Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Pravobranitelj za djecu RH PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Sukladno ovlasti pravobranitelja za djecu iz čl. 8. Zakona o pravobranitelju za djecu (Narodne novine 96/03), u postupku javne rasprave o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji dostavljamo Vam prijedlog i mišljenje. Naš prijedlog je usmjeren na zaštitu djece od nasilja te predlažemo ovim propisom omogućiti i pravo djeteta na informacije. Nije prihvaćen Ako se radi o djetetu kao žrtvi, njegova prava, kao i prava drugih žrtava, regulirana su prvenstveno u članku 6., prema kojem su nadležna tijela dužna obavijestiti žrtvu na njoj razumljiv način o svim pravima koja ima sukladno odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te Zakona o kaznenom postupku, a ta prava među ostalim obuhvaćaju i pravo, na vlastiti zahtjev, biti obaviješten o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka. Ako je potrebno ispitati dijete žrtvu nasilja u obitelji, smisleno se primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku o posebnom načinu ispitivanja djece, a na taj je način dodatno naglašena zaštita djece.
2 Koprivničko-križevačka županija PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI OD NASILJA U OBITELJI Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Koprivničko-križevačke županije pozdravlja donošenje novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji kojim se nedvojbeno na sadržajniji i jasniji način uređuje problematika obiteljskog nasilja. Posebno izričemo zadovoljstvo činjenicom što je člankom 6. stavkom 1. točkom 13. predloženog Zakona propisano pravo žrtve nasilja u obitelji na privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu sukladno posebnom zakonu. Upravo je Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Koprivničko-križevačke županije u javnom savjetovanju provođenom u lipnju 2015. godine, a vezanom na izmjene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, stavilo primjedbu kako nije predviđeno pravo na zbrinjavanje žrtava nasilja u skloništima za žrtve nasilja, ukoliko je to nužno. Međutim, ovim putem želimo skrenuti pozornost na nezadovoljstvo uzastopnim ponavljanjem riječi: „može se izreći“ prilikom izricanja zaštitnih mjera. Smatramo da treba zamijeniti formu pisanja predloženih fakultativnih zakonskih odredbi sa obligatornim odredbama na način da se umjesto riječi „može se izreći“ pišu riječi „ IZREĆI ĆE SE“. Konkretno predlažemo da se u članku 14. stavku 1. riječ: „može“ zamijeni riječju :“ će “, a u članku 15. stavku 1., članku 16. stavku 1., članku 17. stavku 1. i članku 18. stavku 1. riječi :“može se izreći“ zamjene riječima: „izreći će se“. Naime, uvažavajući svrhu zaštitnih mjera, a posebice načelo razmjernosti prema kojemu se zaštitna mjera ne smije izreći, ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, smatramo kako sud, poštivajući sva zakonske norme, a time i propisana načela treba odlučivati temeljem zakonskih odredbi koje predviđaju nužnost izricanja zaštitnih mjera u slučajevima obiteljskog nasilja. Nije prihvaćen Prijedlog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pored zaštitnih mjera propisanih Prekršajnim zakonom, predviđa mogućnost izricanja četiriju zaštitnih mjera, sukladno ovlastima iz članka 50. stavka 2. Prekršajnog zakona, kao općeg propisa o prekršaju. Prilikom odlučivanja o zaštitnoj mjeri potrebno je voditi računa o načelu razmjernosti ograničenja slobode ili prava, kao ustavnoj kategoriji. Kao što ste u komentaru naveli, Prekršajni zakon propisuje da se zaštitna mjera ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Predmetne zaštitne mjere znatno ograničavaju prava (posebice udaljenje iz zajedničkog kućanstva) i potrebno je da ne premaše nužno potrebnu mjeru. Stoga je prilikom izricanja zaštitne mjere potrebno paziti na međuzavisnost svrhe zaštitne mjere s načelom razmjernosti. Sud prema okolnostima pojedinog slučaja odlučuje koja je zaštitna mjera primjerena radi otklanjanja uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, odnosno je li uopće potrebno izricanje zaštitne mjere, imajući na umu spomenute kriterije. Zaključno podsjećamo da se zaštitna mjera može izreći i na prijedlog ovlaštenog tužitelja ili žrtve, što je dodatna zaštita da će se izreći odgovarajuća zaštitna mjera u slučajevima kod kojih je njeno izricanje doista neophodno radi otklanjanja ugroženosti žrtve u obitelji.
3 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 4. 1. Člankom 4. nacrta prijedloga ZZNO propisano je da su postupci pokrenuti po ZZNO hitni. Neposredna iskustva u primjeni zakona pokazala su da hitnost postupanja varira od suda do suda, od suca do suca. Postupak sličan po zahtjevnosti postupanja može trajati od mjesec dana do godinu dana. Preciznije podatke vjerujem ima evidencija Prekršajnih sudova. Zbog navedenog kao i zbog provedbe Nacionalne strategije koje se odnose na ovu materiju a kojom je također deklarirano da će svi postupci biti hitni, pojam hitnosti predlažemo definirati i učiniti transparentnim pojmom. Članak 4. u tom smislu može glasiti : 1. Sva nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji postupat će hitno i podnositi prijave odmah, a najkasnije u roku od petnaest dana od dana saznanja o nasilju. 2. Svi postupci pokrenuti po ovom zakonu su hitni. 3. Rasprave u postupcima pokrenutim primjenom ovog zakona sud će zakazivati u razmacima koji u pravilu ne mogu biti duži od petnaest dana, time da će prvu raspravu zakazati najduže u roku od petnaest dana od dana primitka optužnog prijedloga. 4. Rasprave u postupcima pokrenutim primjenom ovog zakona u kojima se traži izdavanje mjera opreza ili zaštitnih mjera zakazivat će se bez odlaganja, a u slučaju da okolnosti dozvoljavaju, u razmacima koji ne mogu biti dulji od sedam dana. Nije prihvaćen Odredbom koju predlažete se detaljno razrađuje način i obveza sudačkog postupanja koje po svojoj naravi ne spada u predmet regulacije zakonskih, već eventualno podzakonskih propisa. Dodatna zaštita da se ovakvi predmeti žurno rješavaju je članak 122. stavak 3. Sudskog poslovnika, koji propisuje da će se u prekršajnim predmetima prvenstveno uzimati u rad među ostalim predmeti vezani uz nasilje u obitelji. Međutim, kada bi se takva odredba propisala zakonom, prvenstveno se napominje da bi se radilo o instruktivnim rokovima. Zaštita žrtava od nasilja u obitelji mora biti stvarna, a pretjerana normizacija i deklarativno propisivanje tako kratkih rokova ne bi doprinijelo efikasnoj zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, predmeti zaštite od nasilja u obitelji su vrlo složeni prekršajni predmeti, a na zakazivanje ročišta utječe čitav niz čimbenika koji bi primjenu ovakve odredbe učinili praktički nemogućom, posebice jer mnogi suci istovremeno imaju u radu veći broj predmeta iz nasilja u obitelji. Osim što bi se radilo o odredbi koja ne bi uvijek u praksi mogla biti provediva, takva odredba bila bi neuobičajena u zakonodavstvu, banalizirala bi suđenje, a dovela bi u pitanje i sudačku neovisnost, kao ustavnu kategoriju.
