Izvješće o provedenom savjetovanju - Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 1. Treba izmijeniti stavak 2. ovog članka. Naime, čitajući odredbu, moglo bi se doći do zaključka da, ukoliko dijete ne zadovoljava dvije pretpostavke (primjerice ne nastani se u RH te nema odobren boravak u RH) neće steći hrvatsko državljanstvo čak i ako bi ostalo bez državljanstva. Zbog toga predlažem da se taj dio st. 2. izmijeni u "a ne udovoljava nekoj od prestpostavki iz stavka 1. ovog članka,..." Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje.
2 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 4. U obrazloženju predložene izmjene postojećeg članka 12. kao razlog izmjene navodi se da nije bilo definirano na koji način nadležna ministarstva daju mišljenje o postojanju interesa za primitak stranca u hrvatsko državljanstvo, niti koje podatke obrazloženje mora sadržavati. Stoga se u svrhu ostvarenja načela transparentnosti i ograničenja mogućnosti da ministarstva mišljenja daju arbitrarno i bez jasnih kriterija propisuje da obrazloženo mišljenje sadrži u čemu se sastoji doprinos stranca radi kojeg se prima u hrvatsko državljanstvo. Međutim, stavkom 3. predložene izmjene članka dodatno se ograničava mogućnost primitka u hrvatsko državljanstvo izričitim navođenjem djelatnosti u kojima se takvo mišljenje može dati. Na taj se način nepotrebno isključuju sve one mogućnosti koje također mogu predstavljati interes Republike Hrvatske zbog čega bi se neka osoba primila u hrvatsko državljanstvo. Primjerice, do sada su zbog interesa Republike Hrvatske temeljem članka 12. hrvatsko državljanstvo stjecala i djeca, kao i njihovi roditelji, koja su rođena u Republici Hrvatskoj i pohađaju hrvatski obrazovni sustav, a koja hrvatsko državljanstvo nisu mogla steći po drugim osnovama iz različitih razloga. U takvim slučajevima Ministarstvo socijalne politike i mladih davalo je mišljenje o postojanju interesa za primitak u državljanstvo. Na način kako je sada predložena izmjena članka 12., navedena mogućnost, kao i brojne druge, više ne bi postojala. Stoga, predloženu izmjenu u stavku 3. smatramo neprihvatljivom. Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje.
3 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 5. Ovu odredbu potrebno je uskladiti s načelima obiteljskog zakonodavstva. Naime, u situacijama u kojima samo jedan roditelj zastupa dijete zato što je roditeljska skrb drugog roditelja ograničena (članak 99. Obiteljskog zakona), neopravdano je tražiti suglasnost tog drugog roditelja za stjecanje državljanstva maloljetnika. Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje.
4 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 6. Ne vidim smisao propisivanja roka od dvije godine neprekidnog boravka u RH za reintegraciju osobe koja je imala, ali je zbog otpusta izgubila hrvatsko državljanstvo. U obrazloženju je kao razlog za ovaj uvjet navedena neophodna integracija, ali ovdje se radi o osobi koja je već bila hrvatski državljanin, pa ne vidim smisla u propisivanju da se takva osoba mora dodatno integrirati u hrvatsko društvo. Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje.
5 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 7. Članak 16. dopuniti novim stavkom koji glasi: „Pod uvjetima iz članka 1. ovog zakona hrvatsko državljanstvo može steći pripadnik manjinskog naroda navedenog u Ustavu kada se u postupku utvrdi njegova neposredna povezanost s Republikom Hrvatskom.“ Preambulom Ustava navodi se da se Republika Hrvatska ustanovljuje kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta. Nacionalna manjina, u smislu Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama, je skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja. U izvješćima Europske komisije za borbu protiv rasizma (ECRI) o Republici Hrvatskoj postavlja se pitanje stjecanja hrvatskog državljanstva osoba koje nisu hrvatske nacionalnosti, a koje su vezane za Republiku Hrvatsku činjenicom da su dugoročno živjele u Republici Hrvatskoj (povratnici) ili cijelo vrijeme žive u Republici Hrvatskoj ali do sada nisu još stekle hrvatsko državljanstvo. S obzirom da se postupak stjecanja hrvatskog državljanstva osoba koje nisu hrvatske nacionalnosti razlikuje od načina stjecanja državljanstva za osobe hrvatske nacionalnosti, ECRI je uputio poziv da se poduzmu sve potrebne mjere kako bi se riješili problemi kod stjecanja državljanstva na koje nailaze osobe koje dugotrajno žive u Republici Hrvatskoj a nisu hrvatske nacionalnosti. Nije sporno da se pripadnicima hrvatskog naroda omogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima, ali nema zapreka da se takva mogućnost ne pruži i osobama koje imaju čvrstu poveznicu s Republikom Hrvatskom, a koje hrvatsko državljanstvo ne mogu steći pod drugim pravim osnovama beneficirane naturalizacije, ili mogu ali uz ispunjavanje dodatnih uvjeta koji vrijede za strance (npr. odobren stalni boravak). Dakle, proizlazi da za osobe koje imaju čvrstu vezu s Republikom Hrvatskom, kao „neformalne“ pripadnike nacionalne manjine, jer formalno pripadnicima nacionalne manjine postaju tek stjecanjem hrvatskog državljanstva, nema beneficirane zakonske odredbe za stjecanje hrvatskog državljanstva putem koje bi postupak za njih bio različit u odnosu za bilo kojeg drugog stranca. Stoga, smatramo da zakonski tekst u tom kontekstu treba unaprijediti na predloženi način. Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje.
