazovnih programa s nacionalnim i europskim standardima . Njegova primjena osigurava transparentnost kvalifikacija, njihovu prepoznatljivost na tržištu rada te omogućuje lakšu mobilnost studenata i stručnjaka. Hrvatski kvalifikacijski okvir uređuje sustav kvalifikacija u Republici Hrvatskoj . Njegova primjena osigurava jasnoću, kvalitetu i prohodnost kvalifikacija te njihovo povezivanje s Europskim kvalifikacijskim okvirom (EQF) i Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja (QF-EHEA) . HKO omogućuje usporedivost kvalifikacija na nacionalnoj i međunarodnoj razini, olakšava mobilnost studenata i radnika te osigurava relevantnost obrazovnih programa u odnosu na potrebe tržišta rada. Standard zanimanja definira poslove i kompetencije potrebne za to zanimanje, a za to je potreban standard kvalifikacija. Ukoliko učitelj nema kvalifikaciju za obavljanje poslova odgojitelj onda ne može imati ni kompetencije, jer se stječu učenjem. Kvalifikacija sadrži određenu razinu učenja s pripadajućim ishodima učenja. Zaključak: Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju definira odgovarajuću vrstu i razinu studija za rad na radnom mjestu odgojitelja. Program za učitelje za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi ne može postati, ali ni opstati kao usklađeni obrazovni program s nacionalnim i europskim standardima pa se kao takav ne smije niti regulirati. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Prijedlog programa za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi usklađen je sa Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
135 PETRA DRAGOJEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Mogućnost zapošljavanja učitelja već je dopušteno izmjenama zakona iz svibnja 2022. godine, no uz uvjet da se završi program za stjecanjem kompetencija za rad u RPOO; što se novim izmjenama predlagatelja ukida. Protivnim se takvom prijedlogu jer se time daje prostor da se dugoročno zapošljava nestručni kadar čime se direknto šteti na kvalitetu provedbe odgoja i obrazovanja u predškolskim ustanovama. Uvođenjem ovog zakona na koji način predlagatelj misli spriječiti da se i dalje zapošljavaju osobe bez potrebnog i propisanog obrazovanja, pa bilo da je riječ o učiteljima ili kompletno nestručnoj osobi. Predlagatelj novim prijedlogom i uvođenjem pojma "odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi" ugrožava direktno profesionalizaciju odgojiteljske struke, jer umjesto akademske kvalifikacije dopušta rad osobama koje imaju samo kompetencije bez kvalifikacija. Pri uvjetu za zapošljavanjem stručnih suradnika smatram da je nužno ostaviti tj. zadržati formulaciju zakona iz 2022. godine "Poslove stručnog suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski ili stručni diplomski studij", te nakon riječi "studij" dodati formulaciju "odgovarajuće vrste". Sve ostalo daje mogućnost zapošljavanja nestručnih stručnih suradnika, tj. osoba koje imaju diplomski studij bilo kakve vrste, i nedozvoljivo je. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
136 ANITA MIOČIĆ-STOŠIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Predlagatelji ovakvih prijedloga očito nemaju puno veze sa strukom jer ju obezvređuju i na duže staze urušavaju kvalitetu sustava. Bilo bi tu nekoliko savjeta, ali istaknut ću one najbitnije: kod obrazovnih zahjtjeva stručnih suradnika potreban je studij odgovarajuće vrste ne bilo koji studij kako iz prijedloga proizlazi.2) vratiti zabranu zapošljavanja nestručnih zamjena ukoliko ne završe program stjecanja kompetencija za rad u propisanom roku od dvije godine Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
137 MONIKA VINKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Ovakav naziv i dalje dovodi učitelje u zabludu, jer Zakon takvu kvalifikaciju ne priznaje. Stoga je nužno da Ministarstvo pravovremeno reagira, uskladi nazivlje i jasno informira učitelje, visoka učilišta i HZZ o stvarnom statusu ovih programa. Radi očuvanja kvalitete potrebno je vratiti odredbu da učitelj koji u roku od dvije godine ne završi program prestaje raditi u sustavu i ne može se ponovno zapošljavati u RPOO dok ne ispuni uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja. Također, potrebno je spriječiti praksu ponovnog zapošljavanja učitelja iz godine u godinu na mjestima odgojitelja, jer su to poslovi namijenjeni stručnjacima RPOO-a. Predlažemo i povrat članka 24. stavka 9. kojim se jasno propisuje da poslove stručnog suradnika može obavljati samo osoba s odgovarajućim diplomskim studijem. U protivnom prijeti opasnost zapošljavanja nestručnog kadra i na mjestima odgojitelja i stručnih suradnika, što je neprihvatljivo. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Prijedlog programa za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi usklađen je sa Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti.
138 ĐURĐICA GALOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. U članku 24., stavak 9 potrebno je vratiti odredbu o završetku odgovarajućeg studija Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
139 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Pozdravljamo jasnije definiranje statusa učitelja koji jesu ili će tek će završiti dodatno osposobljavanje i steći odgojno obrazovne kompetencije a ne kvalifikaciju, kako je to ranije propisao Zakon. Pitanje je što će sada biti s programima koji se provode na visokim učilištima u Osijeku, Splitu, Zagrebu, Zadru, pod nazivom ''Program za prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju učitelja u svrhu stjecanja kvalifikacije odgojitelja'', a koji se financiraju iz sredstava EU i dostupni su isključivo učiteljima putem vaučera HZZ, u vrijednosti od 2009,56 eura. Naime, ovi programi jamče učiteljima POTVRDU O KVALIFIKACIJI ODGOJITELJA, odnosno stjecanje kvalifikacije odgojitelja, prema članku 24. stavak 12. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju ("Narodne novine" br. 10/97., 107/07., 94/13., 98/19., 57/22. i 101/23.). Predlagatelj ovim izmjenama ispravno ukida mogućnost stjecanja kvalifikacije odgojitelja završetkom ovakvog programa, i umjesto kvalifikacije uvodi termin odgojno obrazovne kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi. Time se učitelji koji jesu ili će tek završiti ove programe dovode u zabludu, jer kvalifikacija koju će ovim programima steći zapravo ne postoji niti je Zakon predviđa i prepoznaje. Hoće li Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ovoga puta pravovremeno reagirati i spriječiti pohađanje obrazovnih programa koji nude ''kvalifikaciju'' koju Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju opravdano ne priznaje? Predlažemo da se promptno reagira s ciljem ispravljanja nazivlja i ishoda ovog dodatngo obrazovanja, i da se učitelje koji planiraju pohađati program ispravno, cjelovito i istinito informira o statusu koji ovaj program donosi, uključujući i visoka učilišta i Hrvatski zavod za zapošljavanje. Pozdravljamo i izmjenu u smislu toga da se učitelji sa završenim programom stjecanja odgojno obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi zapošljavaju isključivo ako se na natječaj za radno mjesto odgojiteljja ne javi osoba sa zvanjem odgojitelja koje je stekla završetkom studija RPOO. Dakle, bez obzira na programom stečene kompetencije, učitelji se mogu zaposliti na poslove odgojitelja isključivo ako se na natječaj ne javi odgojitelj. Kako bi se osigurala kvaliteta i dugoročno zadržala razina stručnosti odgojiteljske profesije, nužno je vratiti odredbu o nemogućnosti nastavka rada u predškolskim ustanovama nakon isteka roka od dvije godine u slučaju da učitelj u tom roku ne završi program stjecanja dodatnih kompetencija. Naime, kako stoji u prijedlogu, učitelj koji u roku od dvije godine ne završi program, bez zapreke može nastaviti raditi u nekoj drugoj predškolskoj ustanovi, i to ponavljati bez ikakvih ograničenja mijenjajući vrtiće. Članak 24. stavak 6. treba glasiti: (6) Ako osoba iz stavka 5. ovoga članka ne završi program za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi u roku od dviju godina od dana zasnivanja radnoga odnosa, prestaje joj radni odnos istekom roka za završetak programa za stjecanje odgojno-obrazovnih kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi, te se ne može više zaposliti u sustavu predškolskog odgoja i obrazovanja dok ne ispuni uvjete za rad na radnom mjestu odgojitelja. Članak 24. stavak 8. također donosi tek deklarativnu namjeru da se ograniči rad nestručnih osoba na poslovima odgojitelja. Potrebno je spriječiti stalna ponavljanja zapošljavanja učitelja u programe predškole, jer su to još uvijek poslovi za stručnjake ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Tek deklarativno navođenje nekih ograničenja poput toga da učitelj radi na određeno, najduže do kraja pedagoške godine, zatim ponovno zapošljavanje istog učitelja u sljedećoj pedagoškoj godini, nije smisleno. Poradi sprječavanja zapošljavanja nestručnih kadrova na poslove stručnih suradnika, članak 24. stavak 9. treba dopuniti odnosno vratiti u prijašnju formulaciju: (9) Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij ODGOVARAJUĆE VRSTE. U suprotnom, pored nestručnih odgojitelja, i na poslove stručnih suradnika zapošljavat će se nestručni kadrovi što je oboje jednako nedopustivo. Predlagatelj bi morao učiniti značajne napore u osiguravanju i provedbi kvalitetnih obrazovnih politika, radnih uvjeta, zapošljavanja, atraktivnosti ovih deficitarnih zvanja, a ne problem nedostatka stručnih radnika rješavati dopuštanjem zapošljavanja bez obzira na nepostojanje stručne kvalifikacije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Prijedlog programa za stjecanje kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi usklađen je sa Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Učitelji primarnog obrazovanja mogu se zaposliti na radnome mjestu odgojitelja samo u situacijama kada se na natječaj ne javi odgojitelj. Njihov status dodatno se objašnjava ovim izmjenama i dopunama Zakona, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih je tijekom procesa pripremanja ovog Zakona razgovaralo s predstavnicima sveučilišta kako bi Program stjecanja kompetencija za rad s djecom rane i predškolske dobi bio spreman do stupanja izmjena i dopuna Zakona na snagu.
