Izvješće o provedenom savjetovanju - Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o Prijedlogu Nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Informatika

Redni broj
Korisnik
Područje
Komentar
Status odgovora
Odgovor
1 Vladimir Paar Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Informatika Dr.sc. Ines VLAHOVIĆ i sur. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilište u Zagrebu ines@phy.hr Suvremeni koncept kurikulnog pristupa informatičkom obrazovanju treba biti usmjeren na rani razvoj kompjutorski-prijateljskog ("computer-friendly") senzibiliteta i logičkog i apstraktnog načina razmišljanja. Razmotrimo neke aspekte takvog pristupa informatičkom obrazovanju u školi. Primjena računala ili šire ICT (informacijsko komunikacijska tehnologija) postaje sve značajniji alat u svim djelatnostima u gospodarstvu i društvu i predstavljat će jedan od temeljnih stupova buduće uspješnosti pojedinca, gospodarstva i društva. Međutim, taj moćan i nezamjenjiv alat u rukama znalca bit će toliko uspješan koliko će se poznavati i široko područje temeljnog znanja i primjene znanja u kojemu će se taj alat koristiti, kao i razvoj budućeg računalnog načina mišljenja ("computational thinking"). Interaktivni nastavni sadržaji uz pomoć uporabe novih ICT-tehnologija mogu znatno pospješiti metode poučavanja u prirodoslovno-matematičkim i društveno-humanističkim predmetima. Razvoj interaktivnih obrazovnih sadržaja ukazao je na izgradnju sasvim novih metodičkih pristupa učenju koji omogućuju učeniku više samostalnog rada u školi, ali i kod kuće. Novi pristupi u organizaciji suvremenih oblika nastave utječu na veću motiviranost i zainteresiranost učenika za učenje, razvijaju učenikovo samopouzdanje i izgrađuju svijest o sebi, unaprjeđuju ravnopravne odnose za rad u skupinama i osposobljavanju učenika-pojedinca za samoučenje i samovrjednovanje svoga znanja, a što je neobično važno za razvijanje svijesti o vlastitim znanjima i stečenim kompetencijama, te o važnosti cijeloživotnog učenja. Međutim, uloga učitelja, nastavnika i profesora i dalje ostaje ključni čimbenik uspješnosti školske nastave kojemu kompjutorski alat samo povećava uspješnost rada s učenicima, što ističe i sam i te kako kompjutorski osviješteni Bill Gates. S uvođenjem suvremenih obrazovnih tehnologija u nastavni proces pružamo mogućnost učenicima da usvoje višu razinu vještina, da razviju razmišljanje i bolje shvate i prihvate znanstvene koncepte. Takva nastava pomaže učenicima da svoja znanja i vještine koriste na kreativan način. A kad odrastu, tako obrazovani bit će više sposobni istraživati i kreirati promjene u društvu. Uporaba informatičkih sadržaja u nastavi može se vrlo dobro iskoristiti kao istraživačka podloga usmjerena na razvijanje znanstvenog poimanja svijeta i sve veću uporabu prirodnih zakonitosti u životnoj zbilji. Dobro oblikovani multimedijski i didaktički materijali za učenje odlikuju se s najmanje tri svoje značajne osobine. Oni skraćuju vrijeme potrebno za učenje i postižu veći učinak učenja. Pogodni su za samoučenje izvan nastave, odnosno u vrijeme kada to učenicima najviše odgovara. Također je važno što tada učenici vlastitim tempom i njima primjerenim načinima rada stječu određena znanja. Sve veća uporaba edukativnih tehnologija ima pozitivan utjecaj na školski uspjeh i trajniju razinu, kvalitetu i primjenu naučenih znanja. Svakako da takvo učenje treba uvažavati individualne potrebe, mogućnosti i interese učenika, a naglasak je na iskustvenom učenju i istraživačkim aktivnostima. Poučavanje u školi zahtijeva visok stupanj intelektualnog angažmana nastavnika. Jedino kvalitetan nastavnik, koji dobro poznaje suvremene spoznaje i koji zna kako će ih uključiti u vlastitu nastavnu praksu, može dobro organizirati nastavni proces, može na zanimljiv, kreativan i inovativan način dobro prezentirati nastavne sadržaje svojim učenicima. Dobar nastavnik svoje učenike uvijek stavlja u centar nastavnog procesa, za njih priprema i organizira zanimljive i dinamične interaktivne oblike rada i podupire njihovo aktivno učenje. To vrijedi za sve predmete i sadržaje poučavanja, a naročito je zahtjevno u pogledu informatike. Danas mnogi učenici imaju kod kuće računala, pametne telefone, digitalno upravljane uređaje i slično, pa ne bi trebalo bazirati nastavu isključivo na opremljenosti škola. No učenici iz obitelji skromnijeg imovinskog stanja, koji nemaju kod kuće računalnu opremu, u tome su u podređenom položaju. Taj bi problem trebalo sistemski riješiti, npr. cjelodnevno otvorenim računalnim učionicama i nagrađivanjem tabletima učenika iz obitelji skromnijeg imovinskog stanja. A i cijene tableta koji potpuno zadovoljavaju potrebe informatičke edukacije toliko padaju da opremiti učionicu tabletima već danas odgovara cijeni nekoliko desktop računala. Za informatičko obrazovanje kritična je edukacija nastavnika. Inače to je problem broj jedan za sve predmete ali naročito za informatiku. Trebamo uvažiti činjenično stanje da je u našim školama još uvijek samo manji broj nastavnog kadra stvarno dovoljno osposobljen za izradu i prezentaciju suvremene informatičke tehnologije u nastavnom procesu. Adekvatno educirani nastavnik može uz minimalnu opremu izvesti izvrsnu edukaciju. Zato mislimo da je pogrešna svaka reforma koja bi kretala od izmjena programa, tj. kurikula, kao ključnog čimbenika. Treba krenuti prvenstveno od edukacije nastavnika (dakako, koji za to kroz odgovarajući sustav trebaju biti i adekvatno motivirani), i da se kroz samu tu edukaciju poboljšava i razvija kurikul. Svaki nastavnik u svom području može uz odgovarajuću edukaciju i sam osmisliti kvalitetne primjene na informatičkoj osnovi, doprinoseći kvalitetnom kurikulu. „Enciklopedijski” pristupi učenju informatike i primjene računala danas su zastarjeli. Potrebna je stimulacija kadrova koji prednjače u poticanju inovativne prakse i u modernizaciji nastavnog procesa. Iskustvo pokazuje da su danas djeca već u dobi od četiri godine u stanju upravljati windowsima. A da sa 6-7 godina već mogu upravljati složenim igricama, drugim aplikacijama i operativnim sustavima, na razini koju nekada studenti nisu stjecali ni u fakultetskoj nastavi. Informatika se mora početi učiti već u vrtiću, i nastaviti u prvom razredu osnovne škole i to ne kao zaseban predmet već indirektno kroz igru i učenje. Python kao informatički alat je u zadnjih desetak godina potpuno promijenio dostupnost i provedivost svih razina učenja informatike. Razvijeni su koncepti učenja pomoću Pythona koji se mogu primjenjivati od vrtića nadalje. Hrvatska nažalost ne slijedi dovoljno te svjetske trendove. No treba napomenuti da je moguće da se u nastavi radi i u open source-u, a ne nužno samo u operacijskom sustavu Microsoft Windows što bi omogućilo i uštede u nabavci cjelokupne opreme u školama i drugdje. Nadalje, stječe se dojam da autori školskih programa (kurikula) iz informatike većinom nisu u tijeku s kvalitativnim promjenama nastavnog kurikula u svijetu. Možda se kod nas ne razumije dovoljno što to zapravo danas znači učiti informatiku. To u razvijenom svijetu više nije učenje neke recepture ili dijelova računala, već učenje koncepata koji se mogu primijeniti na bilo kojoj tehnologiji i problematici, koje se u informatici vrlo brzo i dramatično mijenjaju. U tom smislu treba učenike usmjeriti na stjecanje praktičnih znanja kao temelja za usvajanje budućih promjena informatičkih tehnologija. Treba definirati ishode učenja koji u informatici trebaju biti izrazito inovativno orijentirani. Za početak bi trebalo vrlo pažljivo razmisliti koje ishode učenja