4 Ženska udruga "IZVOR" OPĆE ODREDBE, Članak 6. Nacrtom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji se uvodi pojam žrtve nasilja u obitelji analogan pojmovnom i procesnom određenju propisanom ZKP-om . Kroz praksu našeg pravnog i psihološkog savjetovališta evidentirale smo indikativan broj slučajeva u kojima prilikom same prijave nasilja nerijetko ne dođe do neophodnog razgraničenja počinitelja nasilja i žrtve. Jednako tako evidentirali smo slučajeve u kojima uopće niti ne dođe do prijave tretirajući istu kao 'verbalni slučaj' i/ili uobičajene 'bračne razmirice' kao nešto različito od nasilja i kao nešto što je sastavni i uobičajeni dio partnerskih odnosa. Nasilju nerijetko prisustvuju i djeca. U situacijama u kojima nasilju prisustvuju djeca evidentirali smo i najveći broj žena koje su prijavile nasilje od strane partnera , a da su i same po okončanju postupka proglašene nasilnicama . Činjenica da su nasilju prisustvovala djeca nije bila zanemariva u postupku kao niti prilikom izostanka razgraničenja počinitelja i žrtve. Evidentirali smo slučajeve u kojima su se žene pokušale obraniti od zlostavljača ili prilikom obrane izgovorile pojedini vulgarni izraz što je u praski rezultiralo obostranim kažnjavanjem . Naša evidencija posljednjih godina također ukazuje na kontinuirano smanjivanje prijava nasilja, jednako kao što je to slučaj na državnoj razini (prema službenim podacima), no prema našem mišljenju različiti su razlozi smanjenja broja prijava nasilja od činjenice izostanka efikasne zaštite ženama koje su žrtve nasilja i javnog prijekora koji pasivizira žrtvu. S druge strane redovito je riječ o složenim životnim situacijama i višestrukim povredama koje ne egzistiraju zasebno već su međusobno povezane. Naša praksa nedvojbeno upućuje na to da pasivizaciji žrtvi (posebice kod opetovanog nasilja) doprinosi i praksa sudova koja nerijetko kažnjava i žrtvu i na taj ju način izjednačava sa zlostavljačem. S druge strane sami zlostavljači bivaju kažnjeni, prema našoj evidenciji mahom novčanim kaznama u kojima sudjeluju i same žrtve . Činjenica je da dolazi do promjena, ali na žalost ne možemo reći da su one rezultat prevencije i bolje zaštite žrtava nasilja. Obaveza je države prema preuzetim obvezama sukladno međunarodnim dokumentima kojih je RH stranka, da izvrši razgraničenje između 'nasilja nad ženama' i 'nasilja u obitelji' . S obzirom da žrtva nasilja u obitelji ne može ostvariti pravo na punomoćnika kroz sustav besplatne pravne pomoći jer je isti zatvoren isključivo za građanske i upravne postupke, a isti nije moguće ostvariti niti na drugi način nejasno je na koji će način žrtva nasilja stvarno ostvariti pravo na punomoćnika u postupku, stoga ŽU IZVOR predlaže da čl. 6.st.1. t.8. glasi „ pravo na opunomoćenika i besplatnu pravnu pomoć u postupku“ ŽU IZVOR predlaže da se u čl.6.st.1.t.9. brišu riječi ' na vlastiti zahtjev stranke' ŽU IZVOR predlaže brisanje st.5. čl. 6. Nasilje isključuje interes i raspravu o motivaciji! S druge strane u svim situacijama obiteljskog nasilja kojemu prisustvuju djeca nadležni CSS je dužan biti uključen i prisutan radi zaštite najboljeg interesa djeteta. Nije prihvaćen Prekršajni zakon u članku 116. stavku 3. predviđa mogućnost da oštećenik može svoja prava u postupku ostvarivati sam ili putem opunomoćenika. Ako sud okrivljenika proglasi krivim, okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka koji među ostalim obuhvaćaju nužne izdatke opunomoćenika, doduše to se ne odnosi i na nagradu. Međutim, u prekršajnom postupku ne postoji pravo oštećenika na besplatnog opunomoćenika. Podsjećamo da optužne prijedloge u ovakvim predmetima u pravilu podnosi ovlašteni tužitelj – tijelo državne uprave, koji raspolaže stručnim znanjem, kao i da u RH djeluju ovlaštene udruge i pravne klinike specijalizirane za pružanje primarne pravne pomoći, a neke od njih bave se upravo nasiljem u obitelji. Svaka žrtva je individualna i svaki slučaj u praksi je specifičan. Stoga žrtvi, sukladno Istanbulskoj konvenciji i Direktivi o pravima žrtve, treba ostaviti pravo da izabere želi li, primjerice, da je se nakon proteka određenog vremena od počinjenog prekršaja obavještava o otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora.
5 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 6. U točki 13 treba propisati pravo na smještaj u sklonište za žrtve nasilja Nije prihvaćen Pravo na privremeni smještaj u odgovarajuću ustanovu podrazumijeva i pravo na privremeni smještaj u sklonište za žrtve nasilja. Navođenje samo pojma sklonište za žrtve nasilja je preusko i predstavlja ograničenje za druge ustanove koje pružaju socijalne usluge, a mogu pružiti privremeni smještaj žrtvama nasilja. Sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi, kao posebnom zakonu, propisano je tko može pružiti usluge privremenog smještaja uz ograničenje da se privremeni smještaj žrtvama obiteljskog nasilja ne može pružati u obiteljskom domu. Osim toga, žrtvama se treba pružiti, u mjeri u kojoj je to moguće, da odluče u kojoj odgovarajućoj ustanovi žele boraviti, poštujući pravo na dostojanstvo, a ne ograničavati pravo na privremeni smještaj uz boravak u jednoj vrsti ustanove, što u konačnici žrtvu može odvratiti od mogućnosti privremenog smještaja.
6 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 6. AŽKZ predlaže da se u st. 1.t.9. brišu riječi "na vlastiti zahtjev". Obaveza je države i njenih institucija žrtvu obavijestiti o poduzetim radnjama i o ishodu postupaka. U čl. 9 također treba navesti rok u kojem roku od zahtjeva žrtve trebaju dobiti traženu informaciju. Točku 12. bi trebalo preformulirati i omogućiti žrtvi uvijek pravo na izbjegavanje kontakta sa počiniteljem kao i pravo na saslušanje putem sredstava za prijenos slike ili zvuka. Pravo na saslušanje bez prisutnosti okrivljenika je pravo žrtve koje treba bit poštivano. Pravo na izbjegavanje kontakta prilikom dolaska i odlasla sa suda je stvar dobre organizacije suda i mora biti omogućeno žrtvama. Nije prihvaćen Svaka žrtva i svaki slučaj u praksi su specifični. Stoga žrtvi, sukladno Istanbulskoj konvenciji i Direktivi o pravima žrtve, treba ostaviti pravo da izabere želi li, primjerice, da je se nakon proteka određenog vremena od počinjenog prekršaja obavještava o otpuštanju osuđenika s izdržavanja kazne zatvora. Nadležna tijela dužna su u primjerenom roku obavijestiti žrtvu o dostupnim podacima. Propisivanje roka u kojem žrtva treba dobiti traženu informaciju nije oportuno za sve slučajeve, a taj rok ne mora uvijek biti u korist žrtve, budući da je primarni interes žrtve da dobije valjanu informaciju, a ne bilo kakvu informaciju, dakako u najkraćem mogućem roku. Sukladno Istanbulskoj konvenciji, mora se osigurati da se izbjegne kontakt između žrtava i počinitelja u prostorijama suda i prostorijama tijela za provedbu zakona kad god je moguće. Međutim, od ovog prava žrtve postoji izuzetak ako žrtva želi biti prisutna na saslušanju ili ako je kontakt žrtve i počinitelja nužan ili koristan za osiguranje da postupak teče zadovoljavajuće, primjerice ako je neophodno suočenje. U vezi s navedenim, skrećemo pozornost na članak 88. Prekršajnog zakona, prema kojem je dužnost suda utvrđivanje svih važnih činjenica, koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.
7 Pravobranitelj za djecu RH OPĆE ODREDBE, Članak 6. Prema predloženom tekstu u stavku 1. t. 9, žrtva nasilja u obitelji ima pravo na vlastiti zahtjev biti obaviještena o poduzetim radnjama povodom njezine prijave, kao i o ishodu postupka. Mišljenja smo da, kad je riječ o djeci žrtvama nasilja, treba propisati obvezu nadležnog tijela da po službenoj dužnosti žrtvu nasilja obavještava o poduzetim radnjama tijekom postupka i ishodu postupka, a sukladno UN smjernicama za pravosuđe u stvarima koje uključuju djecu žrtve i svjedoke kaznenih djela i Smjernicama Vijeća Europe za pravosuđe prilagođeno djeci (Guidelines on child-friendly justice). Nije prihvaćen Obveza nadležnog tijela da po službenoj dužnosti, a neovisno o volji i interesima djeteta, obavještava dijete o svim poduzetim radnjama i ishodu postupka u pojedinim bi slučajevima predstavljala daljnje traumatiziranje djece. Djeca su najosjetljivija skupina nasilja u obitelji i u postupku procesuiranja bi trebala sudjelovati samo u nužnoj mjeri, ako je to u njihovom interesu ili ako je neophodno da postupak teče zadovoljavajuće. Osim toga, svaka žrtva dijete i svaki slučaj u praksi su specifični. Uvažavajući osobna svojstva svakog djeteta žrtve, treba ostaviti pravo da dijete žrtva, koje je u stanju shvatiti značaj ovakvog obavještavanja, izabere želi li, a ako želi i do kojeg trenutka, da ga se obavještava o poduzetim radnjama povodom prijave i o ishodu postupka.