140 IRENA MLINARIĆ TRABALKO PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 2. Ispred Sekcije predškolskih logopeda Hrvatskog logopedskog društva Stavak 9. ovog članka trenutno dozvoljava da bilo tko, bez obzira na struku, radi kao stručni suradnik jer nije navedeno koji sveučilišni ili stručni diplomski studij treba biti završen. Treba povezati stavak 9. sa stavkom 1. u kojem se navode različiti stručni suradnici. Npr. Poslove stručnoga suradnika iz stavka 1. ovog članka može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski studij ili stručni diplomski studij odgovarajuće struke. Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
141 LUKA JUROŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Grad Zagreb: Pozdravljamo jasnije uređivanje odredaba za ograničavanje zaposlenja u dječjem vrtiću u slučaju postupaka nespojivih s predškolskim odgojem i obrazovanjem. No, postojeći prijedlog ostavlja nekoliko nejasnoća: 1) je li namjera obuhvatiti osobe koji imaju trenutačno izrečenu mjeru npr. žurnoga izdvajanja djeteta iz obitelji ili je namjera obuhvatiti i osobe koje su ranije imale izrečenu mjeru čije trajanje je već isteklo. 2) postoje li razlike između mjera koje izriče Hrvatski zavod za socijalni rad od mjera koje izriče sud, te 3) postupanje u slučaju kada osoba koja već ima zasnovan radni odnos u dječjem vrtiću, a izrečena joj je neka od navedenih mjera. Stoga predlažemo da se razmotre neke od alternativnih odredbi: "Radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati (i u dječjem vrtiću ne može raditi) osoba koja ima izrečenu važeću mjeru žurnoga izdvajanja djeteta iz obitelji. Radni odnos u dječjem vrtiću ne može zasnovati i u dječjem vrtiću ne može raditi osoba koja ima izrečenu mjeru za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda." Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
142 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Predlagatelj navodi učinak - konkretizirat će se ograničenja pri zasnivanju radnog odnosa u dječjem vrtiću i smanjiti mogućnost da se roditelji, najčešće majke, ne mogu zaposliti ako imaju izrečenu mjeru zaštite dobrobiti djeteta sukladno posebnom propisu. Zahvaljujemo na ovim nužnim izmjenama koje smo tražili i predlagali posljednje tri godine. Ipak, iako je izmjena u jednom dijelu dobra i predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa, valja promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. Mjere zaštite dobrobiti djeteta u Hrvatskoj su razdijeljene između Hrvatskog zavoda za socijalni rad i suda. Jasna je odredba kako u vrtiću ne može raditi osoba koja ima iz nadležnosti Zavoda za socijalni rad izrečenu mjeru žurnog izdvajanja djeteta iz obitelji. Time bi imale ukinuti dosadašnje odredbe članka 25. stavka 10., a koje su podrazumijevale suspenziju radnika u vrtićima i kod mjera upozorenja na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu, mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu, mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu. U tom slučaju mjere ne bi imale utjecaj na rad u dječjim vrtićima? Govoreći o mjerama u nadležnosti suda, iako mjeru izdvajanja djeteta iz obitelji izriče Zavod, nju potvrđuje sam sud bez kojeg Zavod u pravilu ne postupa. Ostale mjere iz nadležnosti suda koje se podrazumijevaju člankom 25. stavkom 10. odnose se na mjeru privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi (uključivo smještaj), mjeru zabrane približavanja djetetu, mjeru oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi drugoj osobi/udomiteljskoj obitelji/ustanovi, mjeru povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju udomiteljskoj obitelji ili ustanovi, mjeru lišenja prava na roditeljsku skrb. Ove mjere morale bi se izricati isključivo kod ozbiljnih propusta u roditeljskim odgovornostima, što bi samo po sebi bilo vrlo jasno i opravdano i kod odluke o zabrani rada u vrtićima. Međutim, ukoliko se ne definira jasnije kako se mjere iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za socijalni rad u svrhu podrške roditeljstvu ipak ne reflektiraju na mogućnost rada u vrtićima, u praksi ćemo i dalje imati pogrešna razumijevanja propisa s kojima se borimo u svakom pojedinom slučaju. Roditeljima koji se nose s nemogućnošću dogovora pri nenasilnim razvodima braka (primjerice dogovora o danima koje će svaki roditelj provoditi s djetetom, o iznosima alimentacije koje roditelj mora plaćati) rješenje će u konačnici dati sud. Pritom sud, osim odluke o pitanju koje je predmet sudovanja i oko kojeg se roditelji nisu mogli dogovoriti, nerijetko izriče i mjeru nadzora, savjetovanja, ili podrške, a koja bi tada imala za posljedicu suspenziju roditelja koji radi u vrtiću, najčešće majke. Držite li da je majku zaposlenu u vrtiću koja ima dijete s partnerom koji odbija plaćati alimentaciju, ispravno kazniti suspenzijom? Je li ispravno dopustiti da ta majka, već u dovoljno zahtjevnoj situaciji, treba ostati bez egzistencijalnih sredstava? Hoće li sljedeći potez Zavoda za socijalni rad biti propitivanje može li se majka sada uopće brinuti za dijete? Predlažemo da se mjere jasno navedu u čl.25. st.10. - one koje imaju za posljedicu ograničavanje rada u vrtiću i one koje nemaju. Nastavno na bilo koju vrstu kaznenih djela počinjenih od strane zaposlenika vrtića, držimo da su odredbe i do sada bile jasne i ne mislimo da je potrebno mijenjati Zakon, samo zato što ne funkcionira prijenos informacija između sektora, odnosno izostaje međusektorska suradnja. Također bismo ukazali i na relativno česte lažne prijave od strane roditelja, nerijetko čak i anonimnih osoba, koje prijavljuju odgojitelje i zaposlenike vrtića za zlostavljanje djece, a po provedenoj istrazi utvrdi se kako nije bilo neprimjerenog postupanja prema djetetu/djeci. Svaki ravnatelj vrtića ima alate da spriječi nazočnost u radu onog djelatnika za kojeg postoji sumnja u počinjenje nekog neprimjerenog djela protiv prava i dobrobiti djece. Suspenzija nije propisana samo u ovim slučajevima, postoje protokoli i autonomija ravnatelja koja dopušta postupke s ciljem zaštite djece. Ovisno o situaciji, ravnatelj ima pravo odrediti stalni nadzor nad radom odgojitelja, ima pravo udaljiti odgojitelja s radnog mjesta, ima ga pravo premjestiti, ili mu zabraniti rad. Ista je situacija i kada zaposlenici vrtića uoče određena ponašanja djeteta koja ukazuju na zlostavljanje kod kuće ili drugdje izvan vrtića, prijave to ravnatelju. Iako ravnatelj ima alate koje može koristiti sukladno propisanim protokolima za postupanje, problem je što ravnatelji često ne čine ništa. Iz straha, iz nelagode, iz potrebe da se ne upliću, da se ne izlažu prijetnjama, iz neznanja - ili sve navedeno. Stoga držimo da je, uz navedene izmjene ovoga članka Zakona, potrebno ravnatelje educirati o njihovim mogućnostima, obvezama i dostupnim alatima, a ne njihovu nesigurnost i nespremnost na reagiranje rješavati pooštravanjem Zakona. Naprotiv, na prvom mjestu nam je zaštita prava svakog djeteta, ne toleriramo bilo koju vrstu neprimjerenog postupanja prema djetetu, no svjesni okolnosti u kojima živimo, osjećamo kako je potrebno uložiti dodatne napore da se pitanje zaštite dobrobiti svakog djeteta ispravno i cjelovito riješi. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
