Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 HOK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Hrvatska obrtnička komora ukazuje na potrebu da se izmjenama i dopunama Ovršnog zakona dosljedno poštuje posebnost statusa obrtnika kao fizičke osobe koja obavlja samostalnu djelatnost. Posebice je potrebno propisati mogućnost otvaranja zaštićenog računa kako bi se od ovrhe zaštitila primanja obrtnika za koja je izuzetak od ovrhe omogućen i ostalim fizičkim osobama koje ne obavljaju samostalnu djelatnost u obrtu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
2 Ured pučke pravobraniteljice NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA U Programu nacionalnih reformi za 2016.g. naglašeno je da će svi propisi koje je potrebno donijeti radi provedbe reformskih mjera biti doneseni u proceduri koja uključuje savjetovanje sa zainteresiranom javnošću uobičajenoj za postupke donošenja zakona, kako bi se omogućilo socijalnim partnerima, drugim dionicima i zainteresiranoj javnosti da prije usvajanja konačnih rješenja sudjeluju u odlučivanju i utječu na njihov sadržaj, pa tako i u slučaju izmjena i dopuna Ovršnog zakona. Međutim, svi predviđeni uvjeti u postupku donošenja ovog propisa nisu zadovoljeni. Naime, objavljen je samo tekst predloženih zakonskih članaka, odnosno predloženih izmjena i dopuna pojedinih odredaba važećeg Ovršnog zakona. Nacrt prijedloga Zakona nije objavljen na način da sadrži ustavnu osnovu donošenja zakona, ocjenu stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom te posljedice koje će proisteći iz donošenja Zakona, ocjenu i izvore potrebnih sredstava za provođenje Zakona, tekst prijedloga Zakona s obrazloženjem te tekst odredbi važećeg zakona koje se mijenjaju, odnosno dopunjuju, zbog čega ovo savjetovanje nije sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama (NN 25/13, 85/15), Zakonu o procjeni učinaka propisa (NN 90/11), Uredbi o provedbi postupka procjene učinaka propisa (NN 66/12) i Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću (NN 149/09). U Izvješću za 2015. godinu pučka pravobraniteljica je Ministarstvu pravosuđa uputila preporuke vezane uz izmjene Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, dalje: Ovršni zakon), međutim nijedna od njih nije obuhvaćena Nacrtom prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona o kojem iz tog razloga dajemo mišljenje kako slijedi. Predlažemo u članku 2. Ovršnog zakona dodati točku 15. kojom se određuje da izraz „osoba javnog prava“ označava osobu koja je propisima o javnoj nabavi definirana kao javni naručitelj i sektorski naručitelj. U članku 14. stavku 4. Ovršnog zakona predlažemo dodati podstavak 2. kojim se propisuje da se, kada je ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja osoba javnog prava ili banka, troškovi odvjetnika koji ga zastupa kao punomoćnik ne smatraju potrebnim troškovima, osim ako je odvjetničko zastupanje obvezno prema posebnim propisima. Naime, smisao ovrhe je naplata nepodmirenog dospjelog duga te se ovršeniku treba omogućiti vraćanje duga sa što manje dodatnih troškova. Tim više što su česte situacije u kojima ovršenici nisu u mogućnosti podmiriti svoja dugovanja upravo zbog visokih troškova kojima su ona uvećana. Uzmemo li u obzir da javnopravna tijela u ulozi ovrhovoditelja učestalo opunomoćuju odvjetnike za zastupanje u ovršnim postupcima, počevši od sastavljanja jednostavnog podneska prijedloga za ovrhu pa nadalje, iako to bez dodatnog troška može učiniti njihova pravna služba, pokazuje se prostor za olakšavanje i uravnotežavanje položaja ovršenika u odnosu na ovrhovoditelja, bez da se to negativno odrazi na zaštitu prava ovrhovoditelja. Na odgovarajući način se to odnosi i na banke. Stoga je opravdano i u skladu s odredbom članka 6. Ovršnog zakona koja propisuje da će se pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika te na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, propisati da u određenim slučajevima, u kojima ono nije potrebno, ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška odvjetničkog zastupanja. Smisao ovakvog rješenja nije uskratiti pravo na nagradu za rad odvjetniku, već teret podmirenja takvih neopravdanih i često nerazmjernih troškova koji premašuju iznos samog duga, prebaciti na ovrhovoditelja. Time se ne dira u pravo ovrhovoditelja da opunomoći odvjetnika za zastupanje, niti u pravo odvjetnika da za isto bude plaćen. Nadalje, u članku 39. st. 2. Ovršnog zakona predlažemo dodati točku 3. kojom se određuje da prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati i dokaz da je ovrhovoditelj prije podnošenja prijedloga za ovrhu običnom pošiljkom ovršeniku dostavio vjerodostojnu ispravu i pozvao ga da namiri dospjelu tražbinu u roku od 15 dana te da je taj rok istekao. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom petnaestog dana od dana predaje pismena pošti. Zbog potrebe da se pomiri opće pravilo o obvezi podmirenja dužnih tražbina s nastojanjem da se one naplate dobrovoljno i uz što manje dodatnih troškova, važno je da dužnik bude upoznat s postojanjem nepodmirenog duga prije nego protiv njega bude pokrenut ovršni postupak. Budući da je slanje poziva za namirenje dospjele tražbine (opomene) koji može prevenirati pokretanje ovršnog postupka u interesu kako dužnika, tako i vjerovnika, opravdano je propisati obvezu vjerovnika da prije pokretanja ovršnog postupka dostavi dužniku vjerodostojnu ispravu i poziv da namiri dospjelu nepodmirenu tražbinu te mu omogući da se upozna s postojanjem nepodmirenog duga i u primjerenom roku ga podmiri bez dodatnih troškova. U članku 40. st. 1. Ovršnog zakona predlažemo dodati podstavak 2. kojim se propisuje obveza ovrhovoditelja da, ako nakon podnošenja prijedloga za ovrhu u bilo kojoj fazi postupka izravno od ovršenika primi ispunjenje tražbine, mora odmah povući prijedlog za ovrhu te o namirenju bez odgode obavijestiti sud, odnosno javnog bilježnika, Agenciju, Središnje klirinško depozitarno društvo te druge osobe i tijela koja provode ovrhu radi prisilnog ostvarenja te tražbine te zatražiti obustavu ovrhe. Opravdano je propisati obvezu procesne aktivnosti ovrhovoditelja nakon što od ovršenika izravno primi ispunjenje tražbine, kako bi se prevenirale situacije dvostruke naplate duga te izbjegli daljnji postupci koje ovršenik mora pokrenuti da bi vratio ono što je od njega dvostruko naplaćeno. Pritom, mogućnost protuovrhe nije zapreka ni adekvatna zamjena ovakvoj ovrhovoditeljevoj obvezi, već bi trebala biti daljnje pravno sredstvo koje ovršeniku stoji na raspolaganju ukoliko ovrhovoditelj ostane pasivan po namirenju te dođe do dvostruke naplate duga. U svezi s navedenim, možemo ocijeniti pozitivnim prijedlog dopune odredbe članka 62. stavka 3. važećeg Ovršnog zakona na način da ovršenik u prijedlogu za protuovrhu može tražiti i posebnu naknadu u visini od 400,00 kuna u slučaju kada je došlo do dvostruke naplate jer je ovrhovoditelju namirio novčanu tražbinu mimo postupka. U članku 7. Nacrta prijedloga Zakona predlaže se u članku 75. („Zaštita ovršenika fizičke osobe“) važećeg Ovršnog zakona dodati stavke 6., 7. i 8. kojima se ovršeniku (fizičkoj osobi) u slučaju provođenja ovrhe na nekretnini pod određenim uvjetima stavlja na raspolaganje mogućnost zatražiti isplatu razmjernog dijela vrijednosti nekretnine iz iznosa dobivenog njezinom prodajom. Iako se u predloženoj dopuni iščitava intencija unaprjeđenja položaja ovršenika koju podržavamo, bez potrebnog obrazloženja predložene dopune članka 75. važećeg Ovršnog zakona nije moguće nedvojbeno razumjeti predloženo rješenje, posebno njegovo utemeljenje i parametre koji su bili osnova za definiranje ovakvog prijedloga, kao ni predvidjeti učinke njegove primjene. Dodatno, iz