6 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 9. Činjenica da je MUP provodio provjeru uvjeta koje nije, sukladno zakonu, trebao provoditi, nikako nije razlog za ovakvu zakonodavnu izmjenu. Na ovaj način se ukida razlika između prestanka državljanstva otpustom i odricanjem. Kod odricanja bitna je izjava volje i ona predstavlja konstitutivni element, rješenje o prestanku državljanstva je deklaratorno i ne može se spriječiti osobu koja zadovoljava pretpostavke da se odrekne državljanstva, za razliku od prestanka državljanstva otpustom. Stoga predlažem čl. 9. brisati. Posebno ističem nesukladnost st. 2. ovog članka s Konvencijom o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva koja je za RH na snazi od 21. prosinca 2011. godine. Naime, može se dogoditi da ovakva osoba na neki način izgubi drugo državljanstvo, a ovako je sprječavamo da ponovno stekne hrvatsko. Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje.
7 Centar za mirovne studije PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 11. Poništavanje rješenja o stjecanju hrvatskog državljanstva prirođenjem iz razloga što osoba predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost RH, diskriminira te osobe u odnosu na druge hrvatske državljane. Takve osobe bi u praksi mogle postati apatridi. Čitav niz mjera i normi međunarodnog i regionalnog prava usmjeren je na prevenciju i smanjenje apatridnosti. Naime, odredbe članka 15 Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. propisuju da se svakom pojedincu priznaje, neovisno o tome gdje se nalazi, pravo na pravnu povezanost s državom (“Svatko ima pravo na državljanstvo. Nikome ne bi smjelo biti samovoljno uskraćeno pravo na državljanstvo, odnosno pravo na promjenu državljanstva”). Konvencija o smanjenju apatridnosti iz 1961. zahtijeva od država potpisnica usvajanje nacionalnog zakonodavstva koje bi sadržavalo propisane standarde za stjecanje ili gubitak državljanstva. Konvencija o suzbijanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. obvezuje države da: “ …jamče pravo svakome na jednakost pred zakonom bez razlike na rasu, boju ili nacionalno ili etničko porijeklo…”, naročito u pogledu uživanja nekoliko temeljnih ljudskih prava, uključujući i pravo na državljanstvo. Nejasno je zašto bi osobe koje su stekle državljanstvo prirođenjem trebale biti u nepovoljnijem položaju od hrvatskih državljana koji su državljanstvo dobili po drugim osnovama. I za jedne i za druge skupine jednako bi se trebale primjenjivat mjere kazneno-pravnog sustrava RH ukoliko prekrše kaznene odredbe ili/i predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost. Pitanje je koje bi države uopće primile takve osobe na boravak, imajući u vidu da su prema prirodi stvari osobe koje su stekle državljanstvo prirođenjem uglavnom morale dobiti otpust iz stranog državljanstva. Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje.