143 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Člankom 25. stavkom 9. ZPOO-a propisano je da u dječjem vrtiću ne mogu raditi osobe (odgojno-obrazovni i drugi radnici) kojima je izrečena zabrana rada ili im je prestao radni odnos zbog nezakonitog i/ili neprofesionalnog postupanja na štetu prava i interesa djece. Upoznati smo sa slučajevima u kojima povrede na štetu djece ne podliježu prekršajnoj ili kaznenoj odgovornosti radnika, te slučajevi postupanja na štetu prava i interesa djece ostaju neprocesuirani, a osobe koje su počinile povrede nekažnjene. Smatramo da neprimjereni postupci odgojno-obrazovnih radnika koji nikada neće biti kazneno ili prekršajno procesuirani, iako su učinjeni, trebaju biti osnova za preispitivanje radnopravne i etičke odgovornosti osoba koje rade s djecom te osnova za prekid radnog odnosa, neovisno o postupanju pravosudnih tijela. Prema informacijama kojima raspolažemo, u odgojno-obrazovnim ustanovama često nisu propisani: radnopravna odgovornost odgojno-obrazovnih i drugih radnika za povredu prava djeteta, nezakonito i/ili neprofesionalno ili neetično postupanje, postupak i tijela za utvrđivanje odgovornosti, povrede zbog kojih se postupak pokreće, niti sankcije za počinjene povrede. Stoga smatramo svrsishodnim propisati donošenje pravilnika o etičkoj i radnopravnoj (stegovnoj) odgovornosti radnika, u kojem bi se propisala radnopravna odgovornost i sankcije za radnike u slučaju povrede prava djeteta, odnosno nezakonitog i/ili neprofesionalnog ili neetičnog postupanja na štetu prava i interesa djece. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
144 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. U praćenju funkcioniranja sustava zaštite prava i dobrobiti djece, uočavamo manjkavosti u saznavanju odgojno-obrazovnih ustanova (školskih ustanova i dječjih vrtića) da je radnik pravomoćno osuđen za neko od kaznenih (u dječjim vrtićima i prekršajnih) djela koja su zapreka za obavljanje poslova u školskim ustanovama i dječjim vrtićima, bilo da se radi o pravomoćnoj osudi zbog navedenih djela ili o pokrenutom kaznenom (u dječjim vrtićima i prekršajnom) postupku. Konkretno, člankom 25. stavcima 5. i 6. ZPOO-a propisana je obveza dječjeg vrtića kao poslodavaca da otkaže ugovor o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka izvanrednim otkazom ugovora o radu, u slučaju pravomoćne osude radnika za neko od kaznenih djela iz stavka 1. tog članka ili prekršajnih djela iz stavka 3. tog članka, kao i obveza dječjeg vrtića da udalji od obavljanja poslova osobu protiv koje je pokrenut i vodi se kazneni postupak za neko od kaznenih djela iz stavka 1. tog članka ili prekršajni postupak za neko od prekršajnih djela iz stavka 3. tog članka. Međutim, postojeće odredbe članka 25. ZPOO-a nedorečene su po pitanju na koji način dječji vrtić saznaje, odnosno zaprima dokaz o navedenim okolnostima. Zbog toga, ove okolnosti mogu ostati nepoznate dječjim vrtićima, a osobe u radnom odnosu u dječjem vrtiću protiv kojih je pokrenut i vodi se kazneni postupak i/ili su pravomoćno osuđene ostaju izvan dosega članka 25. ZPOO-a. Stoga predlažemo da se Prijedlogom zakona uredi ovo pitanje i propiše jasan i nedvosmislen način na koji dječji vrtić saznaje, odnosno zaprima dokaz o navedenim okolnostima, a koje okolnosti su prvenstveno poznate tijelima koje vode kazneni i prekršajni postupak. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Navedeno trenutno nije premet izmjena Zakona, ali će se svakako razmotriti prigodom sljedećih izmjena i dopuna Zakona.
145 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Smatramo da je, u članku 25. ZPOO-a potrebno urediti zaštitu prava djece prije pokretanja kaznenog postupka protiv radnika za kojeg se sumnja da je počinio kazneno djelo na štetu djeteta. Prema postojećim odredbama članka 25. ne postoji mogućnost udaljenja od obavljanja poslova, niti otkaza ugovora o radu ako protiv radnika za kojeg se sumnja da je počinio kazneno djelo na štetu djeteta nije pokrenut kazneni postupak. Susrećemo se sa slučajevima kad još nije pokrenut i ne vodi se kazneni postupak protiv radnika za kojeg se sumnja da je počinio kazneno djelo na štetu djeteta, iako se provode istražne radnje, te on nastavlja s radom kao da se ništa nije dogodilo, pri čemu ustanova ne može udaljiti radnika jer kazneni postupak još nije započeo. Nerijetko nam se zbog tog problema obraćaju ustanove tražeći savjet i uputu kako da postupe i zaštite djecu u konkretnom slučaju. Smatramo da u odgojno-obrazovnoj ustanovi ne bi smjela raditi osoba za koju se sumnja da je počinila kazneno ili prekršajno djelo na štetu djeteta koje joj je povjereno na neki oblik skrbi i koja je stoga u posebnom odnosu povjerenja s djetetom. Podredno, a u vezi s navedenim, predlažemo makar ujednačiti regulativu članka 25. ZPOO-a sa člankom 106. stavkom 4. ZOOSŠ, u slučajevima kad je tek podnesena kaznena prijava protiv radnika za neki od spolnih delikata na štetu djeteta. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 156/2023), u članku 106. uvršten je novi stavak 4. kojim se propisuje da ako školska ustanova kao poslodavac sazna da je protiv osobe u radnom odnosu u školskoj ustanovi podnesena kaznena prijava za neko od kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, ravnatelj je istu dužan privremeno udaljiti od obavljanja poslova, uz pravo na naknadu plaće u visini pune mjesečne plaće koju je osoba ostvarila u tri mjeseca prije udaljenja od obavljanja poslova, do zaprimanja dokaza da je protiv osobe pokrenut kazneni postupak ili odbačena kaznena prijava. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Navedeno trenutno nije premet izmjena Zakona, ali će se svakako razmotriti prigodom sljedećih izmjena i dopuna Zakona.
146 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Smatramo nužnim izrijekom propisati obvezu poslodavca da u kaznenoj evidenciji Ministarstva pravosuđa periodično provjerava postojanje zapreka za zasnivanje radnog odnosa i obavljanje rada radnika te izrijekom propisati da za takvu periodičnu provjeru ne treba suglasnost radnika. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Navedeno trenutno nije premet izmjena Zakona, ali će se svakako razmotriti prigodom sljedećih izmjena i dopuna Zakona.
147 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Nadalje, predlažemo u članku 25. stavku 3. i 4. ZPOO-a propisati, osim već propisane zabrane rada osoba koje su pravomoćno osuđene za neko od prekršajnih djela nasilničkog ponašanja, i zabranu rada u slučaju prekršaja uznemiravanja, spolnog uznemiravanja i dovođenja u nepovoljniji položaj osobe koja je u dobroj vjeri prijavila diskriminaciju, na bilo koji način sudjelovala u postupku zbog diskriminacije, nazočila diskriminaciji ili odbila nalog za diskriminatornim postupanjem (viktimizacije), kako je definirano člancima 25., 26. i 28. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a čije počinjenje čini neprimjerenim radnika za odgojno-obrazovni rad i/ili kontakte s djecom, kao i u slučaju takvih prekršaja definiranih člancima 31., 32. i 33. Zakona o ravnopravnosti spolova. Predlažemo propisati i zabranu rada u slučaju izricanja mjere opreza, zaštitne ili sigurnosne mjere koje radnika čine nepodobnim i neprihvatljivim za odgojno-obrazovni rad. Nije prihvaćen Poštujući namjeru da se ovim stavcima zabrani rad i počiniteljima prekršaja uznemiravanja, spolnog uznemiravanja i dovođenja u nepovoljniji položaj osobe koja je u dobroj vjeri prijavila diskriminaciju, na bilo koji način sudjelovala u postupku zbog diskriminacije, nazočila diskriminaciji ili odbila nalog za diskriminatornim postupanjem (viktimizacije), mišljenja smo da je kažnjivost ovih radnji propisana Zakonom o suzbijanju diskriminacije i Zakonom o ravnopravnosti spolova.