već danih primjedbi na ovu odredbu na stranici e-Savjetovanja, vidljivo je da građani trebaju dodatna pojašnjenja. Posebice smatramo važnim objasniti namjeravane učinke koje se ovom odredbom žele postići u svezi s primjenom odredbe članka 305. stavka 5. važećeg Ovršnog zakona koja isključuje primjenu odredaba Ovršnog zakona o zaštiti ovršenika u ovršnom postupku u kojem se ovrha provodi temeljem rješenja suda kojim se određuje ovrha radi namirenja novčane tražbine predlagatelja osiguranja na predmetima protivnika osiguranja na kojima je temeljem sporazuma stranaka stečeno založno pravo. Naime, većina građana ovrhu na nekretnini poistovjećuje s postojanjem založnog prava (hipoteke) na istoj. Stoga je važno razjasniti primjenjuje li se predložena dopuna članka 75. važećeg Ovršnog zakona i u slučajevima kada se ovrha provodi na nekretnini koja je predmet osiguranja založnim pravom (hipotekom) te u skladu s istim eventualno dodatno uskladiti predložene izmjene i dopune u kontekstu ostalih odredaba Ovršnog zakona. U slučaju odredbe članka 10. u svezi s člankom 32. Nacrta prijedloga Zakona nije jasno zbog čega se njezino stupanje na snagu odgađa do 1. siječnja 2017.g. U članku 14. Nacrta prijedloga Zakona predlaže se brisanje stavka 6. u članku 216. važećeg Ovršnog zakona koji propisuje da Agencija neće upisati u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje niti izvršiti zaprimljenu zadužnicu ili bjanko zadužnicu ako se podatci u njoj ne podudaraju s podatcima koji su o njoj upisani u registru zadužnica i bjanko zadužnica. Ostaje nejasno kako će onda Agencija postupiti po takvoj zadužnici/ bjanko zadužnici. Vezano uz prijedlog iz članka 17. Nacrta prijedloga Zakona u svezi donošenja rješenja o odbačaju prigovora kada je on nepravodoban, nedopušten ili neobrazložen, a s obzirom na posljedice koje za ovršenika takvo rješenje proizvodi, mišljenja smo kako bi u ovom slučaju trebala postojati mogućnost sudske kontrole rješenja koje je donio javni bilježnik. U članku 27. stavku 1. Nacrta prijedloga Zakona umjesto „U stavku 366.“ treba pisati „U članku 366.“ dok je stavak 2. nepotreban s obzirom na odredbu članka 28. stavka 2. Nacrta prijedloga Zakona. Također, nema potrebe izmjene članka 366. važećeg Ovršnog zakona propisivati u dva odvojena članka Nacrta prijedloga Zakona. Smisao odredbi članaka 31. i 32. Nacrta prijedloga Zakona javnosti je također otežano razumjeti bez objašnjenja predloženih vremenskih odrednica vezanih uz obustavu postupaka te stupanje na snagu predloženog Zakona. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
3 Zdenko Alilović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Prijedlozi za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave najčešće sadržavaju više računa. U praksi se događa da je dio računa s ovršnog prijedloga plaćen što automatski za sobom povlači i posljedicu da se radi o nevjerodostojnom ovršnom prijedlogu. Nažalost nakon što se podnese Prigovor, a u Prigovoru iskaže i volja ovršenika da se podmiri nesporni dug iz ovršnog prijedloga postupak nastavlja i riješava se na sudu u parničkom postupku. Sud u praničkom postupku i kada prihvati sve navode tuženika iz Prigovora kao istinite presuđuje u korist tužitelja. Dakle ako je Prijedlog za ovrhu nevjerodostojan kako sud može presuditi da je prijedlog za ovrhu vjerodostojan i presuđivati u korist tužitelja? Nadalje pojedinačni računi često sadrže ne jednu nego više stavki, pa ako je neka stavka računa nevjerodostojna onda je i čitavi račun nevjerodostojan. Prigovori također završavaju na sudu, a sudovi u Hrvatskoj u takvim slučajevima iako prihvaćaju navod tuženika, presuđuju u korist tužitelja - posljedica je da na sudski utvrđena nevjerodostojna isprava postaje vjerodostojna s dodatnim štetnim financijskim posljedicama za tuženika. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
4 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Dostavu ovršnih prijedloga u Ovršnim postupcima na način da se poslije druge neuspjele dotave ostavlja na oglasnoj ploči suda smatramo nekorektnim te tako nema pravne sigurnosti građana koji baš i ne čitaju oglasne ploče sudova. Umjesto na oglasnu ploču suda bolje bi bilo dostavu iszvršiti običnim pismom jer bi sigurno završilo u poštanskom sandučiću, ali isto tako dobar dio stranih zemalja poznaje i sudsku dostavu koja se kod nas manje koristi i pismo s ovršnim prijedlogom predaje se u ruke kao neposredna dostava i pošiljatelj je siguran da je sudski dostavljač izvršio dostavu , osoba protiv koje se vodi postupak je sigurna da će dobiti ovršni prijedlog i da će moći na njega uložiti prigovor ako je to potrebno i da mu neće biti uskraćena prava na obranu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
5 Zdenko Alilović NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Prema članku 31. Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14 ) vjerodostojna isprava je: račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom kao i obračun kamata, a kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi je li i kad je tražbina dospjela, ovrha će se odrediti ako ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu navede datum dospjelosti tražbine te ako je označio dan njezine dospjelosti (članku 31. stavak (4) ). Prema Zakon o računovodstvu ( NN br.: 109/07. ) Članak 6. (1) Knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je prenesena ovlast jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna. Članak 31. (3) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 500.000,00 kuna kaznit će se poduzetnik u čijim poslovnim knjigama poslovni događaji budu utemeljeni na nevjerodostojnoj dokumentaciji. Članak 32. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00kuna kaznit će se za prekršaj poduzetnik odnosno osoba iz članka 2. stavka 3. ovoga Zakona ako: 3. ne sastavlja knjigovodstvene isprave sukladno odredbama ovoga Zakona (članak 5. i 6.), 4. ne provjerava knjigovodstvene isprave prije unosa u poslovne knjige (članak 6.), Prema Općem poreznom zakonu (NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 ) članak 56. stavak (2) bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Prema istom članku stavak ( 3 ) vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj. Nadalje, činjenice u postupku se utvrđuje na temelju uredno vođenih poslovnih knjiga, te vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava, a ne dokazuju se izjavama stranke. Vjerodostojnost se odnosi na one koji su dostojni povjerenja, te ne izazivaju sumnju jer im se pripisuje izvornost, a vjerodostojne isprave su one koje potpuno i istinito odražavaju nastale poslovne događaje. Poslovni događaj, koji se dokazuje knjigovodstvenim dokumentom koji mora zadovoljiti načela urednosti i načelo vjerodostojnosti, mora biti sukladan postojećima pravnim normama i ne smije biti zabranjen. Knjigovodstveni dokument, u pravilu, izdaje nadležno tijelo u pravnom subjektu pružatelja usluge koje je unutarnjim pravilima ovlašteno izdati i potpisati takav dokument. Vjerodostojnost knjigovodstvenog dokumenata postoji ako je poslovni događaj dokazivan dokumentima uistinu nastao, i to: - po vrsti, - po obujmu, - po količini, - po kakvoći, - po vrijednosti. Od knjigovodstvene isprave se istovremeno zahtjeva ispunjenje načela urednosti. Knjigovodstvena isprava je uredna ako se iz nje nedvosmisleno može utvrditi: - mjesto njezina sastavljanja - vrijeme njezina sastavljanja - materijalni sadržaj. Pod materijalnim sadržajem knjigovodstvene isprave podrazumijeva se narav, vrijednost i vrijeme nastanka opisane poslovne promjene. Ovršni zakon a priori sve taksativno nabrojane knjigovodstvene isprave smatra vjerodostojnim ispravama. No u pogledu definicije pojma