Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje o Nacrtu Strategije razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja Republike Hrvatske 2016.-2020.

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Grga K STRATEGIJA RAZVOJA, SAŽETAK Bravo!!! Ovu i prethodne strategije donose iste institucije. Kako je stanje u drvoprerađivačkoj industriji daleko lošije nego je bilo 2011., a koje je lošije od onog koje je bilo 2001., a koje je lošije 1991. ovim putem upućujem čestitku svima koji uspjevaju unatoč tim "sjajnim" rezultatima i dalje raditi ove (ovakve) studije. Primljeno na znanje Primljeno na znanje
2 Grga K STRATEGIJA RAZVOJA, POLAZIŠTE I OKVIR STRATEGIJE Molim odgovor na sljedeća pitanja: 1. Koliki je godišnji etat (u m3) hrasta lužnjaka najviše klase - našeg najpoznatijeg i najkvalitetnijeg drveta? 2. Kolika je cijena navedenog hrasta lužnjaka najviše klase na međunarodnom tržištu (po m3)? 3. Kolika je cijena navedenog hrasta lužnjaka najviše klase na domaćem tržištu (po m3)? Primljeno na znanje Primljeno na znanje
3 SPAČVA d.d. STRATEGIJA RAZVOJA, PRERADE DRVA I PROIZVODNJE NAMJEŠTAJA Poštovani, Smatramo da je Nacrt Strategije važan dokument u kojem su mnogi izazovi pred kojima se nalazi drvna industrija u Hrvatskoj vrlo dobro detektirani te da je u velikoj mjeri prepoznata navedena problematika i potreba strateškog određenja prema razvoju prerade drva i proizvodnje namještaja. No, isto tako smatramo da određeni dijelovi Nacrta Strategije nisu u dovoljnoj mjeri precizno definirali trenutno stanje hrvatske drvne industrije te da iz te neprecizne definicije proizlaze i preporuke s kojima se kao jedan od najvećih drvnih prerađivača u Republici Hrvatskoj ne možemo u potpunosti složiti. Prije svega, ta naša ocjena odnosi se na točke 5.1. (Sustav opskrbe drvnom sirovinom), 5.7. (Vertikalna integracija poslovnih subjekata) i 5.8. (Nepostojanje specijaliziranih ponuđača polufinalnih proizvoda) Nacrta Strategije. U navedenim točkama su iznesene teze s kojima će se teško složiti bilo tko tko poznaje problematiku drvne industrije. U njima se između ostalog navodi da je trenutno postojeći model opskrbe drvnom sirovinom vrlo loš te da je glavni uzrok diskriminirajućeg položaja malih i srednjih pilana, zatim da je najveći dio velikih poslovnih subjekata ostatak nekadašnjeg kombinatskog tipa proizvodnje koji karakterizira širok proizvodni program i koji su, navodno, neefikasni i nekonkurentni te da tuzemni poslovni subjekti nisu spremni niti sposobni odgovoriti na trend naručivanja više različitih proizvoda u manjim serijama. Što se tiče modela opskrbe drvnom sirovinom i teze da da on nije nastao kao rezultat dugoročne državne strategije te da diskriminira male i srednje pilane, u Nacrtu Strategije za takav zaključak nema niti jednog argumenta, osim paušalne i proizvoljne tvrdnje da je činjenično stanje upravo takvo. Osim toga, navedena tvrdnja je u kontradikciji s preporukom o promicanju finalizacije proizvodnje koja se više puta provlači u tekstu Nacrta Strategije. Nadalje, u Nacrtu se preporučuje da novi model prodaje drvne sirovine treba bazirati na načelu da drvni resurs mora biti u funkciji novostvorene vrijednosti u preradi drva, što bi trebalo rezultirati većom preradom sirovine u domaćim pogonima i rastom stupnja finalizacije. I ne samo to. U Nacrtu Strategije mjeri promjene modela opskrbe drvnom sirovinom dat je status RAZINA A, što znači da je navedena mjera definirana kao mjera najvišeg prioriteta bez čije realizacije nije moguće ostvariti druge mjere unutar istog prioritetnog područja razvoja i od ključne je važnosti za ostvarenje općeg i strateških ciljeva. Smatramo da je takva ocjena stanja hrvatske drvne industrije vrlo opasna, te da promjena modela opskrbe sirovinom ne može