vezane uz informatička znanja očekujemo od jednog polaznika u vertikali od dječjeg vrtića do osnovne i srednje škole. Evo, nekoliko primjera ishoda kojima bi učenik trebao ovladati na kraju srednje škole: - da se zna snaći na novom operativnom sustavu u kome do sada nije radio ili u novoj verziji sustava, instalirati i pokretati programe i upravljati datotekama, - da zna upravljati programima kao što su Word i Excel, - da samostalno na svakom računalu zna napraviti i pokrenuti vlastite programe (Python), - da razumije koncepte pronalaženja podataka na internetu i ocjene njihove pouzdanosti, - da razumije problematike vezane uz računalne mreže, kao način funkcioniranja, sigurnosti, izmjene podataka, autorskih prava. Ovi ishodi učenja na prvi pogled možda izgledaju suviše zahtjevno. No anketa u osnovnoj školi bi vjerojatno pokazala da o tome neki osnovnoškolci već poprilično znaju bez ikakve pomoći dobivene u okviru nastave, pa bi ih se kroz nastavu trebalo samo usmjeriti u onome što često savladavaju sami i kada im nastavnici u tome ne pomažu. Današnjoj djeci treba razviti osnovne vještine rada na računalu koje će moći primjenjivati u raznim poslovima kao što je rad s osnovnim alatima za izradu dokumenata, proračunskih tablica, baza podataka, izradom web stranica, upravljanjem informacijama, multimedijom, ali i usmjeravanju učenika za razvijanje logičkog i apstraktnog načina razmišljanja za izradu svojih programa i rješenja vezana uz konkretne zadatke s kojima će se susretati tokom svojeg života i za osposobljavanje za prihvaćanje rastućih promjena u informatičkim tehnologijama i načinima korištenja. Prijedlog je da bi učenici na kraju srednje škole minimalno trebali baratati sa znanjem osnovne razine ECDL-a (European Computer Driving Licence), a maksimalno sa razinom eksperta ECDL-a, ovisno o odabranom srednjoškolskom usmjerenju te primjene tih stečenih znanja u učenju drugih predmeta. Također, uvođenjem dodatnih izbornih predmeta ili unutar postojećih predmeta ili u okviru radionica, ovisno o kojem tipu srednje škole se radi, potrebno je uvesti programiranje kako bi učenicima osigurali preduvjete za razvoj novih alata primjenjivih u razvojima novih tehnologija, gospodarskih sustava, znanosti, medicini itd. Kao što je istaknuto, vrlo je važna informatika u predškolskoj dobi. Treba kod djece početi razvijati kritičko razmišljanje, logiku i kreativnost od što ranije dobi. Osnovni pojmovi informatičkih metoda već se mogu usvojiti kod uzrasta djece predškolske dobi na zabavan način i bez korištenja računala. S upoznavanjem novih koncepata i vještina, ujedno se moraju ponavljati i prethodno usvojene. Osnovne teme mogle bi se obrađivati jednom tjedno u trajanju od 25 – 45 minuta. Unutar obrade tih tema bi se također trebalo integrirati i druga područja kao što su jezik i matematika. Kod obrazovanja djece predškolske dobi, učenici bi trebali na razini prilagođenoj uzrastu usvojiti jednostavne informatičke vještine preko razvoja kritičkog razmišljanja, kreativnosti, suradnje, komunikacije, upornosti i rješavanja jednostavnih zadanih problema. Kao prvi dio takvog obrazovanja u računalnim znanostima (4-6 godina), djeca bi mogla usvojiti pojmove kao sekvenca, petlje i događaji, grupni rad, rješavanje problema. U drugom dijelu obrazovanja (6+ godina) mogu se na jednostavni način početi razvijati pojmovi uvjeta, algoritama, binarni kod, pronalaženje pogrešaka unutar algoritama. Treći dio programa obrazovanja (6+) bavio bi se na jednostavan način s konceptima rastavljanja problema na manje dijelove, funkcijama, ugniježđenim petljama i uvjetima. Nakon toga djeca bi mogla početi stvarati svoje prve programe-igrice. Jedan takav primjer je usvajanje koncepta algoritma (putem pripremljenih jednostavnih tablica crteža i strelica za grupni i zajednički rad) kao niza koraka potrebnih da se izvrši određeni zadatak (na primjer, kako neki crtani lik iz određenog polja na tablici može doći do voća koje se nalazi u nekom drugom udaljenom polju tablice pomoću postavljanja strelica) pri čemu su ciljevi informatičkih znanja koji se žele postići: - korištenje modela i simulacija za opis složenijih sustava i problema, - doprinos rada u grupama, - razumijevanje i korištenje tehnoloških sustava, - stvaranje niza instrukcija za obavljanje jednostavnog zadatka, - razumijevanje osnovnih koraka u rješavanju jednostavnih problema putem igre, pomoću algoritama bez korištenja računala, - opisati i analizirati niz instrukcija. Povezivanje s drugim predmetima i njihovim ishodima npr. matematikom vidi se u: - uočavanju problema i pokušaju rješavanja istog, - razvoju apstraktnog razmišljanja, - težiti preciznosti, - tražiti i stvoriti strukturu algoritma, - pomicanje objekata u prostoru i određivanje njihove relativne pozicije (iznad, ispod, pored) ili u jezičnim ishodima, - komunikacija unutar grupe i s odraslima, - potvrda razumijevanja dobivenih informacija, - dodavanja crteža za opis, - korištenjem novo usvojenih izraza i fraza, - postavljanje i odgovaranje na pitanja, - opis ključnih ideja. U predvidivoj budućnosti očekuje se sve značajnija uloga naprednog "računalnog načina mišljenja" ("computational thinking") u sve više područja djelovanja (industriji, zdravstvu, poljoprivredi, logistici, tržištu, politici, arheologiji, pravu, geografiji, glazbi, sportu, knjževnosti, likovnim mjetnostima ...), mnogo šire od STEM područja, uz sve širu primjenu "otvorenog Wolfram računalnog oblaka" ("Wolfram open cloud "). U svijetu se razmatra na koji način bi trebalo već sada početi uvoditi njegove elemente u školsku nastavu. U tom smislu korak u smislu direktne komunikacije s računalima otvara programski jezik Wolfram temeljen na širokom znanju o objektima i procesima, kao i o metodama njihove računalne obrade. To je mnogo veći i širi okvir programiranja nego današnje primjene računala. Smatra se da se "računalni način mišljenja" može početi postupno uvoditi u školi već od dječjoj dobi 11 do 12 godina, a neka potrebna predznanja i ranije. Nedvojbeno reforma školstva treba krenuti od edukacije nastavnika. To je jedini uspješan put u svim predmetima, a osobito u informatici. No problem je i to što se u sveučilišnoj nastavi educira po djelomično zastarjelim konceptima, čime se obrazuju nastavnici koji često nisu sposobni implementirati suvremene informatičke tehnologije u nastavu. Pri izradi kurikula treba proučiti kurikule i način izvedbe nastave informatike u razvijenim zemljama, kao npr. https://code.org/educate/curriculum http://www.udir.no/Stottemeny/English/Curriculum-in-English/ http://www.udir.no/Stottemeny/English/Curriculum-in-English/Curricula-in-English/ http://www.udir.no/Stottemeny/English/Curriculum-in-English/Upper-secondary-education-/ Ono što je sigurno, i postoji dobro razrađeno npr. u nastavnom procesu u Švedskoj i Norveškoj (a kod nas u manjoj mjeri), je projektni tip nastave gdje učenici samostalno ili u grupama izvode projekte kroz koje samostalno ili u grupama radom steknu potrebna trajna znanja (a ne „štreberska” i enciklopedijska) i razvijaju sposobnost snalaženja u realnom informatičkom okružju. No takav oblik nastave je vrlo zahtjevan za nastavnike, i bez intenzivne kvalitetne dodatne edukacije nastavnika uspješno uvođenje nije moguće. Primljeno na znanje Komentar koji je dostavio gospodin Vladimir Paar je u osnovi dokument koji potpisuje dr. sc. Ines Vlahović, PMF, Zagreb. Zahvaljujemo na vašem doprinosu javnoj raspravi. U dostavljenom tekstu nije moguće iščitati poveznice s predloženim kurikulumom nastavnog predmeta Informatika koji je bio predmet javne rasprave.