vjerodostojne isprave, mjerodavan je Zakon o računovodstvu ( NN br.: 109/07. ) i Opći porezni zakon (NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 ). Sadržaj u knjigovodstvenoj ispravi mora, bilo samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene, a što u slučaju knjigovodstvenih isprava Tužitelja nije slučaj. Zakon o računovodstvu ( NN br.: 109/07. ) i Opći porezni zakon (NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 ) uvodi pojam istinitosti kao temeljnu odrednicu knjigovodstvenih isprava. Sadržaj knjigovodstvene isprave mora dakle zadovoljavati kriterij “unutrašnje” i “vanjske” istine odnosno između “onoga kakve stvari jesu” i “onoga kako se stvari predstavljaju”. Knjigovodstvena isprava nije istinita (autentična) ako se njena prividna (vanjska) svojstva ne poklapaju s njenim izvornim (unutrašnjim) svojstvima. Kazneni zakon – ( NN br.125/2011, 144/2012, 56/2015 i 61/2015 ) u članku 279. predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina za službene ili odgovorne osobe koje u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke, ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući izradbu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem, a kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i tko neistinitu službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis uporabi u službi ili poslovanju kao da su istiniti. Dakle - moja osnovna primjedba je olako tretiranje pojma vjerodostojnosti u Ovršnom zakon te tretiranje pojma vjerodostojnosti na način koji je u suprotnosti s Kaznenim zakonom, Općim poreznim zakonom i Zakonom o računovodstvu. To u praksi znači kada stranka koja je i sudski dokazala nevjerodostojnost ne uživa nikakvu zakonsku zaštitu po sili zakon. Dakle ako je netko na sudu dokazao nevjerodostojnost zašto FINA po sili Kaznenog zakona ne pokrene kaznenu prijavu protiv ovršitelja? Time bi se uvela jedna velika razina odgovornosti prema svim sudionicima u postupcima ovrhe. 1. primjer br. 1 Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. za javne usluge vodoopskrbe i javne usluge odvodnje dostavlja jedinstveni račun za: - javnu uslugu vodoopskrbe - javnu uslugu odvodnje - javnu uslugu pročišćavanja otpadnih voda kao i svih naknada za razvoj koje su vezane uz pojedine vodne usluge, pa tako i naknade za razvoj pročišćavanja otpadnih voda. Prema članku 171. Zakona o vodama (NN 153/2009, NN 130/2011, NN 056/2013, NN 14/2014 )Koncesija za javne usluge i javne radove ne daje se za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i djelatnosti javne odvodnje. Iznimno pravna osoba može koncesijom steći pravo pružanja javne usluge pročišćavanja otpadnih voda i/ili pravo izvođenje ili projektiranja i izvođenja radova u djelatnosti pročišćavanja otpadnih voda. Stoga je nesporno da su ZAGREBAČKE OTPADNE VODE društvo s ograničenom odgovornošću za opskrbu vodom i uklanjanje otpadnih voda, Zagreb, Čulinečka cesta 287 ( OIB: 22987484862 ) kao koncesionar postali isporučitelji javne usluge pročišćavanja otpadnih voda. Zakon o vodama (NN 153/2009, NN 130/2011, NN 056/2013, NN 14/2014) u članku 205. određuje da je: Cijena vodnih usluga prihod je isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi korisnik. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine 153/09 i 56/13, NN 154/14) u članku 5. određuje da je: Naknada za razvoj prihod je javnoga isporučitelja vodne usluge Prema članku 52. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine 153/09 i 56/13, NN 154/14) predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odrediti da se uz cijenu javne vodoopskrbe, cijenu javne odvodnje plaća i naknada za razvoj. Obveznik naknade za razvoj je obveznik plaćanja cijene vodne usluge, uz koju se obračunava naknada za razvoj. Osnovica naknade za razvoj može biti jedinica mjere isporučene vodne usluge ili iznos cijene vodne usluge, uz koju se obračunava naknada za razvoj. Naknada za razvoj se obračunava putem računa za vodnu uslugu, na kojima se zasebno iskazuje. Zakonom je propisano da se naknada za razvoj pročišćavanja otpadnih voda obračunava putem računa uz vodnu uslugu pročišćavanja otpadnih voda te da su i jedan i drugi prihod, prihod isporučitelja vodne usluge, a u ovom slučaju to je koncesionar, a nikako tužitelj. Nadalje, u članku 73. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine 153/09 i 56/13, NN 154/14) kaže se: Ovrhu naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj koje obračunavaju i naplaćuju javni isporučitelji vodnih usluga, pokreću te osobe kao ovrhovoditelji, zajedno s ovrhom cijena vodnih usluga. Nesporno je da ovrhu može pokrenuti isključivo isporučitelj vodne usluge, a to je gospodarski subjekt ZAGREBAČKE OTPADNE VODE društvo s ograničenom odgovornošću za opskrbu vodom i uklanjanje otpadnih voda, Zagreb, Čulinečka cesta 287 ( OIB: 22987484862 ) Nesporno je i da Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. koji se predstavla kao ugovorni inkasator vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda i naknade za razvoj pročišćavanja otpadnih voda ne može to biti kako na temelju članka 73. tako i na temelju članka 77. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine 153/09 i 56/13, 154/14) u kojemu se navode naknade za koje se mogu povjeriti poslovi obračuna i naplate, a među njima nije naknada za razvoj pa se uzročno-posljedično ni usluga obračuna i naplate pročišćavanja otpadnih voda ne može prenijeti na ugovornog inkasatora. Iz materijalnih propisa, tj. Zakona kojima se uređuje gospodarenja vodama ne proizlaze nikakva prava, obveze ili pravni interesi Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. te stoga Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. ne može biti stranka u postupku jer se ne odlučuje o njihovim pravima, obvezama ili pravnim interesima. Sve ovrhe pokreće Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. a ukoliko se spor nastavi na sudu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. bez punomoći koncesionara nastupa kao Tužitelj. Nadalje ako se uzme sudski registar vidjeti će se da je Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. nije registrirana za djelatnosti pročišćavanja otpadnih voda nego je to Koncesionar. Ako se nadalje usporede godišnja izvješća vidjeti će se također da Vodoopskra i odvodnja d.o.o. ne pročišćava otpadne vode nego toradi koncesionar. I tu se onda javlja osnova kaznenog djela - Koncesionar je za 2014. godinu obradio 140,3 milijuna m3 otpadnih voda dočim u knjgama Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o.vodi se oko 51 milijun m3 otpadnih voda. Iz toga proizilazi da se 90 milijuna m3 otpadnih voda ne plaća odnosno da trošak tih 90 milijuna m3 otpadnih voda plaćaju u najvećoj mjeri i neopravdano korisnici usluge vodoopskrbe. Što u konačnici znači da tu uslugu plaćaju i do 3X skuplje. Da se razumijemo - tih 90 milijuna m3 treba, a sve u skladu s Zakonima, podmiriti Grad Zagreb budući da se radi o oborinskim vodama. Nažalost Skupština Grada Zagreba donosi protuzakonite propise što za posljedicu ima i veliki financijski teret za građane i gospodarstvo što često završava ovrhama. Ovo je po meni jedan od primjera kako nešto što je nezakonito postaje zakonito, nešto što je nevjerodostojno postaje vjerodostojno, a za onoga tko je uzurpator zakonitosti nema posljedica. 