8 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 6. u čl. 1. st.2. trebalo bi uvesti i pravo žrtve na pomoć nevladinih organzacija Nije prihvaćen Pojam nevladine organizacije konzumiran je širim pojmom organizacije, tako da navođenje pojedinih vrsta organizacija predstavlja suvišno kumuliranje.
9 Ženska udruga "IZVOR" OPĆE ODREDBE, Članak 7. Dužnost je svih ponabrajanih osoba iz čl.7. da upoznaju žrtvu s njihovom obavezom da nasilje o kojem su dobili saznanje moraju prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu. U suprotnom, ako žrtvu o istom ne obavjeste, dovode nju i ostale članove obitelji koji su žrtve nasilja u neposrednu opasnost. Žrtva nasilja mora imati informaciju o prijavi kako bi se mogla zaštiti. Nije prihvaćen Stručne osobe koje u svojem radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja ne mogu u svakom slučaju nedvojbeno procijeniti radi li se doista o nasilju u obitelji koje je potrebno prekršajno odnosno kazneno procesuirati. Nadalje, spomenute osobe već imaju obvezu prijave nasilja u obitelji nadležnim tijelima, a propisivanje dodatne obveze otežao bi im rad. Stoga smatramo dostatnim da te osobe same, od slučaja do slučaja, procijene je li potrebno žrtvu upoznati s prijavom. U svakom slučaju, nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji nadalje obavještavaju žrtvu nasilja sa njenim pravima.
10 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 7. Sve osobe koje će biti navedene u čl. 7. dužne su upoznati žrtvu s njihovom obavezom da nasilje o kojem su dobili saznanje moraju prijaviti policiji ili državnom odvjetništvu. U suprotnom, ako žrtvu o istom ne obavjeste, dovode nju i ostale članove obitelji koji su žrtve nasilja u neposrednu opasnost. Žrtva mora imati informaciju o prijavi kako bi se mogla zaštiti. Nije prihvaćen Stručne osobe koje u svojem radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja ne mogu u svakom slučaju nedvojbeno procijeniti radi li se doista o nasilju u obitelji koje je potrebno prekršajno odnosno kazneno procesuirati. Nadalje, spomenute osobe već imaju obvezu prijave nasilja u obitelji nadležnim tijelima, a propisivanje dodatne obveze otežao bi im rad. Stoga smatramo dostatnim da te osobe same, od slučaja do slučaja, procijene je li potrebno žrtvu upoznati s prijavom. U svakom slučaju, nadležna tijela koja su ovlaštena postupati povodom nasilja u obitelji nadalje obavještavaju žrtvu nasilja sa njenim pravima.
11 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 7. Premda je načelno teza o obvezi prijave nasilja ispravna , smatramo da je zakonom ne treba nametati onim organizacijama civilnog društva koje u svom planu i programu imaju skloništa i savjetovališta za žene žrtve nasilja. Predlažemo brisanje riječi „organizacije civilnog društva“ ( u daljnjem tekstu: ocd) i pritom mislimo samo na one ocd koje imaju sklonište i pripadajuće savjetovalište za žene žrtve nasilja. Takvih udruga ima ukupno sedam na teritoriju RH, a njihova obaveza je da sklone ženu žrtvu nasilja i njezinu djecu u sklonište ili da joj pruže pravnu i psihološku pomoć u savjetovalištu, a da pritom steknu i zadrže njezino povjerenje kako bi joj pomogli izlazak iz nasilne zajednice, pružili joj pravnu pomoć zastupanja na sudovima i drugim tijelima, pomogli u poboljšanju mogućnosti zapošljavanja i nastavak samostalnog života bez nasilja . Važnost tog povjerenja je neizmjerna jer se radi o žrtvama koje su često nesigurne, ne vide izlaz iz situacije, ekonomski su ovisne, niskog su praga samopouzdanja, sa lošim iskustvom u prijašnjim kontaktima sa policijom, sudom ili CZSS. Za žene koje se primaju u sklonište, uvijek se traže izvješća policije ili ODO, ako je nasilje prijavljivano, a najčešće se rade nove prijave jer policija vrlo često u svom postupanju krši odredbu točke 2.1. Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji jer od žrtve ne uzima sve obavijesti koje ste tiču okolnosti vezanih uz trajanje, kontinuitet i način počinjenog nasilja te ranije nasilje. Tužbe za razvod braka sa kojima žene dolaze u savjetovalište ili im se pišu u savjetovalištu, po prirodi stvari , čitaju i po njima rade suci nadležnih sudova. U tužbama se uvijek navodi nasilje koje je žena proživjela jer je to njezin razlog za razvod braka. Niti jedan sudac ( prema dostupnim saznanjima dobivenim u kontaktima sa ženama koje su bila u savjetovalištu) nije prijavio policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja u obitelji o kojem je saznao u obavljanju svog posla. Niti jedan CZSS uključen u takve sudske postupke nije prijavio policiji ili državnom odvjetništvu počinjenje nasilja o kojem je saznao u obavljanju svog posla ako je to nasilje bilo usmjereno prema ženi. Smatram da propisivanje obveze za OCD koja vode skloništa za žene žrtve nasilja i koja imaju pripadajuća savjetovališta, da prijavljuju nasilje i onda kada žena žrtva nasilja izričito kaže da to ne želi učiniti u trenutku kada govori o nasilju nego kada se pripremi za odlazak iz nasilne zajednice ili kada žena jasno izlaže svoj plan odlaska iz nasilne zajednice, a kojim planom prijavu nasilja planira učiniti kada se sa djecom skloni i ode iz nasilnog okruženja, nije dobar pristup zakonodavca. Umjesto normativnih promjena predloženog tipa kojima se proširuje dosadašnji članak 5. trebalo poboljšati provedbu odredbe koja je trenutno na snazi. S tim u vezi bilo bi dobro saznati koliko je prekršajnih postupaka pokrenuto protiv osoba nabrojanih u čl. 5. ZZNO koje nisu postupile u skladu sa propisanom obvezom. Nije prihvaćen Člankom 7. propisuje se obveza stručnih osoba koje u svom radu dolaze u kontakt sa žrtvama nasilja u obitelji da počinjenje nasilja u obitelji prijave nadležnim tijelima. Iako se radi o odnosu povjerljivosti i prvenstvene skrbi o zaštiti žrtve nasilja, obveza navedenih subjekata koji dođu u kontakt sa žrtvom nasilja da prijave nasilje kako bi se pokrenuo prekršajni ili kazneni postupak predstavlja standard kojim će se postići otkrivanje, procesuiranje i sankcioniranje svih oblika nasilništva i tako utjecati na prevenciju potencijalnog nasilništva sankcioniranjem i/ili odgovarajućim tretmanom nasilnika te utjecati na smanjenje sive brojke nasilja u obitelji. Dakle, na ovaj način država izražava jasan stav o nultoj stopi tolerancije na nasilje i obvezi društva u cjelini da takvo nasilje ne tolerira na bilo koji način. Nadalje, ukoliko bi se bilo koja fizička ili pravna osoba ili koji drugi subjekt izuzeo od ove obveze, potencijalno bi se otvorila mogućnost zlouporabe. Obveza prijavljivanja obiteljskog nasilja stručnih osoba također je propisana člankom 28. Istanbulske konvencije kojim se ukazuje na potrebu poticanja prijavljivanja obiteljskog nasilja od strane svih osoba koje su svjedoci ili imaju razumne osnove za sumnju da se obiteljsko nasilje dogodilo.