2 Vladimir Paar Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Informatika Doc. dr. sc. Dejan Škvorc i prof. dr. sc. Mislav Grgić Sveučilište u Zagrebu Fakultet elektrotehnike i računarstva dejan.skvorc@fer.hr RECENZIJA DOKUMENTA "NACIONALNI KURIKULUM NASTAVNOGA PREDMETA INFORMATIKA – PRIJEDLOG" (http://mzos.hr/datoteke/15-Predmetni_kurikulum-Informatika.pdf) Uvodno mišljenje Predloženi kurikularni dokument detaljno i cjelovito razrađuje nastavni program predmeta Informatika u osnovnim i srednjim školama. Pozitivan iskorak svakako je zastupljenost sadržaja povezanih s računarskom znanošću i informacijsko-komunikacijskom tehnologijom na svim razinama školovanja, počevši od prvog razreda osnovne škole. Potreba uvođenja obveznog predmeta Informatika od početka školovanja i preporuke za njegovo sadržajno oblikovanje više su puta javno isticali akademska zajednica, stručne udruge i dio prosvjetnih djelatnika. Kao predstavnici akademske zajednice, pozdravljamo činjenicu da su zaključci tih rasprava, koji su zabilježeni u javno dostupnim dokumentima, uvaženi i korišteni kao izvori tijekom oblikovanja kurikularnog dokumenta za predmet Informatika. Prihvatljivost kurikuluma U predloženom kurikularnom dokumentu, predmet Informatika podijeljen je u četiri domene, od kojih su dvije pretežno inženjersko-tehnologijskog (Informacije i digitalna tehnologija; Računalno razmišljanje i programiranje), a dvije pretežno primjenskog karaktera (Digitalna pismenost i komunikacija; E-društvo). Obje su domenske grupe nužne u provedbi suvremenog i kvalitetnog informatičkog obrazovanja, ali zahtijevaju različite pristupe u radu s učenicima s obzirom na različitu kognitivnu zahtjevnost gradiva, kako za učenike tijekom usvajanja, tako i za učitelje tijekom prenošenja. Smatramo da je grupa primjenskog karaktera (Digitalna pismenost i komunikacija; E-društvo) koja učenike priprema na snalaženje, život i rad u digitalnom društvu kognitivno manje zahtjevna od grupe inženjersko-tehnologijskog karaktera (Informacije i digitalna tehnologija; Računalno razmišljanje i programiranje) koja zahtjeva apstraktni način razmišljanja, kreativnost, kritičko vrednovanje, logičko zaključivanje te precizno i sustavno formalno izražavanje. S druge strane, grupa primjenskog karaktera podložnija je promjenama pod utjecajem tehnologije, dok grupa inženjersko-tehnologijskog karaktera s jakim uporištem u matematici i logici učenicima daje trajna znanja i razvija generičke vještine koje su univerzalno primjenjive. Iz prikaza zastupljenosti pojedinih domena po obrazovnim ciklusima koji je prikazan slikom 5, vidljiva je dominantno inženjersko-tehnologijska usmjerenost predmeta Informatika, gdje je po svim ciklusima obrazovanja veći udio dodijeljen temama iz inženjersko-tehnologijske domenske grupe. Međutim, ishodi učenja koji određuju krajnje kompetencije učenika, a služe kao orijentir za detaljnu razradu izvedbe predmeta i pripremu nastavnih pomagala, ipak su detaljnije i konkretnije razrađeni za preostale dvije domene. Predlaže se dodatna razrada ishoda učenja u domeni Računalno razmišljanje i programiranje s više usmjerenosti na rješavanje stvarnih problema prilagođenih uzrastu učenika (više o tome u odjeljku Traženi ishodi poučavanja). Osim manje detaljne razrade, primjetno je i da su ishodi učenja u domeni Računalno razmišljanje i programiranje zadržani na elementarnijoj razini nego što je to u preostale tri domene. Primjerice, nakon 8. razreda osnovne škole, učenici su osposobljeni za razmjerno naprednu primjenu digitalne tehnologije i mrežnih usluga s jasnom predodžbom čemu ta tehnologija služi i kako im u životu, radu i učenju može pomoći (A.8.1 kritički procjenjuje točnost, učestalost, relevantnost i pouzdanost informacija i njihovih izvora; C.8.3 dizajnira, razvija, objavljuje i predstavlja radove s pomoću sredstava informacijsko-komunikacijske tehnologije primjenjujući suradničke aktivnosti; D.8.1 učinkovito se koristi dostupnim e-uslugama u području odgoja i obrazovanja), dok je doseg domene Računalno razmišljanje i programiranje izrada relativno jednostavnih algoritama. Tek se u 5. razredu osnovne škole u računalni program uvodi koncept ulaznih i izlaznih podataka. Predlažemo snažnije povezivanje apstraktnih koncepata oblikovanja algoritama i postupaka njihove materijalizacije u obliku računalnih programa s primjenom na stvarne probleme iz drugih predmeta, naročito onih iz područja STEM (više o tome u odjeljku Traženi ishodi poučavanja). Traženi ishodi poučavanja S obzirom na to da učenici od najranijih razdoblja školovanja počinju upoznavati koncepte računarske znanosti te informacijsko-komunikacijske tehnologije, ne samo na fenomenološkoj, opažajnoj i primjenskoj razini, nego i na razini razumijevanja njihovih unutarnjih zakonitosti, predmet je nužno oblikovati na način da se kod učenika neprekidno održava svijest o svrhovitosti naučenih koncepata kroz praktičnu primjenu na probleme bliske uzrastu. Zato predlažemo da se u razradi ishoda učenja dodatno istakne primjenjivost gradiva naučenog na predmetu Informatika u rješavanju problema iz stvarnoga svijeta, za što mogu poslužiti predmeti područja STEM (matematika, fizika, kemija). Ova se primjedba naročito odnosi na domenu Računalno razmišljanje i programiranje, gdje predmeti matematika i fizika mogu poslužiti kao poligoni za praktičnu primjenu vještine osmišljavanja i izrade računalnih programa kao pomagala u rješavanju složenih, ali praktičnih izračuna (razlomci, potencije, kvadratne jednadžbe, sustavi jednadžbi, opseg i površina nepravilnih likova, kornjačina grafika s primjenom u geometriji, kamatni kalkulator za dugogodišnju otplatu kredita, postotni račun na velikom skupu statističkih podataka nepogodnom za ručnu obradu i slično). Iako je načelno istaknuta obostrana povezanost predmeta Informatika s ostalim predmetima i područjima (slika 3), na razini odgojno-obrazovnih ishoda učenja prema razinama i domenama ta je veza suviše implicitna. Primjerice, tek se u 8. razredu osnovne škole, nakon osam godina učenja predmeta, kao ishod učenja pojavljuje B.8.1 identificira neki problem iz stvarnoga svijeta, stvara program za njegovo rješavanje. Uvažavamo mogućnost da je ovo izvedbeno pitanje koje će biti regulirano popratnim dokumentima, ali skrećemo pažnju na važnost ovog elementa nastave informatike kako bi učenici stečena znanja, ne samo praktično primijenili, nego razvili svijest o važnosti računalnog razmišljanja i programiranja kao neophodnog pomagala u životu suvremenog čovjeka. Provedivost kurikuluma Predloženi kurikulum oblikovan je suvremeno i ambiciozno, s namjerom da obrazovanje u hrvatskim školama prati svjetske trendove i stručne preporuke. Iako je sadržajno oblikovanje kurikuluma moguće, pa čak i nužno, izvoditi nezavisno od izvedbenih ograničenja u ciljnom obrazovnom sustavu, osvrt na kadrovske prilike i tehničke preduvjete neminovno određuje kvalitetu njegove provedivosti. Ne ulazeći u problematiku raspoloživosti dovoljnog broja učitelja za provedbu predloženog programa niti tehničke opremljenosti hrvatskih škola računalnom, mrežnom i programskom opremom, ovdje iznosimo samo osvrt na dio teksta koji se odnosi na iskustva učenja: Iskustva učenja trebaju biti poticajna, a njihova svrha jasna učenicima, što se postiže uključivanjem učenika u aktivnosti koje potiču razmišljanje, istraživanje i stvaranje. Učitelji omogućuju takvo učenje osmišljavanjem poticajnih zadataka i osiguravanjem uvjeta u kojima učenici eksperimentiraju s uređajima, programima i medijima da bi takve zadatke ostvarili. Smatramo da je ionako zahtjevnu ulogu učitelja potrebno zadržati na razini osmišljavanja poticajnih i kreativnih zadataka te na njihovom neprekidnom stručnom usavršavanju za rad s učenicima uz primjenu napredne tehnologije. Osiguravanje uvjeta u kojima je taj rad moguće provoditi briga je drugih sudionika obrazovnog sustava. Iako je briga o