2. Primjer br. 2 Svjež je primjer potencijalnog sukoba interesa bivšeg ministra Vrdoljaka na način da je njegova tvrtka radila s HEP-om koji je dijelom javni servis i može se reći i dalje monopolist na tržištu električne energije. Ja bi se samo malo osvrnuo na ELEKTROENERGETSKE SUGLASNOSTI - to je ono što svi znamo da moramo platiti ali ne znamo ZAŠTO. Članak 32. Zakon o energiji (NN br. 120/12, 14/14, 102/15) određuju da Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra, a po pribavljenom mišljenju HERA-e propisuje postupke izdavanja energetskih suglasnosti kojima se utvrđuju pojedinačni uvjeti priključenja na energetsku mrežu, te ugovorne odnose korisnika mreže i nadležnog energetskog subjekta u pogledu uvjeta i rokova priključenja. Članak 33. propisuje da Metodologiju utvrđivanja naknade za priključenje na mrežu/sustav novih i za povećanje priključne snage/kapaciteta postojećih energetskih subjekata i krajnjih kupaca donosi HERA. U članku 44. Zakon o tržištu električne energije (Narodne novine, br. 22/13, 102/15) utvrđuje se da se Tehnički uvjeti priključenja, pogon i način vođenja distribucijske mreže uređuju se mrežnim pravilima distribucijskog sustava. Mrežna pravila distribucijskog sustava, uz prethodnu suglasnost Agencije, donosi operator distribucijskog sustava. Članak 78. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, br. 22/13, 102/15) obvezuje elektroenergetske subjekte da Mrežna pravila donesu u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona. Dakle donesen je novi zakon usklađen s EU Direktivama no niti jedan od navedenih podzakonskih akata nije donesen. I dalje se koriste akti koji su u suprotnosti s Zakonima - Pravilnik o naknadi za priključenje na elektroenergetsku mrežu i za povećanje priključne snage (Narodne novine, br. 28/06), Odluka o iznosu naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu i za povećanje priključne snage (Narodne novine, br. 52/06) i Mrežna pravila elektroenergetskog sustava (Narodne novine, br. 36/06) - dakle sve na temelju starog Zakona koji je izvan snage. Da apsurd bude veći bila je jedna izmjena i dopuna novog zakona - donesen je izmeđuostalog novi članak 68.a Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine, br. 22/13, 102/15). Njime su se Operatori prijenosnog sustava ili operatori distribucijskog sustava oslobodili obveze da postupaju sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi prilikom nabave roba, radova i usluga kada se odnose na izgradnju priključaka na mrežu i stvaranje tehničkih uvjeta u mreži, koji se financiraju iz naknade za priključenje, sukladno metodologiji utvrđivanja naknade za priključenje na mrežu i za povećanje priključne snage. O kojim se tu sredstvima radi najbolje se vidi iz godišnjih izvještaja HEP-a. U 2014. godini prihodi na poziciji Usluga za priključenje na mrežu – 352.047 milijuna kuna i Prihodi iz imovine financirane iz naknada za priključenje – 234.482 milijuna kuna - UKUPNO: 586.529 milijuna kuna! Ovo je dakle još jedan primjer ne funkcioniranja sustava odnosno protuzakonitog funkcioniranja - koliko toga još ima - ja mislim popriličito. No sve to može završiti OVRHAMA. Pa onda se ponovno postavlja pitanje kako na tom konačnom mjestu prosuđivanja napraviti branu protuzakonitim postupcima. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
6 Želimir Živko NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Prijedlozi izmjena važećeg OZ: čl. 5. "Sud ju dužan obustaviti ovrhu po obavijesti Agencije ako se ovrhovoditelj nije uspio namiriti u roku od tri mjeseca. Ovrhovoditelj je dužan u roku od dva mjeseca predložiti sudu novo sredstvo ovrhe. Ako ovrhovoditelj ne predloži novo sredstvo ovrhe u navedenom roku, postupak ovrhe se obustavlja u potpunosti." čl. 26. - ukinuti: žalba mora biti suspenzivna, u protivnom je bspredmetna, 5.000 kn je veliki iznos radi kojih se blokiraju građani (danas preko 320. 000), stvaraju se novi sudski postupci koje bi ovršenik koji je uspio sa žalbm morao pokrenuti za povrat kao i novo finacijsko opterećenje čl. 31. st. 1. dodati "ovjerovljenih izvoda iz poslovnih knjiga" koji bi trebali biti ovjerovljeni kod JB, jer je potpuno nejasno iz kojih razloga zakonodavac daje povjrenje da je nešto dosita izvod iz poslovne knjige (dok običan građanin za svaku stvar treba ovjeru kod JB) čl. 39. prijedlog: "JB dužan je u rokui od 30 (ili 60) dana donijeti i otpremiti rješenje o ovrsi" - čini se da se ovo namjerno preskače, iako je neosporno da se radi o hitnom postupku, pa dostava nakon niza godina prestavlja činjenicu na koju ovršenik ne može nikako reagirati, jer se radi o izvansudskoj ovrsi, pa nije moguće niti pokrenuti zahtjev za naknadom štete radi suđenja u razumnom roku čl. 44. prijedlog: "Ovrha se provodi nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi" čl. 73. prijedlog: dodati novi stavak -"Postupak ovrhe ovrhovoditelj mora pokrenuti u roku od godinu ovomoćnosti ovršne isprave. Ovršni postupak smatra se dovršenim protekom roka od 5 (pet) godina od dana donošenja ovršnog rješenja." Ne mogu se ljudi držati u dužničkom ropstvu, jer ponavljam, vjerovnik treba namiriti svoja dugovanja ali nema pravo od nekoliko stotina kn duga napraviti korištenjem besprizornih rokova zastare, uništavati i pljačakati građane, a isto je uprav navedenim rokovima omogućeno. Vjerovnik je dužan starati se o naplati svojeg potraživanja i snositi rizike svog propuštanja, te ako mu nije dovoljan rok od 5 godina od ishodovanja ovršnog rješenja, znači da je ili nezainteresiran ili a kao što smo sjvedoci, usmjeren na povećanje duga kamatama , koje zajedno s troškovi i čine najveći dug. Zašto bi država štititla ovakvo ponašanje vjerovnika i omogućavala neosnovano bogaćenje kroz praktički osigurano nezastarijevanje u ovršnom postupku. I za ubojstva postoji zastara, samo se čini ne za ovrhe. Glede ovrhe jedine nekretnine podržavam prijedlog Živog zida, kao i udruge Blokirani te dodajem da doista treba odreditit minimalni iznos duga za koji se može ovršavati na nekretnini. Predlažem da se uvedu tzv. bagatelni postupci 5.000 kn duga. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
7 Nezavisni hrvatski sindikati NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Prijedlozi NHS-a i SSSH za dodatnim izmjenama i dopunama Ovršnog zakona: Članak 14. Ovršnog zakona (troškovi postupka) Predlaže se dopuna ovog članka na način da se doda novi stavak koji glasi: „Ovrhovoditelji koji u ovršnom postupku, na bilo kojem sredstvu ovrhe, naplaćuju plaću, naknadu plaće, otpremninu i naknadu štete zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti oslobođeni su predujma te sudskih i upravnih troškova. Predujmove te sudske i upravne troškove u ovršnim postupcima iz prethodnog stavka snosi poslodavac“ Obrazloženje Predloženom dopunom sudski i upravni troškovi u ovršnom postupku dovode se u isti pravni položaj kao i sudske pristojbe u radnim sporovima. Naime, člankom 16. Zakona o sudskim pristojbama (NN 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15) plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni su radnici i namještenici u radnim sporovima i službenici u upravnim sporovima u vezi s ostvarivanjem njihovih prava iz službeničkih odnosa. Nastavno na ovo, u vrijeme dok su ovršni postupci za naplatu plaće, naknade plaće, otpremnine i naknade štete zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti bili u sudskoj nadležnosti, za plaćanje sudskih pristojbi na rješenje o ovrsi pozivani su ovršenici – poslodavci, a ne ovrhovoditelji – radnici. Obvezivanje poslodavaca na predujmljivanje i snošenje sudskih i upravnih troškova je opravdano i stoga što su poslodavci odgovorni za ispunjenje ili neispunjenje svojih obveza prema radnicima, a neisplatom su prouzročili ovršne postupke. Prihvaćanjem ovog prijedloga, pri odmjeravanju troškova postupka osigurala bi se primjena načela krivnje. U vezi s navedenim smatramo potrebnim tražiti da Ministarstvo financija izvrši izmjene i dopune članka 9. Pravilnika o vrstama i visini naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 105/10, 124/11, 52/12, 6/13), na način da se ovrhovoditelji