148 PRAVOBRANITELJ ZA DJECU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Smatramo potrebnim izmijeniti odredbu članka 25. ZPOO-a kojom se propisuje nemogućnost zasnivanja radnog odnosa, nemogućnost obavljanja poslova te udaljavanje od obavljanja poslova u dječjem vrtiću samo u slučaju ako je osoba pravomoćno osuđena na kaznu zatvora (uvjetnu ili bezuvjetnu) za neko od navedenih kaznena djela počinjenih s namjerom. Smatramo potrebnim nemogućnost zasnivanja radnog odnosa, obavljanja poslova te udaljavanje od obavljanja poslova propisati za „osobe koje su pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela…“, bez obzira na vrstu kazne i bez obzira na stupanj krivnje, kako je to predviđeno u uređenju ove problematike u školskim ustanovama, konkretno u članku 106. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 7/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23, 15/23; u daljnjem tekstu: ZOOSŠ). Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi (Narodne novine, broj 94/13) uvedena je izmjena kojom se nemogućnost zasnivanja radnog odnosa, obavljanja poslova te udaljavanje od obavljanja poslova propisala samo za osobe koje su pravomoćno osuđene na kaznu zatvora za neko od kaznenih djela počinjenih s namjerom. Prije navedene novele ZPOO-a, istim člankom bilo je predviđena nemogućnost rada u dječjem vrtiću za osobe pravomoćno osuđene za kaznena djela bez obzira na vrstu kazne i stupanj krivnje (namjera ili nehaj) što smatramo boljim rješenjem za zaštitu prava i interesa djece od onog uvedenog novelom ZPOO-a iz 2013. godine kojom je sužen krug osoba koje ne mogu raditi u predškolskoj ustanovi i čime nisu obuhvaćene osobe koje imaju, primjerice, osudu na rad za opće dobro i djelo su počinile s nehajem. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Mišljenja smo da se upravo navedeno nastoji dodatno urediti predloženim izmjenama.
149 MARGARETA ŠPORČIĆ ŠKROBONJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Pozdravljamo nastojanje da se ukloni nepravda prema zaposlenima u sustavu u slučaju izrečenih mjera prema posebnim propisima iz područja socijalne politike i pravosuđa, ali upozoravamo da će i nakon ove izmjene ostati nejasnoće u primjeni. Potrebno je preciznije propisati prijedlog kako se u praksi ne bi nastavile situacije postojeće diskriminacije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
150 TATJANA VITAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Potrebno je preciznije propisati prijedlog kako se u praksi ne bi nastavile situacije postojeće diskriminacije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
151 SOS RIJEKA - CENTAR ZA NENASILJE I LJUDSKA PRAVA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Kao udruga koja dugi niz godina radi na pružanju zaštite žrtvama nasilja, u više navrata smo posvjedočile sustavnom problemu koji onemogućava ženama žrtvama nasilja pristup zapošljavanju. Kada Hrvatski zavod za socijalni rad izriče mjere za zaštitu dobrobiti djeteta, gotovo beziznimno mjeru „automatski“ izriču prema oba roditelja, iako takvo postupanje nema niti smisla, niti logike, niti zakonskog uporišta. Prema čl. 140. Obiteljskog zakona, „Centar za socijalnu skrb će roditeljima odrediti mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu ako utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u cijelosti ili djelomice zbog okolnosti na strani roditelja ili na strani djeteta, pri čemu je ugrožen razvoj djeteta.“ Prema našim saznanjima, Zavodi diljem Hrvatske su na temelju toga što je zakonodavac u dikciji predmetne odredbe upotrijebio množinu („roditelji“) razvili vrlo pojednostavljeno, tehničko i za nenasilne roditelje iznimno štetno tumačenje da se predmetna mjera treba izricati prema oba roditelja (zanemarujući pritom da bi za svakog roditelja pojedinačno valjalo utvrditi je li i zašto nesposoban adekvatno obavljati roditeljsku skrb). To u praksi znači da se i prema žrtvama nasilja propisuje mjera iako potencijalno nikad nije bilo dokaza o problemima u obavljanju roditeljske skrbi. Zbog navedenog, sam čl. 25. st. 10. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju smatramo problematičnim i nedorečenim, iz sljedećih razloga: 1) Čak i kada se radi o počiniteljima kaznenih djela i prekršaja, zakon predviđa rehabilitaciju, odnosno da nakon proteka određenog vremena njihova (prethodna) osuđivanost više ne smije predstavljati zapreku za zaposlenje. No, u stavku koji se odnosi na izrečene mjere za zaštitu dobrobiti djeteta ne propisuje koliko dugo traju posljedice izricanja takve mjere. Takvo zakonsko rješenje, a posebice ako uzmemo u obzir i da se u samoj dikciji odredbe koristi sadašnje glagolsko vrijeme („osoba koja ima izrečenu mjeru“) govori nam da bi odredbu bilo ispravno tumačiti jedino na način da mjera može predstavljati zapreku za zaposlenje u slučaju kada se mjera trenutno/aktivno provodi 2) Značenje, opseg i vrste mjera za zaštitu djece značajno su se promijenili kroz godine i razne izmjene zakona te smatramo kako je nužno preispitati ispunjava li (u sadašnjem obliku) odredba čl. 25. st. 10. i dalje svoju svrhu, ili ju je potrebno iz zakona brisati/mijenjati/pojasniti. Podsjećamo da se Ministarstvo znanosti i obrazovanja u svom dopisu Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova (PRS Ev. broj: PRS 01-04/22-09; Ur. broj: 21-24-12 od 04. siječnja 2024.; MZO - KLASA: 602-01/23-01/00470; URBROJ: 533-05-23-0002 od 21. studenog 2023.) obvezalo da će prvom prilikom predložiti izmjene članka 25. stavak 10., ali smatramo da ovakav prijedlog ne rješava već postojeće nejasnoće. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Mišljenja smo da se upravo navedeno nastoji dodatno urediti predloženim izmjenama.
152 MIA ŠAKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. SINDIKAT ODGOJA I OBRAZOVANJA, MEDIJA I KULTURE HRVATSKE: Pozdravljamo nastojanje da se ukloni nepravda prema zaposlenima u sustavu u slučaju izrečenih mjera prema posebnim propisima iz područja socijalne politike i pravosuđa, ali upozoravamo da će i nakon ove izmjene ostati nejasnoće u primjeni. Potrebno je preciznije propisati prijedlog kako se u praksi ne bi nastavile situacije postojeće diskriminacije. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Mišljenja smo da se upravo navedeno nastoji dodatno urediti predloženim izmjenama.
153 ISKRA VOSTREL PRPIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Pozdravljamo predloženu izmjenu jer rješava dugogodišnji problem odgojno-obrazovnim radnicima u vrtiću te se ujednačava postupanje u sustavu obrazovanja. SRPOOH Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
154 PETRA DRAGOJEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 3. Iako se da naslutiti kako predlagatelj evidentno razumije potrebu pojašnjenja odredbi relevantnih propisa i koja je u jednu ruku i dobra, možda bi trebalo promisliti kako dodatno precizirati ove promjene. Mjera za zaštitu prava i dobrobit djeteta u nadležnosti suda i dalje je dosta široko postavljen kriterij, budući da se ista može izreći u različitim situacijama kada osoba zaposlena u vrtiću nije nužno uistinu i počinila kakvo djelo protiv dobrobiti djeteta. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
155 HELENA HEGEDIŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 4. Članak 37, stavak 1, podstavak 3. koji kaže:- najmanje pet godina radnog iskustva u predškolskoj ustanovi DODAJE SE "ili nekoj drugoj odgojno-obrazovnoj ustanovi", te da se BRIŠE: "na radnome mjestu odgojitelja ili stručnog suradnika". Obrazloženje: Već je u prethodnim stavcima ovog članka jasno definirano tko se može prijaviti, a posebno u prethodnom stavku koji kaže: - položen stručni ispit za odgojitelja ili stručnog suradnika, osim ako nemaju obvezu polagati stručni ispit u skladu s člankom 56. ovoga Zakona. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena i dopuna Zakona.