osiguravanju uvjeta za provedbu informatičkog obrazovanja u obliku dodatne obveze učiteljima moguća realnost u mnogim sredinama, sustavni pristup informatičkom obrazovanju ne bi trebao počivati na takvim načelima. U tom smislu, službeni kurikularni dokument trebao bi biti oslobođen ovakvih formulacija. Ova je primjedba napisana pod pretpostavkom da se u gornjem citatu misli na osiguravanje materijalno-tehničkih uvjeta u školama. Ako se radi o nekoj drugoj vrsti uvjeta, onda predlažemo da se taj dio teksta preuredi kako ne bi izazivao dvosmisleno tumačenje. Druga primjedba vezana uz provedivost kurikuluma odnosi se na nastavne materijale i pomagala, gdje u kurikularnom dokumentu stoji: U učenju i poučavanju Informatike treba se koristiti raznovrsnim materijalima, sadržajima i izvorima učenja za svrhovito učenje i poučavanje. Samostalno ih bira učitelj s ciljem usvajanja odgojno-obrazovnih ishoda, brinući se o tome da su podrška učeniku i omogućavaju razvoj vještina i znanja. Učitelj odabire one sadržaje i programske alate koji potiču motivaciju i kreativnost učenika. Davanje slobode učiteljima u izboru metoda poučavanja, nastavnih materijala i djelomičnom kreiranju sadržaja načelno je pozitivna mjera, naročito za snalažljive i ambiciozne učitelje sa zapaženim rezultatima u primjeni takvih nekonvencionalnih pristupa u radu s učenicima. Međutim, kao što je učitelj potpora učeniku u usvajanju znanja i razvoju vještina, na jednak način kurikularni dokumenti moraju biti potpora učitelju u njegovom radu s učenicima. Zato smatramo da je, uz uvažavanje slobodnog izbora od strane učitelja, kurikularnim ili popratnim dokumentima svejedno potrebno izraditi preporuke za izbor nastavnih materijala i drugih izvora informacija. Te će preporuke manje snalažljivi učitelji moći koristiti kao okosnicu za izvedbu nastave, a ambiciozni i snalažljiviji kao osnovu koju će dopunjavati vlastitim odabirom. Prihvaćen Komentar koji je dostavio gospodin Vladimir Paar je u osnovi dokument koji je u svoje ime i ime prof. dr. sc. Mislava Grgića, FER bio dostavio doc. dr. sc. Dejan Škvorc, FER, u sklopu stručne rasprave te je ovo povjerenstvo tada odgovorilo doc. dr. sc. Dejanu Škvorcu. Zahvaljujemo na Vašem doprinosu javnoj raspravi no vjerujemo da ste vidjeli da smo primjedbe iz ovog dokumenta ugradili u dokument na osnovi doprinosa doc. dr. sc. Dejana Škvorca i prof. dr. sc. Mislava Grgića iz stručne rasprave. Posebice tu mislimo na primjedbu vezanu za iskustava učenja te na dodatne poveznice na predmetne kurikulume ostalih STEM predmeta. Poveznice su označene numerički. Sljedeće važno razmišljanje izvornih autora osvrta, je osmišljavanje edukacije nastavnika i pripreme kvalitetnog i adekvatnog materijala za realizaciju samog kurikuluma. Ovdje se napominje da je edukacija nužna ne samo u osnovnim znanjima struke koje danas nastavnik treba imati već i edukacija i pomoć u primjeni novih metoda poučavanja, snalaženju u kurikularnim dokumentima te izradi planova poučavanja učenika u svijetlu modernog školstva. Upravo je rješavanje tih problema izazov za cijelu edukacijsku zajednicu i smatramo da je ovaj dokument dobra podloga za realizaciju sljedeće faze stvaranja moderne i kvalitetne škole.
3 Vladimir Paar Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Informatika Akademik Leo Budin Zagreb, 3. travnja 2016. Predmet: Osvrt na objavljene dokumente Cjelokupne kurikularne reforme i ocjena kurikuluma za predmet Informatika Znanstvenom vijeću za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Sukladno raspravi na 1. sjednici Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo održanoj 16. veljače 2016. godine, kao i pisma Predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Zvonka Kusića od 10. ožujka 2106. godine upućenog tajnicima Razreda Akademije kojim je zatražio mišljenja Razreda o objavljenim kurikularnim dokumentima i najavio održavanje rasprave o kurikularnoj reformi na razini Akademije, slobodan sam istaknuti neke refleksije na započeti proces preobrazbe hrvatskog školstva. A) STAVOVI HRVATSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI KOJE TREBA OSNAŽITI I DOPUNITI Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti već dvadesetak godina sustavno upozorava na nužne promjene u hrvatskom školstvu. Tako se u izjavi u izjavi Važnost znanja i primjene znanja za izlazak iz krize i razvoj Hrvatske usvojenoj na sjednici Predsjedništva dana 30. studenoga 2011. nalaze sljedeći odlomci: Preobrazba predvisokoškolskog obrazovanja U preobrazbi hrvatskoga školstva Vlada Republike Hrvatske preko Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa mora težiti uspostavi obrazovnog sustava kojim se svakoj osobi treba omogućiti sljedeće: - da bude sposobna živjeti u suvremenom civiliziranom svijetu i aktivno sudjelovati u kulturnim zbivanjima te da bude osposobljena za prihvaćanje i sudjelovanje u izgradnji vrijednosnih sustava primjereno načelima suvremene demokracije, - da bude sposobna djelovati u suvremenom tehnički razvijenom svijetu u kojem se njeguje pokret održivog razvoja, što pretpostavlja stjecanje osnovnih znanja iz područja matematike, prirodnih znanosti, tehnike i informatike, - da bude sposobna cijeli život stjecati nova znanja i vještine i tako se trajno prilagođavati promjenljivim uvjetima života i rada. Pri razradi novih kurikula predvisokoškolskog obrazovanja i u mjerama za njegovo oživotvorenje moraju biti primjereno zastupljena sva područja znanja te se mora osigurati da učenici nakon obveznog obrazovanja steknu ključne sposobnosti za cjeloživotno učenje i prilagodbu vrlo promjenljivu tržištu rada. Kulturne spoznaje i vještine u obaveznom obrazovanju Tijekom obaveznog obrazovanja učenici moraju steći spoznaje o nacionalnom i europskom kulturnom nasljeđu. Nužno je razumjeti kulturalnu i jezičnu različitost u Europi i drugim područjima svijeta, potrebu njenog očuvanja i važnost estetskih faktora u svakodnevnom životu. Potrebno je steći vještine koje se odnose i na uvažavanje i na izražavanje: uvažavanje i uživanje u umjetničkim djelima i izvedbama kao i na samoizražavanje kroz različite medije koristeći svoje urođene sposobnosti. Dobro razumijevanje vlastite kulture i osjećaj identiteta može biti osnova za otvoreni stav i poštivanje različitosti kulturalnog izraza. Odgoj i izgradnja sustava vrednota Školski sustav mora djelovati odgojno i posredstvom društveno-humanističke komponente obrazovanja poticati humanističku orijentaciju, kulturu nenasilja i tolerancije. Treba jačati vrednote novog identiteta hrvatskog društva u kojem neće strah od budućnosti biti motiv odricanja od nekih prava i sloboda u ime prihvaćanja trenutne racionalnosti formalnog sustava društva. Posljednjih se dvadesetak godina mijenja sustav vrednota pa umjesto egalitarno-kolektivističkog modela razvija individualno-liberalni sustav koji favorizira osobni probitak, materijalni interes i korist. Školski sustav ne može sam razviti i širiti humanističke vrednote u društvu. Mediji, obnašatelji javnih dužnosti, poglavito političari, moraju djelovati u korist javnosti i kritički se odnositi prema vrednotama koje propagiraju i šire u javnosti. Poticanje interesa za prirodne, tehničke i biotehničke znanosti Školski sustav mora djelovati tako da potakne zanimanje učenika za studije iz polja prirodnih, biotehničkih i tehničkih znanosti. Zanimanja koja se stječu takvim studijima ključna su za razvitak visokotehnološkog društva. Politikom upisivanja na sveučilišta i veleučilišta mora se poticati obrazovanje za prirodoznanstvena, tehnička i biotehnička područja. Sustavi potpore – upisnine, stipendije, krediti i sl. – moraju pripomoći u poticanju zanimanja za ta područja. Jasno je da se školskim sustavom može samo neznatno djelovati na odabir mladih ljudi. Izbor koji moraju učiniti osamnaestogodišnjaci određen je pretežno uvjetima okruženja. U društvu u kojem javni sustav vrednota visoko rangira