koji vode gore navedene ovršne postupke oslobađaju plaćanja naknada Financijskoj agenciji. Jer, pored toga što radnici moraju voditi postupke da bi ostvarili svoje ustavno pravo na zaradu i nalaze se na rubu egzistencije, još moraju Fini platiti naknadu od npr. 20,00 kuna za povrat osnove za plaćanje. Članak 172. Ovršnog zakona (primanja i naknade izuzeti od ovrhe) Predlaže se dopuna članka 172. Ovršnog zakona na način da se proširi krug primanja koji se smatraju primanjima izuzetim od ovrhe. Tako predlažemo da se primanjima izuzetim od ovrhe smatraju i: - otpremnina zbog poslovno i osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, otpremnina zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti i otpremnina zbog odlaska u mirovinu - naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe - terenski dodatak - pomorski dodatak - naknada za odvojeni život od obitelji - naknada za godišnji odmor (regres) - sindikalne socijalne pomoći - troškovi službenog puta i dnevnica u inozemstvo koje isplaćuju tijela i agencije Europske unije na devizni račun. Obrazloženje Otpremnina sukladno Zakonu o radu predstavlja oblik materijalnog obeštećenja radnika zbog prestanka radnog odnosa otkazom ugovora o radu, kojim se radniku osigurava i izvor je egzistencije u razdoblju nezaposlenosti (presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž 6953/01 od 1.10.2002.). Pravo na otpremninu ostvaruju samo radnici kojima je otkazan ugovor o radu iz poslovno i osobno uvjetovanih razloga, radnici koji su dobili otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a ponuđeni ugovor nisu prihvatili, te radnici kojima je prestao ugovor o radu u postupku kolektivnog viška radnika temeljem sporazuma s poslodavcem, na zahtjev poslodavca. Dakle, pravo na otpremninu ne ostvaruju svi radnici kojima je otkazan ugovor o radu. Minimalni iznos otpremnine propisan je zakonom i to 1/3 prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u prethodna tri mjeseca, a najviše šest plaća. Člankom 13. stavkom 2. točka 20. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 36/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14, 137/15) propisano je da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavci isplaćuju svojim radnicima kao otpremnine prilikom odlaska u mirovinu do 8.000,00 kuna, dok je stavkom 21. propisano da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju niti otpremnine zbog poslovno uvjetovanih otkaza i osobno uvjetovanih otkaza, prema Zakonu o radu, do visine 6.400,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca i otpremnine zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti do visine 8.000,00 kuna za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. S obzirom na pravnu prirodu otpremnine i njenu socijalnu funkciju koju treba ispuniti u razdoblju nezaposlenosti, smatramo opravdanim izuzeti ju od ovrhe. Otpremnina nije plaća radnika, a nije niti stalno primanje radnika, a kada se radi o otpremnini koja se isplaćuje u slučaju odlaska u mirovinu treba naglasiti kako ista nije zajamčena zakonom, nego u pravilu proizlazi iz kolektivnih ugovora i pri tome se najčešće utvrđuje u visini neoporezivog iznosa sukladno posebnom propisu. Znajući u kakvoj se materijalnoj situaciji nalazi većina umirovljenika u RH, to je jasno kako ovakva vrsta otpremnine doista ima ulogu socijalnog davanja. U odnosu na sindikalne socijalne pomoći treba naglasiti kako se radi davanju koje sindikat svome članu isplaćuje iz sredstava sindikalne članarine i na koju se ne plaća porez na dohodak. Uvjeti pod kojima se navedena pomoć isplaćuje propisani su pravilima sindikata i to je uvijek u situaciji kada se osobe nalaze u socijalno nezavidnom položaju, a pomoć ima za cilj pomoći u podmirenju osnovnih životnih potreba. Međutim, kako Ovršni zakon navedeno primanje ne prepoznaje kao primanje izuzeto od ovrhe, to je takav radnik doveden u apsurdnu situaciju da mu se sindikalna socijalna pomoć isplaćuje zbog činjenice da je primjerice u blokadi i nema dovoljno sredstava za život, međutim, istu i gubi zbog ovrhe, jer zakonodavac ne prepoznaje njezin socijalni karakter i ne daje joj status zaštićenog primanja. Člankom 13. stavak 12. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je da se u skladu s člankom 10. točkom 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se ni dnevnice za službena putovanja (per diem) u ukupnom iznosu, koje se radnicima isplaćuju iz proračuna Europske unije radi obavljanja poslova njihovih radnih mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca. Za takva putovanja radnici sami iz vlastitih sredstava plaćaju troškove prijevoza (avionske karte) i troškove noćenja, te im se isti po zahtjevu zajedno s dnevnicama refundiraju na njihov račun, zbog čega predlažemo iste utvrditi primanjima izuzetim od ovrhe, jer se i ovdje radi o naknadi već ranije nastalog troška, a ne redovitom primanju. Članak 212. Prema važećem uređenju, zaštićena primanja i iznosi plaća izuzeti od ovrhe uplaćuju se na zaštićeni račun, dok iznosi raspoloživi za ovrhu ostaju na glavnom računu i zbog ovrhe bivaju blokirani. Zbog toga što raspolaže samo s iznosom novca na zaštićenom računu, građanin nema mogućnost upravljanja zaštićenim računom na način na koji upravlja glavnim računom pa tako primjerice ne može vršiti plaćanja putem kartice, nego mora ići fizički izvršiti plaćanja. Kako bi se građanima pojednostavilo upravljanje raspoloživim financijama, predlažemo da se zaštićena primanja i zaštićeni iznosi plaća ostavljaju na glavnom računu, a da se iznosi raspoloživi za ovrhu uplaćuju na zaštićeni račun. Nova odredba - prijedlog Ukoliko radnik ima zaštićeni račun i na njega mu se isplaćuje primanje koje je izuzeto od ovrhe, poslodavac često tada ne želi od preostalog iznosa radnikove plaće ustezati sindikalnu članarinu, kao niti iznose rata za podmirenje obveza po kreditu ili pozajmici kojeg sindikat isplaćuje članovima, a sve unatoč tome što za navedene radnje ima pristanak radnika. Navedena situacija izaziva zastoje u uplati sindikalnih članarina i vraćanju kredita ili pozajmica, a da pri tome ne postoji krivnja na strani radnika. U cilju razrješenja navedenih situacija, predlažemo da se zakonom propiše kako nakon pristanka radnika, ne postoje zapreke na strani poslodavca da radniku od iznosa njegove preostale plaće usteže sindikalnu članarinu, kao i iznos kredita ili pozajmice koje je radniku isplatio sindikat. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
8 Darko Grošić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Također predlažem kao i HUZP Dodatak u članku 352. stavak 2. Ovršnog zakona propisano je da: “Drugostupanjski sud je dužan donijeti i otpremiti rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka u roku od trideset dana od dana kad je primi,” a predlažem da se ubaci u stavak 2. iza riječi primi” slijedeći tekst “a ukoliko sudac ne donese rješenje u roku 30 dana kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kn koju će izreći predsjednik suda ili predsjednik Vrhovog suda ili ministar pravosuđa po prijavi stranke.” Odredba je preuzeta iz ZPP članka 110. gdje se kažnjavaju stranke a suci mogu raditi što i kako žele i ne postupati po zakonskim rokovima i nikom ništa, iako stranki nanose nemjerljivu štetu pa stoga predlažem ovu odredbu. Navodim vam primjer iz svoje prakse gdje nadležni sudac ne donosi rješenje ni nakon 120 dana i mogu samo pisati požurnice, zatim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (a ovdje je zakon odredio rok kojeg sudac ne poštuje) a postupak je prespor u takvim slučajevima kako ga zakon propisuje. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