156 DALIBOR ŠIKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 4. Radi otklanjanja očite tehničke pogreške (autonumeracije) te usklađivanja s nomotehničkim pravilima nužno je otkloniti navedenu pogrešku na način da točke f), g), h), i) i j) budu ispravno naznačene s a), b), c), d) i e). Odnosno: U stavku 13. podstavak 1. mijenja se i glasi: „ – završen studij odgovarajuće vrste za rad na radnome mjestu odgojitelja ili stručnoga suradnika u dječjem vrtiću, koji može biti: a) sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij b) sveučilišni prijediplomski studij za odgojitelja c) sveučilišni diplomski studij d) stručni diplomski studij e) stručni studij odgovarajuće vrste, odnosno stručni studij kojim je stečena viša stručna sprema odgojitelja u skladu s ranijim propisima.“ Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
157 APOLONIJA BORAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 4. U stavku 13. podstavak 1. mijenja se i glasi: „ – završen studij reguliranog standarda kvalifikacije Hrvatskog kvalifikacijskog okvira za rad na radnome mjestu odgojitelja ili stručnoga suradnika u dječjem vrtiću, koji može biti:" Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
158 LUKA JUROŠ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 5. Grad Zagreb: Postojeći model fiskalne održivosti dječjih vrtića dio djece u Republici Hrvatskoj financira s 8 puta većim iznosom iz državnoga proračuna nego drugu djecu. Ovakva diskriminacija nije primjerena te predlažemo model po kojem bi svako dijete u Republici Hrvatskoj dobilo isti minimalan iznos sufinanciranja iz državnoga proračuna, uz dodatna sredstva potpore za jedinice kojima je takva potpora potrebna. Predlažemo da umjesto postojećeg teksta: "U članku 50. a stavku 2. riječi: „čiji je osnivač jedinica“ zamjenjuju se riječima: „koja se doznačavaju jedinicama“ glasi: "Članak 50. a stavak 2. mijenja se i glasi: "U državnom proračunu za osnivače se osiguravaju sredstva za fiskalnu održivost dječjih vrtića u iznosu po djetetu od minimalno 50% prosječne cijene smještaja u Republici Hrvatskoj, a koja se doznačavaju jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave na temelju mjerila i kriterija koje uredbom propisuje Vlada Republike Hrvatske." Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Model koji predlažete sasvim je drukčiji od trenutnog modela fiskalne održivosti za koji se Vlada Republike Hrvatske odlučila. Predloženi model „svima jednako“ trenutno nije u planu provedbe. Model koji se temelji na razvijenosti JLPRS-a trenutno smatramo prihvatljivijim.
159 MARGARETA ŠPORČIĆ ŠKROBONJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Kao što je navedeno u jednom od komentara, redoviti nadzor i vrednovanje predškolskih ustanova ključni su za kvalitetu, učinkovitost i transparentnost sustava, osobito u vrtićima gdje je ulog dobrobit djece. Oni osiguravaju usklađenost s propisima i standardima. Međutim, novčane kazne koje nisu razmjerne počinjenim nepravilnostima mogu narušiti pravdu, smanjiti povjerenje u sustav i potaknuti ponavljanje prekršaja. Stoga je važno pooštriti sankcije i uvesti mjere za ponovljene povrede Zakona i Državnog pedagoškog standarda. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Mišljenja smo da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nikako ne bi trebao temeljiti na represiji i kaznama, nego na poštovanju pozitivnih propisa. Sukladno tome, iznosi novčanih kazni koji su navedeni u Zakonu, za sada će ostati kakvi jesu.
160 TATJANA VITAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Redoviti nadzor i vrednovanje predškolskih ustanova ključni su za kvalitetu, učinkovitost i transparentnost sustava, osobito u vrtićima gdje je ulog dobrobit djece. Oni osiguravaju usklađenost s propisima i standardima. Međutim, novčane kazne koje nisu razmjerne počinjenim nepravilnostima mogu narušiti pravdu, smanjiti povjerenje u sustav i potaknuti ponavljanje prekršaja. Stoga je važno pooštriti sankcije, povećati kazne, uvesti i povećavati dodatne kaznene mjere za svako ponovljenje i povredu Zakona i Državnog pedagoškog standarda. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Sukladno odredbama članka 44. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, propisano je tko obavlja nadzor i koju vrstu nadzora nad radom dječjeg vrtića.
161 MARINA ČAJIĆ KOVAČEVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Predložene kazne u iznosima od 660 do 1.990 eura potpuno su nedostatne i ne odvraćaju od prekršaja. Takvi iznosi u praksi samo potvrđuju da se kršenje Zakona i Državnog pedagoškog standarda „isplati“, jer je kaznu jednostavnije platiti nego ulagati u otvaranje novih skupina, zapošljavanje dodatnih odgojitelja i poštivanje propisanih standarda. U stvarnosti, upravo najteže nepravilnosti – poput upisa prevelikog broja djece u skupine – izravno ugrožavaju sigurnost i razvoj djece. Zato kazne moraju biti strože, proporcionalne težini prekršaja i vezane uz broj djece i učestalost ponavljanja nepravilnosti. Prijedlog sankcija: Novčane kazne značajno povećati, npr. od 5.000 do 20.000 eura za ustanovu i od 1.500 do 5.000 eura za odgovornu osobu. Ponovljeni prekršaji – propisati udvostručavanje kazne pri svakom sljedećem utvrđenom prekršaju. Odgovornost osnivača – uvesti mogućnost privremenog oduzimanja prava upravljanja ustanovom u slučaju učestalih i namjernih povreda. Rokovi za otklanjanje nepravilnosti – uz kaznu, obavezno odrediti rok (npr. 6 mjeseci) za usklađivanje sa Zakonom i Standardom, uz dodatne sankcije za propuštanje ispravaka. Kazne moraju pratiti inflaciju i ekonomske uvjete, jer u protivnom njihova učinkovitost s vremenom slabi. Kazne imaju smisla samo ako su djelotvorne i ako osiguravaju poštivanje propisa. Sve ispod toga znači poticanje daljnjih zloupotreba i svjesno ugrožavanje djece. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Mišljenja smo da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nikako ne bi trebao temeljiti na represiji i kaznama nego na pridržavanju pozitivnih propisa. Sukladno s tim, iznosi koji su navedeni u Zakonu, a vezani su uz nepridržavanje određenih odredbi, za sada će ostati kakvi jesu.
162 MIA ŠAKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. SINDIKAT ODGOJA I OBRAZOVANJA, MEDIJA I KULTURE HRVATSKE: Kao što je navedeno u jednom od komentara, redoviti nadzor i vrednovanje predškolskih ustanova ključni su za kvalitetu, učinkovitost i transparentnost sustava, osobito u vrtićima gdje je ulog dobrobit djece. Oni osiguravaju usklađenost s propisima i standardima. Međutim, novčane kazne koje nisu razmjerne počinjenim nepravilnostima mogu narušiti pravdu, smanjiti povjerenje u sustav i potaknuti ponavljanje prekršaja. Stoga je važno pooštriti sankcije i uvesti mjere za ponovljene povrede Zakona i Državnog pedagoškog standarda. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Sukladno odredbama članka 44. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, propisuje se tko obavlja nadzor i koju vrstu nadzora nad radom dječjeg vrtića. Mišljenja smo da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nikako ne bi trebao temeljiti na represiji i kaznama, nego na pridržavanju pozitivnih propisa. Sukladno s tim, iznosi novčanih kazni koji su navedeni u Zakonu za sada će ostati kakvi jesu.
163 JOSIP VINKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Kazne treba višestruko pooštriti jer trenutne samo stimuliraju kršenje Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Sukladno odredbama članka 44. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, propisuje se tko obavlja nadzor i koju vrstu nadzora nad radom dječjeg vrtića. Mišljenja smo da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nikako ne bi trebao temeljiti na represiji i kaznama, nego na pridržavanju pozitivnih propisa. Sukladno s tim, iznosi novčanih kazni koji su navedeni u Zakonu za sada će ostati kakvi jesu.