rezultirati nikakvim pozitivnim učinkom. Tim više što nigdje u tekstu ne možemo vidjeti zašto bi dodjela više sirovine malim i srednjim pilanama rezultirala većom novostvorenom vrijednošću i rastom stupnja finalizacije. Dugogodišnje iskustvo u drvnoj industriji govori nam potpuno suprotno: takav model opskrbe rezultirao bi manjom novostvorenom vrijednošću i padom stupnja finalizacije. Smatramo da bi u Nacrtu Strategije bilo puno korisnije fokusirati se na problem kontrole izvoza dodijeljene sirovine koji je i po trenutnom modelu opskrbe izrazito velik, a možemo samo zamisliti kakav bi bio kad bi se taj model promijenio. Nadalje, razlozi za tezu o neefikasnosti i nekonkurentnosti kombinatskog tipa proizvodnje, prema navodima iz strategije, su skupo financiranje velike međuzalihe, postojanje prevelikog broja proizvoda, velika disperzija proizvodnje, nemogućnost investiranja u nove tehnologije za sve vrste proizvoda, nedovoljna produktivnost i nefleksibilnost i dr. Smatramo da se navodi u ovoj točki Nacrta Strategije također temelje na paušalnoj ocjeni stanja drvne industrije u Hrvatskoj. Prvenstveno, svatko tko se u ovoj zemlji bavi drvnoj industrijom, dobro zna da je glavni problem i glavna prepreka daljnjeg razvoja i poslovnog rasta stabilnih poslovnih subjekata u hrvatskoj drvnoj industriji ograničena količina dostupne sirovine. Upravo zbog toga iznimno je važno u poslovnom procesu postići visoku konkurentnost i visoki stupanj iskorištenja sirovine. Prilikom prerade drva, što je veća lepeza proizvoda, to je bolja iskorištenost sirovine, kako kalkulativno tako i vrijednosno. Stoga nije najjasnija teza sastavljača Nacrta Strategije o prevelikom broju proizvoda koji onemogućava konkurentnost na tržištu i s pravom se postavlja pitanje da li se ove tvrdnje o nedostacima „kombinatske“ proizvodnje i prednostima specijalizirane proizvodnje mogu dokazati ikakvim rezultatima realnih istraživanja. Naime, sastavljač Nacrta Strategije iznosi taj stav na više mjesta bez posebnog obrazloženja zašto je to tako i bez obrazloženja na koji način usko specijalizirane tvrtke mogu bolje iskoristiti sirovinu. Isto tako, nigdje nije spomenut negativni utjecaj na okoliš koji bi prihvaćanje takve preporuke imalo, kao ni minimalna mogućnost usko specijaliziranih tvrtki za podizanje stupnja energetske učinkovitosti. Osim toga, prihvaćanje te preporuke bilo bi potpuno suprotno nekim drugim ciljevima koji se Nacrtom Strategije žele postići, kao što su zapošljavanje, konkurentnost i visok stupanj iskorištenja. Isto tako, nejasno je isticanje problema financiranja zaliha u „kombinatskom“ tipu proizvodnje jer su u drvnoj industriji zalihe neizbježne, neovisno o tome o kakvoj vrsti poslovnog subjekta se radilo, a smatramo da će manji i uže usmjereni poslovni subjekti imati puno više problema s financiranjem zaliha, kao i s velikom disperzijom proizvodnje, upravo zbog svog uskog područja djelovanja na tržištu, ali i zbog povećanja troškova transporta u slučaju pojavljivanja novih, specijaliziranih poslovnih subjekata, usko orijentiranih na određeni proizvodni proces. Osim toga, držimo da je vlastito pripremanje sirovine zalog puno čvršćoj i ozbiljnijoj poziciji na tržištu i daljnjem razvoju te da vodi većoj poslovnoj sigurnosti nego ovisnost o novim, usko specijaliziranim poslovnim subjektima. Također, slična argumentacija vrijedi i za ostale probleme „kombinatskog“ tipa proizvodnje, navedene u Nacrtu Strategije. Ne vidimo zašto bi problemi nemogućnosti investiranja, nedovoljne produktivnosti i fleksibilnosti bili imanentni velikim poslovnim subjektima koji su šire orijentirani prema tržištu, jer smatramo da je upravo spomenuta širina djelovanja prema tržištu ona prednost koji veći poslovni subjekti imaju u odnosu na manje, a sve