9 VEDRAN SCHNEIDER NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Članak 13. ...„postaje podobna za ovrhu“. Nepostojeća definicija - "podobna za ovrhu". Ili je vjerodostojna ili ovršna isprava. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
10 Milena Ivančević NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA čl.16 Ovršnog zakona, prilično odugovlači postupak ,a neophodno je da stranka hitno dobije pravnu zaštitu,stoga je potrebno isti izmijeniti u cjelosti glede visine kazni,jer stranke ovako propisane i izrečene kazne u velikoj mjeri ne poštuju,kazna mora imati svrhu i specijalne i generalne prevencije,odredba treba glasiti da je sud obvezan izreći kaznu ukoliko se stranka ne pokorava odlukama suda ,bilo da se izriče kao sredstvo ovrhe,ili sredstvo osiguranja.St.3 ,čl.16 Ovršnog zakona ,izuzetno odugovlači postupak ,jer stranka na svako rješenje ima pravo žalbe,žalbeni postupak se ne okonča u roku 3 dana,traje i nekoliko mjeseci,pa se desi da se rješenje ukine i vrati nazad ,jer ovršenik u žalbenom postupku iznosi činjenice koje je potrebno ponovo utvrđivati i to ide u nedogled,a ovrhovoditelj ne može ovršiti presudu i ne može dobiti pravnu zaštitu iako ima pravomoćnu sudsku odluku.Ovako stipulirane odredbe nisu sretno rješenje u pružanju pravne zaštite i sud nema autoritet.Za nepoštivanje sudskih odluka (jer više fizička osoba u kaznenomj oblasti sudovanja ne može dobiti pravnu zaštitu)neophodno je povećati kazne i neophodno je izmijeniti st.15 u čl.16 Ovršnog zakona,na način "da žalba ne odgađa ovršnost rješenja",jer spora pravda ,za ovrhovoditelja ili predlagatelja osiguranja ,zapravo i nije pravda.Za autoritet suda ,potreban je i efikasan Zakon. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
11 Klaudio Čurin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA U članku 47. st. 3. Ovršnog zakona nije predviđeno da bi javni bilježnik mogao nadomjestiti dva punoljetna svjedoka, u slučaju da zastupnik pravne osobe odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskoga ovršitelja ili ako ga sudski ovršitelj ne zatekne u prostoriji pravne osobe, a prema stavu više autora radi se o redakcijskoj omašci koja se vuče još od teksta Ovršnog zakona iz 1996. godine (v. npr. Dika, M., Građansko ovršno pravo, I. knjiga, Opće građansko ovršno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 368.). ovršne radnje Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
12 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Člankom 352. stavak 2. Ovršnog zakona propisano je da: “Drugostupanjski sud je dužan donijeti i otpremiti rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka u roku od trideset dana od dana kad je primi,” a predlažemo da se ubaci u stavak 2. iza riječi primi” slijedeći tekst “a ukoliko sudac ne donese rješenje u roku 30 dana kaznit će se novčanom kaznom od xx do yy kn koju će izreći predsjednik Vrhovog suda ili ministar pravosuđa po prijavi stranke.” Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
13 Ljerka Mihun NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Pogrešno ministarstvo. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
14 HRVATSKA UDRUGA ZA ZAŠTITU POTROŠAČA - HUZP NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA Mišljenja smo da bi uputa o pravnom lijeku javnog bilježnika trebala sadržavati upozoronje o plaćanju takse na prigovor. Tek po primitku uplaćene takse odnosno obavijesti o plaćenoj taksi javni bilježnik donosi rješenje ili sud o ne-prihvaćanju prigovora. Ukoliko bi prigovor bio prihvaćen svakako bi trebalo dati rješenje ovršeniku da ima pravo povrata uplaćenih sredstava za žalbu od ovrhovoditelja i prije nego se potupak nastavi jer je uspio s prigovorom. Nadalje predlažemo da se ovršni predmeti ne nastavljaju po službenoj dužnosti već da ovrhovoditelj poslije usvojenog prigovora ovršenika mora pokrenuti daljnji postupak. Na dosadašnji način se gomilaju predmeti na sudovima, a kada stranke budu pozvane na sud često ovrhovoditelji odustaju od nastavka postupka jer je ovršenik u prigovoru dokazao da ima plaćen račun . Takvim načinom bi i prema EU pokazali da imamo manje predmeta pred sudovima. Ako npr samo HRT godišnje pokrene 20000 ovrha pa neka samo 10% ovršenika uputi prigovor to je 2000 novih predmeta na čekanju, a gdje su još telekomunikacije , lokalne zajednice idr. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
15 Želimir Živko NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 1. U zapadnim demokracijama sude sudovi i izabrani suci, pa tako i po našem Ustavu, čemu ovo delegiranje JB? Nije li njihov "učinak" vidljiv po 320 000 blokiranih? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
16 Bojan Grahek NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 1. U vezi predloženog st. 2. - javni bilježnici postupaju kao povjerenici suda, tj. oni su preuzeli posao prvostupanjskih sudova te sukladno svojim ovlastima donose rješenja o ovrsi, a predloženo je da bilježnici mogu prijedloge za ovrhu odbijati i odbacivati te će moći odbacivati prigovore protiv rješenja o ovrsi. Smatram da odlučivanje o žalbama protiv takvih rješenja javnih bilježnika (odbijanje i odbacivanje) mora biti u nadležnosti drugostupanjskog suda, budući da javni bilježnici postupaju kao povjerenici (prvostupanjskih) sudova pa o žalbama protiv njihovih rješenja ne bi trebali odlučivati suci provstupanjskih sudova. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
17 Nezavisni hrvatski sindikati NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 2. Komentar NHS-a i SSSH: Prijedlog sadržaja novog stavka 4. članka 18. predstavlja neprimjereno zadiranje u raniji odnos ovrhovoditelja i ovršenika, a koji odnos i njegov sadržaj ne mora biti poznat drugima. Njime se značajno narušava privatnost ovršenika, ali i zaštita njegovih osobnih podataka. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
18 Klaudio Čurin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 2. Broj osobne iskaznice i datum rođenja nisu podatci koji bi strankama bili dostupniji od osobnog identifikacijskog broja, a to će biti još i manje. Naime, čl. 6. st. 2. Zakona o osobnoj iskaznici propisuje da osobna iskaznica sadrži, između ostalog, i osobni identifikacijski broj, pa ako vjerovnik(ovrhovoditelj) ima broj osobne iskaznice, tada lako može dobiti i OIB. Isto tako, ako mu je dostupan taj podatak, OIB lako može saznati i putem web aplikacije na mrežnim stranicama Porezne uprave. Ovako formulirana odredba zapravo ne predstavlja nikakvu pomoć ovrhovoditelju, pa bi je trebalo formulirati na način da je ovrhovoditelj dužan dostaviti dovoljno podataka kako bi se utvrdila istovjetnost ovršenika, bez da se ti podatci taksativno navode u samom tekstu Zakona. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
19 HOK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. Hrvatska obrtnička komora protivi se prijedlogu za brisanje članka 26. Ovršnog zakona. Naime, važećim člankom 26. je propisano da prvostupanjska sudska odluka kojom se fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost nalaže isplata tražbine čija glavnica ne prelazi 5.000,00 kuna, odnosno kojom se fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost ( obrtnik) u pravnoj stvari u vezi s tom djelatnošću ili pravnoj osobi nalaže isplata tražbine čija glavnica ne prelazi 10.000,00 kuna postaje ovršna u roku od osam dana od dana dostave osobi kojoj je naložena isplata te da žalba protiv takve odluke ne odgađa ovrhu. Istovremeno se u Nacrtu prijedloga Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku predlaže da se iza članka 495.a dodaje novi članak 495.b. koji zapravo zamjenjuje odredbu članka 26. Ovršnog zakona na način da se za obrtnika u postupcima pred trgovačkim sudovima limit od 10.000,00 kuna do kojeg žalba ne odgađa ovrhu, podiže do 50.000,00 kuna. Navedeno znači drastično povećanje limita pet puta. Iznos od 50.000,00 kuna za obrtnika koji je mikro i mali poduzetnik i koji je u pravilu samozaposlen ili u prosjeku zapošljava jednog radnika znači ogroman novac, blokadu računa i stečaj, odnosno širom otvorena vrata prema njegovom osobnom i obiteljskom bankrotu. Također, smatramo da motiv ovakve odluke nije samo povećanje efikasnosti pravosuđa davanjem većeg povjerenja prvostupanjskom sudu, već pokrivanje neučinkovitosti drugostupanjskog trgovačkog suda zbog kojeg razloga obrtnici ne bi smjeli biti kolateralne žrtve. Iz navedenih razloga predlažemo da ostane nepromijenjen limit iz članka 26. Ovršnog zakona te da se kroz izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku briše prijedlog dopune dodavanjem članka 495.b. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