164 APOLONIJA BORAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Redoviti nadzor i vrednovanje predškolskih ustanova su ključni procesi za osiguravanje kvalitete, učinkovitosti i transparentnosti u bilo kojem sustavu, a posebice u dječjim vrtićima, gdje je ulog dobrobit i razvoj djece, a služe kao mehanizam provjere jesu li ustanove u skladu sa zakonskim propisima i standardima. Novčane kazne ukoliko nemaju reciprocitet u odnosu na počinjenu neodgovornost ili nepravilnost mogu dovesti do narušavanja pravde, gubitka povjerenja u sustav te potaknuti ponavljanje istih grešaka. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Sukladno odredbama članka 44. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, propisuje se tko obavlja nadzor i koju vrstu nadzora nad radom dječjeg vrtića. Mišljenja smo da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nikako ne bi trebao temeljiti na represiji i kaznama, nego na pridržavanju pozitivnih propisa. Sukladno s tim, iznosi novčanih kazni koji su navedeni u Zakonu za sada će ostati kakvi jesu.
165 MONIKA VINKOVIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Trebalo bi se predvidjeti strože sankcije i dodatne mjere za ponovljene prekršaje. Budući da dosadašnje novčane kazne evidentno nisu bile dostatne, slažem se s prijedlogom Udruge SIDRO za višim kaznama, kao i da treba propisati odgovornost Osnivača. U slučaju učestalih nepravilnosti trebalo bi razmotriti privremeno oduzimanje prava upravljanjem ustanovom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Sukladno odredbama članka 44. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, propisuje se tko obavlja nadzor i koju vrstu nadzora nad radom dječjeg vrtića. Mišljenja smo da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nikako ne bi trebao temeljiti na represiji i kaznama, nego na pridržavanju pozitivnih propisa. Sukladno s tim, iznosi novčanih kazni koji su navedeni u Zakonu za sada će ostati kakvi jesu.
166 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Prilika je ovo da predlagatelj, nesporno upoznat s brojnim povredama odredbi ovoga Zakona kao i Državnog pedagoškog standarda, pooštri kazne i propiše određene mjere za ponavljanje prekršaja. Novčane kazne u ovim iznosima evidentno nisu dostatne da se osigura zakonito i ispravno poslovanje predškolskih ustanova. Jedan od ranijih prijedloga Udruge Sidro ponovit ćemo i ovom prilikom, a to je da se, uz veće novčane kazne, kod učestalih ponavljanja prekršaja propiše odgovornost Osnivača, te da mu se na određeno vrijeme oduzme pravo upravljanja predškolskom ustanovom. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Sukladno odredbama članka 44. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, propisuje se tko obavlja nadzor i koju vrstu nadzora nad radom dječjeg vrtića. Mišljenja smo da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nikako ne bi trebao temeljiti na represiji i kaznama, nego na pridržavanju pozitivnih propisa. Sukladno s tim, iznosi novčanih kazni koji su navedeni u Zakonu za sada će ostati kakvi jesu.
167 SANJA BOGOVČIČ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 7. Poštovani, kazne su mizerne i potiču na nepoštivanje zakona. U većini dječjih vrtića upisan je nedozvoljeni broj djece u skupinama. Naime, ovim se pomaže dječjem vrtiću i osnivaču platiti i ne poštivati Državni pedagoški standard i ovaj Zakon. Trebate povećati iznose prekršajne kazne, za svako kršenje propisati rok za otklanjanje nepravilnosti npr. 6 mjeseci te nedopustiti ponavljanje istih prekršaja. Propišite i kazne za ponavljanje istih prekršaja. Nove prekršajne kazne ne trebaju biti stalno fiksne, nego trebaju rasti prateći inflaciju. Jednokratna prekršajna kazna je isplativija nego graditi nove dječje vrtiće i ulagati u obrazovni kadar. Upisima više djece u skupinu nego što je dozvoljeno, ugrožava se siguran boravak djece u dječjem vrtiću s mogućim štetnim posljedicama za zdrav daljnji rast i razvoj djece. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Sukladno odredbama članka 44. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, propisuje se tko obavlja nadzor i koju vrstu nadzora nad radom dječjeg vrtića. Mišljenja smo da se sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja nikako ne bi trebao temeljiti na represiji i kaznama, nego na pridržavanju pozitivnih propisa. Sukladno s tim, iznosi koji su navedeni u Zakonu, a vezani su uz nepridržavanje određenih odredbi, za sada će ostati kakvi jesu.
168 MARGARETA ŠPORČIĆ ŠKROBONJA PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 8. Suglasni smo s već navedenim komentarom: Iako se protivimo nazivu ''kurikul'' jer je izvedenica koja se neprirodno nameće, a postojeći pojam ''kurikulum'' prema mišljenju struke ispravan je i utemeljen, postoji čitav niz drugih važnijih izazova kojima je potrebno temeljito i ozbiljno pristupiti. Ipak ćemo dati nekoliko argumenata zašto držimo da je kurikulum ispravniji izraz. U gotovo svim europskim i svjetskim jezicima koristi se oblik curriculum, a u hrvatskom jeziku bolje odražava prepoznatljivost i poveznicu s međunarodnim izrazom. Zadržavanjem izraza kurikulum olakšala bi se komunikacija i razmjena stručne literature, kontinuitet stručne tradicije. Naime, u hrvatskoj se literaturi, pedagoškoj i obrazovnoj terminologiji sve do 2013. koristio uglavnom izraz kurikulum, kojeg koriste brojni znanstveni radovi, disertacije i prijevodi međunarodnih dokumenata. Prilagodbom u kurikul gubi se etimološka transparentnost, a zadržavanjem oblika kurikulum očuvala bi se veza s izvornikom, što je česta praksa kod internacionalizama. Izraz kurikulum je svakako međunarodno usklađen, jasniji, zvučniji, utemeljen na znanstvenoj i stručnoj praksi, bliži latinskom izvorniku, prepoznatljiv. Razumijemo usklađivanje sa Zakonom o hrvatskom jeziku, no držimo da ova promjena nije nužna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih kao predlagatelj izmjena i dopuna Zakona ima obvezu neposredno primjenjivati zakone i druge propise. Slijedom toga, obvezno je primjenjivati i provoditi Zakon o hrvatskom jeziku. Tijela državne uprave dužna su na hrvatskome standardnom jeziku osigurati jezičnu ispravnost normativnih akata, akata strateškog planiranja, službenih publikacija i njihovih priloga te izvješća i drugih dokumenata iz svoje nadležnosti.
169 TATJANA VITAS PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 8. Iako se protivimo nazivu ''kurikul'' jer je izvedenica koja se neprirodno nameće, a postojeći pojam ''kurikulum'' prema mišljenju struke ispravan je i utemeljen, postoji čitav niz drugih važnijih izazova kojima je potrebno temeljito i ozbiljno pristupiti. Ipak dodajem nekoliko argumenata zašto držim da je kurikulum ispravniji izraz. U gotovo svim europskim i svjetskim jezicima koristi se oblik curriculum, a u hrvatskom jeziku bolje odražava prepoznatljivost i poveznicu s međunarodnim izrazom. Zadržavanjem izraza kurikulum olakšala bi se komunikacija i razmjena stručne literature, kontinuitet stručne tradicije. Naime, u hrvatskoj se literaturi, pedagoškoj i obrazovnoj terminologiji sve do 2013. koristio uglavnom izraz kurikulum, kojeg koriste brojni znanstveni radovi, disertacije i prijevodi međunarodnih dokumenata. Prilagodbom u kurikul gubi se etimološka transparentnost, a zadržavanjem oblika kurikulum očuvala bi se veza s izvornikom, što je česta praksa kod internacionalizama. Izraz kurikulum je svakako međunarodno usklađen, jasniji, zvučniji, utemeljen na znanstvenoj i stručnoj praksi, bliži latinskom izvorniku, prepoznatljiv. Držim da ova promjena nije nužna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih kao predlagatelj izmjena i dopuna Zakona ima obvezu neposredno primjenjivati zakone i druge propise. Slijedom toga obvezno je primjenjivati i provoditi Zakon o hrvatskom jeziku. Tijela državne uprave dužna su na hrvatskome standardnom jeziku osigurati jezičnu ispravnost normativnih akata, akata strateškog planiranja, službenih publikacija i njihovih priloga te izvješća i drugih dokumenata iz svoje nadležnosti.