isključivo brz financijski ili društveni uspjeh zanimanja u području istraživanja i proizvodnje nisu osobito privlačna. Vlada Republike Hrvatska mora, uz uključivanje medija u to, promicati ulogu prirodnih, biotehničkih i tehničkih znanosti kao nezaobilaznih sastavnica obrazovanja za visokotehnološko inovacijsko društvo znanja. Politika prema obrazovanju i položaj nastavnika Vlada Republike Hrvatske mora hitno odrediti zakonske i materijalne preduvjete za bitno povoljniji status nastavnikā. Nastavnici moraju postati ponosni na svoj poziv, biti mu predani i kreativni u radu s učenicima. Moraju se odrediti jasni i javno prepoznati uvjeti njihova napredovanja u struci. Sveučilišta moraju u svoje misije ugraditi obvezu uspostavljanja suvremeno organiziranih studija za nastavnike i njihovu cjeloživotnu izobrazbu, jer je vrhunska izobrazba nastavnika bitan temelj za preobrazbu hrvatskoga školstva. Zbog toga se u uvjete napredovanja u znanstveno-nastavnim i znanstvenim zvanjima mora uključiti i sudjelovanje u obrazovanju i doobrazovanju nastavnikā predvisokoškolskih obrazovnih institucija te u pripremi udžbenikā i nastavnih pomagala za sve razine obrazovanja. Uključivanje gospodarstva u obrazovni proces Vlada Republike Hrvatske mora preko svojih ministarstava donijeti poticajne mjere kako bi se u odabir i potporu prikladnih projekata i pripremu nastavnih pomagala u školama na lokalnoj razini uključilo i gospodarstvo. Stručnjaci koji djeluju u gospodarstvu mogu pomoći pri utvrđivanju životno zanimljivih projekata i organiziranju praktičnog rada. Vlada Republike Hrvatske mora potaknuti institucionaliziranje takve suradnje gospodarstva i škola. Uspjeh neće doći sam od sebe ako se ne stvori čvrsta veza državnih institucija koje donose odluke, gospodarstva i institucija koje obavljaju obrazovnu i odgojnu zadaću. Posebno je važno uspostaviti dobre odnose javnog i privatnog sektora u pripremi udžbenika koji moraju zadovoljavati stroge stručne i pedagoške kriterije. Nadalje, u dokumentu u Stav Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti o nacrtu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije usvojenom na sjednici Predsjedništva dana 8. studenog 2013. godine između ostalog se kaže: Važnost obrazovanja iz područja matematike, prirodnih i tehničkih znanosti U radnom tekstu Strategije se navodi da bi predloženim izmjenama u sustavu obrazovanja svakoj osobi između ostalog trebao omogućiti: „sposobnost djelovanja u suvremenom, tehnički razvijenom društvu u kojemu se njeguje aktivan pokret održivog razvoja, što pretpostavlja stjecanje važnih znanja i vještina, posebice iz područja matematike, prirodnih znanosti, tehnike i informatike te društvenih i humanističkih disciplina“. Smatra se da temeljna znanja treba stjecati disciplinarno, u predmetnoj nastavi (hrvatski jezik, strani jezici, povijest, matematika, biologija, geografija, informatika, tehnički odgoj, likovni odgoj glazbeni odgoj, tjelesni odgoj, vjeronauk), a tek nakon toga se može ostvariti uspješna interdisciplinarna primjena znanja i stjecanje vještina. Zbog toga ne treba uvoditi integrirane predmete, kao primjerice prirodoslovlje umjesto temeljnih predmeta: fizike, kemije, biologije i geoznanosti. U pripremi novih kurikula trebaju sudjelovati stručnjaci iz svih predmetnih disciplina, a treba uvažiti i bitne postavke europskih trendova u preoblikovanju obrazovnih sustava. Obrazovanje nastavnika U Strategiji treba predložiti mjeru kojom će kompetentni sudionici sa sveučilištā, iz obrazovnog sustava te iz državne uprave i državnih agencija pripremiti smjernice za : - pripremu programa inicijalnog osposobljavanje učiteljā i nastavnikā, - pripremu plana prilagođavanja sveučilišne izobrazbe nastavnikā na prirodoslovno-matematičkim, filozofskim fakultetima i učiteljā na učiteljskim fakultetima - pripremu plana osposobljavanja sadašnjih odgojiteljā, učiteljā i nastavnikā, - plan popularizacije nastavničkih i učiteljskih studija Priprema udžbenika i ostalih nastavnih materijala te obrazovnih pomagala U Strategiji treba predložiti mjeru kojom će se pokrenuti rasprava s kompetentnim sudionicima sa sveučilištā, iz obrazovnog sustava te iz državne uprave i agencija o razradi smjernica za pripremu udžbenika i ostalih nastavnih materijala uz uvažavanje nekoliko početnih teza: - preobrazbu obrazovnog sustava treba iskoristiti i za korjenitu promjenu nastavne literature, - koncepciju udžbenikā bilo bi poželjno uskladiti s eventualnim promjenama metoda poučavanja, - usvajanje kompetencije samostalnog učenja može se potaknuti dobrim koncipiranjem i strukturiranjem udžbenikā, - popratne sadržaje trebalo bi na sustavan način pripremiti za digitalne repozitorije dostupne preko Interneta, - kvalitetni udžbenici pripremljeni od kompetentnih skupina autora mogli bi postati dio nacionalne kulture te poslužiti i pojedincima za cjeloživotno učenje. Treća misija sveučilištā Iz mnogih odrednica Strategije proizlazi da hrvatska sveučilišta moraju odigrati odlučujuću ulogu u preobrazbi obrazovnog i istraživačkog prostora a time i društva u cjelini. U posljednje se vrijeme društvena uloga sveučilišta ističe kao njegova 'treća misija' (uz prve dvije: 'poučavanje' i 'istraživanje'). Treća se misija ostvaruje na različite načine: - Sveučilišta moraju uspostaviti suvremeno organizirane studija za nastavnike i njihovu cjeloživotnu izobrazbu, jer je vrhunska izobrazba nastavnika bitan temelj za preobrazbu hrvatskoga školstva. - Sveučilišta i istraživački instituti moraju pri redefiniranju svojih misija pojačati svoju društvenu i gospodarsku ulogu i u skladu s tim strateški se usmjeriti prema inovativnosti kako bi se aktivno uključili u gospodarsku reformu i industrijski razvoj. Uvjet su za to čvršći partnerski odnosi s gospodarstvom i poslovnom zajednicom. - Organiziranje nastave i istraživanja u visokoškolskim institucijama mora rezultirati inovacijskim procesom pri kojem se znanja i vještine prenose gospodarstvu i društvenoj zajednici preko zajedničkih istraživačko-razvojnih projekata. - Dobro osmišljene institucije cjeloživotnog obrazovanja preduvjet su za inovativno gospodarstvo koje je svojim procesima, proizvodima i uslugama konkurentno u svijetu. Kako je znanje temeljni preduvjet gospodarskog rasta, istraživačke mogućnosti sveučilišta postaju temeljni pokretač društvenog razvoja. Zbog toga sveučilišta moraju osmisliti i uspostaviti načine posredovanja u stjecanju novih znanja i vještina u društvu, pri čemu valja posebice uvažavati demografske trendove i ograničenja. - Obrazovna uloga sveučilišta mora se proširiti i na stručnjake koji su završili redovito školovanje te im omogućiti cjeloživotnu prilagodbu novom, na znanju zasnovanom tržištu rada, a posebice novim tehnologijama u područjima važnim za razvoj malih i srednjih poduzeća. Kako bi sveučilišta mogla ispunjavati i svoju treću misiju mora se redefinirati metrika za vrednovanje rada na sveučilištima te prilagoditi kriterije napredovanja. Uz ocjenu bibliografske komponente, u kriterije za vrednovanje i napredovanje u znanstveno-nastavnim i znanstvenim zvanjima treba uključiti i sudjelovanje u aktivnostima treće misije. Zaključne napomene: U spomenutim dokumentima Akademije posebno se ističe velika uloga hrvatskih sveučilišta u preobrazbi obrazovnog sustava. Može se ustanoviti da je to upozorenje Akademije prepoznato na sveučilišnoj razini te je dana 23. ožujka 2016. na Sveučilištu u Zagrebu održan okrugli stol Utjecaj kurikularne reforme na visokoobrazovni sustav i društvo na kojem su sudjelovali i rektori drugih sveučilišta, članovi Rektorskog zbora Republike Hrvatske. Dana 18. travnja 2016. godine održat će se na Sveučilištu u Zagrebu okrugli stol Položaj područja STEM na Sveučilištu u Zagrebu i utjecaj na širu zajednicu na kojem će se između ostalog raspravljati o tome kako Sveučilište u Zagrebu može pomoći pri dodatnoj izobrazbi nastavnika u osnovnim i srednjim