20 M SAN Grupa d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 4. Predlažemo da se članak 26. Ovršnog zakona ne briše. Navedena odredba je osiguravala minimum efikasnosti postupka u tzv. sporovima male vrijednosti te jamčila "kakvu takvu" naplatu tražbine ovrhovoditelja. U većini slučajeva, dok ovrhovoditelj dočeka odluku drugostupanjskog suda povodom pro forma žalbe ovršenika ovrhovoditelj se više nema od koga naplatiti jer je ovršenik već financijski višestruko zadužen, brisan ili je u stečaju. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
21 M SAN Grupa d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 5. Vezano uz predloženu izmjenu članka 39. stavak 3. već je i prethodno rješenje kojim se sudu daje ovlast odbacivanja rješenja bez pozivanja na dopunu ili ispravak proizvelo štetu ovrhovoditeljima u vidu prvenstveno gubitka vremena, a ne manje bitno i u vidu dvostrukog plaćanja sudskih pristojbi. Kako izmjena navedenog prethodnog rješenja nije predmet ovih izmjena, predlažemo da se ovakva ovlast ne daje i javnim bilježnicima, a iz već naznačenih razloga. Glede predloženih izmjena vezano uz brisanje stavaka 4. i 5. smatramo da je dosadašnje rješenje, kojim su određena tijela bila zadužena za pribavljanje OIB-a po službenoj dužnosti, bolje od predloženog, iako ne i dostatno te da se ovim izmjenama suštinski ne rješava problem koji evidentno postoji vezano uz pribavljanje OIB-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
22 Želimir Živko NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 5. Ovo je potpuno neprihvatljivo. Nije li dovoljno uništenje stvarnopravnih normi po Ustavnom sudu, koji je upravitelja pričuve (nalogoprimca) svoj odlukom pretvorio u "zastupnika ex lege" (nalogodava), koji može podići tužbu za naplatu zjaedničke pričuve u ime i za račun suvlasnika, dakle u tom slučaju dovoljan je samo OIB upravitelja pričuve, sada se ide dalje u stvaranje "iznimaka" radi olakšavanja besprizornih ovrha na način da ne samo ovršenik nego niti ovrhovoditelj ne trebaju biti jasno utvrđeni OIB-om te na taj način bilo tko, pa i nevlasnik može tužiti ili biti tužen. Kako je moguće da suvlasnici koji utužuju za pričuvu nemaju OIB-e suvlasnika? Zanimljivo bi bilo znati tko je dao ovakav prijedlog i kroji li se to OZ po mjeri onih koji se na istome bogate? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
23 Bojan Grahek NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 5. Podatke o OIB-u treba učiniti dostupnijima prije ovakvih izmjena. Do sad su se ovrhovoditelji služili raznim načinima da dobiju OIB-e (npr. potvrde o prebivalištu) jer nisu postojale odredbe o načinu pribavljanja OIB-a. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
24 Bojan Grahek NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 6. U vezi izmjena st. 3., mislim da nije moguće predvidjeti plaćanje novčane kazne (tzv. "posebne naknade") zbog situacije dvostrukog namirenja. Zna se što je posljedica kašnjenja u plaćanju (kamate), a Zakon predviđa i mogućnost nakade štete. Ovako se stranke postupka stavljaju u neravnopravni položaj jer ovršnik koji duguje ovrhovoditelju ne mora zbog toga plaćati "posebnu naknadu", a kad ovrhovoditelj duguje ovršenik (ne nužno svojom krivnjom) onda on duguje ovršeniku "posebnu naknadu". Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
25 M SAN Grupa d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 7. Ovaj prijedlog izmjena, uz izmjene koje su usvojene prethodno u Zakonu o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 93/14), čini ovrhu na nekretnini potpuno neprovedivom. Ovom izmjenom uz npr. već Zakonom osiguranu zaštitu ovršenika kod ovrhe na motornom vozilu, prilikom koje se ovršeniku javlja točno vrijeme dolaska ovrhovoditelja, a što se redovno zloupotrebljava od strane ovršenika, uz ostale odredbe Zakona kojima se ovrhovoditelja onemogućava u ostvarenju ikakve naplate potraživanja Ovršni zakon je potpuno izgubio svoju svrhu. Ukoliko se ova izmjena ipak usvoji predlažemo značajno smanjivanje razmjernog dijela vrijednosti nekretnine. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
26 Bojan Grahek NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 7. Većina stanova u prometu u RH površine je od oko 65 m2. Za obitelj s tri uzdržavana člana to gotovo onemogućava provedbu ovrhe na nekretnini, a to pak dovodi do situacije da banke neće davati stambene kredite ili će ih davati uz znatno nepovoljnije uvjete (veće kamate zbog povećanog rizika, manji iznos kredita, dodatna kolateralna osiguranja i sl.). Ne znam da li bi se ova odredba trebala primjenjivati i na već izdane hipotekarne kredite jer bi takva odredba utjecala i na postojeće kredite povećanjem iznosa rate zbog povećanih rizika naplate kredita. Nažalost ne postoji objašnjenje uvođenja ovakve odredbe, ali bilo bi dobro znati čime se predlagatelj vodio i da li su ikakve kalkulacije u vezi navedenog napravljene. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
27 HOK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 8. Vezano uz predloženu izmjenu stavka 2. u članku 173. Ovršnog zakona, ukazujemo na problem obrtnika čiji dohodak nije ni na koji način zaštićen. Naime, zaštita iz članka 173. propisana je samo za „plaće“ koje su dohodak od nesamostalnog rada, dok dohodak od samostalnog rada obrtnika nije tom zaštitom obuhvaćen. Smatramo da bi članak 173. trebalo mijenjati na način da se propiše zaštita i za dohodak obrtnika, barem u visini u kojoj se predviđa zaštita osoba s nižim plaćama tj. do visine od 2/3 prosječne neto plaće u RH. Dodatno ukazujemo na to da se zakonski pod pojmom plaće regulira bruto plaća kao kategorija koja je usporediva za sve Zakon o radu, Zakon o minimalnoj plaći) i koja bi stoga trebala biti osnovica za reguliranje prava i obveza vezanih za plaću odnosno za dohodak. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
28 Želimir Živko NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 8. Predlažem da se zakonski odredi donja granica redovnih primanja i to ne ispod 2.500 kn, koja ne može biti predmetom ovrhe. Jednostavno mora postojati neki minimum primanja potreban za golu egzistenciju, u protivnom je čovjek osuđen na smrt i agoniju preživljavanja, osobito ako se radi o invalidima, umirovljenicima, samohranim roditeljima. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