zbog ranije spomenutog ograničenja količine dostupne sirovine. Potpuno se slažemo da nedovoljna produktivnost i izostanak pozitivnih poslovnih rezultata dovodi do poslovanja s gubitkom, što za posljedicu ima polagani nestanak s tržišta, ali to vrijedi jednako i za „kombinate“ i za „pilane“, uz napomenu da „pilane“ zbog svoje uske orijentacije imaju puno manji i uži prostor za prilagodbu. Isto vrijedi i za probleme nefleksibilnosti i izostanka ulaganja u razvoj novih i inovativnih proizvoda i marketing, koji bi po definiciji trebali puno teže pogađati uže orijentirane poslovne subjekte nego subjekte koji mogu brzo preorijentirati fokus svoje proizvodnje. Također ne vidimo zašto bi „holding“ bio učinkovitiji, profitabilniji i konkurentniji oblik proizvodnje od postojećeg, kako je navedeno u Nacrtu Strategije. Smatramo da je bit dobrog poslovanja i djelovanja na tržištu dobro poslovno planiranje, visoka fleksibilnost te dobra organizacija sustava, a to se može jednako postići i u trenutno postojećim poslovnim subjektima kao i u „holdingu“. Istina je da su neki od tih poslovnih subjekata naslijeđe prošlog sustava, ali dobrom organizacijom i iskorištavanjem komparativnih prednosti toga sustava, moguće je u potpunosti zadovoljiti potrebe tržišta i opstati na njemu, za što postoje mnogi pozitivni primjeri. Što se tiče točke 5.8 Nacrta Strategije gdje se kao još jedno ograničenje navodi nepostojanje specijaliziranih ponuđača polufinalnih proizvoda, držimo da je cijela teza postavljena na krivoj i netočnoj premisi kako domaći subjekti do danas nisu znali odgovoriti na trend naručivanja više različitih proizvoda u manjim serijama. Naravno, postoje oni subjekti koji se nisu snašli prilikom promjene trenda na tržištu, ali smatramo da ovdje nema mjesta generaliziranju. Naime, mnogi drugi subjekti uspjeli su se prilagoditi novim trendovima i vrlo uspješno posluju i udovoljavanju potražnji kupaca na tržištu. Stoga, smatramo da je vrlo upitna preporuka sastavljača Nacrta Strategije da je rješenje u osnivanju poslovnih subjekata koji su specijalizirani ponuđači polufinalnih proizvoda, ne zato što je to načelno loša ideja, nego zato što već postoje subjekti koji imaju tržište i potrebne proizvodne kapacitete, a jedino što im manjka je sirovina. Ukoliko bi takvi subjekti dobili dodatne količine sirovine, njihovi poslovni rezultati, kao i mogućnost novog zapošljavanja bi istog trenutka znatno porasli. Nismo sigurni koliko su u toj i takvoj trenutnoj situaciji potrebni i dodatni posrednici, odnosno ne vidimo razlog za rušenje postojećih sustava koji na tržištu dobro funkcioniraju i zapošljavaju veliki broj radnika. Također, smatramo da je krajnje upitna preporuka prema kojoj se nabavljanjem robe od specijaliziranih ponuđača polufinalnih proizvoda osigurava bolje iskorištenje čiji financijski efekt nadmašuje nešto višu ulaznu cijenu sirovine. Držimo da je to apsolutno netočno te da su manji sustavi u drvnoj industriji neefikasniji zbog malog kapaciteta prerade sirovine. Zaključno, zbog svih gore navedenih činjenica smatramo da točke 5.1, 5.7. i 5.8 Nacrta Strategije ishitreno i pogrešno prikazuju stanje u hrvatskoj drvnoj industriji, a isto se odnosi i na preporuke koje temeljem te ocjene Nacrt predlaže. Slijedom navedenog te nakon konzultacije s kolegama u branši, kao jedan od najvećih prerađivača u drvnoj industriji Republike Hrvatske, očekujemo da se citirane točke izbace iz Nacrta Strategije razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja Republike Hrvatske 2016.-2020. SPAČVA d.d. Predsjednik Uprave Dario Puljiz Primljeno na znanje Rasprava o pristiglim komentarima bit će na sljedećem sastanku Radne skupine i Povjerenstva za izradu Nacrta Strategije, uz sudjelovanje uključenih relevantnih interesnih strana.