školama, koji predaju na predmetima bliskim područjima STEM –a. Akademija treba osnažiti svoje dosadašnje stavove uvažavajući nova saznanja o procesu preobrazbe hrvatskog školstva nakon donošenja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i započete kurikularne reforme ukazujući na realne mogućnosti njezine provedbe. B) PRIJEDLOZI RAZREDA ZA TEHNIČKE ZNANSOTI Povodom pisma Predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademika Zvonka Kusića upućenog tajnicima Razreda Akademije Razred za tehničke znanosti na svojoj je 3./145. sjednici održanoj 17. ožujka 2016. godine proveo raspravu o prijedlogu kurikularnih dokumenata i nakon opsežne rasprave uputio Upravi Akademije sljedeće prijedloge: 1. Kurikularnu reformu treba osmisliti i provesti projektno te ustrojiti Savjet za provođenje projekta Za sada je posao oko reforme vodila Ekspertna radna skupina koju je prvotno imenovao ministar Vedran Mornar a zatim ponovno i ministar Predrag Šustar dana 11. ožujka 2016. Ekspertna radna skupina je uspješno provela organizaciju izrade sustava nacionalnih kurikulumskih dokumenata vodeći računa da svi oni budu oblikovani u skladu sa suvremenim saznanjima o odgojno-obrazovnim procesima. Na kurikularnoj reformi radilo je preko 430 stručnjaka organiziranih u različite stručne radne skupine. Te su radne skupine bile organizirane prema područjima djelovanja cjelovite kurikularne reforme (na nacionalnoj razini, te na područnim, međupredmetnim i predmetnim razinama). U svim stručnim radnim skupinama većinu su činili učitelji, nastavnici, odgojitelji, stručni suradnici i ravnatelji iz odgojno-obrazovnih ustanova, te metodičari i predmetni stručnjaci s visokoškolskih institucija i znanstvenih instituta. Međutim, poslovi koji slijede daleko nadmašuju mogućnosti i kompetencije Ekspertne radne skupine (što je jasno vidljivo iz mjera predviđenih u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije) Zbog toga je potrebno: - daljnji posao na preobrazbi obrazovnog sustava organizirati projektno (što je i pretpostavka za uporabu sredstava iz europskih fondova); - na razini Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta odnosno na razini Vlade RH osnovati Savjet za provođenje projekta cjelovite kurikularne reforme (sastavljen od predstavnika sveučilištā, obrazovnih institucija, gospodarstva i agencija); - po potrebi osnovati koordinacijske radne skupine za pojedina obrazovna područja koja bi obavljale stručnu i znanstvenu recenziju i usklađivanje predmetnih i međupredmetnih kurikuluma. 2. U reformi treba uvažiti rezultate PISA istraživanja PISA (Programme for International Student Assessment) najveće je međunarodno obrazovno istraživanje koje ispituje znanja i kompetencije učenika u dobi od petnaest godina. Provodi se u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i partnerskim zemljama u trogodišnjim ciklusima (2000., 2003., 2006., 2009. i 2012.). Ispituje znanja i sposobnosti iz triju područja: matematičke, prirodoslovne i čitalačke pismenosti. Hrvatski petnaestogodišnjaci u tom istraživanju ostvaruju ispodprosječne rezultate, što ukazuje da se u osnovnim školama mora promijeniti pristup stjecanju znanja, poučavanju temeljnih vještina te osobito usmjerenosti primjeni. Tu tvrdnju potkrjepljuje djelomični grafički prikaz istraživanja iz 2009. godine: Slični su rezultati postignuti i u 2012. godini tako da su hrvatski učenici postigli prosječno 485 bodova iz čitalačke pismenosti, 471 bod iz matematičke pismenosti i 491 bod za postignuća iz prirodoslovne pismenosti. S obzirom da se ispitivanje provodi na učenicima koje imaju 15 godina rezultati istraživanja ukazuju na kvalitetu osnovnoškolskog obrazovanja. Zbog toga bi predloženi Savjet za provođenje projekta cjelovite kurikularne reforme i pripadne koordinacijske skupine trebale pažljivo analizirati rezultate PISA istraživanja i predložiti kurikulumske zahvate koji bi mogli poboljšati status Hrvatske u budućim istraživanjima. Jasno je da ovaj pogled na razinu obrazovanja, koja je u Hrvatskoj ispod razine OECD prosjeka, smanjuje našu konkurentnost jer odbojno djeluje na potencijalne investitore u hrvatsko gospodarstvo. 3. Promjena naziva predmeta "Priroda i društvo" u "Priroda, tehnika i društvo" Razred za tehničke znanosti smatra da učenici već od početka svojeg školovanja moraju postati svjesni da je čovjek svojim djelovanjem prilagođuje prirodno okruženje kako bi i stvorio bolje uvjete života ali pritom narušava sklad prirodnih procesa i često negativno djeluje na prirodni okoliš. U 1. obrazovnom ciklusu (u prva četiri razreda osnovne škole) postoji predmet Priroda i društvo koji obrađuje te teme. Opis tog predmeta glasi: "Priroda i društvo" interdisciplinaran je nastavni predmet koji integrira znanstvene spoznaje prirodoslovnoga, društveno-humanističkoga i tehničko-informatičkoga područja. Prirodne znanosti uvode učenika u svijet istraživanja i spoznavanja prirode, a društvene i humanističke znanosti u život ljudi i društvene odnose koji se temelje na uvažavanju i prihvaćanju ljudske prirode. U procesu učenja i poučavanja bitne su i spoznaje tehničko-informatičkoga područja što uključuje pravilnu, sigurnu i svrsishodnu uporabu različitih oblika tehnologije, a posebice informacijsko-komunikacijske tehnologije. U skladu s opisom predmeta i postignućima koja učenici moraju steći predlaže se promjena naziv tog predmeta u "Priroda, tehnika i društvo". Taj naslov puno bolje odražava sadržaj predmeta i istovremeno stvara svijest o potrebi usklađenog djelovanja prirode, tehnike i društva. U petom razredu se taj predmet dijeli na predmete "Priroda" i "Tehnička kultura", a u 7. razredu se predmet "Priroda" dijeli na predmete "Fizika", "Kemija" i "Biologija". 4. Obavezni predmet Informatika u 3. obrazovnom ciklusu (6., 7. i 8. razred) U dokumentu Nacionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje predviđene je nastavni plan za osnovnu školu prikazan tablicom 1. U tom je nastavnom planu predviđen izborni predmet Informatika u svih osam razreda osnovne škole. Na okruglom stolu o nastavi informatike koji je organizirala koordinacijska skupina predstavnika sljedećih visokoškolskih institucija četiriju hrvatskih sveučilišta: - Elektrotehnički fakultet i Odjel za matematiku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku; - Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci; - Prirodoslovno-matematički fakultet i Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu; - Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet organizacije i informatike, Filozofski fakultet, Prirodoslovno-matematički fakultet i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. utvrđena je potreba preobrazbe nastave informatike koja se mora usmjeriti prema rješavanju problema. U predmetnom kurikulumu za predmet "Informatika" dobrim su dijelom uvažene preporuke s tog okruglog stola i uvedena je domena Računalno razmišljanje i programiranje. Ustanovljeno je da suvremena kognitivna znanost podupire tezu da se poučavanje matematike prvenstveno zasniva na usvajanju matematičkih ideja i novih koncepata. Pritom, su konceptne metafore osnovni kognitivni mehanizmi poučavanja. Pokazalo se da računalno razmišljanje i programiranje pruža velike mogućnosti potpore takvim kognitivnim mehanizmima. Računalno razmišljanje može se primijeniti u obrazovnim područjima matematike, prirodoslovlja i tehnike. Zbog navedenog Razred za tehničke znanosti predlaže da predmet "Informatika" u 3. obrazovnom ciklusu (6., 7. i 8. razredu) postane redoviti predmet. C) INFORMATIKA I INFORMACIJSKA I KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA U KURIKULARNIM DOKUMENTIMA 1 . Stavovi strukovnih udruga i visokoškolskih institucija u vezi oblikovanja sadržaja nastavnog predmeta "Informatika" te uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije Nastavni predmet "Informatika" uveden je u hrvatski školski sustav prije nekoliko