29 M SAN Grupa d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 10. Već je zadnjim izmjenama Ovršnog zakona status vjerovnika bitno oslabljen u poslovnim odnosima u kojima je kao sredstvo osiguranja dana "stara" zadužnica. S obzirom da je zadužnica/bjanko zadužnica redovno sredstvo osiguranja vjerovnika te da je njome dužnik već jednom (prilikom solemnizacije iste) dao svoju suglasnost za naplatu bez odgode bilo kojeg potraživanja vjerovnika, a koji se tiče dugogodišnjeg poslovnog odnosa koji se zadužnicom osigurava, nejasan je ratio ove izmjene. Čestim izmjenama statusa zadužnica uvodi se pravna nesigurnost, ovom izmjenom se osigurava mogućnost dužniku da neosnovano odugovlači s naplatom te se gomilaju novi predmeti na prvostupanjskim sudovima. Predlažemo da se članak 208. ne mijenja te da se ne uvode ostale predložene izmjene po kojima će zahtjev za izravnu naplatu i rok odgode od 60 dana predstavljati redovni postupak za naplatu novčane tražbine po računu. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
30 HRVOJE ŠIMIĆ NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 10. Bilo bi uputno zajedno sa promjenom ove odredbe članka 208 Ovršnog zakona izmjeniti i članak 210 Ovršnog zakona koji bi glasio Pravna sredstva ovršenika Članak 210. (1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, Ovršenik može u svako vrijeme podnijeti prijedlog sudu da donese rješenje kojim će predložiti da se prijenos pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim ako isprava na temelju koje je zatražene izravna naplata nije ovršna isprava ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, ako su se Ovršenik posjeduje javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, (2) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, Ovršenik može u svako vrijeme podniejti tužbu da donese presudom utvrdi pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe isprava, odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe isprava, odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili ako je nastupila zastara tražbine (3) Ovršenik ne može u jednom postupku podnijeti prijedlog da u istom postupku donese i rješenje iz stavka 1 ovog članka i presudu iz stavka 2 ovog članka. Takav podnesak sud će odbaciti bez pozivanja Ovršenika na ispravak kao neuredan. (4) Zajedno sa pokretanjem postupka iz stavaka 1 i/ili 2 ovog članka ili naknadno Ovršenik može uvijek predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava o kojem se odlučuje primjenjujući odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe o kojem sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji. U slučaju potrebe to se rješenje može priopćiti Agenciji i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način. Pisani otpravak rješenja dostavit će se Agenciji unatoč takvu priopćenju. (5) Ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim se proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.) postane, Agnecija će neposredno temeljem tog rješenja provesti protuovrhu. Protuovršenik podvodom protuovrhe ima jednaka prava na pravna sredstva koja ima kao ovršenik. (6) O žalbama protiv rješenja o prijedlozima ovršenika iz stavka 1. i 4 ovoga članka odlučuje vijeće prvostupanjskog suda koje je dužno rješenje o žalbi donijeti i otpremiti u roku od osam dana. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
31 Klaudio Čurin NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 11. Ovršni zakon koristi pojam "ovjerovljen", pa bi zbog terminološke dosljednosti valjalo i ovdje koristiti taj pojam (v. npr. čl. 36. st. 1. OZ-a) ili u cijelom tekstu Zakona promijeniti pojam "ovjerovljen" u pojam "ovjeren". Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
32 M SAN Grupa d.d. NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 16. Isti komentar kao uz prijedlog izmjena članka 39. stavak 3. u dijelu uvođenja mogućnosti odbacivanja prijedloga za ovrhu bez ispravka/dopune. Smatramo da ne bi trebalo proširivati pravo odbacivanja prijedloga bez ispravka/dopune i na javnog bilježnika. Vezano uz stavak 3. članka 281. smatramo da ulaženje u meritum spora mora ostati isključivo ovlast suda te da je prethodno rješenje kojim javni bilježnik u tom slučaju prosljeđuje predmet nadležnom sudu zadovoljavajuće. Nije jasno što se ovim prijedlogom željelo postići, ali ukoliko se očekuje da će dovesti do smanjenja ovršnih predmeta na prvostupanjskom sudu, smatramo da se ista očekivanja na ovaj način neće ispuniti. Naime, ovrhovoditelji imaju pravni interes voditi ovršni postupak te je potpuno očekivano da će na potencijalno odbijanje od strane javnog bilježnika redovno podnositi žalbe tako da će se ovršni postupak ponovno neizbježno voditi pred prvostupanjskim sudom. Predlažemo da se članak 281. ne mijenja. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
33 Bojan Grahek NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 16. Zašto se prijedlozi za ovrhu odbijaju i odbacuju bez mogućnosti ispravka? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
34 Bojan Grahek NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 17. Što je neobrazložen prigovor? Da li je izjava da "ovršenik ovrhovoditelju ništa ne duguje" neobrazložen prigovor? Kako obrazložiti npr.nepostojanje poslovnog odnosa? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
35 HOK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 19. Predlažemo da se kod izmjene članka 284. Ovršnog zakona članak izmijeni na način da se za fizičku osobu obrtnika propiše drugačije postupanje u odnosu na fizičku osobu koja ne obavlja samostalno obrtničku djelatnost i to tako da se propiše da se ovrha koja se odnosi na obveze iz poslovanja obrtnika provodi na poslovnom računu ili računima, a ovrha za osobne obveze tj. obveze koje ne proizlaze iz poslovanja obrta da se provode na osobnim računima. Ovakav princip ovrhe na sredstvima obrtnika treba provesti kroz cijeli Ovršni zakon. Postojeća regulativa koja omogućava ovrhu na svim računima obrtnika stavlja ga u nepovoljan položaj s jedne strane prema drugim fizičkim osobama koje ne obavljaju samostalnu djelatnost, a jednako tako i prema pravnim osobama kojima ovakvim postupanjem ne može biti ugroženo poslovanje kao obrtniku. Ukazujemo na to da sam Ovršni zakon u nekoliko zakonskih odredbi prepoznaje različitost položaja obrtnika u odnosu na fizičke osobe koje ne obavljaju samostalnu djelatnost i sukladno tome propisuje različito postupanje (članci 8., 75., 135., 287.). Stoga nema razloga takvo razlikovanje ne primijeniti kod ovrhe na sredstvima obrtnika. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
36 Darko Grošić NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 24. predlažem slijedeću izmjenu tj dopunu u članku 352.stavak 2.: člankom 352. stavak 2. Ovršnog zakona propisano je da: “Drugostupanjski sud je dužan donijeti i otpremiti rješenje o žalbi iz stavka 1. ovoga članka u roku od trideset dana od dana kad je primi,” te smatram da treba dodati slijedeći tekst: "a ukoliko sudac ne donese rješenje u roku 30 dana propisuje se novčana kazna do 500,00 do 5.000,00 kn koju će sucu izreći predsjednik Vrhovnog suda (ili ministar pravosuđa) po prijavi stranke" Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
37 HOK NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OVRŠNOG ZAKONA, Članak 28. Kod predložene izmjene članka 366. predlažemo za fizičke osobe propisati kaznu najviše do 5.000,00 kuna. Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
38 M SAN Grupa d.d. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 31. Smatramo da je opravdano postupke u kojima stranka nije poduzela nijednu radnju obustaviti, jer time stranka očituje svoju nezainteresiranost za vođenje tog postupka, međutim ne i da se takvi postupci obustave ukoliko sud nije poduzeo nijednu radnju. Predlažemo promijeniti odredbu na način da se brišu riječi: "sud ili". Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.
39 Bojan Grahek PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE, Članak 31. Na temelju čega i zašto bi se započeti ovršni postupci trebali obustaviti zbog nerada suda po tim predmetima? Primljeno na znanje Komentar je primljen na znanje.