12 Ženska udruga "IZVOR" OPĆE ODREDBE, Članak 8. Prijedlog zakona i dalje ne iznalazi rješenje za jednak stupanj zaštite od nasilja u obitelji za sve 'forme' odnosa koje su obuhvaćene pojmom obitelji. Unatoč tomu što je definicija obitelji proširena životnim ili neformalnim partnerom za te oblike zajedničkog života kao i za izvanbračnu zajednicu zakon traži određeno vremensko trajanje. Zakon i dalje ne pruža zaštitu partner(ima)icama u emotivnoj i/ili intimnoj vezi koje/-i ne žive zajedno. ŽU IZVOR predlaže da čl.8.st.6. glasi " Žrtva nasilja u obitelji je svaka fizička osoba protiv koje je počinjeno djelo rodno utemeljenog nasilja ili nasilja u obitelji, a radi čega trpi povredu temeljnih prava i sloboda , fizičke ili psihičke posljedice ili imovinsku štetu neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom. Obaveza je države prema preuzetim obvezama sukladno međunarodnim dokumentima kojih je RH stranka, da izvrši razgraničenje između 'nasilja nad ženama' i 'nasilja u obitelji' . Člankom 3. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji pojam 'rodno utemeljeno nasilje' označava nasilje usmjereno na ženu zbog toga što je žena ili koje nerazmjerno pogađa žene. Pojam žene uključuje i djevojčice mlađe od 18 godina. Nije prihvaćen Krug osoba na koje se odnosi ovaj Zakon istovjetan je krugu osoba kojima kao članovima obitelji ili bliskim osobama Kazneni zakon pruža dodatnu zaštitu u slučaju počinjenja kaznenih djela vezanih uz obiteljsko nasilništvo (kaznena djela nasilja u obitelji, tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, osobito teške tjelesne ozljede, prisile i prijetnje) u vidu progona po službenoj dužnosti i/ili kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela. Ovakvo je određenje u skladu s definicijom obiteljskog nasilja u Istanbulskoj konvenciji (članak 41. stavak 3.) koja se odnosi na „nasilje intimnih partnera između sadašnjih ili bivših bračnih ili izvanbračnih partnera te međugeneracijsko nasilje koje se obično pojavljuje između roditelja i djece“. Kada se govori o obiteljskom nasilju kao nasilju intimnih partnera ono se isključivo odnosi na nasilje između sadašnjih ili bivših bračnih drugova, kao i sadašnjih ili bivših izvanbračnih drugova odnosno životnih partnera ili neformalnih životnih partnera. Odredbe ovog Zakona primjenjivat će se na odnose između bračnih i izvanbračnih i istospolnih partnera i to kako sadašnjih tako i bivših, a povrh toga i na odnose osoba koje iako nisu u navedenim kategorijama, imaju zajedničko dijete, te onih osoba koje žive u zajedničkom kućanstvu. Ovim se Zakonom štite sve one osobe koje su bračni ili izvanbračni ili istospolni partneri, ali i osobe koje su povezane činjenicom da imaju zajedničko dijete iako nisu niti su bili u statusu bračnih, izvanbračnih odnosno istospolnih partnera, kao i one osobe koje, iako nisu u tom odnosu, žive u zajedničkom kućanstvu. Radi se o osobama koje su u nekom obliku (formalne ili neformalne) zajednice ili kod kojih takva zajednice ne postoji ili je prestala postojati, ali su zbog drugih okolnosti (kao što je zajedničko dijete, nerazriješeni imovinsko-pravni odnosi nakon razvoda braka ili raskida izvanbračne zajednice, činjenica suživota u istome stambenom objektu) neraskidivo povezani ili neovisno o svojoj slobodnoj volji upravljeni jedno prema drugome. Dakle, smisao ove odredbe je zaštititi osobe koje su u nekom obliku odnosa u kojem postoji formalna zajednica ili neki oblik zajedničkog kućanstva ili između kojih postoji neki oblik barem povremenog kontakta, a koji ostvaruju neovisno o svojoj volji (susreti na ročištima u parnici za razvod braka, prilikom susreta s djetetom i sl.). Sve druge osobe imat će adekvatnu zaštitu za slučaj nasilja prema općim propisima. To ne znači da navedene žrtve ostaju nezaštićene. Naime, ukoliko bi se radilo o intenzitetu protupravnog djelovanja nasilnika koje odgovara prekršaju, sankcioniranje je propisano u Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Međutim, ukoliko bi se radilo o ustrajnom nastojanju nasilnika da uspostavi kontakt koji žrtva odbija, ostvarili bi se elementi kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. Kaznenog zakona. Ako bi se pak radilo o slučaju u kojem nije samo došlo do neželjenog kontakta, u slučaju verbalnog ili fizičkog nasilja, žrtva će imati adekvatnu zaštitu prema Kaznenom zakonu (kaznena djela prisile, prijetnje, tjelesne ozljede, protupravno lišenje slobode i dr).
13 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 8. AŽKZ prijedlaže da se stavak 2. članka 8 dopuni na način da se propiše da se odredbe zakona primjenjuju i na osobe koje jesu ili su bile u emotivnoj ili seksualnoj vezi. Čl. 31. Zakona o ravnopravnosti spolova ( u daljnjem tekstu: ZRS) , propisuje da se može za prekršaj kazniti osoba koja s ciljem prouzročenja straha ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, povrijedi nečije dostojanstvo na temelju razlike u spolu, bračnom ili obiteljskom statusu ili spolnoj orjentaciji. No, citirani prekršaj uopće nije istoznačan prekršaju iz ZZNO. ZRS nije obuhvaćeno tjelesno nasilje koje se prijavljuje između osoba u emotivnoj ili seksualnoj vezi, a koje nije kazneno djelo. Njime nije obuhvaćen niti dio psihološkog nasilja, niti spolno uznemiravanje. Čak i kada bi ZRS davao mogućost uspješnog vođenja prekršajnog postupka u odnosu na partnere u emotivnoj ili seksualnoj vezi, on ne daje mogućnost izricanja zaštitnih mjera. U slučajevima koji su prijavljivani , a koji nisu predstavljali kazneno djelo, uvijek je bilo nužno izricanje upravo zaštitnih mjera koje se nisu mogle izreći jer za to nema zakonske osnove. Žrtve nasilja su bile motivirane za pokretanje postupka samo i jedino s ciljem da nasilje prestane, da bude zabranjeno, da im se osigura zaštita i to ne samo mjerama opreza koje ih štite tijekom postupka, nego i zaštitnim mjerama koje se izriču kao prekršajno pravna sankcija. Konvencije VE o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, člankom 3 b definira nasilje u obitelji kao sva djela tjelesnog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koja se događaju u obitelji ili kućanstvu ili između bivših ili sadašnjih bračnih drugova ili partnera, neovisno o tome imaju li počinitelj/ica i žrtva ili su imali isto prebivalište. U tom kontekstu valja kazati da se pozornost ne pomiče s obitelji jer je obitelj zapravo forma zajednice u kojoj najčešće dolazi do partnerskog nasilja kao najčešćeg oblika kršenja ljudskog prava i to najčešće u odnosu na ženu kao žrtvu nasilja. Stavkom 2. članka 8. prijedloga ZZNO propisano je da se odredbe ovoga Zakona primjenjuju se i na bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga, bivšeg životnog partnera ili neformalnog životnog partnera, osobe koje imaju zajedničko dijete, skrbnika, štićenika, udomitelja te korisnika smještaja u udomiteljskoj obitelji. Notorno je da bivši bračni