8 Ured pučke pravobraniteljice PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 11. Prijedlog da se rješenje o stjecanju hrvatskog državljanstva prirođenjem može poništiti u svako doba, u slučaju ispunjenja naznačenih uvjeta, suprotan je odredbi članka 9. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj se, između ostaloga, državljaninu Republike Hrvatske ne može oduzeti državljanstvo. Također, ovakvim prijedlogom činila bi se razlika između samih državljana Republike Hrvatske, pa bi tako postojali državljani „prvog i drugog reda“, odnosno, državljani koji su državljanstvo stekli po nekoj drugoj osnovi i kojima se državljanstvo ne može oduzeti i oni koji su državljanstvo stekli prirođenjem pa bi im se državljanstvo pod određenim zakonskim uvjetima moglo oduzeti. Takvo što je, također, protuustavno jer sukladno članku 14. Ustava svi su pred zakonom jednaki. Stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem rezultat je provedenog postupka sukladno odredbama Zakona o hrvatskom državljanstvu i Zakona o općem upravnom postupku tijekom kojeg je Ministarstvo unutarnjih poslova, sukladno načelu utvrđivanja materijalne istine, dužno utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonitu i pravilnu odluku. Također, u tom postupku provodi se od strane Sigurnosno obavještajne agencija odgovarajuća sigurnosna provjera, te u slučaju negativnog mišljenja osoba neće biti primljena u hrvatsko državljanstvo. Okolnost da se „naknadno utvrdi da prirođeni hrvatski državljanin sudjeluje ili je sudjelovao u izvršenju kaznenih djela vezanih za terorizam ili predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske znači da postoji osnova sumnje da je taj hrvatski državljanin počinio kazneno djelo za koje je već Kaznenim zakonom predviđena odgovarajuća sankcija. Stoga, osim što je protuustavno, u potpunosti je i nepotrebno predviđanje dodatnog sankcioniranja tih djela na način da se oduzima hrvatsko državljanstvo. Navedeno je suprotno i načelu sprječavanja apatridnosti, sadržanog u Zakonu o hrvatskom državljanstvu, jer oduzimanjem hrvatskog državljanstva osobi koja ga je stekla prirođenjem, a koja se zbog toga odrekla prethodnog državljanstva, zapravo se pridonosi povećanju broja apatrida. Također, u svezi općenitog izraza „predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske“, ističemo da je Ustavni sud RH u odluci broj U-I-406/1994, U-I-907/1994, U-I-418/1995 od 10. veljače 1999. naznačio da se općenitom naznakom "ako to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti ili pravnog poretka", odnosno "ako to zahtijevaju razlozi zaštite nacionalne sigurnosti, pravnog poretka i drugi razlozi zaštite javnog poretka" bez pobližeg zakonskog određenja ovih pravnih standarda, a uz izostanak obrazloženja u rješenju, dovodi do bitnog ograničenja temeljnih elemenata prava na žalbu, odnosno prava na sudsku zaštitu. Uz pretpostavku da bi se ocjena da netko „predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske“ donosila na temelju klasificiranih podataka zbog čega osobi ne bi bilo razvidni razlozi za takvu ocjenu, kao što je to sada slučaj u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem, ističemo da se u spomenutoj odluci Ustavnog suda postavlja pitanje da li se nenavođenje razloga u pojedinačnim aktima može opravdati zaštitom nacionalne sigurnosti ili pravnog poretka u kojem je riječ u odredbi članka 16. Ustava. Stajalište Ustavnog suda je niječno: pravni poredak upravo se narušava propisivanjem ovakvih ograničenja. Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje.
9 Frane Staničić PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O HRVATSKOM DRŽAVLJANSTVU, Članak 11. Ukoliko se poziva na "brak sklopljen iz koristi", mora se definirati što će se smatrati takvim brakom, ili uputiti na odgovarajuće odredbe Zakona o strancima (sada čl. 57.). Odredba ovog članka - alineja 2 suprotna je Ustavu RH. Naime, Ustav propisuje da se državljanstvo ne može oduzeti. Dužnost je MUP-a da prilikom primanja stranca u hrvatsko državljanstvo osigura da se ne radi o strancu koji bi sudjelovao u terorističkoj aktivnosti i/ili predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost. Ovo posebno ukoliko bi do takvih djela i/ili djelovanja došlo NAKON donošenja rješenja o prirođenju. Naime, ukoliko bi se utvrdilo da je tome bilo tako ranije, onda bi se, nategnuto, moglo tvrditi da do donošenja rješenja o prirođenju nije ni smjelo doći. Iako, mislim da i u tom slučaju nema mjesta oduzimanju državljanstva jer se u tom slučaju radi upravo o tome. S druge strane, ovo posebno vrijedi ukoliko bi do počinjenja kaznenih djela vezanih za terorizam došlo nakon prirođenja, Primljeno na znanje Komentar se prima na znanje.