desetljeća kada je središnja tema bila izučavanje svojstava računalnih sustava. Predmet je tada svrstan u područje tehničke kulture te se i danas u našem školstvu, pa i u recentnim kurikularnim dokumentima razvrstava u t. zv. Tehničko i informatičko podruje. Međutim, danas se naglasak stavlja na računalne postupke (engl. computation) koji su primjenljivi u svim granama ljudske djelatnosti uključujući sva područja znanosti i obrazovanja. Prema tome, svrstavanje predmeta u Tehničko i informatičko područje nije više u potpunosti opravdano. Zbog toga su strukovne udruge koje se bave tim područjem potaknule rasprave niz rasprava u koje su se uključile i visokoškolske ustanove. Tako je u svibnju 2014. godine u okviru 37. međunarodnog skupa MIPRO 2014 u Opatiji održan okrugli stol pod naslovom Digitalna pismenost i računarstvo u predvisokoškolskom obrazovanju. Okrugli stol organizirale su četiri strukovne udruge: Hrvatska udruga za informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, elektroniku i mikroelektroniku (MIPRO), Hrvatska sekcija IEEE, Hrvatska ACM sekcija i Hrvatsko društvo za promicanje informatičkog obrazovanja (HDPIO). Nakon tog okruglog stola pripremljen je dokument pod naslovom Preporuke za preobrazbu nastave informatike u hrvatskom obrazovnom sustavu. (Izvještaj s tog okruglog stola dostupan preko poveznice : http://www.ieee.hr/_download/repository/MIPRO_IEEE_ACM_HDPIO_preporuke_20140715.pdf ) Nadalje, na godišnjem skupu Računalo u školi u organizaciji Hrvatskog društva za promicanje informatičkog obrazovanja (HDPIO), koji je održan u rujnu 2014. godine u Šibeniku, na kojem su sudjelovali nastavnici informatike i računarstva u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske te članovi akademske zajednice koji se bave obrazovanjem nastavnika i inženjera iz područja informatike i računarstva, organiziran je okrugli stol pod nazivom Informatika u novom Okviru nacionalnog kurikuluma i kompetitivnost Hrvatske. Na tom okruglom stolu prihvaćene su i nadopunjene navedene preporuke četiriju strukovnih udruga i predložene su konkretnije aktivnosti za preobrazbu hrvatskog obrazovnog sustava. Djelovanje strukovnih udruga popraćeno je interesom visokoškolskih institucija diljem Hrvatske te su se na poticaj Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu one okupile kako bi ocijenile njihove prijedloge i utvrdile mogućnost ostvarenja tih vrijednih društvenih inicijativa u institucionalizirane aktivnosti. Ustanovljeno je da je početnu raspravu najprikladnije provesti organizacijom okruglog stola u čiju su se pripremu uključile sljedeće visokoškolske institucije četiriju hrvatskih sveučilišta: - Elektrotehnički fakultet i Odjel za matematiku Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku; - Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci; - Prirodoslovno-matematički fakultet i Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu; - Fakultet elektrotehnike i računarstva, Fakultet organizacije i informatike, Filozofski fakultet, Prirodoslovno-matematički fakultet i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Prethodno navedena koordinacijska skupina sastavljena od predstavnika tih institucija i predstavnika udruge HDPIO uskladila je program okruglog stola Nastava informatike u hrvatskom obrazovnom sustavu koji je održan dana 14. travnja 2015. godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. (Dokument je dostupan preko poveznice: http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/Preporuke_okruglog_stola_o_inormatici_od_14_04_15.pdf) Nadalje, u studenom 2015. godine na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu održan je okrugli stol koji je potvrdio zaključke prethodnih stručnih okupljanja te utvrdio da projekt cjelovite kurikularne reforme treba povezati s projektom Razvoj modernih studijskih programa za izobrazbu nastavnika informatike, tehnike, biologije, kemije, fizike i matematike na temeljima razvoja Hrvatskog kvalifikacijskog okvira – STEMp (koji se provodi na Sveučilištu u Splitu). Na svim tim skupovima postignut je konsenzus u vezi nastave iz područja informatike i uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije. Ustanovljeno je da se pod nazivom Informatika u obrazovnom sustavu uobičajeno podrazumijeva: - stjecanje vještina za uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije (digitalna pismenost) kojom se oblikuju, spremaju, pretražuju i prenose različiti multimedijski sadržaji; - uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije u obrazovnom procesu (edukacijska tehnologija, e-učenje); - rješavanje problema računalom uporabom nekog programskog jezika pri čemu su prepoznatljivi sljedeći koraci: specifikacija i raščlamba problema, analiza problema i odabir postupaka za njegovo rješavanje, priprema i izrada programa, ispitivanje programa i uporaba programa (rješavanje problema i programiranje). Digitalna pismenost i edukacijska tehnologija – uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije S osnovnim znanjima i potrebnim vještinama za uporabe informacijske i komunikacijske tehnologije učenici bi se trebali upoznati na predmetu Informatika i upotrebljavati ih u pojedinim predmetima u kojima se te tehnologije rabe. Za uporabu tih tehnologija moraju se pripremiti odgovarajuće međupredmetne teme. Osim savladavanja vještina za uporabu različitih programskih pomagala (za pisanje tekstova, pripremu grafičkih sadržaja, pretraživanje informacija, komuniciranje i sl.), učenici moraju usvojiti i odgovarajuća društvena, komunikološka te etička načela uporabe te tehnologije. Sve mogućnosti uporabe edukacijske tehnologije prvenstveno moraju savladati učitelji i nastavnici koji moraju aktivno sudjelovati u pripremi digitalnih edukacijskih repozitorija i koji su ključni nositelji promjena u odgojno-obrazovnom sustavu. Uspješnost primjene edukacijskih tehnologija u znatnoj mjeri ovisi i o opremljenosti škola. Rješavanje problema i programiranje Međutim, težište obrazovnog procesa u predmetu Informatika u osnovnim i srednjim škola mora biti rješavanju problema. Kod učenika je potrebno poticati razvitak algoritamskog odnosno računalnog načina razmišljanja (engl. computational thinking) koje omogućuje razumijevanje, analizu i rješavanje problema odabirom odgovarajućih strategija i programskih rješenja. Takav način razmišljanja nadovezuje se na matematički način razmišljanja (engl. mathematical thinking) koji se sustavno mora razvijati u matematici. Takvi se načini razmišljanja moraju prenositi i u druga područja, posebice u područje prirodoslovlja, kao i u praktični život. Ovakav pristup oblikovanju nastave informatike, posebice u osnovnoj školi, svakako bi se trebao odraziti i na poboljšavanje PISA rezultata hrvatskih učenika. Važno je utvrditi da današnje stanje razvoja programskih radnih okruženja omogućuje da se za sve razine obrazovanja (od predškolskog odgoja i obrazovanja pa do završnih razreda srednjih škola) praktična nastava može obaviti na razumno skromnoj opremi pri čemu čak i svaki učenik ta jednaka radna okruženja može imati i na svojoj vlastitoj opremi. 