ili izvanbračni drug nisu obitelj, no odnosi partnera i simptmatologija nasilja je ista. Govorimo o partnerskom nasilju koje je rodno uvjetovano, koje se pojavljuje između partnera koji mogu biti u raznim formama zajedništva, a država ih mora zaštiti stvaranjem pravnog okvira kojih ih uključuje, a ne isključuje. Jednako tako, osobe koje imaju zajedničko dijete, a nisu obitelj, također su u dosegu ovog zakona, upravo zbog specifičnog partnerskog nasilja imanentnog emotivnim i seksualnim odnosima u koje ljudi stupaju. Osobe koje imaju zajedničko dijete mogu biti u isto vrijeme osobe koje su u braku sa drugim osobama, dakle imaju svoje, druge obitelji. Da li time skrećemo pozornost s obitelji? Ne. Fokus ovog zakona mora biti na obiteljskim ili njima imanentnim odnosima i nasilju koje proizlazi upravo iz tih specifičnih odnosa. Dobro je da osobe koje imaju zajedničko dijete budu u dosegu zakona, ali bi se trebale uvesti i osobe koje jesu ili su bile u emotivnoj ili seksualnoj vezi jer inače radimo diskriminaciju u odnosu na one partnere koji nemaju djecu. Smisao zakona, unatoč nazivu, nije zaštita obitelji, nego zaštita osoba od nasilja do kojeg specifično, ali ne nužno, dolazi u obitelji. Osobu koja je pretrpila partnersko nasilje u obitelji ne možemo miriti sa počiniteljem nasilja. Da možemo – tada bismo mogli kazati da štitimo obitelj. Ali ne možemo jer se radi o standardima zaštite ljudskih prava propisanih međunarodnim ugovorima i zakonima, sukladno kojima štitimo osobu i pomažemo joj da izađe iz nasilne zajednice, štiteći je pritom od uznemiravanja ili težih oblika povrede integriteta. Govorimo o rodno uvjetovanom nasilju protiv žena, o specifičnoj vrsti nasilja – partnerskom nasilju, za koje bi se žrtvama zaštita trebala pružiti odredbama ZZNO. Da je tome tako, potvrđuje i čl. 6 u posljednjem stavku u kojem kaže da je žrtva nasilja u obitelji osoba koja zbog počinjenja nasilja trpi fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. Fokus zakona je na osobi kao žrtvi specifičnog nasilja i uvođenjem predloženog ne pomičemo pozornost s obitelji, nego fokus stavljamo na građane kojima je nužno pružiti zaštitu a nemaju je. AŽKZ u ovom prijedlogu ne koristi termin „osoba“ nego „žena“ zbog statističkih pokazatelja i brojnosti nasilja usmjerenog prema ženama jer smatramo da je potrebno jasno zauzeti stav prema rodno uvjetovanom nasilju do kojeg dolazi u parterskim odnosima ljudi neovisno o tome radi li se o obiteljskim odnosima, emotivnim odnosima ili seksualnim odnosima. I nadalje, ne smatramo da bi predloženom promjenom preopteretili tijela koja postupaju po odredbama ZZNO. Smatramo da su sudovi trenutno preopterećeni jer se ZZNO zloupotrebljava. Optužni prijedlozi se podnose i protiv žrtava nasilja i protiv počinitelja nasilja. Policija propustima u radu i kršenjem Protokola o postupanju u slučajevima nasilja u obitelji propušta identificirati primarnog agresora pa su u praksi sve učestalije situacije da policija žrtvu nasilja upozna sa njezinim pravima i uputi je u sklonište, a istovremeno podnosi optužni prijedlog protiv žrtve kao II okrivljene jer se branila od fizičkog napada ili napad pokušala odbiti neprikladnim riječima (najčešće psovka) . Sudovi su preopterećeni ovakvim slučajevima strukturalnog nasilja prema žrtvama nasilja. ZZNO zloupotrebljavaju i počinitelji nasilja, često prethodno osuđivani, koji lažno za nasilje prijavljuju žrtvu. Treba stoga hitno ukinuti lošu praksu kojom se zloupotrebljava zakon i koristi ga se protiv onih u čiju je zaštitu donesen. Time će se rasteretiti sudovi koji stoga neće biti preopterećeni zaštitom onih kojima država zaštitu treba pružiti stvaranjem dobrog zakonskog okvira Nije prihvaćen Krug osoba na koje se odnosi ovaj Zakon istovjetan je krugu osoba kojima kao članovima obitelji ili bliskim osobama Kazneni zakon pruža dodatnu zaštitu u slučaju počinjenja kaznenih djela vezanih uz obiteljsko nasilništvo (kaznena djela nasilja u obitelji, tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, osobito teške tjelesne ozljede, prisile i prijetnje) u vidu progona po službenoj dužnosti i/ili kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela. Ovakvo je određenje u skladu s definicijom obiteljskog nasilja u Istanbulskoj konvenciji (članak 41. stavak 3.) koja se odnosi na „nasilje intimnih partnera između sadašnjih ili bivših bračnih ili izvanbračnih partnera te međugeneracijsko nasilje koje se obično pojavljuje između roditelja i djece“. Kada se govori o obiteljskom nasilju kao nasilju intimnih partnera ono se isključivo odnosi na nasilje između sadašnjih ili bivših bračnih drugova, kao i sadašnjih ili bivših izvanbračnih drugova odnosno životnih partnera ili neformalnih životnih partnera. Odredbe ovog Zakona primjenjivat će se na odnose između bračnih i izvanbračnih i istospolnih partnera i to kako sadašnjih tako i bivših, a povrh toga i na odnose osoba koje iako nisu u navedenim kategorijama, imaju zajedničko dijete, te onih osoba koje žive u zajedničkom kućanstvu. Ovim se Zakonom štite sve one osobe koje su bračni ili izvanbračni ili istospolni partneri, ali i osobe koje su povezane činjenicom da imaju zajedničko dijete iako nisu niti su bili u statusu bračnih, izvanbračnih odnosno istospolnih partnera, kao i one osobe koje, iako nisu u tom odnosu, žive u zajedničkom kućanstvu. Radi se o osobama koje su u nekom obliku (formalne ili neformalne) zajednice ili kod kojih takva zajednice ne postoji ili je prestala postojati, ali su zbog drugih okolnosti (kao što je zajedničko dijete, nerazriješeni imovinsko-pravni odnosi nakon razvoda braka ili raskida izvanbračne zajednice, činjenica suživota u istome stambenom objektu) neraskidivo povezani ili neovisno o svojoj slobodnoj volji upravljeni jedno prema drugome. Dakle, smisao ove odredbe je zaštititi osobe koje su u nekom obliku odnosa u kojem postoji formalna zajednica ili neki oblik zajedničkog kućanstva ili između kojih postoji neki oblik barem povremenog kontakta, a koji ostvaruju neovisno o svojoj volji (susreti na ročištima u parnici za razvod braka, prilikom susreta s djetetom i sl.). Sve druge osobe imat će adekvatnu zaštitu za slučaj nasilja prema općim propisima. To ne znači da navedene žrtve ostaju nezaštićene. Naime, ukoliko bi se radilo o intenzitetu protupravnog djelovanja nasilnika koje odgovara prekršaju, sankcioniranje je propisano u Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Međutim, ukoliko bi se radilo o ustrajnom nastojanju nasilnika da uspostavi kontakt koji žrtva odbija, ostvarili bi se elementi kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. Kaznenog zakona. Ako bi se pak radilo o slučaju u kojem nije samo došlo do neželjenog kontakta, u slučaju verbalnog ili fizičkog nasilja, žrtva će imati adekvatnu zaštitu prema Kaznenom zakonu (kaznena djela prisile, prijetnje, tjelesne ozljede, protupravno lišenje slobode i dr).