170 MIA ŠAKIĆ PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNI ZAKONA O PREDŠKOLSKOM ODGOJU I OBRAZOVANJU, Članak 8. SINDIKAT ODGOJA I OBRAZOVANJA, MEDIJA I KULTURE HRVATSKE: Suglasni smo s već navedenim komentarom: Iako se protivimo nazivu ''kurikul'' jer je izvedenica koja se neprirodno nameće, a postojeći pojam ''kurikulum'' prema mišljenju struke ispravan je i utemeljen, postoji čitav niz drugih važnijih izazova kojima je potrebno temeljito i ozbiljno pristupiti. Ipak ćemo dati nekoliko argumenata zašto držimo da je kurikulum ispravniji izraz. U gotovo svim europskim i svjetskim jezicima koristi se oblik curriculum, a u hrvatskom jeziku bolje odražava prepoznatljivost i poveznicu s međunarodnim izrazom. Zadržavanjem izraza kurikulum olakšala bi se komunikacija i razmjena stručne literature, kontinuitet stručne tradicije. Naime, u hrvatskoj se literaturi, pedagoškoj i obrazovnoj terminologiji sve do 2013. koristio uglavnom izraz kurikulum, kojeg koriste brojni znanstveni radovi, disertacije i prijevodi međunarodnih dokumenata. Prilagodbom u kurikul gubi se etimološka transparentnost, a zadržavanjem oblika kurikulum očuvala bi se veza s izvornikom, što je česta praksa kod internacionalizama. Izraz kurikulum je svakako međunarodno usklađen, jasniji, zvučniji, utemeljen na znanstvenoj i stručnoj praksi, bliži latinskom izvorniku, prepoznatljiv. Razumijemo usklađivanje sa Zakonom o hrvatskom jeziku, no držimo da ova promjena nije nužna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih kao predlagatelj izmjena i dopuna Zakona ima obvezu neposredno primjenjivati zakone i druge propise. Slijedom toga obvezno je primjenjivati i provoditi Zakon o hrvatskom jeziku. Tijela državne uprave dužna su na hrvatskome standardnom jeziku osigurati jezičnu ispravnost normativnih akata, akata strateškog planiranja, službenih publikacija i njihovih priloga te izvješća i drugih dokumenata iz svoje nadležnosti.
171 MARINA ČAJIĆ KOVAČEVIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 1. Ovim se člankom uređuju kriteriji upisa u dječje vrtiće i načini ostvarivanja prednosti pri upisu. Međutim, naglašavam da je polazište pogrešno postavljeno – sva djeca imaju jednako pravo na uključivanje u sustav ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Uvođenjem ili zadržavanjem bilo kakvih kriterija prednosti zapravo se priznaje da sustav nema dovoljne kapacitete da osigura ono što je temeljno pravo svakog djeteta. To nije pitanje pogodovanja određenim skupinama, nego pitanje jednakosti i pravednosti: dokle god postoji kriterij prednosti, znači da pravo nije univerzalno zajamčeno. Država je dužna osigurati dovoljan broj mjesta u vrtićima za svu djecu, bez diskriminacije i selekcije. Fokus mora biti na širenju kapaciteta, zapošljavanju dovoljnog broja stručnih odgojitelja i stvaranju uvjeta u kojima upis u vrtić neće biti privilegija nego zajamčeno pravo za svako dijete. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Mišljenja smo da se upravo navedeno nastoji dodatno urediti predloženim izmjenama.
172 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 1. Budući da predlagatelj ne planira izmjenu stavka 5. članka 20. trenutno važećeg Zakona, koji kaže da način ostvarivanja prednosti pri upisu djece u vrtić uređuje osnivač svojim aktom, bespredmetno je tvrditi kako se ovim člankom uistinu uređuju upisi u dječje vrtiće. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Mišljenja smo da se upravo navedeno nastoji dodatno urediti predloženim izmjenama.
173 TATJANA VITAS O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 2. Ispraviti pogrešku vezanu uz stručne suradnike - studij odgovarajuće vrste, ne bilo koji studij kako iz prijedloga proizlazi. Pored učinjenog jasnijeg definiranja statusa učitelja, potrebno je uskladiti obrazovne programe koji se već provode na visokim učilištima uz financiranje putem vaučera HZZ i jasno svima definirati što se programom dobiva (kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne kvalifikacija odgojitelja). Vratiti zabranu zapošljavanja u sustavu RPOO ukoliko učitelj ne završi program stjecanja kompetencija za rad u propisanom roku od dvije godine. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Prihvaća se onaj dio koji se odnosi na stručne suradnike.
174 MARINA ČAJIĆ KOVAČEVIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 2. Ovim člankom pokušava se urediti pitanje radnih mjesta i naziva kvalifikacija, ali ujedno se legalizira zapošljavanje nestručnih osoba na radnom mjestu odgojitelja. To je potpuno neprihvatljivo i opasno za kvalitetu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Prvo, odgojitelj može biti samo prvostupnik ili magistar ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. To su jedine kvalifikacije koje daju pravo i stručnost za odgojno-obrazovni rad s djecom. Sve drugo znači snižavanje kriterija i obezvrjeđivanje struke. Drugo, programi za učitelje razredne nastave ne smiju se predstavljati kao stjecanje kvalifikacije odgojitelja, već samo kao dodatne kompetencije. Kvalifikacija se stječe isključivo završetkom studija RPOO-a, i tu ne smije biti nikakve dvosmislenosti. Treće, potrebno je jasno propisati da učitelj koji u roku od dvije godine ne završi program stjecanja kompetencija više ne može nastaviti raditi u sustavu RPOO. Svako ponavljanje zapošljavanja takvih osoba znači da se svjesno dopušta dugoročno zapošljavanje nestručnog kadra. Četvrto, stavak koji se odnosi na stručne suradnike mora glasiti: “Poslove stručnoga suradnika može obavljati osoba koja je završila sveučilišni diplomski ili stručni diplomski studij odgovarajuće vrste” (pedagog, psiholog, logoped, edukacijski rehabilitator, socijalni pedagog). Trenutna formulacija “bilo koji studij” potpuno je neprihvatljiva i otvara vrata zapošljavanju ljudi koji nemaju nikakve veze s ovim profesijama. Ovakav prijedlog ne jača sustav, nego ga urušava. Umjesto spuštanja kriterija, potrebno je ulagati u privlačnost i održivost profesije odgojitelja – veće plaće, manji broj djece po skupini, sigurnija radna mjesta i jasna afirmacija struke. Djeca zaslužuju stručne odgojitelje, a ne privremene i polu-stručne zamjene. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Mišljenja smo da se upravo navedeno nastoji dodatno urediti predloženim izmjenama.
175 MLADENKA FRANKIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 2. Ispraviti pogrešku kod obrazovnih zahtjeva stručnih suradnika - studij odgovarajuće vrste, ne bilo koji studij kako iz prijedloga proizlazi. Pored učinjenog jasnijeg definiranja statusa učitelja, potrebno je uskladiti obrazovne programe koji se već provode na visokim učilištima uz financiranje putem vaučera HZZ i jasno definirati što se programom dobiva (kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne kvalifikacija odgojitelja). Vratiti zabranu zapošljavanja u sustavu RPOO ukoliko učitelj ne završi program stjecanja kompetencija za rad u propisanom roku od dvije godine Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Mišljenja smo da se upravo navedeno nastoji dodatno urediti predloženim izmjenama.
176 JOSIP VINKOVIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 2. Stručni suradnici- ispraviti formulaciju rečenica na "studij odgovarajuće vrste", a ne bilo koji stručni studij. Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
177 ANAMARIJA BEZINA O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 2. Stručni suradnici- ispraviti formulaciju rečenica na "studij odgovarajuće vrste", a ne bilo koji stručni studij. Vratiti zabranu zapošljavanja učitelja u sustavu RPOO, ukoliko se ne završi program u roku od 2 godine. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Prihvaća se onaj dio koji se odnosi na stručne suradnike.
178 PETRA DRAGOJEVIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 2. Stručni suradnici- ispraviti formulaciju rečenica na "studij odgovarajuće vrste", a ne bilo koji stručni studij. Prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
179 MONIKA VINKOVIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 2. Vratiti zabranu zapošljavanja učitelja u sustavu RPOO, ukoliko se ne završi program u roku od 2 godine. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Mišljenja smo da se upravo navedeno nastoji dodatno urediti predloženim izmjenama.