2. Osvrt na objavljene kurikularne dokumente Informatika i informacijska i komunikacijska tehnologija spominje se u više dokumenata objavljenih na mrežnim stranicama cjelokupne kurikularne reforme od kojih se ističu: (1) Nacionalni kurikulum za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje, (2) Nacionalni kurikulum za gimnazijsko obrazovanje, (3) Nacionalni dokument Tehničkog i informatičkog područja kurikuluma, (4) Nacionalni kurikulum međupredmetne teme uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, (5) Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta "Informatika". Iz prva dokumenta je vidljivo da je: - za osnovnu školu previđen izborni predmet "Informatika" od po dva sata tjedno u svih osam razreda (vidjeti tablicu 1. u odjeljku B) 4.) - u gimnazijama je predviđen redoviti predmet "Informatika" u prva dva razreda (u prirodoslovno-matematičkim gimnazijama u sva četiri razreda) s tim da se novi kurikulum u gimnazijama uvodi tek školske godine 2020/2021. Dokument (4) Nacionalni kurikulum međupredmetne teme uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije definira međupredmetne teme u kojima se obrađuju načini uporabe informacijske tehnologije u različitim primjenama. Tim se međupredmetnim temama stječu vještine uporabe programskih alata za oblikovanje, pohranu, pretraživanje i prijenos različitih multimedijskih sadržaja. U različitim kontekstima dolaze do izražaje sve mogućnosti pojedinih naprava i programskih alata i sustava. Kroz obradu tih tema učenici moraju usvojiti odgovarajuća društvena, komunikološka te etička načela uporabe te tehnologije. Dokument (3) Nacionalni dokument Tehničkog i informatičkog područja dobrim je djelom preuzet iz ranijih pokušaja kurikularnih promjena (NOK) pa sadrži i donekle prevladano svođenje informatike na razinu tehničke primjene računala. Tako je u tom dokumentu istaknuto pet domena: - Tehnologija i tehnički sustavi te tvorevine, - Tehnički dizajn i materijalizacija zamisli, - Informacijska i komunikacijska tehnologija, - Rješavanje problema i programiranje, - Značenje tehnike i informatike za pojedinca i društvo. Može ustanoviti da se domene Informacijska i komunikacijska tehnologija dobrim dijelom obrađuju razrađuju u već opisanom dokumentu (4) koji se bavi međupredmetnom temom uporabe informacijske i komunikacijke tehnologije , dok je domena Rješavanje problema i programiranje temeljna domena u kurikulumu nastavnog predmeta "Informatika". Naime, u dokumentu (5) Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta Informatika predviđene su sljedeće domene: - Informacije i digitalna tehnologija, - Računalno razmišljanje i programiranje, - Digitalna pismenost i komunikacije, - e-Društvo. Svojevrsni nesklad koji je nastaje usporedbom ovih dokumenata autori dokumenta (5) Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta "Informatika" su prevladali sastavljanjem tablice preslikavanja jednih domena u druge. U doradi ovih dokumenata trebalo bi sadržajno i terminološki uskladiti sve spomenute dokumente i u toj doradi uvažiti preporuke stručne i znanstvene javnosti opisane u točki C) 1. 3) Posebni osvrt na dokument Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta "Informatika" Dokument Nacionalni kurikulum nastavnog predmeta "Informatika" uvodi u nastavu informatike već spomenute četiri domene: - Informacije i digitalna tehnologija, - Računalno razmišljanje i programiranje, - Digitalna pismenost i komunikacije, - e-Društvo. Iz opisa tih domena i njihove razrade u tablicama koje opisuju ishode učenja za sve razrede može se ustanoviti da prve dvije domene: Informacije i digitalna tehnologije te Računalno razmišljanje i programiranje na primjereni način obrađuju znanja i pripadne vještine u skladu sa suvremenim pogledima na obrazovanje iz tog područja. Iz priložene literature je vidljivo da se pri koncipiranju tog kurikulumskog dokumenta vodilo računa o svjetskom trendovima. Isto tako, u popisu literature citirane su i preporuke koji su u zadnje dvije godine nastale u našoj stručnoj javnosti. Druge dvije domene Digitalna pismenost i komunikacije te e-Društvo donekle preklapaju s međupredmetnim temama primjene informacijske i komunikacijske o čemu bi u daljnjoj razradi trebalo voditi računa. Veći dio obrazovnih ishoda tih dvaju domena je i kontekstno ovisan i lakše ih je postići kada se povežu s područjima primjene. Prema tome, te dvije domene u predmetu "Informatika" treba primjereno skratiti i na taj način oslobadit prostor za temeljitiju obradu prvih dvaju temeljnih domena, posebice domene Računalno razmišljanje i programiranje. Još jednom valja naglasiti da se uobičajena predodžba kako računala služe samo za lakše i brže izračunavanje složenih aritmetičkih izraza u zadnje se vrijeme promijenila i postalo je jasno da računalno razmišljanje potpomaže i stjecanje novih spoznaja u matematici i prirodnim znanostima. 4) Provedivost Nacionalnog kurikuluma nastavnog predmeta "Informatika" U predloženom nastavnom planu za osnovnu školu (tablica 1. u odjeljku B) 4.) predviđeno je da predmet "Informatika" bude izborni predmet u svih osam razreda. Kao osnovne prepreke za njegovu pretvorbu u obavezni predmet prešutno se navode: - nedovoljna opremljenost škola računalnom opremom , - nepostojanje udžbenika i ostalih nastavnih sadržaja, - nepripremljenost učitelja i nastavnika za provođenje novog kurikul Primljeno na znanje Komentar koji je dostavio gospodin Vladimir Paar je u osnovi dokument koji je akademik Leo Budin bio dostavio u sklopu stručne rasprave te je ovo povjerenstvo odgovorilo akademiku Budinu kojem se zahvaljujemo na doprinosu u stvaranju ovog kurikularnog dokumenta. S obzirom na vremenski odmak od stvaranja dokumenta te pozitivne promjene koje se dešavaju u našem društvu posebice vezano za status predmeta Informatika u Osnovnoj školi mišljenja smo da u situaciji u kojoj se nalazimo nikako ne bismo u Osnovnoj školi trebali zapostaviti domene: Digitalna pismenost i komunikacije te e-društvo tj. sjediniti ih u jednu, jer smo mišljenja da kod mladih ljudi treba intenzivno razvijati i kompetencije vezane za načine korištenja računalne tehnologije kao i razvoj kritičkog razmišljanja te odgovornog ponašanja u digitalnom okruženju. Napominjemo da se te domene međusobno isprepliću što je vidljivo iz slike 2 u samom dokumentu te da tijekom pojedine godine učenja imamo različit udio kompetencija iz pojedinih domena koje učenik treba steći (slika 5). Ujedno, važno je naglasiti da nikako ne treba poistovjetiti pojam domene s nastavnom cjelinom. Fond sati potreban za usvajanje ishoda iz pojedine domene biti će različit, već samim time što sadržaji pojedinih domena zahtijevaju razvoj različitih kognitivnih procesa. U tom smislu, sigurno će, učitelj, za usvajanje kompetencija iz domene Računalno razmišljanje i programiranje morati predvidjeti veći broj nastavnih sati. Sljedeća važna opaska izvornog autora osvrta, odnosi se na edukaciju nastavnika i pripremu kvalitetnog i adekvatnog materijala za realizaciju samog kurikuluma. Ovdje se napominje da je edukacija nužna ne samo u osnovnim znanjima struke koje danas nastavnik treba imati već i edukacija i pomoć u primjeni novih metoda poučavanja, snalaženju u kurikularnim dokumentima te izradi planova poučavanja učenika u svijetlu modernog školstva. Upravo je rješavanje tih problema izazov za cijelu edukacijsku zajednicu i smatramo da je ovaj dokument dobra podloga za realizaciju sljedeće faze stvaranja moderne i kvalitetne škole.
4 Zavod za unapređivanje zaštite na radu Prijedlog nacionalnog kurikuluma nastavnoga predmeta Informatika, B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA NASTAVNOGA PREDMETA INFORMATIKA PRIJEDLOG NADOPUNE (VELIKIM SLOVIMA): postati informatički pismeni kako bi se mogli samostalno, odgovorno, učinkovito, svrhovito i primjereno koristiti digitalnom tehnologijom te se pripremiti za učenje, život i rad NA SIGURAN NAČIN S CILJEM ZAŠTITE ZDRAVLJA UČENIKA u društvu koje se razvojem digitalnih tehnologija vrlo brzo mijenja Prihvaćen Usvaja se.
5 Zavod za unapređivanje zaštite na radu C. DOMENE U ORGANIZACIJI PREDMETNOGA KURIKULUMA INFORMATIKE, d. e-društvo PRIJEDLOG NADOPUNE (VELIKIM SLOVIMA): Visokokvalitetno, moderno i inovativno obrazovanje koje se temelji na IKT-u, omogućit će učenicima da postanu obrazovani građani e-društva koji brinu o svojemu zdravlju PRIMJENJUJUĆI ERGONOMSKA NAČELA PRI RADU S INFORMATIČKIM TEHNOLOGIJAMA, digitalnome ugledu, sigurnosti i okolišu. OBRAZLOŽENJE: S ciljem očuvanja zdravlja i održivog radnog vijeka, a sobzirom na sve veću zastupljenost informatičke tehnologije izuzetno je važno djecu od najranije dobi poučavati ergonomskim načelima i radu na siguran način. Prihvaćen Usvaja se.