14 Udruga U ime obitelji OPĆE ODREDBE, Članak 8. Udruga U ime obitelji ukazuje na pokušaj neprihvatljivog proširenja pojma obitelji u hrvatskom pravu kroz Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji koji ni primarno niti „krovno“ ne uređuje obiteljske odnose.Oduvijek postoji jasan društveni konsenzus oko poimanja obitelji kao zajednice koju čine roditelji i njihova djeca, a koja je utemeljena na braku žene i muškarca. Zakonodavac bi u našoj zemlji trebao poći od razumijevanje obitelji kao prirodne i temeljne društvene zajednice i u pravnom aspektu kako je izloženo (žena, muškarac i dijete). Razlog za navedeno jest referendum o braku, gdje je 1.12.2013. godine na prvom ustavotvornom narodnom referendumu definirano da je brak zajednica žene i muškarca.Nadalje, Ustav Republike Hrvatske u čl. 62. navodi da je obitelj stavljena pod osobitu zaštitu države, a da se brak (životna zajednica žene i muškarca), pravni odnosi u braku i izvanbračnoj zajednici te obitelji uređuju posebnim zakonom. Ustavnopravnom kategorijem zasigurno je obuhvaćen prepoznatljivi kriterij postojanja obitelji – roditelji i njihova djeca (biološka i posvojena). Tako shvaćena obitelj uređena je Obiteljskim zakonom (NN 103/15), što potvrđuje i činjenica da se hrvatski zakonodavac odlučio pravne odnose u zajednicama homoseksualnih osoba urediti posebnim zakonom – prvo Zakonom o istospolnim zajednicama (NN 116/2003 i 92/2014), a potom i Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/14). U Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji neispravnim smatramo definiciju u odredbi čl. 8. st.1. Nacrta prijedloga Zakona, koji među članovima obitelji navodi formalne i neformalne životne partnere jer se time usputno i naizgled neprimjetno redefinira obitelj zakonom koji primarno ne uređuje obitelj. Budući da životni partneri ne čine i ne mogu činiti obitelj, već eventualno zajednicu osoba kojoj se mogu pružiti zaštitne mjere, takvo određenje se ne smije nalaziti u ovom Nacrtu prijedloga Zakona, niti istospolni parovi mogu biti navedeni u tekstu kao “članovi obitelji”. Podsjećamo da iz naziva Nacrta prijedloga Zakona proizlazi da on uređuje nasilje u obitelji (i među osobama koje su obuhvaćene Obiteljskim zakonom). Osim navedenog, u odredbi čl. 8. st. 2. Prijedloga nacrta Zakona, među osobama na koje bi se Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji trebao primjenjivati, nalaze se i „osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu“, a koje nisu članovi obitelji. Držimo da je takva zakonska formulacija preširoka te da ju je potrebno precizirati tako da je se dovede u vezu sa st. 1. i st.2. istog članka.Zbog svega gore pobrojanoga, predlažemo da se iz čl. 8. st. 1. Nacrta prijedloga Zakona brišu riječi „životni partner ili neformalni životni partner“, iz čl. 8. st. 2. Nacrta prijedloga Zakona riječi „bivšeg životnog partnera ili neformalnog životnog partnera“, da se precizira koje su to osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu, a nisu članovi obitelji, navedene u čl. 8. st. 2., tako da se one izdvoje u poseban stavak i da se dodaju riječi “s osobama navedenim u st. 1. i st. 2. ovog članka”, nadalje, da se briše cijeli st. 4. čl. 8. te predlažemo da čl. 8. Nacrta prijedloga Zakona u konačnici glasi kako slijedi: Članak 8. (1) Članovi obitelji u smislu ovog Zakona su: bračni ili izvanbračni drug, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini u bračnoj i izvanbračnoj zajednici do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik. (2) Odredbe ovog Zakona primjenjuju se i na bivšeg bračnog ili izvanbračnog druga, na osobe koje imaju zajedničko dijete. (3) Odredbe ovog Zakona primjenjuju se i na osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu s osobama navedenim u st. 1. i st.2. ovog članka. (4) Izvanbračni drug je osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter ili koja traje kraće vrijeme ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. (5) Dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života. (6) Žrtva nasilja u obitelji je osoba koja zbog počinjenja nasilja u obitelji trpi fizičke ili psihičke posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda. (7) Osoba od povjerenja je zakonski zastupnik ili druga punoljetna osoba po izboru žrtve nasilja u obitelji, osim ako je predložena ili pozvana u svojstvu svjedoka. Svakako je značajno da se na ovaj indirektan način ne redefinira obitelj, te pozivamo na uvažavanje iznesenog prijedloga izmjena zakonskog teksta. Nije prihvaćen U članku 8. navedena je definicija članova obitelji, ali u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Definicija braka propisana je Ustavom RH i Obiteljskim zakonom i ona nije posebno regulirana ovim Zakonom. S druge strane, ovim Zakonom posebno su definirani izvanbračni drug i neformalni životni partner kao načelno zasebni pojmovi. Prilikom izrade Zakona vodilo se računa o najvišim pravnim standardima radi učinkovite zaštite žrtava i njihovih prava i kažnjavanja počinitelja nasilja u obitelji. Krug osoba na koje se odnosi ovaj Zakon istovjetan je krugu osoba kojima kao članovima obitelji ili bliskim osobama Kazneni zakon pruža dodatnu zaštitu u slučaju počinjenja kaznenih djela vezanih uz obiteljsko nasilništvo (kaznena djela nasilja u obitelji, tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, osobito teške tjelesne ozljede, prisile i prijetnje) u vidu progona po službenoj dužnosti i/ili kvalificiranih oblika pojedinih kaznenih djela. Na opisani način prekršajno pravo dodatno je usklađeno s kaznenim pravom. Ovakvo određenje je u skladu s definicijom obiteljskog nasilja u Istanbulskoj konvenciji (članak 41. stavak 3.) koja se odnosi na „nasilje intimnih partnera između sadašnjih ili bivših bračnih ili izvanbračnih partnera te međugeneracijsko nasilje koje se obično pojavljuje između roditelja i djece“. Odredbe ovog Zakona primjenjivat će se na odnose između bračnih i izvanbračnih i istospolnih partnera i to kako sadašnjih tako i bivših, a povrh toga i na odnose osoba koje iako nisu u navedenim kategorijama, imaju zajedničko dijete, te onih osoba koje žive u zajedničkom kućanstvu. Radi se o osobama koje su u nekom obliku (formalne ili neformalne) zajednice ili kod kojih takva zajednice ne postoji ili je prestala postojati, ali su zbog drugih okolnosti (kao što je zajedničko dijete, nerazriješeni imovinsko-pravni odnosi nakon razvoda braka ili raskida izvanbračne zajednice, činjenica suživota u istome stambenom objektu) neraskidivo povezani ili neovisno o svojoj slobodnoj volji upravljeni jedno prema drugome. Smisao ove odredbe je zaštititi osobe koje su u nekom obliku odnosa u kojem postoji formalna zajednica ili neki oblik zajedničkog kućanstva ili između kojih postoji neki oblik barem povremenog kontakta, a koji ostvaruju neovisno o svojoj volji (prilikom susreta na ročištima u parnici za razvod braka, prilikom susreta s djetetom i sl.).
15 Ženska udruga "IZVOR" OPĆE ODREDBE, Članak 10. ŽU IZVOR predlaže brisanje st.2.čl.1. Tjelesno kažnjavanje koje nije obuhvaćeno katalogom postojećih kaznenih djela je obuhvaćeno čl.1.st.1. Nije prihvaćen Ponašanja koja su spomenuta pod točkom 2. odnose se na nasilna postupanja prema djeci u odgojne svrhe. Tjelesno kažnjavanje u odgojne svrhe je posebno navedeno kako bi se istaknuo specifičan oblik nasilja čija su žrtva djeca, kao najosjetljivija skupina.
16 Pravobranitelj za djecu RH OPĆE ODREDBE, Članak 10. Smatramo da bi za bolje prepoznavanje oblika i vrste nasilja bio koristan širi opis nasilja od trenutno predloženog u ovom članku. Nije prihvaćen Odredba kojom se definiraju oblici nasilja u obitelji izmijenjena je kako ne bi bila u koliziji s odredbama Kaznenog zakona. Odredbom su navedeni oblici nasilja u obitelji čiji modaliteti nisu posebno razrađeni, ali su iz njih isključeni oni oblici ponašanja koji prema Kaznenom zakonu predstavljaju kazneno djelo što nije bio slučaj u važećem Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Primjerice tjelesno nasilje prema važećem Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji obuhvaća primjenu fizičke sile bez obzira na to je li nastupila tjelesna ozljeda. Međutim, u slučaju nastupanja tjelesne ozljede ostvaruju se obilježja kaznenog djela (čl. 117., 118. i 119. Kaznenog zakona). Prijedlogom je takvo preklapanje otklonjeno. Modaliteti pojedinih oblika nasilja nisu posebno navedeni kako bi se izbjeglo potencijalno izostavljanje nekog oblika nasilja.