180 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 2. Ispraviti pogrešku kod obrazovnih zahtjeva stručnih suradnika - studij odgovarajuće vrste, ne bilo koji studij kako iz prijedloga proizlazi. Pored učinjenog jasnijeg definiranja statusa učitelja, potrebno je uskladiti obrazovne programe koji se već provode na visokim učilištima uz financiranje putem vaučera HZZ i jasno definirati što se programom dobiva (kompetencije za rad s djecom rane i predškolske dobi, ne kvalifikacija odgojitelja). Vratiti zabranu zapošljavanja u sustavu RPOO ukoliko učitelj ne završi program stjecanja kompetencija za rad u propisanom roku od dvije godine. Djelomično prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Prihvaća se onaj dio koji se odnosi na stručne suradnike.
181 MARINA ČAJIĆ KOVAČEVIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 4. Članak definira minimalne uvjete za izbor ravnatelja, ali propušta najvažnije – jasno propisati prednost onih kandidata koji imaju višu razinu obrazovanja i više iskustva. Dakako, od onih koji su se prijavili na natječaj za mjesto ravnatelja. Smatram da zakon mora izričito odrediti da prednost pri imenovanju ravnatelja ima magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u odnosu na prvostupnika, pod uvjetom da posjeduje ujedno i dulje radno iskustvo u sustavu. Time se vrednuju i stručnost i praksa, što je nužno za kvalitetno vođenje predškolske ustanove. Primjerice, za potrebe istraživanja na diplomskom studiju trebala sam imati mentora u višem zvanju od sebe. Zar ne bi bilo logično da ravnatelj ustanove ima zvanje više od mene? Ako je ravnatelj magistra .. pokazuje kako se nastavlja cjeloživotno obrazovati, čime motivira kolege i stvara ozračje u kojem je usavršavanje i napredovanje profesionalna norma, a ne iznimka. Ako je ravnatelj magistra posjeduje i istraživačke kompetencije stečene na diplomskom studiju, koje nisu obuhvaćene prijediplomskom razinom. Time ravnatelj ne samo da upravlja ustanovom, nego i doprinosi širenju istraživačke kulture, razvoju prakse utemeljene na istraživanjima, a samim time i jačanju znanstvenih istraživanja u Republici Hrvatskoj. Ako zakon ne prepozna i ne vrednuje tu razliku, šalje se poruka da ulaganje u cjeloživotno obrazovanje nema nikakvu vrijednost. To dugoročno demotivira djelatnike i osiromašuje struku. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena i dopuna Zakona.
182 DALIBOR ŠIKIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 5. Pogrešno je navedena Uredba o izmjeni i dopuni Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu („Narodne novine“, broj 92/24) u tekst Zakona u obrazloženju čl. 5. predloženih izmjena. Ispravno tekst obrazloženja bi glasio: "Ovim se člankom integrira Uredba o izmjeni Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 101/23) u tekst Zakona.". Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena i dopuna Zakona.
183 TATJANA VITAS O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 8. Nema potrebe za mijenjanjem Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
184 IVANA ZOVAK O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 8. Slažem se s prijedlogom Udruge SIDRO. Iako se protivimo nazivu ''kurikul'' jer je izvedenica koja se neprirodno nameće, a postojeći pojam ''kurikulum'' prema mišljenju struke ispravan je i utemeljen, postoji čitav niz drugih važnijih izazova kojima je potrebno temeljito i ozbiljno pristupiti. Ipak ćemo dati nekoliko argumenata zašto držimo da je kurikulum ispravniji izraz. U gotovo svim europskim i svjetskim jezicima koristi se oblik curriculum, a u hrvatskom jeziku bolje odražava prepoznatljivost i poveznicu s međunarodnim izrazom. Zadržavanjem izraza kurikulum olakšala bi se komunikacija i razmjena stručne literature, kontinuitet stručne tradicije. Naime, u hrvatskoj se literaturi, pedagoškoj i obrazovnoj terminologiji sve do 2013. koristio uglavnom izraz kurikulum, kojeg koriste brojni znanstveni radovi, disertacije i prijevodi međunarodnih dokumenata. Prilagodbom u kurikul gubi se etimološka transparentnost, a zadržavanjem oblika kurikulum očuvala bi se veza s izvornikom, što je česta praksa kod internacionalizama. Izraz kurikulum je svakako međunarodno usklađen, jasniji, zvučniji, utemeljen na znanstvenoj i stručnoj praksi, bliži latinskom izvorniku, prepoznatljiv. Razumijemo usklađivanje sa Zakonom o hrvatskom jeziku, no držimo da ova promjena nije nužna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
185 JOSIP VINKOVIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 8. nema potrebe za mijenjanjem Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.
186 ANAMARIJA BEZINA O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 8. Slažem se s prijedlogom Udruge SIDRO - nema potrebe za mijenjanjem. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
187 BRANKICA RADOVANOVIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 8. Slažem se s prijedlogom Udruge SIDRO - nema potrebe za mijenjanjem. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
188 MONIKA VINKOVIĆ O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 8. Slažem se s prijedlogom Udruge SIDRO - nema potrebe za mijenjanjem. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.
189 UDRUGA SIDRO-ODGOJITELJI U ZAŠTITI PRAVA DJETETA U DJEČJEM VRTIĆU O B R A Z L O Ž E N J E , Uz članak 8. Iako se protivimo nazivu ''kurikul'' jer je izvedenica koja se neprirodno nameće, a postojeći pojam ''kurikulum'' prema mišljenju struke ispravan je i utemeljen, postoji čitav niz drugih važnijih izazova kojima je potrebno temeljito i ozbiljno pristupiti. Ipak ćemo dati nekoliko argumenata zašto držimo da je kurikulum ispravniji izraz. U gotovo svim europskim i svjetskim jezicima koristi se oblik curriculum, a u hrvatskom jeziku bolje odražava prepoznatljivost i poveznicu s međunarodnim izrazom. Zadržavanjem izraza kurikulum olakšala bi se komunikacija i razmjena stručne literature, kontinuitet stručne tradicije. Naime, u hrvatskoj se literaturi, pedagoškoj i obrazovnoj terminologiji sve do 2013. koristio uglavnom izraz kurikulum, kojeg koriste brojni znanstveni radovi, disertacije i prijevodi međunarodnih dokumenata. Prilagodbom u kurikul gubi se etimološka transparentnost, a zadržavanjem oblika kurikulum očuvala bi se veza s izvornikom, što je česta praksa kod internacionalizama. Izraz kurikulum je svakako međunarodno usklađen, jasniji, zvučniji, utemeljen na znanstvenoj i stručnoj praksi, bliži latinskom izvorniku, prepoznatljiv. Razumijemo usklađivanje sa Zakonom o hrvatskom jeziku, no držimo da ova promjena nije nužna. Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih kao predlagatelj izmjena i dopuna Zakona ima obvezu neposredno primjenjivati zakone i druge propise. Slijedom toga obvezno je primjenjivati i provoditi Zakon o hrvatskom jeziku. Tijela državne uprave dužna su na hrvatskome standardnom jeziku osigurati jezičnu ispravnost normativnih akata, akata strateškog planiranja, službenih publikacija i njihovih priloga te izvješća i drugih dokumenata iz svoje nadležnosti.
190 HELENA HEGEDIŠ TEKST ODREDABA VAŽEĆEGA ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU, Članak 37. Članak 37, stavak 1, podstavak 3. koji kaže:- najmanje pet godina radnog iskustva u predškolskoj ustanovi DODAJE SE "ili nekoj drugoj odgojno-obrazovnoj ustanovi", te da se BRIŠE: "na radnome mjestu odgojitelja ili stručnog suradnika". Obrazloženje: Već je u prethodnim stavcima ovog članka jasno definirano tko se može prijaviti, a posebno u prethodnom stavku koji kaže: - položen stručni ispit za odgojitelja ili stručnog suradnika, osim ako nemaju obvezu polagati stručni ispit u skladu s člankom 56. ovoga Zakona. Nije prihvaćen Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću. Navedeno nije predmet izmjena i dopuna Zakona.
191 MARINA ČVAGIĆ TEKST ODREDABA VAŽEĆEGA ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU, ODNOSNO DOPUNJUJU, Članak 52.b slažem se s komentarom udruge sidro Primljeno na znanje Zahvaljujemo na sudjelovanju u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i promišljanju koje ste podijelili u javnom savjetovanju.