17 Autonomna ženska kuća Zagreb OPĆE ODREDBE, Članak 10. AŽKZ smatra da točka 1. u definiranju nasilja u obitelji predstavlja kazneno djelo, prije nego prekršaj. Zbog toga predlažemo da se radi otklona od loše prakse koja u tom smislu već postoji točka jedan promijeni i glasi: tjelesno nasilje koje ne predstavlja kazneno djelo ili blaži oblici tjelesnog nasilja koji nisu obuhvaćeni kaznenim zakonom ili slično. Nije prihvaćen Propisivanjem formulacije „ne predstavlja kazneno djelo“, odnosno „nisu obuhvaćeni kaznenim djelom“ u biće prekršaja prekršajni sud bi bio dužan utvrđivati da nije počinjeno kazneno djelo za što nije nadležan. Utvrđivanje koje je kazneno djelo počinjeno provodi se u kaznenom postupku pred nadležnim kaznenim sudom.
18 Ženska udruga "IZVOR" Vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji, Članak 11. ŽU IZVOR predlaže usklađivanje sa Konvencijom VE o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kojom je propisano da je svrha prekršajnopravnih sankcija osigurati sveobuhvatnu zaštitu žrtve od različitih oblika nasilja. Sveobuhvatna zaštita od nasilja podrazumijeva: sprječavanje nasilja, direktnu zaštitu od nasilja, progon i kažnjavanje počinitelja nasilja, te djelotvoran i učinkovit sustav sankcioniranja nasilnika. Nije prihvaćen Osim posebne svrhe koja se odnosi na zaštitu od nasilja u obitelji, kao i za ostale prekršaje primjenjuje se članak 6. Prekršajnog zakona, koji propisuje opću svrhu prekršajnopravnih sankcija. Iz opisa svrhe prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji vidljivo je da je, pored generalne i specijalne prevencije, sud dužan voditi računa o tome da izrečena sankcija mora biti primjerena zaštiti žrtve. Upravo zbog navođenja zaštite žrtava u odredbi o svrsi sankcija, svrha izricanja prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji je specifična u odnosu na svrhu izricanja sankcija za ostale prekršaje. Iako nije naveden termin „sveobuhvatna zaštita“, ono što je u komentaru navedeno da obuhvaća taj pojam suštinski je sadržano u predloženoj odredbi. Tako je pojam sprječavanja nasilja eksplicitno naveden, pojam direktna zaštita od nasilja u biti je podudaran s pojmom osiguravanja zaštite zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji, odnosno s pojmom da se zaštitne mjere izriču radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji. Konačno, pojam progon i kažnjavanje počinitelja nasilja, te djelotvoran i učinkovit sustav sankcioniranja nasilnika podvediv je pod pojam otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
19 Autonomna ženska kuća Zagreb Vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji, Članak 11. Predlažemo definiciju koja se veže uz Istanbulsku konvenciju. Svrha prekršajnopravnih sankcija je osigurati sveobuhvatnu zaštitu žrtve od različitih oblika nasilja. Sveobuhvatna zaštita od nasilja podrazumijeva: sprječavanje nasilja, direktnu zaštitu od nasilja, progon i kažnjavanje počinitelja nasilja, te djelotvoran i učinkovit sustav sankcioniranja nasilnika. Nije prihvaćen Osim posebne svrhe koja se odnosi na zaštitu od nasilja u obitelji, kao i za ostale prekršaje primjenjuje se članak 6. Prekršajnog zakona, koji propisuje opću svrhu prekršajnopravnih sankcija. Iz opisa svrhe prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji vidljivo je da je, pored generalne i specijalne prevencije, sud dužan voditi računa o tome da izrečena sankcija mora biti primjerena zaštiti žrtve. Upravo zbog navođenja zaštite žrtava u odredbi o svrsi sankcija, svrha izricanja prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji je specifična u odnosu na svrhu izricanja sankcija za ostale prekršaje. Iako nije naveden termin „sveobuhvatna zaštita“, ono što je u komentaru navedeno da obuhvaća taj pojam suštinski je sadržano u predloženoj odredbi. Tako je pojam sprječavanja nasilja eksplicitno naveden, pojam direktna zaštita od nasilja u biti je podudaran s pojmom osiguravanja zaštite zdravlja i sigurnosti žrtve nasilja u obitelji, odnosno s pojmom da se zaštitne mjere izriču radi otklanjanja ugroženosti žrtve nasilja u obitelji. Konačno, pojam progon i kažnjavanje počinitelja nasilja, te djelotvoran i učinkovit sustav sankcioniranja nasilnika podvediv je pod pojam otklanjanje okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
20 Autonomna ženska kuća Zagreb Zaštitne mjere, Članak 12. AŽKZ predlaže iza stavka 4. dodati stavak kojim će se normirati obveza Suda da u najkraćem roku ne dužem od 8 sati , telegramom ili na drugi efikasan način, obavijesti da su razlozi navedeni pod stavom 4 doveli do ukidanja ili izmjene zaštitne mjere. Sud bi trebao biti obvezan u svojoj obavijesti, žrtvu nasilja obavijestiti o razlozima izmjene ili ukidanja zaštitne mjere, te to obrazložiti. Nije prihvaćen Članak 12. stavak 4. propisuje slučaj kada sud može preispitati opravdanost daljnjeg tijeka zaštitne mjere na prijedlog žrtve ili drugog ovlaštenog tužitelja. Ovlašteni tužitelj, koji nije žrtva, dužan je voditi računa o interesima žrtve i već on treba obavještavati žrtvu, na zahtjev, o poduzetim radnjama povodom prijave. Okvirno navođenje sredstva kojim će se žrtva obavijestiti (telegram ili drugi efikasni način) je suvišno. U duhu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a ne tumačenjem predmetne odredbe izvan konteksta, žrtva o zamjeni zaštitne mjere drugom, odnosno o ukidanju zaštitne mjere treba biti upozorena bez odgode. Propisivanje odredbe prema kojoj bi sud u najkraćem roku ne dužem od osam sati trebao donijeti obrazloženu odluku i s njom upoznati žrtvu za sve slučajeve nije uvijek u interesu žrtve i predstavlja pretjeranu normizaciju.
21 Autonomna ženska kuća Zagreb Vrste zaštitnih mjera, Članak 14. AŽKZ predlaže da se u st. 2. ugradi odredba da sud ispituje žrtvu bez prisutnosti osobe protiv koje se traži izricanje zaštitnih mjera, te nadalje predlaže da se u stavak 4. ugradi rok od 15 a ne osam dana, jer je za podnošenje optužnog prijedloga potrebno stručno znanje, što znači da žrtva treba angažirati stručnu pomoć, vrlo često besplatnu stručnu pomoć, i to u situaciji emotivne preopterećenosti, zbog čega je rok od osam dana neprimjereno kratak. Nije prihvaćen Sukladno Istanbulskoj konvenciji, mora se osigurati da se izbjegne kontakt između žrtava i počinitelja u prostorijama suda i prostorijama tijela za provedbu zakona kad god je moguće. Međutim, od ovog prava žrtve postoji izuzetak ako žrtva želi biti prisutna na saslušanju ili ako je kontakt žrtve i počinitelja nužan ili koristan za osiguranje da postupak teče zadovoljavajuće, primjerice ako je neophodno suočenje. Mogućnost izricanja zaštitne mjere prije pokretanja prekršajnog postupka izuzetak je od pravila da se zaštitna mjera izriče presudom kojom se okrivljenik proglašava krivim. Navedena je mogućnost propisana kako bi se najranije otklonila izravna ugroženost žrtve u obitelji. Međutim, na taj se način već prije pokretanja prekršajnog postupka znatno ograničavaju prava osumnjičenika i ta se mogućnost ne bi smjela primjenjivati olako. Vođenje redovnog prekršajnog postupka uvjetovano je podnošenjem optužnog prijedloga, a u slučaju da sud kasnije (primjerice protekom roka od 15 dana) sazna da optužni prijedlog uopće neće biti podnesen, dvojbena je svrha zaštitne mjere u toj fazi. Stoga je potrebno znatno ograničiti vrijeme primjene zaštitne mjere prije pokretanja prekršajnog postupka. Osim toga, na taj se način dodatno utječe na hitno postupanje u predmetima nasilja u obitelji. U odnosu na rok za sastavljanje optužnog prijedloga, ističe se kako sud ima obvezu pozvati tužitelja da nadopuni ili ispravi optužni prijedlog u roku od osam dana ako nedostaju podaci bez kojih nije moguće voditi postupak ili su ti podaci pogrešni, sukladno članku 161. stavku 4. Prekršajnog zakona. Nadalje, tužitelj tijekom glavne rasprave ima mogućnost usmeno izmijeniti ili podnijeti novi optužni prijedlog, sukladno uvjetima iz članka 176. Prekršajnog zakona. Imajući u vidu spomenute institute Prekršajnog zakona i potrebu da trajanje zaštitne mjere prije pokretanja prekršajnog postupka bude što kraće, neophodno je vezivanje zaštitne mjere u ranijoj fazi uz rok od osam dana za podnošenje optužnog prijedloga, tim više jer se u konačnici na taj način doprinosi efikasnijoj zaštiti žrtve, s jedne strane, a prava osumnjičenika prije pokretanja prekršajnog postupka se ograničavaju u nužnoj mjeri, sukladno načelu razmjernosti, s druge strane.
22 Ženska udruga "IZVOR" Postupanje po zaštitnim mjerama, Članak 19. Smatramo da nema potrebe posebno isticati da je počinitelj nasilja u obitelji dužan postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom obzirom da takva obveza proizlazi iz pravnog učinka odluke suda kojom je ista izrečena. ŽU IZVOR predlaže da se čl. 19. u potpunosti preoblikuje na način da jasno odredi koja je sankcija po počinitelja nasilja u obitelji u slučaju da ne postupa u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom.Mišljenja smo da sankcija ne treba biti materijalna kazna obzirom da ista nerijetko pogađa i ostale članice i članove obitelji, a nerijetko i sama žrtva nasilja participira u troškovima materijalne kazne zlostavljača što je u suprotnosti sa svrhom kažnjavanja i temeljnim pravima žrtve. Nije prihvaćen U prekršajnoj odredbi članka 24. propisano je kažnjavanje u slučaju nepostupanja u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom. Navedena odredba propisuje kažnjavanje novčanom kaznom ili kaznom zatvora.
23 Ženska udruga "IZVOR" PRIKUPLJANJE PODATAKA, Članak 20. ŽU IZVOR predlaže odredbu da se statistički podaci razvrstavaju po spolu, odnosima, godinama i drugim važnim karakteristima. Nije prihvaćen Odredbom kojom predlažete način razvrstavanja statističkih podataka po pojedinim karakteristikama detaljno se razrađuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a to po svojoj naravi ne spada u predmet regulacije zakonskih, već podzakonskih propisa, točnije pravilnika.
24 Autonomna ženska kuća Zagreb PRIKUPLJANJE PODATAKA, Članak 20. AŽKZ predlaže odredbu da se statistički podaci razvrstavaju po spolu, odnosima, godinama i drugim važnim pokazateljima Nije prihvaćen Odredbom kojom predlažete način razvrstavanja statističkih podataka po pojedinim karakteristikama detaljno se razrađuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a to po svojoj naravi ne spada u predmet regulacije zakonskih, već podzakonskih propisa, točnije pravilnika.
25 Autonomna ženska kuća Zagreb POVJERENSTVO ZA PRAĆENJE I UNAPREĐENJE RADA TIJELA KAZNENOG I PREKRŠAJNOG POSTUPKA TE IZVRŠAVANJA SANKCIJA VEZANIH ZA ZAŠTITU OD NASILJA U OBITELJI, Članak 21. AŽKZ predlaže da se stavak 3. dopuni na način da u povjerenstvo bude izabran i član iz redova organizacija civilnog društva koje imaju skloništa i savjetovališta za žene žrtve nasilja i to zbog njihovog velikog doprinosa razvoju civilnog društva i neposrednog rada u primjeni zakona te rada sa žrtvama nasilja. Nije prihvaćen Ova odredba propisuje da se povjerenstvo bira među ostalim iz redova predstavnika civilnog društva. Navođenje termina i član iz „redova organizacija civilnog društva koje imaju skloništa i savjetovališta za žene žrtve nasilja“ predstavlja nepotrebnu kumulaciju. S druge strane, navođenje pojma koji ste predložili umjesto šireg pojma civilnog društva je preusko i isključuje druge predstavnike civilnog društva koji se bave širim društvenim djelovanjem, a također imaju značajan doprinos u zaštiti od nasilja u obitelji.
26 Autonomna ženska kuća Zagreb PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 22. AŽKZ predlaže da u stavke vezane uz ponavljanje nasilja ( 2, 4 i 6) treba dodati riječi : ako time nije počinjeno kazneno djelo. Brojni primjeri iz prakse pokazali su da se primjenom ZZNO ne postiže svrha kažnjavanja i da je zapravo problem nasilja u obitelji potrebno prvenstveno gledati kroz prizmu kaznenog zakona. Pokazalo se da je razlog čestoj primjeni ZZNO danas, isključivo mehanizam izdavanja mjera opreza i zaštitnih mjera koji je efikasniji dakle brži od onog u kaznenom postupku. No, postoje primjeri gdje se počinitelji koji ponavljaju prekršaj i krše zaštitne mjere kažnjavaju sve blaže umjesto strožje, pa je očigledno da se ne postiže svrha specijalne prevencije. Ponavljanje nasilja može biti i kazneno djelo, pa se u kontektstu iskustava iz predmeta Maresti protiv Hrvatske, treba jasnije definirati opseg prekršajnog zakona i to na način da u primjenu dolazi samo ako nije djelom počinjeno kazneno djelo Nije prihvaćen Formulaciju „ako time nije počinjeno kazneno djelo“ nije oportuno koristiti u ovom Zakonu koji propisuje prekršaje i po kojem sude suci prekršajnih sudova. Naime, predmetno bi značilo da sudac u prekršajnom postupku ne bi mogao suditi prekršaj ako prethodno ne utvrdi da nije počinjeno kazneno djelo. Nije uobičajeno prekršaje uz koje se vezuju i blanketna kaznena djela propisivati na taj način. Primjerice, prekršaji iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz koje se vezuju blanketna kaznena djela iz Kaznenog zakona (članak 226. i 227.) ne sadrže formulaciju „ako time nije počinjeno kazneno djelo“.
27 Autonomna ženska kuća Zagreb PREKRŠAJNE ODREDBE, Članak 24. AŽKZ smatra da u članak treba dodati riječi : ako time nije počinjeno kazneno djelo. Brojni primjeri iz prakse pokazali su da se primjenom ZZNO ne postiže svrha kažnjavanja i da je zapravo problem nasilja u obitelji potrebno prvenstveno gledati kroz prizmu kaznenog zakona. Pokazalo se da je razlog čestoj primjeni ZZNO danas, isključivo mehanizam izdavanja mjera opreza i zaštitnih mjera koji je efikasniji dakle brži od onog u kaznenom postupku. No, postoje primjeri gdje se počinitelji koji ponavljaju prekršaj i krše zaštitne mjere kažnjavaju sve blaže umjesto strožje, pa je očigledno da se ne postiže svrha specijalne prevencije. Nepoštivanje zaštitne mjere može biti i kazneno djelo, pa se u kontektstu iskustava iz predmeta Maresti protiv Hrvatske, treba jasnije definirati opseg prekršajnog zakona i to na način da u primjenu dolazi samo ako nije djelom počinjeno kazneno djelo. Nije prihvaćen Formulaciju „ako time nije počinjeno kazneno djelo“ nije oportuno koristiti u ovom Zakonu koji propisuje prekršaje i po kojem sude suci prekršajnih sudova. Naime, predmetno bi značilo da sudac u prekršajnom postupku ne bi mogao suditi prekršaj ako prethodno ne utvrdi da nije počinjeno kazneno djelo. Nije uobičajeno prekršaje uz koje se vezuju i blanketna kaznena djela propisivati na taj način. Primjerice, prekršaji iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz koje se vezuju blanketna kaznena djela iz Kaznenog zakona (članak 226. i 227.) ne sadrže formulaciju „ako time nije počinjeno kazneno djelo“.